RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANN017 1983 FASC.3 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOOIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE l.EI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA UDC 616-073.75+615.849+616-006-07/-08:621.039.8(05) (497.1) Radiol. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 Telefon: n. c. 214 451, 214 500, 214 504 2iro racun: 50100-601-10500 Telex: 31240 YU KEFO p. p.: 270 delovna organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s proda­jalnami: Cankarjeva 7, tel. 210 060 Gradišce 4, tel. 221 981 Titova 40 -Atrij, tel. 315 981 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: -kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih in tujih proizva­ jalcev, -laboratorijska oprema in pohištvo, -laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, -Hiter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v, laboratorijih, -blago za fotografijo,. -proizvodnja blaga v sodelovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, medi­ cino in fotografijo, -prek poslovne skupnosti »IRIS« posredovanje zunanjetrgovinskih storitev. Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. RADIOLOG IA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 17 1983 FASC. 3 Redakcijski odbor -Edito rial Board: Xh. Bajraktari, Priština -M. Bekerus, Beograd -E. Bic;:aku, Priština -F. cengic, Sarajevo -M. Dedic, Novi Sad -J. 0orc1evic, Sarajevo -S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -S. Ledic, Beograd -A. Lovrincevic, Sarajevo -B. Mark, Za­greb -N. Martincic, Zagreb -J. Novak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Pe­trovcic, Zagreb -S. Popovic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir,· Sremska Kamenica -G. Šestakov, Skopje -J. Škrk, Ljubljana -V. šobic, Beograd ­š. špaventi, Zagreb -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Glavni i odgovorni urednik --Editor-in-Chief: S. Plesnicar, Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: T. Benulic, Ljubljana Urednici -Editors: F. Guna, Ljubljana -Z. Rudolf, Ljubljana UDC 616-073.75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radio!. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X lzdavacki savet -Edito rial Council: M. Anti6, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -D. Bilenjki, Sarajevo -K. Granic, Beograd -N. lvovi6, Titograd -N. Kapidži6, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Ku­bovic, Zagreb -L. Lincender, Sarajevo -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovi6, Beograd -J. Novak, Skopje ­ P. Pavlovi6, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovi6, Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -R. Stankovi6, Priština -V. Stijovi6, Titograd -l. Šimonovi6, Zagreb ­,J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju nuklearnu medicinu Jugoslavije Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Edito rial Board: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana UDC: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, ra­diofiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology, radiation pro­tection. lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly Pretplata -za ustanove 2.000 din, za pojedince 500 din. Subscription rate -for institutions 40 US$, individual 20 US $. Primerak 200 din -Single issue 10 US$ Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed aild/or abstracted by: BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmBH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communities through the Assembly of the Research Community of Slovenia Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution of the insti­tutions on the basis of the self-managing agreements: INEP, OOUR Zavod za endokrinologiju, imunologiju i ishranu, Zemun Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« --Vinca, OOUR Institut za radioizotope Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« -Vinca, OOUR Spoljnotrgovinski promet Inštitut za rentgenologijo, UKC Ljubljana Klinicka bolnica »Braca dr. Sobo!«, Zavod za nuklearnu medicinu, Rijeka KBC -Zavod za nuklearnu medicinu, Zagreb KBC -Zavod za rendgenologiju, Zagreb Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana Onkološki inštitut, Ljubljana Republicka zajednica nauke SR Srbije, Beograd Republicka zajednica nauke SR Srbije -Osnovna zajednica regiona Zajecar -Bor SIZ zdravstvene zaštite opštine Zajecar -SIZ zdravstvene zaštite regiona Zajecar --Zajednica zdravstvenih racinih organizacija Timockog regiona -Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -ALKALOID, Skopje -LEK, Ljubljana BAYER PHARMA, L_iubljana -MEDEX, Ljubljana BYK MALLINCKRODT, Austria -SALUS, Ljubljana -CILAG-CHEMIE, Schaffhausen -SANOLABOR, Ljubljana -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš -SIEMENS, Erlangen FOTOKEMIKA, Zagreb -SLOVENIJALES, Ljubljana INTERIMPEX, Skopje -TOSAMA, Domžale KRKA, Novo mesto KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL, Ljubljana UPUTSTVA AUTORIMA Radiologia lugoslavica objavljuje original­ne strucne i naucne radove te kratke osvrte sa podrucja rendgendijagnostike, radiotera­pije, onkologije, nuklearne medicine, radio­fizike, radiobiologije, zaštite od jonizirajucih zracenja i srodnih podrucja. Radove upucivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Vra­zov trg 4, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­ljuju na jednom od jezika naroda i narodnosti SFRJ i engleskom jeziku. Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bice odmah vraceni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune i izmene sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada (prevodenje, lektorisanje, dodatna obrada grafickog materijala, posebne želje autora) snosi autor rada. Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije_ Autorima se preporucuje upotreba doma­cih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. Za sve navode u svojim radovima odgova­raju autori. Radovi ne smeju biti duži od 10 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­no sa grafickim materijalom i literaturom), levi rub mora biti 40 mm, gornji i donji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti numerisane arapskim brojevima. Prva strana sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada, imena autora, sažetak (do 200 reci) i tekuci naslov (running title). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 1 ONKOLOGIJU SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP Kostic-Radovic F., Karišik M., 0ordevic J. Sažetak: Analizirali smo slucajeve pacijena­ta hospitaliziranih na našem institutu u pe­rijodu od 10 godina. Prikazali smo starost­nu ... UDC i deskriptore odreduje redakcija. Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Abstract (na engleskom), Literatura. Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste i kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razumljiv i kod smanjenja na polovinu ve­licine. Na poledini mora biti olovkom ozna­cen arapski btoj, prezime prvog autora i pr­ve dve recenice naslova rada te okomitom strelicom oznacen gornji rub. Tabele oba­vezno kucati na mašini bez vertikalnih lini­ja. Grafikone i crteže crtati na belom teh­nickom papiru formata A4 i jednako kao slike oznaciti na poledini. Na grafickom materija­lu nisu dozvoljene naknadne popravke. Tekst uz slike i graficki materija! pisati na poseb­nom listu dvojezicno, na jeziku rada i na en­gleskom. Isto tako mora biti dvojezicno ispi­san i tekst u grafickom materijalu. Sav gra­ficki materija! (slike, tabele, grafikoni) nosi redni arapski broj, a tekst mora objasniti pri­kazane pojedinosti. Abstract obuhvata kod radova na našim je­zicima naslov rada, autora i tekst na engles­kom jeziku. U sažetku i abstract-u (koji su identicni) moraju biti navedeni svi podaci, koji u dovoljnoj meri prikazuju glavne navo­de rada. Literaturu otkucati na posebnom li­stu prema abecednom redu prvog autora. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arapskim brojem u zagradi. -Za citat iz revije: 1. Dent R. G. , Cole P.: In vitro maturation of monocytes in squamous carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 43: 486-495, 1981. -Za poglavlje iz knjige: 2. Evans R., Alexander P.: Mechanisms of extracellular killin1g of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobiology of macrophage (Nelson D. S., ed.). Academic Press, New York, 1976 (45-74). -Za citat iz knjige: 3. Buli J., McKissock W.: An atlas of posi­tive contrast myelography. Griine & Stratton, New York, 1962 (23-41). Referati se ne citiraju. Iz radova koji se odnose na klinicka istra­živanja mora biti razvidno, da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radnika Jugoslavije i Deklaracije Helsinki-Tokio. Poslani radovi moraju biti potpisani od stra­ne prvog autora. Revija objavljuje samo ori­ginalne radove, koji nisu publikovani ili u pri­premi za tisk u bilo kojem drugom casopisu. Objavljeni radovi ili njihovi delovi mogu biti 1 objavljeni u drugim revijama ili knjigama samo sa pismenom dozvolom redakcije. Rukopisa i grafickog materijala ne vracamo. Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« UDRUŽENJE NUKLEARNE MEDICINE JUGOSLAVIJE SEKCIJA ZA NUKLEARNU MEDICINU SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA MEDICINSKI CENTAR »ZAJECAR« U ZAJECARU YUGOSLAVIAN ASSOCIATION OF NUCLEAR MEDICINE SECTION FOR NUCLEAR MEDICINE OF SERBIAN MEDICAL ASSOCIATION MEDICAL CENTER »ZAJECAR«, ZAJECAR XVIII JUGOSLOVENSKI SASTANAK ZA NUKLEARNIU MEDICINU XVIIII. YUGOSLA VIAN MEETING FOR NUCLEAF. MEDICINE Donji Milanovac 21.-24. septembra 1983. 21st-24th September 1983 PREDSEDNIŠTVO UDRUŽENJA ZA NUKLEARNU MEDICINU JUGOSLAVIJE PRESIDENCY OF YUGOSLAVIAN ASSOCIATION OF NUCLEAR MEDICINE P. Milutinovic, Beograd -predsednik; N. Dordevic, Beograd -R. Bokonjic, Sarajevo -D. Kocic, Sarajevo -A. Musafija, Sarajevo -C. Margetic, Osijek -l. šimonovic, Zagreb -V. Bogdanova, Skoplje -B. Karanfilski, Skoplje -N. Simova, Skoplje ­ F. Fazarinc, Celje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Pavlin, Ljubljana -V. Bošnjakovic, Beograd -N. Paunkovic, Zajecar -S. Pendic, Beograd -J. Lemberger, Subotica ­ V. Sedlak, Novi Sad. PREDSEDNIŠTVO SEKCIJE ZA NUKLEARNU MEDICINU SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA PRESIDENCY OF SECTION FOR NUCLEAR MEDICINE OF SERBIAN MEDICAL ASSOCIATION V. Bošnjakovic, Beograd -predsednik; M. Bogicevic, Niš -M. Dordevic, Beograd ­ V. Gavrilovic, Zlatibor -R. Han, Beograd -V. Jovanovic, Vinca -K. Kostic, Beo­grad -M. Kraincanic, INEP, Zemun -V. Lukic, Beograd -M. Maleševic, Novi Sad -M. Odavic, Beograd -S. Pavlovic, Beograd -R. 0. Paunovic, Zajecar -D. Po­povic, Beograd -Z. Subotic, Beograd. ORGANIZATOR! SASTANKA ORGANIZERS OF THE MEETING Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije Sekcija za nuklearnu medicinu Srpskog lekarskog društva Medicinski centar »Zajecar« u Zajecaru ORGANIZACIONI ODBOR ORGANIZATION COMMITTEE N. Paunkovic -predsednik, S. Nikolic, J. Filimonovic, R. Paunovic, O. Jojic, Z. 2iv­kovic, S. Bunuševac, D. Stefanovic i clanovi Predsedništva Sekcije za nuklearnu me­dicinu SLO Zbornik radova pripremio za štampu: Proceedings editor: N. Paunkovic Lektor za engleski jezik: Lectar for English: Gordana Dinic RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 17 1983 FASC. 3 SADRŽAJ Nuklearna medicina 1983 -sprnmna rec Paunkovic N. 243 Nuklearna endokrinologija Uporedna ispitivanja jodoproteina tireoideje humano, g fetusa i proteina diferenciranih karcinoma tireoideje Sinadinovic J., Cvejic D., Savin S., Borojevic D., Ratkovic M., Micic J. V. 247 TRH test u primarnem hipotireoidizmu pracenom hiperprolaktinemijom Peric Lj., Prelevic G., Mijalkovic D., Vircburger M. 253 lspitivanje pituitarne rezerve tireotropina u eutireoticnoj trudnoci i u puerperijumu cabrijan T., Cvijetic R., Vrbanec D., Sekso M. 257 Serumska koncentracija h-TSH dolocenega z obc;utljivejšo RIA metodo pri razlicnih stanjih šcitnice Budihna N., Pavlin K. 261 Koncentracija T-4, rT-3 i TBG u trijodtironin supresivnom testu Misjak M., Posavec Lj., Sekso M. 265 Endogena anti-T-3 i anti-T-4 protitelesa Kladnik S. 269 Prilog racionalnoj dijagnozi Hashimoto tireoiditisa Paunkovic N., Pavlovic O., Paunovic R. Dj., Vuckovic S. 273 Primena scintigrafije u dijagnostici bezsimptomske lingvalne tireoideje (prikaz dva bolesnika) Milutinovic P. S., Han R. 277 Plazmatske koncentracije glukagona u dijabetesnoj ketoacidozi njihove premene u toku terapije Babic Lj., Kovac T., Borota R., Kaluderski S. 281 In vitro sinteza prolaktina (PRL) u humanoj decidui Vicovac Lj., Genbacev O. 287 Prolaktin i progesteron u humanom endometrijumu Papic N., Vidakovic B., šulovic V., Genbacev O. 291 Koncentracija prolaktina (PRL) u serumu majke, novorodenceta u amnionskoj tecnosti Cvetkovic M., cemerikic B., Papic N. 295 UDC 616-073.75 +615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radio!. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X Ocena vitalnosti corpus luteuma odredivanjem nivoa vrednosti hormona u plazmi Markovic D., Pavlovic T., Lajtner S. 299 Znacajnost razlike koncentracije progesterona po pojedinim nedeljama gestacije i znacaj dnevnih varijacija u toku rane trudnoce Paunovic Dj. R., Vuckovic S., Paunovic R. 303 Razrada metodologije i ispitivanje klinickog znacaja odredivanja SHBG u serumu Paunovic l., Bila S., Prelevic G., šulovic V., Genbacev O. 307 Nuklearna onkologija Odredivanje kalcitonina kao tumorskog markera za medularni karcinom štitnjace uz stimulaciju alkoholom Ugrai V., Smoje J., Gali D., Margetic C. 313 Evaluacija tkivno,g polipeptidskog antigena (TPA) u telesnim tecnostima bolesnika sa benignim i malignim bolestima želuca Lemberger J., Novakovic R., Perišic V., Glišic Lj., Perišic-Savic M., Marton B., Libman E. 319 Scintigrafija skeleta u dijagnostici metastaza karcinoma dojke Bonefacic B., Buric A., Brumini D. 323 NK-aktivnost u perifernoj krvi zdravih odraslih ljudi Gabrilovac J., županovic ž., Osmak M. 327 Scintigrafski hiperaktivna slezina u bolesnika sa malignim melanomom Prvulovic M., Maric M., Baltic V. 331 Kriterijumi za lecenje policitemije vere radiofosforom ili citoferezom i radiofosforom Milosavljevic A., Maslovaric S., Lukic M. 335 Proizvodnja i kontrola radiofarmaceutika lspitivanje razlicitih spoljašnjih i unutrašnjih faktora koji uticu na pramenu kvaliteta RIA kompleta za odredivanje T-3 i T-4 Kostic G., Resanovic V., Movsesijan M., Sinadinovic J., Kraincanic M. 341 Vpliv pH pri radioimunskem dolocanju tiroksina Korošec M., Kladnik S. 345 Klinicka ispitivanja INEP-ovih RIA kompleta za odredivanje T-3 i T-4 Brkic B., Resanovic V., Kostic G., Movsesijan M., Sinadinovic J., Kraincanic M. 349 Odredivanje ukupnog tiroksina u serumu RIA kompletom IBK-Vinca Vuckovic S., Paunovic R. Dj., Paunkovic N. 355 Radioimunološko odredivanje koncentracije TSH primenom mikrokristalne celuloze aktivirane 1,1-carbonildiimidiazolom Lazarov A., Odavic M., Antic M. 359 Radioimunološka metoda (RIA} za odredivanje tireoglobulinskih autoantitela u huma­nom serumu Savin S., Sinadinovic J., Micic J. V., Movsesijan M. 363 Faktori koji uticu na stabilnost 99mTc-Sn-koloida Konstantinovska-Djokic D., Zmbova B. 367 Sinteza i kontrola kvaliteta 99mTc-p butil !DA Zmbova B., Konstantinovska-Djokic D., Draškovic R., Terzic N. 371 lspitivanje hemijskih i bioloških osobina 99mTc-fitata za scintigrafiju jetre Vanlic-Razumenic N., Obradovic V., Kostic K. Kontrola kvaliteta 99mTc-fitata Miksin T., Jovanovic v., Bzenic J., Terzic N. 381 Hemijski efekti radioaktivnog raspada 99mTc u fiziološkom rastvoru Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Milenkovic S. M. 387 Kontrola kvaliteta RIA kompleta za odredivanje alfa-fetoproteina Nikolic A., Kraincanic M. 99mTc (Sn) dekstran-100: agens za nuklearnu limfoscintigrafiju Stevovic J., Bošnjakovic V., Pavlovic S. Uticaj heparina na kinetiku 131 J-hipurana Jovanovic V., Maksin T., Bzenic J., Terzic N. 401 Kontrola kvaliteta i primena profila preciznosti u RIA Lazarov A., Odavic M., Antic M. 405 Slobodne teme Vaskularni sken bubrega u opstruktivnim uropatijama Stefanovic V., Bogicevic M., Ignjatovic M., Dinic A., Kostic S. 411 Dijagnoza vaskulnih oštecenja transplantiranog bubrega 99mTc pertehnetatom Kostic S., Strahinjic S., Bogicevic M., Collard M., Stefanovic V. 415 Ucestalost mobilne ptoze bubrega -vlastita zapažanja Sedlak V., Kaludjerski S., Stošic Z. 419 Komparacija klirensa 131 J-hipurana po Blaufoxu i po difuzijskom modelu zavisnost normalnog klirensa od starosti Erjavec M., Pahor S., Šnajder J. 425 Usporedno odredivanje ERPF-a 131 J-hipuranom metodom krvnih uzoraka (monokom­partmentalni model) i metodom retencione krivulje iz vidnog polja gama-kamere Kruhonja K .. Margetic C. 431 Doprinos perfuzione planarne i 7 PH tomoscintigrafije miokarda dijagnostici ishemij­ ske koronarne bolesti Maleševic M., Stefanovic Lj., Trifunovic S. 435 Uporedenje tri radionuklidna metoda za odredivanje ejekcione frakcije leve komore srca Stefanovic Lj., Maleševic M., Trifunovic S. 439 Odredivanje dvodimenzionalnih velicina kompjuterizovanom gama kamerom Bošnjakovic V., Pavlovic S., Obradovic V. 443 Znacaj jednostranog odsustva perfuzije u plucima Pavlovic S., Bošnjakovic V., Bogdanovic M., Stefanovic M., Petrovic V., Mitic M. 449 Respiratorna funkcija i izdisajni 14C-Aminopyrine test Milovic V., Popovic O., Despotovic N., Petrovic: M. 453 Laboratorijsko-klinicka konfrontacija odredivanja volumena krvi Milicevic B., Temerinac S., Gavrilovic S., Popovic S., Bošnjakovic P., Sekulic S., Borota R. 457 Odnosi sadržaja nekih elemenata u tragovima u neizmenjenoj mukozi kolona do­dobijenih neutronskom aktivacionom analizam Božanic M., Draškovic R. J. 461 Klinicka primjena holescintigrafije i endoskopske retrogradne holangio-pankreatogra­ fije u bolestima hepatobilijarnog trakta Rubinic M., Buric A., Vucemilovic A., Rahelic V. 467 Kompjuterska analiza podataka o sadržajima nekih elemenata u mukoznom tkivu nor­malnog i patološki izmenjenog humanog kolona Draškovic R. J., Božanic M., Božanic V., Bohui; T. 471 Scinti.grafija sakroilijacnih zglobova Tajfl D., Mitrovic D., Odavic M., Becanovic S. 477 Radioizotopsko testiranje dentogenih inflamacija koštanog tkiva vilica Popovic A., Paunkovic N. 481 Znacaj radioalergosorbent testa (RAST-a) u dijagnozi alergije na inhalacione aler- gene -komparacija dijagnostickih metoda Zekan Lj., Cvitanovic S., Tocilj J. Radovi tehnicara Tehnicki postupak rada i moguci izvori grešaka pri radiohemijskoj kontroli 99mTc ra­ diofarmaceutika Bzenic J., Jovanovic V. 493 Registrovanje akumulacije obeleživaca tkiva vilica L'.ivkovic Z., Jojic O., Stefanovic D. (99mTc-MDP) u zonama zapalj enja koštanog 499 Uporedne vrednosti INEP i IBK-Vinca ukupnog tiroksina u serumu dobijene upot rebom RIA kompleta Stojanovic S., Ivanovic Z. 503 Varia Indeks autora RADIOLOGIA IlJGOSLAVICA ANNO 17 1983 FASC. 3 TABLE OF CONTENTS Nuclear medicine 1983 -editorial note Paunkovic N. 243 Nuclear endocriinology Comparative investigations of thyroid iodoproteins in the human foetus and protein of differentiated thyroid carcinoma Sinadinovic J., Cvejic D., Savin S., Borojevic D., Ratkovic M., Mici<'.: J. V. 247 TRH test in primary hypothyroidism associated to hyperprolactinemia Peric Lj., Prelevi<'.: G., Mijalkovic D., Vircburger M. 253 The examination of the pituitary thyrotropin reserve in euthyreotic pregnancy and in puerperium cabrijan T., Cvijetic R., Vrbanec D., Sekso M. 257 The serum h-TSH concentration determined by a sensitive RIA method in different thyroid diseases Budihna N., Pavlin K. 261 Concentration of T4, rT3 and TBG in triodothyronine suppresive test Misjak M., Posavec Lj., Sekso M. 265 Endogenous anti-T3 and anti-T4 antibodies Kladnik S. 269 An approach to rational diagnosis of Hashimoto's thyroiditis Paunkovic N., Pavlovi<'.: O., Paunovic R., Vuckovi<'.: S. 273 Scintigraphy in the dia,gnosis of asymptomatical lingual thyroid. Report of two cases Milutinovic P. S., Han R. 277 Plasmatic concentrations of glucagon in diabetic ketoacidosis and their changes in the course of therapy Babic Lj., Kovac T., Borota R., Kaludjerski S. 281 In vitro prolactin (PRL) synthesis by human decidua Vicovac Lj., Genbacev O. 287 Prolactin and progesterone in human endometrium Papic N., Vidakovic B., šulovic V., Genbacev O. 291 PRL concentration in materna! serum, umbillical cord blood and in amniotic fluid Cvetkovi<'.: M., cemerikic B., Papic N. 295 UDC 616-073.75 +615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. GODEN: RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X Vitality evaluation of corpus luteum by determining the level of values in plasma hor­mones Markovic D., Pavlovic T., Lajtner S. 299 The significance of differences of progesterone concentrations in separate weeks of pregnancy and the significance of daily variations in the course of early pregnancy Paunovic Oj. R., Vuckovic S., Paunovic R. 303 Development of methodology and clinical application of SHBG plasma Paunovic l., Bila S., Prelevic G., šulovic V., Genbacev O. determination in 307 Nuclear oncology The detection of calcitonin as tumour marker in medullary thyroid carcinoma and sti­mulation by means of alcohol Ugrai V., Smoje J., Gali D., Margetic C. 313 Evaluation of tissue polypeptide antigen (TPA) in body fluids of patients with benign and malignant diseases of the stomach Lemberger J., Novakovic R., Perišic V., Glišic Lj., Perišic-Savic M., Radie S., Martan B., Libman E. 319 Role of skeletal scintigraphy in detecting of metastases of breast cancer Bonefacic B., Buric A., Brumini D. 323 NK-activity in peripheral blood of healthy adult humans Gabrilovac J., tupanovic t., Osmak M. 327 Scintigraphic "hot spleen" in patients with malignant melanoma Prvulovic M., Maric M., Baltic v. 331 Criteria for treatment of Polycythemia vera with radiophosphorus or with cytopheresis and radiophosphorus Milosavljevic A., Maslovaric A., Lukic M. 335 Production and quality contror of radiopharmaceuticals An investigation of different external and internal factors which may affect the quality of RIA kits for the determination of T3 and T4 Kostic G., Resanovic V., Movsesijan M., Sinadinovic J., Kraincanic M. 341 The influence of pH on radioimmunoassay of thyroxine Korošec M., Kladnik S. 345 Clinical examination of the INEP RIA kits for determining T3 and T4 Brkic B., Resanovic V., Kostic G., Movsesijan M., Sinadinovic J., Kraincanic M. 349 The determination of total thyroxine in serum by RIA kit IBK-Vinca Vuckovic S., Paunovic R., Paunkovic N. 355 Radioimmunoaassay of TSH using 1,1-carbonyldiimidiazole activated cellulose Lazarov A., Odavic M., Antic M. microcrystaline 359 Radioimmuno!ogical determination of thyroglobulin autoantibodies Savin S., Sinadinovic J., Micic J. V., Movsesijan M. in human serum 363 Factor influencing the stability of 99mTc-Sn colloide Konstantinovska-Djokic D., Zmbova B. 367 Synthesis and quality control 99mTc-p-butyl IDA Zmbova B., Konstantinovska-Djokic D., Draškovic R., Terzic N. 371 Studies of chemical and biological properties of 99mTc-phytate and zation for liver imaging Vanlic-Razumenic N., Obradovic V., Kostic K. its clinical utili­ 375 Quality control of 99mTc-phytate Maksin T., Jovanovic V., Bzenic J., Terzic N. 381 The chemical effects following the radioactive decay of 99mrc in saline solution Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Milenkovic S. M. 387 Evaluation of a RIA kit tor the determination of alpha-foetoprotein Nikolic A., Kraincanic M. 99,nTc (Sn) dextran-100: the agent tor radionuclide lymphoscintigraphy Stevovic J., Bošnjakovic V., Pavlovic S. The effect of heparin on the kinetics of 131 J-hippuran Jovanovic v., Maksic T., Bzenic J., Terzic N. 401 Quality control and the use of the precision profile in RIA Lazarov A., Odavic M., Antic M. 405 Free communications Renal vascular scan in obstructive uropathies Stefanovic v., Bogicev.M .:., lgnjatovic M., Dinic A., Kostic S. 411 Dia,gnosis of vascular complications of the grafted kidney with 99rnTc-pertechnetate Kostic s., Strahinjic s., Bogicevic M., Collard M., Stefanovic V. Observations on mobile kidney frequency Sedlak V., Kaludjerski S., Stošic Z. 4.9 Comparison of 131 J-hippuran clearance as determined according to Blaufox and diffu­ sion model and age-dependency of normal values Erjavec M., Pahor S., Šnajder J. 425 Comparison of 131 J-hippuran clearance determination by Blaufox method (mono­compartmental model) and by retention curve using gamma-camera Kruhonja K., Margetic C. 431 Contribution of perfusion planar and 7 PH tomoscintigraphy of the myocardium in diagnosis of ischaemic coronary disease Maleševic M., Stefanovic Lj., Trifunovic S. 435 Comparison of three radionuclide methods in the determination of the heart left ven­ tricle ejection fraction Stefanovic Lj., Maleševic M., Trifunovic S. 439 Two-dimensional sizes measurement with computerized scintillation camera Bošnjakovic V., Pavlovic S., Obradovic V. 443 The significance of unilateral absence of pulmonary artery perfusion by lung scanning Pavlovic S., Bošnjakovic V., Bogdanovic M., Stevanovic M., Petrovic V., Mitic M. 449 Respiratory function and 14C-aminopyrine breath test Milovic V., Popovic O., Despotovic N., Petrovic; M. 453 Clinical-laboratory confrontation of the blood volume determination Milicevic B., Temerinac S., Gavrilovic S., Popovic S., Bošnjakovic P., Sekulic S., Borota R. Relations of some contents of trace elements in non-altered colonic mucosa obtained by neutron activation analysis Božanic M., Draškovic R. J. 461 Clinical application of cholescintigraphy and endoscopic retrograde cholangiopan­creatography in the diseases of the hepatobiliary tract Rubinic M., Buric A., Vucemilovic A., Rahelic V. 467 Computer treatement of the contents of some elements' data in the normal and pathologically altered human colon mucosa tissues Draškovic R. J., Božanic M., Božanic V., Boh uš T. 471 The scintigraphic investigation of sacroiliac joints Tajfl D., Mitrovic D., Odavic M., Becanovic S. Radioisotope testing of dentogene inflammation of jaw bone tissue Popovic A., Paunkovic N. 481 Significance of the radioallergosorbent test (RAST) in the diagnosis of allergy to in­halant allergens -A comparison of diagnostic methods Zekan Lj., Cvitanovic S., Tocilj J. 485 Communications of technicians Technical procedure and possible sources of errors in radiochemical control of 99mTc radiopharmaceuticals Bzenic J., Jovanovic V. 493 The registration of tracer (99mTc-MDP) inf!ammation Živkovic Z., Jojic O., Stefanovic D. accumu lation in areas of jaw bones tissue 499 The comparative and IBK-Vinca values of thyroxine o btained by ra dio immun oas say kits of INEP Stojanovic S., Ivanovic Z. 503 Varia Authors' index NUKLEARNA MEDICINA 1983\ -SPREMNA REC NUCLEAR MEDICINE 1983 --EDITORIAL NOTE Osamnaesti jugoslovenski sastanak za nuklearnu medicinu se održava u složenim uslovima, koji evo vec drugu godinu karakterišu sva zbivanja u našoj zemlji. Kako je baš za ovu medicinsku disciplinu neophodna dobra opremljenost skupom, pretežno uvoznom opremam, snabdevenost kvalitet­nim reagensima i hemikalijama koje se do nedavno nisu proizvodile kod nas, to bi logicno bilo da se i posledice trenutnog stanja prevashodno osete u nuklearnoj medicini. Kakve su naše želje i mogucnosti da sopstvenim snagama savladamo krizne trenutke? Na današnjem skupu nema izložene atraktivne savremene opreme, ne­dovoljno je ucešce do nedavno tako zainteresovanih i preusretljivih ino­stranih proizvodaca radiofarmaceutika, a minimalan je interes za ucešce u finansiranju društvenog dela sastanka. Umesto toga imamo verovatno rekordan broj prijavljenih saopštenja i referata, izuzetno veliki broj ucesnika, a sigurno rekordan broj strucnih radova »in extenso« štampanih u Zborniku. Sem toga, naši naucni instituti, odgovarajuci zahtevu trenutka, danas prika­zuju skoro citav asortiman radiofarmaceutika koji je neophodan za dijagno­sticki pa i istraživacki rad. Na nama, strucnjacima za nuklearnu medicinu, je da damo svoj dopri­nos. Da kao i do sada, ali još odgovornije, proanaliziramo da li se metode, koje nam je mocna nauka stavila na raspolaganje, racionalno koriste u kom­pleksnom dijagnoznom i terapijskom postupku. Na nama je da ocenimo gde se nalazi nuklearna medicina u ovom casu u Jugoslaviji, ali i kakve su njene perspektive i izgledi da i poreci svih teškoca ne zaostaje znatnije za razvo­jem ove grane u svetu. Naša dužnost je najzad i da upoznamo širu javnost sa teškocama sa kojima se susrecemo, kako bismo mogli da racunamo i na pomoc u rešavanju nekih specificnosti našeg rada. XVIII jugoslovenski sastanak za nuklearnu medicinu ima izuzetno bogat strucni program: blizu 150 prijavljenih saopštenja, 56 radova u celosti štam­ panih u našem casopisu Radiologia lugoslavica, tri uskladene diskusije o navedenim problemima. Društveni deo 6e biti posvecen upoznavanju ovog dalekog kraja naše lepe zemlje, medusobnim druženjem i veseljem koje je i do sada krasilo naše godišnje sastanke. N. Paunkovic NUKLEARtNA ENDOKRINOLOGIJA NUCLEAR ENDOCRINOLOGY UNIVERZITET U BEOGRADU, INEP, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I ISHRANU, 11080 ZEMUN UPOREDNA ISPITIVANJA JODOPROTEINA TIREOIDEJE HUMANOG FETUSA I PROTEINA DIFERENCIRANIH KARCINOMA TIREOIDEJE Sinadinovic J., Cvejic D., Savin S., Borojevic D., Ratkovic M., Micic J. V. Sažetak -U tireoideji humano,g fetusa, gestacijske starosti od 12 do 28 nedelja, izucavani su solubilni proteini tireoideje, njihova biosinteza i morfo­loška struktura žlezde. Tireoideja fetusa, gestacijske starosti od 13 nedelja, ima afolikularnu histo­lošku strukturu, a u celijama tireoideje u reakciji sa antitireoglobulinskim anti­telima otkriven je imunofluorescirajuci kompleks. U ekstraktu tireoideje, elek­troforezam na poliakrilamidnom gelu, nadena je uglavnom 12 S proteinska frakcija, a tireoglobulin (Tg) samo u tragovima. Tireoideje fetusa starosti od 18 do 28 nedelja pokazivale su histološki orga­nizovanu folikularnu strukturu sa visokoprizmaticnim epitelom i prisustvom koloida u folikulima žlezde. Tg je najzastupljenija solubilna proteinska frakcija u tireoidejama ovih fetusa, a 12 S podjedinica Tg nadena je samo u ekstrak­tima nekih žlezda. U tireoidejama fetusa izucavanih gestacijskih starosti nije zapažena 27 S jodo­proteinska frakcija, koja je normalni konstituent tireoidnog ekstrakta normalne humane tireoideje. UDC: 611.44:577.17 :612.64:616.441-006.6 Key words -thyroid gland-anatomy and histology, thyroid hormones, thyro­globulin-biosynthesis, fetus, thyroid neoplasms Radio l. lugosl. 17: 247-251, 1983 Uvod -Folikularne celije tireoideje (ti­reociti) imaju sposobnost da istovremeno obavljaju više razlicitih funkcija, ciji je kraj­nji cilj formiranje tireoidnih hormona (na­kupljanje i organifikacija joda, sinteza i pro­teoliza Tg, sinteza i sekrecija hormona). Sve ove funkcije folikularnih celija tireoideje su, u vecoj ili manjoj meri,, pod kontrolom tireo­tropnog hormona hipofize (TSH). 1 pored ovoga, rast i razvoj fetalne tireoideje odi­grava se dosta nezavisno od TSH; žlezda se razvija histološki, zapocinje deponovanje koloida, a vrši se i sinteza tireoidnih hormo­na u odsustvu hipofize (Bearn, 1966). U toku gestacije sa razvojem fetusa, po­stepeno sa 'morfogenezom tireoideje, sa­zrevaju ove biohemijske funkcije tireocita. Medutim, još uvek nije dovoljno jasno da Ji se biohemijska i morfološka maturacija ti­reocita odigravaju paralelno ili pak teku sukcesivno u više faza. Kod nekih vrsta sub­primata zapaženo je da se nakupljanje jo­dida, formiranje folikula, organifikacija joda i sinteza tireoidnih hormona odigravaju suk­cesivno (Van Heyningen, 1969). Medutim u humanoj fetalnoj tireoideji zapaženo je da se sposobnost žlezde da sintetiše T4 pojav­ljuje u isto vreme kad'a i njena sposobnost za koncentrovanjem jodida (Shepard, 1968). Mi smo izucavali prirodu i karakter solu­bilnih proteina tireoideje humanog fetusa, sintezu Tg i morfološku strukturu žlezde u funkciji gestacijske starosti. lstovremeno su ispitivani i proteini diferenciranih karcinoma tireoideje. Materija! i metode -Tireoideje humanog fetusa dobijane su sa Ginekološko-akušer­ske klinike u Beogradu od fetusa dobijenih posle terapijskih prekida trudnoce iz soci­jalno-medicinskih razloga. lspitivanjima je obuhvaceno ukupno 9 tireoideja fetusa raz­licite gestacijske starosti. Podaci o starosti fetus'a i težini tireoideje dati su u tablici 1. Tkivo diferenciranih karcinom·a tireoideje i normalno tkivo žlezde dobijani su sa II Hirurške klinike u Beogradu posle totalne tireoidektomije. Za histološka ispitivanja deo tireoidnog tkiva fiksiran je u rastvoru Bouin-a ili u 96 % etanolu, a ostatak tkiva korišcen je za bio­hemijska ispitivanja ukljucujuci i solubilne proteine tireoideje. U izvesnom broju sluca­jeva, za biosintetska ispitivanja, deo tkiva š inadinovic J., Cveji6 D., Savin š., Borojevic D., Ratkovic M., Mici6 J. V. Koncentr. Broj i Gestacij. Težina Tg(mg ozn. fet. starost fet. tireoideje Tg/100 mg i kare. (nedelje) (mg) tkiva) 1/5 12 11/3 13 45 111/6 18 11 O 0.53 IV/8 19 183 V/7 20 110 0.92 Vl/10 20 142 Vll/2 21 150 1.09 Vlll/1 23 121 IX/4 23 420 0.63 X/9 28 406 Diferencirani karcinomi tireoideje Ca -2 Ca papillare 3.10 Ca -9 Ca papillare 1.28 Ca -11 Ca papillare Ca -12 Ca papillare Ca -13 Ca papillare Ca -16 Ca papillare N (5) Normalna tireoideja 8.20 ± 2.1 niti se zapaža polarizacija 6elija (slik'a 1). Na histološkim presecima žlezde veoma ret­ko može da se zapazi folikul'arna organiza­cija celija, sa jedva uocljivim lumenom foli­kula i tragovim'a koloida. laka nedostaje organizovana folikularna struktura (slika 1, A) u celijama tireoideje ovog fetusa naden je imunofluorescir'ajuci kompleks koji je na­stao u reakciji sa antitireoglobulinskim an­titelima. Slika 1 -Tireoideja humanog fetusa 1gestacijske starosti od 13 (11/3) (A) i 21 nedelje (Vll/2) (B) i njeni solubilni proteini dobijeni elektroforezam na poliakrilamidnom gelu Fig. 1 -Microphotographs of human fetal thy­roids; gestatinal age 13 (A) and 21 (B) weeks. Polyacrylamide gel electrophoresis of total solu­ ble thyroid proteins Organizovana folikularna struktura nade­na je u tireoidejama fetusa gestacijskih sta­rosti od 18 do 28 nedelja. Folikule, u vecini sluc'ajeva, cine visokoprizmaticne epitele ce­lije, sa jasnim lumenom i dasta koloida (sli­ka 1, B). Na slici 2 prikazan je histološki presek tireoideje fetusa 18 nedelja starosti (111/6) u indirektnoj fluorescenci, gde svetla Radiol. !ugasi. 17: 247-251, 1983 Tabela 1 -Podaci o starosti fetusa teži ni ti-reoideje inkubiran je u E'agleovom medijumu u pri­sustvu 14C-leucina Posle homogenizacije tkiva i odstranjiva­nja subcelularnih frakcija sukcesivnim dife­renciranim centrifugovanjem, solubilni pro­teini ekstrakta tireoideje ispitivani su gel fil­tracijam na Ag'arose A 5m i elektroforezam na poliakrilamidnom gelu. Koncentracija so­lubilnih proteina odredivana je spektrofoto­metrijski (Warburg and Christian, 1957), a koncentracij"a Tg izracunavana je korišce­njem specific. ekstinkcionog koeficijenta za Tg. Lokalizacija Tg na histološkim preseci­ma tireoideje utvrdivana je indirektnom fluo­rescentnom tehnikom. Identifikacija pojedi­nih solubilnih proteina tireoideje vršena je na bazi njihovih fizicko-hemijskih osobina (molekulske težine, pokretljivosti, obeleža­vanje sa radioaktivnim jodom) i imunološki imunodifuzijom u agar gelu prema specific­nim antitelima. Rezultati i diskusija -M o r f o I o š k a s t r u k t u r ·a t i r e o i d e j e f e t u s a. ­U tireoideji humanog fetusa gestacijske sta­rosti od 13 nedelja nadena je karakteristic­na folikularna struktura: tireociti su raspore­deni difuzno bez nekog reda, jedra su ja­sno izražena, ne vide se jasno rubovi 6elija Upotreba ispitivanja jodoproteina tireoideje humanog fetusa i proteina diferenciranih karcinoma tireoideje Slika 2 -Tireoideja humanog fetusa starosti od 18 nedelje tretirana sa antitelima obeleženim fluoresceinom u indirektnoj imunoreakciji (x 45, A; x 200, 8) Fig. 2 -lndirect fluorescent antibody reaction on the sections of human fetal thyroid (gestational age 18 weeks) treated with rabbit anti-human Tg serum and a fluorescein-conjugated sheep anti- human lgG. A. x 45; · B. x 200 polja na preparatu pokazuju r'aspored imu­nofluorescirajuceg materijala dobijenog u re'akciji sa anti-Tg antitelima. Solubilni proteini tireoideje f e t u s a i p a p i I a r n o g k ·a r c i n o m a ti r e o ideje. -Svi ekstrakti fetalne ti­reoideje starosti od 18 do 28 nedelja, imu­nodifuzijom u agar gelu prema anti-Tg anti­telima dali su jasnu precipitinsku liniju, osim fetalne tireoideje gestacijske starosti 13 ne­delja (11/3). Medutim, na histološkim prese­cima tireoideje i ovog fetusa, sa neorgani­zovanom folikularnom strukturam, zap•ažena je difuzna fluorescenca u celijama tireoide- Radio!. lugosl. 17: 247-251, 1983 ·· N Ca•12 27S­Tg- · -Tg -1"2S Slika 3 -Elektroforeza na poliakrilamidnom gelu solubilnih proteina normalne humane tireoideje (N) i proteina papilarnog karcinoma (Ca-12) Fig. 3 -Polycrylamide gel electrophoresis of total soluble thyroid proteins: normal human thy­roid gland (N) and thyroid carcinoma (Ca papil­ lare, Ca-12) je. Ovo ukazuje na prisustvo Tg ili Tg-u slicnih proteina i citoplazmi celija koje re­aguju sa anti-tireoglobulinskim ·antitelima u indirektnoj fluorescenci. Elektroforezam na poliakrilamidnom gelu ekstrakta tireoideje ovog fetusa nadena je intenzivna trak'a koja po pokretljivosti odgovara 12 S proteinskoj frakciji (slika 1, A). Takode se zapaŽ'a slaba traka koj'a odgovara Tg. U svim drugim ekstraktima tireoideje, sa or.1anizovanom folikularnom strukturam, na­den je Tg kao glavna proteinska frakcija, dok je 12 S podjedinice zapažena samo u nekim ekstraktima žlezde. Medutim, treba istaci, da 27 S jodoproteinska frakcija nije zapažena ni u jednom ekstraktu fetalne ti­rnoideje. Slicno tireoideji fetusa, iste frakcije solu­bilnih proteina nadene su i u ekstraktima tkiva papilarnog k'arcinoma tireoideje: pored Tg, nadena je 12 S podjedinica, dok je 27 S jodoproteinska frakcija takode bila odsutn·a. Sinadinovic J., Cvejic D., Savin s., Borojevic D., Ratkovic M., Micic J. V. Sadržaj Tg po jedinici vlažne težine je ve­orna nizak u papilarnom karcinomu tireoide­je, a narocito u tireoideji fetusa (tablica 1 ). Sadržaj joda u Tg fetalne tireoideje nije odreaivan. Prema nalazu Etling-a (1977) s'a­držaj joda u Tg izolovanog iz tireoideje neo­natusa, rodenih pre termina, starosti oko 32 nedelje, je veoma nizak i iznosi oko 0.16 µg 0/o. Kod neonatusa iste starosti, koji su živeli samo nekoliko d'ana, sadržaj joda u Tg se znacajno povecava (0.25 µg %). Na osnovu ovog nalaza, može se pretpostaviti da Tg fetalne tireoideje, a posebno ove ge­stacijske starosti, sadrži malo joda i da se radi o slabo jodiranom, nematuriranom obli­ku Tg koji je siromašan hormonom. U prilog ovome ide i nalaz 12 S podjedinice, koja nije zapažena u normalnoj humanoj tireo­ideji, kao i odsustvo 27 S jodoproteinske frakcije. Sadržaj joda u Tg izolovanog iz tkiva karcinoma tireoideje je takode nizak. Sinteza Tg u tireoideji huma­n o g fetusa. -Fetalne tireoideje inkubi­rane in vitro u Eagleovom medijumu u pri­sustvu 14C-leucina ugraauju obeleženu ami­nokiselinu u solubilne proteine i mikrozo­malno-vezane proteine. N'ajve6i deo radio­aktiviteta nalazi se u solubilnoj frakciji pro­teina. Od solubilnih frakcija najve6i proce­nat aktiviteta nalazi se u l'akšim frakcijama (3-8 S) a manji procenat ugraauje se i u ti­reoglobulinskoj frakciji. Intenzitet inkorpo­racije dosta varira izmeau tireoideja. Nade­no je da tireoideja fetusa sa 12 nedelja ge­stacijske starosti sintetiše proteine fizicko­hemijskih karakeristi.a kao Tg. Prema na­lazima Olin et al. (1970) zapaženo je da fe­talna tireoideja sintetiše Tg ve6 s'a 10 do 11 nedelja starosti u približno isto vreme kada je naaen razvijen lizozomalni sistem huma­ne fetalne tireoideje (Garci'a-Bunuel et al., 1972). Rezultati ovih ispitivanja ukazuju da tireo­ideja fetusa gestacijske starosti od 12 ne­delja i ako ima neorganizovanu folikularnu strukturu ima sposobnost da ugraduje obe­leženu ·aminokiselinu u solubilne proteine tireoideje ukljucujuci i tireoglobulinsku frak­ciju. Postoji medusobna povezanost izmedu morfološke i biohemijske maturacije foliku­larnih 6elija tireoideje fetusa u sintezi, se­kreciji i deponovanju Tg. Mikrozomalni Solubilni Frakcije (vezani) proteini solubilnih Ozn. proteini (ukupni) prot. (%) (imp/min/100 mg tkiva) Tg 3-8 S Vll/2 13.749 ± 1186 187.144 ± 5329 (2) (4) X/9 26.431 ± 4250 161.867 ± 2560 9.0 91.0 (3) (3) 1/S 102.487 ± 9819 15.0 85.0 (6) Tabela 2 -lnkorporacija 14C-leucina u mikro­zomalne (vezane) proteine, ukupne i individual­ne solubilne proteine fetalne tireoideje in vitro Abstract COMPARATIVE INVESTIGATIONS OF THYROID IODOPROTEINS IN THE HUMAN FOETUS AND PROTEIN OF DIFFERENTIATED THYROID CARCINOMA Sinadinovic J., Cvejic D., Savin S., Borojevic D., Ratkovic M., Micic J. V. In thyroid glands of the human foetus of ge­stational age between 12 and 28 weeks, soluble thyroid proteins, their synthesis in vitro and the morphological structure of the gland were inve­stigated. An afollicular histological structure was found in foetal thyroid gland at the gestational age of 13 weeks. An immunofluorescent complex was found in thyroid cells treated with anti-thyroglo­bulin antibodies by an indirect fluorescent tech­nique. By using polyacrylamide disc electropho­resis of thyroid extracts the presence of the 12 S subunit was observed, while thyreoglobulin (Tg) was present in negligible quantities. Thyroid glands foetal age between 18 and 28 weeks showed an organized follicular struc­ture and the presence of luminal colloid of the gland. Tg was the most abundant soluble thyroid protein in thyroid extracts of these foetal ,glands. The iodoprotein fraction 27 S was not observed in thyroid glands of the human foetus. Human foetal thyroid gland was able to synthesize Tg and its subunits at 12 weeks gestational age. Some similarties were found in the nature and composition of soluble thyroid proteins between foetal thyroid gland and differentiated thyroid carcinoma. Literatura 1. Bearn J. G.: The role of he foetal pituitary in the development and growth of the foetal thy­roid. J. Endocrinol., 36: 213-214, 1966. 