ACTA HISTRIAE VII.
primljeno: 1998-02-15	UDK 262.9(497.4/.5 Istra)" 15/17"
262.9(497.5 Dalmacija)"15/17" 343.581(450.34 Benetke)"15/17"
MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA. ANALIZA SUDSKIH PROCESA OD XVI. DO XVIII. STOLJECA
Lovorka ČORALIC Hrvatski institut za povijest, HR-10000 Zagreb, Opatička 10
IZVLEČEK
Beneška inkvizicija (Santo Ufficio) je bila temeljna cerkvena ustanova, zadolžena za nadzor nad verskim življenjem državljanov. Beneški Sveti oficij je bil ustanovljen sredi 13. stoletja, obnovljen pa leta 1547, v času, ko se je na beneškem področju začel širiti protestantski nauk. Ob cerkvenih osebah (inkvizitor, nuncij, vikar, beneški patriarh) so Sveti oficij sestavljali tudi predstavniki posvetne oblasti (trije beneški plemiči - Tre Savi sopra eresia). Beneški državni arhiv hrani dokumente o več sto sodnih procesih, ki so potekali pred Oficijem od 1541. do 1794. leta. Vrsta procesov se nanaša na osebe po poreklu z vzhodnojadranske obale, posebej iz osvojenih beneških prekojadranskih ozemelj (Istre, Dalmacije, Boke). V delih hrvatskega, slovenskega in italijanskega zgodovinopisja so pretežno obravnavani procesi proti vidnim udeležencem protestantskega gibanja v Dalmaciji (Markantun De Dominis) in Istri (Baldo Lupetina, Aurelij in Peter Pavel Vergerij, Giovanni Battista Goineo in drugi). Glavni poudarek tega dela je na procesih proti manj znanim osebam, ki pa so tudi bile aktivni udeleženci v verskih in družbenih dogajanjih na celotnem prostoru vzhodnojadranske obale od 16. do 18. stoletja. Tematsko so obdelane te skupine preiskovalnih procesov: prestop v islam, grško pravoslavje, protestantizem, ljudsko praznoverje in preiskovalni postopki proti duhovnikom. Procesi beneškega Svetega oficija so s svojo številnostjo in tematsko raznovrstnostjo pomemben vir za preučevanje družbenih in verskih zgodovinskih dogajanj na širšem področju vzhodnojadranske obale v minulih stoletjih.
Opci podaci o mletačkom Svetom oficiju
Počeci mletačke inkvizicije zadiru u prvu polovicu XIII. stolječa. Prvi povjes-ničar mletačkog Svetog oficija i gorljiv zagovornik državne neovisnosti od papinske crkvene politike - fra Paolo Sarpi (1552.-1626.) - ističe u svom traktatu o inkviziciji iz 1613. godine da je najkasnije 1249. godine osnovana državna magistratura koju su činila tri plemiča. Ustanovu je, ističe Sarpi, osnovala mletačka vlada, a ne Sveta
423
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
stolica, te je stoga nesumnjiva i njena neodvisnost od Crkve i podložnost državnoj politici. Godine 1289. papa Nikola IV. odobrio je mletackoj vladi da franjevci budu inkvizitori na podrucju mletackog dominija. Taj ugovor Sarpi smatra ravnopravnim sporazumom izmedu dvije države te ga istice kao krunski dokaz samostalnog dje-lovanja mletacke inkvizicije tijekom svih stoljeca. U vrijeme osnutka, kao i u sto-ljecima koja su slijedila, mletacka inkvizicija nije imala zapaženije djelovanje. Njeno obnavljanje zapocinje u prvoj polovici XVI. stoljeca, u vrijeme kada se protestantsko učenje zapocelo širiti mletackim državnim podrucjem. Po uzoru na središnji Oficij u Rimu, koji je kao jednu od svetih rimskih kongregacija osnovao papa Pavao III. (bulom Licet ab initio, 21.VII.1542.), dekretom dužda Francesca Dona i šest mle-tackih vijecnika 22.IV.1547. godine staroj su ustanovi inkvizicije pridodana nova obilježja i ovlasti. Izabrana su tri mletacka plemiča - predstavnika svjetovne vlasti u novoobnovljenom Svetom oficiju za mletacko podrucje. Nazvani Tre Savi sopra eresia (ili asistenti) prvi mletacki plemiči zaduženi za nadzor nad svim oblicima kri-vovjerja i vjerskih zastranjenja na podrucju Serenissime bili su Nicolo Tiepolo, Francesco Contarini i Antonio Venier. Asistenti su redovito bili najugledniji mletacki plemiči, clanovi visokih državnih magistratura (cesto i Viječa desetorice) te je njihova dob obicno bila iznad šezdeset godina. Imali su mogučnost redarstvenog nadzora, provjere prijava, privodenja i uhičenja osumnjicenih, obavljanja prethodnih saslušanja i nadzora nad sveukupnim radom Oficija. Pazili su da zakoni i dekreti koje primjenjuje Sveti oficij ne proturjece zakonima mletacke države, sprijecavali mogučnost zloupotrebe prijava te nastojali da se inkvizicija ne miješa u poslove svjetovnih zanimanja, posebice trgovine, pomorstva i obrta. U stvarnosti su bili izravni zastup-nici duždeve vlasti i poradi svoje zadače cesto su se sukobljavali s papinskim pred-stavnicima. Njihovom je djelovanju Sarpi posvečivao posebnu pažnju, smatrajuči ih najizrazitijim predstavnicima mletacke javne vlasti i protutežom Svetoj stolici. Sre-dišnju vlast crkve u mletackom Svetom oficiju predstavljao je papinski nuncij - prvi po važnosti predstavnik Rima za sve inkvizicijske sudove mletackog državnog teritorija. Zadatak nuncija bilo je nazocenje sjednicama inkvizicije, posredovanje kod dužda i Senata, ucešče prilikom vodenja procesa i nadgledanje pravovaljanosti done-senih odluka i presuda. Nuncij je ujedno bio i najspornija tocka mletacko-papinskih odnosa u pitanjima djelovanja Oficija. U razdoblju kada su pojedini nunciji uzimali previše ovlasti, zadirali u svjetovna pitanja i izbjegavali mišljenja predstavnika državne vlasti, redovito je dolazilo do sporova. S vremenom je mletacka vlast upravo u nunciju vidjela najopasnijeg protivnika, te je njegovu djelatnost i ovlasti nastojala što više ograniciti. Uz nuncija, drugi covjek papinskog povjerenja u Svetom oficiju bio je inkvizitor. Dok je djelovanje nuncija poglavito bilo usmjereno na zastupanje kolegija pred svjetovnim vlastima, dotle se uloga inkvizitora iskljucivo odnosila na procjenu vrste i stupnja krivovjerja, nacin vodenja procesa, cenzuru knjiga i rukopisa odredenih za tisak i sl. U pocetku je inkvizitor bio franjevac konventualac, a od
424
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
1560. godine ta je dužnost pripala dominikanskom redu. Uz inkvizitora djelovao je i vice-inkvizitor ili vikar (komisar), koji ga je u odsutstvu imao pravo zastupati. Dje-lovanje papinskog inkvizitora u Mlecima takoder je dovodilo do sukoba sa svje-tovnom vlašcu koja je nastojala da inkvizitor bude s podrucja mletackog dominija, smatrajuci da "stranci" ne poznaju dovoljno konkretne politicke i crkvene prilike u Republici. Dijecezansku vlast u Svetom oficiju predstavljao je mletacki patrijarh (re-dovito Mlecanin) ili njegov generalni vikar. Na prijedlog mletacke vlade patrijarha je potvrdivao papa. Mletacki Sveti oficij formalno je bio izravno podreden rimskoj središnjici. U svezi složenijih procesa sva se dokumentacija morala predavati Rimu, a nisu bili iskljuceni ni posebni savjeti koje je u svezi s osjetljivim odlukama Rim izravno slao. U praksi je, medutim, inkvizitor mogao davati savjete i odredena nare-denja, ali ne i utjecati na slobodu i autonomnost djelovanja članova Oficija. Mletacka je država nastojala, prije svega ucešcem svjetovne vlasti i njenih predstavnika, sprijeciti pretvaranje Oficija u tijelo nezavisno od države, kojim bi se ovlasti centralizirale i stekla neogranicena mogucnost kontrole nad ponašanjem i kretanjem gradana. Mleci su kao otvoreni grad koji je u onodobnoj Europi slovio kao simbol multikulturalnosti i slobode, zasnovane na suživotu više nacija i vjera, zasigurno nastojali i u crkvenom životu ocuvati nacela pune tolerancije. U tim je relacijama potrebno tražiti uzroke sukoba do kojih je dolazilo sa središnjim, rimskim Svetim oficijem, a koji su, uz brojna druga razmimoilaženja, postupno doveli do drasticnog raskida sa Svetom stolicom i do interdikta.
