Uredništvo i oprava £ A G R £ ri. Masarykova 28a. l’elefon 87-80 ^lednlscvo l uprava •a Sloveniju i slovenski del JUiJske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva ( GLASILO SAVEZi ^MAlU b 6 komada .y „ ——se:* r v ** HA " In™ Sloboda je kao sunce i zrak — treba da je čovjek izgubi, pa da shvati da bez nje ne može živjeti. Giacomo Matteotti EMICRANATA II J tl UMSKE KRAJINE OVAJ BROJ NAŠEGA LISTA NIJE URED JEN KAO OBIČNO, JER SMO U POSLJEDNJEM ČASU MORALI IZO*-STAVITI UVODNIK I VIŠE ČLANAKA, PA MOLIMO ČITATELJE DA TO UVAŽE. UREDNIŠTVO TEŽAK ŽIVOT GRKA NA DODEKANEZU >Manchester Guardian« priopćuje ovaj prikaz o talijanskom režimu na Do-dekanezu: »Ako je grčka diktatura neopasna, olakšana neskrivenom kritikom grčkih gradjana, te fašistička samo po vanjštini, naime toliko, koliko se služi progonima i davanjem ricinusovog ulja svojim protivnicima, drugačije je sa talijanskim gospodstvom nad Dodekane-zom, jer je to ozbiljna stvar, koja interesira sve Grke i koja je od ne male važnosti za britanske imperijalne interese. Italija je u posljednjih 10 godina Pokušala, da neke od dodekaneških otoka pretvori u ljetna i proljetna zaba-'«'išta za Talijane i strance. Općenito Uzevši, može se reći, da su neuspjeli pokušaji da se uvjere Talijani, da te otoke posjećuju kao ljepši Lido. Stranci Posjećuju pak te otoke samo na prolazu, 'e se ne zadržavaju na Rodu i Kosu vise od po jednog dana. Značajno je, da Talijani prave reklamu u tom pogledu samo za četiri od 12 dodekaneških otoka, i to za Rod, Kos, Patmos i Castel-fosso.. Od drugih je dodekaneških otoka Karpathos vanredne ljepote. No Talijani više cijene njegovu vojničku važnost, koja je veća nego ona drugih otoka Dodekaneza. Drži se, da je Leros Velika tvrdjava i moćna zračna baza, opskrbljena sa svim potrebštinama za Pomorske sile. Blizina Lerosa obali Male Azije daje mu osobitu vojničku važnost kao utvrdjenom otoku. Talijani ne daju nikakove olakšice, za posjete tih osam otoka, kao što se gotovo uvijek odbija viza strancima, koji bi ih htjeli posjetiti. Ova činjenica potvrdjuje važnost spomenutih otoka u planovima talijanskih ambicija. Rod je danas važna Prometna točka. No kao takova ona služi samo talijanskim interesima. Tjedna zračna veza veže otok sa Pirejem, a odatle sa Brindisijem i Rimom, kao i sa Aleksandrijom. No Talijani ‘nisu do udaljen od Roda, nego je Atena. Pučanstvo je na Dodekanezu u većini grčko, sa velikim brojem Turaka i sa znatnom kolonijom španjolskih Židova na Rodu. Talijani postupaju samo sa Grcima na Dodekanezu tako, kao da grčko pučanstvo nema pravo živiti na tim otocima. Talijanske vlasti strogo ograničuju vjersku djelatnost Grka, grčki je jezik potiskivan što je moguće više, a političke slobode za dodekaneške Grke nema. Novine »Messagero di Rodi« tiskaju jednu od svojih četiri stranica grčkim slovima. No na toj su stranici isključivo vijesti iz Rima i veoma šture vijesti iz Evrope, što je od malog ili nikakvog interesa za grčkog seljaka na Dodekanezu, koji je mnogo više intere-siran prilikama na jonskim otocima, bilo da su pod vlašću Talijana ili Grka. Talijani su stvarno izolirali veliki dio Dodekaneza od ostalih otoka. To se osobito osjeća na Rodu i Kosu. Rod izgleda da je veseo i napredan, ali to je u glavnom zato, jer je sjedište talijanskih vlasti te ima mnogo vojnika, mornara i činovnika. Na Kosu, jednom od najljepših otoka u Jonskom moru, nema života i čini se kao da grad umire. Potres je g. 1932 ozbiljno oštetio mjesto Kos, no talijanski graditelji su ga dobro i ukusno obnovili. Mjesna luka ne daje ni u podne znakove života, te se čini, da je pučanstvo spalo na šaku ljudi. Kao i na Rodu, pučanstvo u Kosu izbjegava govoriti, ako se negdje u bliziri nalazi Talijan. No svi Grci, koji govore sa strancima, ističu, da nema na Kosu trgovine, ni poslovanja, ni uopće napretka. Nema ni vijesti iz Grčke. Jedine ni Talijani« dobila je i svoju zakonsku RETOROMANSKI JEZIK PROGLAŠEN DRŽAVNIM JEZIKOM U ŠVICARSKOJ Do sada su u Švicarskoj bila tri jeziku priznavana kao državni : francuski, njemački i talijanski a sada im postaje ravno pravnim i retoromanski. Tim jezikom govori 45.000 Retoromana i sada je Federalno vijeće predložilo reviziju člana 116 Ustava u tom smislu da se pored francuskog, njemačkog i talijanskog jezika prizna državnim jezikom i retoromanski jezik, ili kako ga Retoromani zovu »Sigia rumancia«. Retoromani, Ladini, Furlani, to je jedno te isto. Mi ih poznamo pod imenom Furlani, koji su’ susjedi Slovenaca već hiljadu godina. U Italiji ima 490.000 Furlana dok ih, Retoromana, ima u Švicarskoj oko 45 hiljada. Oni su u Švicarskoj nastanjeni po cijelom kantonu Graubiindenu, počevši od okoline glavnog grada Chura do svjetskih lječilišta Davosa i St. Moritza. U Austriji ima oko 15.000 Retoromana, poznatih pod imenom Ladini. Taj historijski romanski narod (Retoromani. Furlani, Ladini) ima sve značajke posebnoga naroda, te se u svakom obziru izrazito razlikuje od Talijana. Oni su u etnografskom smislu poseban romanski narod, kao na pr. Francuzi, Talijani, Španjolci itd. Njihov jezik je posebni romanski jezik, kao što je na pr. španjolski ili kao što je bio stari dalmatinski romanski jezik kojega je kasnije istisnuo mletački. Već prije 60 godina je filolog Ascoli ustanovio u Gorici da su Furlani s Retoro-manima i Ladinima samostalno romansko pleme koje nema niti 200 riječi zajedničkih s Talijanima i od kojih se tako jasno razlikuju da im pripada pravo do samostalnog kulturnog života i razvitka. Od tada im se ponekad priznaje pravo na samobitnost što so uvažuje u crkvi i u nekim statistikama, no u praktičnom životu nije Furlanima u Italiji priznato nikakovo pravo ni u školi, ni u jeziku ni u pismu. Sada su švicarski Retoromani po prvi put stupili ravnopravno u kolo ostalih evropskih naroda. Taj dogadjaj će možda imati i \»“će posljedice, jer je poznato da se Italija bunila protiv toga da se Retoro-mane prizna kao poseban narod. Tako je koncem prošle godine, na vijest da će Švicarska priznati retoromanski za četvrti državni jezik, glasilo talijanskih sveučilištaraca »Libro e Moschetto« napalo švicarsko Savezno viječe, jer da je to izazivanje Italije i taj list je prijetio da će ta odluka poremetiti švicarsko-talijanske odnose. Medjutim izreka dr. P. Lansena u švicarskom Saveznom vijeću »Ni Nijemci. vijesti, koje dolaze iz Grčke, to su one, koje donose ribari, kad posjete dodekaneške otoke. Talijani medjutim drže dobro i u redu dodekaneške otoke, no ta činjenica kao ni ljepota njihovih starina i sada učinili ni pokušaj, da vežu zrač-I pažnja, sa kojom se čuvaju, ne može hom vezom Rod sa Ciprom, premda je ublažiti strogu tiraniju, kojom se vla-ovaj posljednji otok samo nešto više | da nad njihovim pučanstvom« NOVA ZGRADBA OB JUGO-SLOV ANSKO-IT ALI JANŠKI MEJI , Idtija, dne L junija 1937. ~ (Agis). kot poročajo okoliški kmetje ie v pripravi «radnja nove obmejne kasarne, ki bo sta-la. na vrhu hriba med Sovodnjem in KopaC-’J'oo. Nova kasarna bo stala na vidnem m dominantnem mestu ter bo nudila razgled v$e do obmejne kasarne na Mrzlem vrhu lad Žirmi, na drugi strani pa do kasarne da Robidenskem vrhu pri Novakih. ^ Gradili bodo tudi nov del ceste, ki se bo Pdcepila od glavne ceste Želinj—Idrija tn °° Peljala v smeri proti Oselici. Prav go-;0vo je namen iena kot dovozna cesta k no-kasarni. Cesto so že trasirali in bo sla i r povprek čez polja in njive, pa bo s 'et>i marsikatei emu našemu kmetu spet od-Zet in uničen košček rodovitne zemlje. Balija želi da povrati svoje StAR0 MJESTO u VANJSKOJ TRGOVINI JUGOSLAVIJE. I,. O trgovinskom sporazumu izmedju Ua-h-? i Jugoslavije londonski »Econornis « „ e: »Trgovmski dopunski sporazum udvo-l'rUčuje jugoslovenske kvote na račun Ita i‘!e i pretstavlja trećinu vrijednosti tali-hskog uvoza iz Jugoslavije. Ono št0 u'^atnilo Italiju da pristane na ovakav . anostrani atanžman jeste nada da P inati Prvo mjesto medju jugoslovens Sranini kupcima, koje je mjesto Nie-oduzela od Italije u vrijeme, kaaa () Jugoslavija sudjelovala u sankcij ustva naroda protiv Italije.