BIOTITNOKORDIJERITNI SKRILJAVAC SA ANDALUZITOM I SILIMANITOM IZ JAŠKE POTOKA U MOSLAVAČKOJ GORI Ljudevit Barič Pred nedugo vrijeme objavljen je u spomenici Miše Kišpatiča (Tu čan, 1953) nov prinos poznavanju kristalastih strjena Moslavačke gore. Po želji autora izvršio sam brojna teodolitnomikroskopska odredjivanja raznih minerala, koji sastavljaju stijene opisane u torn radu i to plagioklasa, amfibola, piroksena, cirkona, andaluzita, silimanita, forsterita i klorita. Posebno sam u s ti j eni1, koja se u spomenutom radu navodi kao a nd a 1 uz i t s k osi lima nits ki biotitski skril j ac (T u č a n , 1953, p. 58—65 i p. 79—81) uz ostalo odredio za plagioklase, da se tu radi o andezinima. Prema navodu autora taj je glinenac najobilniji mineralni sastojak stijene (Tu čan, 1953, p. 58) odnosno pretežni sastavni dio njezin (Tu čan, 1953, p. 79). Sa torn tvrdnjom i sa mojim mikroskopskim nalazom nije medjutim u skladu kemijska analiza te stijene (Tu čan 1953, p. 64 i p. 83, III), koja pokazuje samo 1.07% CaO. Za objašnjenje toga protuslovlja postavljaju se samo ove logične mogučnosti: 1. moja teodolitnomikroskopska odredjivanja plagioklasa su ne-ispravna; 2. navod autora, da je glinenac — prema mojim odredjivanjima andezin — najobilniji mineralni sastojak stijene, ne odgovara faktičnom stanju stvari; 3. kemijska analiza stijene je pogrešna; 4. kao četvrtu mogučnost mogli bismo uzeti istodobno djelovanje dvaju od tri pod 1—3 spomenuta faktora ili i svih triju. Uslijed logične mogučnosti, da se radi spomenutoga protuslovlja mora sumnjati i u moja odredjivanja plagioklasa, "proveo sam reviziju i nadopunu svojih odredjivanja plagioklasa, koji dolaze u spomenutoj stijeni. Radi potrebe za potpunošču proveo sam uz to i reviziju auto-rovoga navoda spomenutoga pod 2, kao i reviziju kemijske analize stijene. Prije nego se upustim u samo iznašanje svojih podataka, spo-menut ču, da sam radi objašnjenja gore spomenutoga protuslovlja proveo istraživanja ne samo na originalnom materijalu, koji je autor opisao na citiranom mjestu, nego i na materijalu, koji sam u svibnju 1953. godine sam sabrao u Jaški potoku. To je potok, koji sabire svoje vode u kraju jugozapadno od mjesta Šimljanik. Tekuči sjevernom stranom ispod brijega Josipovače ulijeva se on kod Novoga Sela uzvodno od Gornje Garešnice u potok Gaiešnieu; ovaj iduci najprijc prema istoku skreče kod mjesta Paši j an prema jugu, da bi južno od mjesta Garešnice ušao u rijeku Ilovu. Radi se o nalazištu u samom koritu Jaške potoka zapadno od kote 213. Ta se kota nalazi na cesti, koja od Podgariča preko brijega Josipovače vodi u Šimljanik. Stijena, o kojoj je riječ, javlja se na iskonu malo nizvodno od mjesta, gdje se u Jašku potok ulijeva dolazeči od zapada sjeverno ispod kote 260 desni' njen pritok.1 F. Koch (1899, p. 7) spo-minje tu stijenu kao »vanredno žilav, crn biotitni škriljavac«. Kao mineralne sastojke navodi on za te škriljavce (Koch, 1906, p. 5) biotit, kremen, plagioklas, muskovit, cirkon, granat, rutil, šalit, obični augit i apatit spominjuči posebno, da glinenca (plagioklasa) ima uvijek, ali u malim količinama.2 Na toj stijeni škriljava se struktura gotovo ni ne zapaža. Kao rezultat svih svojih ispitivanja