Prekršaji zbog kojih se dospijevalo pred sud inkvizicije bili su raznovrsni s obzirom na težinu krivovjerja odnosno odstupanje od službenog ucenja Katolicke crkve. Optuživani su svi oni koji su pisali, govorili ili na neki drugi nacin djelovali protiv Svetog pisma, crkvenih pravila, svetih sakramenata i obreda, koncilskih dekreta ili papinih bula te su - odricuci se nacela Katolicke vjere - pristupali drugim vjerskim zajednicama. Isto su tako optuživani i svi oni koji su odricali znacaj svetog ulja i svete vode, križa i svetackih slika te se bogohulno izražavali o temeljnim nacelima katolickog nauka, a takoder i oni koji su pisali, citali ili drugima davali knjige zabranjene Indeksom. Optuživani su svi koji ne pohadaju svetu misu, ali i oni koji nezakonito drže mise i podjeljuju vjernicima sakramente ili oproste. Sudu inkvizicije nisu izmicali ni pasivni pristalice krivovjerja: oni koji su makar jednom, možda iz obicne znatiželje, slušali propovijedi krivovjeraca ili im pružali pomoc u bijegu i materijalno ih pomagali. Nemali broj procesa poveden je, nadalje, protiv osoba za koje se utvrdilo da se bave magijom, prizivaju demone i vjeruju u njihovu moc, izgovaraju "magicne" rijeci i molitve, klanjaju se demonima i štuju ih, traže njihovu pomoc i vjeruju da je moc necastivih sila veca od božanske.
Postupak je zapocinjao prijavom (denuncijacijom) koja je najcešce bila tajna jer se nastojalo zaštititi ime osobe koja otkriva identitet i krivnju optuženog. Nakon uhicenja optuženog, slijedio je, ovisno o težini prekršaja i društvenom položaju
425
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
optuženog, više ili manje dugotrajan postupak saslušanja od strane predstavnika inkvizicije. Osim optuženog, podrobno su se ispitivali njegovi poznanici, prijatelji i susjedi te svi koji su na bilo koji način mogli pripomoči razjašnjavanju nezakonitih postupaka i ponašanja okrivljenog. Optuženi se - ukoliko je sumnja potvrdena -smatrao opasnim po državu i društvo te je tada Svetom oficiju potporu pružala svje-tovna vlast. Mnogi procesi pokazuju da optuženi nisu svjesno i svojom voljom postali sljedbenici krivovjerja. Nerijetko je bila riječ o neznanju i nepoznavanju osnovnih vjerskih pravila, ali i - posebice kada je riječ o ruralnim sredinama -ukorijenjenoj tradiciji pučke pobožnosti. Optuženi mlade dobi često nisu imali nikakve veze s krivovjerjem več je njihova zabluda bila slobodnije poimanje svje-tovnih lagodnosti i zabave. U tim se slučajevima proces završavao izricanjem preventivnih kazni i naredbom o kontroli ponašanja, ali ne i drastičnim kaznama. Tortura - postupak koji se najčešče povezivao s djelovanjem inkvizicije - primje-njivan je na mletačkom području u malom broju primjera. Jednako tako, mletačka je inkvizicija vrlo rijetko primjenjivala najdrastičniju - smrtnu kaznu. Večina prekršaja kažnjavana je tzv. duhovnim kaznama koje su započinjale izricanjem formule odricanja (abiurazione), čime se smatralo da se optuženi, bez prisile i svojom dobrom voljom, u potpunosti odriče načela krivovjerja i vrača "u krilo Svete rimske crkve". Optuženi podložni duhovnim kaznama morali su, nadalje, tijekom idučeg vremena tjedno ili dnevno izgovarati molitve, nazočiti svetoj misi, ispovijedati se i pričeščivati (obvezno na Božič, Uskrs, Uzašašče i dan Svih Svetih) te davati milostinju (elemosina) namijenjenu pobožnim djelima. Teške kazne su sadržavale osudu služenja na galijama, zatvorsku kaznu, protjerivanje sa mletačkog državnog teritorija, zapljenu dobara, gubitak časti, privilegija i prava te izopčenje. Smrtne osude su primjenjivane u neznatnom broju primjera. Mletačka inkvizicija bila je, i prema mišljenju suvremenika tadašnjih dogadanja, i prema današnjem sudu historio-grafije, znatno manje ispunjena krvavim procesima i stradanjima nevinih žrtava. Tome je, nedvojbeno, najviše pridonijelo aktivno učešče predstavnika svjetovne vlasti, čime je državni nadzor nad osjetljivim pitanjima krivovjerja bio daleko djelotvorniji.1
Historiografija
Problematika zastupljenosti osoba podrijetlom sa istočnojadranske obale u procesima mletačke inkvizicije najpodrobnije je obradena u studijama koje se bave istarskom crkvenom i društvenom povjesnicom. Ponajprije je riječ o procesima pro-
O povijesti mletačke inkvizicije postoji opsežna literatura. Vidi temeljna djela: Cantu, 1865, 1866; Cecchetti, 1874; Albanese, 1875; Vecchiato, 1891; Paschini, 1959; Bouwsma, 1968; Eresia, 1974; Grendler, 1977; Grendler, 1979; Olivieri, 1981; Cultura e societa, 1984; Pullan, 1985.
426
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
tiv pristaša protestantske vjere, kojih je nemali broj zabilježen u večini istarskih grad-skih središta tijekom XVI. i XVII. stolječa. S obzirom na pripadnost historiografije, največi broj radova potječe iz pera povjesničara koji stvaraju na talijanskom jeziku. Tako je još krajem prošloga stolječa istarska historiografija započela s sustavnim istraživanjem i objavljivanjem grade o sudionicima protestantskog pokreta koji su ponikli s istarskog tla ili su životom i djelovanjem bili vezani uz njega. U časopisu Atti e Memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria (dalje: AMSI), osnovanom u Poreču 1884. godine, objavljen je več u trečem godištu popis Istrana protiv kojih je vodio postupak mletački Sveti oficij (1886, 2, 179-218.). Riječ je o stotinjak procesa u razdoblju od 1548. do 1591. godine koji su, prema naslovu priloga, tumačeni kao Processi di luteranismo in Istria. Več i letimičnim uvidom u vrste optužbi vidljivo je da na protestantizam otpada tek dio procesa te da je mletačka inkvizicija dovodila pred sud velik broj Istrana (ali i Primoraca, Dalma-tinaca i dr.) zbog različitih drugih vidova krivovjerja i neprimjerenog ponašanja (pučko praznovjerje, magija, priležništvo, prelazak na drugu vjeru, vrijedanje Crkve, posjedovanje i širenje zabranjenih knjiga i sl.). U više nastavaka koje je redakcija časopisa objavljivala tijekom idučih godina,2 donesena je vrijedna grada iz mletačkog Državnog arhiva koja se odnosi na procese protiv sljedbenika Lutherova nauka u gradovima Mletačke Istre. Od novijih radova u ediciji AMSI vrijedno je izdvojiti prilog Cuscita Sinodi e riforma cattolica nella diocesi di Parenzo u kojem se autor osvrče na širenje protestantizma, ali i druge vidove krivovjerja u Porečkoj biskupiji te opisuje djelovanje vodečih predstavnika (Petar Pavao i Aurelije Ver-gerije, M. Vlačič, B. Lupetina i dr.).3
Brojnim radovima, objavljenim prvenstveno u godišnjaku rovinjskog Centra za povijesna istraživanja (Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno), Antonio Miculian je dao značajan doprinos poznavanju do tada gotovo nekorištene grade iz talijanskih arhiva. Koristeči izvornu gradu (procese Svetog oficija) iz arhiva u Mlecima i Udi-nama, nastojao je pokazati uključenost Mletačke Istre u tadašnje protestantske tokove zapadne Europe. Medutim, iako je autor naslovima radova upučivao kako je riječ o protestantskoj reformaciji na istarskom tlu, vidljivo je da se u nemalom broju pri-mjera radi o drugim vidovima krivovjerja ili o prekršajima koji su ulazili u djelokrug inkvizicije u Udinama i Mlecima (magija, prijelaz na islam, bigamija, konkubinat, grčka shizma i dr.).
