PoŠiariua plaćena u goiovu Cena Din 2- SOKOLSKI GLASNIK G I. A S I HO SAVE ZA SCKOU KRALJ EVINE J L C O $ LAV | JE M '# H E S E Č kvl I P RI L O C -SOKOLSKO SEIO LJUBLJANA, 5 JANUARA 1934 Izlazi svakog petka • Godišnja preiplala 50 Din • Uredništvo i uprava nalazi se u Učitelfsko) iiskari, Frančiškanska ulica broj 6, telefon broj 2177 • Račun poštanske šledionlce broj 12.943 c Oglasi po ceniku • Rukopisi se ne vračaju GOD. V BROJ 2 Zdrave misli Jedna od važnih potreba organizacijskog značaja u našem sokolstvu Članak br. ing. M. Kvapila iz Osijeka, koji je izišao u 51 broju Sokolskog glasnika od 22 decembra pr. god. pod naslovom »Župa i okružja«, dokazuje, koliko volje i ljubavi osječki Sokoli posvečuju apsolutno najvažnijem sokolskom problemu sadanjeg doba, naime organizaciji dobrih okružja. Ona braća i sestre, koji su po svojci sokolskoj praksi pozvani i po svo-joj organizatorskoj snazi i inteligenciji za to sposobni, rado če priznati, da je sada faktično stanje Sokolstva na terenu u celini dospelo do takve tačke razvoja, da je pravilno uredenje naših okružja postalo jedno naše neodloživo pitanje. Pri torne, spominjući se debate od pre dve godine o uvedbi »banovinskih« župa, moramo u istinu samima sebi čestitati, da smo ostavili ovo pitanje nerešeno, jer nam je vreme samo dalo, ne teritorijalno, več stvarno, po broju jedinica i članstva, one tra-žene »banovinske« župc, da je time tako udovoljcno svima po onoj narod-noj posloviti: vuk sit i koza cela! Kada dakle stvarno več imamo »banovinske« župe, pogledajmo, da li još što treba, naročito pak, da li smo sa župa-ma popče zadovoljni? To treba da pro-eudimo ne s gledišta savezne administracije, nego s gledišta, koje se u pr-voP redu odnosi na delovanje župa, t. j. naših društava i četa. U tom smislu moramo opčenito pohvaliti dobru volju naših župa dok opet moramo da požalimo ponegde njihov nedovoljen realni uspeh, a što je posledica, da nekoje župe imaju več toliko jedinica, da za župski rad nisu više do-voljne hzičke sile ni najboljih župskih radmka » nadalje, jer sadanji oblik zupskog delovanja više ne odgovara današnjem vremenu. Ostala je naime u važnosti od ustanovljenja župa u Sokolstvu pa do danas večita potreba društava za direktnim kontaktom sa župom, a što je baš ona j bitni razlog, koji jc opravilao postanak župa u Sokolstvu i koj; n očima društava još i danas opravdavi daljnji opstanak stare župske organizacije. Župa bez do-voljno jakog kontakta s društvima u-opče nije više župa i društva takve samo reprezentativne župe uopće ne trebaju! Da smo pak sa župama danas od 100 do 200 jedinica, unatoč vezama automobilskim, avionskim i radia, u položaju kao da ih uopče i nemarno, jasno je, jer preveliki posao iscrpljuje i najproduktivnije te najbolje sile. Množina posla u velikim župama prevelika je za samo jednu upravu, pa stoga mi moramo da taj posao podelimo. Pri tome moramo da podemo samo putem dekoncentracije u pravcu autonomije jedinica, koje trebaju same i takve više, nazovimo ih »okružnim« instancama, koje bi odr govarale potrebama na terenu. To jc po našem mišljenju moguće samo u autonomnim -sokolskim okružjima. ,uver^nic možemo da potkre- Liubliifn 7^ °kružja bivše župe izv ršna oW-fi°i lnama 1924 > 1927• Ta iu/iie /unč .Su sc* РпИкош nesrečne poHtike Va^Hk^LTu!"^ okružja bila su u glavnom orfianLv.n! u duhu pravilnika, kako su ga pripre mila brača u Osijeku, te nif stoganj danas još ne možemo da pretstavimo lepšega, radosnijega i uspešnijega rada od onoga koji se je tada provodio u tim okružjima. Ta okružja bila su još samostalnija, nego što ih predviđa br. Kvapil, jer su bila u materijalnom pogledu uvek visoko aktivna i nezavisna od župske blagajne. Rad okružja nije niti malo ometao odnos prema župi, naprotiv, župa jc bila s takvim okružjima izvanredno zadovoljna, što može da i danas potvrdi oduševljeni članak tadanjcg župskog staroste br. dr. V. Krejčija u ljubljanskom »Župskom vesniku« i/ god. 1924. Danas deluju na tom području okružja posebne vrste, naši organizacijski monstrumi, koja radi toga i nemaju uspeha, iako ih vode izvršni Sokoli. Razlog za neuspeh tih okružja pre svega je u ovome: 1) Okružja ljubljanske župe deluju odvojeno u teh-ničkom i odvojeno u prosvetnom pogledu, dok administrativno delovanje uopšte još nije ni uvedeno. Pikiramo dakle organe umesto da uzgajamo organizme! 2) Okružja su preopširna, jer imaju čak i po 30 jedinica, dok nas priroda bolje uči: za pet prstiju dala nam je samo jednu ruku, za deset pak još jednu! 3) Ti »idealni« organizacijski fenomeni deluju bez vlastitc blagajne, iako su okružni poslovi za-pravo najskuplji. Da je to kompletno promašena organizacijska tvorba, sterilna po uspesima i da ona uništava naš idelizam, našu požrtvovnost i naše najbolje snage, to se razume bez daljnje-ga! I zato smo protiv takvih, a za bolja okružja! »Samo vam je za šarže!« — tako se je nekoč izrazio protiveči se uvo-denju samostalnih okružja neki odlični župski funkcionar. Bliža budučnost me-dutim pokazaee, da bi bilo za sve Sokolstvo najbolje, kad bi penzionisali sve takve i slične funkcionare ... Br. Kvapil sa svojim saradnicima napraviče korisno i potrebno delo, ako možda na srečnijem mestu, nego što su ga zauzimali drugi, ponovno pokre-ne organizaciju dobrih okružja. On pravilno prosuđuje posebnu vrednost osječkog projekta takoder i u tome, da stupa vodstvo okružja automatski u »širu« župsku uprava. Ali po našem mišljenju to pretstavlja tek minimum onoga, što bi se s uveden jem dobrih okružja moralo uvesti u župama, jer organizaciji autonomnih okružja mora neminovno da sledi i reorganizacija župa u tome smislu, da bi i u buduče župe imale umesto direktnog doticaja s društvima, indirektan i stručno bolju vezu s društvima u obliku okružne delegacije i da se župa oslobodi teškoga balasta, koji za n ju pretstavlja njeno kontaktno sitno delo s jedinicama pa da ipak več jednom uzme uzde u svoje ruke i počne da vodi pre svega glavne voditeljske poslove! Tako mora uvedba okružja kao samostalnih sokolskih jedinica obilno da izmeni do-sadanji sistem, ne toliko u društvima koliko u župama! Time se ujedno putem okružja diže kvaliteta našega vodstva, a to je centralni sokolski problem sadanjeg vremena, i upravo radi njega je i potrebna uvedba dobrih okružja. Tako če dobiti rad za takva okružja svoj viši, idealni i s time sokolski opravdani razlog svog egzisti-ranja. Pre kratkog vremena došla mi je do ruku neka češka brošurica o okružjima; dobra knjižica, ali koja je za nas zastarela, jer propagira ona primitivna okružja, koja danas više ne možemo uvesti. Ali jedna misao u toj knjižici vredi također i za buduča naša okružja, naime, da bi trebali svi vodnici, funkcionari okružja, biti slo-bodni od svake funkcije u svome domačem društvu. Iz prakse takoder možemo da zagovaramo, da pravila moraju predvideti minimum i maksimum broja okružnih jedinica, tako da bi okružja imala 5 do najviše 15 jedinica. U pogledu materijalnih sredstava mo-raju se okružja osloboditi od župske blagajne. Po delovanju iz god. 1924 do 1925 okružja su dobivala okružni članski prinos od 1 Din i 25% od okružnih priredaba, dok jc ostatak pripadao društvu koje je priredbe priređivalo. Tako su bila okružja uvek dobro i ma-terijalno obezbedena. Kada več u viziji gledam, kako smo naše velike župe razdelili na 10—20 okružnih samostalnih jedinica, koje deluju po jedin-stvenim propisima župskog vodstva, po vlastitim okružnim zaključcima i po-moću direktne saradnje društava u okružnom vodstvu, kada vidim tu sreč-nu i blagoslovljenu podelu sokolskog rada, ne veseli me toliko ta podela sama po sebi, koliko druga, važni j a či-njenica, naime da nismo samo organi-zovali seljaštvo i radništvo u našoj provinciji, nego da smo ga priveli takoder i u okružna vodstva i s time mu otvorili vrata takoder i u sokolsko vodstvo toga kraja. I u tome je neoccnjiva vrednost okružne organizacije, do ka-kve jednom mora da dode! Uspešan pak rad u okružjima zahteva po.red formalnih pravilnika i poslovnika takoder i još mnogo ličnog truda i samopregora. Smisao i razumevanje za okružja moramo širiti i zagovarati u svim našim redovima širom naše zemlje, nadalje brinuti se ujedno za kvalifikovano vodstvo okružja, i tek onda če time Sokolstvo uči-niti sve ono što je potrebno da bude-mo imali dobra okružja! Brači medutim u Osijeku u daljnjem radu mnogo sreče! J. K. J. Pismo iz Sarajeva PoKiajinsUi sle/ u Sarajevu na Vidovdan 1934 Sokolska štafeta na grob blaženopočivšeg Kralja Petra preivorice se u veliko nacionalno hodočašće Kako se više približuju dani o ko-jima če se održati pokrajinski slet u Sarajevu, to sve više raste i interes za slet i užurbanost u radu pokrajinskog odbora. U sletskoj kancelariji radi se po celi dan, šalju raspisi, otpremaju razne upute, primaju prijave za slet, održavaju scdnice pojedinih sletskih odbora i poduzimljo sve da bi ovaj slet bio dostojna slika sokolske svesti i discipline koja vlada u sokolskim je-dinicama ovih krajeva. Velika slafefa sa 2000 učesnlka