Jugoslavenima.
Amo vas, braćo, sinci sla\skog Juga! Amo vas! bratske podajmo si ruke: Nesloga dosta donijela nam muke, Nevolje, ruga.
Nije li sveto Cirilovo slovo, Kao i ono drevnije Latina? Časna nam bo posvetila starina Ono i ovo.
Nesloga kleta, naša bolest stara, Priječi u našem nas radu kulturnom. Tudjin se nogom približava žurnom, Nosi nam dara . . .
Srbi, Slovenci, Bugari, Hrvati:
Nije 1’ to krvca slavska prava, čista? Rodila nas je, braćo mila, ieta Slavij a mati.
Danajskim darom tudjin nas razdire, Barbarskim zove slavno naše pleme; Svoje kulture kod nas sije sjeme,
Našu prezire.
Jugoslaveni! Mi smo se za cijelo Dosada klali, — a za korist kaku ? Tudjin nam eto kopa veće raku,
Pjeva opijelo . . .
Zovnimo, braćo, pomoć gore s neba. Dušman nas baca već pod svoje pete; Treba nam, treba zajednice svete: Prenut se treba.
Zdravo nam da si «Glasniče» mileni, Koji nas braću zavadjenu miriš,
Koji medj’ nama sveto geslo širiš: «Bog i Slaveni!»
Čemu nam borbe ? Čemu nam inata ? Nijcsmo li braća iste slavske krvi?
Zar da zbog razne vjere brat si smrvi Rodjenog brata? —
Go!uban Dvorski.
Jugoslavenska akademija.
Affil I | °^da nije nije.dan vijek trebao toliko stroge znanosti i njezinih A a*'* pozitivnih rezultata, koliko je treba današnje, u mnogom pogledu dosta blazirano doba. Bezbrižna lakoživost, isprazna taština, epidemična težnja za udobnošću, sjajem, moći i raskoši — nijesu li to gotovo najznačajnija obilježja današnjega doba? — A tko da drži svemu tomu u socijalnom životu primjerenu protutežu, ako ne znanosti i njezini spoznajni rezultati, koji su odraz vječne istine. Ta pako istina, kad ju čovjek jednom upozna, radja u njegovoj duši posve drugo stanje nego li je ono, što ga stvara i u duši ostavlja trenutačna naslada i efemerni sjaj. Što bi bio život ljudski bez umjetnosti, bez znanosti, bez težnje za pravom spoznajom čiste, vječne istine? — Sajam, pusti, zgoljni sajam, kako je to lijepo i istinito već petsto godina prije Krista rekao Pitagora knezu flijazanskom Leontu. On reče, da je život ljudski sličan veliku sajmu i olimpijskim igrama. Tu imade kupaca i prodavaoca, boraca i natjecatelja, koji se svi trude i otimlju o imetak, čast i slavu; rijetki su u toj hajci i buci, koji posmatranje i istraživanje prirode i spoznaju istine nada sve ljube i za njom teže, — a to su baš učenici mudrosti i znanosti.
Mi Slaveni na jugu nijesmo, hvala božjoj providnosti, bez takih učenika mudrosti i znanosti. Preko četvrt stoljeća oni se već kupe oko zavoda kao marljive pčele oko košnice, te u nj snašaju narodu na korist mučno stečene plodove svoga znanstvenoga istraživanja. Taj je zavod jugoslavenska akademija u Zagrebu, o kojoj evo nekolico crtica.
Već se u ilirsko doba mislilo na učeno društvo na slavenskom jugu, ali ne bijaše još rodoljubnog srca, koje bi toj misli život dalo. Biskup Strossmayer položio je u sjednici banske konferencije prvi prilog od 50.000 for. za zakladu akademije, a narod ga je požrtvovno slijedio. Ali usprkos ovomu lijepomu početku porod akademije bijaše ipak dosta težak, jer se punih pet godina otezalo: po pisarnama su birokrati ustrojna pravila klaštrili, a u narodu zloguki jezici koješta tepali i rogoborili. Napokon bi ipak pravila odobrena 4. ožujka 1866. i popunjena poslovnikom 17. siečnja 1867. a akademija otvorena 27. srpnja 1867. i to takim slavjem, kakova Zagreb nije nikada prije vidio, a kasnije samo još kod otvorenja hrv. sveučilišta, prenosa kostiju Preradovićevih i Draškovićevih i kod ovogodišnjega otvorenja novoga hrvatskoga kazališta.