U sintezama istarske povijesti na talijanskom jeziku poglavlja o odjecima protestantizma i djelovanju Svetog oficija na istarskom tlu sažeto su obradena i uklju-čena u onodobna zbivanja. Tako je još 1879. godine Carlo De Franceschi u pregledu istarske prošlosti ukratko upozorio na odjeke protestantizma u Mletačkoj Istri,
2	AMSI, 1902, 18, 44-74, 248-273; 1903, 19, 35-55; 1904, 20, 46-77, 283-345.
3	AMSI, 1975, 113-223.
427
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
djelovanje Svetog oficija u Kopru i Izoli, kao i na 110 procesa protiv Istrana u mletackom Državnom arhivu (De Franceschi, 1879, 290-295). Izdvajajuci pojedi-nacne procese, autor se uglavnom zadržao na najreprezentativnijim primjerima (Lupetina, Vergerije, protestantski krug u Kopru i Piranu). Franceschijeve navode slijediti ce kasnije i drugi proucavatelji istarske crkvene povjesnice. Blizak De Franceschiju može se smatrati još i osvrt Silvestria (1903, 479-484), koji jasno istice da u procesima mletacke inkvizicije protiv Istrana nije uvijek rijec o protestantizmu, vec i o drugim vidovima vjerskog zastranjenja.
Ulogu Svetog oficija u suzbijanju protestantskog krivovjerja u Istri naglašava u poglavlju o odjecima reformacije na istarskom tlu Benussi (1924, 309-313), a Sestan (1965, 67-68) se u kratkom osvrtu na odjeke reformacije uglavnom zadržava na kulturnom i politickom značaju djelovanja istarskih protestanata.
Crkvena povijest Istre bilježi više djela u kojima je moguce pronaci podatke o djelovanju inkvizicije i procesima protiv Istrana. U prvom primjeru izdvaja se djelo Pietra Kandlera (1883, 23-24) u kojem se kroz kronološke natuknice govori o opcem stanju na podrucju crkvene uprave Poreca i Pule te ukratko navodi djelovanje i utjecaj P. P. Vergerija i M. Vlacica. Nasuprot tome, knjiga Pavata (1960) jedan je od najboljih priloga poznavanju djelovanja inkvizicije u Istri, ali i znacajan pomak u istraživanju procesa protiv Istrana u Mlecima. Iako se i Pavat najviše zadržava na procesima vezanim uz protestantizam, uocava njihovu razlicitost i posebno odvaja procese koji su vodeni i poradi drugih oblika krivovjerja. Za istarsko podrucje (Pula) u vrijeme reforme važan je i rad Pitasija (1970, 1-65) te djelo Carla De Franceschija o odjecima reformacije u Pazinskoj knežiji (De Franceschi, 1964, 210-219).
Povijest istarskih gradova obradena je u nizu zasebnih monografija. Iako je osvrt na pojave protestantizma redovito krajnje sažet, ipak - posebice kada je rijec o gradovima u kojima je bilo nešto više sljedbenika Lutherova nauka (Vodnjan, Pula, Motovun, Labin) - sadrži i podatke o djelovanju inkvizicije na istarskom tlu, kao i o nekim znacajnijim procesima u Mlecima (Cella, 87-98; Forlati Tamaro, 1971, 66; Papo, 1974, 172-173; Dignano, 1975, 62-66; Benedetti, 1975, 100; Cuscito-Galli, 1976, 155-156).
Od pojedinacnih radova istarske historiografije na talijanskom jeziku izdvaja se još nekoliko radova u casopisu Pagine istriane,4 te prilozi u zborniku UUmanesimo in Istria (Vasoli, 1983, 37-61; Salimbeni, 1983, 167-192).
Još od prošlog stoljeca talijanska historiografija obiluje opsežnim monografijama o povijesti hereze na podrucju Apeninskog poluotoka, zahvacajuci širok vremenski raspon od srednjega do novog vijeka. U neke od njih ukljucen je i istarsko-dalma-tinski prostor te spomenut životni put vodecih protestanata (Vlacic, Dominis,
4 Tematski broj, I, 4, Pola 1950. Posebno usp.: Schuller, 1950, 63-68; Coglievina, 1950, 69-73.
428
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
Lupetina, Vergerije).5 Novijeg je datuma monografija Stelle (1969, 81-97) 81-97.) u kojoj je posebno zanimljiv osvrt na djelovanje Ivana Jurja Petrisa s Cresa (stric gla-sovitog mislioca Frane Petrisa), optuženog (1550. god.) i sudenog zbog širenja anabaptističkog nauka u Istri i Dalmaciji. Od studija koje se isključivo bave dje-lovanjem mletačkog Svetog oficija potrebno je spomenuti i rad Bellondija (1902). Opširno prepričavajuči procese mletačke inkvizicije, autor spominje i slučaj dubro-vačkog svečenika Serafina Gradiča (1589: nezakonito vršenje crkvene službe, konkubinat), Sibenčanina fra Petra Mauria (1642: vrijedanje Crkve), Trogiranina Trankvila Andreisa (1577-1578: tiskanje zabranjenog rukopisa), Klare Schiavone (1678-1679: magija), klerika Ivana Toresinia iz Zadra (1741: vrijedanje Crkve) i dr.
U hrvatskoj su historiografiji svi vidovi povezanosti hrvatskih krajeva s mle-tačkom inkvizicijom redovito uključeni u razmatranja o širenju i odjeku prote-stantizma. Svi istraživači protestantskog pokreta pokušavali su odgovoriti na slična istraživačka pitanja: utvrdivanje podrijetla i pravaca širenja protestantizma te djelovanje vodečih predstavnika i njihov doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini. Utjecaji s mletačkog prostora, kao i djelovanje Svetog oficija, promatrani su isključivo kada je riječ o Istri te su u tom kontekstu spomenuti procesi pokrenuti u Mlecima6 Zani-mljivo je da su se protestantima s hrvatskog prostora u velikoj mjeri bavili povjes-ničari književnosti i kulture. U njihovim monografijama podatke o mletačkom Svetom oficiju susrečemo kada je riječ o obradi životopisa znamenitijih osoba iz Istre (B. Lupetina, M. Vlačič, P.P. Vergerije) i Dalmacije (M. de Dominis)7 Nešto više podataka o mletačkoj inkviziciji u Istri sadrži kulturna povijest Hrvatske Zvane Crnje (1964, 287-299), koji romansiranim stilom obraduje tragičnu sudbinu istarskog franjevca Balde Lupetine. Djelovanje Svetoga oficija u Mlecima doticali su i autori koji u svojim djelima monografski obraduju životni put protestantskih voda s hrvatskog područja (Ljubič, 1870; Ljubič, 1870A; Laszowski, 1909; Mirkovič, 1938; Mirkovič, 1960). Usputni spomen mletačke inkvizicije sadrži djelo Dane Grubera (1924, 233-235), a jedan od rijetkih radova koji se u cjelosti bavi procesom protiv jednog Dalmatinca u Mlecima je prilog Grge Novaka (1952-1953, 596-603). Na kraju, moram spomenuti i nekoliko svojih radova, mahom nastalih na osnovi vrela iz mletačkog Državnog arhiva, a u kojima su obradene brojne skupine procesa protiv Hrvata sa istočnojadranske obale (Coralič, 1995; Coralič, 1996; Coralič, 1996A; Coralič, 1997).
5	Cantu, 1865, I/104-147; Cantu, 1866, II/174-209; Benrath, 1887, 17, 45-50, 61-62; Comba, 1897, II/325-357, 361-394, 397-473; Church, 1935, I/134-139, 267-279; Church, 1935, II/155-190; Can-timori, 1939; Lemmi, 1939, 100-106.