Naročito veliki interes vlada za ve-jiku stafetu, koja če nositi goruču baklju od sletišta u Sarajevu do na !lrob blaženopočivšeg Kralja Petra u J opoli. Načelništvo sleta predvidelo je liU uzme učešča oko 2000 So- kola. Ali načelništvo nije očekivalo da c e sc ova štafeta ne samo u redovima Sokolstva nego i u širokim redovima gradanstva shvatiti kao neka vrsta na-cionalnog hodocašča. Naime, pokrajinskem odboru javljaju sc članovi i nečlanovi, ugledni nacionalni radnici, stari i mladi, sa molbom, da sc i njima odredi jedan deo puta, na kome če nositi baklju. Javljaju se čak brača iz Zagreba, Novog Sada, Mostara, Dubrovnika i drugih mesta. Tako če ova štafeta, poreci toga što če biti poklonstvo Sokolstva velikom Kralju Oslobodiocu, biti ujedno i nacionalno hodočašče či-tavog ovog dela Jugoslavije. Moralno ona če biti jedna od najuzvišenijih ta-čaka sleta. Poziv bugarskom Junaku Odbr za pokrajinski slet obratio se jc ujedno pozivom i bugarskom »Junaku«. U tom pozivu kaže se medu ostalim, da na Vidovdan 1934 godine Sokolovi ovih krajeva slave dva velika datuma: 20-godišnjicu početka borbe za oslobodenje i 25-godišnjicu opstanka Sokolsko župe Sarajevo, pa sc nastavlja: »Ali dolaskom bugarske brače u Sarajevo Vidovdan 1934 postaee veliki datum i po tome, što če otvoriti novu eru u životu južnoslovcnskog Sokolstva, koja če biti početak oživotvorc-nja naših velikih snova o jednoj slo-venskoj bratskoj zajedniei od Jadrana pa do Črnog i Egejsko« mora. Ostva-renjo toga ideala meka bude zavet novih sokolskih generacija a naš sasta-nak na Vidovdan biče prvi sokolski korak na ovom velikom poslu.« Interesovanje za dolazak Bugara u Sarajevo je upravo ogroman. Njihovo prisustvo dače istorijski značaj sara-jevskom pokrajinskom sletu. Interesovanje za slet jc i inače veliko. Prema dosadašnjim prijavama, svoje učešče na sletu prijavilo je oko 20.000 sokolskih pripadnika iz Jugoslavije, a nema još prijava od sedam župa, od kojih su tri župe obavezne da učestvuju sletu. Računa se sa sigurnošču, da če sletu pri-sustvovati 30.000 Sokola, največim delom sa sela. Ministar vojske odobrio je i učešče vojske na sletu. Sasfanak Sokola, narodnih poslanika i senatora Ovih dana održan jc u Sokolskom društvu Sarajevo sastanak pokrajinskog odbora s narodnim poslanicima i senatorima, članovima Sokola. Pokrajinski odbor je zamolio poslanike i se- natore, članove Sokola, da i oni pred-uzmu sve sa svoje strane kako bi ovaj slet što bolje uspco. 1 jedni i drugi obečali su svoju najpuniju pomoč i saradnju. Ovih dana izioi če iz štampe slet-ski plakati, prema osnovi našeg pozna-tog umetnika g. Romana Petroviča. § 13 pravila Sokolske župe »Na glavnoj skupštini, koja se saziva 14 dana rani j c uz saop-štenje dnevnog reda, imaju pravo pristupa i raspravljanja svi članovi župskih društava, a pravo glasa imaju samo zastupnici društava izabrani po upravi društva i uprava župe ...« Slučaj je hteo, da upravo ovaj paragraf nosi broj 13. Taj se broj uzim-Ije u narodu ponajviše kao nesrečan i stoga ga se mnogi boje. Tako i mnogim našim sokolskim društvima taj broj 13, odnosno § 13 Pravila sokolsko župe, nije najdraži. Evo zašto: Župsku upravu sačinjava 25 do 30 brače i sestara, koji su u večini sluča-jeva rekrutovani iz istog društva u kome je i sedište župe. To se oprav-dava time, da župska uprava može bolje delovati. Tako je! Kada bi u p-re-težnom broju bili članovi župske uprave iz vanjskih društava, jasno je svakom e, da ne bi mogla uprava uredno funkcionisati, da bi nastali zastoji u radu i da bi sc gomilali putni t roško vi putovanja delegata, a niti župske uprave miti društva nisu u tako idealnim financijskim prilikama, da bi mogle to izdržati. Ali- tek na glavnim skupšti-nama dolazi do izražaja taj § 13. Župska uprava je u večini sluča-jeva kompaktna i neka koji delegat društva pokuša da koji njen predlog, koji bi se slučajno i protivio sokolskom duhu i sokolskim načelima, pod-vrgne kritici i iznese protupredlog, pa i s najjačim adutima, neće mu nikad uspeti da s njime prodre, pa g lasali za isti predlog svi delegati ostalih društava, izim onoga- iz sedišta župc. A zašto? Nikad na skupštinama nema toliki broj delegata vanjskih društava koliko jc ukupan broj članova župske uprave s delegatima matičnog društva. To je isto, kada je diskusija o predlogu matičnog društva. Ako jc župska uprava »za« o:i se usvaja, jer su u večini, bez obzira da su delegati vanjskih društava »proti«. Dosledno tome znači, da jedna župska uprava uz pomoč delegata društva iz sedišta župe može da uspeva sa svakakvim predlo-zima, pa bili oni i proti interesa Sokolstva i ostalih jedinica. Analogno ovonie sva ostala društva u župi i po-red najbolje namere i volje za uspešan rad u župi ne mogu nikada izme-niti jednu ovakovu upravu župc, jer ako članovi uprave župe s delegatima društva iz sedišta to neče, ona može tako dugo da ostane na svom mestu dok je ne bi viša instanca svrgla ili dok ne bi sama uvidela svoj očajan položaj, tc se smilovala sokolskom na-pretku i sama se povukla. Znamo iz iskustva, da su ovi potonji vrlo retki slučajevi. Drugim rečima, to bi znaei- lo: sva su društva učlanjena u jednoj župi »proti«, a župska uprava uz pomoč delegata matičnog društva »za« i dotični predlog je prihvačen. Prema iznesenom dolazi se do zaključka, da je neka uprava župe samo radi sebe i matičnog društva, čiji su oni članovi, a druga društva prepušte-na su sama sebi ili na milost i nemilost upravi župe po odobrenju matičnog društva. Ukoliko je uprava župe kompaktna i s matičnim društvom »za« suvišna je ma kakova diskusija, jer je več unapred odlučena sudbina. To jasno proizlazi po logici § 13. Da li mora tako i dalje ostati? Ne! Potrebno je izmeniti. Uprava župe ne bi smela glasovati, več sami delegati društava, koji su prvi i jedini pozvani da odlučuju, jer je župa radi društava, a nisu društva radi župe. Ona mora biti birana od društava, a nemoralno je da sami sebe biraju. Medutim kod biranja uprave, članovi župske uprave glasaju za sebe a nikad proti sebe. Ona ima delegatima društava polagati račune svoga rada, a oni imaju o njoj odlučivati. Članovi uprave župe, postavljeni su ili izabrani zato, da vode i nadziru čitav rad svih društava, da im daju inicijative, a po-što ih delegati društava biraju, oni o njima imaju i odlučivati, a ne da sami 0 sebi odlučuju radi drugih. Radi toga uputno bi bilo, da se § 13 Pravilnika sokolske župe izmeni 1 da bi glasio ovako: »Na glavnoj skupštini, koja se saziva 14 dana ranije uz saopšte-nje dnevnog reda, imaju pravo pristupa i raspravljanja svi članovi župskih društava, a pravo glasa imaju samo zastupnici društava izabrani po upravi društva. Uprava društva...« Dakle, otpalo bi pravo glasa članovima župske uprave, ukoliko oni nisu delegati društva. Ostao bi na snazi ipak § 17, gde za slučaj podjednake podele glasova odlučuje pretsednik. Uprava župc može se smatrati i jest odgovorni računopolagač i prema toj svojoj odgovornosti ima i jedno pravo, koje je izraženo u njenom glasa-nju, ali opet dolazi se do zaključka, da je ona radi društava i njima polaže račune ne misli se na račune blagajne, nego na račune opeeg poslovanja. Prema tome logično proizlazi, da sama društva moraju o tome donositi odlu-ke. S predloženem izmenom § 13 ne bi se ni najmanjc dotaklo demokrat-skog sokolskog principa, več naprotiv, ono bi sc proširilo i glavna skupština dala bi tad pravu sliku demokratije višeg foruma sokolskih društava. H. M., D miš. Sokolski tečaj za nezaposlene učitelje u Ljubljani Kako sc pokazuje stalno sve veča potreba mladih sokolsko vaspitanih u-čitelja i učiteljica na teritoriju Dravske banovine, organizovala je banska uprava na inicijativu svog prosvetnog odeljenja i uz saradnju odličnih sokolskih radenika iz Dravske banovine 4-nedeljni tehničko-idejni tečaj za nezaposlene svršene učitelje i učiteljice. U tečaju, koji finansira banska uprava, primljcno jc oko 20 učiteljica i 15 učitelja, od kojih su svi morali več 2 godine biti aktivni vežbači u nekom sokolskom društvu. Vodstvo tečaja povereno je zameniku saveznog načelnika bratu Jerasu za muške kategorije, a za ženske saveznoj načelnici sestri Skalarjevo j. Tečajnice nastanjene su u Zanatlijsko-šegrtskom domu, dok su tečajnici nastanjeni u Akademskom kolegiju. Tečaj je otvorcn u sredu 3 o. m. u osam sati ujutro u Sokolskom domu na Taboru. Tečaj je otvorio sa-vezni načelnik brat Miroslav Ambrožič, koji je pozdravio prisutne i zahva-lio se banskoj upravi na njenom razumevanju sokolskih potreba. U ime banske uprave odgovorio je pomočnik bana brat dr. Pirkmajer, koji jc pod-vukao važnost i potrebu ovog tečaja i pozvao tečajnike, da se radom oduže narodu. Iza njega u ime Sokolstva pozdravio jc tečajnike I zamenik starešine brat Gangl, koji je govorio o za-dači učiteljstva u Sokolstvu. Tečaj se održava u sokolani na Taboru, i to pre podne od 8 do 12 sati, a po podne od 15 do 17 sati. Uveče tečajnici hos-pitiraju po ljubljanskim jedinieama gde moraju i posečivati redovito telovež-bu. Predavanja su za