« NOVA VELIKA VOJNA LADJA Trst. junija 1937. — (Agis). Italija ne skrbi samo za dobro utrjevanje meje na kopnem, ampak tudi na morju. V tržaških ladjedelnicah hitijo s končnimi in zaključnimi deli pri grajenju nove velike vojne ladje, ki bo nosila ime »Vittorio Veneto«. V morje jo bodo baje splovili še tekom meseca junija. V fašističnih krogih se širijo govorice, da bo prišel ob tej priliki v Trst tudi njihov vodja Mussolini. Vendar je verjetno, da bo ostalo samo pri .govoricah kajti tudi če bi prišel v Trst ali kam drugam, bi prišel in odšel tako, da ne bi nihče niti slutil. formalnu potvrdu. Još jedan dokaz više kako se jedino u demokracijama mogu pravedno rješavati narodnosni problemi. TALIJANSKI KAPITAL V JUGOSLAVIJI Po statističnih podatkih je v Jugoslaviji mvestiranih 498 milijonov Din italijanskega kapitala. Največ italijenskega kapitala je investiranega v industriji in sicer 319.8 milijonov Din. Italijani imajo 4 zavarovalne družbe, ki obratujejo v Jugoslaviji, od katerih sta dve popolnoma italijanski podjetji, dočim kontrolirajo ostali dve Italijani. To sta obe domači podjetji »Sava« in »Rosija-Fonsier«. Iz statistike pomorskega prometa pa je razvidno, da prevažajo ladje, ki plujejo pod italijansko zastavo, 39.4 % vsega blaga, ki se natovori in izkrcuje v jugoslovenskih lukah, tako da ima Italija od jugoslovanskega pomorskega prometa precejšnji dobiček. PRETPLAĆUJTE SE, ČITAJTE, ŠIRITE ISTRU" SVIĆARICE Zibju se teške barke, ruke žujave voze Kad mesec zajde i sve je tiho, škuro, pasaju svetla. Na delo zovu noči, na delo brigi puno vaja poči. Za njimi se plaze misli črne i modra svetla, muzika i tanac. Parići tiho grabe more. Prignjena su tela. prignjena i trudna se do rane zore, a pot va kapjah teškeh pada v more. Pa kad sunce stane nad Kvarneron prekrit če gola tela i škure obraze. Ležat če mokre mreže po prek boka armižaneh barki. Riba je pasala, kako sena mučna briga je ostala. Boštjančič Ivan FAŠISTIČNA »ŽITNA BITKA« Z NOVO' VSEBINO Mesto italijanskega žita, sejejo sedaj jugoslovansko Trst. junija 1937. — (Agis). — Pred leti je bila na višku fašistična propaganda, takozvana »Battaglia del grano« — žitna bitka. Po vaseh so prodajali kmetom za drag denar *,itne klase in druge simbolične znake, delali povorke, slikali Mussolinija s srpom v žitnem polju ali na mlatilnici. Vse to pa se je vršilo z namenom, da se predvsem dvigne proizvodnja italijanskega žitnega pridelka in da se oplemeniti italijansko žito. Samo italijansko žito se sme sejati in ne drugo. Ta propaganda je tudi v naših krajih imela svoj izraz in mesto starega, dolgo preizkušenega domačega semena, so morali pričeti s sejanjem italijanskega žita, ki je nosilo ime: ali »ardito«, »montana«, »strompoli«, »noe« in druga. Določene so bile posebne komisije, ki so kmeta, ki je pridelal najlepši klas. nagradile z odlikovanji. Toda po kratki parletni praksi se je izkazalo to žito za slabo in pričeli so misliti na drugo. Obrniti so se morali na Jugoslavijo, odkoder so dobili novo beltinsko žito. ki je zlasti bolj primerno za naša tla. kot pa so italijansk--* žita. ________ DOGADJAJI U FAŽANI Pula. 30 maja 1937 — Prvog maja su u Pažani kod Pule uhapsili pet mladiča, jer da su pjevali zabranjene pjesme. Prigodom sprovadanja u zatvor natukli su ih manganelom. — U posljednje vrijeme se opaža ponovno tendencija da upotrebljaju teroristička sredstva protiv protivnika fašizma. kao manganel i ricinusovo ulje. — V Italiji so pričeli z veliko akcijo za gradnjo In ureditev zdravih kmečkih hiš in stanovanj. Zveza posojilnic je takoj predložila Mussoliniju načrt za finančno ureditev tega vprašanja in ponudila 310,000.000 lir letno kot posojilo vsem, ki bi potrebovali v to svrho denar. V treh • Benečijah bo dala vsako leto od 1937 do 1941 leta, po 12,000.000 lir posojila. — »Liceum Romanum« je razpisal med ženami konkurz o temi »Od pohoda na Rim do ustanovitve imperija«. Delo mora biti pisano »v dobrem jeziku in opisati mora z največjo preprostostjo in jasnostjo umetniško (ital. izraz boljši: artistično! op. ur.) in moralno vrednost Mussolinijevega časa«. Nagrada znaša 5000 lir. — Pomorski urednik »Daily Telegra-pha« konstatira, da je Italija, nakon što jt dovršena gradnja 10 posljednjih podmornica, bezuvjetno država na svijetu, koja raspolaže sa najjačom podmorničkom flotom. Italija ima danas stotinu modernih podmornica, ne računajući ovamo broj jedinica iz svjetskog rata. Francuska ima 85. Japan 64. Engleska 54 i USA 51 podmornicu. — U leđnom Intervjeuu Mussolini ie dopisniku berlinskog »Lokal Anzeigera« kazao medju ostalim i ovo: »Naša dva naroda mogu veoma dobro da saradjuju, jer postoje mnoge zajedničke osebine. koje ih vezuju, iako se takodjer razlikuju po nekim vrlinama i manama.« Najmučnija je Golgota čovjeka, koji nema nikoga, da mu pomogne nositi teški križ; i kad pod njim padne, nikoga, da mu ga pomogne dići; i kad je na njem raspet, nikoga, da mu na-kvasi vruća usta. Njegov se uzdah čuje dalje od groma. Iz »Pogleda« Ante Dukića KAKO SU UBIJENA BRAĆA ROSELLI BRUTTO I NETTO PRIHOD! RADNIKA U BRODOGRADILIŠTU »SAN MARCO* U TRSTU Carlo Roseli! (gore) i njegov brat Nello ubijeni u Francuskoj. 11 o. mj. otkriveno je to ubistvo u šumi nedaleko kupališta Bagnolo sur 1’ Orne. šetači koji su tuda prolazili opazili su u šumi kako leže dva elegantno obučena čovjeka. Bilo je čudno da bi takva gospoda u to doba spavala u šumi, pa su se šetači približili da vide što je. Obadva neznanca bila su mrtva potpuno ogrezla u krvi. Smjesta je obaviještena policija, koja je brže stigla. Iz dokumenata koji su nadjeni kod ubijenih ustanovljeno je da su to braća Rosselli. Carlo, koji je star 38 godina, bio je direktor lista »Giustizia e Liberta«. Sabatino je bio godinu dana mladji od svog brata. Po svemu što je policija mogla saznati sigurno je da su braća Rosselli bila namamljena u zasjedu od svojih političkih protivnika a tih su imali dosta i da su u šumi bila ubijena. Braća Roselli otsjeli su prije dva dana u Grand hotelu u spomenutom kupalištu Bugnole. U tom istom hotelu nazvao ih je dan prije ubistva neki za sada nepoznati čovjek telefonom i ugovorio s njima sastanak u jednom manjem hotelu u mjestu Serte Mase. Braća su sc uputila na sastanak, ali se više nisu vratila u svoj hotel. Zlikovcima je lako uspjelo riješiti se braće, koja nisu ni slutila što im se sprema. Pregledom mjesta na kojemu je zločin izvršen ustanovljeno je da do borbe uopće nije došlo. Braća Rosselli ubijena su mučke po napred stvorenom pianu. Na putu izmedju Alansona i Domo-crona, pet kilometara daleko od mjesta zločina nadjen je automobil bez vlasnika. To je sigurno automobil, kojim su se poslužili ubice da dodju na sastanak, a s tim istim automobilom pobjegli su izvršivši zločin. U unutrašnjosti automobila nadjeno je mnogo tragova krvi, a osim toga jedan pakleni stroj. Osim paklenog stroja nadjena je u automobilu jedna okrvavljena rukavica i patrona od revolverskog taneta. Pakleni stroj načinjen je od velike kutije za konzerviranje mlijeka. Iz njega je virio poduži komad svilene vrpce. Vrpca je nagorjela. Prema tome je jasno da su zlikovci htjeli upaliti pakleni stroj i dovesti ga do eksplozije. On bi raznio automobil i tako uništio tragove zlo-,čina.