6	Podroban osvrt na rezultate hrvatske i talijanske historiografije vidi u: Crnkovič, 1985, 47-62.
7	Bučar, 1910, 23-24; Bučar, 1917, 161-186; Vodnik, 1913, 191-2 04; Kombol, 1961, 204-207; Geor-gijevič, 1969, 12-37.
429
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka CORALIC: MLETACKA INKVIZICIJA I ISTOCNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
Liruii*-


ßrt it a^nh ■
"ft ^r^^^r^
Ä far^fuZ* ¿a*"
¿s

AT^Jl ' t>

Pocetna stranica procesa protiv Martina Velinkovica iz Koprivnice, optuzenog za prijelaz na islamsku vjeru (Archivio di Stato di Venezia, Santo Uffizio, busta 98, god. 1642.).
430
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
Procesi arhivskog fonda "Santo Ufficio"
U Državnom arhivu u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia, dalje: ASV) čuva se fond inkvizicije (Savi all'eresia, Santo Ufficio, dalje: SU). Manji dio fonda sadrži odredbe Velikog vijeca, Senata, Vijeca desetorice i pravnih savjetnika (Consultori in jure) u svezi djelovanja inkvizicije na mletačkom državnom području od 1289. do 1788. godine. U svezi s djelovanjem inkvizicije u istom su fondu pohranjeni sljedeci spisi: pisma upucena rektorima (1766. god.) i pisma koja upucuju rektori (15391788.) te inkvizitora na Terra fermi (1641-1649.); spisi izdvojeni iz tajnih pisama službe Capi del Consiglio dei Dieci (1483-1792.); popis inkvizitora iz reda domi-nikanaca (1560-1755.), odredbe o imenovanju vikara na Terra fermi te različiti drugi dokumenti. Najveci dio fonda pripada procesima koji su pred Oficijem vodeni u Mlecima od 1541. do 1794. godine. Ukupno broje 150 busta, unutar kojih se nalazi preko tisucu procesa. Snalaženje u gradi olakšava opce kazalo u kojem su abecednim redom navedna sva imena optuženih, njihovo podrijetlo, vrsta optužbe, godina vodenja procesa te broj buste unutar koje se proces nalazi.8 Kada je riječ o procesima protiv osoba s istočnojadranske obale, najpouzdanija uputa za njihovo traženje je oznaka podrijetla optuženog. Pri tom je dio optuženih označen imenom matičnog grada, a dio regionalnom odrednicom (Istra, Dalmacija, Bosna, Schiavonia i sl.). Za cjelovit uvid u broj procesa nije, medutim, dovoljno samo konzultirati upute iz kazala. lako je vrlo dobar vodič za otpočinjanje istraživanja, kazalo ipak nije sasvim pouzdano i potrebno ga je provjeravati izravnim uvidom u spise.
U ovom radu obradit cu procese inkvizicije protiv osoba podrijetlom s istočnojadranske obale, poglavito iz tadašnjih mletačkih pokrajina Dalmacije i Albanije (Albania Veneta) te iz hrvatskih krajeva pod turskom upravom. Procese protiv osoba iz Mletačke Istre nisam uključila u razmatranje, ponajprije iz razloga što je velik dio njih popisan, raščlanjen i objavljen u prethodno spomenutim radovima istarskih povjesničara. Procese cu obraditi po tematskim skupinama te u najsažetijim crtama razmotriti njihov temeljni sadržaj.
Krivovjerje, magija, blud: žitelji mletačkih istočnojadranskih stečevina u procesima mletačke inkvizicije
Sudske spise mletačke inkvizicije u koje su uključeni i procesi protiv osoba podrijetlom s istočnojadranske obale moguce je svrstati u nekoliko temljenih skupina. Prva skupina odnosi se na optuženike privedene inkviziciji poradi prijelaza sa katoličke na islamsku vjeru. U opcem kazalu fonda Svetoga oficija takvi su procesi zabilježeni oznakama maomettismo ili eresia in genere. Najstariji proces potječe iz
O arhivskom fondu Svetog oficija vidi: Da Mosto, 1937, I/181-182.
431
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
1591. godine, a svi ostali pripadaju prvoj polovici XVII. stoljeca. Unutar toga, vremenski kratkoga razdoblja, čak su četiri procesa vodena 1642., a tri 1647. godine. S obzirom na spol, u 11 procesa ispitivani su muškarci,9 dok su žene pred sud mletačke inkvizicije izvedene u 5 slučajeva.10 Prema podrijetlu optuženih prednjače mjesta koja su tada pod turskom vlašcu (Dolac u Poljicama, Podgora kraj Makarske, Spič u Boki, selo Brosinčevič kraj Kotora, Dugopolje kraj Klisa, Knin, Vrana i selo Zimonič u Gackom polju). U strukturi zanimanja prednjače vojnici od kojih su neki službu započeli u turskoj vojsci, a neki su u krščanske postrojbe dospjeli nakon oslobodenja iz turskog zarobljeništva. Od ostalih zanimanja spominju se po jedan pomorac i obrtnik. Starost je u rasponu od djetinje dobi (12 godina) do starosti (66 godina), pri čemu prednjače osobe u zreloj životnoj dobi (prosjek iznosi 33 godine). Različiti su motivi i dob dospječa u tursko ropstvo. U primjeru ispitivanih koji su kao djeca dospjeli u zarobljeništvo, riječ je o osobama koje su obitavale na području pod turskom vlašču. Provodeči u islamskom okružju veči dio života, oni su u cjelosti prihvačali islamske vjerske i društvene običaje. Optuženi koji su u zreloj životnoj dobi dospjevali u tursko ropstvo najčešče su zarobljeni u bitkama, prilikom puto-vanja morem ili su nasilno odvedeni iz mjesta u kojima su stanovali. Broj godina koje oni provode u turskim gradovima nije velik (najčešče do 10 godina) te je i njihova svijest o pripadnosti katoličkoj vjeri izrazitija. Kao zarobljenici, ponekad optuženi za odupiranje turskoj vojsci, prisiljavani su - pod prijetnjom smrtne kazne i uz batinjanja i boravak u surovim tamnicama - na odricanje od svoje vjere. S druge strane, uz uvjet da prihvate islam, nuden im je život, vojna služba i druge povlastice. Prigodom davanja iskaza članovima Oficija, ispitivani su napuštanje svoje vjere branili pritiskom i prijetnjama kojima su bili izloženi. Optuženi su pred inkviziciju pristupali dragovoljno. Odluku da se podvrgnu istražnom postupku u Mlecima poticali su redovnici (franjevci i dominikanci), koje su upoznali još u Dalmaciji. U Mlecima im je od velike pomoči bio Zavod za obračenike (katekumene), predstojnik kojega je nerijetko dalmatinski svečenik ili fratar. Svečenici i redovnici koji su ih poticali na traženje oprosta, davali im kratke osnovne poduke i prisječali ih osnovnih načela krščanske vjere, obično su i njihovi prevoditelji pri istražnom postupku. Nijedan od ispitivanih, naime, nije govorio talijanski, več "ilirski" jezik. Zanimljiva su imena prevoditelja: u nekoliko primjera susreče se predstojnik Zavoda za obra-
9	Spominju se: Natale iz Perasta (1591), Andrija Michlini iz Korčule (1610), Juraj Jurišič iz sela Dolac u Poljicama (1617), Rade Carli iz Spica (1619), Ivan Giuguch iz Bosne (1629), Ivan Tušepič iz Pod-gore (1634), Marin Zed iz Banja Luke (1642), Petar Aderno iz Sibenika (1642), Martin Velinkovič iz Koprivnice (1642), Nikola Vuko Givancia iz sela Brosincevič kraj Kotora (1642) i Juraj Mirkovič iz Dugopolja kraj Splita (1643). Vidi: ASV, SU, b. 68, 70, 72, 73, 87, 91, 98.
10	Helena pok. Pavla iz Bosne (1622), Stana pok. Luke sa Braca (1638), Magdalena pok. Melina iz okolice Knina (1647), Anastazija Vigrenič iz Vrane (1647) i Katarina pok. Novaka iz sela Zimonič u Gackom polju (1647). Vidi: ASV, SU, b. 77, 95, 103.