tečajnike i tečajnice zajednička, dok se telovcžba odr- Str. 2 »»SOKOLSKI GLASNI K« God. V — br. 2 SLOVENSKO sokolstvo Deset najvećih češkoslovaških župa Po broju svoga članstva idu čcško-slovačke župe sledečim redom: na prvo mestu dolazi Istočnočcška, koja ima po statistici od početka 1932 god. 16.269 članstva. Zatim sledi župa Ba-rakova kao najvcča praška župa. Kako je poznato da .je Sokolstvo u okoli ni Plznja vrlo jako razvijeno, to je i Plzenjska župa medu najjačima, odnosno na trečem mestu s 15.288 članova i članica. Na četvrtom mestu stoji praška Srednjočeška župa sa sc-dištem na Vinogradima, koja broji 14.407 što članova i članica, našto dolazi župa iz moravske-šleskih revira u Moravskoj Ostravi. Župa Šajnerova, čije je središte Praški Sokol dolazi na šesto mesto sa 13.638 članskih pripadnika. Zatim slede još župe Podbelo-gorska, Druga u Brnu, Orlička i kao deseta Podkrkonoška. češkoslovačke su župe po broju članstva mnogo jače od naših, pa imaju takoder i snažnije razvijenu okružnu organizaciji!. I njihova društva imaju največim delom viSe članstva od naših, a to i za to, što su največim delom i starija nego naša pa stoga i sredenija. Kako su razvijene igre u ČOS Češkoslovačko Sokolstvo odmah po prevratu zavelo je u svoja društva po-stepeno igru za igrom, kao: odbojku, hazenu, koškanje, tenis i t. d. Zadnji podaci, koji govore o obljubljenosti igara medu češkoslovačkim sokolskim članstvom i naraštajem, pokazuju, da je bio u društvima 591 otsek za hazenu, 2192 otseka za gajenje odbojke, nadalje 117 otseka za koškanje, dok je 76 otseka gajilo stolni tenis. Razume se, da iz godine u godinu raste ne samo broj članstva u poj edinim otse-cima, več takoder i broj takmičenja, a i zbor sudaca več se je tako upotpunio, da je danas Sokolstvo u češkoslovač-koj u igrama po broju članstva i urede-nosti poslovanja u svakom pogledu na prvom mestu. Glavna je pak zasluga Sokolstva, što je uvelo igre u široke slojeve naroda, tako da.su one postale takorekuč njegovom svojinom. Proste vežbe za sveslovenski slet 1935 u Varšavi Godine 1935 održavače se u Varšavi I sveslovenski svesokolski slet spojen sa svepoljskim sletom. Tada če nastupiti, uz sve poljske Sokole i So-kolice te poljski naraštaj, takoder i vežbači sviju saveza slovenskog Sokolstva. Dok če poljska odeljenja vežbati svoje posebne vežbe, za vežbače ostalih slovenskih sokolskih saveza biče sa-etavljene naročite zajedničke proste vežbe. Za muško članstvo Poljskog sokolskog saveza sastavio je vežbe bivši savezni načelnik br. Fazanovič, koje su sastavljene na pevanjc sveslovenske himne »Hej Sloveni«. Brat Fazanovič autor je takoder i vežaba za m. naraštaj, dok je vežbe za članicc sastavila s. Golaševska, a za ž. naraštaj s. Du-bovska. Ženski naraštaj vežbače u trojkama vežbe s vencima. Priredbe Sokolstva u ovoj godini Slovensko Sokolstvo imače ovc godine pune ruke posla. Najpre če sc 14 januara održavati u Pragu redovna sednica pretsedništva Saveza slovenskog Sokolstva, na kojoj če gotovo sa-svim sigurno biti na daevnom redu takoder pitanje primanja bugarskih Junaka u Savcz. Može se očekivati, da če i ova slovenska telovežbaeka organizacija postati članom največcg slovenskog udruženja. Mnogo če nadalje posla imati i naši visinski vežbači i vež-bačice s pripremama za medunarodna takmičenja u Budimpešti. Očekuje sc, da če učešče slovenskih telovežbačkih organizacija na takmičenjima u Budimpešti ove godine biti vrlo brojno. Kako izgleda, braniče slovenske boje uz Če-hoslovake i .Tugoslovene takoder i Polj aci i Bugari. Time če Savez slovenskog Sokolstva znatno ojačati svoju snagu, bude li učestvovao takmičenjima sa četiri vrste. Članice takmičiče po svoj prilici iz ČOS, iz Poljskog sokol-skog saveza i Saveza SKJ. Iza takmičenja dolaze na red razni pokrajinski sletovi. češkoslovačko Sokolstvo prire-duje ove godine dva pokrajinska sleta: jednoga u Opavi, a drugoga u Ustima nad Labom, te spomen-slet u Brnu. U Jugoslaviji pripremaju se dva sleta, u Sarajevu i Zagrebu. Nadalje, održače češkoslovačko Sokolstvo svoja velika takmičenja prema programu, što smo ga svojevremeno objavili. Takmičiče se po društvima, župama i savezu. Razume se, da če takmičarska radinost narasti takoder i u jugoslovenskom i poljskom Sokolstvu. S po m en e mo li konaono, da če i ove godine biti bez- broj raznih prednjačkili škola, da če se održati Tir še ve igre u Pragu i t. d., samo smo donekle edgrnuli zastor, za kojim čemo ugledati pozitivan rad na-šeg slovenskog Sokolstva u svim prav-cima i na svim poljima. Jubileji češkoslovačkih zagraničnfh društava Prošli smo put izvestili, da če češkoslovačko sokolsko društvo u Londonu proslaviti ove godine 30-godišnji-cu svoga rada. Medutim ovo društvo nije jedino medu češkoslovačkim za-graničnim sokolskim društvima, koje ove godine slavi svoj jubilej. Tako če n. pr. proslaviti svoju 45-godišnjicu i Sokolsko društvo u Drezdenu, a nadalje manjc jubileje proslaviče i nekoja češkoslovačka sokolska društva, i to 10-gcdišnjicu društvo u San Paolo u Braziliji i Žitava u Saskoj, dok če 5-godišnjicu proslaviti društvo Graz u Štajer,skoj j Uinipeg u Severnoj Ame-rici. — Značenje zagraničnih sokolskih društava seže daleko izvan okvira običajnih društava u domovini. Njihov je zadatak da udružuju braču u tudini, medu tudim elementom, i da ih saču-vaju svome narodu, pružajuči im pri tome duševna i telesna uzgojna dobra sokolskog uzgojnog sustava. To, što se češkoslovački zemljaci kupe oko svojih sokolskih društava, pokazuje, da su mnoga njihova društva izvan domovine vrlo stara i da su imala upravo velike uspehe u svome radu. Bilc bi vrlo požeijno kada bi se i naši zemljaci u Vestfaliji, Francuskoj, Belgiji, a na-ročito u Severnoj i Južnoj Americi ugledali u ovaj lepi primer brače Čeho-slovaka, koji svuda osnivaju sokolska društva, gdegod su za to dani potrebni preduslovi. џ Razvoj telesnih vežaba i ozlede u ČOS Kada je bio u ČOS još pred ratom osnovan vlastiti ozledni fond opazilo se, da se vežbači ozleduju najviše, kada vežbaju na spravama. Iza rata pak, kada jt; savezno načelništvo postepeno sve više i više uvadalo u sastav opčeg vežbanja proste vežbe i igre, bilo je opaziti da su se vežbači ozledivali mnogo i pri igrama kao i pri iakoj atletici. U godini 1932 bilo je svega prijavljeno ozlednom fondu ČOS 4139 ozledenih vežbača, od kojih je bilo uvaženc samo 2698, dok se ostaile nije smatralo tako ozbiljnima, pa ih se je registro-valo samo iz statistiekih razloga. Najviše ozleda dogodilo se pri telovežbi na vratilu, a zatim na ručama. Broj ozleda na vratilu iznosio je 399, a na ručama 384, dok je na krugovima i na konju broj ozleda daleko manji. Što se pak tiče ozleda pri lakoj atletici, bilo ih je: pri skoku u vis 174, pri skoku u dalj 81. Zanimljivo je, da je još manje slučajeva ozleda bilo pri skoku u vis s palicom, naime, 69, pri igrama: odboj-ci 122, a hazeni 63, što je svakako u poreden ju na mnogo opasniju telovežbu na spravama prilično visok broj. ČOS isplatila je prošle godine preko 860.000 čeških kruna raznih potpora, dok je ukupni promet ozlednog fonda iznosio u prošloj godini 1,142.000 Kč. Sokolska radio - predavanja RADIO-STANICA BEOGRAD Sledeča sokolska radio-predavanja Prosvetnog odbora Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije održavaju se: dne 11 o. m. predaje br. Radomir Gačič. Šabac, o temi: »Doba sazreva-nja, telesno vežbanje i Sokolstvo« {ve-černje predavanje); dne 18 o. m. predajo br. Vladimir Deduš, Varaždin, o temi: »Zadača Sokolstva u odnosu grada i sela« (večer-nje predavanje); dne 21 o. m. predaje br. dr. Blagoje Markovič, Užice, o temi: »Najbliži zadatak našega Sokolstva« (popodnevno predavanje); dne 25 o. m. predaje br. prof. Adolf Stefan, Beograd, o temi: »Važnost Sokolstva za narodnu misao« (večernje predavanje). Sokolska radio-predavanja preko Beogradske radio-stanice održavaju se svakoga četvrtka od 19.10 do 19.30 časova, i svake prve i treče nedelje u mesecu od 15.15 do 15.30 časova, osim ako u te dane ne pada koji veči praznik ili svečanost naročitog karaktera. RADIO-STANICA LJUBLJANA Preko Ljubljanske radio - stanice održače se u toku ovoga meseca sledeča sokolska radio-predavanja: dne 5 januara prodaje br. dr. Maks Kovačič, Ptuj, o temi: »Prosvetni rad medu sokolskom omladinom«; dne 12 januara predaje br. Dušan Podgornik, Ljubljana, o temi: »Smučar-stvo u Sokolstvu«; dne 19 januara predaje br. Marjan Tratar o temi: »Soko, škola i dom«; dne 26 januara predaje br. Verij Svajgar, Ljubljana, o temi: »Rad Sokolstva u Dravskoj banovini«. Sokolska radio-predavanja na Ijub-Ijanskoj radio-stanici održavaju se svakoga petka od 19 do 19.30 časova. (Nastavak sa 1 strane) žava odvojeno. Dva meseca nakon do-vršenog tečaja mogu tečajnici da po-lažu društvene, odnosno župske pred-njačke ispitc. Bez sumnje je da če ovaj tečaj imati za Sokolstvo Dravske banovine povoljne uspehe, jer če porasti kadar spremnih prednjaka i sokolskih radnika. Nekoja opažanja Često se tretira kroz našu sokolsku štampu i u razgovorima na našim