mogu odmah spomenuti, da se tu zapravo radi o biotitnokordijeritnom škriljavcu, koji u dosta znatnoj količini' u sebi sadrži andaluzita sa silimanitom. Da provedem reviziju svojih odredjivanja plagioklasa, priredio sam od originalnoga uzorka, koji je ispitivao F. T u č a n, nove izbruske. Na više pogodnih presjeka odredio sam iznova sastav plagioklasa. Za odredjivanja sam uvijek birao zrna, u kojima je bilo više geometrijskih elemenata, kako bi rezultat teodolitnomikroskopskih odredjivanja bio sasma jednožnačan. Radi definitivne potvrde svojih prije dobivenih rezultata, koji se iznose u citiranom radu (Tu čan, 1953, p. 59—60), opisat ču ovdje podrobnije nekoliko mjerenja. a) Kao prvo zrno na vest ču jedan dvojak. U svakom individuumu dvojka bile su prilično obilato uložene uske lamele, ko je su — sudeči po izgledu — sta j ale gotovo okomito na šav obih sraslih po jedinaca. Rješavanjem u stereogramu opažanja mogao sam utvrditi, da se sraslačka os Bl/2 obih sraslih pojedinaca nalazi u šavu. Očitavanje njenih kutova prema glavnim vibracionim smjerovima Z, Y, X optičkih indikatrisa obih sraslih pojedinaca dalo mi je za nju ove sferne koordinate: B1/2 I8V20; 71 W>; 89° — [010]; 35°/o an; 1» S ili 1 [100] (001) ; 35% an; 1°S 1 Dio Jaške potoka nizvodno od utofea toga ipritoka zove Ko ch (1899, 1906) Josipovačom. Narod za taj naziv potoka ne zna. 2 Koch sam ništa ne govori o svojstvima tih minerala. Kako se iz teksta njegovih radova razabire (Koch, 1899, p. 4; 1906 na više mjesta), služi se on pri citiranju poj edinih minerala podacima o Moslavaokoj gori, ko je je objavio M. Kišpatič (1889, 1900) prenašajuči rezultate Kišpatičevih mikroskopskih odredjivanja na razne stijene, kako ih je on (Koch) u terenu vidio i shvafcio. Na sličan način je za normalu na šav Dj/2 izašlo ovo: Dj/2 7OV20; 20V20; 833/4° — RS; 36% an; točno ili 1(001); 36% an; 1° NW Prema Nikitinovom dijagramu (Nikitin, 1936, Tafel VII) za rješavanje glinenaca ne može se u ovom slučaju jednoznačno odlučiti, o kakvom se sraslačkom zakonu tu radi; o periklinskom ili o manebah-esiterelskom. Za kemijski sastav plagioklasa rezultat je medjutim jedno-značan. Isti sastav slijedi i iz uloženih lamela Lt u prvom odnosno' L2 u drugom sraslom pojedincu. Za njih su očitane ove koordinate: Lx 18°; 703/4°; 87V4° — 1 (010); 38% an; 1° SSW i L2 183/4°; 7IV20; 89° — -L (010); 38V2% an; 2° SSW Lamele su dakle u oba srasla pojedinca uločene po drugom pina-koidu. Kut izmed ju normal e na lamele i normale na šav očitan je Dl/2 ALi = 85V20 i Dl/a A L2 = 86V20 Kut optičkih osi odredjen je iz izmjerenoga položaja jedne optičke osi za prvi odnosno drugi individuum 2 V = + 88V20 odnosno 2 V = — 89° b) Na drugom jednom zrnu sa dva sistema uloženih lamela izmjeren je kut optičkih osi direktnim opažanjem obih optičkih osi Vi V2 = + 873A» Po jednom (L') odnosno drugom (L") sistemu lamela, ko j i su za-tvarali kut od 85¥2°, dobiveni su nakon očitavanja njihovih sfernih koordinata iz stereograma opažanja ovi podaci: L' 133/4°; 75Vs0; 89° —-L (010); 34% an; IV20 SSW L"713/4°; 193/4°; 85V4° — 1 (001); 35 % an; 1°NW ili RS; 34% an; IV20 SO c) Sasma slično kao pod b) dalo je drugo jedno zrno ove podatke: L' 17V20; 73V2°; 88° —1(010); 