432
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIČ: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
cenike Jeronim Paštric, zatim Trogirani Jerolim Kažotic i Ivan Čipiko, Ivan Tomko Mrnavic iz Sibenika, Ivan Bakuzina iz Zadra, Hvaranin Ivan Barocio, dominikanac Petar de Iudicibus iz Splita, vojnik Juraj iz Uskoplja u Bosni i dr. Procesi su opsegom neveliki i ne prelaze nekoliko stranica pisanog dokumenta. Čitav tijek procesa, kratkotrajno vodenje istrage te izricanje najblažih - duhovnih kazni - uz redovitu dodjelu oprosta, govori da se prekršaj o kojem je ovdje rijec nije smatrao pogubnim po vjersko i državno ustrojstvo. Vecina je slucajeva rješavana tekuce - jednoobraz-nim ispitivanjem i redovitim davanjem oprosta i odrješenja.
U spisima Svetoga oficija pohranjeno je i nekoliko procesa protiv osoba optu-ženih za dvostruko krivovjerje: grcku shismu i prijelaz na islam. Od cetiri takva procesa, tri ukljucuju prijalaz na pravoslavlje i islam, a jedan samo grcku shismu!1 Zahvaceno je razdoblje od 1590. do 1677. godine, pri cemu tri procesa pripadaju razdoblju XVII. stoljeca. Optuženi su podrijetlom s podrucja istocnojadranske obale u sastavu mletackog dominija (Sibenik, Paštrovici, okolica Kotora) i iz Bosne. Osim Antonije iz Sibenika, ostali optuženi su iz krajeva koji su granicni ili u sastavu turske stecevine te u kojima su vec više stoljeca prisutne izrazite demografske promjene. Stoga ne zacuduje da pripadnost (narodnosna i vjerska) osoba optuženih za dvo-struku shismu nije uvijek moguce pozdano utvrditi. Osobe koje stupaju pred sud inkvizitora promijenile su, stjecajem okolnosti na koje nisu mogli utjecati, cak tri vjeroispovijesti. Neutvrdena podrijetla, rodeni i odgajani kao greci, zarobljeni i prisiljeni postati Turci, oni su, u trenutku izbavljenja iz ropstva, primali trecu -Katolicku vjeru. Iako je rijec o samo nekoliko primjera, sudbine ovih obracenika zanimljivo su svjedocanstvo o složenim okolnostima življenja na europskom jugo-istoku u XVII. stoljecu.
U sklopu proucavanja zastupljenosti žitelja sa istocnojadranske obale u procesima mletacke inkvizicije posebno istaknuto mjesto pripada problematici protestantizma. Optužbe za privrženost Lutherovim sljedbenicima pretežito datiraju u razdoblje od druge polovice XVI. do kraja XVII. stoljeca, a kao protagonisti se spominju istaknute osobe iz crkvenog, društvenog i kulturnog života Istre, Kvarnera i Dalmacije. Ovdje nas zanimaju procesi protiv osoba iz krajeva koji su u velikoj mjeri ostali po strani od vodecih žarišta protestantske misli. Rijec je o nevelikom broju istražnih postupaka mletacke inkvizicije vodenih u razdoblju od sredine XVI. do 60-ih godina XVII.
11 Spominju se sljedece osobe: Antonija iz Sibenika, stanovnica Mletaka u kuci grckog trgovca Teodora (1590); Ivan pok. Rade iz Bosne (1618); Andrija iz Paštrovica (1644) i Petar Milovic iz sela Orahovac u Boki (1677). Vidi: ASV, SU, b. 67, 72, 89, 101.
433
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIČ: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
stoljeca.12 Optuženi potječu iz dalmatinskih gradova i otoka (Sibenik, Korčula, Brač) te iz bokeljskoga Kotora. Trojica optuženih nositelji su svjetovnih zanimanja (pomorci, brodski pisar), dok se u ostalim primjerima radi o duhovnim osobama (franjevci i dominikanci). Mjestom djelovanja optuženi su vezani za talijanske gradove (Mleci, Padova), dalmatinsko i kvarnersko područje te - poradi potreba svojih zanimanja - različite druge zemlje i krajeve (Tursko Carstvo, Engleska, itd.). S obzirom na ulogu u tadašnjim crkvenim dogadanjima, gotovo svi optuženi su potpuno anonimne osobe. Iznimku predstavlja šibenski franjevac Jeronim Divnic, profesor teologije i gvardijan samostana Sv. Frane u Sibeniku, kustos zadarske kustodije te sakupljač grade o prošlosti matičnog samostana (Codex Difnicus). Dio procesa započet je u Dalmaciji, odakle je mletačkom Svetom oficiju kasnije proslijedena dokumentacija potrebna za nastavak procesa. Zajedničko vecini optuženih je pristajanje uz karakteristična protestantska načela: prihvacanje teorije o predestinaciji, odricanje papinskog autoriteta, postojanja čistilišta, važnosti molitvi, indulgencija, bezgrešnosti Blažene Djevice Marije, štovanja svetaca i svetih slika te zagovaranje siromaštva i skromnosti nasuprot sjaju i raskoši predstavnika katoličkog vrha. Svje-doci nazočni istražnom postupku su osobe koje su tijekom proteklog vremena na različite načine bile povezane s optuženima te su dobro poznavale njihov vjerski život, običaje i sklonosti. U tri primjera procesi nisu dovršeni, a sudbina optuženih nije poznata. U primjeru fra Jeronima Divnica iz Sibenika i fra Ivana iz Kotora rezultat istrage je pokazao kako su objede protiv njih neistinite te su obojica oslo-bodeni. U procesima u kojima je istraga dovedena do kraja redovito se izriče konačna presuda. Ovisno o težini i vrsti prekršaja, optuženi se kažnjavaju duhovnim kaznama, privremenim ili trajnim izgonom s mletačkog teritorija te javnim činom odricanja od hereze. U sklopu razmatranja procesa zanimljiv je spomen poznatijih duhovnih osoba. Tako se, primjerice, u procesu protiv Sibenčanina Frane Regola, kao svjedok navodi Lodovico Beccadelli, tadašnji biskup grada Ravello u Napulj-skom kraljevstvu i apostolski legat a latere, kasnije dubrovački nadbiskup (15551564.). U podužem procesu protiv fra Ivana iz Kotora spominje se kao važan sudi-onik Hanibal Grisonio, tadašnji povjerenik mletačke inkvizicije za Istru i Kvarner, čiji su izvještaji Svetoj stolici važan izvor za poznavanje vjerskih prilika na jadran-skom sjeveru. U istom je procesu više puta naglašena uloga Ivana Petra Celsa, inkvi-zitora sa sjedištem u Kopru. Najviše osoba iz tadašnjeg crkvenog života Dalmacije spomenuto je u procesu protiv bračkog dominikanca i doktora teologije Alberta Fertilia, tada vikara Trogirske biskupije. U svojstvu svjedoka ili potpisnika optužbi
1? v
Obradeni su procesi protiv sljedečih osoba: Frane Regola iz Sibenika (1553), fra Jerolima Divnica iz
Sibenika (1563), fra Ivana iz Kotora (1564), Mihovila Bazilija iz Korcule (1565), Ivana Regola iz
Sibenika (1565), dominikanca Alberta Fertilia sa Braca (1619), Petra Mauria iz Sibenika (1642) i
Simuna Nalošiča sa Korcule (1662). Vidi: ASV, SU, b. 11, 17, 20, 25, 73, 98, 110.
434
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka CORALIC: MLETACKA INKVIZICIJA I ISTOCNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
1dell'etá mía d' anni^/í incirca.Contlituitopcfíbnalmwce ín Giiia¡cio,&inginocchiato auantldi Voi	fÁ^SU//
Hauendoauanti gli occhi miei gliS.i-crofanti Euange!¡j,qna!i rocco con leproprie mani, giuro che fempre ho cre-duto,credoadeflo.econl'aiucodi Diocredero fempre pcrTaoutiurc tarro qudlo,che tiene,erede,predica,& infegna la Sanca Catrolica,& Apofloli-ca Romana Chiefa:Ma pcrchcdaquefloSLOlKcio.per lecofe contenute nr l -la mía Spontanea Com patfa.fono flacogiudicatOM*"**«'«'*^ fofpetto d'He-rcdajcioéd'haucr cenuco,ecrcduco,chefu Iccíco ad vn ChriftianoCaicolico

^ v'T?