2. Etling N.: Concentration of thyroglobulin, io­dine contents of thyroglobulin and of iodoamino­acids in human neonates thyroid glands. Acta Pediatr. Scand., 66: 97-102, 1977. Radio!. lugosl. 17: 247-251, 1983 Upotreba ispitivanja jodoproteina tireoideje humanog fetusa i proteina diferenciranih karcinoma tireoldeje 3. Garcia-Bunuel R., Anton E. and Brandes D.: The development of lysosomes in the hu­man fetal thyroid in correlation with the onset of functional maturation. Endocrinology, 91: 438­449, 1972. 4. Olin P., Vecchio G., Ekholm R. and Alm­qvist S.: Human fetal thyroglobulin: Characteri­zation and in vitro biosynthesis studies. Endocri­nology, 86: 1041-1046, 1970. 5. Shepard T. H.: Development of the human fetal thyroid. Gen. Comp. Endocrinol., 10: 174­181, 1968. 6. Van Heyningen H. E.: The initation of thy­roid function in the mouse, Endocrinology, 69: 720-727, 1969. 7. Warburg O. and Christian W.: Estimation of protein by spectrophotometric method. In Me­thods in Enzymology (Eds. Colowick, D. and Ca­plan, B., Vol. III, N. Y.), Academic Press (452­559). 1957. Adresa autora: Dr Jovan Sinadinovi6, viši nauc­ni saradnik, INEP, Zavod za endokrinologiju, imu­nologiju i ishranu, Banatska 31 b, P. O. Box 46, 11080 Zemun. Radiol. lugosl. 17: 247-251, 1983 KLINICKO-BOLNICKI CENTAR »ZVEZDARA« U BEOGRADU ODELJENJE ZA ENDOKRINOLOGIJU LABORATORIJA ZA DOZIRANJE HORMONA TRH TEST U PRIMARNOM HIPOTIREOIDIZMU PRACENOM HIPERPROLAKTINEMIJOM Peric Lj., Prelevic G., Mijalkovic D., Vircburger M. Sažetak -Uraden je TRH test kod 15 bolesnica s dijagnozom primarne hipo­tireoze i hiperprolaktinemije i 15 zdravih osoba -volontera ženskog pola. Odgovor prolaktina i tireotropnog hormona na TRH u nelecenoj hipotireozi je bio znacajno viši u odnosu na kontrolnu grupu (p < 0.001). Posle primenjene supstitucione terapije tireoidnim hormon ima (T,+ T,), postiže se sniženje ba­zalnih vrednosti prolaktina (p -0.025 -0.05) i TSH (p -0.001 -0.005) kao i supresija odgovora ovih hormona na TRH (za prolaktin p < 0.001; za TSH p -0.001 -0.005). UDC: 616.441-008.64:616.433.664 Key words -hypothyroidism, hyperprolactinemia, TRH test Radiol. lugosl. 17: 253-255, 1983 Uvod -Primarna hipotireoza je ponekad udružena s hiperprolaktinemijom, što je više puta opisano poslednjih godi na (1 -4). U tom slucaju sekundarno može biti oštecena hipofiz'a. Stoga smo kod jedne grupe hipo­tireoidnih bolesnica, za koje smo utvrdili da imaju povišen nivo prolaktina u serumu, uradili TRH test, kako bismo proverili funk­cionalno stanje hipofize pre i posle supsti­tucione terapije tireoidnim hormonima. Materija! i metode -lspitivanu grupu je sacinjavalo 15 bolesnica s dijagnozom pri­marne hipotireoze i hiperprolaktinemije, dok je kontrolna grupa brojala 15 zdravih osoba -volontera ženskog pola. TRH test je izvo­den ujutro sa 200 I.1g sintetskog TRH (Rele­fact TRH firme Hoechst) a uzorci krvi za od­redivanje koncentracije prolaktina i tireo­tropnog hormona uzimani su u O, 30 i 60-om minutu testa. Posle centrifugiranja ostavlja­ni su alikvoti seruma od 0.5 ml na -20° C do analiziranja. Serumi su ·analizir. u roku od 7 dana od dana uzimanja uzoraka, uz kori­šcenje komercij'alnih testova firme »Byk -Mallinckrodt«, radioimunuloškom metodam dvostrukih antitela. Pacijenti su k'ao supsti­tucionu terapiju koristili Novothyral (kombi­nacija sintetskog T4 i T3 u odnosu 5: 1). Rezultati -U tabeli 1 i 2 su prikazane srednje vrednosti TSH i prolaktina u toku TRH testa kod pacijentkinja s hipofunkcijom štitaste žlezde koja je pracen·a s hiperpro­laktinemijom. Graficki prikaz ovih vrednosti dat je na sl. 1 i 2. Prate6i odgovor tireotropnog hormona i prolaktina na TRH kod bolesnika s primar­nom hipotireozom udruženom s hiperprolak­tinemijom, može se zapaziti da je on zna­cajniji pre terapije (p < 0.001). Posle pri­menjene supstitucione terapije tireoidnim hormonim'a (T4 + T3), postiže se sniženje bazalnih vrednosti prolaktina (p -0.025 ­ 0.05) i TSH (p -0.001 -0.005), kao i supre­sija odgovora ovih hormona na TRH (za TSH p -0.001 -0.005; za prolaktin p < 0.001). Diskusija -U hipotireozi je cesto povi­šen prolaktin, što se pokazalo i u jednoj grupi naših ispitanika, a odgovor tireotrop­nog _hormona i prolaktina na TRH je prena­glašen. Posle primenjene supstitucione te­ . Peric Lj., Prelevic G., Mijalkovic D., Vircburger M. . Vreme -Time O' 30' 60' Pre terapije 32,54 62,85 56,23 § ± ± ± E Before therapy 28,28 23,99 26,21 80 Posle terapije 6,47 30,96 27,99 ± ± ± 70 After therapy 28,97 29,32 Kontrola 2,22 14,69 11,07 ± ± ± (pre-treatment) Control 0,72 7,74 Tabela 1 Vrednost TSH (mU/L) u TRH testu kod pacijenata sa primarnim hipotireoidizmom Table 1 -Serum TSH leve! (mU/L) in TRH test in patients with primary hypothyroidism ,.r-----_r--. posleterapije (posl-lreatmenl) Vreme -Time O' 60' Pre terapije 432,47 3105,00 2281,00 ± ± ± Before therapy 235,45 1426,39 1329,99 Posle terapije 272,20 1373,33 946,87 ± ± ± A fte r th e rapy 109,60 825,68 693,08 Kontrola 199,27 1886,00 956,00 ± ± Control 80,51 809,04 375,44 Tabela 2 Vrednost prolaktina (mU/L) u TRH testu kod pacijenata s primarnim hipotir eoidi­ zmom Table 2 -Serum Prolactin leve! (mU/L) in TRH test in patients with primary hypothyroidism pre terapije (pre-troatmenl) kontrola (control) p0$1et8fapije (post-troatmenl) 30 60 !(min ) Slika 1 -Odgovor TSH na TRH u primarnoj hi­potireozi Fig. 1 -Response of TSH to TRH in primary hy­pothyroidism kontrola (control) 60 t(min) Slika 2 -Odgovor prolaktina na TRH u primar­noj hipotireozi Fig. 2 -Response of prolactin to TRH in primary hypothyroidism rapije tireoidnim hormonima, postiže se sni­ženje bazalnih vrednosti i TSH i prolaktina kao i supresij'a odgovora ovih hormona na TRH. Prema tumacenju Carlsona i sar. (5), tireo­idni hormoni uticu na sekreciju prolaktina samo kod poremecene funkcije tireoideje (hipertireoza, hipotireoza,, eutireoidna stru­ma) dok kod zdravih osoba fiziološke koli­cine trijodtironina i tiroksina nemaju efekta na sekreciju prolaktina. Novija istraživanja (6) pokazuju da povi­šena koncentracija prolaktina u primarnem hipotireoidizmu pre može rezultirati iz srna­njene hipot'alamusne sekrecije dopamina nego iz povecane sekrecije TRH. Zakljucak -Primarna hipotireoza je ce­sto udružena s hiperprolaktinemijom a od­govor tireotropnog hormona i prolaktina na TRH je prenaglašen kod ovih pacijen·ata. Posle primene supstitucione terapije tireo­idnim hormonima postiže se sniženje bazal­nih vrednosti prolaktina i TSH kao i supre­sij'a odgovora ovih hormona na TRH. TRH test u primarnom hipotireoidizmu pracenom hiperprolaktinemijom Abstract TRH TEST IN PRIMARY HYPOTHYROIDISM ASSOCIATED TO HYPERPROLACTINEMIA Peric Lj., Prelevic G., Mijalkovic D., Vircburger M. Primary hypothyroidism is sometimes associat­ed to hyperprolactinemia, when secondary dama. ges of the hypophysis may develop. In order to check functional status of the hypophysis before and after substitutional therapy with thyroid hor­mones, TRH test was performed in 15 women suf­fering from primary hypothyroidism and hyper­prolactinemia. Control group consisted of 15 healthy volunteers. Changes in prolactin and tyrotropic hormone after TRH application in the case of hypothyro­idism without previous medica! treatment were si,gnificantly higher in comparison with the con­trols (p < 0.001). After substitutional therapy with thyroid hormones (T, and T,), basal levels of both prolactin (p -0.025 -0.05) and TSH (p -0.001 -0.005) were decreased and suppression of the response of these hormones to TRH was observed (p < 0.001 and p -0.001 -0.005 for prolactin and TSH, respectively). These results are in agreement with the data of Feek et al. (1980), who suggested that increased prolactin leve! in the case of primary hypothyroidism might result from decreased dopamine secretion in hypotha­lamus. Literatura 1. Editoral: Arch. lntern. Med., 139: (1977) 855. 2. Bigos S. T., Ridgway C. E., Kourides T. A., Maloof F., J. Ciin. Endocrinol. Metab., 46: (1978) 317. 3. Ensor D. M., In: Comparative Endocrinology of Prolactin (Chapman and Hall Ltd.), London, 1978 (p. 214). 4. Shahshahani M. N., Wong ,E. T., Arch. ln­tern. Med., 138: (1978) 1411. 5. Carlson H. E., Sawin C. T., Krugman L. G., Meyer N. C., Hershman J. M., J. Ciin. Endocrinol. Metab., 47: (1978) 275. 6. Feek C. M., Sawers J. S. A., Brown N. S., Seth J., lrvine W. J., Toft A. D., J. Ciin. Endocri­nol. Metab., 51: (1980) 585. Adresa autora: Mr. se. Ljiljana Peric, Odeljenje za endokrinologiju, KBC »Zvezdara«, 11000 Beo­grad, B. Sekulica 172. Radiol. lugosl. 17: 253-255, 1983 Uiitek nizkoenergetska hrana za shujševalne diete energetska vrednost enega obroka: 407 kJ (97,1 kcal) okusi -banane, maline, jagode medex po IJl!I..11L• ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA INTERNE KLINIKE KLINICKE BOLNICE »DR M. STOJANOVIG«, ZAGREB 1 MEDICINSKI CENTAR »DR LJUDEVIT JURINAC«, TESLIC ISPITIVANJE PITUITARNE REZERVE TIREOTROPINA U EUTIREOTlcNOJ TRUDNOCI I U PUERPERIJU cabrijan T., Cvijetic R., Vrbanec D., Sekso M. Sažetak -Autori su ispitivali odgovor tireotropina (TSH) na thyreotropin-re­leasing hormone (TRH) na reprezentativnorn broju od 60 trudnica u prvom, drugom i trecem tromjesecju trudnoce i usporedili ga sa odgovorom TSH na TRH u 34 eutireoticne negravidne žene i 30 žena u puerperiju. Koncentra­cija TSH u plazmi odredivana je radioimunološkom metodam prije injekcije, te 20 i 60 minuta nakon injekcije 200 grama TRH i. v. Vrijednosti TSH 20 minuta nakon TRH u drugom (19,7 ± 1,7 miliJ/1) i trecem (15,2 ± 1,6 miliJ/1) tromjesecju trudnoce nisu statisticki znacajno razlicite od odgovarajucih vri­jednosti eutireoticnih negravidnih žena (18,5 ± 1,1 miliJ/1), ali su znacajno više nego u prvom tromjesecju (14,2 ± 1,0 miliJ/1.) trudnoce i u puerperiju (13,6 ± 1,1 miliJ/1) koje se medusobno znacajno razlikuju. Ovaj rad pokazuje da nema razlike u odgovoru TSH na TRH u drugom i tre­cem tromjesecju eutireoticne trudnoce u usporedbi sa eutireoticnim negravid­nim ženama, dok je odgovor TSH u prvom tromjesecju trudnoce i u puerperiju lagano, ali statisticki znacajno niži. UDC: 612.63:612:433.441 Key words -pregnancy, puerperium, thyrotropin, thyrotropin releasing hor­mone Radiol. lugosl. 17: 257-259, 1983 Uvod -Primjen·a sintetskog TRH (tiroli­berin, thyrotropin-releasing hormone) stimu­lira oslobadanje tireotropina (TSH) u nor­malnih osoba (6, 7). lstraživanja djelovanja TRH na oslobadanje TSH vršena su tako­der i u trudno6i (2, 3, 5, 8, 9), i'ako na rela­tivno malom broju ispitanica. Rezultati o djelovanju TRH na TSH u trudno6i i puer­periju se razlikuju, iako rezultati ve6ine auto­ra govore u prilog tvrdnji da nema razlike izmedu odgovora TSH na TRH u eutireotic­noj trudno6i i negravidnih žena. Cilj našeg istraživanja bio je ispitivanje pituitarne rezerve TSH primjenom TRH u tru­dno6i i u puerperiju na reprezentativnoj gru­pi od 60 eutireoticnih trudnica. lspitanice i metode -!spitano je ukupno 60 trudnica u prvom tromjesecju trudno6e, 50 trudnica u drugom i 42 trudnice u trecem tromjesecju trudno6e, kao i 30 žena u puer­periju sa klinicki i labortorijski verificiranom eutireozom i normalnim tokom trudnoce. Sve su ispitanice bile natašte, nisu primale nikakve lijekove, a izvodenje testa zapocelo je izmedu 8 i 9 s·ati ujutro. Uzorak krvi bio je izvaden prije primjene, te 20 i 60 minuta nakon primjene 200 gama sintetskog TRH (Ferring) i. v. (1,4). Koncentracija TSH u pla­zmi odredena je radioimunološkom meto­dom dvostrukih protutijela (10) upotrebom dijagnostickog seta tvrtke »Serono«. Kao kontroln'a skupina služila je grupa od 34 ne­gr'avidne zdrave eutireoticne žene u dobi od 15 do 40 godina. Statisticka obrada rezultata izvršena je t-testom po Studentu. Rezultati -Vrijednosti TSH prije i nakon primjene 200 gama sintetskog TRH i. v. u pr­vom, drugom i trecem tromjesecju trudno6e i u puerperiju, kao i u kontrolnoj grupi pri­kazane su na tabeli 1. Bazalne vrijednosti TSH u prvom tromje­secju trudno6e (1) iznosile su 2,4 ± 0,1 (arit­micka sredina ±SEM) miliJ/1 i statisticki su znac'ajno niže (p < 0,001) od vrijednosti TSH kontrolne skupine negravidnih eutireoticnih žena. Bazalne vrijednosti TSH u drugom tro­mjesecju trudno6e (II) iznosile su 3,9 ± 0,3 miliJ/1 i statisticki su znacajno više (p < 0,001) od vrijednosti TSH u kontrol noj sku­pini. Bazalne vrijednosti TSH u trecem (lil) tromjesecju trudno6e (2,8 ± 0,2 miliJ/1) i u cabrijan T., Cvijeti6 R., Vrbanec D., Seksa M. Vrijeme 1 trom. II trom. III trom. Puerperij Kontrola (minute) (n = 60) (n = 50) (n = 42) (n = 30) (n = 34) O' 2,4 ± 0,1 3,9 ± 0,3 2,8 ± 0,2 3,3 ± 0,2 3,1 ± 0,1 20' 14,2 ± 1,0 19,7 ± 1,7 15,2 ± 1,6 13,6±1,1 18,5 ± 1,1 60' 10,3 + 1,2 15,8+1,2 13,6+1,9 9,9 + 0,8 12,6 ± 0,9 Tabela 1 -Vrijednosti TSH (miliJ/I) u plazmi bazalno i nakon stimulacije sa TRH u 1, II i III tro­mjesecju trudnoce i u puerperiju usporedene sa kontrolnom grupom negravidnih žena Table 1 -Plasma TSH values (miliJ/I) after sti mulation with TRH in the first, seconci and third trimester of pregnancy and puerperal period compared to the values obtained in the control group of non-pregnant women puerperiju (3,3 ± 0,2 miliJ/I) statisticki se znacajno ne razlikuju od kontrolne skupine. Vrijednosti TSH 20 minuta nakon TRH u dru­gom (19,7 ± 1,7 miliJ/1) i trecem (15,2 ± 1,6 mili./1) tromjesecju trudnoce nisu statistic­ki znacajno razlicite od odgovarajucih vrijed­no.}i kontrolne grupe (18,5 ± 1.1 mili/I), ali su znacajno više (p < 0,001) nego u prvom trornjesecju (14,2 ± 1,0 miliJ/I) trudnoce i u pu.rperiju (13,6 ± 1,1 miliJ/1) koje se medu­sobno ne razlikuju. U 60 minuti nakon pri­mjene TRH vrijednosti TSH u prvom tromje­secju trudnoce (10,3 ± 1,2 miliJ/I) i u trecem tromjesecju (13,.6 ± 1,9 miliJ/I) trudnoce ne razlikuju se znacajno od kontrolne skupine (12,6 ± 0,9 miliJ/I), dok su vrijednosti TSH u drugom tromjesecju trudnoce (15,8 ± 1,2 miliJ/I) znacajno više (p < 0,001), ·a u puer­periju znacajno niže (9,9 ± 0,9 miliJ/I) (p < 0,001) nego u kontrolnoj skupini. Diskusija -Kao što je ve6 u uvodu istak­nuto u svjetskoj literaturi postoje razmimo­ilaženja u navodima o hipofizarnoj rezervi tireotropina u toku trudnoce. Vecina autora, kao Vandalem i sur. (12), Schenker i sur. (11 ), te Bellmann i Broschen-Zywietz (2) smatraju da nema razlike u odgovoru TSH na TRH u trudnica prema kontrolnim vrijed­nostima eutireoticnih negravidnih žena. Isto tako i naši prvi rezultati (5) dobiveni n·a 30 trudnica u sva tri tromjesecja trudnoce u usporedbi sa negravidnim ženama nisu dali statisticki znacajna odstupanja u hipofizar­noj rezervi TSH u trudnica prema kontrolnoj grupi eutireoticnih negravidnih žena. S dru­ge strane Kannan i sur. (8) su na skupini od 10 trudnica našli povišene vrijednosti TSH u bazalnim uvjetima, iako nije bilo raz­like u odgovoru TSH na TRH. Sadašnji naši rezultati dobiveni n·a zaista reprezentativnoj grupi od 60 trudnica pokazuju da su vrijed­ 258 nosti TSH u 20 min. nakon TRH u prvom tro­mjesecju i u puerperiju niže od kontrolnih vrijednosti i od vrijednosti u drugom i tre­6em tromjesecju trudnoce. Iz toga bi se moglo zakljuciti da postoji razlika u pituitar­noj rezervi TSH u prvom tromjesecju trud­noce kada je ona manja, nego li u drugorn i trecem tromjesecju. 1 dalje, medutim, ostaje glavna tvrdnja da nema razlike u hi­pofizarnoj rezervi TSH izmedu kontrolne skupine eutireoticnih negravidnih žena, te drugog i treceg tromjesecja trudnoce. Zakljucci -1. Nema znacajne razlike u odgovoru TSH na TRH u drugom i trecem tromjesecju trudnoce u usporedbi sa kon­trolnom skupinom eutireoticnih negravidnih žena. 2. Hipofizama rezerva TSH u prvom tromjesecju trudnoce i u puerperiju je laga­no,. 'ali statisticki znacajno snižena u odno­su na istu kontrolnu skupinu. Abstract THE EXAMINATION OF THE PITUITARY THYROTROPIN RESERVE IN EUTHYREOTIC PREGNANCY AND IN PUERPERIUM cabrijan T., Cvijetic R., Vrbanec D., Sekso M. The authors investi1gated the response of thy. rotropin (TSH) to thyrotropin-releasing hormone (TRH) on a representative number at 60 pregnant women in the 1st 2nd and 3rd trimester of preg­nancy and compared with the response of TSH to TRH in 34 nonpregnant euthyreotic women and 30 puerperae. The plasma concentration of TSH was determined by radioimmunoassay be­fore injection, and 20 and 60 min after injection of 200 gama TRH i. v. The TSH values 20 minutes after TRH in the second (19,7 ± 1,7 miliU/I) and the third (15,2 ± 1,6 miliU/I) trimester of pregnancy were not si­gnificiantly different from the corresponding va­lues of nonpregnant euthyreotic females (18,5 ± 1,1 miliU/I), but they were significantly higher than in the first trimester (14,2 ± 1,0 miliU/I) of Radio!. lug.I. 17: 257-259, 1983 lspitivanje pituitarne rezerve tireotropina u eutireoticnoj trudnoci i u puerperiju pregnancy and in puerperium (13,6 ± 1,1 miliU/1) which again did not differ significantly among themselves. This study suggested that there is no difference in the response of TSH to TRH in 2nd and 3rd trimester of euthyreotic pregnancy compared with the nonpregnant euthyreotic wo­men, but that TSH response in the 1st trimester of pregnancy and in puerperium is sli,ghtly but statistically significantly diminished. Lite r a tu ra 1. Antic M., Odavic M., Lazarov M.: Klinicki znacaj testa s hormonom, koji reguliše !ucenje tireostimulantnog hormona. Vojnosan. pregled 32: 18-20, 1975. 2. Bellmann O. and Briichen-Zywietz C.: Die TRH-stimulierte Sekretion von Prolaktin und Thy­reoidea stimulierenden Hormon in dritten Trime­non der Schwangerschaft. Z. Geburtsch. 182: 105-107, 1978. 3. Cvijetic R., cabrijan T., Sekso M., Vrbanec D.: Vrijednosti tireotropina nakon primjene TRH u normalnih trudnica. Radio!. lugosl. 13: 157-158, 1979. 4. cabrijan T.: Vrijednost tireotropina nakon primjene vazopresina i TRH. Anali klinicke bol­nice »Dr M. Stojanovic«. Supl. 46, 17: 5-32, 1978. 5. cabrijan T., Cvijetic R., Sekso M.: Stimula­cija tireotropina primjenom TRH u eutireoticnoj trudnoci. Endocrinol. lug. 1-2: 55-58, 1980. 6. Hershman J. M., Kojima A., Friesen G. H.: Effect of thyrotropinreleasing hormone on human pituarity thyrotropin, prolactin, placenta! lacto­gen and chorionic thyrotropin. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 36: 451-497, 1973. 7. Hershman J. M.: Clinical application of thy­rotropin-releasing hormone. N. Engl. J. Med. 290: 886-891, 1974. 8. Kannan V. D., Sinha N. K., Devi P. K., Rastogi G. K.: Plasma thyrotropin and its Response to Thyrotropin Releasing Hormone in normal Pre­gnancy. Obstr. Ginekol. 42: 547-549, 1973. 9. Kauppila A., Kivinen S., Ylikorkala O.: Me­toclopramide lncreases Prolactin Release and Milk Secretion in Puerperium without Stimulating the Secretion of Thyrotropin and Thyroid hormo­nes. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 52: 436-439, 1981. 10. Odeli W. D., Rayford P. L., Ross G. T.: Sim­plified partially automated method tor radioimu­noassay of human thyroid stimulating, growth, lu­teinizing and folicle stimulating hormones. J. Lab. Ciin. Med. 70: 973-976, 1967. 11. Schenker J. G., Laufer N., Rosen R., Spitz l. M.: Hormona! Response to exogenous luteiniz­ing hormone-releasing hormone and thyrotropin­releasing hormone in pregnancy and puerperium. lsrael. J. Med. Sci. 13: 5-7, 1977. 12. Vandalem J. L., Pirens G., Hennen G.: Ga­spard U.: Thyroliberin and gonadoliberin test dur­ing pregnancy and the puerperium. Acta endocri­nol. (Kbh) 86: 695-698, 1977. Adresa autora: Prof. dr Tomislav cabrijan, Klinicka bolnica »Dr Mladen Stojanovic«, 41000 Zagreb. Radio!. lugosl. 17: 257-259, 19Ba ® epiprostatin APIPROSTATIN lajša tei,aye pri hi­pertrofiji prostate APIPROSTATIN priporocamo mo­škim pri tei,ayah pri uriniranju, ki jih pon:roca poYecana prostata in nebak­terilna melja prostate .n .· medex lf" . tlvllaka lnduatrll¦ p.o. UNIVERZITETNA KLINIKA ZA NUKLEAHNO MEDICINO, LJUBLJANA SERUMSKA KONCENTRACIJA h-TSH DOLOCENEGA Z OBCUTLJIVEJŠO RIA METODO PRI RAZLICNIH STANJIH ŠCITNICE Budihna N., Pavlin K. Povzetek -Dolocili smo tireotropni hormon (h-TSH v serumu z obcutljivo RIA metodo skupine zdravih oseb (X= 2,24 mE/I), osebam z evtiroticno difu­zno golšo . = 1,94 mE/I), z uninodozno golšo (X= 1,68 mE/I), z multinodo­zno golšo (X= 1,45 mE/I) in osebam s hipertirozo z difuzno ali nodozno golšo (X= 1,05 mE/I). Istim skupinam oseb smo primerjalno dolocili tudi koncentracijo trijodotironina (T3) in tiroksina (T4) v serumu. Skupina hipertiroze se pomembno loci od evtiroticne skupine (p < 0,005). Prav tako se skupini z multinodozno golšo in uninodozno golšo signifikantno locita do skupine z normalno šcitnico (p < 0,005 in p < 0,005), medtem ko se multi­nodozni in uninodozni skupini med seboj ne razlikujeta na nivoju statisticne si,gnifikantnosti. Skrajne vrednosti h-TSH se pri naših skupinah medsebojno prekrivajo, zaradi cesar metoda ni zanesljiva pri opredeljevanju funkcijskega stanja šcitnice pri posameznih bolnikih. Ugotovili smo, da ni korelacije med koncentracijo T3 in h-TSH, obstaja pa zadovoljiva negativna korelacija (r = 0,55) med koncentracijo T4 in h-TSH v serumu. UDC: 616.441-006.5:612.433.441 Key words -thyroid gland-pathology, thyrotropin-blood, RIA method Radio l. lug osi. 17: 261-264, 1983 Uvod -Raziskovali smo koncentracijo h-TSH v serumu pri bolnikih z difuzno eno­nodozno in multinodozno golšo z obcutljivo metodo dolocanja h-TSH. Hoteli smo ugo. toviti, kakšno vlogo ima h-TSH pri nastanku: golše, saj je znano, da v zacetni fazi nasta. janja golše poleg drugih dejavnikov vpliva na vecanje žleze tudi povecano izlocanje h-TSH. V kasnejši fazi nastajanja golše se v šcitnici tvorijo avtonomni, hiperaktivni foli­kli,. ki lahko degenerirajo ter se spreminjajo v hladne cone. Dovolj veliko dovajanje joda pozvroci lahko latentno ali manifestno hi­pertirozo. Pricakovati je torej znižane vred­nosti h-TSH v doloceni fazi multinodozne golše (Becker C. 1980). Posebej smo prouce­vali tudi funkcijsko stanje uninodozne golše s hladnim nodusom. Po mnenju nekaterih avtorjev so scintigrafsko hladni adenomi šcitnice hormonsko prav tako aktivni kot topli, le da zaradi slabe propustnosti mem­ brane oddafajo manj hormonov v krvni ob­tok, zaradi cesar so bolniki evtiroticni ali pa imajo preklinicno hipertirozo. Pricakovali bi torej, da tudi pri solitarnih hladnih adeno­mih obstoja višek šcitnicnih hormonov v krvi, ki zaviralno vpliva n'a izlocanje h-TSH. Material in metode -Metoda dolocanja h-TSH. Metoda je bila opisana (Pavlin K., Budihn'a N., 1982). Tiroksin in trijodtironin (T3 in T4) v serumu smo dolocali s SPAC metodo Byk-Mallinckrodt. EI o I ni ki -Proucevali smo skupino 33 bolnikov z evtiroticno difuzno golšo (240.0), 25 bolnikov z evtiroticno multinodozno golšo ,(24·1.1), 46 bolnikov z evtiroticno uninodo­zno golšo (241.0) in 96 bolnikov s hipertirozo z difuzno 'ali nodozno golšo (242.0 in 242.1 ). Primerjalna skupina je bila skupina 34 pre­iskovancev brez bolezni šcitnice (V 77.0). S t a t i s t i c n a a n a I i za -Rezultate vseh hormonov med posameznimi skupinami smo med seboj primerjali in racunali signi­fikantnost razlik po Studentovem testu. Ra­cunali smo tudi korelacijo med koncentra­cijo T4 in h-TSH ter koncentracijo T3 in h-TSH v serumu. Flezultati -Korelacijski koeficient med koncentracijo hormonov T3 in h-TSH v seru­mu je -0,362, med koncentracijo hormonov T 4 in h-TSH v serumu pa -0,551. Ostali re­zultati so navedeni v tabelah 1, 2, 3 in 4. Budihna N., Pavlin K. 242,0 šifra --. V77,0 240,0 241,0 241,1 in diagnoze 242,1 N 34 33 46 25 TSH X 2,24 1,94 1,68 1,45 1,05 (mE/1) 0,56 0,54 ± so 0,47 0,54 32 N T4 33 21 X 100 97,3 112 117 (nmol/1) ± so 18,9 19,9 25,0 35,2 48,1 N 30 30 28 16 89 - T3 X 2,32 2,37 2,25 2,37 6,17 (nmol/1) + so 0,46 0,45 0,61 0,55 2,75 Tabela 1 Koncentracija h-TSH, T4 in T3 pri zdravih osebah in pri osebah z obolenji žleze šcitni­ ce. (N = štev. preiskovancev, X= aritmeticna sredina, SO± = standardna deviacija) Table 1 -H-TSH, T4 and T3 concentrations in a groups of healthy subjects and in groups of sub­jects with disease of thyroid gland. (N = the number of patients, X= the arithmetical mean, SO ± = standard deviation) 242,0 šifra V77,0 240,0 241,0 241,1 in diagnoze 242,1 V77,0 <0,01 <0,005 <0,005 <0,005 240,0 <0,01 <0,025 <0,005 <0,005 241,0 <0,005 <0,025 ni signif. <0,005 241,0 <0,005 <0,005 ni signif. <0,005 242,0 in <0,005 <0,005 <0,005 <0,005 242,1 Tabela 2 -Medsebojna statisticna signifikantnost razlik aritmeticnih sredin konc. h-TSH posameznih diagnosticnih skupin Table 2 -The statistical significance of the differences between the arithmetical means of h-TSH concentration in the various group of patients 242,0 šifra V77,0 240,0 241,0 241,1 in diagnoze 242,1 V 77,0 ni signif. <0,025 ni signif. <0,005 240,0 ni signif. <0,01 <0,01 <0,005 241,0 <0,025 <0,01 ni signif. <0,005 241,1 <0,025 <0,01 ni signif. <0,005 242,0 in <0,005 <0,005 <0,005 <0,005 242,1 Tabela 3 -Medsebojna statisticna signifikantnost razlik artimeticnih sredin konc. T4 posameznih di­agnosticnih skupin Table 3 -The statistical significance of the differences between the artihmetical means of T4 con­centration in various groups of patients Diskusija -Primerjava rezultatov posa­skupin le v skupini hipertireotikov. Skupina meznih skupin preiskovancev pok'aže, da hipertireotikov se po vrednosti tiroksina se vrednosti h-TSH med posameznimi sku­razlikuje od drugih skupin z veliko signifi­pinami razlikujejo v vseh primerih, medtem kantnostjo. Negativna korelacija koncentra­ko se vrednosti T3 razlikujejo od ostalih cije trijodtironina s h-TSH je nižja kot ne- Radio!. lugosl. 17: 261-264, 1983 Serumska koncentracija h-TSH dolocenega z obcutljivejšo RIA metodo pri razlicnih stanjih šcitnice 242,0 šifra V77,0 240,0 241,0 241,1 in diagnoze 242,1 V77,0 ni signif. ni signif. ni signif. <0,005 240,0 ni signif. ni signit. ni signit. <0,005 241,0 ni signif. ni signif. ni signit. <0,005 241,1 ni signit. ni signif. ni signif. <0,005 242,0 in <0,005 <0,005 <0,005 <0,005 242,1 Tabela 4 -Medsebojna statisticna signifikantnost razlik aritmeticnih sredin konc. T3 posameznih di­agnosticnih skupin Table 4 -The statistical signiticance ot the ditferences between the arithmetical means of T3 con­concentration in the various groups ot patients gativna korelacija tiroksina s h-TSH,. kar dokazuje, d'a je zaviralni vpliv tiroksina na izlocanje TSH pomembnejši kot vpliv trijod­tironina. Koncentracija tiroksina se pri sku­pini z difuzno golšo in pri normalnih pre­iskovancih ne razlikuje pomembno, razlikuje pa se signifikantno od skupine z uninodoz­no in skupine z multinodozno golšo. Pre­seneca, da je h-TSH pri skupini z difuzno golšo nižji kot pri norm'alnih preiskovancih. Pricakovali bi namrec, da je majhna difuzna golša zacetni stadij nastanka golše, ko pri­cakujemo zviš'ano tireotropinsko aktivnost. Da temu ni tako, si razlagamo s tem, da izmed skupine bolnikov z difuzno golšo za­radi težavne diagnoze nismo mogli izlociti bolnikov z limfocitnim tiroiditisom oziroma Hashimotovim tiroiditisom, ki veckrat potek'a z latentno hipertirozo. Koncentracija T4 je višja, h-TSH pa nižja pri skupini z unino­dozno in multinodozno golšo kot pri nor­malni skupini. To je v skladu s teorijo, ki trdi, da pri teh golšah obstojajo avtonomni folikli, ki z 'avtonomnim izlocanjem tiroksi­na in trijodtironina zaviralno vplivajo na izlocanje h-TSH. Tudi pri bolnikih z unino­dozno golšo s hladnim nodusom smo ugo­tovili nekoliko višji nivo koncentracije tirok­sina in nižji nivo koncentracije h-TSH, kar si razlag·amo podobno kot pri multinodozni golši in je v skladu s hipotezo, da je inak­tivnost hladnih nodusov le navidezna zaradi slabe propustnosti membrane nodusa (Shi­roozu in sod. 1981 ). Vrednosti h-TSH pri posameznih bolnikih v vseh skupin'ah odstopajo od povprecij do takšne mere, da se skrajnosti vseh skupin med seboj prekrivajo. Zakljucek-Merjenje koncentracije h-TSH z obcutljivo RIA metodo pri bolnikih z di­fuzno, uninodozno in multinodozno evtiro­ticno golšo nam je omogocilo vpogled v funkcijsko stanje posameznih skupin, ni nam pa omogocilo opredelitve funkcijskega stanja šcitnice pri pos·ameznih bolnikih za­radi prekrivanja vrednosti med posamezni­mi skupinami. Obstoja nizka negativna korelacija med koncentracij'ama TJ in h-TSH v serumu. Ugotovili smo dobro negativno korelacijo koncentracije T4 s h-TSH. Abstract THE SERUM h-TSH CONCENTRATION DETERMINED BY A SENSITIVE RIA METHOD IN DIFFERENT THYROID DISEASES Budihna N., Pavlin K. A sensitive RIA method tor determination ot h-TSH values was employed tor the study of va­rious groups ot thyroid patients. The mean h-TSH concentration in the control group of healthy subjects was 2,24 mE/I, in the group with dittuse goitre 1,94 mE/I, in the groups with uninodular and multinodular goitre 1,68 mE/I and 1,45 mE/I and in the hyperthyroid group associated with diftuse or nodular ,goitre 1,05 mE/1. In the same groups ot patients the concentra­tion ot triiodothyronine (13} and thyroxine (T4) in serum was also determined. The hyperthyroid group was significantly different from the euthy­roid group (p < 0,005). Also the groups with mul­ti and uninodular goitre were signiticantly diffe­rent from the group of healthy subjects (p < 0,005 and p < 0,005). There was no difference between uni and multinodular goitre. The extreme values ot h-TSH concentration overlap in ali groups ot our patients. We do not consider the basal concentration of h-TSH suit­able for use in differential diagnosis between hy­per and euthyreotic state. Radiol. lugosl. 17: 261-264, 1983 Budihna N., Pavlin K. No correlation between T3 and h-TSH values was found, but considerable (r = 0,55) negative correlation was observed between T 4 and h-TSH concentrations. Li teratura 1. Beckers C.: Nontoxic goiter V:M de Vincher (ed} :(Comprehensive endocrinology} The Thyroid Gland, Raven press, New York 1980 (231-255). 2. Pavlin K., Budihna N.: Modificirana radio­imunska metoda dolocanja tirotropnega hormona (h-TSH} v serumih hipertirotikov. Radio!. lugosl. 16, 155-161, 1982. 3. Shiroozu A. K. lnoue, Nakashima T., Okamu­ra K., Joshimari M., Nihitani H. and Omae T.: Ciin. Endocrinol.15, 411-416, 1981. Naslov avtorja: Nataša Budihna, Univerzitetna klinika za nuklearno medicino, Zaloška 7, 61000 Ljubljana. Radiol. lugosl. 17: 261-264, 1983 INTERNA KLINIKA KLINICKE BOLNICE »DR M. STOJANOVIC«, ZAGREB, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA KONCENTRACIJA T4, rTJ I TBG U TRIJODTIRONIN SUPRESIVNOM TESTU Misjak M., Posavec Lj., Sekso M. Sažetak -Kod 20 eutiroidnih osoba odredena je koncentracija tiroksina (T,), reverznog T, (rT,) i tiroglobulina (TBG) prije i nakon desetdnevne supresivne terapije sa 60 µg dnevno trijodtironina (Thybon -Hoechst). Odredivanje T,, T, i rT, vršeno je radioimunološkom (RIA) metodom a TBG vlastitom metodom kompetitivnog vezanja na protein (CPBA -competitive protein binding assay). Nakon primjene trijodtironina T, se znacajno suprimira (za 50 %) dok se kon­centracija rT, i TBG nije promjenila. Na osnovu dobivenih rezultata smatramo da je T, supresivni test, uz odredi­vanje T,, dobar i jednostavan dijagnosticki test. On može zamijeniti radiojodni test osobito kod mladih osoba, trudnica i osoba preosjetljivih na jodne pre­parate. UDC: 612.433:616.07 Key words -thyroxine, thyroglobulin, triiodothyronine, radioimmunoassay, competitive protein binding asay Radio!. !ugosl. 17: 265-267, 1983 Uvod -Greer i Smith (1) te Werner i Spo­ner (2) uveli su supresivni test medu dija­gnosticke pretrage funkcije štitnjace. Ovi su autori dokazali da nakon davanja hormona štitnjace osobama sa eutireozom, dolazi do (1 131 ) sniženj'a akumulacije joda u štitnjaci, dok kod bolesnika sa hipertireozom akumu­1131 lacija ostaje nepromjenjena. Obzirom na preparat i dužinu davanja hormona štitnjace, postaje razlicite modifi­kacije supresivnog testa, a jedna od naj­uobicajenih metoda je sedmodnevna primje­na trijodtironina (3). Test, medutim, zahtje­va dvakratno testiranje štitnjace radioaktiv­nim jodom (1131 ) i to prije i nakon davanja trijodtironina (T3). Ovim radom nastajali smo naci mogucnost z'a supresiju povratne veze hipofiza-štitnjace, a bez testiranja radio­izotopom. Kao kriterij supresije služio je p'ad koncentracije tiroksina (T4) u serumu ispitanika. lspitanici i metode -U ispitivanja je ukljuceno 20 osoba (15 žena i 5 muškara­ca) životne dobi od 18 do 40 godina, koji su imali difuznu, eutireoticnu strumu 1 stupnja. Kod svakog ispitanika primjenjena je doz·a od 20 p.g trijodtironina (Thybon -Hoechst) svakih 8 sati kroz 10 dana. Prije i nakon uzimanja Thybona izvršeno je mje­renje akumulacije radioaktivnog joda i uci­njen scintigram štitnjace dozom od 40 do 50 µC (mikro Curie) 1131 . Dan prije pocetka uzimanja T3, te posljed­njeg testa, uzeti su punkcijam kubitalne vene uzorci krvi (8-10 ml) za odredivanje koncentracije T4, T3, reverznog T3 (rTJ) i ti­rofJlobulina (TBG) u serumu. Odredivanje T4, T3 i rT3 vršeno je radio­imunološkom (RIA) metodam gotovim pri­pravcima tvrtke »Abbott« i »Serono«, a TBG vlastitom metodam kompetitivnog vezanja za protein (CPBA -competitive protein binding ·assay). Statisticka obrada rezultata ucinjena je Studentovim t-testom neovisnih i parnih uzoraka. Bezultati -Na tablici 1 prikazane su ari­tmeticke sredine ± SE tiroksina (T4), trijod­tironin•a (T3), reverznog T3 (rT3) i TBG (thy­roxine binding globulin) u bazalnim uvjeti­ma i nakon uzimanja Thybona. Nakon pri­mjene 60 I.tg T3 dnevno kroz 10 dana, vidljiv Misjak M., Posavec Lj., Seksa M. T4 nmol/1 T3 nmol/1 rT3 nmol/1 TBG mg/1 n = 20 (n 51.5-135.1) (n 1.4-3.4) (n 0.14-0.46) (n 15--40) Bazalno 104.3 + 5.2 2.5 + 0.1 0.35 + 0.06 21 + 1 Thybon 63.1 ± 3.9 4.5 ± 0.2 0.28 ± 0.06 20 ± 1 p 0.001 p 0.001 p 0.1 p 0.05 Vrijednosti predstavljaju X ± SE Tabela 1 -Koncentracija T4, T3 , rT3 i TBG plazme u bazalnim uvjetima i nakon primjene 60 p.g/d trijodtironina (Thybon) T4 T3 TBG nmoyi nmoyi nmoyi mgji 6,15 . 154,4 5,38 128,7 0,62 4, 61 103,0 3,84 0,46 3,08 77.2 0,31 25 [] 0,15 2,31 20 25.7 1,54 0,08 15 Slika 1 -Koncentracija T4, T3 , rT3 i TBG plazme u bazalnim uvjetima i nakon pnmiene 60 µg/d trijodtironina (Thybon). Kolone rpikazuju raspone vrijedosti unutar kojih su lockom naznacene arit­meticke sredine je signifikantan pad T4 (sa 104,3 ± 5,2 na 63,1 ± 3,9 nmol/1), te signifikativan porast T3 (sa 2,5 ± 0,1 na 4,5 ± 0,2 nmol/1) dok izostaje znacajna promjena koncentracije rTJ i TBG. Na slici 1 graficki su prikaz·ane vrijednosti T4, rTJ i TBG prije i nakon desetdnevne pri­mjene trijodtironina. Jasno je vidljiv pad koncentracije T4 nakon uzimanja Thybona. Diskusija -Supresivni test se bazira na mehanizmu inhibicije povratne veze hipofi­za-štitnjaca. Egzogenom primjenom hor­mona štitnjace dolazi do supresije sekreci­je hipofizarnog tireotropina (TSH). Zbog sni­žene koncentracije serumskog TSH, sma­njuje se kod osoba sa eutireozom akumu­lacij'a 1131 u štitnjaci na manje od polovicu bazalnih vrijednosti (3). lzostanak supresije prisutan je kod bole­snika sa autonomnim toksicnim adenomom štitnjace (5, 6), obzirom d'a su takvi ade­nomi neovisni o TSH, pa davanje hormona ne smanjuje njihovu funkciju. Kod osoba sa hipertireoidizmom ili Base­dowljevom bolešcu takoder nema supresije nakon pnm1ene hormona štitnjace i to radi prisustva abnormalnog stimulatora štitnj'ace, imunoglobulina G, poznatog kao LATS (long­acting thyroid stimulator) (7). Za supresiju osovine hipofiza-štitnjaca pri­mjenjuju se razliciti supresivni testovi, a mi smo primjenili dozu od 60 .ig trijodtironina dnevno kroz 10 dana. Prije i· nakon davanja T3 mjerena je akumulacija radioaktivnog joda, koja je pokazal'a ocekivanu i dobru supresiju, a ucinjen je i scintigram štitnjace. Nakon davanja trijodtironina T4 se signi­fikantno suprimira (za 50 O/o), T3 ocekivano raste (z'a 76 ľ•), dok se vrijednosti rTJ i TBG nisu znacajno promjenile. lzostanak prom­jene koncentracije rT3 i TBG upucuje na z'akljucak da desetdnevno davanje TJ nema efekta na konverziju T4 u rT3, odnosno da ova ipak kratkotrajna supresija ne iz'aziva ni promjene u nivou tiroglobuli­na. Suprotno torne, u hipertireozi osim po­vecane konverzije T4 u T3 povišena je i pro­dukcija inaktivnog rTJ cime se, slicno kao u inaniciji i drugim katabolickim kronicnim bolestima, organizam vjerojatno brani od Koncentracija T,, rT, i TBG u trijodtironin supresivnom testu prevelikog povišenja baZ'alnog metabolizma (8). Zakljucci -1. Davanjem trijodtironina (TJ) signifikantno se suprimira T4 (za 50 %). 2. Koncentracija rTJ i TBG nije promje­njen·a nakon desetdnevne primjene TJ. 3. TJ test (uz odredivanje T4) je dobar i jednostavan test za supresiju povratne veze hipofiza-štitnjaca i može zamjeniti radio­jodni test kod osoba mlade dobne skupine, trudnica i osob·a preosjetljivih na jodne preparate. Abstract CONCENTRATION OF T4, rT3 ANO TBG IN TRIIODOTHYRONINE SUPPRESIVE TEST Misjak M., Posavec Lj., Sekso M. The concentration of thyroxine (T4), reverse T3 (rT3 ) and thyroxine binding globulin (TBG) was investigated in 20 euthyroid persons before and after ten days of suppresive therapy with the 60 µg daily doses of triiodthyronine {Thybon -Hoechst). T4, T3 and rT3 were assayed by radioimmuno­assay {RIA) method and TBG by our own com­petitive protein binding assay (CPBA). Concen­tration of T4 was significantely suppresed (50 %) after T3 application but without any changes of rT s and TBG values. T3 suppresive test using T4 determination, in our opinion, is a good and simple diagnostic test. It can be used instead of radioiodine uptake test. especially in younger patients, preqnancy and persons sensitive to iodine preparations. Literatura 1. Greer M. A., Smith G. E.: Method tor increas­ing the accuracy of the radioiodine uptake as a test tor thyroid function by the use of disiccated thyroid. J. Ciin. Endocr. Metab. 14: 1374, 1954. 2. Werner S. C., Spooner M.: A new and simple test for hyperthyroidism employing L-triiodthyro­rinc n1-1 tl:e twenty-four hour uptake me­ 113 1 thod. Buli. N. Y. Acad. Med. 31: 137, 1955. 3. Burke G.: The Triiodothyronine suppression Test. Amer. J. Med. 42: 600, 1967. 4. Jira Lj., Banovac K., Petek M., Sekso M., Hodek B., Kirhmajer V.: Competitive ligand -hinding assay for thyroxine binding 1globulin. Ann. d'Endocrinol. 40: 487, 1979. 5. Miller J. M., Horn R. C, Block M. A.: The evo­lution of toxic nodular goiter. Arch. lnt. Med. 113: 72, 1964. 6. McKenzie J. M.: Hyperthyroidism caused by thyroid adenomata. J. Ciin. Endocr. Metab. 26: 779, 1966. 7. McKenzie J. M.: Review: Pathogenesis of Graves, disease: role of the long-acting thyroid stimulator. J. Ciin. Endocr. Metab. 25: 424, 1965. 8. Banovac K., Sekso M., Jira Lj.: Metabolizam hormona štitnjace. Anali Klinicke bolnice »Dr M. Stojanovic« 17: 31, 1978. Adresa autora: M. Misjak, Klinicka bolnica dr. Mladen Stojanovic, 41000 Zagreb. Radio!. lugosl. 17: 265-267, 1983 UNIVERZITETNI KLINICNI CENTER LJUBLJANA, UNIVERZITETNA KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO ENDOGENA ANTI-T3 IN ANTI-T4 PROTITELESA Kladnik S. Povzetek -Opisani sta lastni metodi za testiranje endogenih anti-T3 in anti-T4 protiteles v cloveških serumih. Metodi sta kvalitativni radioimunski z obarja­njem imunokompleksa s polietilenglikolom. Prisotnost endogenih anti-T3 in anti-T4 protiteles smo testirali pri 35 pacientih, ki so bili izbrani na osnovi višjih rezultatov dolocanj T3 in T4 od pricakovanih. Pri eni pacientki smo odkrili endogena anti-T3 protitelesa, anti-T4 protitelesa niso bila prisotna. Anti-T3 protitelesa pri tej pacientki smo dokazali tudi z elektroforezo seruma po predhodni inkubaciji z radioaktivnim T3. UDC: 612.433:616.097 Key words -thyroid hormones, antibodies, radioimmunoassay Radio l. lug osi. 17: 269-272, 1983 Uvod -Nekateri avtorji porocaJo o pri­sotnosti endogenih (avtoimunih) protiteles proti šcitnicnim hormonom v krvi bolnikov s Hashimoto tiroiditisom, kronicnim limfoci­ticnim tiroiditisom, primarnim in sekundar­nim hipotiroidizmom in Gravesovo boleznijo (1, 2, 3). Primeri so redki, pri vseh pa gre za prisotnost anti-trijodotironinskih (anti-T3) ali anti-tiroksinskih (anti-T4) protiteles ali obeh hkrati v krvi bolnikov. Prisotnost teh proti­teles so jasno dokazali z ustreznimi analit­skimi metodami (elektroforezo, gelsko filtra­cijo, radioimunskim obarjanjem). Ravnotež­ne konstante za endogen·a anti-T3 protitele­s·a so reda velikosti 109 I/mol in za anti-T4 protitelesa 108 1/ mol. Prisotnost endogenih protiteles zelo po­paci rezultate radioimunskega dolocanja ti­roksina in trijodotironina v serumih bolnikov. Temu sorazmerno je tudi terapija teh bolni­kov neustrezna, ce se naslanja samo na re­zultate radioimunskega dolocanja šcitnicnih hormonov. Od uporabljene radioimunske metode zavisi, ali dobimo v slucaju prisot­nosti endogenih protiteles prenizke ali pre­visoke rezultate pri dolocanju T3 ali T4 (3). Obarjalne radioimunske tehnike (na primer s polietilenglikolom ali amonsulfatom) dajo I•ažno nizke rezultate, lahko celo izpod ni­cel ne koncentracije. Radioimunske tehnike z dvojnimi protitelesi ali s trdno fazo pa dajo lažno visoke rezultate. Z oziram na relativno pogosta obolenja šcitnice v Sloveniji in na posamezne prime­re, ko rezultati radioimunskega dolocanja T3 in T4 niso bili v skladu s klinicno sliko in terapijo pacienta, smo želeli testirati tudi morebitno prisotnost anti-T3 in anti-T 4 pro­titeles v krvi teh bolnikov. V nadaljnjem tekstu n'avajamo opis lastne radioimunske metode za testiranje anti-T3 in anti-T4 protiteles in rezultate testiranja protiteles v krvi šcitnicnih bolnikov. Material in metode -Metodi za testiranje anti-T3 in anti-T4 protiteles sta v bistvu kva­litativni radioimunski metodi z obarjanjem kompleksa antigen-protitelo s polietilengli­kolom (5). Serumu z možnimi prisotnimi pro­titelesi se doda radioaktivni T3 ali T4 (po­stopek priprave radioaktivnih T3 in T4 je opi­san v clanku (6) in ANS (= 8-anilino-1-nafta­len-sulfonska kislina) kot inhibitor vezave tironinov na TBG. Radioaktivni T3 ali T4 se Kladnik S. veže na protitelesa, imunoglobulinski kom­pleks se obori s polietilenglikolom. Istoca­sno s serumskimi vzorci je treba n'arediti kontrolo z normalnim serumom, ki služi z'a ugotovitev nespecificne vezave pri radio­imunskem testu. Analitski postopek za testiranje protiteles 1. V polistirenske epruvete 12 X 70 mm dodaj 20 .ti serumskega vzorca. Pripravi tudi kontrolni (= normalni) serum za nespe­cificno vezavo. 