‘ Baš nalaz tog paklenog stroja dao je policiji trag kojim treba da podje. Vrlo je vjerojatno da je to ubistvo u uskoj vezi sa cijelim nizom eksplozija paklenih strojeva posljednjih dana u Južnoj Francuskoj. Tako je eksplodirao pakleni stroj u vlaku Bordeaux—Ventl-miglie u Perpignanu, u Serbelu na španjolskoj granici, u Toulosei i u Mon-pellieru. Policija je već prije nekoliko dana uhapsila Talijana Campalia. On je s bombom u ruci lutao oko medjunarod-nog tunela u Serbeleu koji spaja španjolsku sa Francuskom. Pronadjena bomba bila je napravljena u obliku termos boce. Sadržavala je vrlo jak eksploziv a po sudu stručnjaka načinjena je bez sumnje u tvornici koja je savršeno uredjena za pravljenje paklenih strojeva. Uapšeni Talijan priznao je da je htio doista dići u zrak spomenuti most, a osim toga i konzulat valencijske vlade u Toulosei. i Nakon pregleda mjesta, gdje su nadjena zaklana i nastri jel jena braća Carlo i Nello Rosselli, organi francuske sigurnosti zaključili su, da su zločinci tog političkog umoi'stva imali 36 sati vremena da pobjegnu, nakon što su izvršili svoj čin. Nalazi potvrdjuju teoriju da se je automobil braće Rosselli prevrnuo jer je naišao na postavljenu zapreku. Umorstvo je izvršeno kratko vrijeme nakon prevrnuća automobila. Obojica braće bila su ubodena nožem, a potom su zločinci ustrijelili Carla Rossellia revolverskim metkom u glavu. Napetost u talijanskim antifašističkim krugovima sve više raste, te se očekuju uskoro nove političke osvete. Najenergičnije se poriče istinitost pisanja desničarskih listova, da su sami ljevičari izvršili umorstvo, jer su im navodno smetali Carlo i Nello Rosselli. Do sada su vlasti uhapsile dvojicu sumnjivaca, i to nekog Talijana Mariana de Graziano i nekog, koji se je izdavao za Nizozemca Josefa Hildeshelma. Oni nisu osumnjičeni da su izveli zločin, već samo da su u njega neizravno upleteni. Ništa potanje se ne zna o njihovim izjavama pred policijom. Francuski ministar unutrašnjih poslova g. Max d’Ormoy juče je’ naredio upravniku javne sigurnosti da vodi nadzor nad svim Talijanima u Francuskoj i da u što skorijem vremenu rasvijetli taj politički zločin. čudno je, da je pred četiri godine tog istog datuma na samoj komemoraciji Matteotti ju u Parizu naglo pozlilo socijalističkom prvaku Claudi ju Trevesu i da je odmah zatim umro. Posljednji broj Rossellijevog lista »Giustizia e Libertà« izišao je s datumom od 11 juna, ali je završeno njegovo štampanje upravo u onim časovima 10 juna, kad su braća Rosselli pogibala. Značajno je, da u tom broju list donosi kratak članak komemoracije Matteotti-ja i Trevesa i u tom se članku govori o značenju tih velikih pokojnika umrlih za ideju. Podvlačeći obe smrti: Matteottijevu u Italiji i Trevesovu u izagnanstvu, »Giustizia e Libertà« kaže da je u tome simbolizirana veza izmedju revolucionarne djelatnosti antifašizma u emigraciji i revolucionarne borbe u domovini. Dalje taj komemorativni članak glasi doslovno: Ne možemo dostojno komemorirati smrt naših mrtvih ako ponovno ne ustvrdimo — i ne ostvarimo — prijedlog da se nastavi do kraja, sve neustrašl-vije, našom borbom. U ime Mattcottija, Trevesa i svih onih koji su dali u Italiji, u Španiji, u izagnanstvu svoj život za ideju, pojačajmo našu borbu protiv neprijatelja. „Popolo d’Italia" o Talijanima na Guadalajari Milano, 17 juna. (x). Poluslužbeni organ »^Popolo d’Italia« donosi danas vatren članak, za koji se drži da je potekao iz pera g. Benitta Mussolinija. U članku pisac u glavnom nastoji da odgovori na neke nepovoljne kritike strane štampe o porazu talijanskih četa na sjeveroistočnom ratištu kod Bierre Guadalajare, i ujedno nastoji da uzdigne velika djela fašističkih boraca u španjolskoj. U prvom djelu opširnog članka o borbama na Guadalajari nepotpisani pisac, nastoji prikazati ogromne prirodne poteškoće, koje su hrabri talijanski dobrovoljci trebali da svladaju, prije nego što su se upustili u samu borbu. Potom prelazi na sam tok vojnih operacija i na veliko slavi pobjedonosno 1 hitno napredovanje talijanskih motorl-zovanlh četa. Naročito ističe, kako su talijanski dobrovoljci u prvim danima navala napredovali punih 40 kilometara prema Guadalajari. Francusko-rusko vodstvo u Madridu, nastavlja pisac članka, smjesta je uočilo veliki značaj strateškog položaja Guadalajare, pa se je požurilo da poduzme protunavalu. U tu su svrhu koncentrirali 20.000 svojih najboljih boraca na pogodne tačke ratišta za protunapadaj. Uslijedila je strahovita borba u kojoj su talijanski dobrovoljci raspolagali samo sa jednom jedinom cestom, koja je vodila do prvih bojnih linija. I ta jedina cesta, bila je podvrgnuta žestokom bombardiranju ne- prijateljskih zračnih snaga. Na toj etapi pobjedonosnog napredovanja talijanskih dobrovoljaca uslijedila je strahovita pogreška zapovjednika talijanskih dobrovoljaca. »Izdano je naredjenje za otstupanje, što smatram, da je bila najveća pogrješka«. Na hiljade talijanskih dobrovoljaca bilo je prisiljeno da se povlači! Od 40 kilometara osvojenog terena ponovno se izgubilo punih dvadeset kilometara, dakle polovicu. U nastavku pisac članka ističe, kako bi bilo umjesnije govoriti o »talijanskoj pobjedi, a ne o neuspjehu ili porazu, ako se uzme u obzir, da se neprijatelju nije dopustilo da iskoriti u punoj mjeri ishod posljednje bitke. U toj bitci, ističe »Popolo d’Italia« poginulo je stotine i stotine hrabrih fašističkih boraca. Njihova smo imena u posljednje vrijeme objavili, »pa se nadamo, da će jednog dana biti posvećena!« Kada će se zato ukazati prilika, da osvetimo te fašističke borce, koji su tako junački prolili svoju krv za obranu fašističke civilizacije na Guadalajari i gdje, to je ovog časa još nemoguće kazati. Potom pisac prelazi na oštru kritiku pisanja strane štampe o porazu talijanskih četa, dok su još na hiljade ranjenih talijanskih boraca bili premještani sa ratišta u pozadinu. Naročito se osvrće na pisanje.britanske i francuske Ije-vičarške štampe, za koje kaže, da su najneumjerenije u prosudjivanju bitke na Sierri Guadalajari. Radnici u Marseilleu oslobodili s talijanskog broda jednog talijanskog emigranta kojega su silom vozili u Italiju Agencija »Radio« javlja iz Marseillea: Noćas se u marseilleskoj luci dogodio nezapamćen napad na jedan tamo usidren brod. U ambulantnom odjeljenju talijanskog broda »Colino« bio je zatvoren neki Leonardo Orelo, koji je protjeran iz Paname u Italiju. Orela je čuvala specijalna straža. Medjutim, oko 14 sati, a prije nego što je brod mogao da krene, na palubu broda navalili su dokeri iz luke, svladali posadu, zaposjeli ladju, a potom su se spustili u ambulantno odjeljenje gdje su oslobodili onog zatvorenog Talijana. Kada je najzad došlo do intervencije lučkih vlasti, dokeri su već bili napustili brod, odvedavši sa sobom oslobo-djenog Talijana. KONCETRACIJA »DOBROVOLJACA« U LOMBARDIJI ZA ŠPANIJU Pariški »Oeuvre«. u kojem saradjuje madame Tabouis donosi, da se u Italiji organizira velika vojnička ekspedicija u Španjolsku.. Prema informacijama pariškog lista u Lombardiji se vrši koncentracija svili dobrovoljaca, koji su se bili prijavili za Abeslniju. Računa se da će s ovom ekspedicijom biti poslano u Španjolsku više desetaka biljada talijanskih dobrovoljaca. Ove će dobrovoljce voditi samo talijanski oficiri. NOVE TALIJANSKE ĆETE ZA ŠPANJOLSKU »Petit Journal« od 5 o. mj. javlja, kako sam tvrdi iz najpouzdanijeg izvora, da se upravo nalazi na putu u špa-niju daljnjih 40.000 talijanskih dobrovoljaca. Tečajem zadnjih dana postao je vrlo živ brodarski promet izmedju Palme i Ceute. Kao turisti stiglo je tečajem prošloga tjedna u španiju preko 500 talijanskih vojničkih specijalista. Isti list tvrdi, da su se Rim i Berlin sporazumjeli podijeliti izmedju sebe čitavu španiju sa španjolskim Marokom, kao što je u svoje vrijeme podijeljena Poljska. Glavna je svrha Rima i Berlina provesti kolonizaciju Španije, ali ne na temelju aneksije, nego bi Španija u cijelosti bila podijeljena izmedju Italije i Njemačke u dvije njihove utjecajne zone. Dalje se spremaju Njemačka i Italija da u Španiji osnuju svoja vojnička i flotna letilišna uporišta. ZAŠTO NE USPJEVA IZMIRENJE U ŠPANIJI »L’Echo de Pariš« donosi da se u službi Valencije nalazilo nekada 25.000 stranih boraca. Danas je taj broj znatno smanjen ne će premašiti 8 do 10 hiljada, što se tiče oružja treba uzeti u obzir ruske tankove i aeroplane. Sve to skupa pretstavlja dosta skromnu snagu. Ali na strani generala Franca nalazi se 55 hiljada talijanskih boraca i 7 do 8 hiljada njemačkih. Kad bi general Franco pristao na povlačenje stranih boraca, onda bi to značilo da obustavlja svaku daljnju borbu i da se priznaje poraženim. Pogotovo u slučaju u kojem bi londonski odbor u strane borce ubrojio i Marokance koji su ušli u španjolsku poslije 18 jula 1936. Italijani so izgubili 1000 mrtvih na Guadalajari Rim, 14 junija. Danes je bila objavljena četrta lista padlih legijonarjev v Španiji. Iz te liste izhaja, da je padlo v bojili na Guadalajari od 8. do 18. marca tisoč Italijanov. Med mrtvimi je tudi general fašistične milice Albert Luzzi. NESUGLASICE IZMEDJU BERLINA I RIMA ZBOG ISKORIŠĆAVANJA ŠPANJOLSKIH RUDNIH BLAGA »Oeuvre« saznaje da su izmedju Berlina 1 Rima nastale izvjesne nesuglasice u pogledu Španije. Primjećuje se rivalstvo u pogledu iskorišćavanja gvozdene rude u Španiji i španskom Maroku. Italija je spriječila da general Franco zaključi sporazum s njemačkim predu-zećima o eksploataciji rudnih blaga u Španiji àcsfl Sfa!..!.90 Sett. 87V19gflX . Totale ore da pagarsi | Cottimo M licitazioni Peric •Rimborso «pese Sussidi malattia Assegni familiari — Totale delle competenze lorde DETRAZIONI Colt. N. Saldo cottimo laipasU R. M. Prev. «oc. Ass.