Ako se pomisli, da se kod južnih Slavena stroga nauka"gaji tek od malo decenija,* pa se je zato naučna tradicija u tom kratkom razdoblju morala tek stvarati; onda treba priznati, da je trebalo dosta odvažnosti, osnovati medju njima akademiju. Pa ipak je ona na temelju svojih pravila i poslovnika uspješno započela i sretno prije tri godine svršila prvi četvrt stoljeća. To jasno dokazuje, da joj je temelj čvrst, a djelokrug prema danim prilikama dosta opsežan, pače nije se ni dospjelo, da se već u prvoj četvrti stoljeća sasvim ispuni, a to zato ne, jer pojedini učenjaci imadu i kod kuće a često — kako je to kod malih naroda sasvim naravno — i na mnogim drugim mjestima posla. A napokon i zato, jer je na svijetu u opće malo takih, koji bi se mogli isključivo baviti znanstvenim radom. Uza sve to jugoslavenska je akademija u prvih svojih 25 godina prikupila pod svoju zastavu 117 književnika i to: 46 Hrvata, 15 Srba, 7 Slovenaca, 20 Čeha, 3 Bugarina, 15 Rusa, 4 Poljaka, 2 Francuza, 4 Nijemca i jednoga Talijana. U svem dakle 110 Slavena i 7 stranaca. Od Srba treba osobito istaknuti Gjuro Daničića, prvoga akademijskoga tajnika, od Slovenaca Miklošiča, od Rusa Sreznevskoga, napokon od Poljaka Maciejovskoga, Nestora slavenskih pravoslovaca. Tako se eto oko akademije jugoslavenske za prvih 25 godina sakupilo blizu sto južnih, a 20 zapadnih i sjevernih umnih radnika, koji su u to vrijeme u 220 knjiga nakrcali prekrasnog znanstvenog blaga, pa se tako jugosl. akademija ne treba stiditi pred inim svojim družicama u Evropi. Time dašto neću da kažem, da se jugosl. akademija može izporedjivati n. pr. s francuskim institutom. Ta ovaj je 24. listopada t. g. slavio stogodišnjicu svoga utemeljenja,** a jugosl. akademija prije tri godine tek svoju 25godišnjicu. Francuski institut raspisuje — kako se to nedavno u svim pariškim novinama čitati moglo — svake godine 147 nagrada u vrijednosti od 725,000 franaka, a jugosl. akademija ne može raspisati ni jedne nagrade. — Nadalje franc, institut stoji svake godine u državnom budgetu sa stavkom od 680.000 franaka, kojoj svoti ne bi nijedan zastupnik ni centima uskratio; jugosl. akademija od nekog vremena ne dobiva od zemlje novčane potpore. — Kad smo već naveli tri stvari, u kojima se tako silno razilaze franc, institut i jugosl. akademija, navedimo i tri stvari, u kojima su si ta dva zavoda vrlo slična: Kao što je franc, akademija * U Hrvatskoj je «Književnik« pod redakcijom Raćkoga, Jagića i Torbara od 1864—1866 utirao put akademiji, donašajući rasprave iz jezikoslovja, istorije i prirodnih nauka sve s obzirom na naše zemlje.	’V
** Današnji je »Institut de France* sastavljen mjeseca oktobra 1795. po narodnom konventu iz petero samostalnih akademija, koje su dakako mnogo starije. On ima zajedničku zakladu i knjižnicu, a svaka akademija ima svoju jurisdikciju i posebnu upravu. — Zajedničke poslove obavlja skupni odbor.
postala na prijedlog kardinala Richelieua, tako je i jugosl. akademiju priveo u život crkveni prelat, muž velike erudicije i plemeniti sin svojega naroda biskup Strossmayer. Kao što je cilj djelatnosti franc, instituta topće dobro* i »slava republike*, tako i jugosl. akademija promiče svojim radom »opće dobro* a uz to čast i dobrobit jugoslavenskih plemena. Kao što je najveći dobrotvor franc, instituta jedan čovjek (duc d’ Aumale), koji mu je poklonio svoj sjajni i bogati grad Chantilly sa čarobnim dvoranama, velikim posjedom, bogatim knjižnicama i umjetninama, medju kojima je zastupan Rafael i Tizian, Rubens i Rembrandt ... a sve to u vrijednosti od 43 milijuna, tako imade i jugosl. akademija samo jednoga čovjeka kao najvećega dobrotvora, koji joj je dao i još sveudilj daje nužni novac i poklonio svoju galeriju slika. Tako eto francuska »magna* i naša «parva» imadu usprkos velikim oprekama ipak neke dodirne točke! —
/
Kako već prije spomenuh, rad jugoslav. akademije leži nakrcan u 220 knjiga; ako se k tomu uzme osam knjiga, koje su njezinom potporom izašle, i 13, koje je akademija preuzela, onda njezina naklada u 25 godina iznosi 241 knjigu. Sav se taj naučni trud može podijeliti u dvije skupine: jedna obuhvata znanstvenu gradju, — koja se svuda smatra prvim i glavnim zadatkom svakoga učevnoga društva —, druga obuhvata obra dj iva nje različitih grana nauka.
Najobilatiju je gradju iznijela akademija iz područja jezičnog i povjesnog, kako joj to i sama pravila propisuju. A i pravo je tako, jer svakomu narodu mora biti njegov jezik i njegova istorija prva i najveća svetinja. Za svoj munumentalni »Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika* jugosl. je akademija 13 godina neumorno sabirala gradnju, i to je sabiranje nastavljala a još se sveudilj nastavlja. — 15 se je godina trudio Daničić oko toga djela, koje se je počelo štampati god. 1880. Daničić ga je uredio do riječi čobo, a tad umre perom u ruci. Naslijedio ga je Pero Budmani. Prošle je godine doštampan 14. svezak, koji obuhvata riječi izmišljati do jasla. Jugosl. je akademija dosele uložila u taj rječnik 56.000 for., a može se kazati, da je do sada štampano od prilike jedna četvrt cijeloga djela. Za izdavanje toga rječnika daje biskup Strossmayer svake godine 1000 for. Taj se akademijski rječnik može po sudu kompetentnih stručnjaka staviti o bok najboljim rječnicima velikih naroda, a medju slavenskima zauzima bez sumnje prvo mjesto. To će djelo biti prava riznica' jezika hrvatskoga ili srpskoga, u kojoj neće biti riječi samo iz živoga govora i- pisanih spomenika, već će se tu kazati od svake riječi i cijela njezina istorija, njezin život i njezina srodnost sa slavenskim i indoevropskim jezicima.
Taj je rječnik doista najsjajnija zvijezda na obzorju 25godišnjega života jugoslavenske akademije.
Izdavanjem starih spomenika jezika i književnosti hrvatske jugosl. je akademija mnogo privrijedila slavistici, te su njezine »Starine*, u kojima se nalaze pojedine biblijske knjige počevši od XIII. vijeka u tom pogledu veleznamenit književni pojav u sveopćoj slavenskoj literaturi. — Izdavanjem «Starih p is a c a» jugosl. akademija priprema gradju za istoriju hrv. književnosti. A da tu gradju sasvim izcrpi, odlučila je jugosl. akademija u novije vrijeme izdavati još i »Zbornik za povjest književnosti hrvatske u novom vijeku*, u kojem će objelodanjivati priloge za noviju literarnu istoriju hrvatsku počevši od XV. stoljeća do god. 1860. — Da se od propasti sačuva pravi narodni život, narodni običaji i vjerovanja, jugosl. je akademija pokrenula »Fol-kl oris tički zbornik*, u kojem će se štampati opisi života naroda hrvatskoga i srpskoga.