Per tanro volendo lo leuare dalla mente deFedcli di ChriOoquefia
fufpizione ,contro di me con sigiufte ragioni concetta; Abiuro, Maledico, c DeteftoledetteHeref^&Errorijegeneralmenteogni, equalunque alera Hereíia,& Errore, che contradica alladetta Sanca Catcolica, & A poftolica RomanaChicfa. Egiurojcheperl'auuenirenon fard.nédiro mai piú cofa, J perlaqualefipoíTadimehauertalfofpizione: Némenohauro practica,o conuerfationed'Heretic^ouerochc fiano fofpertid*Hcrefia;ma feconoícero alcun tale,lodenonciardall'lnquifitore.dall'OrdinariodelLuogo,douc mí troutrd.Giuroanco,epromettodiadempi:ej&ofleruare intíeramence tur rn lePenirenzejChe mi fono ílare.o mi faranno da quefto S, Officio impofte; Li contrauencndolo 3da!cunadiqucftemicpromeíTc,e giuramenti (che Dio non vog!ia)mi fottopongoá tutte lePene.eCañighijChe fono da Sacri Cano-r,i, & al tre Cond ¡tu tioni generali, c parricolaricontrofimili Delinquent! impoíle,e promulga re.Cosí Iddi« m'aiuti,equefti fuoi Sacrofanti Euangdij, clic toccocon le proprie mani.
lo	------— fudecrohdabmratojgiuraco,
promefTo, e mi fon ob!igaio,Comcd¡ fopra: m Fededel vero ho affinnata di m i a propria mano corr	]a prelenu Gedola di mia abiu •
ranone,e recitatala di parola in parola .
qy ello di fz- delmeijdL	dell'Anno 171 (f
1 o	<"■■>	~	'
¿fifi * O" rmfí,(dhr¿ potl rtcit&tionem pridičJ* Sebe Im! x de verb» 4 ¿ uobvm ^ prxffn{ibm ^fjtm 7>-¡t.tifaf iiiííhí	Ceal-ßrxm v'/t ¡"pr.i rc7.im eodem
fäit Á V. í,	4¡?f;UtMS ad (auuittii <¡i> t-xcon,unit alione
yuan1 prjmijJoTtrni ta*fa1 & ocíj/ljflf qnomeJilibet forfj* ¡nattrerat; C Com**nu¡:o':¡ í-iJei/itm ^ pjrti. cijMiii nitric fff/f/íj/í'íorjr'n *u(r*mcni9iam , C	NU/r/J LU¡tf¡J vrittjll t Jí ^iifnfo TffiilutUT,
prx/enulfnt fr« trfrbät ^híJh^í,
¿T-^wC	yfr¿
v	¿ v
Tekst odricanja od hereze. Iz procesa protiv dubrovačkog neofita Nikole Sarace (1716.); (Archivio di Stato di Venezia, Santo Uffizio, busta 138.).
435
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
navode se trogirski primicer Mihovil Grisogono, arhiprezbiter Matija Dragono, vikar Dalmatinske dominikanske provincije Nikola Vitali i brojni drugi svečenici nižih zvanja i službi. Zanimljivo je da se kao osoba koja je utjecala na Fertiliove sklonosti prema protestantizmu izrijekom spominje mnogo čuveniji sljedbenik Lutherova nauka, Rabljanin Markantun de Dominis. U procesu vodenom protiv šibenskog stanovnika francuskog podrijetla Pietra Mauria, kao svjedoci, tužitelji i istražitelji spominju se istaknute osobe iz javnog života grada (plemiči Grgur i Ivan Detrico, sudski kancelar Ferdinand Fondra, kanonik Julije Zaccaria, učitelj Jakov Laiman iz Flandrije, zadarski inkvizitor Kornelio Nassi i dr.). Večina optuženih nije kažnjena teškim kaznama več uobičajenim duhovnim pokorama. Njihovi se slučajevi mogu ubrojiti u niz sličnih procesa koje je mletačka inkvizicija vodila na cjelokupnom državnom području u drugoj polovici XVI. i u XVII. stolječu.

Raznorodni vidovi pučkog praznovjerja ubrajaju se u najčešče optužbe koje terete sudionike istražnih postupaka mletačkoga Svetog oficija. Žitelji mletačkih pokrajina Dalmacije i Albanije javljaju se u nizu takvih procesa u više uloga: kao svjedoci, istražitelji, osumnjičeni te kao prvooptuženi. Primjeri neizravnog sudjelovanja u pro-cesima takve vrste odnose se na mletačkoga kanonika, Spličanina Lovru Papalija, koji kao istražitelj sudjeluje u postupku protiv četvorice prvooptuženih veslača-kažnjenika na mletačkoj ratnoj galiji (1704. god.). U svojstvu svjedoka sudjeluju u istom procesu i dva dalmatinska veslača-kažnjenika - Božo Matič i Jakov Gaspari iz Zadra (ASV, SU, b. 131). Godine 1715. iskaz Svetome oficiju podnosi kanonik ko-torske stolne crkve Tripun Pasquali, tada stanovnik mletačke župe S. Martino. Riječ je o svjedočenju u svezi Pasqualijevog poznanstva sa Mlečaninom Nicolom Fon-tanom i služavkom Antoniom Contarini koji su zajednički sudjelovali u magijskim obredima (ASV, SU, b. 137). Tripunov je rodak kotorski kanonik Antonio Pasquali koji, zajedno sa dubrovačkim neofitom Nikolom Saraccom, svjedoči protiv Mlečan-ke Marije optužene za magijske čine u svrhu ispunjenja osobnih prohtjeva (izradba i "prilagodba" čudotvornog magneta) (ASV, SU, b. 138, 1716. god.). Za razliku od navedenih procesa, u kojima su dalmatinski gradani prisutni kao osumnjičene osobe ili u svojstvu svjedoka, u četiri primjera riječ je o izravnim optužbama Svetoga oficija.13 U tim se primjerima za primjenu magijskih postupaka okrivljuju žene, od kojih su čak tri podrijetlom iz Zadra (sve su stanovnice Mletaka), a u jednom slučaju optužena potječe iz Klisa. Optužene pripadaju nižem društvenom sloju, njihova profesija i svakodnevna aktivnost (u nekim slučajevima prostitucija) graniči sa
13
Riječ je o procesima protiv Helene Krušič iz Klisa (1582), Andrijane Schiavone (1618), Antonije (1630) i Catarine Colomba (1721), sve tri podrijetlom Zadranke. Vidi: ASV, SU, b. 49, 72, 87, 139.
436
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
marginalnim skupinama, a mjesta njihovog prebivanja redovito su najsiromašnije gradske cetvrti u predjelu Castello. Nijedan spomenuti proces nije dovršen te nam je sudbina dalmatinskih iseljenica nepoznata.