sa-stancima i sednicama potreba temelji-tog čiščenja u našim redovima, i to kao ozbiljan predmet, koji zahteva po svo-joj zamašitosti i važnosti kod svih naših nadležnih foruma brzo, ali i pametno rešenje. Ipak na žalost, ccla dosa-dašnja diskusija u tome bila je upu-čena i vodena tako, da se konstatiralo nekoliko opčih činjenica u tom pogledu, dok je vrlo malo palo konkretnih predloga o sanaciji postoječeg stanja. Izgleda, kao da se je išlo samo za tim da se postavi problem i pitanje, ne ula-zeči u ispitivanjc mogučnosti, kako i na koji način da se to i najbolje reši. Time u vezi smatramo stoga potrebnim da opet istaknemo nekoja opažanja. Uporedivanje stanja i prilika u po-jedinim našim sokolskim jedinicama nailazimo na razne slučajeve, koji preče normalni razvoj i uopče štetuju sokolskom ugledu. Tih prilika, bolje rečeno neprilika, ima toliko i raznih, da bi nas odvelo i previse daleko, kad bi-smo ih hteli redom nabrojati i tražiti, ali ipak na nekoje po svojoj sokolsko j dužnosti treba da upozorimo. kaka bi svi zajedno poradili da ih složno od sebe odvratimo i jedanput za uvek uklonimo. Mi vidimo na žalost i to često, da na vodstvo starih sokolskih društava, koja su na glasu, dolaze ljudi, za koje niko ne zna otkuda su došli i gde su do sada bili. Najednoč se samo pojave i počinju da vode reč, i jao onome ko im se suprotstavi. Ti samozvani vodiči, kako čemo ih ovde nazivati, ljudi su prvo bez ikakove sokolske prošlosti, potpunim nepoznavanjem osnovnih načela velike sokolske misli ali zato vrlo spretni. U sokolske redove ušli su večinom iz koristoljublja — zbog svojega položaja, ličnih veza, a ima ih i takvih koje je dogurala i njihova dobro napunjena kesa; ukratko sve, samo ne lepota sokolske misli i nacionalna svest. Došli su verovatno zato, što je danas »zgodno« obnašati jedan vidan »položaj« u Sokolstvu, ili što če kroz taj »položaj« imati kakve prednosti u svojem redovnom zvanju ili inače od toga imati kakve koristi. Ova-kvi su samozvani vodiči obično vrlo vešti i razumeju se dobro u svoj po-sao, jer im to nije prvi puta. Proinenili su oni do sada več mnogo kaputa i više puta bili izloženi jakom vetru, a da ne govorimo o svemu drugom. U lil) PRAVE KAKO NEKOJI PRETPLATNI-CI UNATOĆ NAŠIM MOLBAMA I OPOMENAMA NISU UREDILI SVOJU VEČ DAVNO ZAOSTALU PRETPLATU TO SMO BILI PRISILJENI DA IM OBUSTAVIMO SVA-KO DALJ NJE SLANJE NAŠEG LISTA. OBZIROM NA OVU OKOL-NOST, MOLIMO I SVE OSTALE NAŠE PRETPLATNIKE DA UZNA-STOJE SVOJE EVENTUALNE ZA-OSTATKE NA PRETPLATI ODMAH UREDITI, KAKO BI NAS POSTEDILI SLIČNOG NEUGOD-NOG POSTUPKA. KOMCEM MESECA JANUARA DOSTAVLJAČEMO NAŠ LIST SAMO ONIM PRETPLATNICIMA, KOJI SU UNAPRED UPLATILI BAREM POLUGODIŠNJI IZNOS PRETPLATE. Iz Urednisiva PRVI NOVOGODIŠNJI BROJ MESEČNOG PRILOGA NAŠEG LISTA — SOKOLSKOG SELA — IZIČI ČE DNE 12 O. M. MOLIMO SVE BRATSKE JEDI-NICE, DA NAM SVOJE IZVESTA JE O NASTUPA.TUĆIM GLAVNIM SKUPŠTINAMA IZVOLE DOSTAV L J ATI U STO MOGUČE KRAČEM ALI SAŽETOM OPSEGU, JER ČE NAM INAČE BITI STVARNO NE-MOGUČE DA IH SVE I U PRAVO VREME UOPČE OBJAVIMO. glavnom, to su ljudi, koji svojom spretnošču brzo osvajaju teren i kroz najkrače več ih vidimo na vodstvu. Za-što? Zato, jer jedan deo članstva stave pod svoju volju, usled čega to članstvo iz bilo kojih motiva gura te samozvane vodiče napred i tako ti »Sokoli« od ju-čer osvajaju polagano sva vidna mesta u našem Sokolstvu koja radi toga stari prokušani i ispravni sokolski radnici, koji su se od početka borili za jedno od najlepših naših gesla »Ni koristi ni slave«, moraju šilom prilika da na-puštaju. Ovi vodiči, dalje, dolaze i kao pretstavnici na razne župske kon-ferencije, zastupaju Sokolstvo na raznim priredbama nacionalnog i inog karaktera. uopče, vode jedinice kojima su na čelu i pretstavljaju ih u svim zgodama i prilikama, držeči razne govore, razlažuči svoja mišljenja, stavlja-juči razne predloge, provadajuči razne akcije bez znanja viših sokolskih foruma i t. d. Sasvim je jasno, da od tog ne-razumnog sokolskog rada nastupaju i posledice, zbog kojih trpi tada ne samo ono dotično društvo, nego s njime celo Sokolstvo. Kada ovi vodiči poeme usled svog neznanja a moguče i svesno po Sokolstvo nezgodne stvari, ne usudi im se niko ništa, jer ili su po svom položaju več tako jaki, da ih se drugi boje, ili opet su i drugi pri tome krivi usled lošeg uticaja. Onda več po običaju preko svega se onako šutke prelazi i stvar zaboravlja. Ako se neko usudi da kritikuje ovakav rad, tada dolazi odgovor, da je to neumesna kritika i posle toga tačka. Najgore je to, da u takvim zgodama niko *ni ne misli, da se ovako stanje mora popraviti, jer takvo vodstvo štetuje svome ugledu ne samo kod naših pripadnika, nego i u celoj našoj javnosti. Krivo pak misle svi oni, koji te samozvane vodiče smatraju odgovornim za počinjena dela, koja ruše ugled našem Sokolstvu. Nisu oni krivi, krivi smo mi sami, sestre i bračo, koji smo ih primili u našu sredinu i kasnije izabrali na vodeča mesta; krive su i župe, koje su potvrdile njihov izbor. Kako dakle da sc to stanje popravi? Samo tako, da u buduče društva primaju u redove pokusnog članstva samo ona lica, koja dva punopravna člana preporuče, i one koji kroz svoje pokusno vreme ne udovolje našim pro-pisima (t. j. ne svrše idejnu školu, — trebalo bi tu poči čak i dalje — naime, da ako ne polože ispit i iz ideologije i na 1 decembar sokolski zavet), da se ti izbace iz sokolskih redova, da se kao odbijeni oglase u našem »Glasniku«, kako ovakvi ljudi ne bi više nikada mogli postati Sokolima u nijednom društvu i u nijednom mestu. Kada bu-demo to striktno provadali u celoj našoj lepoj organizaciji, imačemo tada idejno jako, nacionalno svesno članstvo, koje če uvek i svakom zgodom biti kadro da izvrši i svaku svoju sokolsku dužnost, ali isto tako da pod-nese i svaku žrtvu, dajuči sve svoje za dobro Kralja i otadžbine. Druga jedna rak-rana u našem Sokolstvu je osnivanje sokolskih društava i četa, o čemu je takoder potrebno da se malo pozabavimo. Čitamo več godinama u izvešta-jima naših župa, kako neka društva ne valjaju. Tuži se načelnik, tuži se tajnik, žali se prosvetar, jauče blagajnik. Svi lupaju na sednicama po društvima: »Ne daje izveštaj!« »Ne šalje odgovor na dopise!« »Ne čita okruž-nice!« — tuži se tajnik. »Ne plača žup-ski doprinos!« — žali se blagajnik. »Ne šalje statističke podatke'«. — govori statističar. »Nije održano ni jedno predavanje niti nagovor pred vrstom!« — referiše prosvetar. — »Kako če održati nagovor pred vrstom, kad nema ni jed-ne kategorije, i več 2 godine ništa teh. nički ne radi« — odgovara načelnik prosvetaru i t. d. — To su razgovori, koji se redovno čuju ma župskim sednicama od naših revnih župskih funk-cionara. Svi se oni ljute na društva, a niko se ne pita, što če nam ovakve jedinice u župi. Katkada koji smeoniji razljuti se pa predloži, da se raspusti takvo društvo ili četa, ali odmah mora ušuteti, jer dobiva odgovor: »Lako j c raspustiti, ali jc teško osnovati!« — A mi bi svima takvima odgovorili, da jc lako osnovati, ali je vama teško raspustiti društvo zato, jer bi se tada brojno stanje vaših jcdinica smanjilo! Ambicija! A sada da vidimo, kako se kod nas u nekim slučajevima osnivaju naše jedinice, sokolske čete i društva. Evo po prilici ovako: U provinciji u nekim mestima čuo n. pr. opštinski beležnik ili koji drugi »uvaženi« da ima osim vatrogasaca i ostalih raznih ustanova u drugim mestima i sokolskih društava, te ^ da se vode tih društava kod »nadležnih« vrlo cene. On odmah na večer u birtiji sakupi nekolicinu ljudi 1 govori im o »potrebi osnivanja sokolskog društva«, dabome, i to da bude on starešina. I tako nakon kratkog vremena izašalje župa delegata na skup-štinu te čete ili društva i brojno stanje te župe jc odmah poraslo za jednu jedinicu! U gradovima opet osnivaju se društva u nekim slučajevima po prilici ovako: Posvadi se načelnik i načelnica s upravom, sakupi nekoliko članova i članica iz tog društva i osnuju novo društvo. I sada udri po starome društvu, da ono ništa ne vredi, i tako nastane štetno natecanje, afere i slično. Ima i slučajeva, da pojedinci osnuju, usled gornjih razloga, nekoliko društava, koja su sva skoncentrisana u sredini grada, jer je tu najpodesnije i naj-prikladnije za vežbanje članstva i t. d. Tako se dogada, da na par stotina me-tara stoje dva i više društava, a da se za periferiju niti brine niti pita. Nije potrebno govoriti, da takav rad sokolskom pokretu više škodi nego koristi. Da, ali tu je teško pomoči, kada svi hoče da budu sokolski funkcio-nari! Kada bi se sve naše jedinice i župe držale striktno pravila, koja tačno predvidaju uslove za csnutak sokolske čete ili društva, svega toga ne bi bilo. Kada bi se bratske župe okanile svih sentimentalnosti i bez obzira brisale čete i društva, koje ne izvršavaju svoje dužnosti i obveze soram njih, bio bi tada rad u svim našim jedinicama is-pravan. U velikim gradovima iznad 150.000 Stanovnika treba nastojati, da u cen-trumu budu najviše 3 društva, koja su medusobno udaljena najmanje od 1 do 2 kilometra. Tada bi to bila jaka, velika i dobro organizovana društva u centrumu a imala bi i dobra mala peri-ferijska društva, koja bi sva zajedno sačinjavala jednu celinu, s jednim za-jedničkim vodstvom, čija bi dužnost bila davati inicijativu i voditi brigu u stvarima opčenite naravi. Pitamo se i opet na kome leži krivica što sve to nije tako kako bi moralo da bude? — Odgovor: Opet na nama samima! — To su, pored još drugih, sve pitanja u koja trebaju bratske župe da energično žadu, da ih dobro prostudiraju i pametno reše. U protiv-nom, ako se nastavi kao dosada, ako se naime nc nastoji da popravljaju krupne greške i uklanja zlo, Sokolstvo u tim župama neče imati buduonosti. Na koncu da se zapitamo još: Da li u Sokolstvu treba da imademo kvalitet ili kvantitet? Odgovor je, mislimo jasan: Samo i uvek najbolji kvalitet! Na to se međutim, izgleda, često zaboravlja. Posmatrač. 