- Mal. X .1 fi % Contr. sind. All. operai Affitto Dopol. az. Multe V Anticipi Tratt. giud. Ass. disocc. Tassa celibi Mensa pp. \0 fo JLJi „5..% X II T* Paga netta L. Neki dan je bila skupština radnika u biodogradilištu »San Marco« u Trstu. Jedan visoki funkcioner sindikata približio se tom prilikom jednom šepavom radniku i upitao ga: »Što vam je, prijatelju?« »Dogodila mi se nesreća u brodogradi« listu« »A. tako? Što je to bilo?« »Pala mi je vreća s novcem na nogu. Srećom je u njoj bio samo novac za isplatu radnika, pa nije ozlijeda opasna. Liječnik je rekao, da će ovako sve dobro proći. Ali da je u vreći bio sav novac, koji se od plaća odbija, noga bi mi sigurno bila sasvim upropašćena ...« Da to nije samo običan vic, donosimo sliku jedne platne kuverte iz brodogradilišta »San Marco«. Ime i redni brol smo iz razumljivih razloga izostavili. Na kuverti Se dobro vidi, da je taj radnik za 4ft sati rada dobio 76 lira, t. j. po 1.90 lira na sat. a kada su mu odbili sve poreze, takse i članarine, dobio je netto 29 lira i 73 cente-zima. Preslušavanje umobolnika Pegula liđrach—Marocchia Brgud, Juna 1937. — Upravo čudne stvari se dešavaju u ovim našim krajevima u blizini granice. Prošle sedmice je jedan naš stari čovjek, koji je inače umobolan, uao nešto raditi u jedan vrt koji se nalazi ii blizini cesto Trst—IUjekd. Kada jc vri bio na radu, došla su k njemu trojica pogranične fašističke milicije, to ga počeli na sve moguće načine ispitivati. ' Kada je ovaj čovjek, iako umno bolestan, vidio što oni hoće, rekao im je da noće biti dug0 vremena fašisti u našim krajevima, čim je on ovo izrekao, odmah sit ga ova trojico pograbili i odveli u .lardane na preslušavanje u kasarnu. Sreća za njena da ga cijela okolica pozna kao umno bolesnog, p'[ su ga i u Jurdanima prepoznali t" pustih kad su vidjeli s kime imaju posla. Pegule M rach—Mar occhia »Corriere Istriano* donosi unapredjenjo u čin majora nekih rezervnih kapetanO prema Službenom vojnom listu Kad je sP<>' menno sve nastavlja: — Koliko dozna jemo, medni gore navedene drugove treba ubrojiti, s istim da"1' mom unapredjenjo, i našeg direktora oiv Giovannl-a Maracchia, ali ja objavljivanja njegovog imenovanja moralo biti odložen0’ jer se U posljednjem času ispostavilo nedostaje kraljevski dekret koji bi i za vojne vlasli bio mjerodavan za njegovu izmj0' nu prezimena. Iladi nerazumljive grešit0 Ministarstvo rata. on se vodio u spiskovimf do sada pod svojim starini imenom Mro6'1 (Mrak), a ne po novom Maracchi. Mala stvar i mala greška — ali vfl^ značajna, iz koje bi mogao onorevole Mv°. —Mrach—Maracchi, i mnogi njemu sIR*** da izvuku već jednom dobru pouku. Apel pretsjednika Baskijske republike demokratskim državama Pretsjednik Baskijske republike up«' tlo je jedan manifest svim demokra^ skim vladama u kome kaže da talij»11 sko-njemačko-arapska invazija uništ»''? Baskijsku republiku, koja je jedna najstarijih demokracija. Baskijska vi»^ da u sporazumu s generalštabom nast3 vit će obranu- MALE VESTI — U Splitu su u nedjelju održali kod Matica na Bačvicama vokalni koncert članovi Milanske Scale, sopran Eleonora Scagliarini i bariton Enrico de Franceschi. “ U Puli je osudicn na 4 mjeseca Zidarič Ivan iz Lindara, jer je Ivana Brum-nića takodjcr iz Lindara, ranio nožem u slavu. — Pri Sv. Križu blizu Ajdovščine je bil te dnj znova imenovan za tajnika krajevne fašistične organizacije Julij Geraduzzi, katerega je zadnje čase zastopal Anton Piceni. — Mihovil Brajkovič, nastanjen u Balama, osudjen je na 9 mjeseci zatvora i 400 lira globe zato što je na svojoj ji j i-v i postavio zamke za hvatanje zečeva. Odbrana da su mu zečevi pričinjali u polju veliku štetu, nije pomogla. Kazna mu je izrečena tako stroga i zato što je zaprijetio poljaru, koii ga je zatekao na djelu, ako ga prijavi. , — Milan Suran pok Ivana iz Berma, star 20 godina, osudjen je na tri mjeseca i 15 dana zatvora i 1200 lira globe zato što su ga uhvatili da'pcće nkiju. — Anton Rosanda Nikolin iz Vinkurana pao je na radu s jednog mosta i zadobio je unutarnje ozlijede. Zadržan ie u bolnici. — Josipa Doriča iz Ližnjana, starog 5i godina, pregazio je auto. Zadobio je teže ozlijede i prevezen ie u poljsku bolnicu. — Krameru Ivanu Antonovom iz Motovuna poslao je Mussolini 600 lira zato što mu ie žena rodila dvojke. - »Italia -Redenta« u Puli dobila je na lutriji, koju ie priredila koncem maja oko 38.000 lira- Darove za tu lutriju su poslali papa, talijanski kralj, Mussolini, Ciano, Alfieri et komp. — Nagrade za dvojčke. V poslednjih dveh letih, ko se ie po vsej državi tako zelo povečalo obče skrbstvo za naravni prirastek prebivalstva, so pričeli deliti tudi nagrade novoporočencem ter niateram, ki povi jejo dvojčke ali celo trojčke. Take nagrade delijo tudi po Julijski krajini, kjer pripadejo v pretežni večini primerov slovenskim družinam. Tako so te dni prejeli nagrade za dvojčke po 600 odnosno 800 lir Peter Poženel v Kanalu, Justina Juren v Temenici. Karel Drufovka v Gorici in Ivan Mihelič v Dornbergu. — Izlet na Učku je priredilo prošle nedjelje HPD Sušak. Na izlet se išlo kamionima. „ . — Trodnevni izlet u Trst, Goricu i Mletke iz Slovenije organizira se- posebnim vlakom za 29 o. mj. Organizira »Putnik«. Ide se kolektivnim pasošem. — U Medulinu ie prošle nedjelje održana nogometna utakmica izmedju medu-linskoe dopolavora i puljskog Gufa. Pobijedili su Medulinci sa 4:3. — Jakov Šverko Jakovljev, star 28 godina, iz Lanišća, poginuo je u krapanjskom rudniku. Gurajući vagonet ugljena, težak 2 tone, na uzbrdici, popustile su mu sile, vagonet se vratio, prevalio ga i usmrtio. Pokopan je u Labinu. — Posebni izletnički vlak ide 27—29 juna u Ljubljanu. Cijena je 35 lira za polazak i povratak. — U krapanjskom rudniku ranjen je i rudar Josip Tenčić iz Labina. Ostaje u bolnici tri ticana. — Radeći na cesti Pula—Marčana ranjen je Vladimir Bilič iz Loborike, star 17 godina. U bolnici ostaje 20 dana. — Boško Hristić je imenovan novim jugoslavenskim poslanikom u Rimu. Dosadašnji poslanik u Runu Jovan Dučić Ide za poslanika u Bukurešt. — Talijansko-jugoslaveuski stalni privredni odbor sastaje se 28 o- mj. u Rimu. Na konferencijama, koju je g. Pilja pomoćnik Ministra inostranih djeia imao sa talijanskim stručnjacima utvrdjeno je da- se prvi sastanak Stalnog privrednog odbora talijansko-jugoslavenskog održi 28 o. mj. u Rimu. — Prema službenim podacima iz tajništva fašističke stranke u Rimu, brojno stanje fašističkih dječjih i oniladinskili organizacija na 31. svibnja bilo je 5.SK3-815 članova. Broj članova tih organizacija por sao je u posljednju godinu dana za l»-»oo. — Suverenitet Italije u Abcsiniii priznala je Švicarska, jer je državni savjet usvojio odnosnu odluku Saveznog vijeća. — Prema službenom saopćenju zaplijenili su Talijani u Abcsiniji od 3. I]ft0p?)™ god. 1935. do 31. svibnja ove Rodine 2-hlljada 814 pušaka 1420 pištolja, 253 stroj ne puške i 177 topova. — Nova pomorska divizija obrazovana ie u Italiji od moderniziranih dreadnougti »Conte di Cavour« i »Julio Cesare«. - Talijanski brod. koji je vozio pnsi -no jednog talijanskog emigranta u , u Piloni su zaposjeli lučki radnici u 1^ te su emigranta oslobodili. - Mario Nordio, urednik boravio je ovih dana u Splitu. Noidt i^* •na knjigu o Jugoslaviji, a u Spht -teresirao za kulturne i političke P ^ — U Milanu je otkriven spomentK me •bačkom pjesniku Goctheu. — Prctsjediiiku talijanske vlade mjjj_ !e poslanik republičicc San Mann . 