125J-T4 2. Dodaj 1 ml raztopine 125J-T3 ali v barbitalnem pufru 0,075 mol/1 pH 8,7 s 300 .tg ANS/ml. Aktivnost naj znaša 20.000 do 30.000 razpadov n'a minuto in na eno epru­veto. 3. Premešaj in inkubiraj prek noci pri sobni temperaturi. 4. Dodaj 1 ml 18 %-ne raztopine polieti­lenglikola (M = 6000) in 50 µI normalneg'a seruma. 5. Premešaj vsebino epruvete na Vortex stresalniku in po 5 minutah centrifugiraj 10 minut pri 1500-2000 g. 6. Odstrani supernatant z aspiriranjem ali dekantiranjem in izmeri radio'aktivnost obo­rine. 7. Primerjaj radioaktivnost serumskih vzor­cev z radioaktivnostjo kontrolnega normal­nega vzorca. V slucaju, da im'a vzorec naj­manj trikratno radioaktivnost kontrolnega vzorca, ponovi testiranje seruma v razlicnih dilucijah. V celoti smo testirali serume 35 pacien­tov na prisotnost endogenih 'anti-T3 in anti­T4 protiteles. Pacienti so bili izbrani na osnovi previsokih vsebnosti T3 in T4 pri ra­dioimunskem dolocanju, ki se niso ujemale s klinicnimi slikami pacientov. Radioimun­ska dolocanja T3 in T4 smo izvajali z meto­do adsorbiranih protiteles n'a epruveti »co­ated tube« (proizvajalec Byk-Mallinckrodt: SPAC-T3 in SPAC-T4). V slucaju prisotnosti endogenih anti-T3 ali anti-T4 protiteles je potrebno za tocnejšo ugotovitev vsebnosti T3 ali T4 v serumu iz­vesti ekstrakcijo T3 ali T4 iz seruma. 1 ml seruma in 3 ml etanola se krepko stresa 2 minuti na Vortex stresalniku ali roc­no. Zmes se nato centrifugira 10 minut pri 1500 g. 3 ml bistrega supernatanta se posu­šijo do suhega v vakuumskem sušilniku. Su­hemu preostanku se doda 1 ml seruma brez T3 in T4 (nicelni standard). Po inkub'aciji 16-20 ur pri temperaturi +4° C se izmeri koncentracija T3 ali T4 z radioimunsko me­ -..! todo. Pri ugotovljeni prisotnosti endogenih pro­titeles po navedeni metodi smo izvedli tudi elektroforezo seruma na acetatni celulozi. 1 ml seruma smo inkubirali s 3,000.000 cpm 125J-T3 (20 ur pri +4° C). Pri elektroforezi dobljene beljakovinske frakcije: albumin, 'alfa 1-, alfa 2-, beta-in gama-globulin smo izrezali in izmerili radioaktivnost posamez­nih frakcij. Endogena anti-T3 in anti-T4 pro­titelesa potujejo pri elektroforezi v gama­globulinski frakciji (2). Rezultati -Po opisani metodi smo izmed vseh 35 testiranih pacientov odkrili eno s·a­mo pacientko z endogenimi anti-T3 protite­lesi. Endogenih anti-T4 protiteles pri tej pa­cientki nismo ugotovili. Pacientka se je zdravila zaradi hipertireo­ze. V tabeli 1 so prikazani rezultati doseda­njih radioimunskih in drugih preiskav pri tej r.iacientki. V serumskem vzorcu pacientke, odvzetem dne 29. 4. 1983, smo dolocili T3 tudi po predhodni ekstrakciji seruma z etanolom. Izmerili smo 4,70 nmol T3/I, pri direktnem merjenju smo ugotovili vec kot 12,3 nmol T3/I. Rezultati elektroforeze seruma p'aci­entke z endogenimi anti-T3 protitelesi po opisanem postopku so prikazani v tabeli 2. Diskusija -Izmed vseh testiranih 35 pa­cientov gre pri enem nedvomno za prisot­nost endogenih anti-T3 protiteles, na kar kažejo naslednja dejstva: -pozitiven kvalitativen dokaz prisotno­sti, ugotovljen z lastno opisano RIA metodo, -signifikantno velika vezava radioaktiv­nega T3 na gama-globuline, dobljene pri elektroforezi seruma, -previsoki rezultati dolocanja T3 s SPAC-metodo, ki pa so bistveno nižji po predhodni ekstrakciji seruma z etanolom. Premachandra in Ibrahim (7) navajata, da je potrebno serume z endogenimi protitelesi pred testiranjem obdelovati z aktivnim Endogena anti-T3 in anti T4 protitelesa T3 Datum Ostale preiskave nmol/I nmol/I 24.10.1979 16.11.1979 1. 2. 1980 7. 5. 1980 24. 7. 1980 17.10.1980 20.11.1980 3. 2. 1981 3. 3. 1981 2. 11. 1981 20.12.1982 9. 2. 1983 29. 4. 1983 0,32 1, 16 8,54 5,55 2,15 4,19 3,80 3,20 3,25 4,52 5,33 >12 Ria-mat Ria-mat Ria-mat SPAC SPAC SPAC SPAC SPAC SPAC SPAC SPAC SPAC SPAC 211 Ria-mat 226 Ria-mat 184 Ria-mat 112 SPAC 79 SPAC 10 SPAC 83 SPAC 101 SPAC 86 SPAC 95 SPAC 143 SPAC 110 SPAC 96 SPAC zmerno povecan titer mikrosomskih protiteles prosti T4: 13,7 pmol/I prosti T4: 13,9 pmol/I prosti T4: 2,0 pmol/I TRH-test: TSH0 = 3,4 mU/I TSH30 = 17,8 mU/I TRH-test: TSH0 = 1,1 mU/I TSH30 = 8,4 mU/I prosti T4: 29 pmol/I TSH: 1,4 mU/I mikros. protit. ne,gat. tiroglob. protit. negat. Opomba: Orientacijske normalne vrednosti so 59-163 nmol T4/I in 1,40-3,25 nmol T3/I. Poleg rezul­tatov dolocanja T3 in T4 so navedene še metode dolocanja: Ria-mat in SPAC (proizvajalec reagen­tov Byk-Mallinckrodt). Tabela 1 -Rezultati preiskav pri pacientki z ugotovljenimi endogenimi anti-T3 protitelesi Table 1 -The results of examinations in the patient with discovered endogenous anti-T3 antibodies Beljakovinske Delež frakcije vezane radioaktivnosti albumini 8,3% 0::1-globulini 8,4% o::rglobulini 6,7% .-globulini 9,7% y-globulini 66,8% Tabela 2 -Elektroforeza seruma z endoqenimi anti-T3 protitelesi po inkubaciji seruma s 125J-T3 Table 2 -Electrophoresis of serum with endo­genous anti-T3 antibodies after the incubation of serum and 12sJ-T3 ogljem, da se endogeni T4 odcepi od endo­genih protiteles. Pri dolocenih primerih so vsa vezivna mesta na endogenih protitelesih z·asedena in zato ne morejo kompetirati z radioaktivnim T4. Iz izkušenj pri imuniziranju zajcev za pri­pravo anti-tironinskih protiteles sklepamo, da je vecina vezivnih mest na protitelesih zasedena z endogenim T3 in T4, ki je na­nje zelo trdno vezan (re'akcija je verjetno iriverzibilna pri eksperimentalnih pogojih, ki ne povzrocijo denaturacije antiseruma). Tudi v navedenem clanku (7) niso mogli v celoti odstraniti endogenega T4 od protiteles niti z ogljem niti z etanolno ekstrakcijo. Tudi po obarjanju z amonsulfatom še vedno ostane del T3 vezanega na protitelesa (4). Iz teh razlogov dolocitev celotnega T3 v serumu po predhodni etanolni ekstrakciji ni tocna zaradi nepopolne ekstrakcije T3 iz seruma v sluc'aju prisotnosti endogenih anti-T3 pro­titeles, pokaže pa kvalitativno razliko v pri­merjavi z direktno radioimunsko metodo. Manjši del vezivnih mest ima slabšo afini­teto do T3 ali T4, ta vezivna mesta so sicer zasedena z endogenim T3 'ali T4, vendar lahko na njih kompetira tudi radioaktivni T3 ali T4. Zato je pri radioimunski metodi za testiranje endogenih protiteles važen cas inkubacije, ki mora biti dovolj velik, da omo­goci kompeticijo radioaktivnega in endo­genega T3 ali T4 na vezivnih mestih proti­teles. Enodnevna inkubacija pri sobni tem­peraturi pri naši radioimunski metodi zado­stuje za izvršitev kompeticije. Titer endogenih anti-T3 protiteles pri pa­cientki je bil slab, s'aj smo dobili pozitivno reakcijo pri diluciji seruma 1 : 10. Ta titer ustreza precej nižjim ravnotežnim konstan­tam endogenih antiserumov kot obicajno (108-109 1/ mol), iz cesar lahko sklepamo, da so anti-T3 prot itelesa v fazi n·astajanja ali zginevanja. Mehanizem nastanka endogenih anti-T3 in anti-T4 protiteles ni poznan. Obstojata dve razl·agi o nastanku endogenih anti-T3 in anti-T4 protiteles (3): -pri prekomernem izlocanju tiroglobu- Radiol. lugosl. 17: 269-272, 1983 Kladnik S. lina v kri ucinkuje tiroglobulin kot naravni antigen in lahko sproži nastajanje protiteles proti tiroglobulinu, T3 in T4, kajti tiroglobu­ lin je naravni konjugat T3 in T4, -bolniki so v terapevtske n·amene uži­ vali posušeno šcitnicno tkivo ali ekstrakte šcitnice živalskega izvora, ki se je lahko re­ sorbiralo in delovalo kot imunogen. Zakljucki -Izdelali smo metodi za testi­ ranje anti-T3 in anti-T4 protiteles v krvi šcitnicnih bolnikov. Metodi sta v osnovi radioimunski, imunokompleks se obori s po­ lietilenglikolom. Metodi nam dajeta kvalita­ tivne podatke o prisotnosti protiteles. Izmed 35 testiranih pacientov smo odkrili pacientko z endogenimi anti-T3 protitelesi. Na prisotnost anti-T3 protiteles smo sklepali n·a osnovi rezultatov radioimunske metode za testiranje protiteles, elektroforetskih po­datkov in razlik med radioimunskim doloca­njem T3 z etanolno ekstrakcijo seruma in brez nJe. Abstract ENDOGENOUS ANTI-T3 ANO ANTI-T4 ANTIBODIES Kladnik S. ln-house methods for testing of endogenous anti-triiodothyronine (anti-T3} and anti-thyroxine (anti-T4) antibodies are described. The methods are actually qualitative radioimmunoassays whe­re the immunocomplex is precipitated by poly­ethyleneglicol. The presence of endogenous anti-T3 and anti-T4 antibodies was tested in 35 patients selected regarding higher values of T3 and T4 determinations as expected. Anti-T3 anti­bodies have been detected in one patient, anti-T4 antibodies were not present. Anti-T3 antibodies were proved by serum electrophoresis. Literatura 1. Ginsberg J., Segal D., Ehrlich R. M. and Walfish P. G.: lnappropriate triiodothyronine (T3) and thyroxine (T4) radioimmunoassay levels se­condary to circulating thyroid hormone autoanti­bodies. Ciin. Endocr. 8: 133-139, 1978. 2. lkekubo K., Konishi J., Endo K. et al.: Anti­thyroxine and anti-triiodothyronine antibodies in three cases of Hashimoto's thyroiditis. Acta en­docrinologica 89: 557-565, 1978. 3. Rodrigues-Espinosa J., Gomez-Gerique J. A., Ordones-Llanos J. et al.: Circulating anti­triiodothyronine antibodies in a patient with Gra­ves' disease: effect on measurement of T3 with different RIA procedures. Ciin. Chim. Acta 106: 173-181, 1980. 4. Staeheli V., Vallotton M. B. and Burger A.: Detection of human anti-thyroxine and anti-tri­iodothyronine antibodies in different thyroid con­ditions. J. Ciin. Endocr. Metab. 41: 669-675, 1975. 5. Desbuquois B. and Aurbach G. D.: Use of poiyethylene glycol to separate free and anti­body-bound peptide hormones in radioimmuno­assay. J. Ciin. Endocr. 33: 732-738, 1971. 12sJ. 6. Kladnik S.: Oznacevanje tiroksina s Radiol. lugosl. 12: 446, 1978. 7. Premachandra B. N. and Ibrahim l. l.: Thy­roxine antibody vs. serum protein binding of T4 in the cold; differential charcoal adsorption of T4 from immuno and conventional T4 binding sites. In: Thyroid hormones metabolism (Harland W. A. and Orreds J. S.}, Acad. Press 1975, 281-297. Naslov avtorja: Mag. Silvester Kladnik, Univer­zitetna klinika za nuklearno medicino, Univerzi­tetni klinicni center, Zaloška 7, 61000 Ljubljana. Radio!. lugosl. 17: 269-272, 1983 SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG CENTRA U ZAJECARU PRILOG RACIONALNOJ DIJAGNOZI HASHIMOTO TIREOIDITISA Paunkovic N., Pavlovic O., Paunovic R., Vuckovic S. Sažetak -Prikazani su rezultati kompleksnog ispitivanja u 10 bolesnika sa Hashimoto tireoiditisom. Korišcena je sledeca metodologija: inspekcija i pal­pacija štitaste žlezde, fiksacija "'I i scintigrafija štitnjace, odredivanje litra anti­tireo,globulinskih antitela radioimunološkom metodam, doziranje tireoidnih hor­mona i tireotropina u serumu, izvodenje TRH testa, aspiraciona citološka punkcija, a u tri bolesnika i hirurška biopsija i patohistološki pregled. Autori smatraju da je za racionalan dijagnozni pristup najcešce dovolj no naci: stru­mu, visok titar antitireoidnih antitela i sindrom smanjene tireoidne rezerve. UDC: 616.441-002:616-07 Key words -thyroiditis lymphomatous-diagnosis Radio!. lugosl. 17: 273-276, 1983 Uvod -Mada je ucestanost autoimunog Hashimoto tireoiditis'a prema nekim navodi­ma vrlo visoka (2, 8, 10), sve do skoro u na­šem radu sa tireoidnim bolesnicima, postav­ljanje dijagnoze ovog oboljenja bilo je više sluc'ajno, nego posledica racionalnog tra­ganja za ovom boleš6u. Od više hiljada re­gistrovanih tireoidnih bolesnika, do pocetka ove godine, samo je bilo 3 bolesnika sa Hashimoto tireoiditisom, svi otkriveni hi­stološki prilikom tireoidektomije. R·azlozi retkog odkrivanja ovog hronic­nog tireoditisa su slede6i: takvi bolesnici najceš6e imaju malu difuznu strumu, pa sa aspekta strume nisu neophodno ukljuceni u dalji dijagnozni postupak; s druge strane, uglavnom su klinicki eumetabolicni, pa se ni dalje preciznije funkciono testiranje šti­taste žlezde obicno ne primenjuje. Specific­no testiranje, otkrivanje antitireoidnih anti­tela, do nedavno je bilo retko dostupno najširem krugu laboratorija, pa je i to bio razlog da se dijagnoza Hashimoto tireoidi­tisa uglavnom postavljala p·atohistološki, što sigurno nije pogodno za šire testiranje (3. 6, 10). Sa mogu6noš6u da se cesto koristi radio­imunološko odredivanje titra antitireoglobu­linskih antitela, dostupnim doma6im reagen­sim'a, autoimuna oboljenja štitaste žlezde postaju laka za dijagnozu, i ocekuje se da uskoro zauzmu mesto koje bi trebalo da im pripada u grupi tireoidnih oboljenja. Kako mi od pocetka ove godine ve6u pažnju po­kl'anjamo autoimunim tireoiditisima, cilj re­ferata je evaluacija dijagnoznih metoda za Hashimoto tireoiditis, uz prikaz rezultata ispi1tivanja u naših 10 bolesnika, koliko ih se trenutno n'alazi pod kontrolom. Metode lspitivanja -U postavljanju di­jagnoze Hashimoto tireoiditisa, mi koristimo klinicke, radioizotopske i morfološke me­tode: 1. Palpacijom štitaste žlezde otkriva se najc;eš6e mala, cvrsta, neravna, difuzno uve­6ana žlezda. lpak, nalaz jasnije ogranicenih nodusa nije izuzetan (3). 2. Scintigrafija štitnj'ace, mada se uglav­nom koristi za dokazivanje »hladnih nodu­sa« druge prirode, najceš6e se karakteriše nehomogenom distribucijom radiojod u štit­njafa Paunkovic N., Pavlovic 0.0 Paunovic R., Vuckovic S. 3. Fiksacija 131 1 u našoj laboratoriji se od­reduje posle 3 i 24 sati od aplikacije obele­živacke doze. 4. Testovi koji registruju postajanje en­zimskih defekata u bioseintezi tireoidnih hor­mona, mogu da budu karakteristicno pozi­tivni (6). Mi koristimo tzv. perhloratski test. K'ao pozitivan nalaz smatramo smanjenje fiksacije radiojoda za više od 20 °/o u odno­su na vrednost 2 sati od oralne aplikacije 131 1, posle takode oralnog davanja 1 g kali­jum perhlorata (4). 5. Koncentracije tireoidnih hormona od­.C ..C ..C .C: redivali smo RIA metodam, kompletima re­ agenasa domace proizvodnje (IBK-Vinca). Koncentraciju tireotropina odredivali smo RIA reagensima firme INEP-Zemun. Pratili smo i porast endogenog TSH u toku TRH testa, po ranije opisanom postupku (9). 6. Odredivanje titra antitireoglobulinskih antitela vršimo radioimunološkom metodam (INEP-Zemun). Testiranje ponavljamo u ne­koliko mahova u mesecnim intervalima. 7. Citološko ispitivanje aspiracionom punkcijam tireoideje pokazuje karakteristi­can nalaz (1, 2, 8) i mi ga koristimo u dijag­noznom postupku. Neki od naših bolesnika su imali i patohistološki nalaz, pregledom tkiva tireoideje dobijenog prilikam operacije zbog sumnje n'a druga oboljenja. Rezultati -Mi smo u toku poslednjih meseci postavili dijagnozu Hashimoto tireo­iditisa u 10 bolesnika. U dva od njih je po­stojala i patohistološka potvrda (uz jedan lažno pozitivan nal·az, koji nije ubrojan). Svih 10 je bilo ženskog pola, životne dobi od 27 do 80 godina. Sedam od njih je bilo starosti izmedu 36 i 53 godine (dve mlade i jedna starija od ovog opsega). Na tabeli 1 su prikazani rezultati korišce­nih metoda ispitivanja. U tabelu su uneti i rezultati netacno postavljene dijagnoze, pa­tohistološkim pregledom (bolesnica br. 11 ). Diskusija , zakljucak -Hashimoto tireo­iditis je hipertroficna varijanta autoimune hronicne inflamacije štitaste žlezde, cija progresija vodi hormonskoj insuficijenciji -hipotireozi (10). Prepoznavanje ovog obolje­nja je bitno, pošto primena supresivnih do­z·a tireoidnih hormona može da smanji in­tenzitet autoimunih procesa (10), dok s cu .o -o Q) E o in I ,._; Q) 1 1 g-1 E E E .C .C .C (J) (J) (J) 1 . 1 . 1 1 1 1 1 . .C o. o. o. o. o. ,._; 1 .t.sl I s.s I s 1 000000000000 8..8888888.. -si127 O 0,581 3 790 62 O 0,288 +++ 4 560 66,8 O 0,281 + 5 540 33,4 o o + 6 680 35,3 O 0,375 ++ + -nedovoljno izraženo PRG dejstvo ++ -osrednje izraženo PRG dejstvo ++ + -ciobro izraženo PRG dejstvo Tabela 1 -Koncentracija PRL i PRG u serumu i ekstraktu bioptickog materijala -grupa sa normoprolaktinemijom Table 1 -PRL and PRG concentrations in serum and endometrial tissue extracts -normoprolactinaemic group SERUM TKIVO PRL PRG PRL PRG Histopatološki* nalaz mJU/I nmol/I ng/mg prot. ng/mg prot. 1 1500 13,4 o 0,566 2 1130 24,4 o 0,398 +++ 3 1450 31,2 o 0,446 + 4 1050 8,6 o 0,231 5 2100 35,0 o 0,284 ++ 6 1600 32,0 o 0,262 +++ 7 1500 89,7 o 0,300 + 8 1200 42,9 o o + +-nedovoljno izraženo PRG dejstvo ++ -osrednje izraženo PRG dejstvo ++ + -ciobro izraženo PRG dejstvo Tabela 2 -Koncentracija PRL i PRG u serumu i ekstraktu bioptickog materijala -grupa sa hiperprolaktinemijom Table 2 -PRL and PRG concentrations in serum and endometrial tissue extracts -hyperprolactinaemic group dobijena korelacija izmedu serumskih i tkiv­nih koncentracija PRG. Uporedujuci dobijene parametre sa histo­loškim nalazom zapaža se vrlo sl'abo slaga­nje. lzuzetak je pacijentkinja oznacena bro­jem 2 u koje je izuzetno visoka koncentra­cija PRG u serumu odgovarala histološkom n'alazu decidualne transformacije endo­metrijuma. Uporedujuci PRG u tkivu sa histološkim nalazom dobijeno je dobro slaganje kod pacijentkinje pod brojem 5 u koje je i poreci visoke koncentracije PRG u serumu, sadr­žaj PRG u tkivu bio ispod donje granice osetljivosti testa, a histološki nalaz je uka­ziv'ao na slabo izraženo PRG dejstvo. Na tabeli 2 prikazani su nalazi od 8 paci­jentkinja sa povišenim PRL u serumu. Kon­centracija PRG u serumu ne odgovara fazi ciklusa u 2 pacijentkinje, medutim histološki n'alaz ukazuje na dobro ili srednje izraženo progesteronsko dejstvo. Koncentracija PRG u uzorku tkiva je u svih ispitanica u opsegu od 0,3-0,6 ng/mg proteina. Prolaktin nije naden ni u jednom od ispitivanih uzoraka, bez obzira na koncentraciju uzorka. Diskusija -Dobijeni rezultati pokazuju da tkivo humanog endometrijuma u drugoj fazi ciklusa sadrži slobodan progesteron cija je koncentracija relativno konstantna nez'avisna od koncentracije u serumu. Uko­liko se uporede nalazi PRG u serumu i tkivu, s jedne strane, sa histološkim nalazom, s druge strane, slaganje biohemijskih sa mor­fološkim podacima dobijeno je samo u ma- Radiol. lugosl. 17: 291-293, 1983 Prolaktin i progesteron u humanom endometrijumu lom broju slucajeva. Koncentracija PRG u serumu se ne poklapa sa stepenom proge­steronizacije u skoro 80 O/o, slucajeva, dok je slaganje izmedu koncentracije PRG u tki­vu i histološkog nalaza ocigledno kod ek­stremnih slucajeva, tj. kod veom'a visokih ili veoma niskih koncentracija. Jedno od mogucih objašnjenja je da biohemijske pra­mene prethode morfološkim, odnosno da je potrebno izvesno vreme da odgovarajuci hormon deluje na ciljni organ i indikuje morfološki evidentne pramene. Drug·a mo­gucnost je, što je manje verovatno za sve analizirane slucajeve, da se kod obradenih pacijentkinja radi o oštecenju receptora za PRG u endometrijumu, usled cega, i pored odgovarajuce koncentracije PRG, izostaje biološki odgovor. Prolaktin nije naden ni u jednom ispiti­vanom ekstraktu endometrijuma. U ovom momentu ne možemo izvesti definitivan zakljucak da se PRL ne sintetiše u endo­metrijumu izvan trudnoce iz razloga što se sve ispitivane pacijentkinje, bez obzira n·a uredan ciklus i prisustvo PRG u drugoj fazi ciklusa, ipak lece od primarnog steriliteta. Upravo negativan nalaz može da ukazuje da je nedostatak PRL jedan od uzroka na­stalog poremecaja. Nismo bili u prilici, iz razumljivih etickih razloga, da analiziramo endometrijum potpuno zdrave žene koja je sposobna za zacece. Zakljucci -1. U tkivnim ekstraktima hu­manog endometrijuma druge faze ciklusa nije pokazano prisustvo PRL, bez obzira na koncentraciju uzorka. 2. Progesteron se nalazi u tkivu endome­trijuma druge faze ciklusa u relativno uskom opsegu koncentracija od 0,3-0,6 ng/mg proteina. 3. Histološki nalaz nije u vremenskoj ko­relaciji sa nalazom PRG u serumu i tkivnom ekstraktu bioptickog materijala, što poka­zuje da su biohemijske i morfološke prame­ne vremenski razdvojene. Ova cinjenica mo­že da ima klinicke implikacije u smislu od­redivanja tacnog vremena vršenja biopsije. Abstract Pi=lOLACTIN AND PROGESTERONE IN HUMAN ENDOMETRIUM Papic N., Vidakovic B., šulovic V., Genbacev O. Endometrial tissue extract and serum samples frorn patients with regular menstrual cycle and infertility problerns have been studied. PRL and PRG concentrations have been deterrnined by radioimmunological rnethod (RIA h-PRL and RIA h-PRG, INEP, Yugoslavia). The obtained results ind.icate that PRL is not present in the endome­trial tissue extracts, in both hyperprolactinaemic and normoprolactinaemic patients. Progesterone has been proved to be present in all examined tissue samples in low, but relatively constant concentrations. The presence of progesterone in the tissue samples was not correlated with the corresponding hystolo.gical findings_ This fact points out to the tirne lag period between the hormone action and evident morphological chan­ges in the target tissue, the fact that might have some important clinical implications. Literatura 1. Masi ar l. A., Riddick D. H.: Prolactin produc­tion by human endometrium during normal men­strual cycle. Am. J. Obstet. Gynecol. 135: 751­759, 1979. 2. Riddick D. M., Luciana A. A., Kusmik W. F., Masi ar l. A.: De novo synthesis of PRL by human dec:idua. Life Sci. 19: 1913-1922, 1978. Adresa autora: N. Papic, Klinicka bolnica gra­da Beograda, 11000 Beograd. Radio!. lugosl. 17: 291-293, 1983 Ovije doze po 120 mg na dan Garamycin* gentamicin injekcije 120 mg/1,5 ml Kada je otežana trokratna primjena, Garamycin se može dati u dvije doze po 120 mg na dan (na 12 sati). Lijecenje Garamycinom svakih 12 sati: -smanjuje rizik za bolesnika pri iv. primjeni jer je srna­njen broj injekcija u jednom danu -za trecinu smanjuje posao medicinskog osoblja -za trecinu smanjuje potrošnju šprica i igala za injiciranje 0 Visoko djelotvoran u lijecenju sistemskih lokaliziranih infekcija • Sigurnost lijecenja uz pravilnu primjenu • 20-godišnje klinicko iskustvo • 30 medunarodnih simpozija • 10 tisuca i više publiciranih klinickih izvještaja . 40 miliona i više lijecenih bolesnika Oprema 10 ampula po 20 mg/2 ml 10 ampula po 80 mg/2 ml 10 ampula po 120 mg/1,5 ml Za detaljnije informacije i literaturu obratite se proizvo­dacu. * zaštiCeno ime KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., KRKA Novo mesto GINEKOLOŠKO-AKUŠERSKA 1-<:LINIKA, BEOGRAD, INEP, ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I ISHRANU ZEMUN, KLINICKA BOLNICA GRADA BEOGRADA KONCENTRACIJA PROLAKTINA (PRL) U SERUMU MAJKE, NOVOROOENcETA I U AMNIIONSKOJ TECNOSTI Cvetkovic M., cemerikic: B., Papic N. Sažetak -Koncentracija PRL pracena je jednovremeno u serumu majke, krvi pupcanika i amnionskoj tecnosti, dobijenih neposredno posle spontanih po­rodaja žena starosne dobi od 25-30 godina. Na osnovu rezultata dobijenih radioimunološkom metodom (RIA h-PRL -INEP, Jugoslavija), utvrdeno je da su koncentracije PRL u serumu majke znac:ajno niže od koncentracija u krvi pupcanika (178.7 ± 56.6 u odnosu na 333 :±: 104.6 µ,g/1), dok su najvece kon­centracije nadene u amnionskoj tecnosti (B15.5 ± 339.1 µ,g/1). Pored znacaja za utvrdivanje opsega normalnih vrednosti PRL za svaku grupu ispitivanih uzoraka, naši rezultati nesumnjivo potvrduju da se PRL u trudnoci sintetiše u hipofizi majke, humanom decidualiziranom endometrijumu i u hipofizi fetusa. UDC: 612.433.664:618.346-008.8+3-053.31 Key words -prolactin-blood, mothers, infant newborn, amniotic fluid, radio­immunoassay Radiol. lugosl. 17: 295-297, 1983 Uvod -Trudnocu u žene poreci drugih endokrinih pramena karakteriše i prisustvo visoke kolicine PRL, jednovremeno u tri odvajena kompartmana: u cirkulaciji majke, u cirkulaciji fetusa i amnionskoj tecnosti. 1 poreci tako visokih koncentracij'a PRL nje­gova uloga u trudnoci nije u potpunosti rasvetljena. Postaji nekoliko hipoteza o mo­gucoj ulozi prolaktina: osmoregulacija u amnionskoj tecnosti (4, 5), regulacija razvo­ja n'adbubrežnih žlezda (7), maturacija pluca kod ploda (2, 3) i priprema mlecnih žlezda majke za laktaciju. Cilj ovog rada je bio da se jednovremeno prati koncentracija PRL u serumu majke, amnionskoj tecnosti i krvi pupc'anika u cilju dobijanja opsega normalnih vrednosti, kori­steci komplet domace proizvodnje. Ova ispitivanja su prvi korak u izucavanju mo­guce uloge prolaktina i eventualne klinicke primene dobijenih rezultata. Materija! i metod rada -Koncentracija PRL odredivana je u serumu 40 žena, u krvi pupcanika 55 novorodencadi i u 15 uzoraka amnionske tecnosti dobijenih neposredno posle porod'aja. Posebna pažnja je posve­cena izboru klinickog materijala tj_ uzimani su samo oni uzorci koji su dobijeni od spon­tanih porodaja od žena starosne dobi od 25 do 30 godina. Koncentracija PRL odre­divana je radioimunološki pomocu komple­ta RIA h-PRL -INEP, Jugoslavija. Bezultati -Koncentracija PRL u serumu žena neposredno posle porodaja iznosila je 178,7 ± 56,8 µ,g/1. Vrednosti su se kretale od 98,4 do 262,4 µ,g/1. Od ukupno 40 ispita­nic:a u tri javile su se iznimno visoke kon­centracije PRL koje su iznosile 393,6 p.g/1. Iz raspoloživih anamnestickih podataka, kal 90 0.9 o O> 80 0,8 g 0,7 o ... 70 60 0.6 g o o.s .,, 40 olj -6 -3 -1 O 10 DANI CIKLUSA (8) (11) (13) (14) (19) (24/ Slika 3 -Medusobni odnos prosecnih vrednosti 17 beta estradiola, LH i progesterona kod žena sa anovulatornim ciklusom Fig. 3 -Mutual relationship of average values estradiol-17 beta, LH and progesteron by women with anovulatory cycle mskusija -Kvantitativne studije o kon­centraciji hormona u plazmi za svaku poje­dinu fazu menstrualnog ciklusa kao proce­nu rasta folikula i vitalnosti corpus luteuma u toku anovulatornog ciklusa (tabela 3) upo­redene sa vrednostima dobijenih kod žena sa urednim menstrualnim ciklusom (tabela 1) pokazuju otsustvo znatno povišenog pre­ovu l'atornog pika 17 beta estradiola 13. dana i nepostojanje ovulatornog pika LH u toku 14. dana ciklusa. Sve vrednosti su bez obzi­ra na biološke varijacije znatno snižene u odnosu na »normalne«. Statistickom obradom rezultata dobijenih kod žena sa zakasnelom ovulacijom (tabela 2) uocavaju se normalne bazicne vrednosti hormona, s tim da se ocekivani preovu!a­torni pik 17 beta estradiola i ovulatorni pik LH poj'avljuju u fazi luteinskoj -19. dan ci­klusa, a ne 13. dana i 14. dana ciklus'a. Zakljucak -Osnovni cilj ovog rada je da se na osnovu kvantitativnih studija nivo·a vrednosti hormonskih koncentracija 17 beta estradiola, LH i progesterona u plazmi po­ 0.4 o .. 30 0.3 g 20 :. :L 10 -6 DANI CIKLUSA (8) -3 -1 O (11) (13) (14) 5 119) 10 (241 Slika 1 -Medusobni odnos prosecnih vrednosti 17 beta estradiola, LH i progesterona u toku »normalnog« menstrualnog ciklusa Fig. 1 -Mutual relationship of average values estradiol-17 beta, LH and progesteron during »normal« menstrual cycle Radio!. lugosl. 17: 299-302, 1983 Markovic D., Pavlovic T., Lajtner S. kuša da iznijansiraju razni tipovi nepravilnih menstrualnih ciklusa a, s tim u vezi stvori jasan kriterij »normalnog« menstrualnog ci­klusa kao bitne osnove za ekstra korporal­nu oplodnju. Proucavanjem laboratorijskog materijala vezanog za ispitivanje gore navedenih hor­mon·a i u skladu sa anamnestickim podaci­ma u cilju otkrivanja raznih nepravilnosti menstrualnog ciklusa (736 ispitanica) name­6e se ozbiljna potreba pravilnog odabiranj'a termina uzimanja materijala, kao i neophod­nost serijskog odredivanja hormona kroz duži vremenski period. Abstract VITALITY EVALUATION OF CORPUS LUTEUM BY DETERMINING THE LEVEL OF VALUES IN PLASMA HORMONES Markovic D., Pavlovic T., Lajtner S. In order to recognize different types of irregu­lar menstrual cycles relative to »normal« men­strual cycle being an essential factor in extra corporal fertility, we have established normal va­lues of estradiol-17 beta, LH and progesterone on the 8-th, 11-th, 13-th, 14-th, 19-th, 20-th day of the cycle. According to the above values: -an explanation of "normal" average is gi­ven for each hormon separately; -mutual behaviour of the main hormones during the three phases of the cycle is given; -the necessity for serial measurement through the period of folicular, ovulatory and luteal phase with these persons is stressed; -values of irregular menstrual cycles are 9i­ven in order to focus on essential differences in spite of the large biological variations and app2 · rently normal basic values. Literatura 1. Descomps B., Nicolas J. C., Chikhaoui Y., Crastes de Paulet A.: J. of Sterbiochemistry 12: 385-491, 1980. 2. Nicolas J. C., Boussioux A. V., Descomps B., Crates de Pauleta A.: Clinical Chimica Acta 92: 1-9, 1979. 3. Trounson A. O., Leeton J. F. and Wood C.: In vitro fertilization and embryo transfer in the hu­man. In folicular maturation and Ovulation. IV the Reinier de Graaf Symposium Excepta Medica, Amsterdam, 1981. 4. Wide, Nilius J., Gemzell C., Roos P.: Acta endocr., Supplement 174, 1: 1973. Adresa autora: Dr Darinka Markovic, Klinicka bolnica »Jezero«, 71000 Sarajevo. SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU, GINEl 255 TPA jcd/l Slika 1 -Distribucija vrednosti TPA u serum· 1 bolesnika kontrolne grupe (0) i sa karcinomom želuca (!II) Fig 1. -Distribution of TPA values in the serum of the control group (0) and in patients with stomach carcinoma (¦) ka i sa benignim oboljenjima i sa karcino­mom želuca prisutne su signifikantne vece ·apsolutne vrednosti TPA u odnosu na se­rum istih bolesnika. Medutim, u bolesnika sa karcinomom želuca nadena je znacajno veca frekvencija velikih i vrlo velikih vred­nosti TPA u odnosu na kontrolnu grupu (slika 2). Prosecne vrednosti TPA u želudacnom soku bolesnika kontrolne grupe iznose 4.398 ± 1.753 jedinic'a/1, a u bolesnika sa karcinomom želuca 28.983 ± 5.711 jedini­ca/1. Razlika je visoko signifikantna (p < 0,001). Tumor marker TPA je superiornije dija­gnosticke specificnosti i osetljivosti u želu­dacnom soku nego u serumu (slika 3). Kod jednake specificnosti i osetljivosti vrednost za TPA u želudacnom soku iznosi 65 %-, a u serumu 56 %. Za datu specificnost, TPA u želudacnom soku je za prosecno 15 O/o osetljiviji u odnosu n·a TPA u serumu. Vid- % 100 80 60 o 1-50 50-100 100-500 > 500 X 102 TPA jcd/l Slika 2 -Distribucija vrednosti TPA u želudac­nom soku bolesnika kontrolne grupe (0) i sa karcinornom želuca (.) Fig. 2 -Distribution of TPA values in the gastric juice of the control group (01 and in patients with stomach carcinoma (II) NEGATIVNI ( ĽJ (SPECIFICNOST J 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 o 100 o 7 90 BO 10 20 Prosecne vrednosti TPA u serumu bole­ snika kontrolne grupe iznose 117 ± 25 jedi­ 30 nica/1, a u bolesnik'a sa karcinomom želuca " r ­ 40 z 179 ± 71 jedinica/1. Razlika nije signifikant­60 na (p > 0,05). U želudacnom soku bolesni­.;: 50 50 ;:: -o w .. 40 60 z o :, N U.J 30 70 -v, ,.; w Ov, "' o..o o.. -20 80 10 90 o -,---.-.--.----....J 100 O 1 O 20 30 40 50 60 70 80 90 100 PSEUD0P0ZITIVNI ('l.J Slika 3 Dijagram specificnosti i osetljivosti TPA u želudacnom soku (L:) i u serumu (•) Fig. 3 -Specificity-sensitivity diagram of TPA in the gastric juice (L') and in the serum (•) ljivo je na primer, da kod dijagnosticke spe­cificnosti od 80 % (20 % pseudopozitivnih rezultata) osetljivost TPA u želudacnom soku je 41 %, ,a u serumu svega 24 °/a. Diskusija -TPA u serumu bolesnika sa k'arcinomom želuca je povecan u relativno vecem procentu slucajeva u odnosu na kontrolnu grupu. Medutim, u bolesnika sa Radiol. lugosl. 17: 319-322, 1983 Evaluacija tkivnog polipeptidskog antigena (TPA) u telesnim tecnostima bolesnika sa benignim . nemalignim oboljenjima zabeležen je ne­ocekivano visoki procenat pseudopozitiv­nih rezultata. Ovo se može objasniti cinje­nicom, da bolesnici kontrolne grupe nisu •strogo selekcionirani nego su uvršteni i oni u kojih je dok'azano istovremeno i ciroza jetre. U ciroticara nivo TPA u krvi je po pravilu povecan (6) što ima za posledicu ve6i procenat pseudopozitivnih rezultata i samim tim i poteškoce u diferenciranju ma­lignih od nemalignih stanja. Pri dijagnostic­koj primeni tumor markera upravo se za­hteva jasno diferenciranje malignih od nemalignih stanja. Medutim, u nekim slu­cajevima nivo TPA ovo ne omogucava. S druge strane utvrdeno je, da TPA nije pri­sutan s'amo u serumu nego u velikim koli­cinama i u želudacnom soku bolesnika sa karcinomom želuca i nemalignim oboljenji­ma. lncidencija povecanih vrednosti kao i apsolutne kolicine TPA u želudacnom soku vecine bolesnika s'a karcinomom želuca su signifikantno vece u odnosu na TPA u že­ludacnom soku kontrolne grupe bolesnika. Ovo ukazuje da maligne 6elije intenzivnije sintetišu TPA i da ga ucestalije i u vecem obimu izlucuju u želudacni sok nego u krv. Slican fenomen je zabeležen i kod tumor markera k'arcinoembrionalnog antigena i beta horionskog gonadotropina kao što je vec saopšteno (4, 5). Prisustvo znatno vecih kolicina TPA u želudacnom soku obe grupe bolesnika u odnosu na serum moguce je objasniti cinjenicom, d'a TPA u cirkulaciji podleže metabolickoj degradaciji u jetri što nije slucaj sa TPA u želudacnom soku. Specificnost i osetljivost su najznacaj­niji parametri dijagnosticke primenljivosti svakog tumor markera, tako i TPA. Stan­dardizovano uporedenje TPA u telesnim tec­nostima omoguceno je pomocu krivulja spe­cificnosti i osetljivosti. Na slici 3 vidljivo je, da je TPA u želudacnom soku superiornije specificnosti i osetljivosti u odnosu na TPA u serumu u širokom intervalu pseudopozi­tivnih rezultata. Ovo uk·azuje, da pri dija­gnostickoj primeni TPA u potvrdivanju ma­ligniteta želuca preporucljivo je primeniti njegovo ispitivanje u želudacnom soku. Zakljucak -Radioimunološki merljivi TPA je prisutan i u serumu i u želudacnom soku bolesnika sa nemalignim oboljenjima želuca i karcinomom želuca. Visoka inci­dencija pseudopozitivnih rezultata limitira dijai.nosticku primenu serumskog TPA. TPA u želudacnom soku je tumor marker sa pri­hvatljivim karakteristikama u potvrdivanju maligniteta želuca. Abstract EVALUATION OF TISSUE POL YPEPTIDE ANTIGEN (TPA) IN BODY FLUIDS OF PATIENTS WITH BENIGN AND MALIGNANT DISEASES OF THE STOMACH Lemberger J., Novakovic R., Perišic V., Glišic Lj., Perišic-Savic M., Rodic S., Marton B., Libman E. Simultaneous radioimmunoassay of TPA has been done in the serum and in the gastric juice in 31 patients with non-malignant diseases, main­ly o:f the stomach, and in 34 patients with sto­mach carcinoma. TPA is not only presen! in the serum but in high amounts also in the ,gastric juice by both groups of patients. The diagnostic application of TPA in the serum is limited in si­gnificant degree by high percent of false posi­tive values. Through the evaluation of achieved results by specificity-sensitivity diagrams it has been established, that TPA in the gastric juice is a tumor marker with acceptab·le characteristics in confirming malignancy of the stomach. Literatura 1. Badger A. M., Buehler R. J. and Cooperband S. R.: lmmunosupressive activity and tissue poly­peptide antigen content of human ascitic fluids. Cancer Res. 38: 3365-3370, 1978. 2. Bj6rklund B.: On the nature and clinical use of tissue polyeptide antigen (TPA). Tumordia­gnostic 1: 9-20, 1980. 3. Lemberger J., Novakovic R., Perišic-Savic M., Perišic V., Libman E., Marton B. and Glišic Lj.: Tissue polypeptide antigen (TPA) in the ga­stric juice of patients with stomach cancer. Eur. J. Nucl. Med. 1983 (rad u štampi). 4. Lember19er J., Marton B., Novakovic R., Lib­man E., Glišic Lj., Laszlo M.: Studies on carcino­embryonic proteins in gastric juice. Radiol. lugosl. 15: 369-372, 1981. 5. Lemberger J., Taraczky M., Novakovic R., Glišic Lj., Libman E., Marton B., Markovic S.: Gastric immunoreactive carcinoembryonic anti­gen (CEA) and beta chorionic gonadotropin (.HCG) as an aid in the diagnosis of gastric cancer. Scand. J. Gastroenterol_ 17 (suppl. 78): 330, 1982. 6. Luthgens M. und Schlegel G.: CEA + TPA in der klinischen Tumordiagnostik insbesondere Radiol. lugosl. 17: 319-322, 1983 Lemberger J., Novakovic R., Perišic V., Glišic Lj., Perišic-Savic M., Rodic S., Marton B., Libman E. des Mamma-Karzinoms. Tumordiagnostik 2: 63­77, 1980. 7. Menendez-Botet Celia J., Oettgen H. F., Pin­sky C. M. and Schwartz M. K.: A preliminary eva­luation of tissue polypeptide antigen in serum or urine (or both) of patients with cancer or be­n1gns neoplasms. Ciin. Chem. 24: 868-872, 1978. Adresa autora: Nauc. sar. dr Janoš Lemberger, Radioizotopna laboratorija, Medicinski centar, 24000 Subotica, lzvorska bb. BOLNICKI CENTAR RIJEKA, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, ZAVOD ZA RADIOTERAPIJU I ONKOLOGIJU SCINTIGRAFIJA SKELETA U DIJAGNOSTICI METASTAZA KARCINOMA DOJKE Bonefacic B., Buric A., Brumini D. Sažetak -lspitivane su 42 bolesnice nakon rnastektomije ucinjene radi karci­ noma dojke. Nakon klinickog pregleda i uobicajenih laboratorijskih pretraga, radi detekcije metastaza u kostima, usporedno je raden scintigram i Rdg. snimke skeleta. Scintigrafski nalaz bio je pozitivan u 27 bolesnica (64,3 %), a radiografski u 12 (28,6 %). Scintigrafski pozitivan, a radiografski negativan nalaz utvrden je u 15 bolesnica (35,7 %). Ni u jednom slucaju nije naden radio­grafsku pozitivan uz scintigrafski negativan nalaz. Rezultati ispitivanja pokazu­ju da se scinti,grafijom skeleta mogu utvrditi metastaze karcinoma dojke u ve­cem postotku ispitanica, nerijetko više mjeseci ranije, i u vecem broju nego radiografski. UDC: 618.19-006 :616-073.75 Key words -breast neoplasms-diagnosis, neoplasms metastasis, radionuclide imaging Radiol. lugosl. 17: 323-326, 1983 Uvod -Poznato je da je scintigrafij'a kosti vrlo pouzdana metoda u ranoj dija­gnostici koštanih metastaza (2, 3, 4, 5, 7, 9, 11 ). Na mjestima metastaz· a nastaju pato­histološke promjene, odnosno predgradnja kosti, koja se na scintigramu prikazuje kao podrucje pojacanog nakupljanja aktivnosti (6, 8, 10). S druge strane, da bi se metasta­za uocila na radiogramu, lokalni gubitak mineralnog sastava kosti mora biti izmedu 30-50 % (1, 3). Prema radovima nekih autora promjene u kostima se na scintigra­mu mogu opaziti i 18 mjeseci prije nego na radiogramu, što ima veliki znacaj u ra­nom otkrivanju koštanih metastaz'a, prace­nju i konacnom ishodu bolesti (5). Iz istih razloga se, u detekciji metastaza karcino­ma dojke, preporuca uz klinicki pregled i laboratorijske pretrage uciniti još scintigra­fiju skeleta, radiogram pluca i eventualno ciljane radiografske snimke (9, 11). Htjeli smo da u naših bolesnica provje­rimo rezultate rada drugih autora, da ih u našoj sredini pokažemo i uvjerimo zainte­resirane u vrijednost scintigrafije skeleta, u odnosu na radiološke pretrage. lspitanice i metode rada --U ispitivanje su ukljucene 42 bolesnice nakon ucinjene radikalne mastektomije zbog karcinoma dojke. Prema TNM klasifikaciji radilo se o T1 2No . 