OKOUC UST ZA JUGOSLOV£NSKI < SOKOLSKI NARAŠČAJ 11- * V LJUBLJANI, NOVEMBER 1928. * k|TmNA X. IVO MAJCAN: Naš pozdrav i znak. i, mladi brate, ne nosiš još toga znaka. Na tvojim prsima je naraštajski znak, koji probuđuje u tebi smisao za onu svetu ideju, za koju se Sokolstvo bori. A ti, ti si član, mladi i ponosni član te sla« venske zajednice, čiji se sinovi i kćeri bore i rade za slavensku, a time i za tvoju ličnu budućnost. Svi mi moramo raditi za ojačanje zajednice, koja nosi čistu slavensku ideju i koja radi za opće slavensko dobro, kojeg ćete i ti i naši mlađi biti dionikom. Raditi moramo svi za opću slavensku stvar, a time bit će dobro svima nama, jer radeći za Sokolstvo, radimo za sav naš narod i za Slavenstvo, a time i za sebe. Rad za ličnu dobrobit ne sme se nigde i nikada primetiti, već mora tvoje dejstvovanje biti nese* bično i požrtvovno, a upravljeno na oltar Domovine i Slavenstva. A ti, dok si još mlad, dok tvoja prsa resi naraštajski znak, moraš osvajati sokolska načela, koja moraju postati nerazdruživa svojina tvoje duše i suština tvojih misli, da jednom, kad budeš mogao aktivno sudelovati u našoj organizaciji, uzmogneš već u prvim danima, odre== denim smerom, putem i ciljem upraviti i osredotočiti način svoga rada i življenja. A znak naš članski kada primiš, pre nego ga pričvrstiš na svoja mlada i junačka prsa, valja da pomisliš: »Dalimeovaj znak čini Sokolom ili ovo je znak sokolske misli, koja je utelovljena u meni i koja je neiscrpivi, sveti izvor napoja duši mojoj?« Ako osetiš, da je ovo poslednje, metni ga. Ako je ono prvo, nemoj, jer da ga metneš, ne bi nikoga mogao zavarati, ni sebe, a još manje prave Sokole, koji će ti pristupiti s na* merom, da se vaše duše približe i ujedine u jednoj misli, svetoj sokolskoj, sveslavenskoj misli. Razmer zadojenja tvoje duše sokolskom mišlju videt će se: iz tvog službenog i privatnog govora i rada, iz dejstvovanja i mišljenja, iz društvenog i privatnog života, kao i iz bezbroj sporednih dela, kojima čovek ne daje važnosti, ali koje ipak otvaraju čovekovo mi* šljenje i dušu. Kada svoja prsa ukrasiš našim znakom, u duši svojoj, još pre javnog, moraš položiti zavet, koji će biti iskreni izraz tvoje duše i mišljenja. — U obliku molitve i zaveta, tiho u duši, a obuzet svetim čuvstvom i mišlju, moraju da iz dubine duše dođu velike reči, na* menjene Domovini, Narodu, Kralju i Slavenstvu: »O stat ćuveran i uvek požrtvovno, nesebično i od važno ću raditi za Narod, Domovinu, Kralja i Slavenstvo. Тако mi Bog pomogao!« Tim rečima položit ćeš zavet na oltar Slavenstva, jer ćeš raditi za to Slavenstvo bez obzira na pleme, veru i stalež, i svaki Sokoi-Slaven, koji znade, kako taj zavet glasi, s poverenjem i bratski će ti pristupiti, jer će znati, da su vam ideje jednake, za ostvarenje kojih radi Sokolstvo ujedinjeno u Slavenskom Sokolskom Savezu. Pod tim znakom, koji ti mora biti svetinjom, i u duhu zadanog zaveta radit ćeš u krugu svoje braće, u narodu, ali nesebično i od* važno i najpožrtvovnije tamo, gde je sokolska misao najmanje pro* drla u narod. — U radu ne smeš klonuti. Osetiš li smalaksalost, ispitaj uzroke i prouči nisi li možda sam kriv toj neugodnoj pojavi u tvojoj duši. — Sukobiš li se s neprijateljima Sokolstva, naročito s podžiga* čima plemenske, verske i staleške borbe, ne ostani malodušan, već ponosno idi svojim putem -— k bratstvu, jednakosti i slobodi! — Jer znaj, i oni, koji raspiruju plemensku, versku i stalešku strast, da i oni vide u tvom narodnom i slavenskom duhu rada tvoj pozitivan, a svoj negativan rad. — Kradomice će gledati uspeh tvojeg rada. U duši (ako imaju čovečnost) priznavat će ga i nastojati u svoje