OSAM CHIOGGIOTTOVIH SLIKA U TROGIRU Kruno Prijatelj, Split U trogirskoj crkvici sv. Petra, iza slikovitog baroknog oltara, na kome su, oko tabernakula, em fatične figure sv. P etra i sv. Pavla, nalaze se četiri m ala platna sa svetačkim likovima, u kojim a sa velikom vjero- jatnošču možemo identificirati četiri evandelista. P latna su jednake ve­ ličine (75/66 cm) i od iste su ruke, što možemo zaključiti na tem elju stilske analize. Prvi je evandelist prikazan en face, kako gleda očima prem a nebu. Na tamnosmedoj pozadini odskače njegovo snažno, pučko, realistički koncipirano lice, uokvireno sijedom bradom. Na inkarnatu nešto svjet- lije boje osječaju se blagi crvenkasti refleksi. Svetac je odjeven u tam nosm edu odjecu sa rum enim odbijescima. Meko je slikana njegova ruka, koja drži pero, kojim piše u veliku knjigu. Svjetlosni kontrasti, koji potenciraj u dram atiku njegovog izražaja punog neke unutrašnje ekstaze, dolaze osobito na vidjelo u razlikam a izm edu osvijetljenili po­ vršina brade i dijelova lica i taninih varijacija na odječi i pozadini. Ta pozadina, sa dom inantnim smedim prizvukom , ima zagasiti pečat, koji se osječa čak i u detaljim a, koji su slikani toplijim tonalitetim a. Tonalni prelazi su nijansirani sa velikom prefinjenosti. Potez kista je Slobodan i smion (sl. 2 0 2 ). Drugi svetac je isto en face, ali očima, poluzatvorenim i zamišljenim, usm jeren je desnoj strani. Slična je i na toni platnu igra kontrasta svi- jetla i sjene, kao na prvoj slici, ali u drukčijoj skali taninih tonova. Na m aslinasto-tamnosmedoj odječi notu živosti daje žuckastosmede intoni- rani šal. Na rukam a se osječaju crvenkasti refleksi. Pozadina je tamno- smeda, ali se liazire zeleno intonirani substrat. Dok je izraz prvoga sveča sav prožet unutrašnjom ekstazom, drugi je zamišljen, koncentri­ ran, usredotočenih misli na tekst, koji guščim peroni jaiše na otvorenoj knjiži (sl. 203). Treči svetac ima konkretni atribut: andela. Njegovo produhovljeno lice je postavljeno u profilu, sa pogledom uprtim put neba. I on piše rukom svoje evandelje. Leda su mu p rekrita zeleno-sivim plastem . Ze­ lena pozadina je nešto svjetlija oko samoga lika. Svjetlom ozareno lice uokvireno je mekom, kratkom sijedom bradom, koja kontrastira sa tam nim kosama. Lik andela kao da se gubi u pozadini slike, kojom kao da dom inira blagi sfumato. Potez kistom i suvereni crtež govore i tu o neospornom kvalitetu (sl. 204). Sl. 2 0 2 . Antonio Marinetti Chioggiotto, Evandelist (Trogir, crkva sv. Petra) Svetac na četvrtoj slici, koja je oštečena, razlikuje se od ostalih. Golobrad je, im a nešto rustičnog, pučkog, neposrednog u črtam a i u izražaju. Vrlo je vjerojatno to Ivan, jer je golobrad, kao što je prethodni svetac, radi andela, sigurno Matej, lina ovaj m ladi lik dulje tam ne vlasi, sm ede-m aslinastu boju p uti sa finim crvenkastim prelivim a. Ispod zelene odječe izlazi mu ruka u crvenom rukavu. Prem da su različite osnovne boje nego li na prvim trim a slikam a, isti je dom inantni zagasiti ton sa Sl. 203. Antonio M arinetti Chioggiotto, Evandelist (Trogir, crkva sv. Petra) akordim a postignutim tamnosmedim, žučkastim i sivozelenim nijansam a (sl. 205). Osnovni pečat ovili slika odaje več na prvi pogled školu