2Mo stupuju karcinoma dojke. U svih su, nakon klinickog pregleda, radi surnnje na razvoj metastaza u skeletu ucinjeni usporedni scintigrami i radiograf­ske snimke kosti. Vremenski razmak izme­du jedne i druge pretrage nije bio veci od 20 dana. Prve usporedne pretrage ucinjene su u prosjeku 20 mjeseci nakon operativ­nog zahvata, ovisno o klinickom nalazu. Na­kon procjene rezultata prvih ispitivanja od­lucili smo nastaviti daljnju kontrolu, pa smo u 7 bolesniC'a iste usporedne pretrage po­ novili s namjerom da što ranije uocimo nastanak metastaza, pratimo njihov razvoj ili provjerimo promjene koje prvi puta nisu bile dovoljno jasne. U daljnjem cemo radu uciniti drugu i trecu kontrolu za sve ispita­ne bolesnice unutar prvih 5 godina od ope­rativnog z'ahvata. Usporedno s tim povecat cemo skupinu ispitanica uz postupno uklju­civanje novih bolesnica i provodenje uspo­rednih ispitivanja na isti nacin. Bonefacic B., Buric A., Brumini D. Scintigram skeleta izvodimo 3 sata na­kod intravenoznog davanja aktivnosti od 555 MBq 99mTc metilen difosfonata, gama ka­merom s paralelnim niskoenergetskim koli­matorom. Redovito su radeni scintigrami kosti glave, kralježnice, rebara, ramenog obruca i zdjelice s ob·a kuka -nerijetko u više projekcija. Usporedno su radene Rdg snimke glave, kralježnice, rebara i zdjelice s oba kuka. lznimno, ovisno o klinickim po­dacima, radeni su scintigrami i Rdg snim­ke kosti gornjih i donjih udova. Rezultati i rasprava -Na tabeli 1 prika­zan je broj i postotak bolesnica u kojih su utvrdene metastaze u kostima scintigrafski i radiografski. Od ukupno 42 bolesnice u 27 (64,3 %) je scintigrafski nalaz bio pozi­tivan. Rdg pozitivan nalaz je utvrden u 12 bolesnica (28,6 0/r:,). Ovi su rezultati u skladu s radovima drugih autora (5, 9, 11 ). Nalaz 42 100% pozitivan 27 64,3% Scintigram negativan 35,7% Broj Nalaz % boles. Rdg 12 28,6% Pozitivan pozitivan scintigrafski Rdg nalaz 15 35,7% negativan Rdg Negativan pozitivan o o% scintigrafski Rdg nalaz 15 35,7% negativan Tabela 2 -Broj i postotak bolesnica s utvr­denim metastazama -scintigrafski i/ili radio­grafski grafske i Rdg pretrage. U 18 je scintigraf­ski utvrdio metastaze. Radiografski je od tih 18 nal·az bio pozitivan u svega 3 bole­snice (11). Od bolesnica u kojih su usporedne pre­trage ponovljene 3 su oba puta imale ne­gativan scintigrafski i radiografski nalaz,. a 2 oba nalaza pozitivna. U jedne (C. M. r. br. 45/81.) je na prvom scintigramu prikazano patološko nakupljanje aktivnosti radioindi· katora u Ls-S1 kralježcima i u lijevom kuku. lstovremeno je na radiogramu prikaz· ana pozitivan 12 28.6% Radiogram negativan 30 71:4% Tabela 1 -Broj i postotak bolesnica k utvrde­nim metastazama Scintigrafski i radiografski su koštane metastaze nadene u 12 bolesnica (28,6 %). U 5 je n·a scintigramu bilo vidljivo znatno više promjena nego na radiogramu. Do slic­nih zapažanja je došao Roberts. U 8 do 12 bolesnica je na scintigramu utvrdio znatno više metastaza nego na radiogramu (9). Negativan nal'az s obje metode utvrdili smo u 15 bolesnica (35,7 %). Radilo se o bole­snicama s povoljnim klinickim tokom i kla­sifikacijom T1-2N0Mo. Scintigrafski pozitivan, a radiografski negativan nalaz uocen je u 15 ispitanica (35,7 %). Ni u jednom slucaju nije utvrden radiografski pozitivan uz scin­tigrafski negativan nalaz (tabela 2). 1 ovo je· u skl'adu s nalazima drugih autora (5, 7, 9, samo osteoliza lijevog acetabuluma. dok je 11 ). Roberts je u skupini od 78 ispitanica Slika 1 a -Scintigram -vece patološko na­kupljanje aktivnosti desno frontoparijetalno i u 26 (33,3 O/o,) utvrdio pozitivan scintigrafski okcipitalno i negativan radiografski nalaz (9). Sklaroff Fig. 1 a -Scintigram shows pathological uptake je u 64 bolesnice neposredno nakon ope­ of the activity in right anteroparietal area and rativnog zahvata ucinio usporedne scinti-occipitally Radio!. lugosl. 17: 323-326, 1983 324 · · · Scin!i_g.a!ija skeleta u dijagnostici metastaza karcinoma dojke __ --··--·---·· ____ nalaz na ostalim kostima bio uredan. Na ponovljenim pretragam'a, nakon 18 mjeseci, razlika u utvrdenom broju i vremenu pre­poznavanja metastaza s obje pretrage još je uocljivija. Nadene su nove metastatske promjene. Scintigrafski i radiografski su utvrdene metastaze u lijevom sakroilijakal- Slika 2 a -Scintigram -multipla manja žarišta patološkog nakupljanja aktivnosti u rebrima i to­rakalnoj kralježnici Fig. 2 a -Scinti,gram shows multiple small areas of pathological uptake of radiopharmaceutical in ribs and thoracal vertebra Radiol. lugosl. 17: 323-326, 1983 nom zglobu i na kranijumu frontoparijetal­no i okcipitalno (slika 1 A i B). Scintigrafski je, osim toga, uoceno i više manjih podruc­ja p·atološkog nakupljanja aktivnosti u re­brima i torakalnoj kralježnici. Radiografski na tim kostima nisu nadene metastaze (sli­ka ;. A i B). Bonefacic B., Buric A., Brumini D. U druge bolesnice (G. M. r. br. 49/81) je u pocetku 1980. godine ucinjena radikalna 'mastektomija (T2N1Mo). Godinu dana nakon operacije tužila se na bol u križima i rebri­ma. Na scintigramu je prikaz·ano patološko nakupljanje aktivnosti u podrucju od 7. do 9. torakalnog kralješka. Rdg nal·az je bio uredan. Klinicka slika je ukazivala na pro­gresiju osnovne bolesti uz izraženu bol u torakalnoj kralježnici, pa su usporedne pre­trage ponovljene nakon 3 mjeseca. Ponovo je scintigrafski potvrdeno isto, sada in­tenzivnije patološko nakupljanje aktivnosti. Ovom prilikom se i n·a radiogramu vidjela osteoliticka promjena u 9. torakalnom kra­lješku. Ovakvi i slicni primjeri, koji pokazuju da se scintigrafijom skeleta mogu utvrditi me­tastaze više mjeseci ranije nego radiograf­ski, ili da se scintigrafijom može naci znat­no veci broj metastaza, su na najbolji na­cin u našoj sredini izmjenili stav prema ovoj metodi. Vrlo brzo smo uocili da se pove­cava broj scintigrafija skeleta u odnosu n·a radiografske pretrage u detekciji koštanih metastaza bolesnica s karcinomom dojke. Zakljucak -U detekciji koštanih meta­staza bolesnica s karcinomom dojke scinti­grafija skeleta ima znacajnu prednost u od­nosu na radiografiju. Scintigrafski se meta­staze mogu prepoznati i više mjeseci ra­nije nego radiografski. Nerijetko se, u slu­caju pozitivnog nalaza s obje metode, scin­tigrafski utvrdi veci broj metastaza. Zbog osjetljivosti i mogucnosti pracenj"a metabo­lickih promjena u kostima scintigrafija je pogodna za kontrolu razvoja koštanih me­tastaza, što je od interes'a za izbor nacina lijecenja i prognozu osnovne bolesti. Abstract ROLE OF SKELETAL SCINTIGRAPHY IN DETECTING OF METASTASES OF BREAST CANCER Bonefaci6 B., Buri6 A., Brumini D. Fortytwo patients were taken as a pattern for analysis after mastectomy undertaken due to breast cancer. After routine clinical and labora­tory survey aiming to detect bone metastases, the scintigram and the radiogram were paralelly per­formed. Twentyseven patients (64,3 %) had a po­sitive scintigram, while twelve (28,6 %) had a positive radiogram. Positive scintigram and ne­gative radiogram was stated for fifteen (35,7 %) patients. None of the patients with positi-ve radio­gram and negative scintigram was found. The results of research show that metastases of breast cancer, even a couple months earlier and in larger parcentage of patients observed, can be detected more reliably by skeleta! scintigraphy than by radiography. Literatura 1. Babaiantz L.: Les osteopathies arthrophi­ques. l. Radial Electral Med. Nucl. 29: 331-361, 1948. 2. Bishop H. M., Blamey R. W., Morris A. H., Roje D. H., Preston B., Lane Joyce and Doyle P. J.: Bone scanning: lts lack of value the'fol­low-up patients with breast cancer. Br. J. Surg. 66: 752-754, 1979. 3. Dodig D., Ugarkovi6 B., Kosovel E., Bilic, N.: Scintigrafija kosti u ranoj diagnostici metastaza raka dojke. Libri oncol. 10: 339-342, 1981. 4. Galasko C. S. B.: The significance of occult skeleta! metastases, detected by skeleta! scinti­graphy in patients with otherwise apparently »early« mammary carcinoma. B. J. Sur,g. 62: 694-696, 1975. 5. Gal as ko C. S. B.: The detection of sceletal metastases from mammary cancer by gamma ca­mera scintigraphy. Br. J. Surg. 56: 757-763, 1969. 6. Galasko C. S. B.: The mechanisms of up­take of bone -seeking isotopes by skeleta! me­tastases. Med. Radionucl. imag_ Viena 2: 125­136, 1977. 7. Hahn P., Vikterlcif K. J., Rydmon H., Beck­man W., Slom O.: The value of whole body bone scan in the pre-operative assesment in carcino­ma of the breast. Eur. J_ Nucl. Med. 4: 207-210, 1979. 8. Lavender J. P., Ralph and Sean A. A., Hu­gehes P. F.: Blood flow and tracer uptake in nor­mal and abnormal canine bone: comparisons with Sr-85 Microspheres, Kr-81, and Te 99m MDP. J. Nucl. Med. 20: 413-418, 1979. 9. Roberts J. G., Gravelle J. H., Baum M., Bligh A. S., Leach K. G., Hughes L.: Evaluation of Ra­diography and isotopic scintigraphy for detecting skeleta! metastases in breast cancer. The Lan­cet 1: 237-239, 1976. 10. Rosenthall L. and Kaye M.: Observations on the mechanism of 99mTc labeled Phospathe Com­plex uptake in metabolic bone disease. Semin. Nucl. Med. 6: 59-67, 1976. 11. Sklaroff B. R., David M.: Bone metastases from breast cancer at the tirne of radical mastec­tomy as detected by bone scan. Cancer 38: 107­111, 1976. Adresa autora: Dr Boris Bonefaci6, Bolnicki centar Rijeka, Zavod za nuklearnu medicinu, D. Tucovica 15, 51000 Rijeka. INSTITUT »RU0ER BOŠKOVIC:«, OOUR EKSPERIMENTALNA BIOLOGIJA I MEDICINA, ZAGREB NK-AKTIVNOST U PERIFERNOJ KRVI ZDRAVIH ODRASLIH LJUDI Gabrilovac J., županovic ž., Osmak M. Sažetak -Odredivana je aktivnost stanica-prirodenih ubojica (NK-stanice, prema engl. natural killer) LI perifernoj krvi 31 zdrave odrasle osobe. Aktivnost NK-stanica odredena je metodam Saksele i sur. (8). Pri torne su efektorske stanice iz periferne krvi inkubirane sa ciljnim stanicama (K-562), koje su pret­hodno obilježene "Cr. Mjera aktivnosti NK-stanica je radioaktivnost otpuštena iz liziranih ciljnih slanica u supernatant. U ispitivanoj skupini zdravih osoba naden je širok raspon NK, -aktivnosti pri sve 4 primijenjene koncentracije efektorskih slanica. Za varijabilnost reaktivnosti nije odgovorna slaba reprodLicibilnost testa. Nadalje, LI ispitivanoj skupini nije nadena razlika u NK-aktivnosti žena i muškaraca. UDC: 616-008.853.2 Key words -killer cells-blood, radioisotopes Radio!. lugosl. 17: 327-330, 1983 Uvod -Poreci T i B limfocita, u obrani domacina protiv tumora, u posljednjih se ne­koliko godina sve vece znacenje pridaje stanicama koje imaju sposobnost da citoli­zam ubiju (engl. kili) ciljne stanice. To su prije svega NK (engl. natura! killer) i (K (pre­ma engl. killer) stanice, te makrofagi sa ci­tolitickom sposobnošcu. NK-stanice imaju sposobnost da bez prethodne senzibilizacije i bez prisutnosti antitijela, pri prvom kon­taktu sa stanicama cijelog niza alo-i kse­nogenih tumora in vitro, izazovu njihovu lizu. Za razliku od NK-stanica, za lizu ostvarenu K-stanicama, potrebna su antitijela. U ljudi je najjaca NK-aktivnost nadena u perifernoj krvi. Za nju su odgovorni veli­ki limfociti sa citoplazmatskim granulama (engl. large granular lymphocytes -LGL) (4), koji ispoljavaju neke karakteristike T limfocita (receptore za ovcje eritrocite sla­bog afiniteta, Fcy R) (11 ). Uloga NK-stanica u nastanku i razvitku tumora, te metastaziranju pokazana je u eksperimentalnih životinja (10). Pracenje aktivnosti NK-stanica u bolesnika s razlici­tim tumorima moglo bi biti od važnosti kao dodatni prognosticki pokazatelj. Mlaterijal i metode -1 s p i t a n i c i : 18 zdravih žena, starosti izmedu 25 i 48 godi­na, i 13 zdravih muškaraca, starosti izmedu 21 i 62 godine, bili su davaoci krvi za odre­divanje NK-aktivnosti. Dio ispitanika bilo je laboratorijsko osoblje, a dio dobrovoljni da­vaoci krvi. Svakom davaocu uzeto je 15 ml venske krvi u 0,2 ml heparina (1000 i. j.). Test za odredivanje NK-aktiv­n o s t i: Efektorske stanice. Iz pune krvi od­vojerna je najprije populacija mononuklear­nih stanica na gradijentu Ficolla (3). Inku­bacijam ovih stanica na pl'asticnim Petrije­vim zdjelicama 1 sat na 37 ° C, odvajene su neadherentne od adherentnih stanica. Ne­adherentne stanice su z·atim izbrojane i po­dešene na slijedece koncentracije: 0,6 X 106, 2,5 X 106, 5 X 106 i 10 X 106 stanica po ml. Ciljne stanice. Stanice ljudske mijeloidne leul "' z @ 12.5 1 @ "' z • • 1 ·­ . 2 • . .-4 ·--•5 25 50 omjer efektora i meta Slika 1 -NK-aktivnost u perifernoj krvi zdravih ·­ . 2 1 • . odraslih osoba oba spola. Rezultati su izraženi l:ao postotak specificne lize ciljnih slanica u pri­sutnosti rastuceg broja efektorskih slanica. Sva­ broj testiranja 1:a tocka predstavlja srednju vrijednost 3 para­lelna odredivanja kod jedne osobe. Horizontalne linije oznacavaju srednju vrijednost reaktivnosti svih ispitanika Fig. 1 -NK-activity in peripheral blood of healthy adult humans of both sexes. Results are express­ed as percentages of specific target celi lysis in the presence of increasing numbers of effector cells. Each point represents mean value of three parallel determinations for each person. Horizon­tal lines denote mean reactivity of the whole group Slika 2 -NK-aktivnost u perifernoj krvi 5 ispi­tanika, odredena 2 puta u razmaku od 14 do 28 dana. Rezultati su prikazani kao postotak speci" ficne lize ciljnih slanica kod slijedecih omjera efektora i meta: 50:1 (a), 25:1 (b), 12,5:1 (c) i 3:1 (d) Fig. 2 -NK-activity in peripheral blood of 5 do­nors, determined two times at 14 do 28 day in­tervals. Results are expressed as percentages of specific target celi lysis at following effector-to­target celi ratios: 50:1 (a), 25:1 (b), 12,5:1 (c) and 3:1 {d) NK-aktivnost u perifernoj krvi zdravih odraslih ljudi n = 13 n = 18 cf o so SO­ /1 ­ +--' /1 lil o f C /1 > +--' . 1-! / o f z 1 /f / 3 6 12,5 25 so 3 6 12,5 25 so omjer efektora meta Slika 3 -NK-aktivnost u perifernoj krvi zdravih žena (lijeva) i muškaraca (desno). Rezultati su pr:,­kazani ao postotak specificne lize ciljnih stanica u prisutnosti rastucih koncentracija elektorskih stanica. Prikazane su srednje vrijednosti NK aktivnosti za svaku skupinu (kod navedenih omjera efektora i meta), sa pripadajucim standardnim pogreškama Fig. 3 -NK-activity in peripheral blood of healthy females (left) and males (right). Results are expressed as percenta,ges of speciifc target celi lysis in the presence in increasing numbers effec­ tor cells. Mean value ±s. e. m. tak Tritona-X-100, 80-100 % od ukupne ra­dioaktivnosti u uzorku. Sva odredivanja su radena u triplikatu. Raspon pojedinih para­lelnih uzoraka bio je uvijek unutar 1 O% od srednje vrijednosti. Rezultati i diskusija -Aktivnost NK-sta­nica u perifernoj krvi odredena je u 31 zdra­ve odrasle osobe. Svakoj osobi NK-aktiv­nost je mjerena pri 4 razlicite koncentracije efektorskih stanica, uz konstantan broj cilj­nih stanica, tako da je omjer izmedu efek­tora i meta rastao od 3 do 50. U svih ispi­tanika NK-aktivnost je rasla u navedenom podrucju omjera efektora i meta (slika 1). Daljnji porast broja efektorskih stanica ili je slabo, ili uopce nije utjecao n·a poveca­nje aktivnosti (rezultati nisu prikazani). Kod svih primijenjenih koncentracija efek­torskih stanica nadena je velika varijabil­nost NK-'aktivnosti (slika 1 ). Za rasap dobi-tor each group is presented veni.h rezultata mogla bi biti odgovorna dne­vna varijabilnost izvodenja testa. Medutim, buduci da je ponovljeno odredivanje NK­aktivnosti u 5 ispitanika dalo vrlo bliske re­zultate (slika 2), slaba reproducibilnost testa ne može se smatrati uzrokom širokog ras­pona reaktivnosti. Drugi bi uzrok rasapu NK-aktivnosti u skupini zdravih ispitanika mogla biti hor­monski uvjetovana razlicita reaktivnost žena i muškaraca. Naime, Seaman i sur. (9) su pokazali da tretiranje miševa estrogenim hormonima dovodi do slabljenja NK-aktiv­nosti. Nadalje, Abo i sur. (1) su našli niži broj, a White i sur. (12) slabiju aktivnost Nl<­stani1ca u žena nego u muškaraca, što su povezali s višom razinom estrogena u žena. Medutim, Baines i sur. (2) nisu u ljudi našli ovisnost NK-aktivnosti o spolu. Ni mi tako­der, u ispitivanoj skupini, nismo našli raz­liku izmedu aktivnosti NK-stanica u žena i muškaraca (slika 3). Radiol. lugosl. 17: 327-330, 1983 Gabrilovac J., 2upanovic 2., Osmak M. U ljudi je NK-aktivnost u odrasloj dobi konstanta, a blago pada tek u sedmom de­ ceniju života (6). Kako je u ispitivanoj sku­ pini srednja dob žena iznosila 34, a muška­ raca 38 godina (dva su muškarca bila iz­ nad 60 godina), smatramo da nadena vari­ jabilnost ne odražava dobnu razliku ispita­ nika. U prilog torne je i niski koeficijent ko­ relacije izmedu NK-aktivnosti i starog ispi­ tanika (za skupinu ispitanika oba spola, pri omjeru efektora i meta 50 : 1, r = 0,046). lzostanak povezanosti izmedu NK-aktiv­ nosti i spola ukazuje da pri ispitivanju aktiv­ nosti NK-stanica u bolesti koje se javljaju samo kod žena, ili samo kod muškaraca, kontrolnu skupinu nije potrebno odabirati samo unutar jednog spola. U preliminarnim odredivanjima NK-aktiv­nosti u bolesnica sa karcinomom ovarija n'ašli smo u pojedinih bolesnica razlicitu NK-aktivnost: dok je u nekih ona bila znat­no oslabljena, kod drugih je bila kao u zdra­vih osoba (rezultati nisu prikazani). Odredi­vanje aktivnosti NK-stanica u bolesnika s tumorom, prije pocetka terapije, moglo bi poslužiti kao dodatni prognosticki parame­tar, koji bi ukazivao na uspješnost terapije tok bolesti (7). Zakljucci -NK-aktivnost u perifernoj krvi zdravih odraslih osoba pokazuje veliku va­rijabilnost. Ova varijabilnost nije uzrokova­na slabom reproducibilnošcu testa, a niti dobnom razlikam ispitanika. Takoder nije nadena ovisnost NK-'aktivnosti o spolu. Od­redivanje NK-aktivnosti u bolesnika s ma­lignim oboljenjima moglo bi imati progno­sticku vrijednost. Abstract NK-ACTIVITY IN PERIPHERAL BLOOD OF HEAL THY ADUL T HUMANS Gabrilovac J., !upanovic ž., Osmak M. NK-activity in peripheral blood of 31 healthy adult volunteers was determined by using the method of Saksela et al. (8). The measure of NK-activity was radioactivity released from lysed target cells into supernatant. Broad range of NK-activity was found at all four different effector celi concentrations applied. This variability was not due to poor reproducibi­lity of the test. No correlation between the age of blood donor and NK-activity was found. Fi­nally, there was no difference between reacti­vity of temale and male donors. Literatura 1. Abo T., Cooper M. D. and Bal eh C. M.: Post­natal expansion of the natura! killer and killer celi population in humans identified by the mo­noclonal HNK-1 antibody. J. Exp. Med. 155: 321-326, 1982. 2. Baines M. G., Pross H. F. and Millar K. G.: Spontaneous human lymphocyte-mediated cyto­toxicity against tumor target cells. IV_ The sup­presive effect of normal pregnancy. Am. J Obstet. Gynecol. 130: 741-744, 1978. 3. Boyum A.: Separation of leukocytes from blood and bone marrow. Scand. J. Lab. lnvest. (suppl. 97) 21: 77-89, 1968. 4. Huhn D., Huber C. and Gastl G.: Large gra­nular lymphocytes: morphological studies. Eur. J. lmmunol. 12: 985-988, 1982. 5. Lozzio C. B. and Lozzio B. B.: Human chro­nic myelogenous leukemia celi line with positive Philadelphia chromosome. Blood 45: 321-334, 1975. 6. Oldham R. K., Djeu J. Y., Cannon G. B., Si­warski D. and Herberman R. B.: Cellular micro­cytotoxicity in human tumor systems: Analysis of results. J. Natl. Gane. lnst. 55: 1305-1318, 1975. 7. Saijo N., Shimizu E., Shibuya M., lrimajiri N., Takizawa T., Eguchi K., Shinkai T., Tomina­ga K., Shimabukuro Z., Taniguchi T. and Hoshi A.: Effect of chemotherapy on natural-killer acti­vity and antibody-dependent cell-mediated cyto­toxicity in carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 46: 180-189, 1982. 8. Saksela E., Timonen T., Ranki A. and Hay­ry P.: Morphological and functional characteri­zgtion of isolated effector cells responsible for human natural killer activity to fetal fibroblasts and to cultured celi line tar,gets. lmmunol. Rew. 44: 71-123, 1979. 9. Seaman W. E., Blackman M. A., Gindhart T. D., Roubinian J. R., Loeb J. and Talal N.: .-estra­diol reduces natura! killer cells in mice. J. lmmu­nol. 121: 2193-2198, 1978. 10. Warner J. F., and Dennert G.: Effects of a cloned celi line with NK-activity on bone mar­row transplants, tumor development and metasta­sis in vivo. Nature 300: 31-34, 1982. 11. West W. H., Cannon G. B., Kay H. D., Bon­nard G. D. and Herberman R. B.: Natu ral cyto­toxic reactivity of human lvmphocytes against a myeloid celi line: Characterization of effector cells. J. lmmunol. 118: 355-361, 1977. 12. White D., Jones D. B., Cooke T. and Kirk­ham N.: Natu ral killer (NK) activity in peripheral blood lymphocytes of patients with benign and malignant breast disease. Br. J. Cancer 46: 611­616, 1982. Adresa autora: Dr Jelka Gaboilovac, Institut »Ruder Boškovic«, 41001 Zagreb, Bijenicka ce­sta 54, p. p. 1016. Radiol. lugosl. 17: 327-330, 1983 MEDICINSKI FAKULTET -NOVI SAD, INSTITUT ZA ONKOLOGIJU SREMSKA KAMENICA SCINTIGRAFSKI HIPERAKTIVNA SLEZINA U BOLESNIKA SA MALIGNIM MELANOMOM Prvulovi6 M., Maric M., Balti6 V. S:::žetak -U 64 bolesnika sa malignim melanomom analiziran je radiokoloidni scintigram jetre i slezine u posteriornoj projekciji. Utvrdeno je da 48,4 % ispi­t:rnika pokazuje scintigrafski fenomen hiperaktivne slezine, dok su testovi za funkciono ispitivanje jetre u granicama normale. Zapaženo je da se pojava hiperaktivne slezine cešce srece u osoba ženskog pola, zalim u bolesnika sa odmaklim stepenom malignog melanoma, kao i u bolesnika sa povišenim litrom imunoglobulina u serumu, posebno lgM. Uzrok ove pojave je verovatno u hiperstimulaciji makrofaga crvene pulpe slezine u bolesnika sa malignim melanomom. UDC: 616-006.81 :616.441 :616-073.75 Key words -melanoma, spleen hyperactivity, radionuclide imaging Radio!. lugosl.17: 331-333, 1983 Uvod -Relativna distribucija sumpornog koloida obeleženog sa 99mTc izmedu jetre i slezine zavisi od velicine koloidnih cesti­ca, krvnog protok'a i fagocitne ekstrakcije. Na posteriornom scintigramu je normalno da aktivnost slezine bude manja ili jedna­ka aktivnosti jetre. Medutim, u difuznim bo­lestima jetre, posebno u cirozi, zatim u še­cernoj bolesti, cirkulatornim i hem·atopoet­skim poremecajima, u septikemiji, prisutna je hiperaktivnost slezine (5). Uoceno je da u malignim tumorima, a posebno u bolesni­ka sa malignim melanomom, može posto­jati izr'ažena incidencija hiperaktivne slezi­ne na radiokoloidnom scintigramu jetre i slezine (2, 5). Nathason i sar. (4) smatraju povecanu incidencu hiperaktivne slezine in­cidentalnom poj'avom, koja je uslovljena dis­kretnim premenama u jetri, kao i nedovolj­no egzaktnom procenom razlike aktivnosti izmedu jetre i slezine. Cilj našeg rada je da odredimo inciden­cu hiperaktivne slezine u bolesnik'a sa ma­lignim melanomom, da utvrdimo polnu dis­tribuciju ove pojave, kao i njen odnos pre­ma stepenu uznapredovalosti malignog pro-cesa i odnos prema titru imunoglobulina u serumu bolesnika. IVlaterijal i metode -!spitano je 64 bole­snika sa malignim melanomom. U svih bo­lesnika je prethodno uradena ekscizija pri­marnog tumora, a primljeni su na Institut za onkologiju zbog hemioterapije i imuno­terapije. U 21 bolesnika je dijagnostikova­na zahvacenost region·aJnih limfonodusa ili su otkrivene ud'aljene metastaze. Iz studije su iskljuceni bolesnici sa metastatskom le­zijom jetre ili sa klinickim, biohemijskim i scintigrafskim znacima lezije jetre difuznog tipa. Kontrolnu grupu su cinila 40 bolesnika sa malignim tumorima razlicitih lokaliz'acija. Scintigrami jetre i slezine su dobijeni na gama kameri LFOW »Searle« prikljucenoj na racunar PDP-11 /34 »DEC«. Scintigrafij'a je izvedena nakan intravenskog injiciranja 99mTc-sumpornog koloida u dozi od 74 MBq. Interpretacija scintigrama je obavljena na filmu dobijenog sa mikrodota gam'a kame­re. Kriterijumi za procenu relativnog odno­sa aktivnosti jetre i slezine na posteriornom scintigramu preuzeti su od Wilson-a i sar. (7). Scintigrami sa aktivnošcu slezine koja _____ _P_rv_ulovi6 M., Maric_M., _Ba:..cl_ti-'-6_V_. ____________ _ je manja ili jednaka aktivnosti jetre oglaše­ni su za normoaktivne, a kada je aktivnost slezine bila veca od aktivnosti jetre za hi­peraktivne (slika 1). Slika 1 -Scintigrafski hiperaktivna slezina Fig. 1 -Scintigraphic "hot spleen" Rezultati -1. Od 64 bolesnika sa malig­nim melanomom u 31 (48,4 %) registrovana ,je hiperaktivnost slezine. U kontrolnoj grupi od 40 bolesnika u svega 2 (5 %·) registro­vana je hiperaktivnost slezine. Rezultati su prikazani na sledecoj tabeli: Hiperakt. Normoakt. N slezi na slezi na Bolesnici sa malignim melanomom 64 31 {48,4 %) 33 (51,6 %) Kontrolna grupa 40 2 (5,0%) 38 (95,0 %) Iz ovih podataka konstatujemo da postaji statisticki vrlo visoka znacajnost razlike u proporcijama ove dve grupe (p < 0,001). 2. Distribucija nalaza hiperaktivne slezine u odnosu na polnu pripadnost bolesnika prikazana je na sledecoj tabeli: Hiperakt. Normoakt. N slezi na slezi na Razlika proporcija izmedu ove dve grupe je statisticki vrlo znacajna (p < 0,001 ). 3. Odnos izmedu bolesnika bez znakova diseminacije malignog melanoma i bolesni­ka sa dokazanim regionalnim i udaljenim metastaz'ama u pogledu scintigrafske hiper­aktivnosti slezine prikazan je na sledecoj tabeli: Hiperakt. Normoakt. N slezi na slezi na Bcz znakova metastaza .a dokazanim 18 (41,9 %) 25 (58,1 %) metastazama 21 13 (61,9 %) 8 (38, 1 %) Rezultati pokazuju vecu incidencu hiper­aktivne slezine u grupi sa dokazanim me­tastazama (p < 0,05). 4. Komparacija scintigrama jetra-slezina sa vrednostima kvantitativnog odredivanja imunoglobulina (lgA, lgM, lgG) je pokazala da 35 (54,7 O/o,) ima normalne ili snižene vre­dnosti imunoglobulina, dok 29 (45,3 %) im'a povišene vrednosti imunoglobulina. Na sle­de6oj tabeli je prikazan odnos izmedu hi­peraktivne slezine i povišenih vrednosti imu­noglobulina. Hiperakt. Normoakt. N slezi na slezi na Povišeni lgA 4 4 o Povišeni lgM 15 10 5 Povišeni lgG 10 7 3 Ukupno 29 21 (72,4 % ) 8 (27,6 %) S druge strane vidimo da skoro dve tre­cine ispitanika sa hiperaktivnom slezinom ima istovremeno i povišeni titar imunoglo­bulin'a dok svega 24,2 % ispitanika sa nor­moaktivnom slezinom pok'azuje pov1seni nivo imunoglobulina (p < 0,001). Uocava se da je lgM najcešce povišeni imunoglobulin. Diskusija -Evidentno je da bolesnici sa malignim melanomom imaju cešci scinti­grafski nalaz hiperaktivne slezine od bole­snika sa drugim solidnim tumorima. Ekstra­hovanje radiokoloidnih cestica u crvenoj pulpi slezine odvija se pomocu makrofaga. Muškarci 16 (37,2 %) 27 (62,8 %) Postavlja se pitanje da li je u malignom me­ 2ene 21 15(71,4%) 6 (28,6 %,) lanomu povecan krvni protok u slezini ili je Scintigrafski hiperaktivna slezine. u bolesnika sa malignim melanomom povecana aktivnost makrofaga. Wagstaff i sar. (6) smatraju da nalaz hiperaktivne sle­zine ukazuje na potenciranu fagocitnu aktiv­nost slezine, jer su makrofagi slezine sti­mulisani od tumor-asociranih 'antigena i/ili imunih kompleksa. Chandra i sar. (1) su na miševima sa implantiranim malignim mel·a­nomom dokazali znacajno vece nakupljanje radiokoloida u slezini u odnosu n·a miševe bez melanoma. Znaci, tumor uslovljava na­stajanje tumor-asociranih antigen·a i imunih kompleksa koji podsticu fagocitnu aktivnost slezine. Ekscizija tumora bi trebalo da do­vede do normalizacije scintigrafske aktiv­nosti slezine, kao što pokazuje iskustvo Klingensmith-a i sar. (3), mada može dove­sti samo do redukcije aktivnosti, jer naši nal'azi govore da je hiperaktivna slezina ucestala i u bolesnika sa odstranjenim pri­marnim tumorom. Više autora je zabeležilo vecu ucestalost hiperaktivne slezine u žena nego u muška­raca. Poznata je iz radova na eksperimental­nim životinjama da estrogeni stimuliraju fa­gocitnu aktivnost, što može delimicno da objasni ovu pojavu. Antitela koja se stvaraju u odgovoru na tumor-·asocirane antigene pripadaju uglav­nom lgM klasi. Wagstaff i sar. (6) iznose za­pažanje da povišeni lgM i hiperaktivna sle­zina u drugam stadijumu malignog melano­ma mogu sugerirati diseminaciju bolesti koja je još na subklinickom nivou. Prema ovom autoru, hiperaktivna slezina u ranoj fazi malignog melanoma je povaljan progno­sticki zn'ak, jer je prisutna povecana fago­citna aktivnost. Sasvim su drugacija isku­stva Sober-a i sar. (5) koji su imali znacajno vecu incidencu recidiva bolesti u osoba koje su u pocetku imale scintigrafski hiper­aktivnu slezinu. U stadijumu generalizacije bolesti teško je proceniti znacaj hiperaktiv­ne slezine, jer je tada cesto jetra zahvace­na, 'a mogu biti prisutne i mikrometastaze u slezini. Sve u svemu, scintigrafski nalaz hiperaktivne slezine u bolesnika sa malig­nim melanolom je u pogledu dijagnostike i prognoze bolesti još uvek pod znakom pi­tanja. Zakljucak -Scintigrafski hiperaktivna slezina se relativno cesto srece u bolesnika sa malignim melanomom: u 48,4 %, naših Radiol. lugosl. 17: 331-333, 1983 ispitanika. Znatno je cešca u žena nego u mui:;karaca, cešca je u odmakloj fazi bo­lesti, a pokazuje izvesnu korelaciju sa po­višenim titrom imunoglobulina. U ovom radu nema sigurnih dokaza o mogucoj prakticnoj primeni nalaza hiperaktivne slezine, pre sve­ga u dijagnozi i proceni prognoze bolesti, te istraživanje valja nastaviti. Abstract SCINTIGRAPHIC "HOT SPLEEN" IN PATIENTS WITH MALIGNANT MELANOMA Prvulovic M., Maric M., Baltic V. In 64 patients with malignant melanoma ra­diocolloid liver and spleen seans in the posterior projection were analyzed. In 48.4 % of patients the fenomen6n of the "hot spleen" was found to be present whereas ali the other liver function tests were within the normal range. The "hot spleen" was noted more frequently in the temale, then in advanced stages of malignant melanoma as well as in patients with higher immunoglobu­lin titre, particularly lgM. Overstimulation of ma­crophagi of the spleen red pulp in patients with malignant melanoma is likely to be the cause of this phenomenon. Li teratura 1. Chandra R., Bart R. S., Mintzis M. M., et al.: Distribution of technetium-99m sulphur colloid in mice bearing melanomas or mammary carci­nornas. Cancer Res. 37: 3293-3296, 1977. 2. Go Id man A. B., Braunstein P., Song C.: Au, gmented splenic uptake of 99mTc sulphur col­loid in patients with malignant melanoma. Radio­logy 112: 631-634, 1974. 3. Klingensmith W. C.: Resolution of increased splenic size and uptake of ,99mTc sulphur colloid following removal of a malignant melanoma. J. Nucl. Med. 15: 1203-1204, 1974. 4. Nathanson L., Kahn P.: Splenic uptake of Tc-99m sulphur colloid in malignant melanoma. J. Nucl. Med. 18: 1040, 1977. 5 .. Sober A. J., Mintzis M. M., Lew R. A., et al.: The significance of augmented radiocolloid up­take by the spleen in patients with malignant me­lanoma. J. Nucl. Med. 20: 1232-1236, 1979. 6. Wagstaff J., Phadke K., Adam N., et al: The "hot spleen" phenomenon in metastatic malig­nant melanoma. Cancer 49: 439-444, 1982. 7. Wilson E. A., Keyes J. W.: The significance of the liverspleen uptake ratio in !iver scanning. J. Nucl. Med. 15: 593-597, 1974. Adresa autora: Dr Mladen Prvulovic, Zavod za nulIVANJE Ta I T4 Br:;ic B., Resanovic V., Kostic G., Movsesijan M., Sinadinovic J. i Kraincanic M. Gažetak -Odredeni su rasponi normalnih vrednosti za INEP-ove komplete za T3 i T4 koji iznose 55-152 nmol/I za T4, odnosno 1,2-2,8 nmol/I za T3. Uporedene su vrednosti za T3 i T4 dobijene INEP-ovim kompletima sa odgo­varajucim vrednostima odredenim kompletima firme AMES, i utvrden je vrlo visok stepen korelacije (koeficijenat korelacije za T3 iznosi 0,905 a za T4 (0,938). Pros2cne vrednosti za T4 odredene sa oba kompleta su skoro iden­ticne, dok INEP-ov T3 daje uniformno za oko 25 % niže vrednosti od AMES·­ovih. lspitivanja su obavljena na 240 pacijenata kod kojih je ustanovljen pore-­mecaj u funkciji štitaste žljezde. UDC: 612.441 :616.073.75 Key words -thyroid hormones, radioimmunoassay, diagnostic reagent kits Radio!. lugosl.17: 349-353, 1983 Uvod -Dijagnostika bolesti štitne žlje­zde je tokom poslednje decenije obogace­na nizom novih analiza i dinamickih testo­va koji jasno odražavaju patološki mehani­zam bolesti. O prednostima specificnih i veoma osetljivih radioimunoloških analiza postoje u medicinskoj literaturi vec brojni izveštaji. Radioimunološka metoda odredi­vanja trijodtironina (T3) i tiroksina (T4) po­budila je veliki interes i našla široku pri­menu, kako u klinickoj tako i u laboratorij­skoj medicini. Prem·a Sterlingu i sar. (1) normalne vred­nosti T3 nalaze se u rasponu 2,6-4,15 nmol/ 1, srednja vrednost 3,4 ± 0,42, u hipertire­ozi 11,6 ± 4,3 i hipotireozi 1,5 ± 0,74. Nasu­prot Sterling-u, Mitsuma i sar. (2) nalaze za 1 /3 niže vrednosti T3, granice normale 1,47-2,6, u hipofunkciji 0,8-1,2 i u hiper­funkciji 4,8-18,5 nmol/1. Ove razlike dobi­jenih normalnih i patoloških vrednosti razli­citih istraživaca, mogu biti ili metodološke prirode ili zaista odražavaju stvarnu razliku u koncentraciji tireoidnih hormona zavisno od demografskih karakteristika ispitivane populacije. lpak u literaturi, najcešce pri­hvacene granice normale za T3 su 1,24-3,3 i T4 64-154 nmol/I (3, 4). Obzirom da u ovome trenutku postoji domaca proizvodnja radioimunoloških kom­pleta za T3 i T4, smatrali smo da je od in­teresa da uporedimo INEP-ove komplete sa odgovarajucim firme »Ames«, ciji je kvalitet potvrden kroz dugogodišnju praksu, kao i da utvrdimo raspone normalnih vrednosti za INEP-ove komplete. Utvrdivanje normal­nih vrednosti je neophodno zbog metodo­loških razlika u realiz'aciji ova dva kompleta. l\/laterijal i metode -lspitivanja su vrše­na u 240 osoba oba pola, kod kojih je di­jagnoza oboljenja štit'aste žljezde bila za­snovana na klinickim i laboratorijskim na­lazima. lspitanici su bili razlicite starosne dobi od 18-63 godina. Svim pacijentima uzirnani su uzorci krvi u cilju odredivanja T3, T4 i TSH, a odredivanje fiksacije J131 bilo je vršeno u nekim slucajevima kao dodatni p'arametar. Normalne vrednosti za INEP-ove komplete ustanovljene su na grupi od 41 osobe u kojih nije postojalo oboljenje šti­taste žljezde. T3 i T4 su odredivani u izo­topskoj laboratoriji KBC »Dr Dragiša Mišo­ Brkic B., Resanovic V., Kostic G., Movsesijan M., Sinadinovic J. i Kraincanic M. vic« radioimunološkim kompletima firme »Ames«. U istim uzorcima seruma p'aralel­no su u laboratoriji INEP-a odredivani T3 i T4 radioimunološkim kompletima INEP-a. Obrada rezultata uraden·a je pomocu racu­nara »Comodore« uobicajenim statistickim metodama. Rezultati -A) Normalne vrednosti: Pro­secna vrednost koncentracije T4 u 41 ispi­tivane osobe iznosila je 103,2 ± 16,1 nmol/1, a za TJ 2,0 ± 0,2 nmol/1. Prosecni koeficije­nat varijacije unutar testa iznosio je 3,43 % z·a T4, odnosno 2,06 %· za TJ (N = 2-8), a izmedu 3 nezavisna testa 7,33 %, za T4 i 5,84 % za TJ (N = 6-14). Raspon normal­nih vrednosti tiroksemije dobijen je doda- A 55 -3SD T4 (NMOLIL} 71 87 103 119 152 1 1 1 1 1 1 j i=103±16 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 oo 1 Joo§.l8§. .i 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 ! -2SD -SD x SD 2SD 3SD = upper boundary zone B) Uporedan prikaz vrednosti dobijenihINEP-ovim i AMES-ovim radioimunološkim kompletima. Na osnovu utvrdenih granica normalnih vrednosti celokupna populacija od 240 pacijenta podeljena je na 3 grupe: vanjem ili oduzimanjem 3 SD na prosecnu vrednost od 103,2 nmol/1 i iznosi 55-152 nmol/1. Odgovarajuce granice normalnih vrednosti z·a T3 utvrdene su dodavanjem ili oduzimanjem 4 SD na prosecnu vrednost 2,0 nmol/1 što iznosi 1,2-2,8 nmol/1. U cilju preciznijeg definisanja granicnih vrednosti ustanovljene su za oba hormona granicne zone koje se krecu za 1 /2 SD oko gornje i donje granicne vrednosti normalnog opse­ga. Donja granicna zona za TJ se krece od 1,1-1,3 nmol/1 a za T4 od 47-63 nmol/1. Gornja granicna zona za TJ je u opsegu od 2,7-2,9 nmol/1 a za T4 od 144-160 nmol/1. R'asponi normalnih vrednosti, gra­nicne zone, kao i uklapanje pojedinacnih vrednosti u utvrdene opsege prikazani su na slici 1-·a i b. B T3 (NMOLIL) 1.6 1.8 2.0 2.2 24 1 1 1 1 1 1 1 1 _ 1 1 X=2.0:!:0.2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 f 1 1 1 -2SD x 2SD 4SD Slika 1 -Opseg normalnih vrednosti za T4 (A)i T3 (B). DGZ = gornja granicna zona; GGZ = 1gornja granicna zona Fig. 1 -The range of normal values tor T4 (A)and T3 (B). DGZ = lower boundary zone; GGZ a) eutireoidna, b) hipotireoidna i c) hiper­tireoidn·a. Prosecne vrednosti nivoa TJ i T4 odredene sa oba kompleta za sve 3 grupe,kao i za celu populaciju prikazane su u ta­beli 1. U istoj tabeli prikazani su koeficijenti Klinicka ispitivanja INEP-ovih RIA kompleta za odredivanje T, i T, Prosecne vrednosti nmol/I X INEP Koeficijent R= Grupa korelacije X AMES X INEP X AMES T3 T4 T3 T4 T3 T4 T3 T4 Celokupna populacija 2,06 107,6 2,68 106, 18 0,772 1,013 0,905 0,938 T3 N = 240 T4 N = 240 Eutireoidna T3 N=185 T4 N=185 1,85 100,8 2,47 99,63 0,767 1,012 0,910 0,942 Hipotireoidna T3 N = 18 T4 N = 20 0,91 39 1, 12 34 0,81 1,14 0,894 0,921 Hipotireoidna T3 N = 33 T4 N = 35 3,95 182,8 5,00 185,7 0,79 0,98 0,949 0,926 Tabela 1 -Uniformnost prosecnih vrednosti i korelacija izmedu INEP-ovih AMES-ovih RIA kom­ pleta za T3 i T4 Table 1 -Uniformity of mean values and correlation between INEP and AMES RIA kits for T3 and T4 korelacije kao i uniformnost odredivanja predstavljena odnosom: XINEP R= XAMES Uniformnost pojedinacnih odredivanja TJ T4 prikazana je u tabeli 2 i na slici 2-a b, pri cemu R predstavlja odnos pojedi- R = .. . X AMES 0,70-0,80 0,65-0,85 0,60-0,90 0,55-0,95 0,5G-1,00 1,0 Broj slucajeva N % 132 55,0 180 75,0 205 85,4 223 92,9 238 99,2 0,4 0,7 1 0,42 1,3 2 0,83 Tabela 2 -Uniformnost pojedinacnih vrednosti odredenih INEP-ovim i AMES-ovim RIA komple­tima za T3 i T4 Table 2 -Uniformity of particular values deter­mined by INEP and AMES RIA kits for T3 and T4 Radiol. lugosl. 17: 349-353, 1983 n·a-.,u ...=! L.O W Vl :::, o--. 1 .7 .8 .9 1.1 1.2 1.3 , 1 koristi se vec n·avedena metoda King i Gallagera. Konstante stabilnosti nagradenih kom­pleksa pri razlicitim molskim odnosima i konstantnom pH = 5 log K1 = 4,87; log K2 = 3,75; log K3 = 3,70. Slicne vrednosti za log K2 i log K3 ukazu­ju da proces obeležavanja treba da se iz­ sredstva (više od 2o·mmol NaF po 1 mmol SnF2). Kad se ovakvi kompleksi Sn (II) obe­leže sa 99mTc dobija se Sn-koloid s·a razli­citim biološkim ponašanjem. Rezultati ovih ispitivanja dati su u tabeli 1. Sa poveca­njem koncentracije kompleksirajuceg sred­stva akumulacija u plucima i bubrezima se smanjuje, u slezini bitno ne menja, dok se u jetri povecava. Ovo potvrduje da višak kompleksirajuceg sredstva obezbeduje stva­ranje stabilnijeg kompleksa sa m·anjom ve­licinam cestica koloida dobijenog obeleža­vanjem. Zakljucak -Potenciometrijska ispitivanja sa selektirnom fluoridnom elektrodam po­k'azuju da postaje tri kompleksa Sn (II) sa fluoridom sa konstantama stabilnosti koje zavise od molskog odnosa: log K1 = 4,82; log K2 = 3,75; log K3 = 3,70 za odnose Sn (II) 3.5 4.5 pF : N'aF = 1 : 10; 1 : 20; 1 : 40 respektivno. Slika 2 -Kriva formiranja za kalaj fluorid Kompleks sa tri liganda po jednom malom Fig. 2 -Formation curve tor lin fluoride Sn (II) pri pH obeležavanja (pH = 5) je najja­ 368 Radiol. lugosl. 17: 367-369, 1983 Faktori koji uticu na stabilnost 99m-Tc-Sn-koloida c1 kalaj koloid formiran obeležavanjem ovog kompleksa sa 99mTc pokazuje najbolje re­zultate. Procen·at doze po organima ekspe­rimentalnih životinja manji je u plu6ima i bu­brezima i takav kalaj koloid je stabilniji. > E 120 100 80 60 40 20 3.0 3.5 4.0 4.5 5.0 pF Slika 3 Kalibraciona kriva za fluoridnu elek­ trodu Fig. 3 -Calibration curve for fluoride ion acti­vity electrode n 1-ri 3 2 10 [F](10-'M) Slika 4 -Graficka metoda za odredivanje K1 Fig. 4 -Graphical method for determination of K, % po organu od totalne Molski odno. radioaktivnosti Sn (11) : NaF pluca jetra slezina bub rezi Abstract FACTOR INFLUENCING THE STABILITY OF 99mTc-Sn COLLOIDE Konstantinovska-Djokic D., Zmbova B. The purpose of the presen\ investigation was to find optimal conditions for obtaining a slabile Sn (II) complex with sodium fluoride. The mea­surernents were perfomed by potentiometric ti­tration method, using a selective electrode with fluoride membrane. Various complex types of Sn (II) with the fluoride anion have been obtained, depending on the Sn (11)/NaF molar ratio: log K,= 4,82; log K2 = 3,75; log K3 = 3,70. This re­flects on the biological behaviour of Sn colloide obtained by 99mTc labeling of Sn-F complex, observed on experimental animals. These stu­dies have shown that Sn (II) forms a colloide only after adding of 99mTc-sodium pertechnetate. This fact is important since it enables obtaining of a sterile complex by a membrane filtration over a Millipore filter of 0.22 µm. The complex is stable for at least four months. Li teratura 1. Adams F. G., Horton P. W., Selim S. M.: Cli­nical Comparasion of Three Liver Scanning Agents. Eur. J. Nucl. Med. 5: 237-239, 1980. 2. Beck M. T.: Chemistry of Complex Equili­bria. Van Nostrand Reinhold Company, London, 1970, 32-46. 3. Hall F. M., Slater S. J.: The Determination of the Stability Constants of the Fluoride Com­plex of Tin (II) Using the Fluoride Electrode. Aust. J. Chem. 21: 2663-7, 1968. 1 : 10 85,80 1,95 1,50 1 : 20 97,50 2,00 1,40 1 : 40 1,20 100 0,15 0,45 Tabela 1 -Distribucija 99mTc-Sn koloida po organima eksperimentalnih životinja Table 1 -Distribution of 99mTc-Sn colloide in Adlresa autora: Divna Konstantinovska-Djokic, organs of the experimental animals Institut »Boris Kidric«, Vinca. Radiol. lugosl. 17: 367-369, 1983 300 . TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA, OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« SINTEZA I KONTROLA KVALITETA 99mTc-P BUTIL IDA Zmbova B., Konstantinovska-Djokic D., Draškovic R. i Terzic N. Sažetak -U radu je prikazan postupak sinteze p-butil IDA, identifikacija do­bijene supstance IR i NMR-spektroskopijom i hemijska analiza. Dat je postu­pak za pripremanje instant-preparata za obeležavanje sa 99mTc i ispitivanje njegove hemijske i bio'oške osobine. Radiohemijske metode cioi-----­ _ a, 60 "-. lL 60 <{ >-------. ---2SD SD 1.0-\::-----.--:--:-jk --.--=:E:_-\2'.-----jl SO _ -«--------'2SD 201-------­ o.. j 20 60 100 II.O DANI DAYS Slika 3 -Reproducibilnost vrednosti za AFP dobijenih za dva pula seruma trudnica u toku pet meseci (•-• -niža koncentracija; 0-0 -viša koncentracija) Fig. 3 -Reproducibility of the values obtained tor AFP in two pools of serum from pregnant women over a five month interval (•-• -lo­wer concentration; 0-0 -higher concentration) operatora bez posebnog plana. Nije bio zap•ažen trend povecanja ili smanjenja u toku ispitivanog perioda. Srednja vrednost za uzorak 2 iznosila je 102,6 ± 13,1 1.tg/l (CV 12,7 O/o). Kad je isti uzorak odred en u komercijalnom kompletu (CIS, CEA-Sorin) nadeno je 99,8 µg AFP/1. Neki drugi pokazatelji tacnosti odrediva­nja AFP-a n'ašim kompletom prikazani su utabeli 1. Dva uzorka seruma su izmerena u pr:sustvu i odsustvu dodanog AFP-a.Nadeno je da je dodavanje AFP-a povecalo Radio!. Jugosl. 