organizacije pre* neti naše dobro, ali na žalost — misli i ideje naše ne mogu uneti, jer za tu ideju može se iskreno raditi samo u našem krugu, pod našim imenom i znakom; u duhu celog naroda, a ne na bazi plemenskoj, verskoj ili staleškoj. Nama je brat mio kojeg plemena, vere ili staleža bio! Zato s otvorenom dušom i srcem, jasnim i plemenitim mislima, određenim i spasonosnim ciljem stupamo u narod. Misao naša — to je misao bu* dućnosti. Prošlost i sadašnjost je utrti put, po kojem smelo i odvažno gledamo u oči budućnosti. Napred hoćemo, s ponosom, bratskom ljubavlju, snažnom i jakom desnicom i jakim duhom, koji sakuplja u sebi sve vrline i dragoce? nosti narodne duše. — A kad brata sretneš i kad zajednička misao blisne u vašem sokolskom oku, glasno i bratskom susretljivošću po* zdravi ga sa »Zdravo!« — To je pozdrav naroda našeg, pozdrav je to Narodu i Domovini, sokolski je to pozdrav uzet iz naroda za narod, iz prošlosti za budućnost. Taj je pozdrav najmiliji i najugodniji, jer njim iz sokolske duše i misli, htenja i želje, zaželiš drugome ono, što si i sam najviše želi, više od svakog bogastva i sjaja. — Želiš mu zdravlje. — Time mu želiš sreću i budućnost, blagostanje i napredak. Telesno i duševno zdrav čovek sposoban je, da si stvara lepši život, a narodu i domovini bolju budućnost. Zato radi brate uvek odvažno, nesebično i požrtvovno na sokolskom polju za Narod, Domovinu i Slavenstvo, i videt ćeš, možda ne već u prvim godinama svoga rada, plod; osetit ćeš zadovoljstvo i mir duše, što si i ti doprineo obol na žrtvenik narodnoj i slavenskoj budućnosti. — Osetit ćeš u duši veće zadovoljstvo od,onih, koji rade samo iz ličnog interesa, i ako se time materijalno obezbedili, jer oni nisu svojim radom ništa dobra i ple= menita posejali u dušu naroda i usposobili ga za ustrajnost u borbi. Telesno i duševno jaki i zdravi ne poznamo mirovanja nit stanka u radu za narodnu i slavensku budućnost, već smelo i odvažno kros čimo dalje — i uporedo s obrazovanjem duše našega naroda i Slaven* stva, gradimo svetionike, koji rasvetljuju naše nove kule i pokazuju nam obrise (konture) onih, koje su sadržane u sokolskoj misli i koje će Sokolstvo podići, da budu straža Jugoslavenstvu i Slavenstvu. Sve* tionike, koji nam sada pokazuju put, a to je plamen iz krvi i kostiju naših pređa, postavit ćemo na vrh tih kula, da pokažu novi put čovečanstvu. HAJRUDIN ĆURIĆ: Bratska ljubav. novome logoru, koga je te večeri podigla brojna skautska četa, bilo je te večeri veoma živo. Tek što su podignuti šatori, zapaljena je vatra, oko koje su se skupili svi. Svi su zdravi, puni ideala,’ deca velike bratske ideje. Na jednome panju sedi mladi stegovođa Slobodan, koga su svi od miline zvali »Bobo«. Plemenitu njegovu glavu more svakojake misli, a u mislima mu se upliće uvek jedno pitanje: »Kako će se svršiti ovaj grozni rat?« Okolo njega po« sedala mlađa njegova braća i pozorno slušaju pričanje maloga Joce, najmlađeg svoga brata, koji i ovaj put nije hteo da ostavi svoju braću, nego je pošao s njima. Pričao im je kako se na logorovanju u Makar* skoj zaljubila u njega neka Dalmatinka i kako je plakala, kada su se rastajali. Svi su se smejali tonu Jocinog pripovedanja i njegovim ša= ljivim doskočicama. S druge strane oglasi se katkad vesela pesma: »Sa Avale na gorje Roveri guljali, hej, hej, hej. guljaj Roveri guljali-----------« S plavog južnačkog neba promatraju zvezde ovo bratsko veselje. Noć je tiha i mirna. Ne čuje se poj slavuja. Priroda već spava. Sta= rešina »Bobo« diže se sa svoga sedišta i reče: »Braćo, vreme je, da se ide spavati. Trubaču, daj signal za spavanje. Brate Mirko, ti imaš večeras do pola noći dežuru;, a iza tebe dolazi brat Nazif.