G. B. Piaz- zette, ali, uprkos neospornog kvaliteta, ipak bez one majstorove velike životne snage i punine, kao i bez onog dom inantnog smedecrvenog kolo- rita, koji je za njega tako karakteristični). Tonovi su ovdje zagasitiji, često hladni, dom iniraju zelene pozadine i smedi i m aslinasti akordi, rijetko oživljeni rum enim preljevim a, ali bez intonacije poput boje sum- Sl. 204. Antonio M arinetti Chioggiotto, sv. Matej (Trogir, crkva sv. Petra) pora, tako tipične za P iazzettina platna. O brisi im aju nijanse sfum ata, koji oduziina likovim a izraziti plasticitet, ali potencira unutrašnji do­ življaj. Pallucchini je u svojoj kratkoj študiji o nekim slikam a mletačkog settecenta u D alm aciji spomenuo i ova platna i s pravom ih povezao sa Piazzettinim dakom Antoniom M arinetti zvanim Chioggiotto (1719 do 1790), koji je preuzeo Piazzettinu tipologiji! i m aniru, ali ne kopirajnči uzore svoga učitelja, več interpretirajuči ili na lični način, nešto aka- dem skiji u crtežu i hladniji u tonu.1 U svojoj je hronologiji Chioggiot- tovih djela, koju je predhodno bio dao,2 uklopio naknadno ove slike, stavljajuči ih vremenski neposredno p rije njegovih slika »Bogorodice i andela čuvara« i »Smrti sv. Josipa« iz crkve sv. A ugustina u Trevisu. Donoseči detaljni opis i reprodukcije ovili četiriju slika, za koje pri- hvačam o Palluchinijevu atribuciju, želim upozoriti i objelodaniti još četiri Chioggiottove slike svetaca, koje su se do nedavna nalazile u vlasni- štvu obitelji Šantič u Santiča Torim a iznad K aštel Staroga, a sada su kod gde Šantič-L ipnjak u Trogiru. Te su slike nešto m anjega form ata (vel. 63/46 cm) i tvore jednu srodnu seriju. One prikazuju sv. Josipa, sv. Jerolima, sv. P etra in sv.A ntuna (sl. 206, 207, 208, 209). »Sv. Josip« je skoro replika istog snažnog, pučkog, impresivnog lika evandeliste iz crkve sv. Petra, kojeg smo kao prvog opisali. I na ovoj slici odskače na tamnosmedoj pozadini lice tam ne puti sa sijedom bra- dom, koji ekstatičnim pogledom gleda p u t neba. I ovdje dom iniraju sivosmedi i zelenom aslinasti tonovi na svečevoj odječi. U ruci drži sveti Josip Ijiljan. N eka spontana, neposredna i proživljena dram atika izbija iz toga lika, koji odskače na tam noj pozadini snažnim svijetlosnim kon- trastim a. Ako detaljno uporedim o ovu sliku i onu iz sv. Petra, nalazimo, uz ogromne analogije sam ih likova i uz isto tretiranje brojnih pojedi- nosti, poput karakterističnih p rstiju ruke, živog oka, haljine, i t. d., neku m alu razliku u obradi inkarnata, koji je na slici iz crkve sv. P etra dan slobodnije, sa crvenkastim refleksim a, slikanim sa neobičnom svježinom. Iz iste obitelji tipova je i »Sv. Jerolim«, takoder na tamnosmedoj po­ zadini, koji gol. samo sa crvenom plahtom , piše guščim perom. U istoj smedoj skali, ali dajuči uvijek nove varijacije na istu temu, slikar je smiono im postirao fino m odelirani lik starca kratke sijede brade. Meko je tretirana p ut sveča, fino su slikane njegove koštunjave ruke i meka sijeda brada. U igram a chiaroscura dolazi do izraza ista dram atika piazzettovskog korijena. Slika »Sv. Petra« je nešto iskvarena nestručnim čiščenjem. Svetac, koji drži ključeve u meko m odeliranim rukam a, odjeven je ovdje u tam noplavu