Posljednja skupina procesa odnosi se na istražne postupke protiv duhovnih osoba optuženih za ponašanje neprimjereno svečenickim službama i duhovnim zvanjima. Poglavito je rijec o raznorodnim vidovima svjetovnoga života neprilicnog svecenickim zavjetima, pri cemu se kao najcešče spomenute optužbe navode priležništvo, blud, vrijedanje svetih sakramenata, nezakonito obavljanje svečenickih službi te podsticanje sukoba sa župskom zajednicom. Obuhvačeno je razdoblje od 1619. do 1744. godine, a kao mjesta dotadašnjeg djelovanja optuženih spominju se Sibenik, Vodice, Dubrovnik i Kotor te otoci Krapanj, Brac i Hvar.14
Optužbe protiv duhovnih osoba razlikuju se od slučaja do slučaja prema ozbilj-nosti i stupnju vjerodostojnosti. U primjeru brackih svečenika Nikole Pekasoviča (Nerežišča) i Ivana Ivaniševiča (župnik u brackom mjestu Dol),15 optužbe sadrže skup nepovezanih i nedovoljno obrazloženih navoda. U tockama optužbe se miješaju navodi za sklonost protestantizmu s onima za muhamedanstvo, istice svečenikov površan odnos prema crkvi, svečenstvu, vjerskim obredima i lokalnoj pastvi uopče, ali i naglašava pretjerano svjetovna zaokupljenost materijalnim probicima i zabavom. Optužbe potpisuje niz brackih uglednika i potom prosljeduje mletackom Svetom oficiju. lako je inkvizicija po primitku izvješča naredila prikupljanje novih podataka o optuženima, procesi nisu nastavljeni, što možda upučuje kako uvjerljivost svjedo-canstava nije izdržala provjeru koju je inkvizicija provela posredstvom povjerenika. Mnogo su ozbiljnije optužbe podignute protiv vodickog župnika Bartolomea Juri-ceviča (seksualni odnosi s nizom seljanki) i krapanjskog franjevca Narcisia (sklonost pedofiliji). Ni u jednom primjeru procesi nisu u cjelosti zakljuceni, iako je vodicki župnik - na zahtjev seoske zajednice - razrješen svečeničke službe u mjestu. Jedini primjer dovršenog procesa, provedenog na lokalnoj razini i u nadleštvu kotorskoga biskupa, zabilježen je u procesu protiv svečenika Ivana Pasqualia. Kao i u prethod-nim skupinama procesa, i u istragama protiv duhovnih osoba spominju se u svojstvu
14	Rijec je o procesima protiv sljedečih duhovnih osoba: Nikole Pekasoviča, kapelana u Nerežiščima na Bracu (1619); Bartolomeja Juriceviča, vodickoga župnika (1620); svečenika Ivana Pasqualia iz Ko-tora (1621); Ivana Ivaniševiča, župnika u Dolu na Bracu (1662); fra Tome Azzalinia, augustinca u samostanu Sv. Jurja u Sučurju na Hvaru (1664); fra Narcisia iz Sibenika, franjevackog redovnika na otoku Krapnju (1715) i fra Vicka iz Dubrovnika (1744). Vidi: ASV, SU, b. 73, 75, 77, 110, 111, 137, 143.
15	Rijec je o poznatom brackom pjesniku (1608-1665) koji je u povijesti hrvatske književnosti poznat kao autor izrazito "antiženskog" djela Kitta cvitya razlikoua (Venezia 1642).
437
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
tužitelja, voditelja istrage i svjedoka brojne osobe koje su u to vrijeme imale značaj-no mjesto u crkvenom i društvenom životu svoje sredine. Najviše lokalnih uglednika zabilježeno je u procesima protiv svečenika Pekasoviča i Ivaniševiča, a posebice se izdvajaju članovi uglednih plemičkih obitelji Cerineo, Filippi, Gospodnetič, Ivellio, Mladineo, Niseteo, Prodič (Vicko),16 Tomasseo i drugi. Brojni su i sudionici procesa protiv fra Tome Azzalinija, augustinskoga redovnika iz samostana Sv. Jurja u Suču-rju na otoku Hvaru. Istragu pokreču i u njoj sudjeluju brojni predstavnici crkvenoga života otoka Hvara: hvarski biskup, prior augustinskog samostana Sv. Marije u Jelsi (fra Nikola Goič), vikar augustinskog samostana Sv. Nikole u Hvaru (fra Nikola Tinazzi), prior augustinskog samostana na Braču (fra Juraj Tomiceo), prior samostana Sv. Jurja u Sučurju (fra Luka) i drugi. U procesu protiv kotorskog svečenika Ivana, potomka tamošnje ugledne plemičke obitelji Pasquali, kao glavni sudionici se navode knez Paris Malipero i biskup Jakov Pamfilio, dok se medu ostalim sudi-onicima procesa u različitim ulogama spominju i kotorski plemič Vicko Bolizza, svečenik Mihovil Cisilla i drugi. Na posljetku, u procesu protiv franjevca Narcisia, sa mletačkom inkvizicijom izravno suraduju šibenski kapetan Ivan Balbi i biskup Ivan Dominik Calegari.
Mletačka inkvizicija imala je tijekom prošlosti zapaženu ulogu u društvenoj i crkvenoj povijesti istočnojadranske obale. Raščlamba sudskih procesa mletačkog Svetog oficija nezaobilazno je gradivo za proučavanje temeljnih vjerskih pokreta i idejnih gibanja na širem području mletačkih prekojadranskih stečevina. Prijelaz na islam i pravoslavlje u mletačko-turskim (po)graničnim krajevima te širenje i odjeci protestantizma uzduž istarsko-kvarnerskih i dalmatinskih gradskih komuna, svoju su važnu dimenziju dobivali upravo tijekom trajanja sudskih istraga i procesa protiv nosioca ili privrženika heretičkoga nauka. Primjeri procesa protiv osoba optuženih za pučko praznovjerje, poglavito za primjenu magijskih postupaka, zadiru u proble-matiku onodobnih poimanja religioznosti i vjerskog života običnih ljudi prošlih vjekova. Na posljetku, procesi u kojima su protagonisti katoličke duhovne osobe sa istočnojadranske obale, otkrivaju čitav niz imena istaknutih svečenika i redovnika, o čijem se "zategnutom" odnosu sa Svetim oficijem i rimskom središnjicom znalo vrlo malo.
Sadržaji pretežitog dijela obradenih procesa zorno pokazuju kako odnos mletačke inkvizicije prema žiteljima prekojadranskih stečevina nije bio, kao što se to možda u prvi tren naslučuje, izrazito drastičan i poguban. Veči broj istražnih postupaka nije
16 Riječ je o glasovitom kroničaru otoka Brača (1628-1663), autoru povijesnoga djela Cronica del-1'isola della Brazza (1662).
438
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
završavao izricanjem smrtne kazne ili dugogodišnjim tamnovanjem, več uobičajenim i ne pretjerano teškim duhovnim pokorama. Višegodišnja progonstva sa mletačkog državnog područja ili najdrastičnije - smrtne kazne - odnosile su se samo na državno opasne i utjecajem močne nosioce odredenih vjerskih gibanja protivnih službenom nauku Katoličke crkve (primjeri Markantuna de Dominisa i Balde Lupetine). Na kraju se može zaključiti da su procesi mletačke inkvizicije, poradi brojnosti i širokog tematskog raspona, iznimno važan izvor za proučavanje društvene i vjerske povijesti istočnojadranske obale.
THE VENETIAN INQUISITION AND THE EASTERN ADRIATIC COAST ANALYSIS OF LEGAL SUITS FROM THE lit1 TO THE 18th CENTURIES
Lovorka CORALIC The Croatian Institute of History, HR-10000 Zagreb, Opaticka 10
SUMMARY
The Venetian inquisition (Santo Ufficio) is the fundamental church institution, charged with control over the religious life of the citizens. The Venetian Saint office was founded in the mid-13th century, it was renewed in 1547 at the time when Protestantism began to spread in the Venetian area. Besides the church persons (inquisitor, nuncio, curate, Venetian patriarch), the Saint office consisted also of the representatives of the civil government (three Venetian noblemen - Tre Savi sopra eresia). In the Venetian State archives a few hundred legal trials held from 1541 till 1794 have been preserved. A number of trials concerns persons, by birth from eastern Adriatic coast, mainly from Venetian cross Adriatic acquired territories (Istra, Dalmatia, Boka). In the works of Croatian, Slovene and Italian historians the trial against outstanding participants of the Protestant movement in Dalmatia (Markantun de Dominis) and in Istra (Baldo Lupetina, Aurelio and Peter Paul Vergerio, Giovanni Battista Goineo and others), are mainly dealt with. The main intention of this article is to present the trials of less known persons, who nevertheless took an active part in church and social events in the entire territory of the eastern Adriatic coast from the 16th to the 18th centuries. According to the subjects the following groups of investigating trials have been treated: transition to Islam, and to the Greek orthodox church, Protestantism, popular superstition and procedures against the clergy. Because of an extremely great number and of great variety of themes, the trials of the Venetian Saint office are an important source for the study of social and religious elements of historical events in the larger area of the eastern Adriatic coast during the past few centuries.
439
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
IZVORI I BIBLIOGRAFIJA
Albanese, F. (1875): L'Inquisizione religiosa nella Repubblica di Venezia. Venezia.
AMSI - Atti e Memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria.
Bellondi, V. (1902): Documenti e anedotti di storia veneziana (810-1854) tratti dall'Archivio de'Frari. Firenze.