A koli je obilnu gradju za hrvatsku povjest izdala jugoslav. akademija od prvoga početka svoga rada pa do danas! — Ta je gradja, koja počima sa IX. vijekom najsistematičnija, najobilatija i najkritičnija te služi pred stranim učenim svijetom jugosl. akademiji na ponos i diku. Treba se samo sjetiti Račkijeva «Zbornika za hrvatsku povjest prije 1102. godine*. Koji učen slavista, koji historik, koji se bavi istorijom jugo-istočne Evrope ne pozna to remek-djelo slavnoga Račkoga! —
I sakupljanjem prirodoslovne gradje jugosl. je akademija nauci mnogo privrijedila.
Po pravilima svrha je jugoslav. akademije: »Samostalna istraživanja na polju znanosti i umjetnosti, svestrano njihovo unapredjivanje, a osobito njegovanje hrvatskoga ili srpskoga jezika i književnosti*, a kod svake se grane imade uzeti osobiti obzir na potrebe Jugoslavenstva. U svom biologijskom i povjesnom znanstvenom radu, akademija je to činila odmah s početka, u prirodoslovnim naukama čini to u novije vrijeme.
Organ jugoslav. akademije, u kojem se iznašaju pred svijet znanstvena istraživanja, jest »Rad*, kojega je za prvih 25 godina svoga opstanka akademija izdala 112 knjiga, opsegom u po prilici 1700 štampanih araka. Prvih 80 knjiga sadržaje znanstvena istraživanja svih trijuh razreda; onda slijede razredi filologičko-istorijski i filozofičko-juridički u 36, a matematičko-prirodoslovni u 15 knjiga; 3 su knjige zajedničke. Osim »Rada* izdala je akademija 14 posebnih knjiga. »Rad* i posebna djela obuhvataju do 600 rasprava i priloga, što sve zasijeca u filologiju,
povjest, pravo, filozofiju i prirodne nauke. * — Jedino bi željeli akademiji više pravoslovnih i specijalno filozofskih radnika. Pa onda još nešto. Jugoslav. akademija ima tri razreda: filologičko-povjesni, filozofičko-juridički i matematičko-prirodoslovni. Dao Bog, došlo skoro vrijeme, gdje bi si akademija mogla stvoriti još i četvrti razred: za umjetnost, koji bi kao odio francuskog instituta »academie des beaux arts* gojio lijepe umjetnosti, njihovu književnost i znanstvene rasprave. Dosele to nije bilo moguće, jer su akademijska sredstva jedva doticala za proučavanje znanosti, a svatko zna, kolikih žrtava traži umjetnost.
Vrijedno je i to da se spomene, kako je jugosl. akademija vazda stajala u živu doticaju s narodnim čuvstvovanjem, pa kad seje narod’sjećao takih dogadjaja, koji čine razdoblja u njegovoj prošlosti, tad je i akademija svojim književnim radom sudjelovala kod tih narodnih slava. Tako n. pr. kod proslave 50godišnjice preporoda hrvatske knjige, kod tužne slave petstogodišnje uspomene kosovskoga boja na Vidov dan, kod tristogodišnjice Ivana Gundulića, kod dvijestogodišnjice oslobodjenja Slavonije od Turaka. Tako eto »akademija uzima pod svoje okrilje i uspomene prošlosti i ideale budućnosti*. —
Jugoslav. je akademija napokon svojim radom uplivala i na razvoj lijepe knjige. Tako je prvo veće Račkijevo djelo »Pokret na slavenskom jugu* rodilo Markovićevu dramu »Karlo Drački» i Senoin roman »Kletva*. Bez »Isprava o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. PVankopana*, koje je Rački na želju i na troškove biskupa Strossmayera sabrao u ogromni svezak, ne bi mogao Kumičić napisati svoj historički roman »Urota Zrinsko-Frankopanska*. —
Konačno recimo još koju o akademijskoj knjižnici, galeriji slika i o novčanim sredstvima akademije.
O akademijskoj knjižnici valja reći, da je u opće vrlo bogata, a napose «in slavicis* bez sumnje najbogatija na cijelom slavenskom jugu. Nu najdragocjeniji je ures akademijske knjižnice zbirka rukopisa sa 1100 kodeksa i prijeko 30.000 izvornih listina.
Poznato je, koli je pomno, požrtvovno i marljivo sabirao biskup Strossmayer glasovite slike te ih napokon poklonio jugosl. akademiji.
* U akademijskom »Ljetopisu* za lanjsku godinu nalazi se prijegled svih knjiga i rasprava, izašlih u akademijskim publikacijama do konca god. 1894. Za tu je godinui akademija svojim publikacijama — osim »Rječnika* — znatno snizila knjižarske cijene, tako da se je za 197 for. 70 nove. moglo dobili sve akademijske publikacije (uključiv »Rječnik*). A sada može svaki pretplatnik za 10 for. dobiti sve knjige, koje akademija u godini izda. Na tu pogodnost upozorujemo sve prijatelje naše znanstvene knjige.
Ta galerija neočekivano brzo raste,* akoprem se kod primanja umotvorina vrlo strogo postupa. Akademija izdala je već drugi popis slika, kojih imade prijeko 300.