haljinu, preko koje je smedi plast. Kao da je i ovdje slikar, prikazujuči sveča sa ključem u ruci, samo malo varirao isti model starca iz puka, neobično snažna i prodorna izraza, sijede brade, dubokog po­ gleda, čelave glave, tam ne puti. Plava boja odječe donosi novu notu u taj niz zanim ljivih kolorističkih i tonalnih varijacija, sa osnovnom sme- dom, m aslinastom ili zelenom pointom, protkanim svijetlosnim kontra- stima, što imamo kod svili ovili slika. »Sv. Antun« se več po tipu donekle odvaja od srodnih likova serije. Kao da je slikaru bio mnogo bliži lik starca prodornog pogleda i sijede brade, nego li lik tam noputog i crnookog mladiča. Tam ni tonovi poza- dine se i ovdje spajaju sa tamnosmcdom bojoin redovničke odječe pado- vanskog sveča sa Ijiljanom u ruci, koji zanesenim pogledom u molitvenoj ekstazi gleda put neba. Svih ovih osam slika se nalazi u vrlo lošem stanju sačuvanosti. Na Sl. 205. Antonio M arinetti Cliioggiotto, sv. Ivan Ev. (Trogir, crkva sv. Petra) nekim a je poderano i samo platno, na drugim a su počrnile boje, oduzi- m ajuci mnogim detaljim a njihov iskonski čar. Usprkos nekim kvalitet­ nim nijansam a i maloj razlici form ata slika više je nego li očito, da je svili osam slika rad iste ruke. Prem da se ne može osporiti izvjesno epigonstvo i akadem izam , A n­ tonio M arinetti zvan Chioggiotto je slikar, koji je 11 svojim brojnim kom- Ulil pozicijam a i svetačkim likovima dao jedm i specifičnu i karakteristični! ličnu notu u okviru Piazzettine baštine. O n spada, uz Giuliu Lamu, Domenica M aggiotta i Francesca Capellu, m edu najtalentiranije i naj- zanim ljivije dake ovog genijalnog mletačkog baroknog slikara. Njegov je specifični pečat došao osobito do izražaja u sasma ličnoj skali za- gasitili tonova, koja odvaja njegove slike od radova drugih Piazzettinili daka i koja dolazi do neospornog izražaja na svili ovili osam trogirskili slika, koje nose u sebi sve njegove individualne i karakteristične črte. Bez obzira na njihov neosporni kvalitet sam za sebe, Chioggiottove trogirske slike im aju i svoj značaj, u torne što se one dižu nad prilično prosječnim settecentesknim importom, kroz koji se očituje siromaštvo našeg prim orja u X V III stolječu i g'dje se odrazuju teške ekonomske prilike, u kojim a su živjeli tada dalm atinski gradovi. N ajjača individualnost, koju je D alm acija dala u to doba u slikar­ stvu, Federiko Benkovič, bio je prisiljen da napusti svoj rodni k raj i da u njem ačkim i austrijskim dvorovima ostavi platna, koja se mogu po kvalitetu staviti skoro uz bok djelim a G ianbattiste Piazzette i G ianbat- tiste Tiepola, a u kojim a je dao neke od najzanim ljivijih realizacija mletačkog slikarstva XVIII stolječa, uplivajuči svojom dram atskom , unutrašnjom snagom prožetom paletom u nekim elementima i na Piaz- zettu, i na Tiepola samog. T ripo Kokolja, Benkoviču nasuprot, ostao je u zemlji i, uprkos svog neospornog snažnog talenta, odrazio kroz svoja platna teške prilike kulturnog života u Dalm aciji u to doba, koje nisu pogodovale razvoju i napretku jednog večeg talenta.3 U spomenutoj Pallucchinijevoj študiji spominje se još nekoliko zna- čajnijili slika iz mletačkog settecenta u D alm aciji: vrlo kvalitetna pala »Bogorodica s Djetetom i