« To je stego= vođa rekao jednom lepome mladiću, crnih očiju i kose, koji se nada sve odlikovao svojom dobrotom srca. Sve je bilo za čas izvršeno. Kroz jedan sat spavao je ceo logor. $ Naslonjen o palicu, u potpunoj opremi stajao je Mirko na straži. Mislio je o svojima kod kuće, koje je morao da ostavi, jer ga je zvala sveta domovinska dužnost, kojoj se morao odazvati. Mislio je o sekici Leli, koja mu je pri polasku doviknula: »Bato, donesi mi bebu!« Mislio je o svojoj majci, koja ga je na polasku možda poslednji put poljubila. O svemu je mislio te večeri naš Mirko. Okolo njega bilo je sve tiho. Zvezde su treperile, priroda je spavala. Iz tih njegovih misli trgne ga neki šum. Uspravi se i savladavši trenutni strah poviče: »Stoj! Ko si?« Tada mu se približi lagano jedna prilika i prošapta ove reči: »Ja sam, brate! Vraćam se umoran i ranjen iz krvavog boja za milu domovinu. Sokolsku moju četu uništio je neprijatelj. Borili smo se kao lavovi do zadnjega daha. Svi padoše. Ja padoh ranjen, nepris jatelj me pregazi i ostavi. Ah kamo sreće,, da sam i ja ostao na boj* nome polju, da se ne mučim. Primi me, brate, hoću da kod vas ispustim svoju dušu.« Mirko beše ganut, da mu suze potekoše niz njegovo plemenito lice. Pristupi mladome Sokolu, pruži mu ruku i poljubivši se s njime reče: »Brate moj, primamo te u naš stan. Odmori se, okrepi se i ozdravi u njemu, kako bi mogao opet kao i uvek služiti domovini i rodu svome.« Kod ovih reči tužno se nasmeši mladi Soko kao da je time hteo reći, da ne veruje u to. Mirko ga odvede u svoj šator, nas mesti mu postelju, zavi mu ranu, koja je krvarila i pomože mu da legne. Kad je svršio to, Mirko se opet povrati na stražu, na kojoj je bio sve dotle, dok nije došla smena. Kad je došla smena, otišao je u svoj šator i legao pokraj teško ranjenoga Sokola. Bolni ranjenikovi uzdasi nisu mu dali da zaspe. Diže se iz postelje, nagnu se nad ra* njenim Sokolom i upita ga: »Boli li te rana, brate?« Ranjenik bolno prošapta: »Osećam brate, da mi se približuje ono, što će svima doći. Ja sam sirota, brate. Nemam nikoga svoga. Došao sam u sokolske redove, koji su me primili i negovali. Osećam, da ću brzo umreti, dragi moj brate. Znaj, da se ne bojim smrti. Po* lazim u smrt s pesmom, s arijom života i Jugoslavenstva.« I ranjenik lagano zapeva: »Jugoslavijo, majko mila, zemljo ponosna, puna cara, bajne divote, budi radosna. Nema kletog tiranstva, idu dani Slavjanstva, oj neka živi, neka živi Jugoslavija!« Kad je svršio ovu pesmu otkopča sa svoje crvene košulje svoj sokolski znak, simbol Jedinstva, Sloge i Bratstva, poljubi ga i reče: »Zbogom ostaj, mili znače, zbogom brate... hvala ti.« Njegova ruka klonu, telo postade mirno, a duša odleti u nebeske visine. Mirko pade po mrtvome Sokolu i zaplaka. Kad mu je zaklopio blage njegove oči, poljubi ga u čelo, poslednjim bratskim poljupcem, iskrenim kao sokolska misao. * Toga jutra stotinu bratskih ruka diglo se na poslednji pozdrav, stotinu očiju pustilo je suze iskrenosti. Mirko je bio tužan. Kada su pokopali mladog Sokola, pristupi Mirko stegovođi i reče: »Brate, moja je želja, ako poginem, da me zakopate pokraj mrtvoga Sokola.« Stego* vođa beše ganut, ali mu obeća, da će biti onako, kao želi. # I »Bobina« četa pošla je u krvavi boj za milu domovinu. Borila se herojski. I neprijatelj je pao. Ostavio je masu mrtvih i ranjenih. Od naših pao je među ostalim i Mirko. Poslednje reči su mu bile: »Oj neka živi, neka živi Jugoslavija!...