Kad je akademija stupila godine 1866. u život, iznosila je njezina zaklada 200.720 for. Godine 1894. iznosila je ta zaklada 389.453 for. 441/2 novč. Osim ove glavnice imade akademija svoju krasnu palaču, četiri kuće i tri gradilišta (u površini od 1855-33 četvornih metara). —■
Dosadašnjim svojim obilnim, promišljenim znanstvenim radom stekla si je jugoslavenska akademija u učenom svijetu lijep glas, a taj je njezin rad ujedno i jamstvo bolje budućnosti i akademije i naroda hrvatskoga. Da je pako jugosl. akademija u ovo kratko vrijeme polučila tako krasan znanstveni uspjeh, zasluga je neumrloga Račkoga, koji ju je svojim neobičnim umnim vrlinama i prekrasnim duševnim sposobnostima vodio i nadahnjivao cijelu prvu četvrt stoljeća. Tko hoće znati, što je bio Rački crkvi, Hrvatstvu i Slavenstvu u opće a jugoslav. akademiji napose, taj neka čita Smičiklasov životopis dra. Franje Račkoga. —
Ti pako, akademijo, svjetli stupe na slavenskom jugu, kaži nam i nadalje u duhu svojega pokrovitelja i bivšega prvoga svojega mnogogodišnjega zaslužnoga predsjednika i vodje put kroz tminu neznanja i zabljuda k svjetlosti istine i ljubavi, koje su ti dvije sestrice i život dale! —	ff.

Beseda o jugoslavjanski slogi.
Piše dr, P. Turner.
II.
dnjič (v 6. broju) smo razmotrivali tožni nedostatek jugoslav-janske sloge; da, akoprem smo si bratje, se ipak eden drugemu odtujujemo, — akoprem opetujemo izrek: sloga jači, nesloga tlači, — se za slogo dosti ne brigamo, a se rajše damo tlačiti. No kako, da tako? — Naše politične in kulturne razkosanosti in slabosti glavni uzrok je pomankljivost naše slavjanske zavednosti; mi se ne ćutimo, kakor bi trebalo, Slavjane, sinove velikega, svetovno znamenitega naroda, temoč delamo se gizdave pritlikovce, zakotne politikastre, bodisi ali Slovence, ali Hrvate, ali Srbe, ali Bošnjake ali — itd. — Ako bi mi imeli in čutili v sebi zavednost, da je slavjanstvo več nego hrvaštvo,
:adnjih deset godina priraslo je prijeko 80 umjetnina.
srbstvo, bolgarstvo, bošnjaštvo itd., tedaj bi se gotovo zanj več brigali, popenjali bi se na više stališče, iz nad katerega bi videli iz domačega kotiča čez domači zvonik, podavali bi si bratsko roko v složno delovanje k skupnemu, vzvišenemu cilju in sijajnemu idealu.
Pravo čutenje in zavednost skupne velike slavjanske narodnosti pa nam more buditi in gojiti le pravo izobraževanje, dostojna omika; dokler si te ne vzgojimo, vladalo bode sedajno zlo: plemenska in politična sebičnost, siromašna malenkostnost.
Ali je omika med Jugoslavjani še res tako malenkostna, tako pičla? — Ako hočemo pravilno soditi o nji, primerjajmo jo z omiko katerega že priznano omikanega naroda, n. p. z Nemci. Ali bi bilo mogoče si misliti, da ikateri Nemec, bodisi Prus, Saksonec, Bavarec, Švab itd. bi mogel biti bolj ponosen na svoje plemensko ime, nego je na obče nemško ? — Da bi kateri bolj cenil svoje plemensko narečje, nego obči nemški jezik, katerega se prav za prav še le v šoli nauči? — Ali bi se našel Nemec katolik, kateri bi zato n. pr. Prusa ali Saksonca protestanta za brata priznavati ne hotel, kateri bi ne čital protestantskih knjig, z nemško gotico tiskanih? Ali živi Nemec protestant, ki bi odrekal sorodstvo Nemca katolika, ter nehotel in neznal čitati z latinico tiskanih nemških knjig. — Ako bi se takšen Nemec našel, bi ga pač za neomikanega človeka imeli: pomilovali bi ga ali se mu smejali. Vendar, kar je med Nemci že komaj mogoče, to velja med Jugoslavjani še za pravilo; mi imamo poleg bolgarskega in slovenskega narečja, še hrvatski, srbski, bosanski — jezik, a Bog ne daj, da bi Hrvatu rekel: brate, Ti govoriš srbski, — ali Srbinu: Ti govoriš hrvatski, — osobito ako se dotičen Hrvat ali Srbin šteje med omikano intelligenco.
Da je ta razdor, ta pustolovna, plemensko-versko- ali deželno-po-litična mržnja še posebno med vseučiliščno mladino (n. pr. na Dunaji), ki bi se imela po največ navduševati za vzvišene ideale, katera bi se morala znebivati vseh spon krivih' predsodkov, malenkostne tesno-srčnosti, — to je žalostno!
Seveda se ne sme zahtevati, niti da bi Hrvat opustil svoje ime, niti da bi Srbin zatajil svoje, kakor noben Bavarec, Prus Saksonec — ne bi mislil na takošno zatajevanje svojega plemenskega in političnega imena; kar pa vsak zaveden rodoljub želeti sme in zahtevati mora, je literarno jedinstvo, literarna sloga, eden vzajemni, skupni, pismeni jezik, edna brezrazlična, vzajemna, skupna literatura.
Pa se poreče: Bošnjak, Hrvat, Srbin . . . pravom pravi, da govori bosanski, hrvatski, srbski . . . jezik, ter da je dotična literatura njegova bosanska, hrvatska, srbska . . .; — istotako morejo imenovati Hercegovci svoj govor hercegovski jezik, Črnogorci črnogorski, Dalmatinci
dalmatinski itd. itd., vsaka deželna, politična, ne samo plemenska skupina po svoje. — Kako pa bi bilo mogoče rešiti se tega zadrežnega kolobarja? — Ako Srbi, Hrvati, Bošnjaki itd. govorijo eden in isti jezik, je treba ednemu in istemu jeziku ednega in istega imena. Pač škoda, da ni ostalo skupno ime ilirščina, da si ni imelo niti narodne, niti politične, niti zgodovinske podlage; ker ako je v literarni državi treba sloge in edinosti, tedaj je boljši tuj «usurpator», ki jo zmožno vlada za skupni blagor, za skupne interese, za skupno moč in slavo, nego so plemenski, historično-politični, deželni in konfesijonalni, po slogi in edinosti protivni praetendenti.