0jega •un lira, kao dar talijanskoj t jaIlskim će se dijeliti nagrade vrsnim talna oficirima. • . u Bru- - Grof Carlo Sforza objavioje *eliesu svoju najnoviju knjigu P vom: Sinteza Evrope. HRVATSKE ŠKOLE U GRADIŠĆU U posljednjem broju bečkih »Hrvatskih novina« napisao je zastupnik u pokrajinskom saboru i književnik Ignac Horvat uvodnik u kojem se osvrće na novi zemaljski gradišćanski školski zakon s obzirom na nastavni jezik. ‘ Poslije hrvatskoga školskog nadzornika dobili su gradišćanski Hrvati i svoj školski zakon i zakon o nadzoru škola. Novi školski zakon utvrdjuje pravo gradišćanskih Hrvata, da njihova djeca dobiju poduku u hrvatskom jeziku. To je prosvjetno pravo najjasnije istaknuto u § 7., koji, po »Hrvatskim novinama«, glasi: »Na državnih i općinskih školah od-redjuje podučavni jezik Zemaljski školski savjet, ki prije posluhne općinski školski savjet, a na konfesionalnih školah crikvena oblast, pri čem se mora ovih adredjenjev držati: Podučavnim jezikom valja ili državni nimški jezik, ili ki drugi materinski jezik dice. Za nimšku dicu je podučavni jezik nimški. U tom slučaju, kada je podučavni jezik drugi nego državni, mora se nimški jezik podučavati u vsih razredih, no u prvom razredu samo u drugoj polovici školskoga leta. Najvažnija je pak 3 točka, ka glasi, kad od hrvatskih općin govorimo, ovako: Ako su Stanovniki jedne školske opčine barem 70 posto Hrvati, onda je podučavni jezik hrvatski. Ako je broj Hrvatov od 30 do 70 posto, onda se podučavaju hrvatska dica mišano, nimški i hrvatski. Ako ne dosiže u selu broj Hrvatov niti 30 pošto, to je, ako je zdola 30 posto, ali je u školi hrvatske dice, onda će zemaljski školski savjet dozvoliti, da se u toj školi hrvatski jezik podučava kot nezapovidani predmet, ako ta nauk u hrvatskom jeziku poiskuje najmanje 20 hrvatske dice. Procenti se računaju po državnoj statistiki, to je po popisu ljudi od leta 1934.«. Da je taj zakon povoljan za Hrvate, dokazuje činjenica, da će se poduka vršiti u hrvatskom jeziku u daljih 16 hrvatskih sela, gdje se do sada uopće nije učilo hrvatski. Zakon o nadzoru škola daje velika ovlaštenja hrvatskom školskom nadzorniku, koji pregledava škole s hrvatskim nastavnim jezikom i t. zv. hrvatsko-njemačke škole. U Zemaljskom školskom vijeću bit će i nekoliko Hrvata. Za taj zakon glasovali su u zemaljskom' saboru jednoglasno i Nijemci i Hrvati. TALIJANI SU OPTIMISTI U POGLEDU SVOG IZVOZA U JUGOSLAVIJU. Talijanski izvoznici protstavnici velike izvozne talijanske industrije pokazuju veliki optimizam u pogledu razvoja talijanskog izvoza u Jugoslaviju poslije beogradskoga sporazuma. Oni ističu naročito da se radi na duži rok, pošto je predvidjeno vrijeme od 5 godina, koliko traje i politički sporazum. Talijanska industrija se nada, da će se moći plasirati na našim tržištima. To važi naročito za tekstilnu industriju, koja i danas ima odličnu prodju u Jugoslaviji. Talijanski krugovi misle, da će talijanska tekstilna industrija moći da podmiri polovinu uvoza Jugoslavije. Ističu se i dobri izgledi za automobilsku, aeronautičku, elektrotehničku, parobrodarsku i ostalu industriju. U posljednje vrijeme pokazuje se veće interesovanje talijanske industrije u Jugoslaviji. Traže se zastupnici, a ove godine talijanska industrija učestvovati će na Beogradskom velesajmu, gdje će imati svoj naročiti paviljon. Oivećena nova zgrada Dopolavora u Medulinu U Medulinu je prošle nedjelje na vrlo svečan način osvećena nova zgrada Dopolavora. Dopolovaro je posvećen Tebdoru Lazariću, poručniku palom u Africi, kojega su roditelji rodom iz Mcdulina. Na svečanost su dopremljeni Dopolavoristi iz Premanture. Banjola. Ližnjana i Šišana, koji su se natjecali u — natezanju užeta. Medulinski dopolavoristi su otpjevali nekoliko pjesama. Dopolavoro nosi ime »Lazzari«. GOSTOVANJE ANSAMBLA TALIJANSKIH SOLISTA U JUGOSLAVIJI Udruženje »Artisti lirici italiani associati» priredjuje turneju po Jugoslaviji, te će i u Zagrebu nastupiti na dvije pretstave sa kompletnim solističkim ansamblom i pod muzičkim vodstvom dirigenta Romola Ca-stelmonte, a uz sudjelovanje zagrebačkog opernog orkestra, zbora i baleta. Dne 26 o. mj. davat će se Verdijeva opera »Aida«, a 27 o. mj. »Traviata«. Na ovim izvedbama sudjeluju mnogi istaknuti solisti prvih talijanskih opernih pozornica medj'u njima i sa milanske Scale;_____ ŽELJEZNIČKA NESREĆA KOD GORICE Trst. 16 iuna. Za vrijeme oluje, koja je noćas bijesnila u Julijskoj Krajini odronila se gomila kamenja na jedan teretni vlak nedaleko jedne male postaje na pruzi Gorica—Podbrdo. Pri ovom odronu stradala je kompozicija ovoga vlaka, koju su sačinjavale dvije lokomotive i 37 vagona. Devet vagona je iskočilo iz tračnica, a tri su se vagona srušila u ponor i pali u rukav Soče. Šteta iznosi 200.000 dinara a ljudskih žrtava nema. Željeznički promet na ovom dijelu pruge je obustavljen, ali će tokom dana biti uspostavljen, čini pruga bude očišćena. PREGOVORI 0 SLOVENSKI MANJŠINI NA KOROŠKEM Ljubljanski »Slovenec« prinaša poročilo iz Dunaja 12 junija o nameravanem obisku kanclara Schuschnigga Beogradu, pa med drugim pravi: V kanclerjevem uradu se torej mnogo govori o bližnjem potovanju zveznega kanclerja v jugoslovansko pre-stolico. Vaš dopisnik je tudi izvedel, da so pri zveznem kanclerstvu sedaj na to pripravljeni, da začnejo razgovore o slovenski manjšini na Koroške m, če bi jugoslovanska vlada takšne razgovore želela in izrazila takšne želje glede ureditve tega vprašanja vsaj istočasno, ko bi se dosegel sporazum glede vseh ostalili vprašanj in bi se podpisale kakšne pogodbe. podobna italijansko-jugoslovanski. Kakšni so v tem pogledu nameni avstrijske vlade ni znano. Znano je le, da se to vprašanje proučuje, in sicer resno proučuje. U ĆIĆARIJI NAKON SPORAZUMA Podgrad, juna 1937. Mnogi naši ljudi koji imaju svoje rodjake več nekoliko godina u Jugoslaviji, mislili su da će nakon sporazuma moći da ih posjete bez ika-kovili poteškoća ali ove nade nisu se obistinile. Mnogi su već pitali na našoj općini dozvolu da bi posjetili svoje rodjake, a na općini nakon višesatnog ispitivanja i istraživanja sa strane zato postavljenog činovnika. odgovoreno je našim ljudima da ne mogu dobiti dozvolu, jer da se njihovi ro-djaci nalaze u nekim antifašističkim organizacijama, te da ih stoga ne smiju posjećivati. KAKO SU NAŠI U TRSTU PRIMILI LJUBLJANSKU OPERU U opširnom izvještaju o gostovanju ljubljanske opere u Trstu, donosi beogradska »Politika« 11 o. mi. i ove retke, koje radi njihove zanimljivosti prenosimo: — Slovenski živalj u Trstu, poslije više od 20 godina, ponovno je čuo sa pozornice slovenske riječi i to ga je uzbudjivalo više nego ikada — Naši Slovenci, naročito Slovenke, bili su očito uzbudjeni. Čitavih pola sata prije devet, kada je pretstava počinjala, kuća je bila ispunjena. —» Tačno u 9 sati zastor se digao. Cjelokupni ansambl je bio na pozornici. Nastao je neopisiv aplauz. Ljudi su se dizali, pozdravljali. vikali, tapšali. Nekoliko minuta se talasala cijela dvorana. Orkestar opere je zatim zasvirao talijansku himnu. (Ljudi, u najvećem broju sa značkama fašističke organizacije, burno šu aplaudir*^ Odmah zatim orkestar je zasvirao jugoSjovensku himnu. Sala se još jednom prolomila od aplauza. Žene više nisu krile svoje suze.