99 Društveni blagajnici ili finansijski otseci, skoro u svim društvima, veliku muku muče kako če da izmisle nova vrela prihoda, da bi mogli podmirivati svojtj redovite izdatke, jer s članari-nom mogu da samo delomično udovolje potrebama društva. Sto je pak društvo agilnijc, to su i izdatci — pa prema tome i brige finansijske — mnogo večc. Jedan medu ovima — t. j. onaj prvi — došao je na zgodnu ideju da pomoču priloga od »čavliča« nabavi društvo barjak, a da društvena blagajna pri tome ne bude imala nikakovih izdataka. Tome prvome moramo izraziti svoje priznanje za njegovu domiš-ljatost. On bi morao da nam bude primerom i da nas njegova domišljatost potiče na pronalaženje novih i to pot-puno novih vrela prihoda. Ali... nakon prvog je došao drugi, pak treči i t. d., koji su od prvoga kopirali samo ideju, a sada je pak daljnji »usavrša-vaju«. Danas jc več zastareo običaj da se pred razvijanje zastave uputi samo cir-kular društvima u kome se kaže: »Biče nam vrlo milo da To bratsko dru- Cavllći t* štvo ukuča čavlič sa svojim imenom, a cona jc čavliču toliko i toliko«. Sada društvo koje razvija barjak unapred napravi čitavo brdo čavliča s izgravira-nim imenim svih sokolskih jcdinica i sokolskih funkcionera, te ih razašalje »radi videnja«, a kao prilog nalazi sc cirkular, kuverta i ček — tako, da su i društva i pojcdinci stavljeni pred go-tovu činjenicu. Sto više, n cirkularu nije naznačena cena čavliču, več se onako bratski kaže: »more. što daš...« Ovaj je način imao za posledica da su tajnici, naročito onih slabije stoječih društava 5 čavliče i cirkulare Upali »ad aeta«. a imao sam prilike da \i-dim jedan tajnički ormar vrlo lepo dekorisan s čavličima na kojima je duo gravirano imo dotičnog društva, l a naravno, kad zbog »budi^tske netno-gučnosti« čavliči ne mo.«" o a rese barjak neka bar rese ormar. Ima društava, koja razvice barja-ka postavljaju čisto na bazu trgovač-ke zarade. jer im je zastava darovana, a i pored toga traže prilog za »čavlic«. Ali s ovim nije dokončano »usavr-šavanje«. Sad, naime. dolazi ono naj- I I God. V — br. 2 »SOKOLSKI GLASNIK« Str. 3 interesantnije što me je i pomikalo da ovo pitanje iznesem u »Glasnik«. Kad iz tih poznatih razloga čavlič svrši »ad acta« ili u »ormaru«, to društvo može biti sigurno Да ee kroz kratko vreme dobiti taj akt, koji če u blažem ili oštrijem tonu sadržavati prekor zato što im foš nije stigao j rilog za eavlie. Tu nam se opravdano nameče pitanje: da li su priloži za čavliče »dobrovoljni« in »obavezni«?! — Ja rade mislim, da su to dobrovoljni priloži, jer nema ni-kakvog stveznog naređenja da društva »moraju« otkupiti čavlič, pa ako su zbilja dobrovoljni, onda nema mesta ni blagom, a kamo li oštrom prekoru. U našem Savezu. po statistici 30 VI 1932, postoji 1835 sokolskih jcdini-ca, pa ako svaka pošalje po »čavlič« mogu sc desiti dva slučaja, ili da bud-žeti budil mnogo pre potpuno iscrp-1 j eni ili da ormari budu potpuno nabijem. Da se ovo ne bi desilo preporučiti je svima da ukucavanje čavliča smatrajo kao počast onomc, koji ukucava, o koju če se iz vlastitih pobuda jag-rniti ona društva i pojedinei koji sami to žele, a s dosadašnjom metodom i »usavršavanjem« trebalo bi več jednom prekinuti. — H. Rad u našim jedinicama Mnogobrojne jedinice, koje su u zadnje vreme osnovane i osnivaju se prenuštene su često puta volji i lju-bavi prema sokolskom radu nekolieini brače (sestara), koji nastoje da sve svoje slobodno vreme, sve svoje znanje posvete napretku takvih jedinica. Svojim primerom i radom uzgajaju mlade, koji če posle svežim elanom širiti sokolsku ideju. Mogli bismo ustvr-diti da je u svakoj našoj jediniel takve brače i sestara i prema tome da se i u svim našim jedinicama i radi. Medu-tim taj rad često ne samo da je raznolik po sadržaju, več je ponekad i u biti svojoj. To dolazi i odatle što za svu stariju braču, koja aktivno rade ne možemo ustvrditi ni tražiti: »Put u sokolski život vodi kroz sokolanu«. Još če prilično vremena igrati glavnu ulogu u radu bilo tehničkom, bilo pro-svetnom ljubav prema samom radu, prema samom Sokolstvu. Tek za mlade generacije smečemo tražiti pravi su-stavni ili da ga nazovemo ispravniji jedinstveniji rad, ali razume se samo u slučaju ako te mlade generacije budu odgajivane onako, kako to traži sokolska ideologija i Sokolstvo samo. Uzgajati u pravom smislu i u sok. du-hu mogu samo oni, koji znadu barcin jednu stranicu više od onih koje se uzgaja, bilo to idejno ili tehnički! Ne mislim ovde na onu braču, sestre, koji svoje praznine nastoje ispunjavati sok. znanjem, tim se više to tiče brače i sestara, koji misle da je samo njihovo Prisustvo dovoljna garancija za sokolski uzgoj. Bratska Sok. župa Sušak -Rijeka je u tom pogledu išla malo dalje. Tražcči od svojih jedinica točan program rada za svako tromesečje za sve jedinice, nasfoji da sokolski rad bude uopšte jedinstven. Jedinice moraju da dostave ne samo datume proslava, več uopšte opis proslava, teme i predavanja na selima, teme, naslove i predavače i za idejnu školu za novo članstvo. Bratska je župa poslala jedinicama čak i vrlo dobra idejna predavanja, u kojima je zaista sve ono, što je minimalno potrebno da svaki naš pripadnik znade. Suvišno je ovde naglašavati, kako bi taj rad morao biti jedinstven u svim našim jedinicama, onda se ne bi deša-valo , prilikom povlačenja svoju propast. Druga etapa, koja znači faktično osnivanjc naše avijacije započinjc krajem 1918 godine, kada je na solunskom frontu stvorena eskadrila srpskih aero-plana. O vi aeroplani i zaplenjeni aero-plani nakon pobede bili su prva osnova naše avijacije, koja se polagano ali sigurno razvijala tako. da danas pret-stavlja bilo kao vojna ili kao civilna bez sumnje važan i snažan faktor naše narodne odbrane i medunarodnog saob-račaja. Kroz ovo kratko vreme pokazalo je nase vazduhoplovstvo vrlo velikih i zavidnih uspeha ne samo u našoj domovini, več i u inostranstvu, koje s poštovanjem govori o našoj avijaciji i njenim pilotima. 100-godišn jica »Novina Srbskih«. Uoči Bogojavljenja pre 100 godina pojavile su se prve novine u tek oslobo-denoj, ali još vazalnoj kneževini Srbiji nazvane »Novine Srbske«. Iz njih su se kasnije razvile »Službene novine«, dok su i one več bile napola službeno glasilo vlade. Godine 1830, s posebnom naredbom nakon više neuspelih molbi, dozvolila je visoka porta, da Srbi po- dignu svoju vlastitu štampariju, i knez Miloš preko Cvetka Rajoviča i Avra-ma Petronijeviča nabavio je u Petrogradu štampariju sa svim potrebnim mašinama i priborom. Nemac Adolf Berman bio jc prvi faktor. Srcdinom godine 1833 pristao je knez Miloš na pobudu Dimitrija Davidoviča. da do-zvoli štampanje novina, a na novu go-dinu izašla jc objava, da je štamparija uredena i da može početi s radom. Več 5 januara pojavile su se prve novine. Oduševljenje je bilo veliko i iz samog Beograda odmah su je, nakon primitka prvog broj a, javilo 120 pretplatnika. Urednik ovog prvog lista na teritoriji predratne Srbije bio je Dimitrije Da-vidovič. Uvodni članak prvog broja nosio je naziv: Srbija. Iziazile su u »knjaževskoj srbskoj pečatnji knjiga« u Kragujeл'cu. 50-godišnjiea akademskog pevač-kog društva »Obii'ić«. Akademsko pe-vačko društvo Obilič, koje je po svom radu poznato u svim krajevima naše zemlje, priprema se da s velikim koncertnim priredbama i turnejom proslavi 50-godišnjicu svog plodnog rada. Jubilej ovog zaslužnog pevačkog društva pada srcdinom februara. Tom zgo-dom Obilič če izdati i opširnu spome-nicu o svom dosadašnjem radu. Varšava — 3IiO godina poljska pre-stonica. Krajem godine 1933 navršeno je 300 godina otkako je bila Varšava prcstonica Poljske. Več Sigmund III pokušao je godine 1595 da preseli svoj dvor iz Krakova u Varšavu, koja jc onda bila još malo mestancc, ali tek naredne godine izvršeno jc seljenje i od tada se je tamo sestajao Sejrn. I-pak je tek za vladanja Ladislava IV, krajem godine 1633, Varšava bila i formalno proglašena za prestonicu Poljske. što je i danas u obnovljenoj ve-likoj Poljskoj. Umro čuveni poljski istorik. Dne 22 decembra prošle godine umro jc u Varšavi profesor dr. Stanislav Ptašicki, generalni direktor državnog