Vendar, ali ni imena, katero bi po historični, narodni, naravni pravici nadomestilo ilirščino ? — ako že ta res za vselej mora biti prognana? — No kaj pa so Srbi, Hrvati, Bošnjaki, Hercegovci, Črnogorci itd. ? Jugosloveni. — Naj se toraj imenuje jezik, katerega govorijo Jugosloveni, jugoslovenski, — ali prav za prav, kakor so ga imenovali nekdajni slavni literati jugoslovenski, osobito jugoslovenski Atenčani, Dubrovčani, ter ga še dandanes narod tam imenuje „slovinski“.
название, свч>ршва ш>рвото си течение като притурка на „КЗгослав-лнскии Стенографч,“.
Сч> „КЗгославлнскии Гласникч>“ имахме намгћрениото да по-кажемЂ, ot'Ij какво списание се нуждалтв всичкигћ гожни Славлне. Bc'bKo пл ћме за chof, си има на раеполагание списанил за разни спе-диалности, както и в&стници за всћка партил; само едно нЗша почти никждФ, нито вч> Софил, нито вч> БКаградх, нито вч> Лгобллна, нито ет. Загребч,: сир1,чг. едно списание, ovi, което би могли да черпимч, познанилта за културното развитие на наи-блискитгћ си сђс^ди и братил. За политиката тука нЗша да говоримч,. Само ш,е констатираме печалнил фактг, че както вх едното, така n вч, другото отношение на насч, гожнитгћ Славлне безч, малко исклгочение елужатт, за источ-ници чужди списапил и вФстници: нћмски, френски, италилнски, ромжнски, гч,рцки и даже маджарски. A какт, пншжтч, т1; за насљ, и как'1, ги разбираме нии? — Това е едшгв видч, модерна вавилонил, — едпнч, недостатакт., на които искахме да отпомогнемт, споредт, CKpoMHUTh си еили. Че не ш,е можема, да постигнемт, цф>л1,та вече вгв
]()госданмнски Глаоппкч,.
С
гљрвата година, това го зналхме. Нашето пр^дприлтие бФ>ше само единЂ опитђ, нт, можемч. да каже.чч. cera — едшгв сполучливч. опитт,.
„ТОгославлнскии Гласникг“ е намФрилгв добри отзиви особенно между Бглгарит^, na и между Сгрбит^, много добри между СловенцитФ., както и между ХчфватитК Нашата идел се посрФлдна на вс^кждф сћ входушевленне: младата интеллигенцил бФ.ше пЂрва, колта се отзова благоприлтно на нашето прфдприлтие. Отх врФме на врф,ме ние цитирахме на корнчкитФ. добритФ отзиви, които нашит!; читатели сж могли да прочетжтч. на разни езици.
Ние обаче узнаваме, че едно списание ст> такЋва важна и про-странна программа би трф.бвало да излиза вч> по-го.гћмЋ форматч. и да бжде самостолтелно, a не да се издава като притурка на „Шго-славлнски Стенографч.", които си има прфдч. видч. само сволга спе-циалноств, макарг че тл е обгца за всичкит+> гожни Славлни.
И така в+>рваме, че мнозина, които четохж облвленилта за нашето списание, не се р^шихж да се џрфдплатлтч., понеже мислФ>хж, че сж писани както „Гласникч.тБ^ така и „Стенографч>т!>и сч> стеногра-фнчески букви, които t1i неразбирали.
За това рф.ишхме m бжджте, да отдФлимч. пГласникч>тт>н отђ „Стенографа“ и да продЂлжаваме издаванието на посл^днил вч> сж-Шии формата и ет, подобно сгвдграеание, a на „Гласника“ да уго-лФмимт, формата и да му дадемт> ct врф.ме поразнообразно СЂДЂржание.
Туи нФлцо разбира се не може да стане изведнажв. Ние трФбва КЂмч. днешнитФ. СБтрудници да намФ.рилп. и прибавимх нови. Сжтото струва и за абонатитФ.
ГЦомђ 1це успФемч. ш, това отношение, то ,,10гослаплнскии Глас-никг “ me вч>скрЂСне отт> ново ст> по-богато сч>двржание и ст> по-хубави иллгострации, отч> колкото бФше до cera.
Дано да се осжтествагв нашитћ планове скоро! Колкото се касае до насч., ние сме направили вече значителни жертви и сме го-тови за такива и iri, бждљгце. Ht желателно е, да се расшири отце кржпвтЂ на онил, които СБчувствуватч> на нашата идел, и тФ да покажат']. сч>чувствието си тоже и на дФ>ло.
Ako ние наи-блиски братил и евсФ.ди си стоимч. изолирани всФкии за еебФ си, както до cera, или даже да се мразимт>, — тогава кои me ни помогне и ct кого m® се сдружаваме?
За това бФлпе нашата девиза, отч> когато захванахме да издаваме „К)гославлнскии СтенографЂ и Гласникч.14: Да се запознаемЂ, да се разберемч.! Сжтата девиза me ни ржководи и вч> бжджте-
Прнканваме тогава пашитЈз СЂМИшленици, да се абонирагв на идугцето течение на „ 10гославлнскии СтенографгБи подђ старшТ. условил. A колкото за „Гласника“ се надФваме, че me се споразу-MlieMt вх продвлжението на годината, какљвч. форматЂ и какво сб-дч>ржание me бжде за него наи-подходжце. И сл'ћдЂ това me можеигв да пристжпимт, кђлгб работата ст> сгедннени сили.
Пловднвђ, 25 ноемврии 1895 г.
Отi> редакцилта.
Биографии на заслркнит-ћ Сланнни. Životopisi zaslužnih Slovanov. Биографије заслужних Словена. Životopisi
zaslužnih Slavena.*)
Josip Marn,
kanonik in c. kr. profesor, predsednik »Matice slovenske* i. t. d. f 27. jan. leta 1893.