17: 391-393, 1983 Kontrola kvaliteta RIA kompleta za odmdivanje alfa-fetoproteina Uzorak Pocetna vrednost Dodat AFP Ocekivana vrednost Dobijana vrednost Razlika % Humani serum Serum trudnica WHO serum broj 72/225 8,63 64,47 80 40 88,63 109,47 5,0 10,0 85,73 106,79 5,6 10,5 -3,27 -2,45 +12,0 +5,0 20,0 21,0 +5,0 40,0 39,5 -1,25 80,0 79,0 -1,25 160 164 +2,5 320 272 -15,0 Tabela 1 -Neki pokazatelji stepena lacnosti odredivanja AFP sopstvenim kompletom (µg/I) Table 1 -Some indicators of the accuracy of AFP determinations with the examined kit (µg/1) vrednosti za ocekivani stepen u gr'anicama preciznosti metode. Pri torne, odgovarajuca razblaženja referentnog seruma (WHO, broj 72/225) su dala rezultate koji su bili u viso­koj korelaciji (r = 0,995) za celu standardnu krivu. Naime, r'azblaženja referentnog se­ruma su se pokazala kao naš standard. Relativna razlika,, odnosno »nepreciznost«, bila je najmanja u sredini ispitivanog opse­ga, što potvrduju rezultati prikazani na slici 2. Pored toga, povoljni rezultati su isto tako dobijeni pri razblaženju uzorka seruma pacijenta sa karcinomom koji sadrži visoke nivoe AFP-a. Zakljucak -Iz iznetih rezultata proizilazi da se pripremljene komponente i komplet u celini mogu uspešno koristiti za odredi­vanje koncentracije AFP u serumu. Abstract EVALUATION OF A RIA KIT FOR THE DETERMINATION OF ALPHA­FOETOPROTEIN Nikolic A., Kraincanic M. The components for radioimmunoassay of I111­man alpha-foetoprotein (AFP) have been pre­pared and tested as a system. lnhibition of the binding of 125J-AFP was evident after addition of increasing amounts of AFP to the system. No inhibition was observed at similar concentra­tions of human albumin. The correlation coeffi­cient for the prepared working standards and the WHO Reference Serum No. 72/225 was 0.995 over the range 5-320 p,g AFP /1. The coefficient of va­riation of replicate determinations was below 10 % for a broad part of the middle concentra­tion range. With a sensitivity of 1 µg AFP /1 and a day to day coefficient of variation of about 13 % for sera from pregnant subjects, the kit may be successfully used to determine AFP. Li teratura 1. Kew M.: Alpha-fetoprotein in primary liver cancer and other diseases. Gut 15: 814-821, 1974. 2. Kraincanic M., Marinkovic B., Sinadinovic J., Kostic G., Genbacev O.: Odredivanje hipifiznog gonadotropina LH u serumu primenom sopstve­nog radioimunološkog kompleta. Radiol. lu9osl. .13: 105-107, 1979. 3. Kurata K., Sekiguchi K., Takino H .. Kato S.: Radioimmunoassay of a-fetoprotein. U: Radio­immunoassay and related procedures in medi­cine, Vol II. IAEA, Vienna, 1974 (299-313). 4. Schiller H. S .. Kulchinski L., Luthy D. A.: Radioimmunoassay of alpha-fetoprotein with spe­cial reference to i'Odination and purification techniques. Ciin. Chem. 24: 275-279, 1978. 5. Seppala M., Ruoslahti E.: Alpha-fetoprotein. U: Contributions to Gynecology and Obstetrics, Vol. .2. Karger, Basel. 1976 (143-186). 6. Young J. L., Reid R. G., Crawford J. W.: Pu­rification and radioimmunoassay of human alpha­I-fetoprotein: the effect of aggregates on the ra­dioimmunoassay. Ciin. Chim. Acta 69: 11-20, 1976. 7. Wide L.: Radioimmunoassay employing im­munosorbent. Acta Endocr. (Kbh) Suppl. 142: 207-221, 1969. Adresa autora: Ana Nikolic, INEP, Zavod za endokrinologiju, imunologiju i ishranu, 11080 Ze­mun, Banatska 31 b. Radio!. lugosl. 17: 391-393, 1983 OOUR INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC:« -VINCA, RO INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE, MEDICINSKI FAKULTET, BEOGRAD LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI 99mTc (Sn) DEKSTRAN-100 -AC:;ENS ZA NUKLEARNU LIMFOSCINTIGBAFIJU Stevovic J., Bošnjakovic V., Pavlovic s. Sažetak -Razvijen je sopstveni pribor za pripremanje 99mTc (Sn) dekstrana za limfoscintigrafiju. Pribor sadrži liofilizovanu smešu dekstrana-100 i SnC'2 · · 2 H2 0. Radiofarmaceutik 99mTc (Sn) dekstran-100 dobija se jednostavno dodavanjem 99mTc-pertehnetata ovaj smeši. !spitana je efikasnost obeležavanja liofilizovano;g Sn-dekstrana, radiohemijska cistoca i stabilnost 99mTc (Sn) dekstrana-100, stabilnost liofilizovanog Sn-dek­strana i njihova radijaciona stabilnost.Pribor liofilizovanog Sn-dekstrana-100 daje radiofarmaceutik 99mTc (Sn) dek­stran-100 visoke radiohemijske cistoce i stabilnosti, te se može koristiti za nuklearnu medicinu. Klinicko ispitivanje preparata 99mTc (Sn) dekstran-100 je vršeno na bolesni­cima sa limfedemima i edemima donjih ekstremiteta uzrokovanih hronicnom venskem bolešcu. Dobijeni scintigrami su dobrog kvaliteta; evaluacija rezul­tata bice predmet daljih ispitivanja. UDC: 547.458.5:616-073.75 Key words -_technetium radioisotopes, Tc(Sn) dextran-100, radionuclide imag­ing, diagnostic reagent kits Radiol. lugosl. 17: 395-399, 1983 Uvod -Vizualizacij'a limfnog sistema u cilju dijagnostike vrši se konvencijonom kontrastnem limfangiografijom. S obzirom na ogranicenja ove tehnike, pokušalo se sa radioizotopskim ispitivanjima primenom ko­loida zlata (198Au) ili koloida obeleženih tehnecijumom (99mTc), ali su i oni pokazali odredene nedostatke (1,5). Nedavno je kao pogodan radiofarmaceu­ti k za limfoscintigrafiju predložen 99mrc­dekstran; on išcezava s'a mesta injiciranja iz intersticija iskljucivo putem limfne dre­naže (2-4). Ubrzo po objavljivanju prvih saopštenja (2), pristupili smo razvoju sopstvenog pri­bora za pripremanje 99mrc (Sn) dekstrana za limfoscintigrafiju. U ovom r'adu prikazani su podaci o efi­kasnosti obeležavanja Sn-dekstrana kori­šcenjem našeg pribora, podaci o radiohe­mijskoj cistoci kao i o in vitro stabilnosti obeleženog 99mrc (Sn) dekstrana-100 u funk­ciji razlicitih parametara (vreme, stabilnost pribora, radijaciona stabilnost). Takode su dati inicijalni klinicki rezultati tehnike limfoscintigrafije dobijeni korišce­njem ovog pribora u razlicitim stanjima koj'a su se manifestovala kao edemi donjih ekstremiteta i gde se sumnjalo na otežanu dre1nažu ili poremecaj lokalne venske cir­kulacije. Materija! i metode -A. P r i p r e m a n j e i i n v i t r o i s p i t i v a n j e r a d i o f a r­m a c e uti k a Obeležavanje dekstrana tehnecijumom postiže se redukcijom 99mrc-pertehnetata stanc hloridom. Pribor, koji sadrži liofilizovanu smešu dek­strana i stanc hlorida, je pripreman kori­šcemjem dekstrana molekulske težine 100 tisuca (dekstran-100) proizvod fabrike »Zdravlje« -Leskovac, SnC'2 · 2 H20 p. a. proizvodnje Merek i drugih hemikalija (HCI, NaOH) cistoce p. a. Svaka bocic'a pribora sacfrži odredenu kolicinu dekstrana-100, SnC'2 · 2 H20 i NaOH potrebnog za pode­šavanje pH, liofilizovane pod vakuumom. Prilbor je formiran pod asepticnim uslovima. Za obeležavanje liofilizovanog Sn-dekstra­na korišcen je 99mTcQ4-dobijen iz 99mTc­generatora proizvedenih u Vinci (YVTc-99m/G). Stevovic J., Bošnjakovi6 V., Pavlovic S. Radiohemijska cistoca obeleženog 99mTc (Sn) dekstrana-100 je ispitivana metodama hromatografije na papiru: Whatm·an No 1 ­85 '% metanol (metoda 1) i tankoslojne hro­matografije: Gelman ITLC SI -aceton (metoda II) i Gel man ITLC SG -0,9 O/o, NaCl (metoda III) (6), prilagodene brzoj kontroli 99mTc (Sn) dekstrana. Ovim meto­dama odredena je distribucija 99mTc u pre­paratu i to u obliku radiofarmaceutika 99mTc (Sn) dekstrana-100 (99mTc-dex), u obliku slo­bodnog 99mTcQ4-i u formi hidrolizovanog redukovanog 99mTc (99mTc-red). B. Vi z u ·a I iz a c i j a I i m f n o g s i­stem a 99mTc (Sn) deks,ran-100 ubrizgavan je u dozi od 259-370 fv1Bq (7-10 mCi) u zapre­mini od 1-1,5 ml. Ubrizgavanje je vršeno podkožno interdigitalno izmedu nožnog palca i drugog prsta brizgalicom sa intra dermalnom iglom. Snimanje je vršeno ne­posredno posle ubrizgavanj'a indikatora u dinamickom modalitetu u toku prvih 9,5 min, 2 min nad širim predelom kolena (1 slika na 20 sekundi -ukupno 6 slika), a zatim 7,5 min nad predelom prepone (1 slika na 45 sekundi -ukupno 10 slika). Potom su radeni statisticki snimci do n'akupljanja 150 .. 000-300.000 impulsa nad predelom sto­pala sa delom potkolenice, potkolenice sa kolenom, nadkolenice sa ingvinalnim prede­lom i nad predelom karlice. Snimanje je vršeno scintilacionom kamerom stand'ar­dnog vidnog polja* sa tehnecijumskim di­vergentnim kolimatorom, a snimci su obra­divani na digitalnom racunaru.** Rezultati -A. K a r a k t e r i s t i k e p r i -bo r a i 99mTc (Sn) d e k s t ran a -1 O O. Pribor za rutinsku primenu 99mTc (Sn) deks­trana u limfoscintigrafiji sadrži sterilan agens: liofilizovanu smešu dekstrana-100 i SnCb • 2H2O (Sn-dekstran-100). Radiofarma­ceutik 99mTc (Sn) dekstran-100 dobija se jednostavno dodavanjem odredene zapre­mine sterilnog 99mTc-pertehnetata ovoj sme­ši. Pripremljena su dva pribora sa razlicitim koncentracijama dekstrana: 6 O/o, i 8 %. * PHO-gamma V ** DEC, POP 11 /34 Racunajuci na pocetne supstancije. final­ ni rastvor za injektiranje 99mTc (Sn) dekstra­ na-100 sarži sledece koncentracije reage­ nasa po ml rastvora: ~ 80 (ili 60) mg deks­ trana-100, ~ O, 11 mg SnCl2 • 2H2O, u fizio­ loškom rastvoru, pH finalnog rastvora 5,5 do 6,5. Korišcenjem ovih gotovih pribora ispitiva­na je efikasnost obeležavanja i stabilnost obeleženog 99mTc (Sn) dekstrana-100 u funk­ciji vremena proteklog od momenta obele­žavanja liofilizovanog Sn-dekstrana-100 i to u periodu 24-26 h (stabilnost radiofarma­ceutika), zatim u zavisnosti od starosti pri­premljenog pribora liofilizovanog Sn-deks­trana-100 (stabilnost pribora) i od koncen­tracije dekstrana (6 % ili 8 '%, koloidni ras­tvor dekstrana). Takode, ispitivana je radija­ci1.rna stabilnost 99mTc (Sn) dekstrana-100 u funkciji aktivnosti 99mTc -do 1,5 GBq. Rezultati ispitivanja radiohemijske cisto­ce 99mTc (Sn) dekstrana-100 korišcenjem hromatografskih metoda dati su u tabeli 1 (za 6 %· rastvor dekstrana-100) i u tabeli 2 (za 8 'O/o, rastvor). Analiza ovih podataka pokazuje da pre­parat 99mTc (Sn) dekstran-100, dobijen obe­ležavanjem naših pribora, ima visoku radio­hemijsku cistocu i sadrži 99mTc (Sn) deks­trana-100 > 92%, slobodnog 99mTcQ4-< 3%,, hidrolizovanog redukovanog 99mTc 3-6 O/o,_ pH finalnog rastvora je ~ 6 (5,5-6,5). Obe­leženi preparat je stabilan najmanje 6 h i pri obeležavanju sa visokim koncentracija­ma 99mTc. Stabilnost pribora je 4 meseca. B. K I i n i c k i r e z u I t a t i. lspitivano je šest bolesnika od kojih cetiri sa elefantija­zama -limfedemom jednog donjeg ekstre­miteta, a dva sa hronicnim tromboflebitisi­ma nogu pracenim hron;cnim edemim'"' zbog otežane limfne i venske drenaže. U svim slucajevima dobijeni su scintigrami dobrog kvaliteta, izuzev u jednom slucaju gde je bila usporen·a drenaža sa mesta inji­ciranja. Obicno se prikazivao jedan ili dva glavna limfna suda. U jednom slucaju sa hronicnim limfedemom zapažao se samo jed'an limfni sud na snimku potkolenice i nadkolenice i zatim limfni cvorovi u predelu leve prepone (slika 1). Na slici 2 prikazana je limfoscintigrafija predela levog kolena i nadkolenice u bolesnika s'a starije izraže- 99mTc (Sn) dekstran-100 -agens za nuklearnu limfoscintigrafiju II l!I A Tc-dex + Tc-dex + Tc-dex + TcO4 TcO4 -TcO4 Te-red Te-red Te-red % % % % % oi, 0,02 97,1 2,9 95,6 225 MBq 2min. 14 dana 5,75 h 98,5 1,5 93,1 6,9 92,8 7,2 0,3 96,2 3,8 90,0 10,0 97,2 2,0 20 min. 851 MBq 3,75 h 95,8 4,2 99,5 8 dana 7 h 97,2 2,8 97,2 2,8 95,1 4,9 amin. 0,5 97,5 2,5 96,5 0,75 h 99,7 0,3 98,3 1,3 97,8 2,2 1306 MBq 1,25 h 99,7 0,3 96,9 3,0 98,3 1,7 114 dana 98,1 1,9 2,7 h 99,5 0,5 98,8 1,2 5,75 h 98,7 1,3 98,2 1,8 A = aktivnost u vremenu t0 (ukupna) t = vreme proteklo od pripremanja obeleženog 99mTc (Sn) dekstrana-100 (stabilnost radiofarmaceutika) t* = vreme proteklo od pripremanja liofilizovanog pribora Sn-dekstrana-100 (stabilnost pribora) 1 Whatman IM -85 % metanol II Gelman ITLC SA -aceton III Gelman ITLC SG -0,9 % NaCl Tabela 1 -Radiohemijska cistoca 99mTc (Sn) dekstrana-100 (6 % rastvor dekstrana) Table 1 -Radiochemical purity of 99mTc (Sn) dextran-100 (6 % dextran solution) II III A Tc-dex + Tc-dex + Tc-dex + TcO4 -Tco4 -TcO4 ­ t* Te-red Te-red Te-red % % % % % % 8 min. 99,8 0,2 98,9 1,0 97,8 2,2 98,9 1,1 99,6 91,1 8,9 410 MBq 1 h 2 dana 4,16 h 98,9 1, 1 97,6 97,1 2,9 5,16 h 99,2 0,8 97,7 2,3 92,3 7,7 98,6 94,2 15 min. 422 MBq 5,8 98,2 3,3 h 1,8 98,9 3,1 95,5 94 dana 6,25 h 97,9 2,1 98,5 1,5 95,8 4,2 15 min. 99,3 0,6 95,9 4,1 3,7 96,3 925 MBq 3,42 h 98,9 1,0 98,9 1,1 94,0 94 dana h 98,5 1,5 97,8 2,2 96,3 3,7 94,9 12 min. 97,6 2,4 96,6 1528 MBq 0,8 h 98,2 1,8 95,9 97,8 2,2 81 dan 5,5 h 95,9 4,1 93,6 92,9 7,1 7,2 h 88,0 Tabela 2 -Radiohemijska cistoca 99mTc Table 2 -Radiochemical purity of 99mTc nim limfedemom leve noge gde se jasno vide dva glavna limfna suda u predelu pot­kolenice i predelu nadkolenice. Diskusija i zakljucak -Formiranje goto­vog liofilizovanog pribora za priprem·anje 99mrc (Sn) dekstrana-100 omogucava jedno­stavno, brzo i reproduktivno dobijanje ovog radiofarmaceutika. 11,2 88,2 11,8 92,9 7,1 (Sn) dekstrana-100 (8 % rastvor dekstrana) (Sn) dexstran-100 (8 % dextran solution) Efikasnost obeležavanja liofilizovanog Sn­dekstrana-100 tehnecijomom 99"'Tc je viso­ka. U preparatu radiohemijska cistoca 99"'Tc (Sn) dekstrana-100 je veca od 92 %. Mini­malan s'adržaj 99mrco4-u preparatu -ispod 3 %, -ukazuje na visok kvalitet 99mrc (Sn) dekstrana-100 dobijenog obeležavanjem na­šeg pribora sa liofilizovanim agensom. Obzirom da se 99"'Tc (Sn) dekstran-100 koristi za limfoscintigrafiju i imajuci u vidu Radiol. lugosl. 17: 395-399, 1983 Stevovic J., Bošnjakovic V., Pavlovic S. Slika 1 -Limfoscintigrafija dobijena 99mTc-deks­ranom-100 u žene sa hronicnim limfedemom leve noge. Zapaža se mokracna bešika i limfni cvorovi u preponi (levo) i glavni limfni sud u pot-kolenici (desno) Fig. 1 -mrc-dextran-100 lymphoscintigraphy in 99a patient with chronic lymphedema of the left leg. Vizualized are: bladder and lymphatic no­ des (left) and lymphatic vessel in calf (right) Slika 2 -Limfoscinti1grafija u bolesnika sa sta­rije izraženim limfedemom leve noge. 1 u pot­kolenici (levo) i u nadkolenici (desno) jasno se vide 2 glavna limfna suda Fig. 2 -Lymphoscintigraphy in a patient with mild lymphedema of the left leg. In calf (left) and thigh (right) 2 lymphatic vessels are vi- zualized da su za istu korišcena razna jedinjenja u obliku koloida (tehnecijumom-99mTc obele­žen koloid antimon sulfida, Sn-koloid, S-ko­loid itd.), to prisustvo manjih kolicina hidro­lizovanog redukovanog 99mTc ne bi trebalo da bude smatr'ano kao vrlo nepoželjna kom­ponenta (necistoca) u jednom preparatu namenjenom za limfoscintigrafiju. Pretpo­stavljamo da s obzirom na relativno nizak sadržaj hdrolizovanog redukovanog 99mTc -3 do 6 °/o -ova komponenta ne bi tre­balo da znatno menja biokineticke parame­tre preparata 99mTc (Sn) dekstr'ana-100 u kli­nickoj primeni. Korišcenjem našeg pribora dobija se 99mTc (Sn) dekstran-100 u fiziološkom ras­tvoru; pH finalnog rastvora je ~ 6, što je s fiziološke tacke gledišta poželjnije. Visok % obeležavanja i niz'ak sadržaj 99mTco.i-dobijen je obeležavanjem Sn-deks­ trana-100 starih 4 meseca i to pri korišce­ nju 99mTco.i-eluata visoke radioaktivne kon­ centracije pokazuje da je pripremljeni pri­ bor liofilizovanog Sn-dekstr'ana-100 stabilan u vremenskom periodu od 4 meseca. Dobra radijaciona stabilnost 99mTc (Sn) dekstrana-100 na pratece zracenje 99mTc po­k'azuje da se može dobiti preparat sa viso­kom radioaktivnom koncentracijam, što može da bude znacajno za limfoscintigra­fiju. Korišcenjem naših pribora sa liofilizova­nim Sn-dekstranom dobija se radiofarm'a­ceutik 99mTc (Sn) dekstran-100 sa dobrim in vitro karakteristikama za limfoscintigrafiju. Naša preliminarna klinicka ispitivanja 99rnTc (Sn) dekstrana-100 ukazuju da je lim­foscintigrafija jednostavna i relativno po­godna tehnika za vizualizaciju limfnog siste­ma. Može se primeniti i u bolesnika sa 'aler­gijam na jodni kontrast. Obeleženi deks­tran na fiziološki nacin odražava limfni pro­tok, s obzirom da nema podataka o even­tualnoj fagocitozi u intersticijama, vec da se drenaža vrši iskljucivo limfnim putem. Deks­tran obeležen 99mTc-om koristan je u vizu­alizaciji limfnih sudova i limfnih cvorova u slucajevima karcinoma dojke, prostate, rek­tuma, uterusa i melanoma; može biti od znacaja u otkrivanju ranih stadijuma Hod­kinove bolesti i drugih limfama (4). lspitiva­nje se može ponoviti u kratkim vremenskim intervalima, s obziorm na relativno nisku radijacionu dozu. Potencijalno može biti od koristi u diferenciranju primarnih ili se­kundarnh limfedena od edema uzrokovanih hronicnom venskom bolešcu merenjem re­gionalnog limfnog protoka ili klirens'a sa me­sta injiciranja. U naših bolesnika sa limfedemima i hro­nicnim tromboflebitima dobijali smo scinti­grame dobrog kvaliteta, ali s obzirom na mali broj obradenih slucajeva nismo u mo­gucnosti da izvršimo evaluaciju rezultata u pomenutim stanjima, što ce biti cilj n'aših daljih ispitivanja. "mT'c (Sn) dekstran-100 -agens za nuklearnu limfoscintigrafiju Abstract 99mTc (Sn) DEXTRAN-100: THE AGENT FOR RADIONUCLIDE L YMPHOSCINTIGRAPHY Stevovi6 J., Bošnjakovi6 V., Pavlovi6 S. Our own kit for peparation of 99mTc (Sn) dex­tran-100 is developed. The kit contain lyophilized mixture of dextran-100 and SnCl2 · 2H2O. The 99mTc (Sn) dextran-100 radiopharmaceutical is sim­ply obtained by addition of 99mTc-pertechnetate. The labelling efficiency of lyophilized Sn-dex­tran-100, the radiochemical purity and the stabi­lity of 99mTc (Sn) dextran-100 and the stability of lyophilized Sn-dextran-100 kit were studied, as well as their radiation stability. The kit containing the lyophilized Sn-dextran­100 provides the 99mTc (Sn) dextran-100 radio­pharmaceutical of high radiochemical purity and stability. Because of the adequate characteristics and quality, it might be useful for nuclear lym­phoscintigraphy. The clinical examination of 99mTc (Sn) dextran­100 was performed in patients with leg lymph­edema and edema caused by chronic vein de­cease. Scintigrams show good quality; evaluation of results will be the subject of further examina­tions. Li teratura 1. Dworkin H. J.: Potential for Lymphoscinti­graphy. J. Nucl. Med. 23: 936-938, 1982. 2. Henze E., Schelbert H. R., Bennet L. R. and al.: 99mTc Labeled Dextran: A new Radiopharma­ceutical for Lymphoan;giography. 19. lnt. Ann. Meeting Soc. Nucl. Med. 8.-11. Sept. 1981, Bern (Abstracts, p. 1787). 3. Henze E., Robinson G. D., Kuhi D. E. and al.: Tc-99m Dextran: A new Blood-Pool-Labelling Agent for Radionuclide Angiocardiography. J. Nucl. Med. 23: 348-353, 1982. 4. Henze E., Schelbert H. R., Collins J. D. and al.: Lymphoscintigraphy with Tc-99m Labelled Dextran. J. Nucl. Med. 23: 923-929, 1982. 5. Stranci S. E., Persson B. R.: Quantitative Lymphoscintigraphy 1: Basic Concepts for Opti­mal Uptake of Radiocolloids in the Parasternal Lymph Nodes of Rabbits. J. Nucl. Med. 20: 1038-1046, 1979. 6. Zimmer A. M., Pavel D. G.: Rapid Miniatu­rized Chromatographic Quality-Control Procedure for Tc-99m Radiopharmaceuticals. J. Nucl. Med. 18: 1230-1233, 1977. Adresa autora: mr. Jelica Stevovi6, Institut »Boris Kidric«, Vinca. Radiol. lugosl. 17: 395-399, 1983 RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« VINCA, OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« UTICAJ HEPARINA NA KINETIKU 131J-HIPURANA Jovanovic V., Maksin T., Bzenic J., Terzic N. Sažetak -U radu je ukazano na mogucnost interakcije 131J-hipurana koji se koristi kao antikoagulans i 99mTc-radiofarmac:eutik. Medusobno delovanje ova dva preparata ispoljava se u in vitro i In vivo ogle­dima. Dolazi do povecanja slobodne frakcij,e 131J-hipurana u krvnoj cirkulaciji što utice na njegovu ubrzanu eliminaciju iz organizma oglednih životinja. UDC: 615.273.53:615.015 l(ey words -J-hipuran-pharmacodinamics, iodine radioisotopes, technetium, anticoagulants Radiol. lugosl. 17: 401-404, 1983 Uvod -Prema nov111m literaturnim po­dacima postoji široka mogucnost medudej­stva lekova i radiofarmaceutika, zbog veoma rasprostranjene medikamentozne terapije i široke primene radiofarmaceutika. Uzroci ovog medudejstva su razliciti,. mogu se de­šavati na raznim nivoima i klasirati na sle­deci nacin: -farmaceutske interakcije dešavaju se izvan organizma i manifestuju se kao inkom­ 'patibilnost. Ovo medudejstvo može biti po­željno vezivanje radiofarmaceutika za far­ makološki neaktivan vehikulum ili je nepo­željno, koje dovodi do promene hemijskog oblika radiofarmaceutika; -farmakokineticke interakcije dešavaju se u bolesniku, kada jedan lek promeni kretanje radiofarmaceutika kroz organizam i izmeni ocekivani efekat; -farmakodinamske interakcije dešavaju se takode u organizmu kada je efekat ra­diofarmaceutika modifikovan usled delova­nja drugog Jeka. Farmakodinamsko medu­dejstvo odigrava se na nivou receptora tj. j. na samom mestu delovanj'a (1). Kao posledica medusobnog delovanja Jeka i radiofarmaceutika javlja se nepoželjni efekat, koji se manifestuje bilo u obliku ·aler­gijskih i pirogenih reakcija ili u promeni lokalizacije radiofarmaceutika. Udruženje Evropske nuklearne medicine preko odredenog ogranizovanog sistema sal > Ql funkciji koncentracije HSA Table 2 -Protein binding of 131J-hippuran as a function on concentration HSA o .C X Ql Prikazani rezultati u tabeli ukazuju na signifikantne razlike u proteinskom veziva­nju 131J-hipurana u odnosu na koncentraciju HSA. Sa pove6anjem koncentracije albumina pove6ava se proteinsko vezivanje 131J-hi­puran i smanjuje retencija radioaktivnosti na membrani. Na 131J veže se za HSA 3,4 ± 0,6 %·, ne­vezani 131J detektovan je u dijalizatu. Analizom in vivo uzoraka plazme sa i bez hep'arina zapažena je razlika u rezultatima proteinskog vezivanja. U uzorcima sa hepa­rinom dobijena vrednost iznosila je 0,57 ± ± 0,02 O/o, bez heparina 1,2 ±0,1 '% za pro­teinski vezani 131J-hipurana. Ovi rezultati potvrduju da heparin ima veliki afinitet za vezivanje na proteinu, verovatno na istom nespecificnom receptoru kao i 131J-hipuran, zbog cega i pove6ava njegovu slobodnu frakciju u cirkulaciji. Biološko poluvreme izlucivanja 131J-hipu­rana graficki je predstavljeno na sliki 1. s C (U 2' o ;t c -S (U ·2 > ;N (U ·2 >N Ql E > (U C o. Ql .C ..o g c5 (/J ro C (U ro (U c ·-Ql :Z E .c E o C o. .C Ql (U (/J C,._ -o o Ql -(/J O> C o (U (U l::l C O (U O) Ql . .C o.,_, (') ..... o . Ql Ql .... ..o (U (U a: 1-1 (') Ql :o (U 10' ..10;---; 2:;;: o = T1/a4.5 Slika 1 --'--;;' 4;';;: o 30;;-, ---;: 5­=---=10 -=---='=so=--= o -1.10.12 (U C N T1/b= 107 C Biološko poluvreme izlucivanja 131J­ O) (U •() (U - ::J Ql hipurana o: ci5 Radiol. lugosl. 17: 401-404, 1983 ___ _ ___:_:_Jovanovic V., Maksin T., Bzenic J., Terzic N. lzmerene vrednosti radiaktivnosti uzora­ka krvi nanete su na ordinatu semilogari­tamskog papira u funkciji vremena uzimanja uzorak'a. Odnos izmedu logaritma radio­aktivnosti i vremena uzimanja uzoraka nije linearan, odreden je sa dva pravca koja imaju sjecište u tack'ama Ao i Bo i predstav­ljaju radioaktivnost u nultom vremenu. Vreme poluizlucivanja brze faze iznosi 4 min., a spore 107 min. Rezultati raspodele 131J-hipurana sa i bez heparina dobijeni u raznim vremenskim in­tervalima na oglednim životinjama prikazani su u tabeli 3. Ako se uporede rezultati raspodele dva minuta nakon aplik'acije 131 J-hipurana sa heparinom vidi se signifikantno povecanje aktivnosti u bubrezima za 18,9 % i u jetri za 27,.6 °/o u odnosu na 131J-hipuran. ·Zapaža se povec'ana lokalizacija 131J-hi­purana sa heparinom u bubrezima, jetri i plucima u toku prvih 15 minuta nakon apli­kacije, verovatno zbog povecanog procenta farmakološki aktivnog preparata u krvnoj cirkulaciji. Zakljucak -Na osnovu radiohemijskih i bioloških ispitivanj'a može se zakljuciti da dolazi do medusobnog delovanja 131 J-hipu­rana i heparina. Radiohromatografskom analizom, in vitro pripremljenog uzorka, utvrdeno je da dolazi do interakcije koja se ispoljava u išcezava­nju frakcije koja pripada orto -131 J ben­zojevoj kiselini. Dokazano je da hep'arin smanjuje stepen proteinskog vezivanja 131 J-hipuranu t. j. po­vecava slobodnu frakciju 131J-hipurana u krvnoj cirkulaciji, što znaci da sam ima ve­liki afinitet za vezivanje na istom protein­skom receptoru kao i 131J-hipuran. Povecanje slobodne frakcije 131J-hipurana u cirkulaciji ubrzava eliminaciju preparata u prvim minutima nakon aplikacije. Ovaj fenomen je nepoželjan jer može dati ne­tacan rezultat kod patoloških bubrega. Abstract THE EFFECT OF HEPARIN ON THE KINETICS OF 131J-HIPPURAN Jovanovic V., Maksic T., Bzenic J., Terzic N. Possibility of interaction between 1311-hippuran and heparin, used as an anticoagulator and 99mTc-radiopharmaceutical has been pointed out in the paper. lnteraction between these two preparations has been shown by both in vitro and in vivo experiments. It has been found that the increase of 1311-hippuran free fraction in blood circulation causes its quick clearance from the organism of experimental animals. Li tera tura 1. Avery G. S.: Drug lnteractions That Really Matter: A Guide to Major lmportance Drug ln­teractions. Drugs 14: 132, 1977. 2. Kristensen K.: The System for reporting of Adverser Reactions and Drug Defects (1980­1982) First Report. Nucl. Med. XXI (6): 274, 1982. 3. Kulkarni P. N., Parkey R. W., Buja L. M. et al.: Technetium Labelled Heparin: Preliminary Report of a New Radiopharmaceutical with Po­tential for lmaging Damaged Coronary Ateries and Myocardium. J. Nucl. Med. 19: 810, 1978. 4. Schi.imichen C., Koch K., Kraus A., Kuhlic­ke K., Weiler K., Wenn A. and Hoffman G.: Bind­ing of Technetium-99m to Plasma Proteins: In­fluence on the Distribution of Tc-99m Phosphate Agents. J. Nucl. Med. 21 (11): 1080, 1980. 5. Sinn H., Maier-Borst W., Elias H.: An Effi­ 1311, cient of o-lodohippuric Acid Labelled with 1251, or 1231_ lnt. J. Apll. Rad. lsotopes 28: 809, 1977. Adresa autora: Dr Vera Jovanovic, Institut »Bo­ris Kidric«, Vinca. Radiol. lugosl. 17: 401-404, 1983 VOJNOMEDICINSKA AKADEMIJA, BEOGRAD ODELJENJE ZA NUKLEAHNU MEDICINU KONTROLA KVALITETA I PRIMENA PROFILA PRECIZNOSTI U RIA Lazarov A., Odavic M., Antic M. Sažetak -U ovom radu graficki je prikazana kontrola kvaliteta primenom profila preciznosti u dva proizvodaca komercijalnih kompleta za odredivanje koncentracije TSH, i to: Tyro-shure TSH Diagnostik kit firme Nuclear-Medical (NML) i Amerlex TSH RIA-kit, firme Amersham. Koncentracija TSH je odre­dena u 9 pulova razlicitih koncentracija (od 1,53 do 35,28 IJ/1). Na osnovu profila preciznosti utvrdeno je da je Amerlex TSH kit osetljiviji, ali manje precizan za vrednosti vece od 10 IJ/1, dok je NML kit za niske vrednosti manje osetljiv, ali veoma precizan za normalne i visoke koncentracije TSH. Profil preciznosti je odlican pokazatelj osetljivosti i preciznosti komercijalnih RIA kompleta, kao i u sistemu razvoja sopstvene RIA metode sa odvajenim komponentama u svim fazama razvoja kao što su: optimizacija antitela, opti­mizacija obeleženo,g antigena, vreme i temperatura inkubiranja, kolicina po­jedinih ingredijenata, ispiranje obeleženog kompleksa i sl. UDC: 612.441 :616-073.75 Key words -thyrotropin, radioimmunoassay, diagnostic reagent kits Radiol. lug osi. 17: 405-408, 1983 Uvod -Kontrola kvaliteta radioimunolo­ških analiza (RIA) je neophodni deo labora­torijskog postupka, a osnovni principi detalj­no su opisani od velikog broja autora (2, 3, 7, 8, 9). Kontrola kvaliteta radioimunoloških 'analiza nastoji da prati kvalitet analitickog sistema (tacnost, preciznost, osetljivost i specificnost). Posmatrana variranja u ana­litickim uzorcima mogu da se izraze kao varir'anja unutar jedne analize, variranja izmedu analiza i medulaboratorijska varira­nja. Ovaj postupak je isti za analiziranje re­zultata dobijenih od komercijalnih kompleta i primenu sopstvene metode za odredivanje koncentracije razlicitih supstancija. Danas u svetu postoji veliki broj proizvodaca ko­mercijalnih kompleta, koji u najve6em broju slucajeva nisu dovoljno optimizirani. Cilj ovog rada je da se graficki prikaže kontrola kvaliteta primenom profila preciz­nosti u dva proizvodaca komercijalnih kom­pleta za odrediVanje koncentracije tireosti­mulantnog hormona (TSH). Materija! i metode -Uporedeni su rezul­tati dva komercijalna kompleta za odrediva­nje koncentracije TSH, i to: Tyro-Shure TSH Diagnostik kit firme Nuclear -Medicini (NML) i Amerlex TSH RIA kit firme Amer­sham. Koncentracija TSH je odredena u 9 pulova razlicitih koncentracija (od 1,53 do 35,:28 IJ/1). Svi uzorci su radeni u duplika­tu. An'alize su izvedene pod identicnim uslo­virna za sve komplete (5 kompleta firme NML i 4 kompleta firme Amersham). Posle pipetiranja nepoznatog uzorka i antiseruma izvršena je inkubacija u trajanju od dva casa na 37° C, dok je nakon dodavanja 125J-TSH inkubacija trajala 18 casova, odnosno u toku nocSi na sobnoj temperaturi. Posle pipetira­nja drugog antitela uzorci su stajali 10 min na sobnoj temperaturi. Profil preciznosti je odreden na osnovu standardne greške duplikata duž kalibra­cione krive, od nule do najvece koncentra­cije hormona, i to kao delta-R u odgovoru i delta-H u koncentraciji i odnosa greške i odgovora (Response Error Relationship, RER). Preciznost metode je odredena prema formuli: delta-R Preciznost=----­nagib krive Lazarov A., Odavic M., Antic M. gde je delta-R greška u odgovoru, delta-H je odstup·anje u promeni koncentracije hor­mona (slika 1). Rezultati -Rezultati ispitivanja prikazani su na slikam'a 2 i 3. Na slici 2 predstavljeni su profili preciznosti odvojeno za 5 komple­ta (intra assay) firme NML kao i profil pre­ciznosti za sve komplete zajedno (inter assay). Na apscisi je predstavljena koncen­tracija hormona, a na ordinati greška re­plikata (standardno odstupanje). SLIKA 1 1 1 :b.H l- SJika 2 -Profil preciznosti za TSH RIA-kit firme Fig. 2 NML -Precision profile tor TSH firm RIA-kit NML 406 --l.ft!.lt ASSAY ------ill -----=w 2,S 2 i,O 0,5 40 .O )O "-• 51 l· Sika 1 -Vaskulni sken bubrega pacijenta M. K. sa hidroneforom 11 stepena Fig. 1 -Vascular scan of the kidney of patient M. K. 2nd de,gree of hydronephrosis P=2635.000 100\P=ll,l.0(11) : A=2635.000 100\A=1066. (11:,,:, .=1618.000 061\B=1050.000 Slika 2 -Krivulja vaskulne akivnosti bubrega u istog pacijenta Fig. 2 -Curve of the vascular activity of the same patient Diskusija -Naši rezultati pokazuju da u toku opstrukcije urinarnog trakta dolazi do znatne redukcije renalne cirkulacije na strani opstrukcije. Stepen redukcije je raz­licit i zavis•an je od stepena opstrukcije. Smanjenje renalne cirkulacije kod dinam­ske scintigrafije sa 99mTc-pertehnetatom se može vizualno uociti na osnovu smanjenja vaskulnog prostora bubreg'a i perfuzijskih defekata u oblasti unutrašnjeg sistema bu­brega, kod treceg stepena hidronefroze. Semikvantitativni podaci o renalnom preto­ku krvi se mogu dobiti analizam odredenih parametara, dobijenih iz_ dinamskih krivulja aktivnosti, kao što su naprimer: nivo maksi­malne aktivnosti, vreme dostizanja maksi­malne aktivnosti i nagib ushodnog kraka krive. Unil'ateralne premene u renalnom pre­toku krvi se mogu preciznije interpretirati, na osnovu komparacije navedenih parame­tara sa istim parametrima, dobijenim za zdravi bubreg. Stoga smo za ovu 'analizu Radio!. lugosl. 17: 411-414, 1983 Vaskulni sken bubrega u opstruktivnim uropatijama uzeli samo slucajeve sa jednostranom op­strukcijom urinarnog trakta. lzvesnu po­teško6u u korišcenoj metodi predstavlja korektno postavljanje regija interesa n·ad vaskulnim prostorima bubrega i njihovo di­ferenciranje od vaskulnih prostora jetre i slezine. Kvantitativno odredivanje renalnog pro­tok'a krvi omogu6uje upotreba 133Xe, ali s obzirom na invazivnost ove metode, ona je ogranicena samo na slucajeve kod kojih se radi angiografija. Etiološki faktori, koji mogu dovesti do na­stank'a opstrukcije urinarnog trakta, su raz­licite prirode: kamen, kongenitalne anoma­liie, infekcija, uvecanje prostate, tumor i drugi. 0,5). Vreme potrebno za izracunavanje ejek­cione frakcije metodom Kurtz-a et al. iznosi presecno 14 min. (11-18 min.), ako se ko­risti metod Jones-a et al. presecno je 17,7 min. (16-22 min.), a pri primeni metod'a ldoine-a et al. je 13,4 min. (10-20 min.). Diskusija -Gama-kamere sa prikljuce­nim racunarom danas su standardna opre­ma nukle'arno-medicinskih institucija. Ovom opremom se ejekciona frakcija može odre­divati kao rutinski postupak u kardioloških pacijenata. Korišcenjem standardizovanih, komercijalno dostupnih programa znacajno se skracuje vreme potrebno za njeno izra­cunavanje, postupak se izvodi uvek na isti nacin, a mogucnost subjektivnog uticaja na dobijeni rezultat smanjuje se utoliko više što je program u vecoj meri automatizovan. U našem radu mi smo, na 10 ispitanika sa normalnem i smanjenom ejekcionom frakcijom u miru, komparirali tri metoda za njeno odredivanje, koji se mogu nabaviti od firme »DEC« u kompletim'a klinickih aplikacionih programa. Varijabilnost izmedu rezultata dva izracunavanja ejekcione frak­cije pomocu svakog od tri primenjena me­toda nije se razlikovala signifikantno. Ejek­cione frakcije izracunate metodom Jones-a et al. bile su u preseku najniže, a nešto više su bile odredene metodom Kurtz-a et al., no razlike izmedu dobijenih rezultata nisu bile signifikantno vece od razlika izme­du dv"a izracunavanja ejekcione frakcije istim metodom (p > O, 1 ). Ejekcione frakcije odredene metodom ldoine-a et al. su u pre­seku bile najviše; razlika izmedu ejekcionih Radio/. lugosl., 17: 439-442, 1983 Uporedenje tri radionuklidna metoda za odredivanje ejekcione frakcije leve komore srca frakcija odredenih ovim metodom i odre­denih pomocu druga dva metoda bila je signifikantno veca od razlika izmedu dva izracunavanja ejekcionih frakcija istim me­todom (p < 0,05). Moguce da na odstupanje rezultata odredenih postupkom po ldoine-u et al. od rezultata dobijenih pomocu druga dva metoda utice to što je program original­no kreiran za obradu ventrikulograma snim­ljenog pomocu »slant hole« kolimatora, a mi smo koristili »p'arallel hole« kolimator. Ko­relacija izmedu ejekcionih frakcija odrede­nih pomocu svakog od tri metoda je vrlo visoka. Prosecno vreme potrebno za izra­cunavanje ejekcionih frakcija je prakticno iste dužine ako se primene metodi Kurtz-a et 'al. i ldoine-a et al., a nešto je duže, ali ne bitno, pri radu metodom Jones-a et al. Metod Kurtz-a et al. koristi prvi prolaz ra­dioindikatora za izracunavanje ejekcione frakcije, što nosi u sebi probleme vezane za injiciranje kvalitetnog bolusa radiofarma­ka (visoka specificna radioaktivnost, potre­ban komplet za injiciranje bolusa, dobre vene pacijenta, uvežbani personal itd.). Po­stavlj'anje granica izmedu leve komore i aorte znacajno utice na velicinu izracu­nate ejekcione frakcije, te je za taj deo po­stupka potrebno iskustvo i velika preciznost. Metod daje nepouzdane rezultate 'ako po­stoji levo-desni šant. Nije pogodan za odre­divanje ejekcione frakcije tokom izvodenja testa fizickog opterecenja. Metodi Jones-a et al. i ldoine-a et al. pri­menjuju se z·a odredivanje ejekcione frak­cije iz ventrikulograma snimljenog nakon ekvilibracije radiofarmaka u vaskularnom prostoru, te prilikom njihovog izvodenja nema problema vezanih z•a njeno odredi­vanje tehnikom prvog prolaza. Pogodni su ne samo za odredivanje ejekcione frakcije u miru, nego i pri testu fizickog opterecenja. Za izvodenje ekvilibrijumskih metoda ne­ophodan je dodatni uredaj -elektrokardio­grafski vremenski okidac, kao i velika cen­tralna memorija racunara. Vreme angažo­vanj'a gama-kamere i racunara za akviziciju podataka je relativno dugo, iznosi 10 mi­nuta. Prilikom korišcenja metoda ldoine-a et al. neophodno je precizno ocrtavanje granica leve komore; njihovim nedovoljno tacnim postavljanjem znacajno se može uticati na rezultat izracunavanja ejekcione frakcije. Kada se koristi metod Jones-a et al., omedavanje leve komore nije kriticno u toj meri kao pri prethodnom postupku, 'pošto program automatski koriguje manje greške. Program Jones-a et al. pored ejek­cione frakcije istovremeno izracunava sred­nju i maksimalnu brzinu ejekcije. Metodom ldoine-'a et al., pored globalne, izracunavaju se regionalne ejekcije leve komore, što za­jedno sa funkcionom slikom raspodele ' ejekcione frakcije i tzv. »paradoksnom« sli­kom, koje se takode dobijaju tokom izvo­denja programa, daje podatke o kontraktil­nosti pojedinih segmenata miokarda leve komore. Zakljucak -!spitana su tri semi'automat­ska metoda za odredivanje ejekcione frak­cije leve komore. Rezultati izracunavanja su reproducibilni. Ejekcione frakcije dobi­jene pomocu sva tri metoda medusobno koreliraju u vrlo visokom stupnju. Ekvilibri­jumski metodi (po Jones-u et al. i ldoine-u et al.) imaju preimucstvo nad metodom prvog prolaza (po Kurtz-u et al.) zbog po­godnosti u tehnici izvodenja; pored toga, njima se sem qlobalne ejekcione frakcije dobijaju i neki drugi, klinicki upotrebivi p·a­rametri (srednja i maksimalna brzina ejek­cije, regionalne ejekcije i dr.). Abstract COMPARISON OF THREE RADIONUCLIDE METHODS IN THE DETERMINATIOf'/ OF THE HEART LEFT VENTRICLE EJECTION FRACTION Stefanovic Lj., Maleševic M., Trifunovic S. The ejection fraction of the heart left ventricle was determined in 10 patients by three methods: from the first pass of the radiopharmaca by the method of Kurtz et al., after its equilibration in the circulation by the methods of Jones et al. and ldoine et al. Ali three methods give the re­producible results which mutually correlate to a high degree. The equilibrium methods have an advantage over the method of the first pass because of their suitability in the performing te­,chnique; also, in addition to the globa! ejection fraction other clinically usable parameters (re­gional distribution of ejection, the mean and maximal ejection rate) are obtained. Radio!. lugosl., 17: 439-442, 1983 Stefanovic Lj., Maleševic M., Trifunovic S. Li teratura 1. ldoine J., Zielonka J., Parker J. A. et al.: Calculation of regional ejection fraction using radionuclide ventriculography -Part I and Part II. Gamma-11 Ciin. Appl. Pack. (DEC) 1: 25-34, 1980. 2. Jones J. P., Price R. R., Born M. L. et al.: Determination of ventricular volume curve with automated edge detection. Gamma-11 Ciin. Appl. Pack. (DEC) 1: 15-24, 1980. 3. Kurtz D., Ahnberg S., Freed M. et al.: Quan­titative radionuclide angiocardiography -Deter­mination of left ventricular ejection fraction in children. Brit. Heart J. 38: 943-966, 1976. 4. Maddox D. E., Wynne J., Uren R. et al.: Re­gional ejection fraction: a quantitative radionucli­de index of re, gional left ventricular performance. Circulation 59: 1001-1009, 1979. 5. ---: Ejection fraction calculation (dyna­mic method). In: Gamma-11 F/B V2 Clinical de­monstration programs -Manual (DEC). Adresa autora: Doc. dr. sci. Ljubomir Stefanovic, Zavod za nuklearnu medicinu Instituta za onko­logiju, 21204 Sremska Kamenica. MEDICINSKI FAKULTET, BEOGRAD, LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI ODREOIVANJE DVODIMENZIIONALNIH VELICINA KOMPJUTERIZ©VANOM GAMA KAMEROM Bošnjakovic V., Pavlovic S., Obradovic V. Sažetak -Prikazana je metoda za odredivanje dvodimenzionalnih velicina na planarnim sni:ncima nacinjenim kompjuterizovanom gama kameram sa para­le!nim ko!imatorom. Metoda je zasnovana na nezavisnosti velic'ne sli''.c od dubine objekta, prostornoj rezoluciji koja je prakticno definisana velicinam matrice -piksela racunara i na ekvivalentnosti velicine matrice sa precnikom efektivnog vidnog polja gama kamere. Rezultati eksperimentalnih nalaza na posebno nacinjenim fantomima ukazali su da metoda, na bazi interaktivnog racunarskog programa za izracunavanje i ispis dvodimenzionalnih velicina u cm, zadovoljavajuce reprodukuje horizon­talne, vertikalne i »kose« (u odnosu na x, i, y, osu) dužine, u domenu greške od ± 0,5 velicine celija matrice racunara koja je primenjena. UDC: 616-073.75:539.166.8 Key words -computerized gamma camera--diagnostic use, radionuclide imag­ing Radiol. lugosl., 17: 443-447, 1983 Uvod -U nuklearnoj medicini kao i u kli­nickoj praksi medu znac•ajne dijagnosticke informacije spadaju podaci o dvodimenzio­nalnim velicinama organa (srce, pluca, jetra, slezina, bubrezi, itd.) i patoloških mal­form·acija (ciste, tumori, metastaze, itd.). Gama kamere i pravolinijski skeneri kao uredaji za vizualizaciju sa analognim ispi­som slike ne mogu ispravno da reprodukuju razlicite anatomsko-p·atološke velicine. Ga­ma kamere (GK), najšire korišceni vizuali­zacioni sistemi u savremenoj nuklearnoj medicini, imaju dva dodatna uredaja koji pružaju relativno grubu informaciju o veli­cini organa: -»anatomski markeri« pomažu za pro­cenu položaja i velicine organa i malforma­cij'a u situacijama kada se isti mogu otkriti klinickim pregledom; -»multiimage format« (»microdot«) si­stemi imaju nedostatak da je an'alogna slika dobijena scintilacionom kamerom zbog ne­dovoljne gustine elemenata slike (»dot«-ova) pri srazmeri 1 : 1 samo grubo približn·a od­govarajucoj prirodnoj velicini. Metoda za dvodimenzionalno merenje velicine organa i malformacija koju prika­zujemo zasniva se na bitnim karakteristika­ma savremenih GK povezanih sa mini digi­talnim racunarima: --velicina slike dobijena scintilacionom karnerom korišcenjem kolimatora sa p·ara­lelnim otvorima nezavisna je od distance kolimator-izvor zraceneja (1); --prostorna rezolucija koja je u takvoj situaciji prakticno odredena velicinom ma­trice racunara omogucava pravilnu procenu dvodimenzionalnih velicina kod planarnih projekcija. Teoretska razmatranj•a Pri »normalnom« modalitetu sakupljanja podataka (tj. ne pri »zoom« modalitetu) ši­rina -strana m·atrice racunara, S (celija), ekvivalentna je precniku efektivnog vidnog polja GK, D (cm), podrazumevajuci korišce­nje odgovarajuceg kolimatora sa paralelnim otvorima. Tako, broj celija matrice -»pixe­la« u jednom redu ili koloni, N (celija), po­množen sa odnosom, D/S, daje velicinu du;.ine tog reda (ili kolone), L (cm): N (celija) x D (cm)/S (celija) = L (cm) (1) Bošnjakovic V., Pavlovic S., Obradovic V. Ako se kao region od interesa (ROi) po­vuce linija koja obuhvata jedan red (ili ko­lonu) piksela duž širine i/ili visine (tj. duž horizontalne, X, ili vertikalne, Y, ose) odgo­varajuceg organa, precnika malformacije ili bilo koje željene distance, jedan od poda­taka koji se racunarom može dobiti jeste broj celija matrice unut'ar te ROi linije. Ovo predstavlja osnovu z·a izracunavanje dužine doticne linije prema jednacini 1. U nekim situacijama može biti potrebnije merenje »kosih« dužina, tj. dužina pod raz­licitim uglovima u odnosu na X i Y ose koordinatnog sistema matrice. Tada, dve ROi linije duž kateta pravouglog trougla povucene da bi se dosegle željene krajnje tacke »kose« distance koja se meri, mogu da odrede doticno rastojanje kao hipote­nuzu pravouglog trougla. Takav pristup omo­gucava izracunavanje »kosih« dužina pri­menom Pitagorine teoreme. Tako, »kos'a« dužina -hipotenuza, C (ce­lija), odredena je izrazom: v A2 + B2 C = (2) gde su A i B (celije) ROi linije duž kateta doticnog pravouglog trougla; primenom jed­nacine 1, gde se C uzima kao N, dobija se vrednost »kose« dužine, L, izražene u cm. Materija! i metode -Angerova GK* s'a standardnim efektivnim vidnim poljem (prec­nika 25,4 cm), spojena sa mini digitalnim kompjuterom,** korišcena je tokom ispiti­vanja. Preduslov koji se podrazumeva je da performanse GK zadovoljavaju standardne zahteve rutinske kontrole kvaliteta (uni­formnost polja. unutrašnju i sistemsku pro­štornu rezolucij,u prostornu linearnost). Nekoliko metodoloških pristupa korišceno je za evaluaciju ove metode: 1. Kalibrisanje velicine efektivnog vidnogpolja GK s·a velicinom matrice racunara. 