« Njegova želja bila je ispunjena. Zakopaše ga pokraj mrtvoga brata Sokola. Njihove grobove posuo je mali Jooa ružama nevinosti, a na krstovima stavili su im vence Slave. Kad1 su to svršili, stegovođa progovori svečanim glasom: »Braćo! Neka vam uvek bude na umu ova bratska ljubav! Bratska ljubav i sokolska hrabrost uništiće sve neprijatelje mile nam domovine, koja hoće samo sunca, svetla i slo* bode, prave, istinske i nesebične slobode! Kliknimo, braćo, milim našim drugovima, našoj braći, bratu Sokolu i Mirku, kao i svima drugim: »Slava im!« Iz stotine grla zaoriše se ove reči, stotinu ruka digoše se na poslednji pozdrav. $ A duše mladoga Sokola i Mirka zagrljene gledale su ovo bratsko delo. E. GANGL: Zaboravljeni grobovi. lemenita jugoslovenska žena, koja ali ne želi biti imenovana, dala je starešinstvu JSS pobudu, da je u svoj proglas za proslavu 1. decembra umet* nulo i 6. tačku, koja nalaže bratskim društvima dužnost, da se sete toga dana za Jugoslaviju zaslužnih, a mrtvih muževa i žena (narodnih vođa i radenika, junaka, pesnika, književnika, umetnika itd.). Doslovno glasi naš proglas ovako: »Svako društvo će u svom mestu s naraštajem i decom očistiti, urediti i ukrasiti grobove takvih muževa i žena. Mrtvima čast i blaga uspomena, živima podstrek za uzoran, plemenit, požrtvovan život! Nije potrebno naročito naglašavati, od kolikog je vaspitnog značenja ta odredba za našu sokolsku omladinu.« Budući je inicijativa potekla iz blage duše naše sestee iz Sloves načke, neka bi izvršenje toga preuzele pre svega naše sestre, koje neka dadu našim društvima svoje snage i svoje misli na razpolaganje. Sve grobove naših mrtvih muževa i žena, koji su za života delima dokazali svoju domovinsku ljubav, neka po čitavoj našoj državi pre= krije, okrasi i iz zaborava digne ljubav i poštovanje jugoslovenske žene Sokoliće, koja neka k tom odličnom kulturnom, pietetnom i na= cionalnom delu podstrekavajući i oduševljavajući privuče svu našu sokolsku omladinu! Grobovi mrtvih sinova i kćeri našeg naroda-neka se 1. decembra po čitavoj našoj državi pretvore u očišćene i ukrašene gredice ogromnog vrta, kojeg je po čitavom prostranstvu naše zemlje pregrnula i okitila lepota živih duša i odanost patriotskih srdaca! Na tom vrtu su i grobovi, na koje moguće nitko ne misli, grobovi zaboravljenih, zaboravljeni, sasvim zaboravljeni grobovi! U takvim grobovima snivaju svoj večni san bednici i siromaci, koje je tko zna kada i kako srušio i šatro okrutan život, kojima nije nitko oplakivao odlazak i njihove žalostne, moguće tragične smrti, koji su pali kao žrtve nemilosrdne, tvrde sudbine — zapušteni, trpeći, iskorištavani u životu, zaboravljeni u smrti. Bog na nebu rosi njihove zaboravljene grobove rosom milosrđa, a na zemlji neka se na njih obazre saučešće sokolskih srdaca! I ti nesretnici bili su deo živog našeg naroda. Živeli su u onim širokim slojevima, koje gazi i progoni nemio život, koji živu — kako kažemo — iz ruku u usta, koji se moraju boriti za svaki komadičak hleba, koji u duševnim i telesnim mukama i bolovima propadaju, koje teraju nesreće do zdvojnosti ili pak ih zablude i nizine života izmu* čene i isključene od sunčanog svetla bacaju u crnu zemlju. I na nji< hove grobove neka se obazru naši bratski i sestrinski pogledi. Ako su ih zaboravili i zabacili svi — mi ih ne smemo! Patnja ih je očistila od sviju greha, u sjaju mučeništva stoje pred nama, naše bratstvo se sklanja k njima i rosi njihove gomile suzom milosrđa i ljubavi. Tko zna i tko neka sudi, koliko je među njima neznanih junaka, koji su se borili sa olujom života, koji nisu imali nigde oslona, nigde prijatelja, nigde zaštite! Koliko je među njima talenata, koji su se izgubili kao izvor vode u pesku, a koliko je među njima mekih srdaca i osećajnih duša, koje su uvenule u ranoj dobi, kao što uvene