arhiva. Pokojnik bio jc jedan od najpoznati-jih i uvažavanih istorika, specijalist za istoriju Poljske, ali i poznavalac poljske literature i poljskog jezika. Od godine 1879, kada je završio študije, pa sve do godine 1918 bio je u Petrogradu u početku kao profesor rimokatoličkog seminara. a kasnije kao docent i profesor petrogradskog univerziteta. Od Rodine 1904 bkv jc član poljske akademije nauka u Krakovu. Nakon oslobo-denja Poljske postao je profesor univerziteta u Lublinu, a godine 1926 star več 73 godine, postao jc kao jedini sposobni kandidat i poznavalac jezika, literature poljske, te ruske istorije, generalni direktor centralnog državnog arhiva u Varšavi. Doživeo jc 80 godina. IdslJICE iLlSTCVl LETOPIS MATICE SRPSKE Sveske za oktobar, novembar i decem-bar 1933. Novi Sad. Ovaj trobroj Letopisa ima sledeči sadržaj: O Jovanu Jovanoviču-Zmaju — dr. Jovan Radonič. — Mojc uspo-mene na Mihaila Polita-Desančiča — dr. Duro Šurmin. — Naš narodni bard — dr. Miloš Trivunae. — Ražljučeni Zmaj (pesma) — Rikard Nikolič. — Polit-Desančič i Slovaci — dr. Milan Ivanka. — Zmaj kao čovek i Lekar — dr. Mil. M. Milenkovič. — Politova Istoena Švajcarska i Košutova Dunav-ska konfederacija — Milutin Jakšie. — Zmaj i Hrvati — S. Parmačcvič. — Poslednji dani Polita-Desančiča — Milan L. Popovič. — Crna Gora i Črnogorci u Zmajevoj poeziji — Marko Ž. Rakočevič. — Pred Politom i Zmajem (pesma) — Ivan S. Šajkovie. — Zmajevi prepevi s madžarskog — Jovan Grčič. — Politov Stav protiv okupacije i aneksije Bosne i Hercegovine — dr. Vasilj Popovič. — O čistoj umetnosti kod Zmaja — Micdrag Stajič. — Zmaj kao prevodilac ruskih pesama — K. T. Taranovski. — Polit na narod-nosnom kongresu u Budimpešti 1895 —■ dr. Slavko M. Čirič. — Jovan Jova-novič-Zmaj i Laza Kostie — Živomir Mladenovič. — Mihailo Polit-Desančič kac putopisac — K. N. Milutinovič. — Sitni priloži. M. i V. Jankovič: GIMNASTIKA SKIJAŠA Zagreb 1933. Naši poznati sokolski radnici braca Milan i Vladimir Jankovič uredili su i izdali ovu korisnu brošuru, u ko-joj su u sažetom obliku (na oko 90 str. teksta) obuhvatili ono što je najpo-trebnije za gajenje ove zdrave i lepe g rane telesnog vaspitanja. Nakon jed-nog kračeg pregleda razvitka skijaštva (umesnije bi bilo uinesto »skijaš«, »ski-janje« i t. d. upotrebiti naše izraze »smučar«, »smučarstvo« i t. *d. sa slo-venačkog, koji sve to više prodiru i u ostale naše krajeve) knjiga svojim gradivom upučuje na praktično gajenje smučarstva, .podajuči u poglavlju »Gimnastika skijaša«, u 20 skupina, sve najvažnije sastavne elemente gimnastike skijaša. Toplo prep.oručamo. Cena je knjiži Din 20'—, a naru- čuje se kod M. Jankoviča, Zagreb, Gunduličeva 56. SOKO NA JADRANU Glasnik Sokolskih župa Split, Ši-benik-Zadar i Sušak-Rijeka. Split, br. 11 12, novembar-deeembar 1933. Ovaj dvobroj donosi sledeči sadržaj: Dr. Mirko Buič: Naš 1 dcccmbar. — Prof. Jerko Grškovič, Šibenik: Pc- tar Petrovič Njegoš. — Dr. Simunovič Stevan, Split: čika Jova. — Trebotič Frano, Milna: Dan boli. — Dr. Simunovič Stevan: Zdravstveni nagovori za decu i odrasle; Mudrc reči o zdravlju. — Zbor društvenih starešina i načelnika u Splitu. — Na vežbovnom času muškog naraštaja u Sušaku. — Vesti iz župa Split, Šibenik-Zadar i Sušak-Rijeka. — Sokolska štampa. —■ Sokolstvo u Americi. II MAS IH ŽUPA DRU S TAVA i C ETA Župa Cetinje CETINJE. —- Prednjački tečaj za vode sokolskih četa. Sokolska župa Cetinje održala jc i treči jednomesečni tečaj za vode sokolskih četa u toku ovc godine. Na ovaj tečaj javilo se 44 tečajnika iz raznih sokolskih četa ovc župe. Tečaj sc održavao na Cetinju o trošku župe, i to u kasarni 38 pc-šadijskog puka »Njegoševog«. Ranije održani tečajevi na Cetinju i u Tivtu imali su lepe rezultate, jer sc na njima osposobilo preko 80 vodnika za sokolske čete. S ovim trečim tečajem taj se broj povečao na 120 vodnika - pred-njaka. Ovaj treči tečaj počeo jc 5 novembra, a svršio se 3 decembra na vrlo svečan način. Na tečaju su predavali članovi 2PO i dr. Sokoli i to: sokolske vežbe — sustav brača tehničkog odbora na čelu sa svojim načelnikom bratom Žljuvom Josipom, žup. načelnikom, 54 časa; vojničke vežbe por. brat Stanič 10 č.; naši sokolski i jugosloven-ski velikani: br. Milič Ščcpan 6 č.; istoriju Sokolstva br. Grujučič Krsto 7 č.; narodnu istoriju: br. Dušan Velimiro-vič 6 č.; sok. administraciju: br. Milutin Ivanovič 15 č.; sok. organizaciju i grad. pravo: brat Aleksander Milovič 8 č.; higijenu: br. dr. Milan Gvozdeno-vič 8 č.; anatomiju i fiziologiju: br. dr. Piletič 10 č.; prvu pomoč: br. dr. Niko Martinovič 3 č.; zarazne bolesti: br. dr. Gerasimovič 4 č.; vočarstvo: br. Vido Dakonovič 9 č.; vinogradarstvo: brat Niko Kelič 9 č.; zadrugarstvo: br. P. Poleksič 5 č.; ratarstvo i livadarstvo: br. Durovič 8 č.; povrtlarstvo: br. D. Mijuškovie 5 č.; stočarstvo: br. Đ. Popovič 7 č.; ideologiju Sokolstva: brat Četko Dedie 4 č.; ideologiju: br. Raj-vajn Mihailo 3 č. Prema ovome odr-žalo se 180 časova, od kojih pada na telesne sokolske vežbe 54, a na vojnič-ke vežbe 10, što čini 64 časa; iz pri-vrednih, odnosno poljoprivrednih predmeta 43 časa; iz higijene 21 čas, a osta-tak od 46 časova iz sokolskih predmeta idejne sadržinc. Predavalo je 18 na-stavnika, pored 1 predavanja iz sokol-skog-besedništva, koji jc održao br. dr. Milorad šoškič, dir. učit. škole. Osim redovnog, devetosatnog rada na dan, tcčajci su ipak stigli da čino manje izlete u okolinu Cetinja, razgle-daju znamenitosti grada Cetinja i da prisustvuju na filmska prikazivanja u Banovinskom narodnom pozorištu na-izmenicc po 12 tečajnika i na svečanoj akademiji 1 decembra uzevši učešča sa 2 tačke sokolskih vežba. Na kraju tečaja održao se zajed-nički ručak tečajnika sa svojim nastav-nicima i starešinstvo župe na čelu sa zam. starešine br. Bajičem Mihailom. Za vreme ručka f.ečajac, br. Novovič, održao jc govor kojim sc zahvalio starešinstvu župe i nastavnicima dajuči obečanje da če večajei nastojati da u narodu unesu na tečaju stečeno znanje. Brat Bajič sc zahvalio na ovome i istodobno istakao zasluge sokolskih prijatelja bana br. dr. Alekse Stani-šiča i komandanta divizije br. Vojina Maksimoviča, denerala. Jedan tcčajac se takoder zahvalio nastavnicima tečaja za uloženi trud oko njihovog učenja. Posle podne u 3 sata postrojem tečajnici su sačekali bana i denerala i njihovu pratnju pozdravivši ih s gromkim sokolskim pozdravom. Ovom prilikom su dva tečajnika: Labovič i Ra-danovič održali prigodne govore za-hvalivši sc banu i komandantu i svima onima koji su ukazivali pomoč prilikom održavanja tečaja. Oni su govorili u sokolskom zanosu i mladičskom poletu o sokolskoj ideologiji. Na ovc njihove govore odgovodili su prvo br. ban, a potom br. komandant, osvrčuči se na značaj Sokolstva izrazujuči že-Iju da ovaj i drugi ovakvi tečajevi urode plodom za dobro Kralja. Otadž-bine i sveg Sokolstva. Na kraju ove svečanosti je vrlo lep govor održao pretsednik župskog odbora za scoskc sokolske čete, br. Dedič Četko. On je izložio značaj ovakvih tečajeva, pohva-lio je tečajnike, zahvalio se nastavni-eima za uloženi trud, a tečajnike upo-zorio da stečeno znanje upotrebc za korist našeg sela i sveg Sokolstva. Na-posletku se toplo zahvalio u ime župe, na ukazanoj pomoči oko održavanja tečaja, br. banu i deneralu. Na kraju ove svečanosti slikali su se svi tečajnici, nastavnici, starešinstvo župe i videni gosti. Statistički tečaj za društvene sta-tističare. 27 i 28 novembra ove godine održao se dvodnevni župski statistički tečaj za društvene statističarc Sokolske župe Cetinje pod rukovodstvom župskog statističara br. Miloviča Aleksandra. Na tečaju su data potrebna obaveštenja i uputstva za statistički rad u društvima i četama, članovi župskog prosvetnog odbora. Prosvetni tečaj za učitelje C-ice). — Posle uspešno održanog prvog sokol-skog prosvetnog tečaja na Cetinju održanog od 14—19 novembra ovc godine, prosvetni odbor župe Cetinje na-staviče s ovim radom. Tako, u vremenu, od 27—31 decembra ove godine, održače sc župski prosvetni tečaj is-ključivo za učitelje (-iee) osnovnih ško-la. Učiteljima (-cama), polaznicima tečaja Sokolska župa če pripremiti bes-platan stan i hrami uz vrlo umerenu ccnu. Ovime če učesnici dobiti i u vremenu bez štete za njihov redovan službeni rad. Dvodnevni sokolski tečaj za učenike srednjih škola. — Župski prosvetni odbor rešio jc da održi sokolski prosvetni tečaj za dake viših razreda gim-■ nazije i bogoslovije na Cetinju, u toku meseca januara iduče godine. Tečaj bi trajao 2 dana, t. j. po mogučnosti u dva spojena praznična dana. BAR. — Rodcndan Nj. Vel. Kralja Aleksandra 1 proslavljen jc u Baru na svečan način. Nakon blagodarenja, formirana je svečana povorka. U večc priredilo je Sokolsko društvo u dvorani »Topolice« svečanu akademiju. koja je po svojoj priredbi potpuno uspela i bila posečena od pretstavnika vlasti, škola i velikog broja gradan-stva. CETINJE. —• Sokolsko društvo Cetinje proslavilo je vrlo svečano 1 dc-cembar. Ujutro u 8 sati bila je svečana sednica i polaganje zaveta. Prisutne