2. Provera zavisnosti velicine slike od dubine (distance kolimator-izvor zrace­nja) i prostorne rezolucije GK, tj. dokaziva­nje nezavisnosti velicine slike od dubine. 3. Pisanje r'aconarskog programa za izra­cunavanje pravih (horizontalnih i vertikalnih) i »kosih« dužina (i štampanje rezultata). * Searle Pho-Gamma V ** DEC, POP 11 /34, Gamma-11 4. Provera tacnosti merenja dvodimen­zion'alnih velicina predloženom metodom. Ad 1. i 2. Vrednost odnos·a D/S (tj. velicina celije racunarske matrice) eksperimentalno je proverena merenjima pomocu kalibra­cionog fantoma. Fantom je napravljen od 10 blokova od pleksi stakla, velicine 23 X 3,5 cm, i debljine (visine) 1 cm, što je omogu­cilo merenje u »scattering« medijumu po­vecavanjem distance od 1 do 10 cm od po­vršine (naviše okrenutog) kolimatora, kada su blokovi »slag·ani« jedan povrh drugog. Blok na vrhu imao je dva paraleln·a kanala, svaki širine 0,1 mm (2,5 cm dugacak i 2 mm dubok), s tim što su zamišljene linije po sredini ovih kan'ala bile udaljene tacno 19,84 cm jedna od druge (kalibracija u obla­sti centralnog vidnog polja u domenu 50 piksela: 25,4 X 50/64 = 19,84); k'anali su služili kao dva linijska izvora zracenja kada su bili napunjeni odgovarajucom kolicinom radioaktivnosti radionuklida koji je prouca­van. Proucavana su dva radionuklida, 201TI i 99mTc, u njihovim karakteristicnim »foto­pikovim'a« (68-80 i 140 KeV) pri »prozoru« 20 %. Efekti korišcenja dva nisko energet­ska kolimatora, visoko rezolutivnog (HRES) i opšte namene (LEAP), kao i matrice 64 X 64 i 128 X 128, u svim kombinacijam'a od 1 do 10 cm povecanja razdaljine, bili su prouca­vani pri obavljenim merenjima. Ad 2. Standardni cetvorokvadrantni »bar« fantom, konstruisan za kontrolu kvaliteta savremenih GK, s·a najužim razmakom traka (»bar«-ova) od 0,32 cm, stavljan je na rasto­janje od 2 cm, 5 cm i 10 cm od naviše obr­nute površine kolimatora GK iznad vodenog(,1scattering«) medijuma i dobijane su trans­misione slike pomocu »flood« fantoma na­punjenog s·a tehnicujumom 99mTc. Ad 3. Interaktivni program (»Orgsiz«) na­pisan je u jeziku BASIC za izracunavanje i štampanje nalaza dvodimenzionalnih velici­na. Suštinski deo algoritma programa odno­si se na rešavanje jednacina 1 i 2; program z·atim ukljucuje BASIC-om podržane sistem­ske subrutine za racun·anje, N, i, S, za pre­tvaranje numerickog reda u alfabetski red korišcenih ROl-a (pomocu ASCII koda za konverziju) i za dobij'anje podatataka o pa­cijentu (organ, broj, ime), sa mogucnosti da se interaktivno ubaci vrednost za, D, do- Odrec'!ivanje dvodimenzionalnih velicina kornpjuterizovanom gama kamerom ticne GK (proverene merenjem sa kalibra­cionim fantomom). Metodološki, korišce­njem »regularnih« (pravougaonih) ROl-'a treba prvo povuci željene ROi linije, »sa­cuvati« celu matricu (sa podacima o broju celija unutar ROl-a) u predefinisanom odre­denom memorijskom registru »save 'area«, npr. br. 3), a zatim pozvati »Orgsiz« pro­gram. Program, koji podrazumeva da se prvo povuku horizontalne i vertikalne linije, zahteva interaktivno unošenje broja takvih ROi linija, P, kao i vrednosti za, D, a zatim štampa rezultate merenja pravih i »kosih« dužina u cm. Ad 4. Za proveru t'acnosti metode meren je dvokomorni fantom. Dve komore plastic­nog fantoma napunjene su vodenim rastvo­rom tehnecijuma 99mrc u koncentracijama radioaktivnosti 2,0 : 1,0; obe komore s·adrža­vale su kolicinu radioaktivnosti od po 18,5 MBq (0,5 mCi), veca u 70 ml, a manja u 37 ml; svaka od dve komore sadržavala je manje posude n'apunjene vodom koje su si­mulirale »hladna polja«. Unutrašnje dimen­zije bile su sledece: ukupna dužina fanto­ma iznosila je 10,5 cm a širina (jednaka za obe komore) 8,0 cm; dve komore bile su du­g'acke 6,6 odnosno 3,8 cm (zid izmedu kom­partmana bio je debeo O, 1 cm); posude koje su predstavljale »hladna polja« imale su 2,0 cm u precniku. Fantom je bio zaro­njen u veci plasticni kontejner (23X16 cm) ispunjen vodom i kolicinom od 10'% (u od­nosu na komoru sa manjom koncentracijom) »osnovne« radioaktivnosti; sloj vode izmedu fantoma i površine kolimatora bio je 2 cm debeo. •. Za sakupljanje podataka korišcena su dva tipa kolim•atora sa paralelnim otvorima nisko energetski svih namena (LEAP) i ni. sko energetski sa visokom rezolucijom (HRES); svako ispitivanje bilo je saku pija­no u matricam· a 64X64 i 128X128. Fan­tom je po svojim dimenzijama odgovarao približnim velicinama organa koji su od in­teresa za merenje, imajuci površinu od 84 cm2. Uticaj ukupne gustine elemenata sli­ke u broju impulsa po jedinici površine na isrpavno odredivanje velicine proveren je korišcenjem dva uobic'ajna ukupna broja impulsa, 300000 i 500000, cime je dobijana prosecna gustina od 3571 i 5952 imp/cm2 . Radio!. lugosl., 17: 443-447, 1983 Flezultati -Ad 1. Posle 'adekvatnog po­de.\avanja »gain amplifier«-a po, x, i, y, osi racunarskog »interface«-a sa GK, nadeno je merenjem sa kalibracionim fantomom da, uz odgovarajucu kontrolu kvaliteta, dijame­tar efektivnog vidnog polja SK, D, iznosi 25,4 cm, kao što je naznacio proizvodac. Kalibris'ana vrednost, D, potom se inter­aktivno ubacuje u toku egzekucije kompju­terskog programa. Ad 2. Velicina slike, odredena razdaljinom izmedu srednjih linija dva linijska izvora ra­dioaktivnosti k'alibracionog fantoma nije se izmenil'a sa dubinom, merena do 10 cm od cela kolimatora u »sc·attering« medijumu sa oba radionuklida, oba kolimatora i obe velicine matrice racunara. Prostorna rezolu­cij'a, proverena merenjem sa cetvorokva­drantnim »bar« fantomom, smanjivala se sa dubinom; jedi no je razmak »bar«-ova od 6,4 mm bio vidljiv na distanci od 10 cm od kolimator'a. Ad 3. Da bi napisani racunarski program* bio autom'atizovan bilo je potrebno inter­aktivno ubaciti broj povucenih pravih ROi linija, P. Interaktivno ubacivanje vrednosti, D, (povremeno kalibrisane merenjem sa od­govarajucim fantomom) nije neophodno; ukoliko je korišcenje program'a vezano za jednu odredenu GK, takva vrednost može da se ubaci u program. Ad 4. Validnost metode da reprodukuje tacno dvodimenzionalne velicine proverena je merenjima pomocu dvokomornog fanto­ma. Rezultati (isti sa 300000 i 500000 imp.) su prikazani na tabeli 1. Mere vodenog fan­toma in situ prikazane su u poredenju sa rezultatima merenja dobijenim metodom pornocu »Orgsiz« program'a; navedena me­renja izvršena su sa HRES kolimatorom, u matrici 128 X 128. Za ovakav tip »dobro »definisanog« objekta, velicine ispis'ane »Orgsiz« programom na zadovoljavajuci na­cin reprodukovale su mere in situ, sa gre­škom od ±0,5 velicine (strane) celije matri­ce koja je korišcena. Primer prakticne klinicke primene ove metode prik'azan je na slikama 1 i 2. Podaci su dobijeni sa LEAP kolimatorom, korišce­njem matrice 64 X 64. Slika 1 predstavlja * »Listing« programa »Orgsiz« može se dobiti na zahtev. Bošnjakovic V., Pavlovic S., ObradovicV· _ M_e _re fantom_a _ _ __ O rgsiz rezultati _ prave dužine 3,8 cm 3,8 cm 6,6 cm 6,7 cm 8,0 cm 7,9 cm 2,0 cm 2,0 cm 2,0 cm 2,0 cm »kose« dužine 8,8 cm 8,8 cm 10,4 cm:__ ___ _____1_0.,4_cm_ Tabela 1 -Mere vodenog fantoma prikazane u poredenju sa rezultatima merenja dobijenim pomocu »Orgsiz« programa Table 1 -Water phantom measures in com­parison with the results of measurements by »Orgsiz« program Slika 1 -Originalni podaci programskog siste­ma Gamma-11 koje pomocu sistemsko.g subru­tina koristi program »Orgsiz«« (pluca, dete staro 2 god.) Fig. 1 -Original Gamma-11 system software dala to be used by »Orgsiz« program by means of system subroutines (lungs, infant 2 years old) podatke dobijene Gamma-11 programom ka­kvi pomocu odgovarajucih sistemskih sub­rutina podržanih BASIC-om ulaze u »Orgsiz« program; prikazano je merenje pluca kod deteta starog 18 meseci, sa dve prave ROi linije postavljene preko desnog plucnog kri­la, jednom pravom ROi linijom postavljenem preko siluete srca i jednom »kosom« ROi linijom postavljenem preko levog plucnog krila (»kosa« dužina se kao hipotenuza iz­racunava pomocu postavljene dve ROi lini­je kao katete). Odštampan rezultat ovog na­laza prikazan je na slici 2, gde su navede­ne dužine date u cm, sa jednom decimalom. ......._ 1a1a,1ao ,NOIIIIM •-11• JO QM,Q&Atl .UIDalCIIIL _,..-. tw.f'CIINlll,TJ. llZH fT 11' ..._. TNn 'YW NMlf ...., ..,..,. LDaTNI (NDlttlONfM. ... .,. \IUTJCAL·Li-: ...... ,aae,, u MTt .... TNIN •u--UNIJNI CTMCl'H,.. ffl'PG.,..._ 0/f P'APl:D MIII Nd ltx lltDl•IJ UfTD . "" ITMIINT . IICll-9 NMIN ur ... , DITDf O>t s CNTD: tlMITtk CW U'RCTIW: ,,na O(" vrn a, KllfflLJ./IT!Clf CNll:M t001' ,,,. Offat rruri H8U P'ILDtMlt CnlMt "ICVfFn.l,XNN'U lftll-lP,XOI' PATlO(Tt DODIK NfU, 44J .SJMl. UNOTN tAH 4,1 QI fTl,UJMtT LI„TN tlU 6 CM 'IT..,_IINT LINlnt U;J l ... . lOIUIUI LDIIJM ,1,&U H,2 CN Slika 2 -!spis rezultata merenja pravih dužina (A, B, C) i »kose« dužine (D, E), ucrtanih na sl. 1 Fig. 2 -Print out of the result of measurement of straight lengths (A, B, C) and of »oblique« (D, E), drawn in Fig. 1 Diskusija -Dobijeni rezultati koji se od­nose na tacnost metode u reprodukovanju stvarnih velicina bili su ocekivani; kretali su se unutar granica ukupne prostorne rezolu­cije GK, ukljucujuc'.:i »scattering« efekat, sa dominantnim uticajem velicine »pixela« ko­rišcene kompjuterske m·atrice. Merenja na fantomu ukazala su da se (sa dobro defini­sanim objektom), može ocekivati ukupna greška u odredivanju velicine od ±0,5 do 1,0 velicine celije korišcene racunarske ma­trice. Ova cinjenica uk·azuje da »finije« ma­trice (128 X 128, 256 X 256) treba preferenci­jalno upotrebljavati prilikom korišcenja ove metode. Osnovna pretpostavka je korišcenje koli­matora sa paralelnim otvorima. Stog·a, ko­nscenje metode ima odredene prednosti kod GK sa velikim i ekstra velikim vidnim poljima. Dominantni rezolutivni efekat veli­cine matrice omogucava prednost da i LEAP kolimator (umesto HRES) može da se ko­risti pri potrebi vece osetljivosti merenja. Poreci standardne rutinske kontrole kvali­teta performansi GK za koju je navedeno da se kao preduslov korektnog izvodenja metode podrazumeva, neophodna je i kon­trola kvaliteta performansi racunarskog »hardware«-a, imajuci pre svega u vidu ko­rektno podešene »gain amplifier«-e njego­vog »interface«-a sa GK. Odredivanje dvodimenzionalnih velicina kompjuterizovanom gama kameram Teoretski, kako regularni tako i iregular­ni ROi mogu da se koriste za dobijanje osnovne informacije o broju celija racunar­ske matrice. Prakticno, znatno je pogodnije korišcenje regularnih ROi, pošto je ocrtava­nje linija mnogo bolje i lakše kontrolis·ati primenom regularnih nego iregularnih ROl-a. Zakljucak -Sumirajuci, prikazanu meto­du za merenje dvodimenzionalnih velicina u planarnim snimanjima pomocu kompjute­rizovane GK moguce je rutinski koristiti u prakticno svim klinickim suboblastima sa­vremene nuklearne medicine in vivo. Abstract TWO-DIMENSIONAL SIZES MEASUREMENT WITH COMPUTERIZED SCINTILLATION CAMERA Bošnjakovic V., Pavlovic S., Obradovic V. A method for determininq two-dimensional sizes at planar nuclear medicine imariinri witfi computerized scintillation camera is presented. The method is based on imaqe independence of object's depth, on computer matrix defined soa­tial resolution and on size equivalence of dia­meter of effective field of view of scintillatio'1 camera (fitted with a parallel hole colimator) with computer matrix size. The results of water ohan­tom experiments demonstrated that the m9thod by a developed interactive computer ororirnrn sa­tisfactorily reproduced horizontal, vertical and "oblique" (relative to, x, and, y, axes) lenqths. within an error of ±0.5 pixel size of a computer matrix used. Li teratura 1. Rollo F. D., ed.: Nuclear Medicine Physics, lnstrumentation and Agents. Mosby, St. Louis, 1977 (408). Adresa autora: Dr Vladimir B_ Bošnjakovic, upravnik Laboratorije za primenu radioaktivnih izotopa u medicini, Medicinski fakultet, Dr Subo­tica 9, Beograd. Radio!. lugosl., 17: 443-447, 1983 MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU, LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI, INTERNA B KLINIKA ZNACAJ JEDNOSTRANOG ODSUSTVA PERFUZIJE U PLUCIMA Pavlovic S., Bošnjakovic V., Bogdanovic M., Stevanovic M., Petrovic V. i Mitic M. Sažetak -Analiza 414 slucajeva perfuzionih scintigrafija pluca pokazala je 16 slucajeva jednostranog odsustva perfuzije (3,8 %). Najcešci uzroci bili su: sindrom jednostrane hiperrasvetljenosti pluca (6/16), teže parenhinmske bolesti pluca (4/16), plucne embolije (2/16), karcinom bronha (1/16) i atelektaze pluca u plucnoj tuberkulozi (1/16). Korelacija scinti­grama pluca sa radiografijam pluca potvrdivala je dijagnozu u svim slucaje­vima. UDC: 616.24 + 616.23 :612.215.8 :616-073.75 Key words -lung diseases-diagnosis, perfu:sion abnormalities, radionuclide imaging Radiol. lugosl., 17: 449-452, 1983 Uvod -Kao najcešc:i uzrok jednostra­nog odsustva perfuzije u pluc:ima navodi se karcinom bronha (9, 10). Nešto redi uzroci su embolija pluc:a, teže parenhimske ili pleuralne bolesti, sindrom hiperrasvetljeno­sti pluca (5, 8), stenoza pluc:ne arterije, hi­poplazija ili agenezija pluc:a (3, 6) ili pluc:ne arterije, endobronhijalno strano telo. Sin­drom jednostrane pluc:ne rasvetljenosti je radiološki i klinicki entitet koji se javlja u infekcijama kao što su morbili, pertusis, tu­berkuloza pluc:a, adenovirusne pneumonije, kao i u toku radioterapije. Dijagnoza se za­sniva na karakteristicnim rendgenskim pro­menama sa hiperrasvetljenim pluc:em koje je normalne velicine ili smanjeno. Bronho­gram pokazuje pramene u vidu »potkresa­nog drveta«, a arteriogram pokazuje malu pluc:nu arteriju sa hipoperfuzijom sa odgo­varajuc:e strane. Cilj rada bio je da se u našoj grupi bo­lesnik'a prikaže ucestalost i najcešc:i uzroci jednostranog odsustva perfuzije u pluc:ima. Materija! i metod -U poslednjih 9 go­dina uradeno je ukupno 414 perfuzionih scintigrama pluca Kao indikator korišc:en . 131 J je makroagregat 'albumina obeležen 131 J-MAA do 1977. godine, a posle toga 99mTc MAA. Snimanje je vršeno u manjem broju slucajeva pravolinijskim skenerom, a u svih bolesnika i gama scintilacionom ka­merom. U svih bolesnika sintigram je raden u 4 položaja u odnosu na gama scintilacio­nu kameru: anteroposteriornom, posteroan­teriornom, desnom i levom bocnom po­ložaju (AP, PA, DL, LL). Dijagnoza je po­stavljena na osnovu klinicke slike, rendgen­skog i scintigrafskog nalaza. Bronhografija i plucna arteriografija radena je u malom broju bolesnika. Reizultati -Od ukupnog broja bolesnika jednostrani perfuzioni defekt postojao je u 16 osoba (3,8 %), od tog-a 9 odraslih sedmoro dece. Uzroci jednostranog odsustva perfuzije u pluc:ima u odraslih bolesnika bili su: embo, lija grane arterije pulmonalis (2 slucafa), perzistentni ductus arteriosus (2 bolesnika), hipoplazija pluc:ne arterije (2 slucaja), tu­berkuloza pluc:a (2 sluc'aja) i tumor pluc:a (1 slucaj), što je prikazano na tabeli 1. Pavlovic S., Bošniakovic V., Bogdanovic M., Stevanovic M., Petrovic V. i Mitic M. Slika 1 -Bronhografija levog plucnog krila (a) u deteta starog 3 meseca sa urodenom hipopla­zijom levog plucnog krila i b) perfuzioni scinti- gram raden u sva 4 položaja Fig. 1 -Left bronchography (a) in a child 3 m. old with ,left pulmonary hypoplasia congenital and b) perfusion scan obtained in four wievs U decjem uzrastu u 4 slucaja radilo se o urodenoj ageneziji ili aplaziji plucnog krila, a u 3 slucaja radilo se o pneumonijama od kojih je jedna nastal·a kao komplikacija morbila sa stvaranjem plucnog apscesa (ta­bela 2). Slika 1 a prikazuje bronhografiju le­vog plucnog krila u odojceta od 3 meseca sa urodenom anomalijam pluca. Bronh za gornji režanj je sužen a segmentne grane apikoposteriornog segmenta se ne prikazu­ju. Arteriografija nije radena zbog malog uzrasta deteta. Slika 1 b prikazuje perfuzioni scintigram pluca istog deteta sa odsustvom perfuzije u levom plucnom krilu. Diskusija i zakljucak -Jednostrano od­sustvo perfuzije u plucima ne srece se ce­sto. White sa saradnicima (10) navadi 13 slucajeva sa jednostranom hipoperfuzijom od ukupno 607 scintigrafija pluca, a kao naj­cešci uzrok navadi karcinom bronha, što u našoj grupi bolesnika nije bio slucaj (od 16 sluc•ajeva sa jednostranim odsustvom perfuzije samo 1 je bio posledica karcino­ma bronha), što je verovatno posledica re­lativno malog broja bolesnika od karcino­ma bronha kojima je uopšte radena scinti­grafija pluca u našoj ustanovi. Kao redi uzroci navade se embolije pluca (2 bole­snika u našoj grupi), teže parenhimske bolesti pluca (4 slucaja), Swyer-Jamesov (Macleodov sindrom -6 slucajeva), urode­na src•ana mana (2 bolesnika) i atelektaza pluca (1 slucaj). Pojava jednostranog odsustva perfuzije uz hiperrasvetljenost pluca sa iste strane objašnjava se na dva nacina: rastezanjem plucnog parenhima distalno od endobron­hijalnih tumora u parcijalnoj opstrukciji (6) ili refleksnom vazokonstrikcijom zbog se­kundarne hipoksije u slucaju potpune op­strukcije bronha (4). Ucestale pneumonije dovode do pojave hiperrasvetljenosti pluca mada se mnogi slucajevi otkrivaju tek u odraslo doba. U tim slucajevima patogeneza hipoperfuzije objaš­njava se obliterantnim bronhiolitisom koji se javlja u toku nekih infekcija (7). U toku pneumonija dolazi do pramena u vazduš­nim putevima i pojave kolateralne ventilaci­je sa posledicnom slabijom ventilacijom lo­busa. Sa smanjenom ventilacijom smanjuje se i krvni protok a pod uticajem infl'amator­nih pramena dolazi do povecanog otpora u krvnim sudovima. Patogeneza unilateralne hipoperfuzije u slucaju perzistentnog ductusa arteriosusa i drugim urodenim srcanim manama nije jasna. Znacaj jednostranog odsustva perfuzije u plucima lnicijali Pol Scintigram pluca Radiografija pluca Etiologija M. R. ž Odsustvo perfuzije Hypoplasio a. pulm. Hypoplasio a. pulm. levo sin. Rasvetljeno levo sin. Vitium cordis plucno krilo sa re­ cong. dukovanom plucnom šarom O.M. m Odsustvo perfuzije Atelectasis pulm. lat. TBC pluca levo sin. J. S. m Hipoperfuzija desno Hydropneumothorax lat. dex. lnfiltratio pulm. lat. dex. TBC pluca A. D. m Odsustvo perfuzije desno Znaci hiperinflacije desno Embolio a. pulm. dex. A. V. ž Odsustvo perfuzije levo Znaci hiperinflacije levo Embolio a. pulm. sin. P. K. ž Hipoperfuzija desno Vaskularna šara desno redukovana Hypoplasio a pulm. sin. S. M. m Odsustvo perfuzije levo Pneumonia l. sin. Ductus arteriosus pers. K. R. m Odsustvo perfuzije desno Znaci hronicne opstruktivne plucne bolesti Tu pulmonum C.M. m Odsustvo perfuzije desno Sclerosis a. pulm. gr. med. Ductus arteriosus pers. Tabela 1 -Uzroci jednostranog odsustva perfuzije u plucima u odraslih Table 1 -The most common cases of unilateral absence of pulmonary artery perfusion in adults Abstract THE SIGNIFICANCE OF UNILATERAL ABSENCE OF PULMONARY ARTERY PERFUSION BY LUNG SCANNING Pavlovic S., Bošnjakovic V., Bogdanovic M., Stevanovic M., Petrovic V. and Mitic M. Analysis of 414 perfusion lung seans revealed 16 patients (3,8 %) with unilateral absence of perfusion. The most common disease entities associated with unilateral absence of radioactivity were hy­perlucent lung syndrome (6/16), severe parenchi­mal lung disease (4/16), pulmonary embolism (2/16), congenital heart disease (2/16), broncho­genic carcinoma (1/16) and atelectasis of the lung. Correlation of the lung scan with the chest roentgenogram suggested the diagnosis in all cases. Literatura 1. Cumming G. R., Mac Pherson R. l. et al.: Uni­lateral hyperlucent lung syndrome in children. J. Pediatr. 78: 250, 1971. 2. Hsu T. J. and Barett C. R.: Unilateral hyper­lucent lung. Patent ductus arteriosus coexisting with bronchial carcinoid. Chest 76: 325-327, 1979. 3. lsawa T., Taplin G. V.: Unilateral pulmonary artery agenesis, stenosis and hypoplasia. Radio­logy 99: 605-612, 1971. 4. lsawa T., Benfield J. R. et al.: Pulmonary perfusion changes after experimental unilateral bronchial occlusion, and their clinical implica­tions. Radiology 99: 355-360, 1971. 5. Macleod W. M.: Abnormal transradiency of one lung. Thorax 9: 147, 1954. 6. Moncada R., Baker D. et al.: Reversible uni­lateral pulmonary hypoperfusion secondary to acute check-valve obstruction of a main bron­ chus. Radiology 106: 361-362, 1973. 7. Stokes D., Sigi er A. et al.: Unilateral hyper­lucent lung (Swyer-James Syndrome) after severe Mycoplasma Pneumoniae infection. Am. review of resp. disease 117: 145-152, 1978. 8. Swyer P. R., James G. C. W.: A case of uni. lateral pulmonary emphysema. Thorax 8: 133, 1953. 9. Tomsick T. A., Holder L. E.: Unilateral absent perfusion of the lung_ JAMA 234: 80-90, 1975. 1 O. White R. l., James A. E. et al.: The signifi­cance of unilateral absence of pulmonary artery perfusion by lun1g scanning. Am. J. Roentgenol. Radium Ther. Nucl. Med. 111: 501-509, 1971. Radiol. lugosl., 17: 449-452, 1983 Pavlovic S., Bošnjakovic V., Bogdanovic M., Stevanovic M., Petrovic V. i Mitic M. lnic. Pol Starost Scintigram pluca Radiografija pluca Etiologija M. D. ž 1 god. Odsustvo perfuzije Adenopatska Urodena malformacija desno formacija paratra­ healno desno S. N. ž 14 god. Odsustvo perfuzije levo Normalna pro-zracnost obostrano Pneumonia lat. sin. Bronchiect. lat. sin. P.O. m 4 god. Odsustvo perfuzije levo Levi režanj atelek­tatican sa manjim infiltrativnim prome­nama Pneumonia. Status post morbillam B. B. m 3 mes. Odsustvo perfuzije Agenesio et aplasio levo pulm. l. sin. A. B. m 2 mes. Odsustvo perfuzije Cisticnoadenoma-Agenesio pulm. l. sin. levo toidna displazija vcc sa mekotkivnim za­sencenjima u sred­njim i donjim par-tijama levog plucnog krila, uz znatan kolaps istog c. D. m 1 god. Odsustvo perfuzije lnfiltratio pulm. lat. Pneumonia dec. levo sin. Bronchitis obstr. A. D. m 10 god. Odsustvo perfuzije Desno plucno krilo Hypoplasio polmonum levo normalne prozracno-lat. sin. sti. Levo plucno krilo je homogeno zasen- ceno uz nekoliko nejasnih rasvetljenja u ,gornjem delu Tabela 2 -Uzroci jednostranog odsustva perfuzije u dece Table 2 -The most common cases of unilateral absence of pulmonary perfusion in children Adresa autora: Dr Smiljana Pavlovic, Labora­torija za primenu radioaktivnih izotopa u medi­ cini. Medicinski fakultet, UI. Dr Subotica 9, 11000 Beograd. Radiol. lugosl., 17: 449-452, 1983 KLINICKA BOLNICA GRADA BEOGRADA, METABOLICKI ODSEK -ODELJENJE ZA GASTROENTEROLOGIJU 1 ODELJENJE ZA ALERGOLOGIJU I KLINICKU IMUNOLOGIJU RESPIRATORNA FUNKCIJA I IZDISA.JNI 14C-AMINOPVRIN TEST* Milovi6 V., Popovi6 O., Despotovi6 N., Petrovi6 M. Saže.tak -U pet bolesnika sa globalnom respiratornom insuficijencijom u fazi kompenzovane acidoze i pet kontrolnih osoba, izvoden je 14C-aminopyrin izdi­sajni test, koji se koristi za ispitivanje funkcionog stanja jetre, u cilju provere uticaja plucne funkcije na rezultate ovog testa. Procenat doze 14C-aminopyri­na izdahnut za 1 h (90-150 min.) nije se bitno razlikovao u grupi bolesnika (4,73 ± 0,46 % doze) i u kontrol noj grupi (4,98 ± 0,6 % doze). lstovremeno je i dinamika izlucivanja 14CO2 u toku 3 h po uinošenju 14C-aminopyrina bila slic­na u ispitivanih bolesnika i grupi kontrolnih osoba. Može se zakljuciti da glo­balna respiratorna insuficijencija u fazi kompenzovane acidoze ne utice bitno na rezultate 14C-aminopyrin izdisajnog testa. UDC: 616.24-008.4:616.36-008.6 Key words -respiratory insufficiency, liver diseases, !iver function tests, lung function tests, 14 C-aminopyrin, radionuclide imaging Radio!. lugosl. 17: 453-456, 1983 Uvod -U toku predhodne decenije raz­vijena je neinvazivna metoda ispitivanja u gastroenterologiji koja se zasniva na odre­divanju specificne aktivnosti 14CO2 u izdah­nutom vazduhu. Pojavljivanje 14CO2 u izdah­nutom vazduhu, po peroralnoj primeni ili parenteralnoj aplikaciji odredene supstance obeležene pomocu 14C, oznacava da je ta supstanca metabolisana u organizmu. Tako se može ispitati enteralni metabolizam žu­cnih kiselina primenom holil-glicina-1-14 C (2, 9), metabolicko delovanje crevnih bakte­rija primenom 14C-d-ksiloze (6, 1 O), crevna apsorpcija masti primenom 14 C-trioleina (7, 12), funkciono stanje jetre primenom 14 C­aminopyrina (4, 5, 11), ili drugih supstanci obeleženih pomo6u 14C (11 ). Nismo našli podatke da je do sada ispiti­van uticaj poreme6aja respiratorne funkcije u fazi globalne respiratorne insuficijencije na rezultate izdisajnih testova. 14C-Amino­pyrin izdisajni test je jednostavan metod kojim se ocenjuje funkcija mikrozomalnih enzima jetre koji su odgovorni za najmanje * Rad je finansiran na osnovu ugovora IV /8­345 sa Zajednicom za nauku SRS. 50--60 % metabolisanja ovog leka (1 ). Ovaj test smo primenili u osoba sa globalnom respiratornom insuficijencijom u fazi kom­penzovane acidoze i kontrolnih, zdravih osoba. Materija! i metode -!spitano je pet bo­lesnika sa globalnom respiratornom insufi­cijencijom u fazi kompenzovane acidoze, i pet kontrolnih, zdravih osoba. U bolesnika sa respiratornom insuficijencijom odredi­vani su u kapilarnoj krvi dobijenoj iz uške: parcijalni pritisci kiseonika i ugljendioksida, saturacija hemoglobina kiseonikom, vred­nost jona bikarbonata i pH. Ni jedan boles­nik nije ispoljavao klinicke znake popušta­nja desnog srca ili drugih oboljenja koja bi monla da uticu na rezultate testa. U svih bolesnika su odredivani nivoi bilirubina, al­kalne fosfataze, transaminaza i proteina se­ruma, elektroforeza proteina i protrombin­sko vreme. 14 C-Aminopyrin test izvoden je tako što su bolesnici unosili na tašte 55,5 kBq 14C­aminopyrina (Amersham). U odredenim vre­menskim intervalima testa (O, 30, 60, 120 i 180 min) odredivana je specificna aktivnost Milovic V., Popovic O., Despotovic N., Petrovic M. Kapilarna krv 14C-amino- Bolesnik pyrin PaO2 PaCO2 Pol/God. Dijagnoza pH HC03­ SaO2 11,06-4,67-(% doze 7,35-23-28 Lekovi 90-150 95-97% -13,59 -6,00 -7,45 mmol/I kPa kPa min) Asthma A. D. 10,16 bronchiale 5,70 40,9 4,29 N. V. infectiva Bronchitis 89,4 6,82 7,46 35,8 m/58 chronica O. J. Bronchitis 30,0 m/58 80,1 6,18 7,09 chronica Aminophyll. Z. D. Bronchitis chronica 78,9 6,30 7,82 7,37 33,2 5,42 I.M. Bronchitis m/50 84,0 7,04 6,48 7,38 28,6 4,92 chronica Lorazepam Tabela 1 -Rezuitati ispitivanja kapilarne krvi i 14C-aminopyrin izdisajnog testa u bolesnika sa respiratornom insuficijencijom 14C02 u izdahnutom vazduhu merenjem na tecnom scintilacionom brojacu, pri cemu je korišcena vec opisana metoda (5, 9). Na osnovu dobijenih rezultata i telesn2 težine bolesnika može se odrediti procenat izdah­nute doze u odredenom vremenskom inter­valu. U kontrolnih osoba vršeno je merenje specificne aktivnosti 14C02 samo 120 min od pocetka testa. Korišceni su i ranije objav­ljeni rezultati ispitivanja trocasovne dina­mike izlucivanja 14C02 po primeni 14C-ami­nopyrina, u šest zdravih osoba (8). Rezultati -Rezultati ispitivanja kapilarne krvi i 14C-aminopyrin izdisajnog testa, izra­ženi kao procenat doze izdahnut od 90 do 150 min testa, u ispitivanih bolesnika prika­zani su na tabeli 1. Na tabeli su dati i po­daci o životnoj dobi, klinickim dijagnozama bolesnika i lekovima koje su primali posled­nje tri nedelje pre testiranja. Svi bolesnici su imali normalne rezultate primenjenih funkcionih testova jetre. Rezultati 14C-aminopyrin izdisajnog testa, u kontrolnih osoba i bolesnika sa globalnom respiratornom insuficijencijom u fazi kom­penzovane acidoze, prikazani su na slici 1. Kao što se vidi medu njima nema znacajne razlike. Takode ne postoji ni korelacija iz­medu PaC02 u kapilarnoj krvi i rezultata 14C-aminopyrin izdisajnog testa. . 7 • --.::--6 • ...__,, • 5 -, o A. B. Slika 1 -Pojedinacni rezultati i srednje vred­nosti 14C-aminopyrin izdisajnog testa u kontrolnih osoba (A) i bolesnika sa globalnom respirator­nom insuficijencijom u fazi kompenzovane aci- doze (B) Na slici 2 prikazana je srednja kumula­tivna procentualna dinamika izdisanja ukup­ne kolicine doze za 3 h u kontrolnih osoba i bolesnika sa globalnom respiratornom in­suficijencijom. Respiratorna funkcija i izdisajni "C-aminopyrin test O--.-..---.-----' O 30 Go -12.0 180 VREME lJ MIN. Slika 2 -Dinamika srednjih vrednosti kumula­tivnog procenta ukupno izdahnute doze 14C-ami­nopyrina za 3 casa u kontrolnih osoba (crne tacke) i bolesnika sa globalnom respiratornom insuficijencijom u fazi kompenzovane acidoze (neispunjeni krugovi) Diskusija -Naši rezultati pokazuju da poremecena respiratorna funkcija u fazi glo­balne respiratorne insuficijencije sa kom­penzovanom acidozom ne utice znacajno na rezultate 14C-aminopyrin izdisajnog testa. Mogucnost da je na rezultate 14C-amino­pyrin testa, dobijene ispitivanjem bolesnika, bazirane na odredivanju specificne aktivno­sti 14 C02 u izdahnutom vazduhu na kraju drugog casa po unošenju 14C-aminopyrina, delovao poremecaj dinamike disanja 14C02 u uslovima globalne respiratorne insuficijen­cije u fazi kompenzovane acidoze, isklju­cena je uporedivanjem dinamike izdisanja 14 C02 u kontrolnih osoba (8) i ispitivanoj grupi bolesnika. Bolesnici sa respiratornem insuficijenci­jom obicno koriste više medikamenata koji mogu da indukuju mikrozomalni enzimski sistem jetre koji metaboliše i aminopyrin (3). Medu našim bolesnicima samo su dva od pet primala takve lekove, a rezultati 14 C­aminopyrin testa ne razlikuju ih od preostale trojice. Na kraju, prihvacena vrednost za produk­ciju 14C02 u zdravih osoba u miru -9 mmol /kg/h (13), koja se koristi da bi se iz inter­valnih brzina doza izracunao procenat doze izdahnut u odredenom vremenskom peri­odu, ne bi morala da odgovara i bolesni­cima sa respiratornom insuficijencijom. U njih bi zbog povecanog rada disajne mu- Radio!. lugosl. 17: 453-456, 1983 skulature i u miru vrednost mogla da bude, i verovatno jeste, veca. No to bi samo pod­cenjivalo a ne uvecavalo procenu stvarnog rnetabolisanja 14 C-aminopyrina. Abstract RESPIRATORV FUNCTION ANO 14C-AMINOPYRINE BREATH TEST Milovic V., Popovic O., Despotovic N., Petrovic M. 14C-Aminopyrine breath test, used for the as­sessment of liver function, was performed in five patients with globa! respiratory insufficiency in the phase of compensated acidosis and five con­trol persons, in order to check the influence of pulmonary function on the results of this test. Percentage dose 14C-aminopyrine, exhaled du­rini. 1 h (90-150 min), did not differ significantly in the group of patients (4,73 ± 0,46 % dose) and in the controls (4,98 ± 0,6 % dose). Dyna­mics of 14C02 excretion during 3 h after 14C-ami­nopyrine administration was, as well, similiar in investigated patients and in the group of control persons. It is concluded that globa! respiratory insufficiency in the phase of compensated aci­dosis does not influence significantly the results of l4C-aminopyrine test. Li teratura 1. Brodie B. B., Axelrod J.: The late of amino­pyrine (Pyramidon) in man and methods for esti­mation of aminopyrine and its metabolites in bio­logical material. J. Pharm. Exp. Ther. 99: 171­184, 1950. 2. Fromm H., Hofmann A. F.: Breath test for altered bile-acide metabolism. Lancet 2: 621­625, 1971. 3. George C. F., Watt P. J.: The !iver and re­sponse to drugs. In: Liver and biliary disease (Wright R. et al., Eds), W. B. Saunders Co., Lon­don, 1979 (344-377). 4. Hepner G. W., Vese II E. S.: Quantitative as­sesment of hepatic function by breath analysis after oral administration of (14C) aminopyrine. Ann. lnt. Med. 83: 632-638, 1975. 5. Jojic Nj., Popovic O., Andrejevic M. i sar.: 14C-Aminopyrin izdisajni test za ispitivanje funk­cije jetre. Radio!. lugosl. 14: 351-353, 1980. 6. King C. E., Toskes P. P., Spivey J. C. et al.: Detection of small intestinal bacterial overgrowth by means of a 14C-d-xylose breath test. Gastro­enterology 77: 75-82, 1979. 7. Newcomer A. D., Hofmann A. F., DiMagno E. et al.: Triolein breath test. A sensitive and spe­cific test for fat malabsorption. Gastroenterology 76: 6-13, 1979. B. Petrovic M., Milovic V., Popovic O.: Kinetika 14C-aminopirina u cirozi jetre i žuticama. Gastro­enterohepatol. Arh. 1: 20-24, 1982. Milovic V., Popovic O., Despotovic N., Petrovic M. 9. Popovic O., Novakovic R., Paligoric D. i sar.: lzdisajni test u poremecajima metabolizma žu­cnih soli. Med. istraž. 9 (suppl. 1): 47-54, 1976. 10. Popovic O., Jojic Nj., Novakovic R. i sar.: 14C-d-ksiloza test u dijagnostici sindroma staze u tankom crevu. Radiol. lugosl. 14: 355-357, 1980. 11. Popovic O., Milovic V., Petrovic M. i sar.: Upotreba izdisajnih testova u funkcionom ispiti­vanju jetre. U: Zbornik radova III hepatološkog simpozijuma. Ohrid, 1982 (351-354). 12. Popovic O., Kokanovic B., Savic Z.: 14C­Triolein izdisajni test u proceni apsorpcije masti. Med. istraž. 14: 87-89, 1981. 13. Winchell H. S., Stahelin H., Kusbov N.: Ki­netics of C02 -HC03 -in normal adult males. J. Nucl. Med. 11: 716, 1970. Adresa autora: Dr Vladan Milovic, Klinicka bol­nica, ul. Baja Sekulica 172, Beograd. Radiol. lugosl. 17: 453-456, 1983 MEDICINSKI FAKULTET U NOVOM SADU, INSTITUT ZA PATOLOŠKU FIZIOLOGIJU I LABORATORIJSKU DIJAGNOSTIKU LABORATORIJSKO-KLINICKA KONFRONTACIJA ODREDIVANJA VOLUMENA KRVI Milicevi6 B., Temerinac S., Gavrilovi6 S., Popovi6 S., Bošnjakovi6 P., Sekuli6 S., Borata R. Sažetak -Prikazana je metoda odredivanja volumena krvi (plazme i eritro­cita) razvijena na našem Institutu. Prednost ove metode je što koristi skra­6enu proceduru pripreme krvi za iniciranje i kompjutersku obradu podataka. Programsko rešenje kao izlazne podatke daje rezultat aktualnog i idealnog volumena krvi, plazme i eritrocita, odstupanja od idelalnih vrednosti, disku­siju dobijenih rezultata i dijagnozu dobijenog stanja. Metoda je proverena u klinickom radu na 45 hematoloških i 12 urgentnih hirurških pacijenata. Kon­frontanti isticu da je u svim do sada ispitivanim slucajevima nalaz volumena bio adekvatan klinickoj slici i biohemijskim na!azima, a da sadržaj informacija na izdatom rezultatu ima veliku klinicku vrednost, jer one poreci dijagnoze sadrže i podatke koji upucuju i na moguce terapijske zahvate. 1 poreci znacaj­nog skracenja vremena potrebnog za izvodenje ove metode (u odnosu na prethodne metode primenjivane u ovoj kuci), ocuvan je visok nivo tacnosti dobijenih rezultata. UDC: 616-008.841.5 :616-008.811 Key words -blood volume determination-diagnostic use, computerized data analysis Radio!. lugosl. 17: 457-460, 1983 Uvod -Mogucnost odredivanja volume­na krvi, eritrocita i plazme dilucionom me­todom poznata je dugo vremena (3), no nje­no korišcenje u svakodnevnom radu od strane lekara-klinicara vrlo je neujednaceno u raznim medicinskim centrima. 1 pored toga što je metoda odredivanja volumena krvi obeleženim eritrocitima i/ili albuminom uvedena u našoj sredini pre više godina, njeno korišcenje je bilo svedeno na spora­dicne slucajeve. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u dva osnovna uzroka: 1. lli je metoda nedovoljno tacna i brza za klinicke potrebe, 2. lli su podaci tacni, ali je njihov znacaj kao klinicke informacije mali, jer ne pru­žaju vecu dijagnozu ili terapijsku pomoc. Radi razjašnjenja ove dileme u našoj su sredini preduzete mere za razvijanje opti­malnog metodološkog postupka (1, 6) koji bi bio najtacniji i najbrži, a istovremeno je izvršeno okupljanje tirna lekara iz raznih grana medicine koji bi bili potencijalni ko­risnici metode. U odabiranju metodologije osnovni zahtevi su rešeni na sledeci nacin: -Odabrana je upotreba markiranih eri­trocita, jer oni ne difunduju u druge pro-store, pa je cirkulatorni volumen krvi mo­guce smatrati jednoprostornim zatvorenim sistemom (4). --Markiranje eritrocita tehnecijumom, jer je on prisutan u svakoj laboratoriji u svako vreme, a omogucuje svakodnevno ponav­ljanje merenja (7). -Upotreba posebne metode markiranja eri1irocita razvijene u ovoj laboratoriji (2), jer i pored manjeg prinosa daje najvecu brzinu izvodenja uz tolerantnu grešku. -Korišcenje, po savetu transfuziologa, eritrocita O krvne grupe Rh(D) negativne, dobrovoljnih davalaca krvi. Ovo zbog toga što cesto zbog stanja pacijenta (šok, ko­laps) nije moguce izvršiti merenje volumena krvi sa krvlju ispitivane osobe, a davanje krvi druge osobe indenticne u AB0 i Rh(D) sistemu zahteva izvodenje odredene proce­dure, što u urgentnim slucajevima nije mo­guc:e sprovesti. Antigenicnost ovih eritrocita je veoma mala, pa su oni, u datim uslovima najbezbedniji za izvodenje odredivanja vo­lumena krvi, a postiže se i potrebna brzina pretrage. --Racunarska obrada podataka (5) na kornpjuteru PDP-11/34 sa sopstvenim soft­ Milicevic B., Temerinac S., Gavrilovic S., Popovic S., Bošnjakovic P., Sekulic S., Borota R. verskim rešenjem, cime se izbegavaju gre­ške u obracunu, a veoma brzo daje gotove rezultate merenja. Programsko rešenje kao . izlazne podatke daje: volumen krvi, plazme i eritrocita sa njihovim idealnim vrednosti­ma, odstupanja od idealne vrednosti, kao i diskusiju dobijenih vrednosti i dijagnozu do­bijenog stanja. Materija! i metode -Postupak odrediva­nja: u plasticnu epruvetu od 50 ml se uzima 5 ml krvi O grupe, Rh(D) negativne. Krv se uzima iz bo::;:) ['Qja nije starija od 8 dana i dodaje joj se 18,5 MBq 99mTc pertehnetata, promeša se i posle 3 min. se ubaci neko­liko zrna kalaj hlorida (SnCl2). Dopuni se do 50 ml fiziološkim rastvorom, a zatim se 3 min. centrifugira na 2000 obrtaja, odsisa se supernatant i dopuni fiziološkim rastvo­rom do 25 ml. Dobro se promeša i odmah navlaci u špric 20 ml suspenzije obeleženih eritrocita, izmeri u kalibratoru doza a zatim inicira pacijentu. Posle 10 min. iz druge ruke pacijenta uzima se uzorak krvi iz koga se 5 ml prebaci u plasticnu epruvetu za me­renje i doda 0,1 ml rastvora saponina. Iz ostatka suspenzije markiranih eritrocita se spremi standard, a iz krvi uzorka se odredi hematokrit. Odmah se izvrši merenje radio­aktivnosti standarda i uzorka i ti se podaci, zajedno sa onima o polu, težini, visini i he­matokritu ubacuju u kompjuter. Rezultati -Na ovaj nacin izvršeno je od­redivanje volumena krvi i drugih pokazate­lja u 45 bolesnika sa dijagnozom prave po­licitemije Hematološkog odeljenja interne klinike i 12 bolesnika Centra za anesteziju i reanimaciju klinike za hirurške bolesti sa akutnom cirkulatornom insuficijencijom. Na­kon prvih dobijenih rezultata izvršena je la­boratorijsko-klinicka konfrontacija ciji se rezultati ovde iznose. Kod 43 bolesnika sa dijagnozom prave policitemije odredivanje volumena krvi je dalo odgovarajuce rezultate: volumen eri­trocita je kod svih pacijenata bio patološki povišen, te ih je racunarski program inter­pretirao kao policitemicnu hipervolemiju. Iz­dvaja se slucaj bolesnika P. 0. hospitalizo­vanog sa vertiginoznim smetnjama, glavo­boljom, povracanjem, pojacanim znojenjem, crvenilom lica i zategnutim trbušnim zidom koji onemogucuje adekvatnu palpaciju sle­zine, sa 6,21.1012 Er i povišenim vrednostima Hb-a i HTC-a. Prvi klinicki utisak je bio da se radi o pravoj policitemiji, ali je odrediva­nje volumena krvi ukazalo na relativnu eri­trocitozu uslovljenu dehidratacijom (povra­canje, znojenje) što je daljim pracenjem bo­lesnika i potvrdeno. U bolesnika E. l. koji je primljen sa subjektivnim tegobama i granic­nim vrednostima broja eritrocita i koncen­tracije hemoglobina, volumen krvi je bio u fiziološkim granicama, što je bio prvi poka­zatelj u iskljucivanju dijagnoze prave polici­temije. Od 12 bolesnika Centra za anesteziju i reanimaciju sa akutnom cirkulatornom insu­ficijencijom kojima je odreden volumen krvi izdvajamo dva primera: Pacijentkinja Ž. B. koja je primljena u teškom stanju sa zna­cima ileusa pracenog povracanjem po tipu mizerere. lntraoperativno je dijagnostikova­na gangrena tankog creva sa perforacijom i difuzni fibrinozno-purulentni peritonitis, pa je oko 40 cm creva resecirano. Postopera­tivno pacijentkinja je i dalje u vrlo teškom stanju, a nalaz volumena krvi odgovara oli­gocitemicnoj normovolemiji što se u potpu­nosti uklapa u klinicku sliku. Odstu­ Nadeno Idealno Diskusija panje Volumen krvi 4,53 4,73 -0,04 normalan Volumen znatno eritrocita 1,34 1,79 -0,25 snižen Volumen plazme 3,18 2,94 -0,08 normalan Nalaz: OLIGOCITEMICNA NORMOVOLEMIJA Odredivanjem volumena krvi dobijen je podatak da je potrebno nadoknaditi manjak uoblicenih elemenata krvi što je i ucinjeno. Pozitivni terapijski efekti se najbolje vide iz uporednog prikaza biohemijskih nalaza na dan izvodenja odredivanja volumena krvi i sutradan (u zagradi): Er 3,58 (3,82), Hb: 110 (120), HTC: 0,32 (0,34), proteini: 55 (58). lstog dana beleže se prva poboljšanja op­šteg stanja pacijentkinje, što se i dalje na­stavlja, pa se petog dana premešta na ode­ljenje. Laboratorijsko-klinicka konfrontacija odredivanja volumena krvi Drugi primer je pacijent G. R. koji je primljen zbog tromboze aortorenalnog »by pass-a«, te je uradena dezopstrukcija istog. Tre6eg postoperativnog dana se javljaju znaci kardiocirkulatorne nestabilnosti, zbog cega je posumnjano na hipovolemiju, a što je nalaz volumena krvi i potvrdio. Adekvat­na rehidratacija dovodi do uspostavljanja normalne kardiocirkulatorne funkcije. Jeda­naestog postoperativnog dana pacijent je relaparatomiran zbog pojave ileusa. Dalji tok je uredan, te se pacijent dvadesetdru­gog dana otpušta ku6i. Diskusija -Medusobno uporedivanje vrednosti metode odredivanja volumena krvi i klinickog toka bolesti pokazalo je u svim do sada ispitivanim slucajevima da je nalaz adekvatan klinickoj slici. U slucajevi­rna kada je vršena provera terapijskog sta­va dobijeni su povoljni rezultati koje su po­tvrdili i biohemijski nalazi, a i dalji tok bo­lesti. Od internistickih slucajeva metoda se po­lrnzala najkorisnijom u slucajevima eritroci­toza nejasne patogeneze. Zbog razlicitog terapijskog pristupa (i razlicite prognoze) vrlo je znacajno razlikovati pravu policite­miju od eritropoetinske i od relativne (»laž­ne«) eritrocitoze u cemu veliki znacaj ima odredivanje volumena krvi. Navedena me­toda ne može pouzdano da razlikuje pravu policitemiju od eritrocitoze, ali je to rela­tivno lako uciniti klinickim i hematološkim pregledima. Medutim, i klinickim i hemato­loškim pregledima se ne može pouzdano razlikovati relativna eritrocitoza od drugih eritrocitoza i u takvim stanjima metoda od­redivanja volumena krvi, plazme i eritrocita pokazuje svoju pravu vrednost. Poreci prave policitemije, indikacija za iz­vodenje ove metode u urgentnim stanjima postavljene su u slede6im stanjima: izolo­vana povreda mozga, politrauma sa povre­dom mozga, traumatska povreda abdomena, ileus, zapaljenski procesi u trbušnoj duplji, diferencijalna dijagnoza u ranom periodu »stress« ulkusa (pre pojave klinicki sigur­nih znakova), vaskularna oboljenja -post­operativno stanje, opekotine, akutni pan­k'reatitis, izolovane ili kombinovane povrede g udnog koša, politraume i šok. Radio!. lugosl. 