-Naši simpatični Slovenci i Slovenke pri početku sviranja himne nisu mogli da se više uzdrže. Glasni jecaji su počeli. Ljudi su blijeda lica promatrali ove prizore, koji su tako iznenada poremetili duše ogromnog broja publike. LJUBLJANSKA OPERA NA RIJECI Na jesen ide na turneju po Italiji Pretstave ljubljanske opere na Rijeci doživjele su sličan uspjeh kao i u Trstu. Naročito subotnja pretstava Gotovčevog »Ere s onog svijeta« u Fenice premašila je svako očekivanje. Kazalište je bilo dupkom puno i priredba je doživjela ogroman uspjeh. Kao i prve večeri pretstavi su prisustvovali brojni posjetnici s Rijeke, a isto tako i Sušak je bio dobro zastupan. Autor Gotovac kao i pojedini glumci bili su sinoć Poslije svakog čina izazivani dugotrajnim aplauzom i nagradjeni sa tri prekrasna lovorvijenca. Riječka kritika izražava se takodjer najlaskavije o izvedbi. Početkom jeseni krenut će ljubljanska opera ponovno na gostovanje u Italiju i obići će Milano, Genovu i Rim. HRVATSKA SLUŽBA BOŽJA U ZADRU Zagrebački listovi javljaju: Prema vijestima iz Zadra spor izmedju uprave_ hrvatske crkve sv. Mihovila i tamošnjih crkvenih i upravnih vlasti nalazi se u stadiju povoljnog rješenja. Našim će crkvenim vlastima biti dana zadovoljština, te će se u buduće nesmetano moći obavljati služba božja na hrvatskom jeziku. V TRŽAŠKIH TOVARNAH, ZLASTI LADJEDELNICAH, PRIMANJKUJE ŽELEZA. DELAVSTVO VČASIH PO 14 DNI IN VEĆ PRAZNUJE Trst, junija 1937. — (Agis). — Posledica italijanske fašistične avtarktične gospodarske politike, ki je bila nujna, se je sedaj pokazala. Italiji ie pričelo primanjkovati zlasti v industriji surovin, predvsem železa in sploh sličnega materijala, ki ga doma ne more producirati, ki ga pa rabi za gradnje in oboroževanje v izobilju. Jasen dokaz temu je često praznovanje delavstva po tovarnah težke industrije. Cesto tudi po 14 dni in več prekidnejo z vsem delom in čakajo da prispe najnujnejši materija! za nadaljevanje gradenj. Zlasti je Pri tem težko prizadeta ladjedelniška industrija. ki zaposluje v okolici Trsta na tisoče delavstva in se zato vsako tako praznovanje v javnosti takoj opazi.. Vodstvo se ob takih prilikah navadno izgovarja, da še ni prispel naročeni materijal, ki se je zakasnil na poti radi kakih tehničnih ovir. JURINA I FRANINA Jurina: ča to stiješ, Franino? Franina: "Pogledaj — znan da ćeš se čuditi. Jurina: Po malu Maru, pa to je ona stara »Naša Sloga«. A od kada je? Franina: Gledaj — tu piše — 23. junija 1887. Jurina: Pa to je jušto 50 lit. A ča može bit tako friškega unutra da si se tako zadubija? Franina: Slušaj, da ti na glas pročitan. (čita) : — Prinos k talijanskoj kulturi u Istri. Pod tim naslovom pri-mismo is Rovinja 18. t. m. sliedečs redke: Kad bi sviet sudio, g. uredniie, istarske Talijane po riečih i frazah njihovih, morao bi se zaista o njih stvoriti naj-povljniji sud, kao o plemenu slobodno-umnu, pitomu, pravednu, mirnu i vrlo naobraienu. No. hvala Bogu riedk: su danas oni, koji vjeruju praznim riečim i liepim frazam, kakovih imađu puna usta naši plemeniti susjedi talijanska gospoda. Tko čita njihove novine a nepozna jih u dušu kako mi, mora doista uskliknuli: e, bora mi to ti je plemeniti narod! Al se na nesreću rieči i fraze neslaiu kod njih sa činjenicama, sa djeli. — Na vidiš, to ti je iz »Naše Sloge« prid 50 lit. Jurina: Pa ča to ima sa današnjin vri-menon. Franina: I ti ne vidiš, šti ti, samo pro-mini dan, misto 23. jurtija 1887. stavi 23. junija 1937. Jurina: Po svit nemili, imaš pravo. Sad su mi se oprle oči. Pa to je jušto kano da sad u slogi šti jen. . Franina: Ni isto ne. jer to sad ne možeš štiti. Sad se 'sloge ne moru tako pisati. Jurina: Ali sve eno svit zna ča je crno i ča je bilo. Franina: Naučili smo se u ovih zadnjih pedeset lit i štiti i pisati. Jurina: I vidimo na prvi pogled ča je pliva, a ča zdravo zrno. Franina: Samo ko ovi drugi svit ča šti-je i naše i talijanske foje zna odiliti tu plivu. Jurina: Ja se nadan da se prah ne može svitu hitati u oči. A oni ča ne vide, oni neće da vide. Franina: Ti će na svojoj koži oćutiti tu svoju slipoću!----------- Jurina: —-------kano ča smo je mi oću- tili. Samo da ne bude kasno. Franina: Dobra škola ne dodje nikad kasno. Jurina: Sve eno bi bilo bolje da prije progledaju. Franina: Bilo bi bolje 1 za njih i za nas. RADI OBDAVČENJA JAVNIH LOKALOV PO PROSTORU PROPADAJO V TRSTU KAVARNE ALI PA JIH SPREMINJAJO V MAJHNE BARE Trst, 10. junija 1937. — (Agis). — V Trstu se število kavarn vedno boli manjša in tudi so vedno bolj prazne gostov. Deloma je temu vzrok poslabšanje gospodarskih razmer. Kot glavni vzrok pa navajajo preveliko obdavčenje kavarn in zlasti gostilniških prostorov. Kakor je znano, so javni lokali v Italiji obdavčeni, poleg ostalega, tudi po svojem obsegu in po površini lokalov. Davek se tako računa od kvadratnega metra. Ni čudno, če torej kavarne pri majhnem prometu ne tnoreio vzdržati vseli bremen. Mnogo kavarn je zato propadlo neka te-e pa so spremenili v bare-v katerih je ie par mizic in človek lahko le mimogrede kaj zavžiie. Zlasti je prizadelo kavarnarje zadnje posojilo ria nepremičnine. Majhen gostilničar v okouci Trsta je n. pr. moral plačati tega posojila Lir 8.000.—. Ker se računa posojilo od prometne vrednosti nepremičnin, je gotovo ta davek v središču mesta presegal vse stvarne plačilne možnosti lastnikov. UMRO NAJSTARIJI ČOVJEK U PULI. U Pub je ovih dana umro Lovro Sila (Talijani ga pišu: Stjla), koji je 9 augusta prošle godine navršio 100 godina. Pok. Sila je Wo rodom iz Lokve kod Divače. Medjutim — lokalna štampa ističe tim povodom izdržljivost talijanske rase, naročito Talijana uz granicu, kojima da pripada i stogodišnji Lovro Sila, i)i po njihovu: Siila Lorenzo. Samo topla sadašnjost može da se oplodi, i da rodi zdravu budućnost. Mrzla sadašnjost ne može da bude majka budućnosti. Iz »Pogleda« Ante Dukića MASA KULTURNA KRONIKA ISTRA I HRID U posljednjem broju zagrebačke revije »Hrvatska Prosvjeta« izašao je ovai polemički prikaz knjige prof. Nikole Žica o kojoj smo i mi pisali u br. 49 od prošle godine. Budući da se aludira donekle u tom članku i na prikaz te knjige u »Istri«, to donosimo članak iz »Hrvatske Prosvjete« u cijelosti, smatrajući da se mišljenje iznese-no_u »Hrvatskoj Prosvjeti« poklapa sa mišljenjem pokretača biblioteke »Hrid«, Pa radi toga lojalno registriramo i to mišljenje. Ujedno napominjemo, da su zagrebački dnevnici »Obzor« i »Jutarnji List« pisali o toj knjizi i iznijeli skoro iste zamjerke popratnom pi-sm priloženom knjizi kao i* mi. U Zagrebu je prije nekoliko mjeseci pokrenuta nova biblioteka »Hrvati, izvan domovine« (HRID), koja je kao prvi svezak izdala^ knjigu našeg suradnika g. prof. Nikole Žica »Istra« O potrebi ovakve biblioteke ne treba trošiti ni jedne riječi. Ml smo Hrvati pokazivali vrlo malo pažnje i 'brige za naše sunarodnjake koji nijesu s nama u istom^ državnom sklopu: bili smo nehajni i za naše iseljenike, i za naše manjine, koje su razasute u Italiji (Istri), Austriji (Burgenlandu) i u Rumunjskoj. Taj nehaj je toliki, da nemamo ni priručnika, a kamo li naučnih radova o tim Hrvatima, i sva literatura u tom pogledu mogla bi se na prste nabrojiti. Uporedo s tim i naša briga oko učvršćivanja duhovnog jedinstva tim hrvatskim skupinama tako je Kao što obično kod nas biva, tako je u ovom slučaju došla do izražaja naša sklonost da previdjamo glavnu stvar, te se hvatamo sitnica. Jedan recenzent knjige g. Žica prigovorio je — imenu biblioteke, jer da se ne mogu na pr. pod pojam Hrvata izvan domovine strpati i Hrvati u Istri, jer da su oni u teritorijalnoj zajednici sa Hrvatima u Hrvatskoj. Kolumbovo jaje ni je otkriveno, jer je svakom jasno, da je teritorijalna povezanost Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata u istri očita, ali kad hoćemo već biti cjepidlačari, možemo svejedno PO' staviti pitanje, da li su doista Istrani u jednoj domovinskoj cjelini s ostalim Hrvatima. Hoće li, na pr. Nijemci iz Reicha kazati za Sudetske Nijemce, da su u njemačkoj domovini? Ja bih lično usvojio mišljenje, da istarski Hrvati nijesu. na žalost, sada u hrvatskoj domovini, jer pod hrvatskom domovinom razumijevam onaj terito- rij, na kome se nalazi u jednoj zajednici većina Hrvata. Medjutim prihvatili mi jed no ili drugo tumačenje pojma domovine za stvar je čisto irelevantno. Sigurno je kod pokretača odlučivao i praktični mo-menat: Odnos Hrvata u Americi i Hrvata u Istri i nije jednak prema narodnoj cjelini ni prema domovini. Kako bismo, onda, nazvali biblioteku, u kojoj bi izlazile knjige i o jednim i o drugim i ostalim Hrvatima: Biblioteka hrvatskih manjina? Ne možemo. Biblioteka za iseljenike? Istrani nisu iseljenici. I onda, nadjite ime, koje bi bilo tako simbolično kao što je ime HRID? Knjiga g. Žica prvi je dio njegova djela o Istri. Drugi svezak