cvet, koga oprži mraz! Ti siromašni, jadni ljudi — i ti su bili naša braća i naše sestre! Mislimo na njih s obećanjem, da ćemo biti jaki i kre= posni u sokolskom duhu, da nas neće svladati ugrožavajuće sile života, već da ćemo snagom i veličinom sokolske ideje svladati sve zlo, sve slabo, sve gadno, sve nesokolsko! Koliko li zahvalnog gradiva za nagovore! Braćo i sestre, ne pro* pustite te lepe prilike, koja prilaže nov kamen u temelj sokolske moralnosti! ИИКОЛА ДОШЕНОВИЋ: Вели се: Кад се савест наоблачи — Ко се жели да изврачи — душу мрачи. кућу зрачи. Кад се човек изопачи — Кад се сваде управљачи — другог тлачи. раде мачи. Kom се често на зло рачи — Најмржи су удавачи — подивлачи. избирачи. Ко се радо сваким квачи — Најгори су удварачи — не привлачи. отимачи. Кад се хрђа појуначи — Очи добро расколачи — није јачи. онда цмачи! Ко у зору себе свлачи — Лаком ли je поглед свачи’ - слабо значи. при погачи. Заостаје посо свачи — Не помажу при лоптачи — ко завлачи. навијачи. Најпре добро искорачи — онда скачи! Sokolska razglednica za naraščaj. ed novimi sokolskimi razglednicami, ki jih je izdal JSS, se nahaja tudi ena z naslovom: »Onam* onamo! ...« določena jugoslovenskemu sokolskemu naraščaju. Izdelal jo je akademski slikar H. Smre* kar, ki je prav dobro pogodil misel o naši zasuž« V ospredju stoji, obkrožen od sokolske mladine, vodnik naraščaja, starejši Sokol, ki z desnico kaže proti gori Učki, nad katero^ ONAAV* ONA/HO se zbirajo temni oblaki robstva. Pod Učko pa se razprostirata Reka in Jadransko morje. Pod sliko sta besedi: Onam’ onamo! Slika govori torej dovolj jasno. Pričakujemo, da bo sokolski na« raščaj uporabljal za vse prilike svoje razglednice, ker so namenjene naši sokolski mladini. • njeni zemlji. DR. IGOR VIDIC: Istorijske slike iz naše prošlosti. VI. Bojevi za Jadran. Očiju plamnih, užarena lica niz goru umeštvo srce ko hrij.ica i ruke diže, kliče: More! More! {VI. Nazor.) ase divno sinje more, oduvek je oduševljavalo slo* venske narode. Sa gora i krševa tamnih Karpata došli su južni Sloveni u svoju novu zemlju, na jug, gde je noć mirisna i tamna, gde rastu masline i lovor-grane. I brzo su sinovi gora zavoleli tu ne* izmernu divlju pučinu, tihu a opet uzbuđenu, kao duša čoveka. Široko polje u okolini Bihaća bijaše nova dedovina onome delu južnih Slo* vena, koji deo sada nazivljemo hrvatski. I gonjeni neodoljivom željom pradedovi naši ubrzo počinju graditi lađe, doduše bez velike veštine, male ali brze šajke. I ponositi beli gradovi ilirski, moćni stražari obala, zarobljeni, pali su u vlast slovensku. Zbog svoje političke važnosti, Dalmacija odma se i pominje u svetskoj istoriji. Već u bojevima Ljudevita Posavskog, silnog panon* skog kneza, Dalmacija, kao pomorska straža igra značajnu ulogu. No, vlast na moru osporena je Slovenima po ponosnim Mlecima. Mleci, »kraljica Adrije«, ponosna i bogata država, bili su u ono vreme vele* vlast na moru. Cinički trgovci bez vere i poštenja trgovali su čak i živim robljem. Njihove galije, visoke i moćne lađe, gonili su veslači* sužnji, stanovnici obala. Pod taktom nemilosrdnog vođe (hortatora) koji je u podrumu lađe, na uzvišenom mestu, drvenim čekićem lupao ritam veslačima, ginula su mlada leta nesretnoj, bezpravnoj raji. Drskost Mlečana ubrzo je dovela do rata. I u tim ratovima više puta nastradala je ponosna Venecija, begale su njezine moćne galije pred mnogo manjim slovenskim brodovima. Jer Mlečani su bili vredni trgovci, umni političari, mudri državnici a nipošto junaci. U svojim ratovima služili su se najviše puta najamnicima, divljim Arbanasima i Kastriotima. I ovaj je uzrok njihovog nepovoljnog uspeha u ratu. U velikoj