(Zivotopisna črtica. — Sestavil Kovačev.)
nosti — ondotni župnik Vrankar, a že v jeseni leta 1839. so poslali stariši na prigovarjanje župnikovo dečka v Ljubljano, kjer se je prav pridno učil in po dokončanem tretjem razredu tako zvane glavne normalne šole leta 1843. stopil je v gimnazijo. Tudi v latinskih šolah je prav skrbno porabil čas za učenje, ter jc lepo napredoval v vedah; v četrtem razredu je bil kot odličnjak vsprejet v Alojzijevišče.
Po končanih gimnazijskih naukih je stopil v ljubljansko bogoslovje ter je prejel na to dne 21. junija mašnikovo posvečenje. Svojo prvo duhovno službo je opravljal v Horjulu, kjer je po vzgledu] svojega prvega učitelja pridno zbiral okrog sebe mladino ter jo z naj-
večjo ljubeznijo in prijaznostjo podučeval. Kanonik in prof. Josip Marn.
*) Тови отд'ћл-1. 1це ce прода.лжава вгг. „Стенографа". — Ta oddelek se bode nadaljeval v »Stenografu«.
A leta 1857. je bil kot začasni katehet in učitelj slovenščine pozvan na c. kr. višjo gimnazijo v Ljubljani. Leta 1860. naredil je izpit iz slovenščine pod izbornim Fran Miklošičem, in še istega leta v jeseni je bil stalno nameščen na ljubljanskej gimnaziji. Učil je prav vestno slovenščino v višjih razredih, posebno staroslovenščino, v katerej je bil pravi strokovnjak.
Septembra meseca leta 1892. pa je stopil v pokoj, katerega si je dovolj zaslužil. A, žali, le prehitro je pokosila smrt vzornega moža že prihodnje leto.
Oglejmo si na kratko Marnovo slovstveno delovanje. Že na gimnaziji je ves gorel za slovenščino ter se je prav pridno vadil v njej.
V bogoslovju se je še nadalje izobraževal v slavjanskem jezikoslovju. Dopisoval je prav pridno »Cerkvenemu časopisu*, katerega je urejeval Pogačar, oglašal se v Navratilovem «Vedežu», sodeloval pri »Slovenski Bčeli*, katere urednik je bil Janežič.
Nova pot na slovstvenem polju pa se je odprla Marnu, ko je postal učitelj na ljubljanskej gimnaziji. Začel je pridno spisovati učene razprave in knjige ter jih pošiljal med Slovence.
Leta 1860. smo dobili njegovo izvrstno razpravo »Slovanskega cerkvenega jezika pravo ime, prvotna domovina in razmera proti sedanjem slovenskem jeziku* v letnem izvestju ljubljanske gimnazije in sicer kot prvo poročilo v slovenskem jeziku. Leta 1864. se je zopet oglasil v istem izvestju s spisom »Vzajemnost slovenskega jezika z drugimi sorodnimi jeziki*. Prejšnje leto pa je spisal »Kratko staro-sloven-sko slovnico*, katere važnost dovolj pozna vsak učitelj slovenščine v gimnaziji.
Nekako v tem času izdal je tudi «Slovnico slovenskega jezika* in pa »Zlati vek ali spomenica na čast sv. Hermagora in Fortunata, sv. Nikolaja in sv. Cirila in Metoda*, katerih poseben častilec je bil.
Najimenitnejše Marnovo delo pa je »Jezičnik*, v katerem je podal za slov. slovstvo toli važnih spisov in kateri je doživel trideset letnikov.
Poleg tega pa je sodeloval tudi pri mnogih slovenskih časnikih, kakor pri »Zgodnji Danici* in pri »Slovencu*.
»Matica Slovenska* ga je leta 1895. poklicala med svoje odbornike in mu izročila tajništvo, pozneje ključarstvo in končno od leta 1882. do 1887. predsedništvo. Kot odbornik »Matice* je posebno skrbel, da vlada sloga med članovi odbora in da se vrši vse v najlepšem redu. Lepi vspehi te skrbi so se hitro pokazali v tem, da se je število Matičnih članov od dne do dne vekšalo. Njemu gre tudi največja zasluga, da je »Matica* izdala slovensko stenografijo. V pri-
znanje njegovih zaslug bil je imenovan častnim kanonikom ljubljanskega kapitelja ter odlikovan z viteškim križem Franc-Jožefovega reda.
Tako je živel in deloval Marn, jednak marljivej čebelici, od ranega jutra svoje mladosti do večera svojega življenja. Res je, kar pravi o njem pesnik:
Marcn bil Josip je vitez junak,
V boju za vero vsikdar odličnjak,
Gorel za blagor je Slave sinov,
Večen v Slovencih spomin bo njegov.
TpOKA CTAH( UEBHTi
родио ce у Неготину 1858 год. Основне школе и нижу гим-назију свршио je у Неготину a вишу гимназију и велику школу у Београду. Пошто je положио профееореки исшгг. отиде у Берлин a за тим у Париз, да ce ода специјално на астрономију и физику. У Паризу пробави три године, од којих две последње на на-рочити захтев директора звез-дарпице у Janssain-y. Kao асистент звездарнице правио je експедицију у Русију (1887) да испита помрчење сунца, a доцније отиде у Алжир (1889 до 1890) и у Сахару ради ис-питивања сунца. — Своја ис-траживања публиковао je у Проф. (такојевпћ.	Comptes Rendus органу
париске академије наука. Осим других омањих еписа издао je и дело „Тесла и његова открића“ (1895) у Београду. Суделовао je на три научна конгрееа у Бруслу и Паризу и био биран за секретара. ЈБубитељ песме и музике био je члан „Београдског певачког друштва“ још 1880 год. Када -ce вратио из Париза и насганио у Београду као профееор војне академије a доцније професор велике школе, изабра га „Београдско певачко друштво“ за члана одбора a доцтшје за иредседника, у коме звању фунгира од 1888 год.