je pozdravio zam. starešine br. Matan Kaluderovič. Posle toga se dalo dužno poštovanje umrlim članovima i članicama. U 9 i po časova pošla je odre-dena delegacija na blagodarenje u ri-mokatoličku crkvu. Pošlo održanog blagodarenja korporativno su svi Sokoli pošli u pravosl, manastirsku crkvu takoder na blagodarenje. U 11 sati nastalo je defilovanje Sokola, vojske, op-štinskog odbora, činovnika, raznih ud-ruženja, mesnih škola i t. d. ispred »Oficirskog doma« (u kojoj kuči se ro-dio Nj. Vel. Kralj Aleksander) i Na-rodnog muzeja (bivšeg dvora Kralja Nikole), pozdravljajuči bana i komandanta divizije. Posle svršenog defilea sve sokolske kategorije su ispratile so-ko4sku zastavu u sokolanu, posle čega su nastala čestitanja komandantu divizije u »Oficirskom domu« i banu u banskoj palati. U 5 sati posle podne priredena je- dugačka povorka s bak-ijadom. U ime gradanstva i Sokola pozdravio je pred banskom palatom bana pretsednik opštine br. Zuber Nikola, a pred Komandom divizije, u ime Sokola pozdravio je komandanta br. Mi-lisav Dobričanin, advokat. Zetski ban, dr. Stanišič, zahvalio se toplim rečima, a tako i komandant divizije. U 8 časova uveče održalo je matično društvo svečanu akademiju u narodnom pozorištu s biranim programom od 13 to-čaka.. Akademiju je otvorio pozdravnim govorom društveni prosvetar br. Velimirovie. Deklamacija i izvodenjc vežba, kako prostih i na spravama, t;;-ko i muzieka kompozicija; vežbe sa zastavicama i venčičima muške i ženske decc, naraštaja; igra s ružama živa slika i t. d. uspele su izvršno. Posle vrlo uspele sokolske akademije, kako u moralnom tako i u mctefijal-nom pogledu, priredena jc u »Grand-hotelu« igranka. Cela ova svečanost održala se uz sodelovanje vojne muzike 38 peš. puka Njegoševog. Š. M. BIJELA. — Naše Sokolsko društvo proslavilo jc na vrlo svečan način rodcndan Nj. V. Kralja. Uoči samog dana priredena je u sokolskom domu vrlo uspela akademija sa rabavom. Program akademije vrlo je dobro izveden. Pozorišni komad »Domovina« izveden je na opšte zadovoljstvo pri-sutnih. Str. 4 »SOKOLSKI GLA S NIK« God. IV — br. » UOSMJJl - t ONSIEU m društvo ха osiguranfe I reosiguranfe 9 Beograd Župa Maribor VELIKI DOLENCI. — Naša četa je priredila na kraljev rojstni dan igro »Prisega o polnoči«, 26. decembra pa otroško igro Čudežne gosli« z božičnico. Na 1. in 17. decembra pr. 1. sta se na slovesen način proslavila oba državna praznika-. Odziv ljudstva je bil pri vseh prireditvah zelo zadovoljiv. Župa Mostar MRCINE. — Proslava rodendana Nj. Vel. Kralja Aleksandra I proslavljena je u našoj četi na veoma svečan način. U jutro pre blagodarenja skoro svi članovi sakupili su se u četi, gde je održana svečana sedniea. Nakon sed-nice je starešina br. Božo Grmoljez održao govor o značaju današnjeg ra-dosnog dana i na kraju pozvao prisut-ne da ustanu i kliknu Nj. Vel. Kralju. Posle urnebesnog klicanja Nj. Vel. Kralju i Kraljevekom domu otpevana je državna i sokolska himna. Osim toga održala je predavanje »O Sokolstvu« sestra Katja Jemo. Zatim je celokupno članstvo u 11 sati zajednički pri-sustvovalo blagodarenju. Župa Niš SALAŠ. — Sokolska četa u Salašu proslavila je rodendan Nj. V. Kralja Aleksandra — 17 t. m. vrlo svečano. Prc podne je u 8.30 otpočelo blagoda-renje. Posle službe Božije, svi su pri-sutni otišli u Sokolski dom gde je održao prosvetar čete br. Sofronije Stankovič predavanje o značaju Sokolske štampe. Tom je prilikom skupljana i pretplata za sokolske listove, te je uprava s postignutim uspehom potpuno zadovoljna. U nastavku sednice, koju je produžio da vodi starešine Sokolske čete brat Borivoje Antič pristupljeno jc organizovanju Dobrovoljne vatro-gasne čete. Objasnivši prisutnima cilj i zadatak vatrogastva kod nas brat Antič je pozvao prisutne da se upišu u članstvo. Samo toga dana upisano je oko 70 članova. Uveče je podmladak Crvenog Krsta priredio u prostorijama Sokolskog doma veoma uspeli koncerat s bira-uim programom. Župa OsifeU BROD. BRDO. — Sokolska četa Brod. Brdo priredila je 17 XII 1933 u 3 sati posle podne akademiju za sve svoje članove (vežbače, podupirače i decu), da dostojno proslavi rodendan Nj. Vel. Kralja Aleksandra I.. Prisutne pozdravio je starešina čete brat Luka Miletič, a prosvetar čete s. Ivana Kikerez održala je predavanje o životu Njegovog Veličanstva. — Naročito je sestra govorila o odnosu Kraljevu prema Sokolstvu i toplim re-čima izrekla sve ono, što ini Jugoslo-venski Sokoli imamo da kažemo našem uzvišenom Vladaru i bratu na dan Njegova rodenja. Posle predavanja mala sestra Sokolica deklamirala jc pesmu »Na rodendan Njeg. Vel. Kralja Aleksandra 1«, a onda su sledile druge pe-smc. Ženska deca izvela su vežbu s kolutima, a muška dcca vežbu sa zastavicama. Akademija je završila ži-vom slikom »Pozdrav Sokola svome Kralju« uz pevanje državne himne. — lako jc akademija priredena samo za članove, s velikim zadovoljstvom zapa-ž.cno jc i mnogo drugih posetilaca. Župa Sarajevo VISOKO. — Sokolsko društvo u Visokom održalo jc u nedclju dne 31 decembra 1933 u 10 sati pre podne tečaj za funkcionere sokolskih četa Kra-ijevac, Cekrčiči, Dobrinje i Radovlje na kome eu funkcioneri Sokolskog društva uputili prisutne u točno vršenje dužnosti. Na večer priredeno jc Silvestar-sko selo, na kome je prvi put istupio novoosnovani društveni dez-orhestar. U najboljem raspoloženju dočekan je rastanak sa Starom godinom, koja se je ganutljivim rečima oprostila od prisut-nih i pročitavši im svoju oporuku nc-stala jc u mraku uz zvukove posmrt-nog marša, a kada sc jc pojavilo svetlo Nove godinc, opažene su četiri ati .V&VK&Uj* пајИсШпф KlIiARNAITDEU ииашрашшшоуаИ članice, koje su u pozi baleta prikazale Novu godinu 1934, zaigrale kolo, i zatim zaredalc po stolovima čestitajuči prisutnim. Ispred uprave zaželio je br. načelnik celom članstvu svaku sreču na što jc nastavljena igranka. Župa Splii IGRANE. — Ovo Sokolsko društvo na drugi dan Božiča održalo je sokolsku akademiju s pretstavom. Tom prigodom održao je brat prosvetar kratak govor o šircnju sokolske štampe. Zatim su sledile gimnastičke vežbe, pozorišni komadi i razne deklamacije. Na koncu jc pozdravio sve prisutne br. Kumrič. Župa Sušak - Ri/eka ALEKSANDROVO. — Naše Sokolsko društvo dalo je na Stjepanje, 26 dec. pr. g. komad »Tako je moralo biti« od Branislava Nušiča. Meštani su u velikom broju prisustvovali ovoj pretstavi, te se vidi da je kod njih interes za pretstave mnogo porastao, osobito posle komada »Gospoda mini-starka«, koja je davana 12 novembra. Ova pretstava, i ako doneklc zao-staje za »Gospodom ministarkom«, i materijalno i moralno vrlo dobro je uspela te brača diletanti zaslužuju sva-ko priznanje i pohvalu. NOVI VINODOLSKI. — Sokolsko društvo u Novome, uredivši dvora-nu u Osnovnoj školi, radi u tebničkom pogledu vrlo marljivo. Prednjački zbor se sastoji od samih nastavnika, a pod vodstvom iskusnoga sokolskog radni-ka br. načelnika Stanislava Harapina, koji več punih 14 godina s uspehom radi u sokolskim redovima. Još 1908 go-dine kao srednjoškolac pomagao je u tehničkom radu svome ocu Adolfu Ha-rapinu, koji je u Novome i osnovao društvo. Glazbena sekcija, koju je osnovao starešina br. Kuzma Mikuličič, lekarnik, takoder marljivo radi iako joj je duša Ruter otišao. Stari Soko Milan Piškulič, trgovac, osnovao je i dile-tantsku sekciju i tako je rad u Sokolu u godini 1933 bio vrlo dobar. Župa Tuxla TUZLA. — Inicijativom starešine društva, brata Nikifora Todiča osnovan je 20 decembra 1932 g. pri Sokolskom društvu, pozorišni otsek. Novosagradcni Sokolski dom s le-pom salom i velikom pozornicom kao i nuzgrednim prostorijama, ulevao je mnogo nade, da če se ovaj otsek moči uzdržati, te svojim članovima i članicama kao i ostaiom gradanstvu pružiti priliku, da povrate život več davno za-mrloj društvenosti u Tuzli. I danas, nakon godine dana rada ovog našeg mladog otseka, možemo konstatovati, da smo izvršili sve što smo prigodom osnivanja otseka zamislili, i to s vrlo velikim uspehom. Najbolji dokaz tome je poslednji komad »Misteriozni kamič« od I. Ku-lundžiča, koji je izveden 10 decembra 1933 godine pred dupke punom salom, s tolikim uspehom, da su posetioci zahtevali da sc isti komad u što skorije vreme ponovi. Želji jc udovoljeno, posle nedelju dana t. j. 17 decembra, dat 'je ponovo »Misteriozni kamič« uz ogromno učešče posetilaca. Zaista lep uspeh. Župa Varaždin PROSLAVE SOKOLSKOG PRAZNIKA. — (Nastavak). — U prošlom smo broju Sokolskog glasnika opisali proslave dana Ujedinjcnja od četrdeset društava i četa naše župe. — Prema naknadno stiglim izveštajima proslavile su i daljne jedinice ove župe sokolski praznik na ovaj način: Sokolska četa Bisag održala je u prisu-stvu sveg članstva i vatrogasnog društva, svečanu sednicu, koju je otvorio brat Potlaček, a na kojoj je prigodno predavanje održao brat Mato Belobrk. Pre same proslave održana je prosvetna škola, u kojoj se je članstvo ove mlade čete pripravilo za zavet, koji je položilo 30 članova. Program proslave upotpunjen je pevanjem i deklamacijama. Četa Kamenica održala je svečanu sednicu i akademiju, na kojim priredbama su govorili brača Rešetar, Be-nel i Pintarič. Tamburaški otsek je ot-svirao, a pevački otsek otpevao par prigodnih pesama. Pod četnim barja-kom prošla je četa selom. Društvo Le-grad na samoj madžarskoj granici, održalo je 1 decembra svečanu sednicu, koju je govorom otvorio starešina brat Ljubomir Vranko. Korporativno je društvo prisustvovalo službi Božjoj i bakljadi. 