38 % an; točno L" 68V40; 23°; 813/4°—1 (001); 38%an; 1° NW ili RS; 38% an; V20 NW Kut optičkih osi iznosi 2V = — 88°, a kut izmed ju oba sistema lamela očitan je 85V20. d) U materijalu, koji sam u svibnju 1953. godine sam sabrao u dolini Jaške potoka oko 1 km uzvodno od mjesta, odakle potječe materij al, koji je ispitivao F. Tu čan, odredio sam takodjer jedan plagioklas sa dva sistema medjusobno gotovo okomitih lamela. Iz stereograma opažanja očitao sam, da kut medju njima iznovi 87°. Slično kao pod b) i c) dobio sam za sastav toga plagioklasa po jednom i drugom sistemu lamela ovo: L' 64°; 28°; 78°—1 (001); 42 °/o an; točno ili RS; 43% an; točno L" 22V20; 68V20; 85°— ±(010); 43% an; V20 SW Kut optičkih osi 2 V = + 89°. Nije potrebno navoditi dalje podatke, koje sam dobio za sastav plagioklasa, jer podaci navedeni ovdje pod a)—d) u dovoljnoj mjeri pokazuju, da revizija mojih podataka za sastav plagioklasa, kako su oni publicirani (Tu čan, 1953, p. 59—60) ne dovodi ni do kakve iz-mjene. Pripomenut ču, da sam i ovaj put izvršio odredjivanje relativne jakosti loma za te plagioklase obzirom na kanadski balzam. Pri tom sam po pomicanju Beckeove linije mogao utvrditi, da im je indeks loma veči od indeksa loma kanadskog balzama. Plagioklas je u izbruscima lako prepoznati baš po sraslacima odnosno po više manje obilato uloženim sraslačkim lamelama. Prema tomu, kakav presjek zrna u preparatu imamo, vidi se jedan ili dva sistema tih lamela, ko j i su — kako je to naglašeno u opisu pod a)—d) — gotovo okomiti jedan prema drugomu. Cesto su te lamele uložene tako gusto, da to smeta mjerenjima. Plagioklasi su u preparatima rijetki i često nejednoliko raspodije-ljeni. U pojedinim preparatima, kako onim, koje je za svoj rad uzimao F. Tu č an (1953), tako i u onim, koje sam kasnije radi revizije sam načinio, više puta čemo se tek tu i tamo namjeriti na gdjekoji plagioklas sa karakterističnim Jameliranjem. U tom se pogledu moj mikroskopski nalaz bitno razlikuje od podataka, koje je u svojoj publikaciji naveo F. Tučan (1953, p. 58), prema kojemu je glinenac »najobilniji mineralni sastavak« odnosno — kako on u njemačkom sadržaju (Tučan, 1953, p. 79) kaže »Feldspat ist der iiberwiegende Gemengteil«. On nadalje za glinence na istom mjestu (Tučan, 1953, p. 58) kaže i ovo: »Razvio se u nepravilnom zrnju, pa gdje je svjež, bez sraslaca i bez pukotina kalavosti — a takav je pretežnom česti — možemo ga razlikovati od kremena samo u konvergentnoj svjetlosti medju unakrštenim nikolima, utvrdivši dvoosnost, odnosno jednoosnost jednoga ili drugoga minerala.« Pokazat ču odmah, da ta pretežna čest glinenaca nije ništa, drugo nego kordijerit. I mnogi lijepo izraženi sraslaci — poimence dvojci i trojci — u izbruscima pripadaju tom mineralu. U izbruscima mogu se pri pro-matranju pod mikroskopom i uz malo povečanje nači pojedine partije, koje gotovo potpuno sastoje od kordijeritnih zrnaca. Prema tome se opis glinenaca, kako ga je autor dao (Tučan 1953, p. 58—60 i p. 79), največim dijelom odnosi na kordijerit, a ne na glinence. II. K®rdi|erit ui škriJjavciinaa iz Jaške potoka u Moslavaškoj gori Da se u ovom slučaju doista radi o kordijeritu, to izlazi iz mikroskopskih odredjivanja, ko j a