Својим заузимањем успео je те Београд доби електрично освет-лење. Услед тога je изабран лане за председника комисије за елек-трично осветлење и трамвај.
К ултурно-исторически нонини. Kulturno-zgodovinske novine. Културно-историске вести. Kulturno-povjestne
viesti.
Черква и училшце. — Cerki v in šola.
— Црква и школа. — Crkva i škola.
— Софиискага дгржавпа гим-назин. Числото на ученицитћ вт, соф. мљжска гимнааил гал година е около 1200, a B'i. пловдивската около 1000.
— У чителски сгборг вт> града Габрово нмаше на 19 ноемврии т. г. второ васћдание, вт. коего между дру-гото се чете една лекцин ва прћиму-Шеетвото на отв-ћсното писмо np-feдч, полегатото. — Дч.ржа се едпнгв обрав-цовч. урокт. ст> ученнци no отвћсното ппсанио. Напослћдч.кч. сгбора plimo, да се в-введе отвћсното иисмо npta-t настовЈцата учеб. година вт> габровската околип B'i. всички iri.jiBii огд-ћленпл. — Г-нч. Ст. Пончевч., учителв, вч. Габрово аима похвалната инициатива.
— Biskupija srenjsko-modruška povjerena je presv. g. dr. Manroviću, bivšemu profesoru na hrvatskomu sveučilištu u Zagrebu.
— Škole u Bosni i Hercegovini.
Svršetkom sk. god. 1893/94. bilo je u Bosni i Hercegovini: 161 državna, 96 konfesionalnih osnovnih škola; u Sarajevu i Mostaru po jedna gimnazija i po jedna viša ženska škola. — Osim toga u Sarajevu je jedna tehnička škola, jedna učiteljska škola, dvije bogoslovske škole (jedna rimo-katolička i jedna muhamedanska). U Reljevu, selu kraj Sarajeva, smještena je pravoslavna bogoslovija. Osim ovih zavoda ima po svim večim mjestima
muških gradjanskih škola (Knabcnburger-schulen), koje tamo zovu trgovačkim školama. Po popisu od god. 1885. ima u Bosni i Hercegovini 1,336.091 stanovnik. Prema tomu dolazi na 5099 stanovnika po jedna osnovna škola.
Наука и художество. —Nauka in umetnost. Наука n уметност. — Nauka i umjetnost.
— Издања српске крал>евске академије. У последње време иаишло je од И8дан,а академијских:	четврп
„Споменика“: Материјали аа историју Црно Pope од М. Драговића; 'Дубро-вачке туђинке; Српска~и хрватска би-блиографија ва 1893 год. и Новакови-ћеви прилоаи. — Од „Гласова" иаишли су два: Туроманова приступна беседа п Ст. Станојевића „О склопу Немањипе биографије од Стев.чна 1Трвовенчанога“.
— U jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti čitao je 20.Х1. t. g. u sjednici filologičko - historičkoga razreda član dopisnik i sveuč. prof. Vjekoslav Klaić svoju raspravu: »Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća
Театрт. u мувшса — Gledišče in glasba Поворшпте u глааба. — Kazalište i glazba.
— Hrvatskomu kazalištu u Zagrebu,
koje se, kako smo to u posebnom članku istakli, sve ljepše razvija, odredio je kralj godišnju potporu od 10.000 for.
— Slovenski gledališčni vlak v Zagreb donesel je okolo 300 gostov, ki so
bili tam sprejeti z znano hrvatsko gostoljubnostjo. Predstava v novem krasnem hrv. gledišču očarala je Slovence; a posebno jih je prijetno iznenadil slovenski komad »Berite Novice«. Gotovo prvikrat se je čul iz odra «hrvatskega kazališta« mili slovenski glas. Tako se lepo goji vzajemnost med Jugoslavjani.
— Надина Славннски ct. c в o n хорч>, СТ.СТ0ШЦ1. оттј 16 мже, 8 женп и 20 момчета, me посћти гр. Пловдивч. и Софпн iijibfi'f. идушијг м. март-в. B'i. программата на концерта пр; влћзе и „русската свадба“.
Т-врговпи, индустргш и сБобгценил. — Trgovina, obrtnija in promet. — Трговпна обрт и промет. — Trgovina, obrt i promet.
— Ровово масло. Реколтата на ро-зовото масло е отдавна привгршена, и тгБагодпшнит* резултагп се оцћниватт, на около 2400 кгр. Тал година единт, мускалт. масло се искара ori, 10—15 кгр. цв^тл, когато npbet минљлата го-дина потркбваше за това 15—20 кгр. Станљлп сљ и продажби, n то аа Фран-цил e/i. цћна 1250 лева килото.
— Najznamenitiji dogodjaj na trgo-vačko-političkom polju u prošloj godini u austro-ugarskoj monarkiji bio je trgovački ugovor sklopljen s Rusijom.
— Iz same Slavonije ide u široki svijet na godinu do 200 vagona ili do 30 milijuna jaja.
— C p и c к a в л a д a j e д a л a п p и-вилегије ва 10 год. следећима индуотр. подуаекима (фабрикама): аа аналипове барве, ва кофере, за риае, аа кола, и sa памучне радње — све у Београду; аа ткаље и аа ужета у Леековцу; ea керамику у Смедереву; ва масло у Ншну u аа брикете у Ћуприји.
Народно CTOiniHOTBO. — Narodno gospodarstvo. — Народна иривреда. — Narodno gospodarstvo.
— Запвв'Бршвание на канали-ваццнга софпiiCKuTO столич. кмотсво na-м кравало да iianpaitii единч. вАтрешент.
облигационенг ааемч, отч, 5 милиона л. no 10 лева вскка облигацил, ирћло да нар-кди ежегодиа лотарин за 10.000 об лигации.