3 decembra održana je akademija, na kojoj je odigran igrokaz »Prvi decembar«, a pojedinci su deklamo-vali. Pevački zbor društva otpevao je nekoliko nacionalnih pesama. Društvo Lepoglava imalo je 1 decembra svečanu sednicu, na kojoj je govorio brat dr. Oto Šantl, otsvirana je državna himna i sokolska koračnica, položen zavet novih članova i održano nekoliko deklamacija. Akademija s nastupom pojedinih kategorija održana je 16 decembra. Četa Ljubeščica održala je na dan Ujedinjenja svečanu sednicu, a posle dečju akademiju. Na tim priredbama govorili su brača Šoštarič i Denk. Društvo Mala Subotica priredilo je istodobno akademiju i svečanu sednicu. Položen jc zavet novog članstva, prigodno predavanje održao je brat Duro Daič, deca i članovi nastupili su u prostim vežbama, a zatim je društvena glazba otsvirala prigodne pesme. Celokupno članstvo prisustyovalo je pod društvenim barjakom službi Božjoj. Društvo Maruševac proslavilo je faj dan s ovim rasporedom: govor starešine brata dra. Špilera, »Sokolski pozdrav« i »Savica« pevali su Članovi uz pratnju tamburaškog otseka. Predavanje održao jc brat Težak. U prostim vežbama nastupila su deca. Diploma sa župskog natecanja predana je bratu Viškctu. Pesme »Ja sam soko« i »Pesma Istri« deklamovala su deca. Poseta je bila vrlo dobra. Četa Podrute održala je samo svečanu sednicu na kojoj je predavao brat Smolčič. Četa Šemovec održala jc svečanu sednicu i selo. Pri-godna predavanja održao je brat Sitar. Društvo Štrigova održalo jc u proslavu sokolskog praznika svečanu sednicu i akademiju za odrasle i decu, koje priredbe su bile odlično posečene. Prigodne govore održala su brača Tomislav Kovač i Ivan Rihter. Društvo Varaždinske Toplice održale su 1 decembra svečanu sednicu, na kojoj je govorio prosvetar brat Halužan, a akademija je o-držana u novome domu 26 decembra. Na akademiji govorio je o decembar uani«. ....__________- preči.---- _ odvežbaia su proste vežbe i vežbe zastavicama. Deklamovale su sestre Bo- *• 11—2 Vse tiskovine za sokolska društva, potrebne knjige za sokolske knjižnice, vabila, letake, lepake za sokolske prireditve Vam izdela Učiteljska tiskarna. Tiska šolske, mladinske, leposlovne in znanstvene knjige, časopise, revije, vizitke, bloke, račune, jedilne liste, posmrtnice in mladinske liste. Ilustrira knjige v eno- in večbarvnem tisku. / Lastna tvor-nica šolskih zvezkov. Knjigoveznica. Oddelek za učila z veliko zalogo slik naših velmož KNJIGARNA V LJUBLJANI PODRUŽNICA V MARIBORU Tyrševa ulica štev. 44 UČITELJSKA TISKARNA I V LJUBLJANI, FRANČIŠKANSKA 6 žica Grkčevič, Ivanka Rozenberg, Anka Brnčič te brača Branko Grkčevič i Božo Jos. Prikazivana je alegorija »Slava Jugoslavstva«. Još uvek nisu poslale izveštaje 22 jedinice, medu njima i nekoja jača društva. Ove izveštaje ne čemo moči da objavimo u našoj sokolskoj štampi, jer su vremenski potpuno zastareli. Skre-čemo pažnju svima jediriicama da šalju svoje izveštaje odmah nakon samog održanja, inače biče župa prisiljena da takove dopise baci u koš. PROSLAVE RODENDANA NJ. VEL. KRALJA. — 45 rodendan N j. V. Kralja proslavila je veoma svečano četa Jalžabet. Blagodarenju prisustvovalo je sveukupno članstvo, kamo je pošlo za-jedno s vatrogasnom četom pod sokolskim barjakom. Nakon blagodarenja sakupilo se mnoštvo naroda u školi, gde je predavao načelnik brat Krešimir Mi-holjevič. Raspored je bio obilan deklamacijama, igrokazima i pevanjem. Svečanu proslavu priredila je i četa Kne-ginec. Govore održali su brača Sekulič i Večerič Ivan. Deklamovalo je više de-ce. Naraštajke izvele su proste vežbe i dva narodna kola uz pratnju orkestra. Pevanjem državne himne završena je ta svečanost. Lepu proslavu održala je četa Nedelišče. Obilan program saslu-šan je pažljivo od mnogo prisutnog naroda. Prigodno slovo i o oslobodenju Medumurja ispod madžarskog jarma govorio je brat Martin Viljevac. Istoga dana održala je svečanost i četa Vra-tišinec. Nakon službe Božje, kojoj je prisustvovalo sve članstvo govorio je o Njegovom Veličanstvu Kralju na svečanom selu brat Pelikan. Pod ravnanjem brata Mirka Žganca otsvirao je tamburaški zbor čete himnu i stare me-medumurske božične pesme. Igrokaz »Sveta badnja noč« takoder se je mnogo svidela. Naraštajski otsek Sokolskog društva Varaždin održao je tog dana posle podne svoje selo, na kojem je na-stupio naraštajski tamburaški zbor pod ravnanjem brata Ostojiča. Održan je prigodan govor načelnika brata Kovačiča i deklamacije, te predavanje župskog prosvetara, brata Deduša, o sokolskoj štampi. Pod ravnanjem, sestre Brknjač otpevao je mešoviti naraštajski zbor prigodne pesme. Lepu Dom-janičevu pesmu »Kaj« odlično je otpe-vala sestra Rogina uz klavirsku pratnju sestre Halužan. Nakon sela održana je igranka uz sviranje sokolskog orkestra. I četa Bednja proslavila je svečano ovaj praznik prisustvovanjem blagodarenju, a nakon toga akadčmi-jom u Osnovnoj školi gde su nastupila muška i ženska deca, te članstvo. godno predavanje održala je s. Soš. Posle podne održana je uspela akademija. — Predavanje o- sokolskoj štampi održao je br. Šoš. (L) buduče šaljite svoje dopise putem župe! Ur.) MACINEC. — 8 decembra 1933 g. održano j c Nikolinjsko veče na kojem su davani igrokazi »Ustaške nevolje« i »Licumerne prijateljice«. Ženski i mu-ški naraštaj, te članovi i članice nastupili su u sletskim prostim vežbama. Posebno su još nastupila ženska deca s vežbama »Vrbniče nad morem«, a naraštajke vežbom s lukovima. Deca su nastupila i dečjim igrama uz pevanje. Mešoviti zbor otpevao je pesmu »Krasna zemljo, Istro mila«, a deklamova-ne su i dve prigodne pesme. Program mnogo se dopao prisutnima, a dolazak sv. Nikole obradovao najmanje članstvo. LUDBREG. — Uoči Nove godine priredio je pozorišni otsek Sokolskog društva Ludbreg zabavu. Program je bio vrlo lep i zabavan. Davana su tri pozorišna komada, te jedna solo scena i to: Ljubav na koljenima, komedija u 1 činu, Romanič i Miš, vesela igra u 1 činu i napokon solo scena: Zagrebač-ki služnik od Prejca Dure. Sva tri komada su bila vrlo dobro izvedena. Ne-što pre ponoči pevao je brat Havajič »Ludbreške prilike«, prikazavši na šaljiv način važnije novosti, koje su se zbile tokom 1933. O ponoči na početku Novog leta čestitala je sestra Perin Ema prigodnom pesmicom svima prisutnima u ime Sokola Novo leto. Župa Vel. Bečlcerek GUDURICA. — Dana 23 XII 1933 god., ova četa jednovremeno s mesnim društvom Crvenog krsta, obukla je pet najsiromašnije dece članova podmlat-ka. Ovaj humani gest naišao je na veliki odjek i simpatije u gradanstvu. Župa Zagreb VRAPČE. — Mlado i agilno društvo Vrapče priredilo je u svojem do-mu veoma. uspelu silvestarsku večc. U dvorani okičenoj morem državnih zastava i sokolskim emblemima, pred mnogobrojnom publikom otvorio jc zabavu tajnik društva brat Abramovič kračim nagovorom zaželivši gostima ugodnu zabavu i čestitajuči im unapred srečnu Novu godinu. Kao druga točka programa bila je deklamacija pesme »Otttclihina« i deklamacija pesme »Soko«. Sledile su elegantne vežbe članica pod vodstvom sestre Ruže Dobrmič, društvene načelnice, te vežbe muškog članstva pod vodstvom društvenog načelnika brata Branka Iviča._ Kao poslednja točka programa bio je igrokaz »Nesrečni pijetao«. koji je izvela due-tanska sekcija društva veoma dobro. Nakon programa razvila se ugodna sokolska zabava. Širite sokolsku štampu! Svako sokolsko društvo, svaki član i svaka članica treba da nabavi Sokolsku knjižnicu n. n III. n IV. n v. n VI. n VII. n VID. n VIII. a n IX. n X. n X.a n f. sveska: E. Gangl: 0 sokolski idej’i. Ing. Lado Bevc: Sokolsko prosvetno de!o> Dr. Miroslav Tyrš: Naš zadatak, smer i cilj. Vekoslav Bučar: Dr. Ivan Oražen. Dr. Miroslav Tyrš: Sokolska gesla« Jan Pelikan: Dr. Miroslav Tyrš. Jan KiFen: Cilj sokolskih teženj. E. Gangl: Tyrševo Sokolstvo. (Sloven. Isto. (brpsko - hrvatski tekst) Dr. Niko Mrvoš: Pogledi i misli dr. M. Tyrša. E. Gangl: Tyrševo poslanstvo. (Slov. tekst) Isto. (Srpsko - hrvatski tekst) Svaka sveska stoji 3 Din PUTEVI I CILJEV! U tvrdom povezu 8 Din Franjo Mačus: ODBOJKA (V0LLEY BALL) U kartonu 12 Din Franjo MaKm PraktiČki udžbenik češkog jezika. U kartonu 15 Din Dr. Viktor Novaki SVESL0VENSKA M1SA0 U kartonu 9 Din Miroslav Ambrožič: METODIKA SOKOLSKE VZGOJE U tvrdom povezu 36 Din Franj. Hatou ČEHOSLOVACI I ČEHOSLOVAČKA U kartonu 15 Din £Jugoslovens/cci Sokolska Шаћса Jtjubljana, ^Narodni dom o-s 'Celeron 25-43 / *Račun Doštanske štedionlce £jubljana 13.831 »/daic Save* Sokola Kral)evine Jugoslavije (E. Gane«) Ureduje Redakcijski olsek Glavni I odgovorni urednik Stjepan Celar Tiska UiUelJska liskama (pretelavnlk France S