pomorskoj bitci nadvlada vojvoda Mojslav potpuno oholog dužda Tradonika, koji je hteo velikim brojem galija, da pod* jarmi Dalmaciju. Drugi je veliki rat završen pod banom Branimirom protivu dužda Kandiana, koji je proti slovenskoj snagi vodio brodovlje od šesdeset galija. Kod rta Mike, u blizini Zadra došlo je do očajne bitke. Usprkos nadmoći Kandiano beše poražen potpuno. Mnogo je mletačkih galija palo u ruke Slovena, ponosni barjak svetog Marka poklonio se pred kockastim crveno-belim barjakom pomorskih bana. Pod kraljevima Tomislavom i Krešimirom I. morska se vlast slo* venskih kralja utvrđuje i proširuje, i ako su Sloveni u ono vreme već imali opasne borbe sa divljim avarskim narodom, sa Mađarima. A za vreme unutarnjih svađa i smetnja — tipičkih slovenskih oso* bina — Mleci postignu pod duždom Orseolom veliki uspeh; pomogne im i izdajstvo Svetoslava Surinje, brata kralja Držislava. Skoro bez otpora Orseolo osvoji Zadar, Biograd, Trogir i Split, te postavi banom svog vasala — Svetislava. No Neretva se ne daje, i badava pokušava Orseolo, da pobedi i nju. Pobeda Mletaka ne beše stalna. Petar Krešimir Veliki zavlada opet morem i belim gradovima uz more, osim Zadra. Hrabri Neretvani bijahu mu verni i neustrašivi morski stražari, koji su budnim okom pratili mletačku nevernu igru. A posle smrti Petra Krešimira, kraljev* stvo lagano pada, ambiciozna vlastela ograničuju kraljeva prava sve više i više. Spoljni se neprijatelji dakako sa uspehom koriste tim stanjem. Još jedamput, pod Kasopom, kraj krfskih žala, Sloveni kao saveznici Normana poraze mletačku flotu potpuno. A je ovo poslednji zlatni trak. U bojevima sa Mađarima, umorene borce Mlečani pola* gano privedu pod svoj uticaj. Silna moć kulture, osobito što se tiče arhitekture i poetike i duševno donese Mlecima pobedu. No, bojevi za Jadran još nisu dovršeni. Uskoci, senjski junaci, na čelu sa legendarnim vojvodom Ivom Senjaninom, baštinci su slo* venskog amaneta, pravi branioci našeg mora. Menjaju se države, a u suštini ostade ista želja, isti osećaj sve do današnjih dana. Danas baštinik tih slovenskih snova naša je mlada mornarica. I duh, koji vlada u njezinim redovima, stari je duh morskih lavova, hrvatskih bana, senjskih Uskoka, svih ponosnih sinova troimenog naroda. Ca соколских слетова у Скопљу 1928. године. i. азнавши из жупе преко својих директора и управи-теља школа, да he се 3. јуна одржати слет средњо-школске младежи у Скопљу, цела Јужна Србија ра-досно je поздравила ову вест и клицала оцима нашег Соколства. Ca врха Марковог града одјекнуо je по-здрав преко Саве, Драве чак до Триглава и преко урвина долином Вардара све до Солуна, Дошао je други јуни, на окупу je сва младеж Јужне Србије, која громогласно поздравља Царски Град, диви се његовој лепоти, поштује његову прошлост, радује се његовој будућности и немирно чека сутра-шњи дан да покаже своју снагу — снагу Јужне Србије. Другога у вече академија скопских школа у Соколском дому. Ова академија je обилно посећена од стране грађанства, представника војних, црквених и цивилних власти, и на њој je говорио брат староста Савеза Гангл и испоручио поздраве све остале наше школске младежи из целе Краљевине. Академија je била предмет опште пажње, почетак слетских свечаности и доказ, да се са нашом омладином ради. Академија je за-вршена бурним пљескањем на опште задовољство, a ученицима и уче-ницама je препоручено спавање и рано у јутро на слетиште. Још пре 6 часова сви су били на окупу. Брат начелник жупе Кубичек припрема их за лако-атлетске утакмице, распоређујући сваког на своје место. Ha овим утакмицама суделовало je око стотину такмичара из целе Јужне Србије, које су се завршиле