17: 457-460, 1983 Ova metoda bi mogla da nade primenu i u ginekologiji (krvareca stanja), gastroente­rologiji (ciroze jetre, gastroenteroragije), endokrinologiji (hipotireoza), nefrologiji (bu­brežna insuficijencija), pedijatriji (sva ur­gentna stanja), infektologiji (dijareje, sep­ticna stanja, hepatiti), kardiologiji (kardio­geni šok), neurologiji (cerebralne hemora­gije i tromboze), kao i u preoperativnoj pri­premi starijih osoba, neurohirurških pacije­nata i sveže povredenih osoba. Posebna vrednost metode je u torne što koristi tre­nutno dostupnu krv, sa skra6enom procedu­ram pripreme krvi za iniciranje, uz istovre­meno ocuvan visoki nivo tacnosti, i kompju­terskom obradom podataka koja brzo, ta­cno i pregledno prikazuje dobijene rezul­tate, tako da u našim uslovima vreme od momenta postavljanja indikacije do izdava­nja rezultata iznosi oko 1 cas. lpak, radi predostrožnosti, rezultati se moraju upore­divati sa klinickom slikom i ostalim labora­torijskim nalazima. Zakljucak -Prikazana je metoda odredi­vanja volumena krvi, plazme i eritrocita po­mo6u heterolognih 99mTc obeleženih eri­trocita. Metoda je proverena u klinickom radu i pokazala se veoma dobrom jer daje vrlo pouzdane rezultate, može se primeniti u svim uslovima i ne predstavlja optere6e­nje za teške bolesnike. Rezultati dobijeni ovom metodom imaju narocitu klinicku vred­nost u proceni stanja i odabiru terapijskog postupka kod urgentnih pacijenata sa akut­nom cirkulatornom insuficijencijom. Takode ova metoda je neophodna za dijagnostiko­vanje prave policitemije i razlikovanje rela­tivne od ostalih eritrocitoza. Njena tacnost mo:že biti kompromitovana jedino greškama u iniciranju suspenzije eritrocita i vadenju krvi što se skoro uvek može izbe6i, ali se u interpretaciji rezultata ipak mora voditi ra­cuna i o ostalim laboratorijskim nalazima i klinickom stanju pacijenta. Milicevi6 B., Temerinac S., Gavrilovi6 S., Popovi6 S., Bošnjakovi6 P., Sekuli6 S., Borota R. Abstract CLINICAL-LABORATORY CONFRONTATION OF THE BLOOD VOLUME DETERMINATION Milicevic B., Temerinac S., Gavrilovic S., Popovic S., Bošnjakovic P., Sekulic S., Borota R. A method for the blood volume (plasma and erythrocyte) determination, developed in our insti­tute is presented. The advantage of this method is in a short term blood labeling procedure and in computerised dala analysis. This programme gives the following output dala: the actual and ideal blood, plasma and erythrocyte volume, the differences between the actual values and a pa­thophysiologic diagnosis of the patient's condi­tion. The method was chequed in clinical work in 45 hematologic and 12 urgent surgical pati­ents. It is pointed out that in ali of the cases the blood volume values were in accordance with the clinical conditions and biochemical findings, and that the informations obtained in that way had a great clinical value as, besides the correct diagnosis, they led to the best therapeutic inter­ventions. Literatura 1. Arnold J. E.: Nuclear Medicine, London, 1972. 2. Borota R.: Tehnika obeležavanja eritrocita tehnecij umom. Radio!. lugosl. 11: 347-350, 1977. 3. Gray J., Sterling K.: The Tagging of Red Cels and Plasma Proteins with Radioactive Chro­mium. J. Ciin. lnvest. 29: 1604, 1950. 4. Guyton A. C.: Udžbenik medicinske fiziolo­gije. Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1978 (430-432). 5. Hidalgo J. U., Nadler S. B., Block T.: The Use of The Electronic Digital Computer to Deter­mine Best Fit of Blood Volume Formulas. J. Nucl. Med. 3: 94, 1962. 6. lnternational Committee for Standardization in Haematology: Recommended Methods for Mea­surement of Red-Celi and Plasma Volumen. J. Nucl. Med. 21: 793-800, 1980. 7. Tadžer l.: Opšta patološka fiziologija. Medi­cinska knjiga Beograd-Zagreb, 1981 (388-390). Adresa autora: B. Milicevic, Institut za patolo­šku fiziologiju, Medicinski fakultet, 21000 Novi Sad. KBC »Dr DRAGl.A MIŠOVI(::« -BEOGRAD, KLINIKA ZA INTERNU MEDICINU INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA, INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE ODNOSI SADRŽAJA NEKIH ELEIVIENATA U TRAGOVIMA U NEIZMENJENOJ MUKOZI IKOLONA DOBIJENIH NEUTRONSKOM AKTIVACIONOM ANALIZOM Božanic M., Draškovic R. J. Sažetak -Polazeci od histopatološkog kriterijuma, autori su ispitali grupu uzoraka zdrave kolonske mukoze u pogledu sadržaja elemenata u tragovima i njihovih medusobnih odnosa. Ustanovljeno je prisustvo 6 elemenata u tra­govima: 4 iz grupe esencijalnih -Fe, Cr, Zn i 2 iz grupe neesencijalnih ­Se i Sb. Rasponi vrednosti esencijalnih elemenata u tragovima su se kretali u okviru istog reda velicina (sa izuzetkom Fe), a neesencijalnih u rasponu dva reda velicina. lspitivanje oblika meduzavisnosti posmatranih elemenata kom­pleksnom regresionom analizom izdvaja 2 kombinacije parova elemenata na ,,;sokom nivou signifikantnosti (1 %), sa visokim koeficijentom korelacije "R2 > /J/3/) -Cr/Fe i Fe/Co. Prikazane regresije pokazuju dobro korelativnost samo za vecinu ispitivanih esencijalnih elemenata. Oblik krive je rastuci, meduzavisnost porasta potpuno definisana, a najviša korelativnost je nadena kod regresija višeg ranga -polinomne kvadratne i kubne. UDC: 611.348:611-018.25 :612.015.31 Key words -colon, mucous membrane, elements in traces Radiol. lugosl.17: 461-465, 1983 Uvod -Kožu, endotel respiratornog trak­ta i mukozu digestivnog trakta možemo po­smatrati i k'ao tri osnovna granicna podrucja izmedu org·anizma s jedne strane i okoline s druge. Kad se radi o mukozi digestivnog trakta, zahvaljujuci procesima sekrecije, ekskrecije i apsorpcije, neke materije koje su dotle predstavljale deo okoline postaju deo organizma, a neke koje su bile deo organizma postaju deo okoline. U ovim pro­cesima ucestvuju i elementi u tragovima (9). S obzirom na položaj mukoze kolona kao granicnog tkiva, verovatno je, da na sa­držaje elemenata u tragovima mogu da uticu ove tri grupe cinilaca: -morfološko i funkcionalno stanje sa­mog mukoznog tkiva, sa stanovišta njegovih uloga u metabolickom putu ovih elemenata u normalnim i patološkim izmenjenim uslo­vima; -sadržaji elemenata u tragovima u crev­nom lumenu; i -sadrfaji elemenata u tragovima u orga­nizmu. Preplitanje ovih cinilaca u svakom poje­dinom slucaju je, svakako, dinamican pro­ces te i posmatranje sadržaja elemenata u tragovima u jednom histopatološkom sta­nju ovog tkiva treba uzeti samo kao stanje jednog trenutka u kontinuiranom proce­su (1). Brzina dinamike ovih promena u vre­menu, posmatrana na sadržajima eleme­nata u tragovima u mukoznom tkivu je veoma zn'acajna, no nije nam poznata. Ce­necSi da odredena morfološka karakteristika promena, odnosno patohistološka slika obo­ljenj"a (a stim i funkcionalna promena) ve­rov·atno predstavlja važan, ako ne i presudan cinilac u pogledu izmene sadržaja eleme­nata u tragovima, obavili smo ispitivanje odnosa sadržaja 6 elemenata n·a mukozi rektosigmoida koja nije pokazivala odstu­panje od normale, odnosno na histološki neizmenjenoj, zdravoj, mukozi. Odredili smo sadrŽ'aje 4 elementa iz grupe esencijalnih -Fe, Cr, Co i Zn i 2 iz grupe neesencijal­nih -Sb i Se. Bolesnici i metode -lspitivanje je obav­ljeno na uzorcima mukoznog tkiva kolona (levi kolon, odnosno sigma i rektum) 16 bo­lesnika, hospitalizovanih iz drugih razloga, tj. onih koji nisu imali klinicke ni histopato­loške zn'ake oboljenja ovog dela digestivnog Božanic M., Draškovic R. J. trakta. Kod svih posmatranih, klinicki i hi­stopatološki nalaz je bio verifikovan od strane kompetentnih osoba. Sa histološke tacke gledišta, mukoza ko­lona je rel'ativno jednostavno sagradena, a dominantne celijske populacije, odnosno tkivne strukture, naših uzoraka predstavljale su peharaste i apsorptivne celije Liberkino­vih kripti, kao i retke argentafine, potom in­tersticijum sa tankim vezivnim vl'akriima i ret­kim raznorodnim celijama (limfociti, fibro­blasti i dr.) (3, 4). Analizirani uzorci su pred­stavljali zahvatc u tkivo samo do laminae propriae mucosae, cime je b·ar donekle izbegnuto uplitanje brojnih tkivnih cinilaca, kao što su krvni sudovi i sama krv, mišicna vlakna i dr. iz dublje položenih struktura, a koji bi mogli znatno da uticu n·a rezultate. Tehnicki detalji uzimanja, pripreme i obrade uzoraka su izloženi na drugom mestu (2, 4, 6). S obzirom na male mase pojedinih uzo­raka (približno oko 0,1 g) i vrlo malu pro­centnu zastupljenost elemenata u tragovima u tkivu, pa stoga i na ocekivane veoma male apsolutne iznose ovih u pojedinim uzor­cima, k'ao najpodesnija analiticka metoda je odabrana neutronska aktivaciona ana­liza, upotrebom komparacione metode. De­taljniji opisi same metode, k'ao i prakticna primena iste u ovakvim istraživanjima, izlo­ženi su na drugom mestu (2, 4, 6). ­ 1r Rezultati -Pregled rezultata obavljenog ispitivanja dat je tabel'arno, a vrednosti su date u ppm liofiliziranog tkiva (tabela 1). Osnovni statisticki podaci su prikazani na tabeli 2. Ovde se, izmedu ostalog, može uociti d'a je raspon vrednosti (RV) ispitivanih esencijalnih elemenata (Cr, Co, Zn) -sa izuzetkom Fe -bio mali, u jednom redu velicina, dok je isti kod neesencijalnih ele­menata (Se i Sb) bio veci, u 2 reda velicina (tabela 2). Dalje ispitivanje meduz·avisnosti posma­tranih obeležja (sadržaji elemenata u tra­govima i starost bolesnika) izvršeno je odre­divanjem Spearmanovog koeficijenta kore­lacije ranga za sve kombinacije parova ele­menata, odnosno elemenata i godina sta­rosti. Ovo je uradeno na 3 nivoa sinjifi­kantnosti (1 -0/o·, 5 Ofo., 10 %). Na nivou visoke sinjifikantnosti (1 O/o) izdvojeno je 7 kombi­nacija i to: Sc/Cr; Sc/Fe; Sc/Co; Cr/Fe; Cr/Co; Cr/Zn; Fe/Co. Dalja analiza, odnosno bliže utvrdivanja oblika meduzavisnosti, sa odredivanjem ste­pena korel'ativnosti, izvršeno je regresionom analizom. Ova je uradena po 6 tipova re­gresija (linearna, eksponencijalna, logari­tamska, kriva sn·age, polinomna kvadratna i polinomna kubna), pri cemu neke od re­gresija nižeg ranga treba posmatrati kao specijalne slucajeve regresija višeg rang·a. Regresionom analizom smo izdvojili 2 kombinacije parova elemenata sa visokim koeficijentom korel'acije (R2 > /0,8/) i to: Cr/Fe i Fe/Co sa R2 od 0,865 odnosno 0.806. dok su odbacene kombinacije im'ale R2 od O, 11 do 0,78. Napomenucemo da se ovako Se (ppm) __ C..r:_(ppm) Fe (ppm) Co (ppm)_Zn (ppm) Sb (ppm) GO (god) (e.91. 1 24,57 33,46 4551,21 29,76 34,71 22,96 33,00 ž 2 1,74 5,36 783,48 6,20 141, 15 141,61 51,00 M 3 2,42 7,23 1282,10 17,76 160,43 247,72 61,00 M 4 15,82 25,67 4502,07 31,38 178,89 140,91 71,00 M 5 30,58 44,46 7730,94 60,15 161,22 214,46 50,00 M 9,08 1074,71 16,88 181,96 251,25 59,00 ­ 21,32 1719,46 21,67 162,68 286,88 47,00 M 2,17 8 9 10 11 12 13 14 15 16 15,83 3,25 37,95 19,24 18,31 44.91 9,73 7,77 46,.3 ___ 28,87 16,73 33,65 17,84 20,59 19.32 14.86 7,06 32,19 3224,19 1177,67 5325,75 3049,94 3388,98 1983,45 3251,90 558,33 5447,32 25.15 16,90 36,67 23,05 22.87 37.08 44,33 7,90 44.21 136,23 124,64 100,32 120,36 122,41 150,23 136,61 123, 13 25,38 ___ 50,00 88,23 48,00 263,72 48,00 43,68 31,00 23,32 53,00 13,76 39,00 366,00 34,00 90,14 29,00 3,80 53,00 - ž ž ž ­ M 7 7 M Tabela 1 -Sadržaji elemenata u traqovima u mukoznom tkivu zdravog humanog kolona Table 1 -Contents of trace elements in mucosa tissues of human healthy colon Q. o n = 16 n = 16 n = 16 n = 16 n = 15 n = 16 n = 16 c XMIN = 174 XMIN = 5,36 XM IN = 558,33 XMIN = 6,20 XMIN = 34,74 XMIN = 3,80 XMIN = 29,00 XMAX = 46,73 XMAX = 44,46 XMAX = 7730,94 XMAX = 60,15 XMAX = 181,96 XMAX = 366,00 XMAX = 71,00 u, . Ol '3 3 1 o (D (O ::,ro m... o. o cii' '< ::J o (O C.., C) "Tl CD 2..ro.<. ::, 3 (/J O C.=: co s:: X II .:JCD1531 3· s. š. 3 [1 -< ..... OJ . 'T ep ;§ .: 3 ° ­1 1 o "-1 --.J - /0,8/) has been found, by observing interdependence of the investigated elements, using the complex regression analysis. The obtained regression show good correlation for majority of investigated essential elements, growing curve, clearly defined interdependence and very good correlation for polinomial square and cubic functions. Fram the obtained results, it can be concluded that existing relations among oligoelements in the investigated tissue are com­plex and influenced by numerous factors. Literatura 1. Arambašic M .. 0ordevi6 M .. Jovanovic V.: Opšta patologija. Svetozar Markovic, Beograd, 1983. 2. Božanic M.: Odredivanje elemenata u tra­govirna u mukozi humanog kolona metodam neutronske aktivacione analize. Doktorska diser­tacija, Univerzitet u Beogradu, 1983. 3. Cornelis R.: Critical Evaluation of the Li­terature Values of Eitheen Trace Elements in Human Serum or Plasma, Detto. 4. Draškovic R.: lspitivanje geohemijskih ka­rakteristika komponenata nekih kontinentalnih vodenih sistema nedestruktivnom radioaktiva­cionom analizam. Doktorska disertacija, Univer­zitet u Beogradu, 1978. 5. Feinedegen L. E., Kas pare k K.: Medical Aspects of Trace Elements Research. U: Trace Elements Analitical Chemistry in Medicine and Biology, W. de Gruyter, Berlin-New York, 1980. 6. Jacimovic Lj.: Odredivanje elemenata u tra­govima u nekim konkrecijama humano,g porekla radioaktivacionom analizam. Magistarski rap, Sve­ucilište u Zagrebu, 1978. 7. Laban A.: Morfološka dijagnostika gastro­intestinalnih biopsija. U: Dijagnostika i diferen­cijalna dijagnostika u gastroenterologiji i hepa­tologiji (Perišic V., Glišic Lj. i sarad.), Medicinska biblioteka, Beograd-Zagreb, 1981. 8. Parizek J.: Toxicological Studies lnvolving Trace Elements. U: IAEA Symposium on Nuclear Activation Techniques in the Life Sciences, Ljub­ljana, 1972 (SM-157/82). 9. Tadžer l.: Opšta patološka fiziologija. Medi­cinska knjiga, Beograd-Zagreb, 1981. , 10. Whitehead R.: Mucosal Biopsy of the Ga­strointestinal Tract. W. B. Saunders ·comp., Lon­don, 1973. Adresa autora: Dr. M. Božanic, KBC »Dr Dra­giša Mišovic«, 11000 Beograd. Radiol. lugosl. 17: 461-465, 1983 delovna organizac11a slovenijales-trgovina ljubljana Izvozna dejavnost DO Slovenijales-trgovina vkljucuje polfinalne izdelke: žagan les in eleme'nte listavcev, žagan les iglavcev, lesne plošce, furnir, gozdne proizvode, lesene gradbene ele­mente in konstrukcije, celulozo, papir, kemicne surovine in repromaterlal. Med finalnimi izdelki so najpomembnejši izvozni artikli kolonialno in rustikalno pohištvo iz masivnega lesa, moderno ploskovno pohištvo, športni artikli, kemicni izdelki in stroji ter naprave za lesno industrijo. Velik razvoj je dosegel izvoz inženiringa objektov in opre'me, predvsem hotelskih, turi­sticnih in drugih gospodarskih objektov. Uvozna dejavnost ob­sega proizvode kemicne, bazne in finalne industrije, repromate­riale za lesno industrijo in druge industrijske veje, papir in celulozo, lesno obdelovalne in gradbene stroje ter orodja. V okviru uvozne dejavnosti so organizirana zastopstva in kon­signacijska prodaja repromaterialov, orodij. strojev in avdio­vizualnih programov. Na notranjem trgu prodaja delovna organizacija Slovenijales­trgovina stanovanjsko opremo, ki vkljucuje pohištvo, belo teh­niko, svetila, talne In zidne obloge' ter ostalo notranjo de­koracijo. Ustrezno širok asortiment, gosta mreža prodajnih lokalov in sodobna skladišca omogocajo ob podpori racunalnika uvajanje družinskega inženiringa in zadovoljujejo najzahtevnejše kupce. Poleg stanovanjske opreme za izgradnjo In flnallzacl jo stanovanjskih In drugih objektov nudi delovna organizacija Slo­venijales-trgovina veliko izbiro žaganega lesa, lesnih tvoriv, stavbnega pohištva, osnovnih gradbenih In Instalacijskih mate­rialov, sanitarne keramike ter Izolacijskih materialov. Izvajal­cem gradbenih del DO Slovenijales-trgovina posreduje dobavo vseh gradbenih elementov In oskrbuje lesno industrijo s suro­vinami In repromaterljall. Na podrucju opreme In Inženiringa, ki vkljucuje kompletne hotelske in poslovne objekte, šole in vrtce, bolnišnice, banke ter športne In kulturne objekte delovna organizacija Slovenijales-trgovina nudi investitorjem svetovanje, projektiranje, celotno organizacijo, montažo In tehnicni prevzem. Delovna organizacija Slovenijales-trgovina oskrbuje jugoslovan­sko tržišce s hlodovino, žaganim lesom, furnirjem In drugimi elementi iz tropskih drevesnih vrst. Del tropskega lesa Izvira iz mešanega podjetja Slovenla Bois, ki ga Je 1971. leta usta­novila delovna organizacija Slovenijales-trgovina v CAR. Poleg gozdne proizvodnje (secnja in Izvoz hlodovine) se podjetje od leta 1978, ko je bila zgrajena sodobna žagalnica In furnirnica z lastno energetsko postajo, ukvarja s proizvodnjo žaganega lesa in furnirja. Precejšen del uvožene tropske' hlodovine se razžaga v sodobnem obratu, ki Je bil v ta namen ustanovljen v Kopru v neposredni bližini mednarodnega pristanišca. BOLNICKI CENTAR -RIJEKA, INTERNA KLINIKA, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, KIRURŠKA KLINIKA KLINICKA PRIMJENA HOLESCINTIGRAFIJE I ENDOSKOPSKE RETROGRADNE HOLANGIO PANKREATOGRAFIJE U BOLESTIMA HEPATO BILJARNOG TRAKTA Rubinic M., Buric A., Vucemilovic A., Rahelic v. Sažetak -Sekvencijalna scintigrafija jetre i žucnih vodova s 99mTc-dietil­idom ucinjena je kod 47 iktericnih bolesnika, s namjerom da se na jednosta­van na.in prepozna e:,strahepataina opstru kcija i talw omoguci što rani je poduzimanje odgovarajucih terapijskih postupaka. U bolesnika s funkcionalno ocuvanom jetrom moguce je razluciti oblik opstrul Q. o i= __ ( p p M) i Zn (PPM) i Sb (PPl\1) i ST (god) O> -"' . 1 3,51 1 12,49 1 2185,27 1 27,19 1 199,64 1 500,61 1 48,00 1 ž :::, . "' 2 42,67 2 6,11 2 1610,05 2 22,68 2 132,62 2 367,34 2 60,00 2 ž N. O> 3 2,04 3 6,37 3 881,28 3 15,54 3 152,38 3 162,83 3 70,00 3 ž -o o 4 3,55 4 12,20 4 1713,77 4 19,48 4 149, 15 4 323,62 4 42,00 4 ž O> Q. 5 1,42 5 38,64 5 1126,94 5 9,56 5 167,42 5 161,91 5 81,00 5 M ­ ;,;-'" 6 17,07 6 43,79 6 5861,07 6 52,29 6 118,49 6 166,59 6 75,00 6 M 7 3,02 7 3,84 7 1501,95 7 22,83 7 143,43 7 299,13 7 52,00 7 ž o (fl O> Q. ete. N< .!". 3 n = 43 n = 43 n = 43 O> XMIN = 1,26 XMIN = 0,00 XMIN = 323,40 XMIN = 4,61 XMIN = 0,00 XMIN = 4,62 XMIN = 28,00 :::, <1l n = 43 n = 41 n = 43 n = 43 XMAX = 49,72 XMAX = 49,53 XMAX = 8062,81 XMAX = 93,78 XMAX = 225,09 XMAX = 1471,20 XMAX = 81,00 ::,-:o: R = 48,46 R = 49,53 R = 7739,41 R = 89,17 R = 225,09 R = 1466,58 R = 53,00 (1) XBAR = 14,02 XBAR = 19,35 XBAR = 3162,48 XBAR = 28,62 XBAR = 115,97 XBAR = 247,66 XBAR = 52,77 ro 3 SDEV = 13,74 SDEV = 13,78 SDEV = 2217,53 SDEV = 18,15 SDEV = 63,17 SDEV = 266,89 SDEV = 11,55 :::, <1l V%= 97,97 V%= 71,23 V%= 70,12 V%= 63,40 V%= 54,47 V%= 107,77 V%= 21,89 O> ­ SE= 2,10 SE= 2,99 SE = 338,17 SE= 2,77 SE= 9,63 SE= 40,70 SE= 1,76 3 SE%= 14,94 SE%= 13,39 SE%= 10,69 SE%= 9,67 SE%= 8,31 SE%= 16,43 SE%= 3,34 ;,;­C XBARM = 16,28 XBARM = 29,15 XBARM = 3849,60 XBARM = 34,81 XBARM = 108,73 XBARM = 256,11 XBARM = 54,47 N o :::, ete. o 3 Tabela 1 -Sadržaji (Cx) Se, Cr, Fe, Co, Zn i Sb, podaei o starosnom dobu i polu, i statisticki parametri dobijeni kompjuterskom analizom . < za grupu paeijenata sa dijagnozom Colitis Chroniea -CCh C Table 1 -Contents (Cxl Se, Cr, Fe, Co, Zn and Sb, data of age and sex, and statistieal parameters obtained by eomputer analysis for group of patients with diagnosis Colitis Chroniea -CCh :::, o 3 :::, o 25 NS Se ++ ++ 20,2 Cr ++ ++ ++ + 51,2 Fe ++ ++ ++ + 45,1 Co ++ ++ + 23,2 Zn ++ ++ ++ + 62,2 Sb ++ 9,3 DG 0,00001 Tabela 3 -Tabela odluka o testiranju hipoteze o jednakosti srednjih vrednosti Cx-parametara za dijagnosticke grupe (F-test) Table 3 -Deeision's table of hypothesis testing of equality of Cx-mean values parameters tor dia­gnostie groups (F-test) dacima o tipu regresije, nivoima sinjifikant­nosti, najvecim vrednostima korelacionih ko­eficijenata sa dobijenim odgovarajucim fito­vanim krivama. Na slici 1 prikazana je fito­vana kriva za par sadržaja elemenata Cco: CFe za grupu pacijenata sa dijagnozom Co­litis chronica -CCH (polinomna kubna pa­rabola). Zakljucak -Prikazan je statisticki postu­pak koji omogucava da se sa visokom po­uzdanošcu i sinjifikantnošcu izdvoje podaci -u našem slucaju o sadržajima elemenata Cr, Sb, Se, Zn, Fe, i Co u normalnim i pa­tološki promenjenim mukoznim tkivima hu­manog kolona -koji se dalje mogu sa do­voljno velikom pouzdanošcu koristiti pri objašnjavanju povecavanja ili smanjivanja koncentracija nadenih elemenata u zavisno­sti od nastalih patoloških promena u ispiti­vanim uzorcima žive materije. Ovim postupkom su u seriji N-, CCh-, Cu-, AT-i Ac-mukoznih tkiva izdvojeni sadržaji Sb, Se i Co kao i parametar »GD« koji su zavisni od patoloških promena i koji se mogu s·a velikom pouzdanošcu i sinjifikant­nošcu uzeti u obzir pri daljem razmatranju nastajanja ovih promena bilo da su prisut­nost ovih elemenata i njihove koncentracije uzrok ili posledica patoloških stanja ispitiva­nih tkiva. Kompjuterska analiza podataka o sadržajima nekih e:emenata u f!'Ukoznom tkivu i normal nog .. _ ..LO co C\J Q) o 'ui ((l -"' :::, 'O o ..____ a: X L1J 1 ..____ --, X ..____ OLLJ II II ((l -"' ((l C 1 o o ..____ a: o... o l!) .::: z a: X --,­X L1J 1-((l @o+ oo (/) 1 1 1 1 1 1 1 1 +I 1 1 ++ 1 1 C\J C')'St l!) 6000 (.') (.') (.') (.') T""" T""" T""" T'"" 0000 QJ 1 0,69 1 . O) ((l 1-Ji o 0 II 4 0,99 5 oo (/) ((l 1-­ 2 0,43 1 2 I I X ..lO co C\J O) 'ui o o > l!) PREGLED REGRESIJE X, Y TYP Oznaka LIN 1 EXP 2 LOG 3 POW 4 POLYP 5 POLYC 6 (f) ((l c -"' QJ C TYP . X, Y, G R2MAX NS -. o. 123456 o. (f) o Se, Cr ((l 'O 3 0,93 1 en C ((l 4 0,97 5 ((l 1 1 1 1 C QJ 5N 'O o 1 + 1 o C Se, Fe 1 O) o 1 0,70 1 +I++ ((l 2 0,57 1 ..____ a: z X . C ++++ 3 0,98 1 ((l Ql ..____ L1J (f) 4 1,00 5 a: ..____ o ((l --, o X -"' X ..____ :::, ..____ ((l --,­ OLLJ -"' 1 a: X 'O ((l II II o... o C .o+ L1J E -(f) 5 0,75 5 QJ . o Se, Co C\JC')'St l!) ((l C o. QJ 1 0,54 1 mm OJ en ' . (/)(/)(/)(/) " QJ 2 0,38 1 o. 1 3 0,89 T'"" T'"" T""" T""" Cll o -"' m co ro en (/) (/)(/)(/)(/) 1-Ji 5N II o 0 . QJ Ql Se, Zn o 1-1-I X I Ql E 1 0,25 5 en ((l o 2 0,21 1 C ro ..____ a: X ..____ L1J ..____ o ((l --, o -"' X :::, ..____ ((l ..____ -"' 1 OLLJ a: 'O Cll o... o II II C .-,2 LO ++I 1 co C\J O) o (f) ++ 1 1 o l!) ++++ .::: z ++++ a: X C\J C')'St l!) 6666 --,­ X ()()()() c ((l -"' ·­ ·2 'ui Cll ((l C ((l ((l -"' :::, 'O ?-3N " 4 0,94 () -5N o (f) Se, Sd >, 1 0,35 10 (f) Cll 2 0,19 1 C 3N Cll 4N o 5N QJ Se, GD .o 1 0,19 2 o oo 80+ L1J .,.... T""" T'"" T""" 2N (/) . _ll'oi • •tt• • • .il tllttitt. tHttl•ol).'ll"')ltl ••• i.11-ll""' 1. .. i•o,1 101111'<11 ,1-1.t•••, ,,.J ... .c• .r ,,a„ 11.i: ... •U,t.if" l.'-: e,,.;ntf"" tt..it t .t.t.•l•w·•:;i.. . , ••• ., •• .,. 1 ! f ,•,.••••l,u,·iott , ... ,.-... 1 , .. "'),IQ 1 1 ľ ihll .. :ri.. UUi0 :1 ttl 0 9 1Wl>olll 104 tt'h IW)ll . .,I .... i ,.,111,.,-JI .\}U'I !"l\JIJ Slika 1 Scintigram kostiju lica sa zonama koštane inflamacije Radioizotopsko testiranje dentogenih inflamacija koštanog tkiva vilica INDEX II b II a 1 GRUPA III GRUPA Legenda: INDEX -odnos akumulacije u inflami­ ranom i zdravom tkivu 1 grupa: bez znakova osteomijelitisa i dentogene infekcije 11 a: sa dentogenom infekcijom, bez znakova osteomijelitisa II b: sa pojedinacnim znacima osteomi­ jelitisa III grupa: sa tipicnim znacima osteomi­ jelitisa Slika 2 Intenzitet akumulacije 99mTc-MDP u ispitivanih bolesnika Diskusija -Znatna ucestanost inflama­tornih oboljenja kostiju vilica dentogenog porekla, nalaže precizno i pravovremeno detektovanje ovih procesa. Konvencionalne metode u praksi ne zadovoljavaju cesto ove zahteve. Mi smo zato, pored uobicajenih di­jagnoznih metoda, za detekciju koštane in­flamacije, koristili osetljivu metodu scinti­grafije kostiju. Vec sama kvalitativna interpretacija scin­tigrafskih snimaka opravdava primenu ko­rišcene metode. U svih ispitanih bolesnika, u kojih je na osnovu mnogih indicija posto­jala opravdana sumnja da se radi o lakšem ili težem stepenu koštane inflamacije,. regi­strovana je bila zona hiperakumulacije obe­leživaca. Ovo je od utoliko veceg znacaja, što je takav n'alaz bio cesto nepristupacan drugim metodama koje smo koristili (pred­met studije koja je u toku). lzgleda nam da je kvantitativna ocena ve­licine obeleživac'a u inflamiranoj kosti, dalji doprinos znacaju korišcene metode. Uvek izrazita akumulacija (indeks preko 2,0) u obolelih sa klinicki ispoljenim osteomijeliti­som, k'ao i u dela onih sa suspektnim osteo­mijelitisom vilice (oko polovina bolesnika iz podgrupe II b) obec·ava, da ce metoda na ovakav nacin primenjivana biti korisna za ocenu stepena zapaljenjskog procesa u zahvacenoj koštanoj regiji. Radio!. lugosl. 17: 481-484, 1983 Zakljucak -Prikazali smo rezultate scin­tigrafije kostiju sa ciljem detekcije dento­genih inflamacija koštanog tkiva vilica. Po­red dobijanj'a vrlo kvalitetnih scintigrama koji kvalitativno prikazuju mesto inflamacije, ispitali smo i korisnost kvantitativne proce­ne akumulacije obeleživaca u inflamiranoj kosti. Na osnovu dobijenih rezultata sma­tramo da ce opisana metoda naci opravdano mesto u dijagnozi osteomijelitisa vilica den­togenog porekla. Abstract RADIOISOTOPE TESTING OF DENTOGENE INFLAMMATION OF JAW BONE TISSUE Popovic': A., Paunkovic': N. Scintigraphy of jaw bones by using of 99mTc methylenediphosphonate has been. performed in order to investigate jaw bone tissue inflammation. The investigation has been done in 27 patients after tooth extraction or surgical treatment of dent:al infections. In ali patients the inflammatory area could be visualized on bone seans. The quantitative evaluation of radionuclide uptake intensity in inflammatory region could signifi­cantly indicate the existence of acute jaw osteo­myelitis. Literatura 1. Abrikosov A. l.: Osnovi specijalne patološke anatomije, V izdanje. Medicinska knjiga, Beo­grad-Zaigreb, 1965. 2. Djokovic': Lj., Djordjevic': R., Jocic': M. i sar.: Naša iskustva u lecenju osteomijelita vilica. SGS 1-2, 27-34, 1959. 3. Evdokimov A.: Rukovodstvo po hirurgice­skoj stomatologiji. lzdatelstvo »Medicina«, Mo­skva, 1972. 4. Korolenko A.: Osobnosti patogeneza, kliniki i dijagnostiki odontogennovo osteomijelita vetvi nižnjej celjusti. U: hirurgiceskaja stomatologija, »Zdorovija«, Kijev, 1976 (25-29). 5. Lukomskij l. G.: Odontogenije osteomijeliti celjusti. Moskva, 1929. 6. Miletic': M., Pop-Nikolov D., !lijev D.: Osteomi­jelitisi vilica sa ekstraoralnim fistulama. Stoma­tolo/;ka nedelja, Priština, 1974. 7. Pišcevic': A., Jojic': B., Karapandžic': M., Pero­vic ,J.: Infekcija lica i vilica dentogenog porekla. Stom. ned. Srbije, 1971 (9-14). 8. Sjerobabin l., Djordjevic': V., Bojovic': M.: Osteomijelitisi vilica dentogenog porekla. SGS 4, 229, 1974. 9. škokljev A. i sar.: Akutni inflamatorni pro­cesi dentogenog porekla. U: VIII Stomatološka nedelja, 1971 (29-32). Popovic A., Paunkovic N. 10. Trauner R.: Die Osteomielitis der Kiefer, Fortschritte der Fiefer-und Gesichts-Chirurgie. Band IX, Stuttgart, 1964 (146-152). 11. Vanli6-Razumeni6 N., Djoki6 D., Paunko­vi6 N. et al.: Hemijske i biološke osobine Tc-99m­metilendifosfonata (MDP). l. Priprema osteotrop­no,g reagensa. Radiol. lugosl. 16: 135-139, 1982. 12. Vasiljev G. A., Suslova E. A.: Osteomijeliti celjustej v detskom vozraste. Stomatologija, 1937. Adresa autora: Prim. dr Aleksandar Popovi6, Odsek oralne hirurgije Stomatološke službe, Me­dicinski centar, 19000 Zajecar. OPCA BOLNICA SPLIT, ODJEL ZA NUKLEARNU MEDICINU ODJEL ZA PLUCNE BOLESTI ZNACAJ RADIOALERGOSORBENT TESTA (RAST-a) U DIJAGNOZI ALERGIJE NA INHALACIONE ALERGENE -KOMPARACIJA DIJAGNOSTICKIH METODA Zekan Lj., Cvitanovic S., Tocilj J. Sažetak -Rezultati radioale.gosorbent testa (RAST-a) usporedivani su s in­tradermalnim testovima na alergene kucne prašine, Dermatophagoideus pte­ronyssinus -grinje i polene trava (poa pratensis, phleum pratense i secale cereale), kod bolesnika sa respiratornom alergijam. Obradeno je 67 bolesnika i nadena je dobra korelacija izmedu intradermalnih testova i RAST-a za aler­gens.i ekstrakt dc::.1atophagoideJs pteronyssinus (r = 0,70) u slucajevima _ poz1t1vne anamneze alergije, a slabija korelacija sa ekstraktom kucne prašine (r = 0,40). U slucaju polena trava korelacija je iznosila od r = 0,97 do r = 0,99. Na osnovu dobijenih rezultata može se zakljuciti da je RAST korisna dodatna metoda za utvrdivanje precizne dijagnoze. U DC: 616-056.3 :616.211-002.12 :576.8.097 .2 Key words -hypersensitivity, allergens, radioallergosorbent test Radiol. lugosl. 17: 485-489, 1983 Uvod -U svim slucajevima alergijske bronhalne 'astme i polenoze, sudjeluje ana­filakticki oblik preosjetljivosti (tip 1) posre­dovan reaginskim antitijelima, lgE. Taj imu­noglobulin sintetiziraju plazma stanice u sluznici nosa, respiratornog trakta, g·astro­intestinalnog trakta i limfoidnog tkiva. Na­lazimo ga u razlicitim tkivima, tjelesnim te­kucinama, n·azalnom i bronhalnom sekretu alergicnih osoba. Prisutnost lgE u sekretu respiratornog trakta možda je posljedica lokalne sekrecije, ili predstavlja pasivnu eksudaciju iz seruma. lgE su vez·ani za membranu mastocita i bazofilnih leukocita, a poslije sp'ajanja dvije molekule lgE sa odgovarajucim antigenom dolazi do degra­nulacije i tirne se oslobada i aktivira citav niz medijatora, koji su uzrok pojavi klinicke m·anifestacije alergije (atopije). Mnogi izvještaji o alergiji na inh'alacione alergene, kožnim testom i RAST-om, poka­zali su se imunološki specificni i da su u vezi sa hipersenzitivnošcu posredovanem sa reagenima (lgE antitijela), ali sa razlici­tom pouzdanošcu, ovisno a alergenima koji se upotrebljavaju (1, 2, 3, 4, 6, 12, 13, 15). Ova studija poduzeta je da se ispita na što se može upotrijebiti kožni test i RAST da bi se sigurno utvrdil'a klinicki aktualna aler­gija na razlicite inhalacione alergene. IVlaterijal i metode -!spitano je 67 bo­lesnika koji su, po kriterijima Americkog torakalnog društva, bolovali od ekstrinzicke bronh'alne astme i/ili rinitisa (39) i od pole­noze (28). Ni jedan bolesnik nije ranije bio lijecen. Kod svih bolesnika izvršeno je, na volarnoj strani podlaktice, intrakutano testiranje sa alergenima kucne praši ne u 0,3 % vodenoj otopini, dermatophagoideus pteronyssinus u koncentraciji od 0,002 % vodene otopine i sa alergen ima polena trava u 0,02 %, vo­den oj otopini. Svi alergeni priredeni su u lrnunološkom zavodu u Zagrebu. U svakom slucaju primijenili smo pufer fiziološku otopinu 0,9 '% NaCl sa 0,5 % fe­nolom, kao negativnu kontrolu, i histamin hidroklorid 0,1 mg/ml, k'ao pozitivnu kon­trolu. U interpretaciji ishoda rezultata intraku­tanih testova koristili smo se kriterijem koji je donesen na Prvom naucnom sastanku alergologa Jugoslavije u Beogradu, prema Zekan Lj., Cvitanovic S., Tocilj J. kojem se sm·atra pozitivna reakcija s urtikom od 9 mm i više, i kriteriji prema Chai i sur. koji smatraju pozitivnom urtiku za najmanje 6 mm vecu od kontrolne pufer otopine. Svakom bolesniku prije pocetka testiranja bilo kakve terapije uzeta je venska krv spremljen serum na -20° C do ·analize. Veoma male koncentracije specificnih lgE u serumu odredivali su vrlo osjetljivom metodam radioalergosorbent testom (RAST), koristeci standardizirane reagense firme Pharmacia. Odredeni alergen (kucna prašina, grmJe i poleni trava), koji je kovalentno vezan na papirnate diskove, reagira sa specificnim lgE, ako je on prisutan u serumu ispitivane osobe. Nakon inkub'acije nespecificni lgE se odstrani ispiranjem, a vezani lgE se mar­kira s anti-lgE-J125 stvaraju6i kompleks disk-alergen-Ig E-anti-lge-J125. Radioaktiv­nost ovog kompleksa se mjeri u scintilacio­nom broj'acu i ova je proporcionalna koli­cina specificnog lgE prisutnog u serumu ispitanika. Broj impulsa se direktno uspo­reduje s brojem impulsa referentnih seru­ma koji se obraduje paralelno s nepoznatim uzorcima i rezultat se izražava u gradaciji od O do 4 (O -negativan, 1 -granican, 2 -niska pozitivnost, 3 -pozitivan, 4 -jako pozitivan). U kontrolnoj skupini obra­deno je 30 zdravih ljudi, bez anamneze o atopicnoj konstituciji. Rezultati -Klinicka alergija podijeljena je prema alergiji na kucnu prašinu (n = 39), na dermatophagoideus pteronyssinus (n = = 34), na polen trava i to: secale cereale (n = 21 ), poa pratensis (n = 28), phleum pratense (n = 24). Komparacija rezultata intradermalnih testova na kucnu prašinu i rezultata RAST-a pokazala je korelaciju r = 0,40, za sluc'ajeve sa klinickom preosjet­ljivošcu na kucnu prašinu iz anamzene. Medu testovima postaji saglasnost koja je statisticki signifikantna (p < 0,05). Slik'a 1. Za slucajeve klinicke preosjetljivosti na grinje iz anamneze, intradermalni testovi i RAST slagali su se sa stupnjem korelacije r = 0,70 (p < 0,001 ). Slika 2. Kod polen·a trava intradermalni testovi i RAST, za slucajeve s klinickom preosjetlji­voscu iz anamneze, slagali su se sa stup­njem korelacije za polen, secale cereale 486 4 3 2 .C 1 io •• • •••• •••• • ••• • ••• ••• •••• •••• •••• • •• 0000 0000 o eooo 0000 o• 0000 0-8 9-11 12-18 19-24mm • anamneza pozitivna o anamneza negativna S!ika 1 -Odnos kožnog testa na ekstrakt kuc­ne prašine i razine specificnih lgE antitijela u se­rumu " " " """ ·19 4 " CI CI 1W CI " CI CI CI 3 2 .... CI) te' o 0-8 9-11 12-18 19-24mm C1 anamneza pozitivna ca anamneza negativna Slika 2 -Odnos kožno,g testa na dermatopha­goides pteronyssinus -grinje i razine specific­nih lgE antitijela u serumu Radiol. lugosl. 17: 485-489, 1983 Znacaj radioalergosorbent testa (RAST-a) u dijagnozi alergije na inhalacione alergene -... .. 1 1 1 .. 4 .. ti <( ooooc 100 ddddd ddd .. 1 II •• ...... .. .... .. 3 II II .. III II .. .. .. ...... ti II 2 00 en en .. ... ... u, 1000 dddd 0-8 9-11 12-18 19-24mm 0-8 9-11 12-1 19-24mm 1 -anamneza pozitivna .. anamneza pozitivna o -anamneza negativna d anamneza negativne Slika 3 -Usporedba rezultata kožnog testa na Slika 5 -Usporedba rezultata kožnog testa na polen secale cereale i razine specificnih lgE u polen phleum pratense i razine specificnih lgE serumu antitijela u serumu u, <( o a: o a: 0000 ddddd o r == 0,97, za poa pratensis r = 0,99, za phleum pratense r = 0,995. Slike 3, 4, 5. U svakom slucaju medu testovima po­stoji statisticki signifikantna saglasnost (p < 0,001). LJ kontrolnoj skupini neatopicara, koji su im'ali intradermalne testove negativne (9) i pozitivne (12) na alergen kucne prašine, nisu nadena, ni u jednom slucaju, specificna lgE antitijela na kucnu prašinu. Slika 1. ln­tradermalni testovi na dermatophagoideus pteronyssinus grinje, bili su negativni u 10 slucajeva, a pozitivni u 11 slucajeva, dok specificna lgE antitijela nisu nadena ni u jednom slucaju (slik'a 2). lntradermalni testovi na polene trava bili su pozitivni samo u tri slucaja, a negativni u ·15 ispitanika, a specificna lgE antitijela' 4 II II II II II 3 II II II II II II II II II II II II II 2 II II II II II II II II (0 en II ... u, <( a: o LIIWWW wwww wwww www www 0-8 9-11 12-18 19-24mm II anamneza pozitivna w anamneza negativna Slika 4 -Usporedba rezultata kožnog testa na polen poa pratensis i razine specificnih lgE u serumu nisu pronadena ni u jednom slucaju (slike 3, 4, 5). Diskusija -Preliminarne studije govore da je RAST najdragocjeniji za rad u klinic­koj alergologiji i d'a je od koristi za preciznu dijagnozu alergije in vitro. Stenius i Wide (12) našli su podudarnost rezultata za kucnu Radiol. lugosl. 17: 485-489, 1983 Zekan Lj., Cvitanovic S., Tocilj J. prašinu u 79 °/o sluc'ajeva, a za dermatopha­goideus cullinae u 73 %. A'as i sur. (1) nalaze u 59 '% slucajeva sukladne rezultate RAST-a i provokativnog bronhalnog testa za kucnu prašinu, a Wut­hrich i Kooper (15) našli su podudarnost u 53 % slucajeva za isti alergen, istim teh­nikama, a u 79 °/o slucajeva za dermatopha­goideus pteronyssinus. Slicne rezultate do­bili su Pauli i sur. (1976). Za neke alergene, osobito polene trava i korova, naden je visok stupanj korelacije izmedu intradermalnog testa i RAST-a, što iznose Stenius (13); Bryant i sur. (6); Gleich i sur. (9, 10); Yuninger i sur. (16); Belin (5). U našoj studiji, korelacija izmedu intrader­malnih testova na kucnu prašinu i RAST-a je slaba, r = 0,40, a za grinje, dermatopha­goideus pteronyssinus, iznosi r = 0,70. Uzrok neslaganja kožnih testova s alergen­skim ekstraktom kucne prašine i RAST-om, vjerojatno je u slaboj standardizaciji aler­genskog pripravka. Ocito je, da što su defi­niraniji i procišceniji alergeni za kožne te­stove i RAST, utoliko su rezultati i klinicki sigurniji. Ne zacuduje stoga, da je korelacija s he­terogenim i nestandardiziranim ekstraktom kucne prašine, grinja u kucnoj prašini ne­zadovoljavajuca. Vjeroj'atno se alergenski ekstrakt kucne prašine razlicitih firmi razli­kuju medusobno ovisno o kolicini sadrža­nog dermatoph'agoideus pteronyssinus-a. Sigurno je ova pojava došla do izražaja u našem radu, jer smo koristili u RAST-u kucnu prašinu firme Bencard, a u in vivo testovima dom·acu prašinu lmunološkog za­voda u Zagrebu. Rezultati slaganja intradermalnih testova na grinje sa RAST-om bili su bolji, vjero­jatno zbog upotrebe cistog alergena u RAST-u, što su utvrdili i drugi autori (11, 12). Vecina astmaticara sa preosjetljivošcu na kucnu prašinu, bilo je preosjetljivo na grinje (osim 6 bolesnika), a ni u jednom slucaju nije postojala s·amo preosjetljivost na grinje. Za praksu je važna cinjenica da RAST razreda od 2 do 4 kod astmatic'ara, opce­nito upucuje na aktualnu senzibilizaciju (1). Korelacija medu intradermalnim testo­vima sa polenima i RAST-om je visoka, r = 0,97 do r = 0,99, što je uvjetovano do­brom standardizacijom alergenskog priprav­ka za polene trava. Zakljucak -Naši rezultati pokazali su da se RAST u 'alergodijagnostici može svrstati iza dobro uradenog i kriticki ocijenjenog kožnog testa kod alergije na polen trava. Kod manje uvjerljive anamneze i nepouzda­ne kožne reakcije, kao u slucaju kucne prašine, RAST je od neprocjenjive vrijed­nosti, dok u slucaju dermatophagoideus pteronyssinus RAST je dopunska metoda. Abstract SIGNIFICANCE OF THE RADIO­ ALLERGOSORBENT TEST (RAST) IN THE DIAGNOSIS OF ALLERGY TO INHALANT ALLERGENS-A COMPARISON OF DIAGNOSTIC METHODS Zekan Lj., Cvitanovic S., Tocilj J. The results of the radioallergosorbent test (RAST) were compared with intradermal tests to allergens of house dust, dermatophagoides pte­ronyssinus and grasses pollen (secale cereale, poa pratensis, phleum pratense) in patients with respiratory allergy. A group of 67 patients was investigated and a good correlation was found for the allergen extract of dermatophagoides pteronyssinus (r = 0,70) for the case history on the hypersensitivity, and it was less satisfactory for the extract of house dust (r = 0,40). In the case of ,grasses pollen the correlation coefficient was varied from 0,97 do 0,995. According to the results obtained, the RAST is considered to be a supplement method to con­firm the precise diagnosis. Literatura 1. Aas K., Johansson S. G. O.: The radioaller­gosorbent test in the in vitro diagnosis of mul­tiple reaginic allery_ J. Allergy Ciin. lmmunol. 48: 134-142, 1971. 2. Aas L., Sundkvist N.: The radioallergosor­bent test with a purified allergen. Ciin. Allergy 3: 255-261, 1973. 