— Nešto о gospodarstvenom stanju
Srbije. Srbija je kraj svojih 2,173.000 stanovnika, koji nastavaju površinu od 49.000 Qm eminentno ratarska zemlja; 84°/0 pučanstva otpada na ratarstvo i stočarstvo, б'5°/0 na obrt i industriju, 4'5°/° na trgovinu a 5°/0 na razna zanimanja.— Najjači je prirodni proizvod Srbije: kukuruz, zatim pšenica, ječam, raž, zob. Prilično se goji sočivica, a lan i konoplje troši mnogo kućna industrija. Konoplje Srbija takodjer izvaža. Voće i vino uspjeva u Srbiji izvrsno. U ogromnim šumama ima do 100 vrsti stabala. Svinjogojstvo je u tim zgodnim šumskim prilikama kod srpskoga pučanstva znatan faktor privrijede. Do četvrt milijuna komada svinja ide godimice u inozemstvo. U Velikoj Plani postoji tvornica butina, slanine i kobasa; ona izvaža nešto. U novije vrijeme počeo je izvoz peradi u većoj mjeri. Manje se tjera pčelarstvo i svilogojstvo.
Изложешш и конгреси. — Razstave iu kongresi. — Изложбе n конгреси. — Izložbe i kongresi.
— Хгрватско me земе офици-ллно участие вч> будапештанското иа-ложенпе идуцата годпна. Слицо гце участвуватч, и другитк славлнскн n.vh мена, живугци вт> Унгарин (Србп, Сло-ваци, Б-влгари) сч> нћкои проиаведенив, Koirro me бљдЈА.ТЂ особенно интересни за егнографиата на шжн irrb Славлни.
Естественни науки. — Naravoslovne nauke. — Природословне науке. — Prirodoslovne nauke.
— Др. Веленовски е обнарод-вал-в вч, списаниата на кралевското на-учно дружество вт> Прага „иетии п pirit o с ч, кЧјМч, неговата Flora b u 1-garica“. Описани c.v, главно растешш ивт, хербарив na покоДнив докторч, ii -блоновски (изч, Бургашско). Особенна
лгобопптноств васлужва: Carduus русио-cephalus L., Tvrimuus leucographus Cass., Glyceria festucaeformis Host. и Nigeila damascena L
Здравословие и лћковити вг&ста. — Zdra-voslovje in letovišča. — Здравословл>е n бан»е. — Zdravoslovlje i kupelji.
— Десет заиоведи за очување адравља. Др. Јорди у Берну (у Швај-царској) иоставља ових 10 иравила за вдравље: 1. Чист вавдухт. н кретање; ‘2. Умереност п простота у јелу н пићу; 3. Место шкодљивих алкохолних нића пиј воду, млијеко и једи воће; 4. Гриж-ЛјИво његуј чиетоку тела; 3. Одевај се no потребп и разумно; 6. Стануј у адраиом стану; 7. У свему буди треввен;
8.	Ради редовно, умерено и свесно;
9.	Одмарај се колнко je нотребно; 10. Живи у корисном раду и чпстој непо-рочној радости.
Археологии. — Starinoslovje. — Архео-логпја. — Arheologija.
— Запазванпе влтрћшнитћ ста-рини. Мшшстрт, на народното проев-ћ-гцение г-нч, К. Величковч. е испратнлв до окржжнит-ћ управители насгавлениа за сч.бирапнего и запааваннето на вс!;-
какви старшш, коиго се пматч. пли бп се намћрпли нри раскопкн bi. страната.
К)гославннска библпографиа. — Јugo-slavjanska bibliografija. — Југословенска библиографија. — Jugoslavenska bibliografija.
(Vse tukaj omenjene knjige in spisi morejo se naročiti v knjigarni Alojzija Bezenška v Plovdivu. -— Псичкитћ тука cIIOM 1,-нљти книги и списанил мљгат-б да се поржчатт. чрћзт. кнпжарницата ,11чела‘ на Луи Безеншекч, trt. Нловдивт,.)
— K р a т к i ii отчетг о занат1дхг аа гранпцеи. Bi. славлнскпхч. землих'Б, лћгомч. 1895 года. A. Алексапдровт.. Уче-ниа слависчч. проф. Александровт, ua-тувалт. е и гази година no гогослав-лнскитк области, a вч» тази книга е изложилч. b'i. кратц-li свопт-is наблгодешш.
— Џепнп српско-француски речнпкт., саставио I. Н. Стевовић. Из-дање књнжарнице Ст. X. Поновића у Крагујевџу. Стаје 4 дин.
— R. Fliedera-Jorgovanića, prerano preminulog pjesnika i romanopisca, skupna djela izlaze nakladom knjižare M. F. Str-meckoga u Zagrebu.
— Pisma mladeži srednjih škola ili kako ćeš s uspjehom napredovati u naucima. Napisao dr. Rudolfo Vimer. Zagreb 1895. Ciena 1 kruna.
Разин. Raznoterosti. Смесице. Razno.
Лични изв^ћстив. — Osobne vesti. -Личне вести. — Osobne viesti.
— Imenovanje. Dosedanji profesor
na celjski gimnaziji in okrajni šolski nadzornik g. Mihael Zavadlal, je imenovan ravnateljem na državni gimnaziji v Dubrovniku.
Дружественни пввЉстин. — Društvene novine. — Друштвене вести. — Društvene viesti.
— Matica slovenska. Pri volitvi
predsedništva »Slovenske Matice. 17. pr. m. so bili izvoljeni: predsednikom prof. Fr.
Levec; podpredsednikoma prof. in vodja dr. Fr. Lampe in ljubljanski župan Grasselli; ključar kanonik Sušnik.
— Akad. tehn. društvo »Triglav* v Gradcu praznovalo je ta mesec svojo dvajsetletnico.
Умрћли. — Umrli. — Умрли. — Umrli.
—	f Dr. Fran Celestin, gimn. profesor in lektor slavjanskih jezikov na hrv. univerzi, odličen slovenski književnik, umrl je v Zagrebu dne 30. sept. v dobi 51 let.
—	f Ivan Filipovič, slavni hrv. pedagog i pisac, umro je 16. listopada u Zagrebu; rodjen je bio god. 1823.