са врло повољним резултатима, a победници су награђени са најбољим делима из наше литературе. Тако на пример код скока у даљину скочио je победник из Скопља 5'80 метара, код скока у висину без даске скочио je победник из Скопља 1 '60 метара и т. д. После свршених утакмица почели су покуси за заједничке вежбе са свима категоријама. Тачно у 3 часа no подне сврстала се поворка код Учитељске школе и кренула je под вођством Т. О. жупе кроз град. Пред Просветним домом били су искупљени сви представници власти, директори школа и други велико-достојници, које je младеж поздравила погледом на десно. Дуж целог града, кроз све улице куда je поворка кретала, била je бурно поздрављена од стране дечијих родитеља и грађана. У поворци je било 3200 учесника, од којих 1800 мушких и 1400 женских. Поворка je завршена у 5 часова и затим je отпочела јавна вежба. Пред хиљадама гледаоца наступила су сељачка деца у живописним народним ношњама из околине Скопља, радосно поздрављени изводећи своје игре. Затим наступају деца основних школа из Скопља и изводе вежбе заставицама и обручима. За њима наступају нижи разреди женских школа које изводе вежбе са украшеним луковима, a за њима смело наступају дечаци нижих разреда средњих школа са палидама. Најсим-патичнији наступ je ученица виших разреда са ритмичким вежбама уз мелодије из народних кола. Награђени дугим аплаузом напуштају вежба-лиште, у које срчаним кораком умарширају виши разреди и вежбају своје доста компликоване просте вежбе. Јавну вежбу завршила су иза-брана оделења на справама, група са копљима, те посебни наступ учи-тељске школе из Скопља. После тако лепог успеха, соколско друштво у Скопљу приредило je свечану академију са одабраним тачкама у Народном позоришту на којој je заносним речима опет говорио брат староста савеза Гангл о значају Соколства у Јужној Србији. Трећи дан Духова (у понедељак) прегледале су се историске зна-менитости Душановог Скопља, тумачила се деци величина и значај наше културе у 13. и 14. столећу, заједнички смо се сећали старославне про-шлости и певали силном Вардару. A Вардар силан и хучан носио je громку песму младости преко свих планина Јужне Србије у Јегејско море. LJUBOMIR STOJAKOVIČ: Siroče. h, bedno siroče! ... Ostalo bez oca i majke, nema nigde nikoga; samo je na ovom svetu kao otkinuta grana. Ali gle! Ono se smeši, ono se raduje, skakuće amo tamo i veselo peva. To mi je bilo čudno ... Pristupivši k njemu zapitah ga: »Čemu se toliko veseliš, ti, malo siroče? Nemaš nigde nikoga: ni oca, ni majke, ni braće, ni sestara, pa ipak si tako veselo!« A ono me pogleda očima punim nade, tužno se nasmeši, pa mi reče: »Nemam, istina, ni oca ni majke, ali imam braće i sestara, s ko« jima ću se složno rame o rame boriti za dobro i sreću naroda svoga i otadžbine svoje. Čvrstom voljom i snažnim mišicama borićemo se za svoje — so= kolske ideale!« »Pojmiš li sada, zašto sam sretno?« pitalo me siroče, »i reci mi,« nastavljalo je, »da li sam ja siroče ? !« Pokrajinski slet u Skoplju: Proste vežbe članica. HAJRUDIN ĆURIĆ: Makarska! Na more braćo, Makarska, to krasno čedo naših gradova, smestila se ispod obronaka Biokova. Malena je Makarska, ali nije malena njezina slava. Dosta je spomenuti njezinog sina Andrija KačićasMiošića, slavnog pisca »Raz* govora ugodnog naroda slovinskoga«. Kako je lepo pred večer leti, pre nego što će sunce da zađe, uzeti čamac, pa se izvesti na more i predati se plavome Jadranu! Pa tek krasne makarske letne noći! Popneš li se na brdo »Sv. Petar« vidiš u daljini od nekih 20—30 milja otoke Hvar i Brač, rasvetlene ribarskim lampama. To sve sliči na venecijansku noć! S druge strane čuješ divnu dalmatinsku