sv. Franjom Paulskim« iz šibeniške crkve sv. Franje, koju je W estphalova pripisala Piazzettinoj školi,4 a Goering ispravno atribuirao Giulii Lami,5 pa fina okvirna pala oko raspela u crkvi sv. K riža na Rabu, koju je W estphalova krivo vezivala uz mladog Benkoviča,6 a Pallucchini tačno stilski postavio izm edu Nicole G rassija i G ianantonia G uardia,7 zatim slike iz života Josipova u crkvi sv. D uha u Splitu, o kojim a smo drugdje pisali,8 ovalne slike u sv. Nikole u Tro- giru, od kojih neke (»Mistično vjenčanje sv. Katarine«, »Sv. Agata«, »Sv. Josip«) Pallucchini pripisuje Nicoli G rassiju,9 te, konačno, pala »Sv. K rševana i sv. Zoila« u Zadru od Piazzettinog daka G iuseppe A n­ gelica.1 0 Taj katalog slika iz venecijanskog settecenta u D alm aciji treba još popunjavati. Iz toga smo razloga svojedobno objelodanili četiri za- nim ljive slike s prizorim a iz m uke Isusove, koje su propale u bom bar­ diranju splitske crkve sv. P etra,1 1 radi toga objelodanjujem o i ova platna, a s istom ču namjerom uskoro publicirati i djela Sebastiana Ricci i još nekih m ajstora m letačkog XVII i XVIII stolječa. B J L j E Š K E 1 P a l l u c c h i n i , P i t t u r e v e n e z i a n e d e l S e t t e e e n t o i n D a l m a z i a , L e T r e V e - n e z i e , V e n e z i a 1947, s t r . 48-49. 2 P a l 1 u c c lt i n i , Antonio M arinetti detto il Chioggiotto, Rivista di Vene­ zia, Venezia 1932, str. 485. 3 Prijatelj, Federico Benkovič, izd. Jug. akad., Zagreb 1952, Prijatelj, S likar Tripo Kokolja, R ad Jug. akad. 287, Zagreb 1952. 4 West phal, Malo poznata slikarska d jela XIV—XVIII stolječa u D alm a­ ciji, Rad Jug. akad. 258, Zagreb 1957, str. 48, sl. 49. 5 G o e r in g , G iulia Lam a, Jahrbuch der Preuss. K unstsam m lungen 1935, str. 165, sl. 12. 6 Westphal, o.e., str. 49, sl. 51. 7 Pallucchini, P ittu re o.e., str. 48. 8 Prijatelj, B arok u Splitu, Split 1947, str. 73—76, sl. 20—22. 9 Pallucchini, o. c.,str. 49. 1 0 Pallucchini, o.e., str. 49—51. 1 1 Prijatelj, Novi priloži o baroku u Splitu, Anali Hist. ins. Jug. akad. D ubrovnik 1953, str. 321—323 i T. XXIII—XXIV. I I e s u m e D a n s c e t t e e t u d e , l ’a u t e u r p u b l i e h u i t t a b l e a u x d e A n t o n i o M a r i n e t t i , a p p e l e C h i o g g i o t t o , e l e v e i n t e r e s s a n t d e P i a z z e t t a . Q u a t r e d e c e s t a b l e a u x , r e - p r e s e n t a n t l e s e v a n g e l i s t e s , s e t r o u v e n t d a n s l ’e g l i s e S t . P i e r r e a T r o g i r ; l e s a u t r e s , r e p r e s e n t a n t S t . J o s e p h , S t . J e r o m e , S t . P i e r r e e t S t . A n t o i n e , s o n t p r o ­ p r i e t y d e l a f a m i l l e Š a n t i č - L i p n j a k ä T r o g i r . L ’a u t e u r d o n n e u n e a n a l y s e d e - t a i l l e e , d e s p o i n t s d e v u e d e l ’e s t h e t i q u e e t d u s t y l e , d e c e s h u i t t a b l e a u x i n t e r e s - s a n t s , r e p r e s e n t e l e c a r a c t e r e d e c e m a i t r e i n t e r e s s a n t d u 1 8 « s i e c l e v e n i t i e n , e t d o n n e a u s s i u n a p e r ^ u d e t o u s l e s a u t r e s t a b l e a u x p l u s i m p o r t a n t s i m p o r t e s d e V e n i s e e n D a l m a t i e ä c e t t e e p o q u e .