3. Aas K., Backman A., Belin L., Weeke B.: Standardization of Allergen Extracts with Appro­priate Methods. Allergy 33: 130-137, 1978. 4. Aas K.: The diagnosis of hypersensitivity to ingested foods. Reliability of skin prick test and the radioallergosorbent tests with different ma­terials. Clinical Alergy 8: 39-50, 1978. Znacaj radioalergosorbent testa (RAST-a) u dijagnozi alergije na inhalacione alergene -.. 5. Belin., Lanner A., Schroder H., citat in Aas et ali.: Standardization of Allergen Extracts with Appropriate Methods. Allergy 33: 130-137, 1978. 6. Bryant D., Burns M., Lazarus L.: The cor­relation between skin test, bronchial provocation tests and serum leve! of lgE specific for com­mon allergens in patients with asthma. Ciin. Al­lergy 5: 145-157, 1975. 7. Chai H. et ali.: Standardization of bronchial inhalation challenge procedures. J. Allergy Ciin. lmmunol. 56: 323-327, 1975. 8. Frostad A. B., Bolle R., Grimmer (/)., Aas K.: A new wellcharacterizde, purified allergen pre­paration from timothy pollen. lnt. Arch. Allergy 55: 35-40, 1977. 9. Gieich G. J., Larson J. B., Jones R. T. et ali.: Measurement of the potency of allergy extracts by their inhibitory capacities in the radioallerqo­sorbent tests. J. Allergy Ciin. lmmunol. 53: 158­169, 1974. 10. Gleich G. J., Leiferman K. M. et alf.: Ana­lysis of the potency of extract of June grass pol­len by their inhibitory capacities in the radio­allergosorbent tests. J. Allergy Ciin. lmmunol. 58: 31-38, 1976. 11. Miyamoto T.: Purification and characteriza­tion of allergens house dust. U.: Allergology, Ex­cerpta medica, Amsterdam 1973 (403-407). 12. Stenius B., Wilde L.: Reaginic antibody (lgE) skin, and provocation tests to dermatopha­goideus cullineae and house dust in respiratory allergy. Lancet 30: 455-458, 1969. 13. Stenius 8.: Skin and provocation tests with Dermatophagoides pteronyssinus in allergic rhi­nitis. Comparison of prick and intracutaneous skin test methods and correlation with specific lgE. Acta Allergolo,gica 28: 81-100, 1973. 14. Wide L., Benich H., Johansson S. G. O.: Diagnosis of allergy by an in vitro test for aller­gen antibodies. Lancet 2: 1105-1109, 1967. 15. W0thrich A., Kopper E.: Bedeutung des Ra­dio-Allergo-Sorbens Tests (RAST) in der spezifi­schen Diagnostik des atopischen Asthme Bron­chiale. Deutsch. med. Wschr. 103: 603-609, 1978. 16. Yuninger J. W., Jones R. T., Gleich G. L.: Studies on Alternaria extracts by the direct RAST and by RAST inhibition. J. Allergy Ciin. lmmunol. 58: 405-413, 1976. Adresa autora: Lj. Zekan, Odjel za nuklearnu medicinu, Opca bolnica, 58000 Split. Radiol. lugosl. 17: 485-489, 1983 RADOVI TEHNICARA COMMUNICA1rlONS OF TECHNICIANS RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« -VINCA, OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« TEHNICKI POSTUPAK RADA I MOGUCI IZVORI GREŠAKA PRI RADIOHEMIJSKOJ KONTROLI 99mTc RADIOFARMACEUTIKA Bzenic J., Jovanovic V. Sažetak -U radu su opisane separacione metode, koje se najcešce prime­njuju za kontrolu radiohemijske cistoce 99mTc radiofarmaceutika (papirna hro­matografija, ITLC, Sefadeks separacija, niskonaponska elektroforeza i centri­fugaciona metoda). Kao najpodesnija se pokazala ITLC primenom dva sistema rastvaraca, pri cemu se postiže razdvajanje 99mTc hidrolizata i 99111Tco4-od obeleženog jedi­njenja na jednoj istoj traci. Ukazano je na moguce izvore grešaka pri radiohemijskoj kontroli 99111Tc radio­farmaceutika. Takode je opisana primena komercijalnog pribora kataloške oznake TcP-K po­mocu koga se uspešno razdvaja slobodan neredukovani 99mTc04 -od 99mTc radiofarmaceutika uz primenu odgovarajuceq sistema rastvaraca. UDC: 545.8:615.849.2 Key words -radiochemistry, technetium radioisotopes, separation methods Radiol. lugosl. 17: 493-497, 1983 Uvod -Radiohemijska kontr9la 99mrc ra­diofarmaceutika obuhvata razne separacio­ne metode, pomocu kojih se razdvajaju 99111Tc radiofarmaceutici od radiohemijskih necistoca, koje su uglavnom slobodan ne­redukovani 99111TC04-, 99111Tc redukovani hi­drolizat, a ponekad i obeleženi stabilizator (2). Za ovu sep·araciju radiohemijskih neci­stoca najcešce se primenjuju razne hroma­tografske metode kao što su: ulazna papir­na hromatografija, ITLC, Sefadeks i tanko­slojna hromatografija. Od ostalih metoda uspešno se primenjuje niskonaponska elek­troforeza i centrifugaciona metoda. Tacnost rezultata dobijena ovim analiza­ma zavisi od mnogih faktora u prvom redu od kvaliteta samog e1u·ata, koji treba da je bez oksidacionih sredstva i A1 +3 _ Poznato je da oksidaciono sredstvo utice na pojavu pertehnetata u preparatima dok AI ± 3 jon menj'a biodistribuciju 99mTc-S koloidu, 99mTc­difosfonatu i 99mTcQ4-(2, 6). Takode je va­žan vremenski period koji protekne izmedu obeležavanja i analize, jer stabilnost vecine preparata krece se i izmedu tri i šest sati posle obeležav'anja. Nadalje, moguci su raz­ni izvori grešaka koji nastaju usled pogreš-no primenjene tehnike izvodenja radiohe­mijske analize 99mTc radiofarmaceutika. Neke od grešaka, koje menj'aju tacnost finalnog rezultata analize su sledece: uzo­rak za analizu potrebno je da bude homo­gen što je narocito važno za MAA i koloid­ne preparate 99mTc-S i 99111Tc-Sn koloid. Ovi preparati sedimentiraju na dno bocice i uko­liko nije uzet homogen uzoraka za analizu, ra:stvorene radiohemijske necistoce dokažu se u vecoj koncentraciji od dozvoljene (3). Zatim potrebno je pažljivo n·anositi uzo­rak na hromatografsku traku, kako ne bi došlo do kontaminacije usled rapršivanja preparata ili bilo kojeg drugog oblik'a kon­taminacije. Nakon nanošenja preparata na hromatografsku traku potrebno je brzo uro­niti istu u odabrani sistem rastvaraca, kako bi preparat bio što krace vreme u kontaktu sa vazduhom, jer kiseonik iz vazduha oksi­dii§e redukovani 99111Tc do 99111Tc04-. USP XX preporucuje da se na hromato­grafske trake nanose 20.000 imp/min. (5). Visoke radioaktivnosti dovode do pogrešnog rezultata zbog mrtvog vremena na glavnom piku, što je uzrok relativnog povecanja ra­ Bzenic J., Jovanovic V. dioaktivnosti manjeg pika koji pripada radio­ hemijskoj necistoci. U izvesnim slucajevima ketonski rastva­ raci mogu pod uticajem svetlosti nagraditi peroksid, koji oksidiše redukovani 99111Tc do 99011TCO4-. U klinickoj praksi, nepoželjno je držati preparat duže vremena u injekcionom špri­ cu, kiseonik iz vazduha može oksidovati 99111Tc ili se preparat usled ·adhezije veže za zidove šprica. M.terijali i metode -U svim eksperimen­tima korišceni su liofilizirani komercijalni pribori kao i 99111Tc eluat dobijen od Mo-Tc generatora proizvedenog u Institutu za ra­dioizotope u Vinci. 1) Hromatografske metode. Za kontrolu jednog 99111Tc radiofarmaceutika ce­sto se primenjuju dve do tri metode kako bi se dobio tacan uvid u sve prisutne radio­hemijske necistoce (4). a) Papirna hromatografija na Whatman N° 1 ili 3MM korišcena je za analizu 99111Tc-S, 99"'Tc-Sn koloida i 99111Tc-MAA a kao mobil­na faza upotrebljen je 80 °/o metanol. b) ITLC (SA) primenjena je sa dva siste­ma rastvaraca na jednoj istoj traci. Prvo je korišcen aceton, koji migrira do 14 cm i na­kon sušenja ista trak·a razvijana je sa 1 N NaCl do 6 cm. Prvi rastvarac razdvaja 99111TcO4-, a drugi obeleženi preparat od 99111Tc hidrolizata. Ova metoda korišcena je za odredivanje radiohemijske cistoce 99111Tc­DTPA, 99111Tc-dimetil HIDA i 99111Tc-dietil HIDA. c) ITLC (SG) primenom MEK koristi se za separaciju 99111TcQ4-u preparatima 99111TcPyP, 99111Tc-MDP i 99"'Tc-DMSA. d) TLC na silik'a gelu, primenom dva si­stema rastvaraca na jednoj istoj traci kori­šcena je za ispitivanje radiohemijske cisto­ce 99"'Tc-GI i 99111Tc-Gh. e) Sefadeks hromatografija korišcen·a je za separaciju 99"'Tc hidrolizata u preparati­ma 99011Tc-DTPA i 99111Tc-HSA. Za odredivanje radiohemijske cistoce u pomenutim prepa­ratima kolona je eluirana pomocu 0,9 % NaCl. Koq manje stabilnog kompleksa kao što je 99111Tc-PyP kolona je eluirana pomocu N'a4P2O1. 2) N i s k o n a p o n s k a e I e k t r o f o -reza korišcena je kao rutinska metoda za kontrolu kvaliteta 99011Tc-MAA i 99111Tc-HSA. Elektroforeza je radena primenom barbitu­ratnog pufera n·a naponu od 200 V u toku jednog sata. 3) C e n t r i f u g a c i o n u m e to d u pre­porucuje USP za odredivanje ukupnih radio­hemijskih necistoca u preparatu 99111Tc-MAA. ·Institut za radioizotope isporucuje pribor za odredivanje slobodnog pertehnetata u 99111Tc radiofarmaceuticima. Opšti izgled ko­mercialnog pribora koji nosi katalošku ozna­ku »TcP-K« prikazan je na slici 1. 99,nrc. p ZA KONTROL" TcP Slika 1 -Opšti izgled komercijalnog pribora kataloške oznake TcP-K Fig. 1 -General view of the commercial kit, ca­talogue label TcP-K Pribor sad rži hrom·atografske trake i 85 % metanol kao mobilnu fazu za separaciju per­tehnetata u svim preparatima izuzev 99111Tc­DMSA za koji se koristi MEK i za 99"'Tc-HIDA 2N Nacl. Postupak rada je veom·a jednostavan i sa­stoji se u torne da se kap ispitivanog 99111Tc radiofarmaceutika nanese na mesto na tra­ci oznaceno sa »O«. Traku odmah zatim Radiol. lugosl. 17: 493-497, 1983 Tehnicki postupak rada i moguci izvori grešaka pri radiohemijskoj kontroli "mTc radiofarmaceutika pažljivo staviti u bocicu sa mobilnom fazam koj'a migrira do oznake »F« u trajanju od 5 minuta. Posle toga traka se izvodi iz bocice, osuši na vazduhu i presece na dva dela na najznacenoj liniji. Svakom delu odvajeno izmeriti radioaktivnost i u odnosu na ukup­nu izracunati procenat slobodnog 99mTc04-. Ovu metodu pomocu komercijalnog pri­bora »TcP-K« preporucujemo da se uvede kao rutinska metoda u nuklearno medicin­skim centrima, jer je brza za izvodenje i daje reproduktivne rezultate. Rezultati i diskusija -Najpogodnije hro­matografske metode za odredivanje radio­hemijske cistoce sa odgovarajucim sistemi­ma rastvaraca i dobijenim Rf-vrednostima prikaz·ane su u tabeli 1. Prikazane radiohromatografske metode koriste se za rutinsku kontrolu 99m Te radio­farmaceutika, brze su za izvodenje i daju reproduktivne rezultate. Veoma je korisna ITLC (SA) i TLC n·a silika gelu jer se isto­vremena postiže separacija 99mTcQ4-i 99mrc hidrolizata od obeleženog preparata. Na sledecim dijagramima prikazani su uporedni rezultati korektno odredenih ana­liza sa onima kod kojih je pogrešno prime­njen postupak rada doveo do netacnog re­zultata 'analize. Na slici 2 prikazani su elektroforogrami jednog istog preparata 99mrc-MAA kada je uzet homogen uzorak za analizu, radiohe­mijsk·a cistoca je veca od 95 °/o•. Drugi uzo­rak za analizu uzet je nakan sedimentacije cestica. Iz dobijenih rezultata vidi se da su­pernatant ne sadrži neagregirani 99mrc-HSA niti 99mrco4-_ Detektovano je u supern·atan­tu 34 '% 99mrc-MAA cija je velicina cestica izrnedu 10 i 20 P-m. Na slici 3 prikazani su radiohromatogrami 99111 Tc-glukonata; 3 a r'azvijan u struji azota Preparati i kataloška oznaka Stacionirana faza Mobilna faza (W/W) Front razvi­janja (cm) Vreme razvi­janja (min) 99mTc radiofar. Rf vrednosti 99mTcO2 99mTcO4 99111Tc-S koloid TcP-1 Whatman 3MM Metanol : A2O (8: 2) 15 45 0,00 0,00 0,65 99111Tc-DTPA TcP-2 ITLC (SA) Aceton, 1 N NaCl 0,9 % NaCl 14 15 45 0,50 0,00 1,0 Metanol : H2O (8,5: 1,5) Silika gel 0,75 14 60 0,00 0,00 99111Tc-PyP TcP-4 ITLC (SG) Sefadeks Metanol : Aceton 12 15 0,00 0,00 1,0 Na4P2O7 45 99mTc-DMS ITLC (SG) MEK 12 10 0,00 0,00 1,0 TcP-5 ITLC (SA) Aceton, 1 N NaCl 14 15 0,50 0,00 1,0 99mrc-GI Metanol Silika gel 14 30 0,50 0,00 1,0 TcP-7 2 N NaCl Metanol, H2O (8,5 : 1,5) 60 0,50 0,00 0,75 99111Tc-MDP Silika gel TcP-8 Sefadeks Metanol, Aceton 12 0,00 0,00 1,0 15 Na4P2O7 99111Tc-MAA Whatman Metanol, H2O 20 60 0,00 0,00 0,75 TcP-9 N°1 (8: 2) 99mTc-Sn Whatman Metanol, N2O koloid 15 0,00 0,00 0,75 N° 3MM (8: 2) TcP-11 99mrc-Gh ITLC (SA) Aceton 1 N Nacl 14 10 0,50 0,00 1,0 TcP-12 99111Tc-EHIDA TcP-14 ITLC (SA) Aceton 2 N NaCl 14 10 0,50 0,00 1,0 Tabela 1 -Radiohromatografska analiza 99mTc radiofarmaceutika Table 1 -Radiochromatographic analysis of 99111Tc radiopharmaceuticals Radiol. lugosl. 17: 493-497, 1983 § Bzenic J., Jovanovic V. a) - "mr,o, = l.___:.=======::'.._.---­ =­ "/i b) l: 99mrc-MAA ( 10-20 J.Jm l ;: s 10 rastojanje u cm Slika 2 -Elektroforogram 99mTc-MAA -a) ho­mo,geno uzet uzorak za analizu; b) nehomogeno uzet uzorak za analizu Fig. 2 -Electrophorogram 99mTc-MAA -a) test sample taken homogeneously; b) test sample taken unhomogeneously a l 99mrc-Gl . -Teo, 99mTc 04­ l .., o. b) ;: 99ffirc-Gl 99mTc O( 9Pmr,o2 s 10 rastojanj e Slika 3 -Radiohromatogram 99mTc-glukonata ­a) preparat nije sušen na hromatografskoj traci i razvijen je u struji azota; b) preparat je sušen i na 3 b prik'azan je negativan uticaj kiseo­nika iz vazduha za vreme sušenja prepara­ta na traci i za vreme razvijanja hromato­grama. Radiohemijska cistoca od 96,3 O/o, opala je na 82,3 %. Sefadeks hromatografija je pogodna me­toda za odvajanje m99Tc hidrolizata od obe­leženih preparata. Medutim, bitno je oda­brati odgovarajuci eluens. Na slici 4 prika­zani su rezultati analize 99mTc-PyP eluiranog sa rastvorom Na4P201 iste koncentracije kao u preparatu. 99mTc hidrolizat prisutan je u malom procentu (5 Ofo.). Ukoliko je kolona eluirana sa 0,9 O/o NaCl sadržaj 99Tc hidro­lizata je povecan na 75 O/o. Q) b I 10 20 l.O 50 frakcije eluata fml) Slika 4 -Elucioni dijagram 99mrc-PyP dobijen na sefadeks koloni -a) 99mrc-PyP eluiran po­mocu Na4P2 07; b) 99mrc-PyP eluiran pomocu 0,9 % Nacl Fig. 4 -99mTc-PyP elution diagram obtained on sefadex column -a) 9901Tc-PyP eluted by Na4P2 01; b) 99mTc-Pyp eluted by 0.9 % NaCl i ft b) na hromatografskoj traci i razvijen u prisustvu kiseonika iz vazduha Fig. 3 -Radiochromatogram 99mTc-gluconate ­ lln'-rc-EHIOA a) preparate no dried on chromatographic band and developed in nitrogen current; b) preparate dried od chromatographic band and developed in the presence of air oxygen , A " 10 Slika 5 -Radiohromatogram 99mTc-EHIDA a) ITLC (SA}, acetonom i 2 N NaCl; b) Whatman N° 1, MEK nedestilisan (-), MEK destilisan (---) Fig. 5 -Radiochromatogram 99mTc-EHIDA ­ a) ITLC (SA), acetone and 2 N NaCl, b) What­ N° man 1, MEK distillate (-), MEK nodistillate (---) Tehnicki postupak rada i moguci izvori grešaka pri radiohemiiskoj kontroli ""'Te radiofarmaceutika Radiohemijska analiza EHIDA na ITLC (SA) sa acetonom i 2 N NaCl (slika 5) po­kazuje da je preparat visoke radiohemijske cistoce, sad rži 2,3 % 99mTc hidrolizata, a - 99111TcQ4 nije detektovan. Medutim, ako je primenjena p·apirna hromatografija i keton­ski rastvarac tj. MEK koji nije sveže destili­san dobija se 25 °/o 99mTcO4 -. Ovaj rastvarac daje korektne rezultate ako je sveže desti­lovan. Zakljucak -Na osnovu dobijenih rezul­tata o radiohemijskoj cistoci 99mTc-radiofar­maceutika može se zakljuciti da je neopho­dno voditi racuna o tehnickom postupku izvodenja ove kontrole. U toku rada potreb­no je što više zaštititi preparat od uticaja kiseonika iz vazduha, od adhezije prepa­rata na unutrašnjim zidovima injekcionih špriceva, u radu koristiti sveže destilovane ketonske rastvarace, kako bi se izbegao uti­caj peroksida na ispitivani preparat za elu­iranje hromatografskih kolona koristiti od­govarajuce eluense. Svi pomenuti faktori uticu na tacnost dobijenog rezultata ana­lize. Za izvodenje rutinske kontrole u nukle­arno medicinskim centrima prikladan je ko­mercijalni pribor »TcP-K«, pomocu koga se za kratko vreme sa velikem tacnošcu raz­dvaja 99mTcQ4 od 99mTc farmaceutika. Abstract TECHNICAL PROCEDURE ANO P0SSIBLE S0URCES 0F ERR0RS IN RADI0CHEMICAL C0NTR0L 0F 99mTc RADI0PHARMACEUTICALS Bzenic J., Jovanovic V. The paper deals with methods of separation, mostly used for the radiochemical purity control of 99111Tc radiopharmaceuticals (paper chromato­graphy, ITLC, Sephadex separation, low voltage electrophoresis and centrifuge method). The most convenient performances showed the ITLC me­thod, applying the two systems of solvents. Thus, the separation of 99111Tc hydrolizate and 99mTc04 ­from the labelled compound was obtained at the same band. It has also been pointed out to possible sources of errors appearing at radio­chemical control of 99111Tc radiopharmaceuticals. Also, the new commercial kit, Catalogue label TcP-K is described. lts succesful use for the se­paration of a free unreduced 99mTco4-from 99111Tc radiopharmaceuticals is presented. Radiol. lugosl. 17: 493-497, 1983 Literatura 1. Chaudhuri T. K.: The Effect of Aluminium and pH on Altered Body Distribution of 99mTc-HEDP. lnt. J. Nucl. Med. Biol. 3: 27, 1967. 2. Jovanovic V., cvoric J., Jovanovic O., Teofi­lovski c.: Production of Liophilized Albumin Ma­croaggregates and Labelling with 99mTc. Nucl. Med. 17: 66, 1978. 3. Jovanovic V.: Chemical and Biological Pro­perties of 131J-Albumin Macroaggregates. Nucl. Med. 12: 328, 1974. 4. Pauwels E. K. J., Feitsmo B. l. J.: Radioche­mical Quality Control of 9901Tc-Labeled Radio­pharmaceuticals. Eur. J. Nucl. Med. 2: 97, 1977. 5. The United States Pharmacopeia XX USP Convention lnc., Rockville Med., 1980. 6. Wang T. S., Fawwaz R. A., Esser P. D., Jo­hanson P. M.: Altered Body Distribution of 99mTc Pertechnetate in latrogenic Hyperaluminemia. J. Nucl. Med. 19: 381, 1977. Adresa autora: JE1goda Bzenic, Institut »Boris Kidric«, Vinca. tiskarna slovenija 61001 Ljubljana, Kumerdejeva 15 Telefon: centrala 061 /572 260, direktor 572 470, komerciala 576 227, nabava in racunovodstvo 576 379 V naših proizvodnih prostorih izdelujemo: -industrijske prospekte -turisticne kataloge --kataloge -almanahe -monografije -brošure -etikete -plakate -formularje -reklamne kartone Za narocila se priporocamo! SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG CENTRA U ZAJECARU REGISTROVANJE AKUMULACIJE OBELEŽIVACA (99mTc-MDP) U ZONAMA ZAPALJENJA KOŠ'TANOG TKIVA VILICA živkovic Z., Jojic O., Stefanovic D. Sažetak -Metodom uobicajene scintigrafije kostiju ispitano je 20 bolesnika sa klinickim znacima verovatno,g ili sigurno.J zapaljenja koštanog tkiva vilica. U svih je na scintigramu prikazana zona hiperakumulacije obeleživaca. U 5 bo­lesnika sa fokalnim gnojnim zapaljenjem mekog tkiva, nalaz je bio negativan. Kvantitativna modifikacija metode, merenjem indeksa akumulacije u zonama zapalienja, bila je korisna za procenu jacine zapaljenja. UDC: 616.716.8:616.71-002.1 :616.073.75 Key words -jaw, osteomyelitis, radionuclide imaging, technetium radioiso­ topes Radio!. lugs1. 17: 499-501, 1983 y Uvod -Zapaljenjski procesi u kostima vilica nisu retki. Oni najcešce nastaju kao posledica infekcije, koja se iz obolelih zuba širi na okolna tkiva. Za njihovo dokazivanje se koriste brojne metode, u prvom redu kli­nicki pregled stomatologa i rentgen snima­nja. lpak, relativno cesto zapaljenjski pro­cesi u pre::lelu zubnih alveola i susednog tkiva vilicne kosti prolaze nezapaženi, ili se kasno otkrivaju (2). Za rano dokazivanje zapaljenja koštanog tkiva (osteomijelitis) koristi se scintigrafija kostiju. Postoje mnogobrojni radovi za ova­kvu primenu scintigrafije skeleta, medutim u ispitivanju vilicne lokalizacije zapaljenj­skih žarišta, podaci, pogotovo u domacoj literaturi su retki (3). Mi smo zato pokušali da uvedemo metodu za dokazivanje zapa­ljenja koštanog tkiva vilica, i ovde prikazali neke njene tehnicke aspekte. Metoda -Za kvantitativni prikaz zapa­ljenjske zone u kosti vilica koristili smo uobicajenu scintigrafiju kostiju 99mTc metilen­difosfonatom (MDP) (1, 4). Davana je in­travenski doza velicine oko 550 MBq, a scin­tigrafija je radena nakon 2 sata. Za registro­vanje je korišcena gama kamera Pho/gam­ma IV sa malim racunarom, Scintiview, pro­izvodnje Searle. Korišcen je paralelni koli­mator za male energije. Procena intenziteta akumulacije obeleži­vaca u zonama zapaljenja vršena je mere­njem intenziteta zracenja u pomenutim zo­nama, i uporedivanjem sa istim parametrom dobijenim merenjem simetricnog »regiona od interesa« suprotne, zdrave strane. Na opisani nacin (kvalitativno i kvantitativ­no) ispitano je 20 bolesnika, u kojih je na osnovu k!inickog i drugog ispitivanja (bakte­riološko, rentgensko) bilo izvesno da se radi o zapaljenju koštanog tkiva vilica (10 bo­lesnika), ili se samo predpostavljalo da je procesom zapaljenja zahvacena i kost (10 tolesnika). !spitana je i grupa od 5 boles­:'.ika koji su imali žarišno gnojno zapaljenje samo mekog tkiva lica (usne, obrazi). Pokušan je i drugi nacin kvantitativne procene akumulacije obeleživaca, prace­njem dinamike nakupljanja u zoni zapalje­nja, od trenutka aplikacije doze p'a do scin­tigrafisanja (2 sata). Dinamika je prikazana u vidu krivulja dobijenih kontinuiranom re­ živkovic Z., Jojic o., Stefanovic D. gistracijom. Ovakvo ispitivanje je uradeno Redni Indeks Indeks u 5 bolesnika. broj grupa 1 grupa II 1 1,4 Rezultati -Kod svih ispitivanih bolesnika 2 1,9 na scintigramima su registrovane jace ili 3 2,0 2,0 slabije prikazane zone zapaljenja u predelu 4 2,1 5 vilicnih kostiju. Njihova lokalizacija je odgo­ 6 varala klinicki registrovanoj (slika 1). 7 1,6 8 1,6 9 1,6 10 Legenda: grupa 1 -bolesnici sa verovatnim (slabijim) zapaljenjem vilicne kosti grupa II -bolesnici sa sigurnim za­paljenjem koštanog tkiva (pojedinacni ili brojni znaci osteomijelitisa) Tabela 1 -Vrednosti indeksa akumulacije obe­leživaca u zonama zapaljenja IUl Slika 2 -Krivulje kontinuirane registracije aku­mulacije obeleživaca u »regione od interesa« kosti vilica stiju, uz pokušaj primene nekih kvantitativ­nih merenja. Sama kvalitativna registracija mesta za­paljenja se pokazala kao vrlo osetljiva me­toda. Mesto zapaljenja je prikazano na scintigramima u svih 20 bolesnika. U nekih od njih je na osnovu rentgen snimka bilo neizvesno da li je u pitanju zapaljivo žarište, E=. r _.1= Slika 1 -Scintigram kostiju lica bolesnika sa osteomijelitisom vilice Indeksi akumulacije obeleživaca (regiona sa zapaljenjem/simetrican region zdrave strane) za ispitivane bolesnike u obe napred definisane grupe (objašnjene u legendi) na­vedeni su pojedinacno na tabeli 1. U svih 5 bolesnika sa zapaljenjem samo mekog tkiva lica, nije bilo znacajne razlike u velicini akumulacije 99mTc-MDP u zoni za­paljenja i zdravoj strani (indeks oko 1). Kontinuirano pracenje akumulacije obele­ženog MDP, od vremena aplikacije do 2 h od nje prikazano je na krivuljama (slika 2). Vidljivo je da je akumulacija i na zdravoj i na oboleloj kosti brza, a apsolutno veca na strani zapaljenja. Krivulje nisu pogodne za kvantitativnu analizu, ne pokazuju duži, pravilan uspon, i sl. Diskusija -!spitali smo neke aspekte metode za registrovanje zapaljenja koštanog tkiva vilice. Koristili smo scintigrafiju ko­ 1. 3: 003!t.i I ..,. Registrovanje akumulacije obeleživaca ("mTc-MDP) u zonama zapaljenja koštanog tkiva vilica mada je kasnije klinicki tok to potvrdio. Metoda se pokazala i kao dovoljno speci­ficna. Nije se prikazivalo ograniceno zapa­ljenje mekih tkiva bez bližeg kontakta sa kosti (5 bolesnika). Kvantitativno analiziranje intenziteta na­kupljanja obeleživaca u zapaljenom tkivu pruža dalje mogucnosti za procenu zapa­ljenjskog procesa. U 10 bolesnika gde je na osnovu klinicke ocene (i drugih nalaza) bilo verovatno da se radi o blagoj zahva­cenosti kosti procesom zapaljenja, indeks: zona zapaljenja/zdravo tkivo, bio je uvek ispod 1,8 dok je u bolesnika sa jasno ispo­ljenim i jacim zapaljenjem koštanog tkiva vilica ovaj indeks bio oko 2,0 ili preko. ce­tiri bolesnika sa najvišim indeksom imali su klinicki jasno ispoljen osteomijelitis i bili 'eceni velikim dozama antibiotika. Kontinuirano registrovanje aktivnosti, od aplikacije obeleživaca na dalje, nije se po­kazalo kao koristan test. Krivulja na zonom zapaljenja, sem što je više amplitude, ne pokazuje bitne razlike u odnosu na istu nad zdravim tkivom, pa nije pogodna za analizu. Sem to!=)a nije ni ugodno bolesnika imobili­sati duži vremenski interval, što je u slucaju kontinuirane registracije neophodno. Zakljucak -Metoda scintigrafije kostiju lica (kvalitativna) pokazala se kao dovoljno osetljiva i specificna. Njena kvantitativna modifikacija dala je korisne podatke za pro­cenu stepena zapaljenja. Kontinuirano pra­cenje akumulacije obeleživaca nije pogodno za rutinski rad. Abstract THE REGISTRATION OF TRACER (99mTc-MDP) ACCUMULATION IN AREAS OF JAW BONES TISSUE INFLAMMATION živkovic Z., Jojic O., Stefanovic D. Twenty patients with clinical signs of probable or certain jaw bone tissue inflammation were examined by method of conventional bone scin­tigraphy. In ali patients, on bone scan, an area of tracer hyperaccumulation was shown. In 5 pa­tients with focal purulent soft tissue inflammation, the results were negative. The quantitative modi­fication of the method, by measurement of accu­mulation index in inflammatory area, was useful far evaluation of inflammation intensity. Radiol. lugosl. 17: 499-501, 1983 Literatura 1. Paunkovic N., Trailovic l., Razu menic N.: lspitivanje koštanog metabolizma bolesnika na hemodijalizi pomocu 99mTc-MDP, Radio!. lugosl. ·1::,: 125-128, 1982. 2. Popovic A., Paunkovic N.: Radioizotopsko testiranje dentogenih inflamacija koštanog tkiva vilica. XVIII jugoslovenski sastanak za nuklearnu medicinu, Donji Milanovac, 1983. 3. Simova N., Lazarevska B., Simonovski M.: Skenografske pramene alveolarne kosti kod obo­ljenja parodonta. Radio!. lugosl. 16: 471-475, 1982. 4. Vanlic-Razumenic N., Djokic D., Paunkovic N., Gorkic D.: Hemijske i biološke osobine 99mTc metilendifosfonata (MDP). l. Priprema osteotrop­nog reagensa. Radio!. lugosl. 16: 135-139, 1982. Adresa autora: Zorica živkovic, med. laborant, Služba za nuklearnu medicinu, Medicinski centar, 19000 Zajecar. PRETPLATNICIMA ODNOSNO PRIMAOCIMA REVIJE Pretplatnike odnosno primaoce revije uctivo pozivamo na redovito uplacivanje godišnje pretplate. Umoljavamo sve, da nam jave eventualne pramene svojih adresa. Godišnja pretplata iznosi za pojedince 500.-dinara, tako da za pretplatnike ne znaci nikakav teret, a za redakciju revije predstavljaju prihodi od pretplata znacajan finansij­ski izvor. Reviju šaljemo po spiscima clanova republickih i pokra­jinskih sekcija za radiologiju i nuklearnu medicinu, zato molimo one clanove, koji ne žele biti pretplatnici, da nam to jave, a istovremeno i vrate sve primljene primerke našeg casopisa na adresu redakcije. Redakcija revije MEDICINSKI CENTAR U ZAJECARU, SLU2BA ZA NUKLEARNU MEDICINU UPOREDNE VREDNOSTI UKUPNOG TIROKSINA U SERUMU DOBIJENE UPOTREBOM RIA KOMPLETA INEP I IBK-VINCA Stojanovi6 S., lvanovi6 Z. Sažetak -!spitana je preciznost odredivanja ukupnog T4 primenom komer­cijalnih kompleta INEP-Zemun i IBK-Vinca. Koeficijent varijacije je u oba slucaja zadovoljavajuci (KV= 6,5 % -INEP i KV = 5,1 % IBK-Vinca). Kore­lacija pojedinih vrednosti nije zadovoljavajuca (r = 0,2). UDC: 612.441 :616.073.75 Key words -thyroxine, radioimmunoassay, diagnostic reagent kits Radiol. lugosl.17: 503-504, 1983 Uvod -Zbog velikog dijagnostickog zna­caja koje ima odredivanje ukupnog serum­skog tiroksina i sve vece ucestalosti ove analize u rutinskom dijagnostickom postup­ku postoji veliki broj komercijalnih kompleta za radiosaturaciono ili radioimunološko od­redivanje koncentracije ovog hormona (1 ). Takode, manji broj laboratorija ima i svoje »kucne« metode za doziranje tiroksina. Me­dutim, pri prakticnoj primeni metoda poj'av­ljuje se citav niz problema vezanih za pre­ciznost i tacnost, odnosno reproducibilnost pa se za rutinski rad traži komplet reage­nasa koji ce biti n'ajpogodniji u smislu jed­nostavnosti izvodenja uz najvecu mogu6­nost reproducibilnosti i tacnosti rezultata. Ranije su korišceni uvozni komercij'alni pri­bori. Njihova neopravdano visoka cena i za­visnost od uvoza naveli su nas da koristimo domace komplete reagenasa -INEP-Ze­mun i IBK-Vinc'a. C i I j rad a nam je da izvršimo upored­no odredivanje koncentracije T4 kompleti­ma re'agenasa INEP i IBK-Vinca kako bismo videli njihovu korelaciju kao i da ispitamo preciznost koja se postiže primenom ovih kompleta. Materija! i metode -Koristili smo komer­cijalne komplete INEP-Zemun i IBK-Vinca. Princip je radioimunološki a tehnika izvo­denja analiza nalazi se u priloženim uput­stvim'a. Za ispitivanje preciznosti koristili smo pu­lovan serum i u njemu odredili koncentraciju Ti deset puta istim kompletom. Izracunali smo uobicajene statisticke parametre: sred­ nju vrednost (X), standardnu devijaciju (SO) i koeficijent varij'acije (KV). Kod 15 osoba uporedo smo odredivali koncentraciju ukupnog tiroksina sa oba kompleta reagenasa, izracunali smo koefici­jent korelacije i konstruisali regresionu pravu. Rezultati rada i diskusija -Dobijene rezultate provere preciznosti prikazujemo na tabeli 1. Iz dobijenih podataka vidimo da oba kompleta zadovolj'avaju kriterijume u pogledu preciznosti (2). Korelaciju rezultata izracunali smo iz po­dataka prikazanih na tabeli 2. Koeficijent Stojanovic S., Ivanovic Z. Broj Uku pni T4 (nmol/1) odredivanja INEP Vinca 1 150,0 78,0 2 143,0 67,0 3 155,0 69,0 4 168,0 74,0 5 167,0 75,0 6 163,0 72,0 7 155,0 79,0 8 151,0 76,0 9 165,0 72,0 10 175,0 72,0 Tabela 1 - kompletima 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 X= 160,64 X= 73,4 so= 10,55 so= 3,78 KV= 6,5% KV= 5,15 % Preciznost odredivanja ukupnog T4 reagenasa INEP-Zemun i IBK-Vinca __ ___.:U_k_upni T4 (nmol/1. Broj ­ odredivanja INEP Vinca korelacije (r) je 0,2 što ukazuje da korelacija nije zadovoljavajuca. Iz regresione linije (slik'a 1) se takode vidi da ne postoji dobro slaganje. Postavlja se pitanje koji komplet reagen'asa treba kori­stiti u rutinskom radu. Na osnovu našeg iskustva i slaganja sa klinickim nalazom u našoj laboratoriji se upotrebljava komplet reagenasa IBK-Vinca za odredivanje ukup­nog T4. Zakljucak -1. Oba kompleta reagenasa z'a RIA odredivanje ukupnog T4 (INEP-Ze­mun i IBK-Vinca) pokazuju zadovoljavajucu preciznost. 2. Ne postoji dobra korelacija rezultata dobijenih ovim kompletima što stvara ne­doumicu u opredeljenju laboratorije koji komplet reagenasa da koristi. 3. Naša laboratorija koristi komplet re­agenas'a IBK-Vinca zbog dobrog slaganja sa klinickim nalazom. Abstract THE COMPARATIVE VALUES OF THYROXINE OBTAINEO BY RAOIOIMMUNOASSAY KITS OF INEP ANO IBK-VINCA Stojanovic S., lvanovic Z. 125,0 120,0 100,0 80,0 73,0 115,0 130,0 85,0 124,0 110,0 93,0 65,0 108,0 94,0 69,0 60,0 50,0 128,0 132,0 62,0 106,0 90,0 116,0 170,0 110,0 88,0 The precision of total thyroxine determination 14 130,0 116,0 by INEP-Zemun and IBK-Vinca RIA kits was test­15 120,0 88,0 Tabela 2 -Uporedne vrednosti koncentracija T4 ed. The coefficient of variation in both cases was satisfactory (CV = 6,5 % -INEP and 5,1 % - IBK Vinca). The correlation between separate va­lues was not satisfactory (r = 0,2). y Li teratura 1. Aleksic ž., Šestakov O.: Komparativno od­redivanje T4 radioimunološkom metodom (RIA) i radiosaturacionom metodom (CPBA). Radiol. luqosl. 12: 450-451, 1978. 2. Spasic S., Berkeš l.: Statisticke metode pri­ menjene u biohemiji. Bilten 2-3-4, casopis far­ ,... maceutskog društva SR Srbije, Beograd 1979. y =:_ 67,29 + 0,296 · X 0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 X Slika 1 -Korelacija koncentracija ukupnog T4 Adresa autora: Stojanovic Slavko, Služba za kompletima reagenasa INEP (X) i IBK-Vinca (Y) nuklearnu medicinu, Medicinski centar Zajecar. Varia -saopštenja Rutinski radiološki pregledi cesto »nisu vredni utrošenog vremena« kažu eksperti Svetske zdrav­stvene organizacije Veoma cesto, radiološki pregledi, bilo grudnog koša, skeleta, ili abdomena pružaju malo infor­macija koje mo,gu biti od klinicke koristi. Uopšte uzev preterano se upotrebljavaju širom sveta. Mnogi se obavljaju rutinski, ili bez medicin­skog opravdanja, prema izveštaju grupe vrhun­skih radiologa koju je okupila Svetska zdravstve­na organizacija, i tako »nisu vredni utrošenog vremena«. »Pacijenti su poceli da veruju da im jedan pre­gled kod njihovog lekara nije potpun, ukoliko nisu pregledani i na rendgenu,« kaže se u izve­štaju i dodaje: »Za lekara je zahtev pacijenta da se pregleda na rendgenu postao ugodni ri­tual«. Medu pregledima, slikanje grudnog koša je »najcešci oblik radiološkog pregleda širom sve­ta i dostiže 50 %, celokupne radiološke dijagno­stike,« kaže se u izveštaju. Na snimanje skeleta (ekstremiteta, ,glave i vrata) otpada otprilike 30 Ofo.. Snimanje grudnog koša se upotrebljava rutin­ski, npr. za otkrivanje tuberkuloze, malignih obo­ljenja kao što je karcinom pluca, i kardiovasku­larnih bolesti, prilikam prijema u bolnicu, u slu­caju trudnoce, i pre operacije. Takode se koristi i prilikam pregleda nekih profesionalnih grupa kao što je nastavno osoblje, ucenici i oni koji rukuju hranom. Takode su radiološka snimanja cesta posle manjih povreda glave, simptoma kao što su gla­vobolje, bol u lumbalnom delu kicme ili za »istra­živanje nekih neodredenih tegoba u abdomenu«. Proucavanja, navedena u izveštaju, pokazuju da se ispostavilo da su radiološki pregledi »kli­nicki neproduktivni« tj. da pacijent od njih nema nikakve koristi u svim slucajevima kada se radi o asimptomaticnom pacijentu (onome kod koga nema simptoma bolesti) ili o onome cija se bo­lest može dijagnostikovati na drugi nacin. Uopšte uzev, radiološki pregled je opravdan kada postaje klinicke indikacije bolesti, ili kada postaji epidemiološki dokaz o postajanju bolesti u jednom podrucju, ili u grupi. Masovni pregled grudno,g koša je neprodukti­van kod populacije gde je tuberkuloza retka, na­vodi se kao primer u izveštaju. Medutim, u slucaju karcinoma dojke, cak i tamo gde postaji velika verovatnoca bolesti, »pe­riodicna mamografija kod asimptomaticnih žena treba da bude ogranicena na one od 50 i iznad 50 godina«. lspod te dobne starosti, redovan pregled se savetuje samo tamo gde postaji licna ili porodicna istorija karcinoma dojke. Tako preterana upotreba i zloupotreba rend­gena, kaže se u izveštaju, »predstavlja glavni iz­vor izlaganja populacije jonizujucem zracenju ciji je uzrok covek«. Radiološki pregledi su i skupi; racuna se da na njih otpada 6 do 1 O% celokup­ne svote novca iz zdravstvenih fondova svake zemlje_ Stoga je potrebno da se traži konsultacija sa radiolozima -ovo se sada uopšte ne radi -da bi oni svojim kolegama mo,gli da daju savet »da li je ili nije potreban radiološki pregled«, pre­porucuje se u izveštaju. Takode je potrebno da se posveti veca pažnja »odabiranju pacijenata za dijagnosticku radiologiju da bi se smanjila neproduktivna primena radioloških pregleda«. lzveštaj opominje: »Ni jedan radiološki pregled ne treba da se obavi bez utvrdivanja da li je nedavno slican pregled bio uraden. Svaki pret­hodni snimak je deo pacijentovog dosijea i bitan je prilikam interpretacije novog pregleda.« Iznad svega, kaže se u izveštaju, »nije potrebno u sva­koj prilici zahtevati pregled«. lzveštaj zahteva istraživanje o »efektu dijagno­sticke radiologije u lecenju pacijenata«. Jer, »po­staje podaci da je samo ograniceni broj radio­loških pregleda validan po kojima se korist od pregleda može objektivno procenjivati«. Grupa radiologa eksperata Svetske zdravstve­ne organizacije, sastala se pod rukovodstvom E. Boijsena, iz univerzitetske bolnice u Lundu, šved­ska. Drugi ucesnici su bili iz Kine, Egipta, Indi­je, Japana, Nikara,gve, Poljske, Tanzanije, Velike Britanije i SAD. (Iz casopisa World Health; The magazin of the World Health Organization; april-may 1983) Preveo sa engleskog jezika: mr. sci. med. dr Ra­domir Gajic, radiolog, 37000 Kruševac, Jug Bog­danova kula AD/15 XII Kongres radiologa Jugoslavije i IV Kongres radioloških tehnicara Jugoslavije održace se od 21.-23. juna 1984. godine u Beogradu (Sava centar) GLAVNE TEME Radlodijagnostika 1. Korelacija i evaluacija klasicnih rendgenoloških metoda pregleda, ultrazvuka, kompjute­rizovane tomografije, endoskopije i izotopskih metoda u oboljenja centralnog nervnog sistema, torakalnih i abdominalnih organa 2. Racionalizacija u rendgenološkoj dijagnostici (okrugli sto) 3. Interventna radiologija 4. Nove tehnike u rendgenološkoj dijagnostici Radioterapija 1. Radioterapija malignoma torakalnih organa 2. Problemi dijagnostike i terapije malignih oboljenja dojke (okrugli sto) 3. Nove tehnike u radioterapiji Radioblologija I radiozaštita !zloženost bolesnika i personala jonizacionom zracenju kod raznih klasicnih, kompjuter­tomografskih i izotopskih metoda pregleda i problemi zaštite SLOBODN E TEME Radlodijagnostika Patologija torakalnih organa i skeleta Radioterapija Slobodne teme po izboru Radiofizika Slobodne teme po izboru Obzirom na znacaj i obim prve glavne teme iz radiodijagnostike pozivamo na saradnju kolege iz Udruženja za nuklearnu medicinu i Udruženja gastroenterologa Jugoslavije, a za temu iz radiobiologije kolege iz Jugoslovensko, g društva za radiološku zaštitu kao i radio­biologe iz ostalih ustanova. INDEKS AUTCtRA AUTHORS' INDEX Anti6 M.: 359, 405 Babic Lj.: 281 Balti6 V.: 331 Becanovi6 S.: 477 Bila S.: 307 Bogdanovi6 M.: 449 Bogicevi6 M.: 411,415 Boh uš T.: 471 Bonefaci6 B.: 323 Borojevi6 D.: 247 Borota R.: 281, 457 Bošnjakovi6 P.: 457 Bošnjakovi6 V.: 395, 443, 449 Božani6 M.: 461,471 Božani6 V.: 471 Brki6 B.: 249 Brumini D.: 323 Budih na N.: 261 Buri6 A.: 323, 467 Bzeni6 J.: 381, 401, 493 Collard M.: 415 Cveji6 D.: 247 Cvetkovi6 M.: 295 Cvijeti6 R.: 257 Cvitanovi6 S.: 485 cabrijan T.: 257 cemeriki6 B.: 295 Despotovi6 N.: 453 Dini6 A.: 411 Draškovi6 R.: 371 Draškovi6 R. J.: 461, 471 Erjavec M.: 425 Gabrilovac J.: 327 Gali D.: 313 Gavrilovic S.: 457 Genbacev O.: 287, 291, 307 Glišic Lj.: 319 Han R.: 277 lgnjatovic M.: 411 lvanovic Z.: 503 Jacimovic Lj. M.: 387 Jojic O.: 499 Jovanovic V.: 381, 401, 493 Kaludjerski S.: 281, 419 Kladnik S.: 269, 345 Konstantinovska-Djoki6 D.: 367, 371 Korošec M.: 345 Kostic G.: 341,349 Kosti c K.: 375 Kostic s.: 411, 415 Kovac T.: 281 Kraincani6 M.: 341, 349, 391 Kruhonja K.: 431 Lajtner S.: 299 Laza rov A.: 359, 405 Lembenger J.: 319 Libman E.: 319 Luki6 M.: 335 Maksin T.: 381,401 Maleševi6 M.: 435, 439 Margeti6 C.: 313, 431 Maric M.: 331 Markovic D.: 299 Martan B.: 319 Maslovari6 S.: 335 Micic J. V.: 247, 363 Mijalkovic D.: 253 Milenkovic S. M.: 387 Milicevic B.: 457 Milovic V.: 453 Milosavljevic A.: 335 Mi lutinovi6 P. S.: 277 Misjak M.: 265 Milic M.: 449 Mitrovi6 D.: 477 Movsesijan M.: 341, 349, 363 Nikolic A.: 391 Novakovi6 R.: 319 Obradovic V.: 375, 443 Odavic M.: 359, 405, 477 Osmak M.: 327 Pahor S.: 425 Papic N.: 291, 295 Paunkovi6 N.: 273, 355, 481 Paunovic l.: 307 Paunovic R.: 273, 303, 355 Paunovi6 R. Oj.: 303 Pavlin K.: 261 Pavlovic O.: 273 Pavlovic S.: 395, 443, 449 Pavlovi6 T.: 299 Peric Lj.: 253 Periši6 V.: 319 Periši6-Savic M.: 319 Petrovic M.: 453 Petrovic V.: 449 Popovi6 A.: 481 Popovic O.: 453 Popovic S.: 457 Posavec Lj.: 265 Prelevic G.: 253, 307 Prvulovic M.: 331 Rahelic V.: 467 Ratkovi6 M.: 247 Resanovic V.: 341, 349 Rodic S.: 319 Rubinic M.: 467 Savin S.: 247, 363 Sedlak V.: 419 Seksa M.: 257, 265 Sekulic S.: 457 Sinadinovic J.: 247,341,349, 363 Smoje J.: 313 Stefanovic D.: 499 Stefanovic Lj.: 435, 439 Stefanovic V.: 411, 415 Stevanovic M.: 449 Stevovic J.: 395 Stojanovic S.: 503 Stosic Z.: 419 Strahinjic S.: 415 Šnajder J.: 425 šulovic V.: 291, 307 Tajfl D.: 477 Temerinac S.: 457 Terzic N.: 371, 381, 401 Tocilj J.: 485 Trifunovic S.: 435, 439 Ugrai V.: 313 Vanlic-Razumenic N.: 375 Vicovac Lj.: 287 Vidakovic B.: 291 Vircuburger M.: 253 Vrbanec D.: 257 Vucemi Jovic A.: 467 Vucina J. L.: 387 Vuckovic S.: 273, 303, 355 Zekan Lj.: 485 Zmbova B.: 367, 371 Živkovic Z.: 499 županovic ž.: 327 Erratum: str. 463, slika 1 a ne pripada clanku Odnosi sadržaja ... , u koga je pogrešno po­stavljena, nego clanku Kompjuters:{a analiza podataka ... , gde je i pravilno postavljena. Redakcija se izvinjava autoru clanka. efl18 FOTOMATERI.JALI Za brzu i tocnu dijagnostilcu -medicinski rendgen film »SANIX R-90••, za brzu strojnu obradu -medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu -medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M« za rucnu obradu -medicinski rendgen film -zubni »SANIX super D-10« -medicinski rendgen film za panoramska snimanja celjusti »STATUS« -film za koronarografiju KB 21 a 61 m -kemikalije za strojnu i rucnu obradu filmova Za potrebe medicinske dokumentacije Diapozitiv film u boji EFKECHROME 100 TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 ,.. Krkina kontrastna sredstva za angiografiju, urografiju, kompjutorsku tomografiju, holegrafiju i druge pretrage UROTRAST*60° /0 UROTRAST*750/o (diatrizoat) ampule, boce trijodno uroangiografsko kontrastno sredstvo -rezultat Krkine sinteze • dugogodišnja iskustva u domacim i stranim dijagnostickim centrima IODAMID*300, IODAIVIID*380 IODAMID*420, IODAnlllD*36°/o (iodamid) ampule, boce, bocice, boca za infuziju trijodno kontrastno sredstvo za angiografiju, urografiju i druge pretrage • odgovara zahtjevima suvremene radiologije ; EN DOBI L * (jodoksamska kiselina) ampule, bocice, boca za infuziju heksajodno kontrastno sredstvo za parenteralne holegrafske pretrage • velike dijagnosticke mogucnosti -minimalne popratne pojave HO LEVI D * (jQpanoicna kiselina) tablete trijodno kontrastno sredstvo za oralne holegrafske pretrage • j,ednostavna primjena -dobro podnošenje • zašticeno ime Za detaljnije informacije obratite se proizvoaacu. Krka, tovarna zdravil, n. sol. o. Novo mesto as ROntgenfilm HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijam za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex-promet, Skopje Za vreme Lajpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) posetite nas u sajamskoj zgradi "Bugra«-Gutenbergplatz · gde cete dobltl kompletne infomiacije. ORWO-EXPORT-1 MPORT VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN Narodno preduzece za spoljnu trgovinu Preduzece u VEB Nemacke Demokratske Republike Fotohemijskom kombinatu Wolfen