pesmu, našu pesmu! Makarska! Naše more! Naš Jadran! Nemoguće je opisati sve lepote naših pristaništa i primorskih mesta. Čovek treba da sam ode u ta mesta, da od same prirode tih mesta čuje tajnovitu, divnu pesmu. Ja vam mogu samo ovo reći i savetovati: Na more! Na more, braćo, na more svi, na more hajđ’mo veselo mi! Na moru nama budućnost je, ца moru nama opstanak je! More je naše veselje sve, more je naše uzdanje sve! Na more, braćo, na morski žal, neka nas grli naš morski val! Ljubimo more braćo mi svi, na more hajd’mo veselo mi! Na more živo, na more svi hajdemo, braćo, veselo mi! Sve lepote prirodne daće vam more! Idite na more, čuvajte ga, jer ono je naše, samo naše! Koledarček sokolske omladine. ,ečno gibanje, večna nezadovoljnost« je bilo geslo Tvrševega življenja, zato stalen napredek v Sokol* stvu, ki mu je še vedno vodilno geslo. Iz tega se porajajo nove misli, nova dejanja in vedno širše področje. Letos je dobila svojo novost sokolska mladina v obliki žepnega koledarčka, ki ga je izdal Jugoslovenski Sokolski Savez, uredil pa savezni starosta br. E. Gangl. Kdor pozna neumorno delo br. Gangla in njegovo vestnost ter točnost, bo lahko sodil, kakšen je koledarček, ki je prišel iz njegovih rok. Okusna oprema, lična knjižica s primernimi slikami in izbranim čtivom, ustrezajoč praktičnim potrebam, tak je naš »Kalendarčič«. Na notranji strani ovojnega lista je prostor za vpis lastnikovega imena in za podatke o bivanju in rojstvu, na drugi strani pa za vpis društva, župe in društvenih funkcijonarjev. Koledarski del ima kato* liški in pravoslavni koledar z rubrikama: »Kaj moram storiti ta mesec?« in »Moj najlepši dan v tem mesecu«. Poleg tega je pri vsakem mesecu še cela prazna stran za beležke z naslovno vinjeto in s sokol* skim geslom. Za čtivo je lepa pesem »Naš znak« v slovenščini in srbohrvaščini od br. Gangla, prevod pa od br. Čuriča, tej sledi Bogu* novičev članek: »Omladino, veruj i radi za narod u Sokolstvu!«, deset pravil za sokolsko življenje pa zaključuje ta del. V zadnjem delu obsega koledarček razne razpredelnice, in sicer: razpored vežbanja, moj sokolski život, moje utakmice, težina, visina' obim prsiju, koje knjige sam pročitao i što imam od toga, nalepše rečenice iz pročitanih knjiga i časopisa, moji dohoci i izdaci in dnevnik mojega življenja. Vmes so vpletene slike obeh ustanoviteljev Sokolstva Tyrša in Fiignerja ter predpisani kroji za vse mladinske oddelke v jugoslovenskem Sokolstvu. Na tesnem prostoru polno gradiva in vse to za 2 Din. »Koledar« čič« ne potrebuje nobenega priporočila, zakaj kdor izmed vas mladih količkaj čuti, da pripada sokolski organizaciji, si bo koledarček nabavil. Prezident Češkoslovaške republike bratT. G. Masaryk šolski mladini praških šol dne 27. oktobra 1928: Postanite Sokoli! f)SNIK Seja odbora JSS bo v nedeljo, dne 16. decembra 1928. v Ljubljani. Na dnevnem redu so poleg poročil iz starešinstva in teh« ničnega odbora še določitev glavne skup« ščine, proračun za leto 1929., prireditve v 1. 1929., II. vsesokolski zlet v Beogradu 1. 1930. in predlogi žup. — Dan pred od« borovo sejo bo seja zbora župskih načel* nikov. II. jugoslovenski vsesokolski zlet se bo vršil 1. 1930. v Beogradu. Za zlet so dolo« čene nastopne proste vaje: Za člane in čla« niee proste vaje .iz V. pokrajinskega zleta v Ljubljani 1. 1927. Za moški in ženski na« raščaj bo sestavil vaje savezni tehnični od« bor, za moško in žensko deco pa tehnični odbor župe Beograd, vendar pa te ne bodo obvezne za vsa društva. Za tekmovalne vaje članov in članic so določene vaje, ki so bile predpisane za medzletske tekme češke« ga Sokolstva v letošnjem letu. O naraščaj« skih tekmah c