Benedetti, A. (1975): Umago d'Istria nei secoli, II. Trieste 1975.
Benrath, K. (1887): Geschichte der Reformation in Venedig. Halle.
Benussi, B. (1924): L'Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste.
Bouwsma, W. J. (1968): Venice and the Defense of Republican Liberty. U: Renaissance Values in the Age of the Counter Reformation. Berkley-Los Angeles.
Bučar, F. (1910): Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Zagreb.
Bučar, F. (1917): Reformacija medju Hrvatima u Istri. Vjesnik Kraljevskog Hrvat-sko-slavonsko-dalmatinskoga Zemaljskog arkiva, 19, Zagreb, 161-186.
Cantimori, D. (1939): Eretici Italiani del Cinquecento. Ricerche storiche. Firenze.
Cantu, C. (1865-1866): Gli eretici d'Italia. I-II. Torino.
Cecchetti, B. (1874): La Repubblica di Venezia e la Corte di Roma nei rapporti della religione. I-II. Venezia.
Cella, S.: Albona. Trieste s.d.
Church, F. C. (1935): I Riformatori Italiani. I-II. Firenze.
Coglievina, M. (1950): Pier Paolo Vergerio il Giovanne. Pagine istriane, I, 4. Pola, 69-73.
Comba, E. (1897): I nostri protestanti. II (Durante la Riforma nel Veneto e nell'Istria). Firenze.
Crnkovic, N. (1985): Protestanti i "protestanti" u Istri i na Kvarnerskim otocima u 16. i 17. stoljecu. Croatica christiana periodica, IX, 16. Zagreb, 47-62.
Cultura e societa (1984): Cultura e societa nel Rinascimento tra riforme e manirismi (a cura di V. Branca e C. Ossola). Firenze.
Cuscito, G. - Galli, L. (1976): Parenzo. Padova.
Coralic, L. (1995): Hrvati u procesima mletacke inkvizicije (prvi dio). Croatica christiana periodica, XIX, 36. Zagreb, 19-68.
Coralic, L. (1996): Hrvati u procesima mletacke inkvizicije. Drugi dio: prote-stantizam. Croatica christiana periodica, XX, 37. Zagreb, 23-55.
Coralic, L. (1996a): Hrvati u procesima mletacke inkvizicije. Treci dio: magija i ostali procesi. Croatica christiana periodica, XX, 38. Zagreb, 1-44.
Coralic, L. (1997): Hrvati u procesima mletacke inkvizicije. Četvrti dio: magija i ostali procesi. Croatica christiana periodica, XXI, 39. Zagreb, 25-60.
Crnja, Z. (1964): Kulturna historija Hrvatske: Ideje - ličnosti - djela. Zagreb.
Da Mosto, A. (1937): L'Archivio di Stato di Venezia, I. Roma.
De Franceschi, C. (1879): L'istria. Note storiche. Parenzo.
440
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
De Franceschi, C. (1964): Istoria documentata della Contea di Pisino (a cura di figlio Carlo). Venezia.
Dignano (1975): Dignano e la sua gente. Trieste.
Eresia (1974): Eresia e Riforma nell'Italia del Cinquecento (Zbornik). Firenze-Chicago.
Forlati Tamaro, B. (1971): Pola. Padova.
Georgijevic, K. (1969): Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeca u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb.
Grendler, P. F. (1977): The Roman Inquisition and the Venetian Press, 1540-1605. Princeton.
Grendler, P. F. (1979): The "Tre Savi sopra eresia", 1547-1606: a Prosopographical Study. Studi veneziani, 3. Venezia, 283-341.
Gruber, D. (1924): Povijest Istre. Zagreb.
Kandier, P. (1883): Fasti sacri e profani delle chiese episcopali di Parenzo e Pola. Parenzo.
Kombol, M. (19612): Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb.
Laszowski, E. (1909): Matija Vlacic Frankovic (Mathias Flacius Illyricus), glasoviti Hrvat-Istranin XVI. vijeka. Zagreb.
Lemmi, F. (1939): La Riforma in Italia e i riformati italiani all'estero nel secolo XVI. Milano.
Ljubic, Š. (1870): O Markantunu Dominisu Rabljaninu. Rad JAZU, 10. Zagreb, 1159.
Ljubic, Š. (1870a): Prilozi za životopis Markantuna de Dominisa Rabljanina -spljetskoga nadbiskupa. Starine JAZU, 2. Zagreb, 1-260.
Miculian, A. (1979-1980): Contributo alla storia della riforma protestante in Istria I. Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno, 10. Trieste-Rovigno, 215-230.
Miculian, A. (1980-1981): Il Santo Ufficio e la riforma protestante in Istria. Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno, 11. Trieste-Rovigno, 171-240.
Miculian, A. (1981-1982): La riforma protestante in Istria (III). Processi di lute-ranesimo. Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno, 12. Trieste-Rovigno, 129169.
Miculian, A. (1982-1983): La riforma protestante in Istria (IV). Giacomo Morosini e la diocesi di Parenzo dal XV al XVII secolo. Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno, 13. Trieste-Rovigno, 293-332.
Miculian, A. (1983-1984): La riforma protestante in Istria (V). Pier Paolo Vergerio, Giovanni Battista Goineo e le comunità eterodosse di Capodistria nel XVI sec. Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno, 14. Trieste-Rovigno, 171-189.
Miculian, A. (1984-1985): La riforma protestante in Istria (VI). La diocesi di Cit-tanova nel XVI sec. Atti Centro di ricerche storiche-Rovigno, 15. Trieste-Ro-vigno, 61-108.
441
ACTA HISTRIAE VII.
Lovorka ČORALIC: MLETAČKA INKVIZICIJA I ISTOČNOJADRANSKA OBALA ..., 423-442
Miculian, A. (1983): Fonti ineditte per la storia della riforma in Istria. U:
L'Umanesimo in Istria. Firenze, 203-214. Miculian, A. (1989): Protestantska reformacija u Pazinskoj grofoviji. Pazinski
memorijal, XIII, 18. Pazin, 55-61. Mirkovic, M. (1938): Flacius, Zagreb. Mirkovic, M. (1960): Matija Vlačic Ilirik. Zagreb.
Novak, G. (1952-1953): Hereza Agostina Capogrossa, "protestanta", Splicanina.
Zgodovinski časopis, 6-7. Ljubljana, 596-603. Olivieri, A. (1981): Fra collctivita urbane e rurali e "colonie" mediterranee:
L'"Eresia" a Venezia. U: Storia della cultura veneta, 3/III. Vicenza, 468-512. Papo, L. (1974): Montona. Padova.
Paschini, P. (1959): Venezia e L'Inquisizione romana da Giulio III al Pio IV. Padova.
Pavat, M. (1960): La Riforma tridentina del clero a Parenzo e Pola. Roma. Pitasi, A. (1970): Diffusione e tramonto della Riforma in Istria. La diocesi di Pola nel '500. Pos. ot. iz: "Annali della Facolta di scienze politiche dell'Universita degli studi di Perugia", 1968-1970. Perugia, 1-65. Pulían, B. (1985): Gli Ebrei d'Europa e l'Inquisizione a Venezia dal 1550 al 1670. Roma.
Salimbeni, F. (1983): Fonti e studi sulla storia religiosa dell'Istria nel XVI secolo. U:
L'Umanesimo in Istria. Firenze, 167-192. Schuller, F. (1950): La riforma in Istria. Pagine istriane, I, 4. Pola, 63-68. Sestan, E. (1965): Venezia Giulia. Lineamenti di una storia etnica e culturale. Bari. Silvestri, E. (1903): L'Istria. Vicenza.
Stella, A. (1969): Anabattismo e antitrinitarismo in Italia nel XVI secolo: nuove
ricerche storiche. Padova. Vasoli, C. (1983): A proposito di Francesco Patrizi, Gian Giorgio Patrizi, Baldo Lupatino e Flacio Illirico. Alcune precisazioni. U: L'Umanesimo in Istria. Firenze, 37-61.
Vecchiato, E. (1891): L'Inquisizione sacra a Venezia. Padova. Vodnik, B. (1913): Povijest hrvatske književnosti. I. (Od humanizma do potkraj XVIII. stoljeca). Zagreb.
442