Hridi donijet će an s tim hrvatskim skupinama tako je ne- č znatna, da se o njoj pravo ne može ni [r0_ | *10P0KeOKrafski dio. Ovaj fizički dio odaje voriti. Zamislimo samo naše oaze po Aine- pisca stručnjaka, dobra stilistu, izvrsna ------------- —. ------ < • • -• ••• poznavaoca istarske zemlje, njenih geo- rici: šta smo mi u staroj domovini učinili, da im damo dobie škole i dgbre knjige koje bi djecu naših iseljenika barem duhovno vezale uza staru domovinu, uz očinski kraj? Nehaj je očit na svim stranama. Dok veliki narodi vode brigu, tako reći, o svakom pojedincu svoje narodne zajednice, mi to prepuštamo vremenu i slučaju, a ako nešto ne ide prema našim željama, onda kukamo i jadikujemo i optužujemo, premda bismo morali prije svega optužiti sebe. I zato treba posebno pohvaliti svako nastojanje, da se s tom našom apatijom prekine. Biblioteka HRID. ako nadje dovoljno razumijevanja kod naše javnosti, mogla bi dobiti veliko značenje u nastojanju da se pravilno postave problemi naših iseljenika i naših' narodnih manjina. Pokretači su. u popratnom pismu ovoj knjizi, istakli, da je njima u pr-.'om redu do gajenja duhovnog, kulturnog jedinstva svih Hrvata bez obzira gdje se nalazili. Ovom jedino ispravnom načelu prigovorili su nekoji zagrijani duhovi, jer da se pokretači odriču svojih sunarodnjaka. Logika nije često pratilica partizana, pa ni u ovom slučaju. Ako pokretači istaknu svoje uvjerenje — a to mora biti i uvjerenje svih zrelih ljudi, — da Hrvati kao cjelina, ne će nikada biti u jednoj državnoj cjelini, izrekli su jednu samo tako jasnu činjenicu, da je upravo nije trebalo ni isticati. Kad bismo htjeli sve Hrvate okupiti u jednu državu, to bi doista morala biti — pangea, jer nema kontinenta, na kojem se ne nalaze Hrvati u većoj ili manjoj skupini, a pangejstvo ie sigurno od prigovarača vrlo daleko. loških, hidrografskih i klimatskih osobina. Premda je bredmet, sam po sebi, opor za nestručnjaka — a takav sam i ja — ipak umjesnim uporedbama, širinom pogleda, stilskom jedrinom, knjiga čitaocu pruža užitak. Kad izadje drugi dio knjige, mi ćemo o njoj donijeti stručan prikaz. Zasada samo upozorujemo svoje prijatelje na ovu potrebnu biblioteku. — M. U. DR. HENRIK TUMA: IZ MOJEGA ŽIVLENJA, SPOMINI, MISLI IN IZPOVEDI Sastavljanje molba za državljanstvo Nekoji se emigranti obraćaju raznim posrednicima za sastav molbe za državljanstvo i za upute o proceduri. Za taj posao mora da plate i veće svote, prema zvanju posrednika. Napominjemo svim organiziranim emigrantima da se u svim pitanjima glede državljanstva obraćaju svojim emigrantskim društvima, dok ostali emigranti, koji žive u mjestima gdje nema emigrantskih društava nek se obrate Jugoslovenskoj Matici. — Jugoslovenska Matica u Zagrebu nalazi se u Varšavskoj ulici br. 6. PREDAVANJE O R1KARDU KATALINIĆ-JERETOVU NA ZAGREBAČKOJ RADIOSTANICI VIJESTI IZ ORGANIZACIJA IZ DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU 16 o. mj. održao je na zagrebačkoj radiostanici predavanje o Rikardu Katalinić-Jeretovu umir. član zagrebačkog kazališta g. Andrija Gerašić. Naslov predavanja je bio: Primjeri iz hrvatske književnosti: Rikard Katalinić-Je-retov — Životopis i »Inje«. U početku je predavač u par riječi prikazao životopis našeg barba Rike. Rodjen 8 I 1869 u Voloskom. Predji su mu došli iz Trogira u XVI stoljeću. Po osnivaču istarske loze Katalinića uzeo je pseudonim Je-retov, pa je svoje prve pjesme u »Našoj Slogi« potpisivao sa: Veljko Jeretov. 1907 bio je izabran pretsjednikom Matice Dalmatinske, a 1918 ide k Družbi Sv.' Cirila i Metoda u Opatiju. Rat — i barba Rike postaje vojnikom na silu, ali i tada piše, iako pod pseudonimima Joja Jatagan i Dragan Zoranić. Iza rata uredjuje u Zagrebu list »Adriatico jugoslavo« — kasnije je tajnikom Jadranske straže u Splitu, a sada je pret-sjednik Jug. Matice u Splitu. — Izdao je sedam knjiga pjesama i dvije knjige proze. Iza toga je g, Gerašić pročitao nekoliko crtica iz »Inja«. Ovo je već treće predavanje Andrije Gerašića o istarskim književnicima. Prvo je bilo o Matku Baštijanu, o čemu smo na ovom mjestu pisali; drugo je bilo Viktoru Caru-Eminu. Tada je, uz životopis čitao i odlomak iz »Usahlog vrela« ČLANSKI SASTANAK NA TREŠNJEVKI. Za Istrane na predjelu Trešnjevke održavat će se članski sastanak u nedjelju 20 juna u 10 sati ujutro u gostioni Mike Mi-haljevića. Na sastanku će se govoriti o načinu izvadjanja zaključaka zadnje izvanredne glavne skupštine, naročito glede pravilnika. Pozivaju se svi Istrani da sastanku u čim većem broju prisustvuju. — Odbor. OSTAVKA ODBORNIKA. Uvažena je ostavka na časti odbornika Ferenčlća Jakova. — ODBOR . »KRANJSKA SLOGA« JE ŠLA PET NA MEJO NAŠI V »SODOBNOSTI«. V Ljubljani. 14 junija 1937 (Agis). V začetku tega meseca je izšla v Ljubljani, v našem listu že napovedana, knjiga spominov Henrika Tume pod naslovom »Iz mojega življenja«. Ker borno knjigo posebej strokovno ocenili, se omejujemo danes le na kratko poročilo in na opozorilo naših rojakov na ta nov dogodek na našem književnem trgu. Vsa knjiga se, razen prav malega, nanaša na našo ožjo domovino in na dogodke v njej. Vse je seveda navezano na spomine osebe. Knjigo je izdala »Naša založba«, kjer se tudi naroča, ter stane v platno vezana Din. 150,— v polusnje pa 180 Din. Plačuje se tudi lahko v obrokih in sicef mesečno po Din. 30. Naročilo^ po navadni dopisnici je nasloviti na: »Naša založba«. Ljubljana. Groharjeva ui 2. Delo obsega okoli 500 strani velikega formata na najboljšem papirju in je na zunaj zelo lično opremljena. Knjigo je opremil arhitekt Bojan Stupica. Izšla je peta številka »Sodobnosti«, v kateri so sodelovali med drugimi sledeči naši rojaki: A. V.: Slovenski politični razvoj in problem sodobne politične orientacije; Igo Gruden: Avtarkistom duha. Grlice in Edvardu Kocbeku (pesmi); Ciril Kosmač je končal svojo novelo: »Življenje in delo Venca Poviškaja«; Avgust Pirjevec: En relisant »Prešern«. Zanimiva pa sta še članka Slovenska manjšina na Koroškem in članek Frana Zwittra: Koroško vprašanje. Revija stane letno Din. 120.— in se naroča na naslov: Ljubljana, Breg št. 10, II. RADETICEV ĆLANAK O SVADBENIM OBIČAJIMA U ISTRI Prigodom priredaba Hrvatskog kulturnog tjedna u Zagrebu, izašao je u »Jutarnjem listu« od prošle nedjelje opširan i vrlo dobar prikaz svadbenih običaja u Istri iz pera g. Ernesta Radetića, urednika »Malog Istranina«, pod naslovom: — Iz krajeva koji u kulturnom tjednu u Zagrebu neće biti zastupani — Svadbeni običaji u južnoj i zapadnoj Istri. Kranj. 11 junija 1937. V nedeljo, dne 6. t. mj je priredila naša »Sloga« v sokolskem domu v Žireh koncert na katerem so poleg društvenega pevskega zbora pod vodstvom pevovodje tov. Lasiča sodelovali tudi mladi violinist g. Ivan Kumer ki ga je na klavirju spremljala učiteljica glasbene šole ga. Nilka Fa k ino va. nadalje trije mali harmonikarji in šifer bratec in ststrica Fakin ter petletni Edi Ma Minuzzi, ki so prva dva skupno ter mali Edi sam. zaigrali na harmoniki več narodnih pesmi. Pred začetkom koncerta je zbrane poslušalce. ki so dvorano popdlnoma napolnili. pozdravil in jim pojasnil kdo in kaj smo ter s kakšnim namenom smo prišli med nje. naš prijatelj g. dr. Branko V r-č o n iz Ljubljane. Njegove iskrene besede so bile od navzočih sprejete z velikim odobravanjem in navdušenjem. In to iskreno in bratsko razpoloženje je trajalo ves čas prireditve od začetka, ko je zbor nastopi! s svojo prvo pesmijo in je bil prijateljsko pozdravljen in sprejet, pa tja preko izvedbe celotnega programa. Zbor, vijolinist z svojo spremljevalko in mali harmonikarji, vsi so bili deležni izredne pozornosti ter so bili nagrajeni za vse izvajane točke z nepopisnim odobravanjem. Mnogo točk je bilo treba ponavljati — Med poslušalci je bil tudi skladatelj Job st, katerega ena pesem je bila na programu. Ni treba povdarjati kakšno ’e bilo razpoloženje domačinov, ko so slišali pesem svojega rojaka; seveda jo je moral zbor dvakrat zapeti. In končno pesem emigrantov.. . Prireditev sama je v vsakem pogledu izredno lepo uspela. O tem priča tudi dopis iz Zirov v »Jutru« z dne 9. t. m . kjer se dopisnik izraža o celi prireditvi in vseh sodelujočih zelo pohvalno. Tudi mi, člani »Sloge« smo z izidom zelo zadovoljni in dolžne se čutimo tem potom izraziti iskreno zahvalo Sokolskem društvu v Zireh in vsem ki so na katerikoli način pripomogli, da je ta naša prireditev tako lepo uspela. U FOND „ISTRE M- K. Din U prošlom broju objavljeno » 5,— 40.6S6.60 Ukupno Din 40.691.60 ITALIJANSKA KNJIGA O DIPLOMACIJI L. ALDQVRANDI MARESCOTTI: GUERRA DIPLOMATICA (Konec) V šestem poglavju (»Teden jadranske strasti« 17-27 apr. 1919) opisuje Aldovran dj boj Italije za ozemlje, ki ga ji je prisodil londpnski pakt, pa še poleg tega boj za Reko. Italijanski ministrski predsednik je v velikem ekspozeju italijanskih revin-dikacij, ki ga je iznesel pred svetom četvorice, razlikoval troje ozemelj. Prvo ozemlje, ki naj bi imelo na vzhodu meje, kakršne je določil londonski pakt, je zahteval za Italijo iz prirodnih in varnostnih ozirov ne glede na dejstvo, da bi tako vključili tudi nekaj sto tisoč Slovanov. Pravico Italije do drugega dela tega ozemlja, namreč do Reke, je utemeljeval z nekdanjo rimsko mejo (»limes italicus«), ki je obsegala tudi Reko. Glede Reke se je poleg tega skliceval tudi na princip samoodločbe narodov. Za tretje ozemlje, Dalmacijo, je navajal strategične, pa tudi zgodo rinske- in kulturne razloge. Wilson je v stvarno utemeljenem govoru pobijal njegova izvajanja in se zavzemal za novi princip, ki ga je zastopala Amerika, proti staremu principu, na katerega se je sklicevala Italija. Edina nevarnost za Italijo bi bila po njegovem mnenju v morebitni združitvi Jugoslavije s kako velesilo v napadalne namene. Radi tega naj bi velesile prenehale z vmešavanjem in nadzorstvom nad Balkanom. V debati proti Wilsonu se ie italijanski minister Sennino spozabil, ko je rekel, da so balkanski narodi razdraž-'jivi in intrigantski, zmožni in vajeni falsificiranja dokumentov in še česa drugega. Že teda1 je tudi grozil z italijansko-bolgarsko zvezo proti srbski nevarnosti. — Orlando je šel v svoli strasti še dalje in je rekel, da so Jugoslovani za Italijane to, var so za Francoze in Anglež; »boches«. Sicer pa je bil Orlane" poln velikih besed in je nastopal ko+ sijajen komedijant, kakor znajo to pač samo Italijani. Grozil I je z nevarnostjo revolucije v Italiji, ako ' bi se vrnil v Rim brez ozemlja, ki ga je prisodil Italiji londonski pakt. Ko ga je nato Balfour opozoril, da bi revolucija izbruhnila tudi v nasprotnem primeru, ker bi si Italija nakopala sovraštvo Amerike in bi tako ostala brez potrebne materialne pomoči je teatralično izjavil: »Italija je trezna. Mi poznamo umetnost umirati od lakote.« Da bi vzbudil sočutje pri ostalih članih četvorice, je skušal prikazati problem Reke in drugih italijanskih zahtev kot vprašanje svoje osebne avtoritete in časti ter se je celo razjokal na sami seji. Končno se je z ostalimi člani italijanske komisije odstranil od mirovne konference, toda samo za kratek čas, kajti v odsotnosti Italije so se medtem rhzdelile nemške kolonije in Grčijo so naravnost nahujskali, da naj vojaško zasede del Male Azije, ki je bil Italiji posebno pri srcu. Radi tega so Italijani po svojem povratku zaman opozarjali za obljube glede Abesinije, ki jih je vseboval XIII. člen londonskega pakta. Dosegli so samo to, da je Wilson še boli jasno poudarjal, da »Orlando in Sonnino ne zastopata volje Italije« in »da sta kupila glasove v parlamentu in senatu.« Zadnje poglavje (»Mir z Avstrijo«. 2 maj—2 junij 1919) vsebuje marsikatero podrobnost in zanimivost o problemu naših državnih meja. Zlasti o jeseniškem trikotniku govori večkrat. Problem je ventiliral Sonnino že na seji 8 maja, ko je dokazoval, da bi Italija izgubila železniško zvezo z Avstrijo, ako bi pripadel jeseniški kot Jugoslaviji. Na ta problem se je povrnil Sonnino tudi še 10 in 11 maja. Lansingovo trditev, da ni priporočljivo vzeti neko ozemlje prijateljem Jugoslovanom in ga dati sovražnikom Avstrijcem, je pobija) z besedami, da za njega Slovenci niso večji prijatelji ka- kor Avstrijci. In še enkrat, 27 maja, je po- državi SHS, češ da ni bila še oficielno skusil Sonnino svojo srečo glede Jesenic. Aldovrandi opisuje ta razgovor z Wilso-nom s tem lakoničnim in pomembnim stavkom: »Sonnino je rdeč, Wilson bled, očitno se ne razumeta«. Končno pa je vendarle 31 maja Orlando pristal na Wilsonovo zahtevo, da se vprašanje jeseniškega kota sploh ne omenja v mirovni pogodbi z Avstrijo. kakor je bilo to prvotno sklenjeno. priznana, da ne spada med prijateljske dr-zave da so njeni državljani bivši sovražniki in podobno. To sovraštvo je bilo tako očitno, da je o priliki razprave o številu vojaštva, ki naj se dovoljuje nasledstvenim državam, Clemenceau v posebno ostrem tonu in z divjim pogledom na Orlanda ugotovil, »da bo nekdo masakriran od Italijanov«. Ta nekdo je bila seveda Jugosla- Kakcr intenzivno se je bav.I Wilson z je-;vija. Izraz je bil tako hud. da ga je tol-semškim kotom, priča tale epizoda. Ko so mač Mantcux za Wilsona n Llovd Gm-se 27 maja član, četvorice zbrali v Wil- gea omilil in iz »masakriran« napravil »na- sonovi sobi, je on razgrnil po tleh zemlje- paden«. napravil »na- pisno karto m na njej kleče dolgo prouče-1 Aldovrandi poroča tudi zelo obširno o val vprašanje Celovca m Jesenic. f Tardieuievem posredovalnem predlogu za Kako jasno ,e Wilson poznal koroški razmejitev med Jugoslavijo in Italijo Žal problem, je pokazal na seji 27 maja 1919 «e tu radi pomanjkanja prostora ne mo- z ekspozejem, ki ga .te zaključil z beseda-, rem podrobneje baviti s tem predlogom in mi: »bvet četvorice bo moral soditi, ali naj raznimi variantami, ki so mu sledile pač se sprejme neko neprirodno dejstvo (ne- pa smatram za potrebno, da opozorim na-skladnost med narodno in prirodno mejo) "ie one ki se globlje pečajo s problemom iz političnih razlogov, ali sprejeti prirodno na*e zapadne meje. dejstvo brez ozira na politične momente.1 Vel'ko je torej gradiva, novega po vse-Jaz osebno bi bil v veliki zadregi, če bi bini in še bolj po obliki, ki nam ga nudi se moral oddaljiti od principa, ki sem ga Aldovrandijeva knjiga. Z direktnini govo-zavzel v italijanskem primeru (namreč gle-' rom v Pripovedovanju v knjigi so. ohranile de Dalmacije). Na drugi strani pa ne bi 'zfcve in govori članov četvorice svolo hotel izpremeniti sklepa glede Italije na svežost. Po njih si lahko ustvarimo dobro podlagi prirodne situacije (namreč glede, slik° ‘uđi samih govornikov Nekaj prirne-italijanske meje na Brennerju).« rov smo že navedli, kot zaključek pa samo Značilni sta bili zahtevi italijanskih za- ' f!mnnekJn I!l^klic', ki je krajno značilen ne stopnikov, da naj se raztegne plebiscit tu- 0nega, kl,ga ie izustil, temveč za di na Maribor, ter istočasni odpor proti ' zas.!0,IIJlke velesil. Ko. so namreč na vsakemu plebiscitu na Reki ali v Daltnaci-1 t Se • maia 919 razpravljali o poji, celo ob poznejšem terminu, češ da bi *inRza.,mir z Avstrijo, je romunski dele-se ljudstvo v teh pokrajinah dalo ustraho- mÌ, • r!ranu •hotel nekaj Pripomniti k zavari po Slovanih, tako da ne bi Italijani nte.vi' aa na) sam° male države prevza-mogli imeti nobenega zaupanja v plebiscit ' ?le3° obvezno5‘1 za zaščit* manjšin. Tedaj Ko jih je Wilson pobaral, kakšnega ustra-1!! L.Ioyd Qe°rKe obrnil proti Clemen-hovanja se bojijo, je Orlando izjavil, da ni iam,U ,n ..mu zamomljal: »Prekleti norec mislil »na strahovanje nreH ali men |'Aldovrandi piše »d... fool«)- sedaj se tit mislil »na strahovanje pred ali med gla-)-------------’u--- moi«,- seaaj se tu sovanjem. pač pa na strah, zaskrbljenost ! rJIT"61113'i „voino pa se ni-‘ Ko 'e glede bodočnosti, ki bi ovirala prebival-1 „ ?t,anu’, kl bržkone ni slišal te opazke, sovaio.« nadaljeval s svojim vprašanjem, zakaj se nalagalo obve^nne*! ___ »Istra« izlazi na godinu. stvo, da bi svobodno glasovalo.« i „„i '• c —„ocujvui, zana] st- oriando in Sonnino sta tudi drugače in p?10 .?.bveznosti, ^ manjšin Srbiji pri vsaki priliki »oka°,l, ^ a.ork» razpoloženje proli Juroslavijl, pz. ledapji ' ŽMe v RomLipiriii rf v ltalili. - ‘SB »Mrs- «m. »