sam izvršio. Koliko mi je poznato, to bi bio prvi nalaz kordijerita u Hrvatsko j. On je možda utoliko značajniji, što kordijerit ovdje nastupa kao pretežni, to jest kao bitni sastavni dio stijene. Kako u originalnim izbruscima, kojima se služio autor, tako i u izbruscima, koje sam kasnije od istoga materij ala načinio, izvršio sam brojna teodolitnomikroskopska odredjivanja kuta optičkih osi. Ta sam odredjivanja upotpunio i mjerenjima izvršenim na izbruscima priredje-nim od materij ala, koji sam u Jaški potoku sam sabrao u svibnju prošle godine. Za veličinu kuta optičkih osi dobio sam na zrnima, gdje je bilo moguče taj kut odrediti iz izmjerenoga položaja samo jedne optičke osi, ove podatke: 2V = — 8IV20; —81°; — 78V20; — 8OV20; —78°; — 78V20; —77°; — 8IV20; — 78V20; —77°; —79°; — 77V20. Na zrnima, gdje sam mogao direktno zapažati obje optičke osi, dobio sam za kut optičkih osi ove vrijednosti: 2V = - 79V40; — 78V20; — 78s/4°; —79°; — 783A0; —78°; —79V20; — 78V40; — 77V40; — 793A°; — SOW. Da bi točnost tih opažanja bila veča, priredio sam si deblje izbruske, a pri namještanju glavnega vibracionoga smjera Y optičke indikatrise kordijerita u os A4 univerzalnoga stoliča kao i pri odredjivanju položaja optičkih osi služio sam se konvergentnim svijetlom. Kolebanja navedenih vrijednosti nijesu velika i — kako se razumije samo po sebi — ona su manj a u slučaj evima, kad se moglo direktno opažati obje optičke osi. Iz svih netom navedenih vrijednosti dobiva se, ako poj edinim vrijed-nostima za kut optičkih osi dobivenim direktnim namještanjem obih optičkih osi dadnemo dvostruku težinu, ova srednja vrijednost: 2 V r= — 79° Po kutu optičkih osi kordijerit se dakle razlikuje u našo j stijeni od plagioklasa. Dok se kod plagioklasa taj kut vrti oko 90°, kod kordijerita iznosi on 79° oko vibracionoga smjera X indikatrise. Po optičkom karak-teru kordijerit iz ovoga nalazišta je dakle negativan. Malo više navedene pojedinačne vrijednosti za kut optičkih osi 2 V predstavljaju veličinu toga kuta, kako je ona dobivena direktnim čita-njem vrijednosti na skali instrumenta pri mjerenju medju segmentima sa indeksom loma 1,554 bez uzimanja bilo kakve korekture radi razlike izmedju indeksa loma Nm kordijerita i indeksa loma segmenata. Kako ču naime odmah razložiti, Nm našega kordijerita se tako malo razlikuje od indeksa loma spomenutih segmenata, da bi korektura bila mnogo manj a, nego što su granice pogrešaka pri radu po teodolitnomikroskop-skoj metodi. Pri odredjivanju kuta optičkih osi mogla se u konvergetnom svijetlu na debljim preparatima jasno utvrditi slaba disperzija r < v. Za tri glavna indeksa loma Ng, Nm i Np mogao sam isporedjujuči ih u bijelom svijetlu pomoču Beckeove linije sa indeksom loma kanadskoga balzama utvrditi, da su indeksi loma Ng i Nm veči od mdeksa lorna kanadskega balzama, Tndeks loma Np je naprotiv jednak indeksu loma kanadskoga balzama. To se razabire po tom, što u ovom slučaju Beckeova linija potpuno nestane, a obrisi zrna se tako savr-šeno izgube, da izgleda, kao da se zrno rasplinulo u balzamu. Na temelju toga možemo reči, da je za kordijerit iz Jaške potoka u Moslavačkoj gori indeks loma Np = 1,539. Da bih dobio druga dva indeksa loma Nm i Ng, izvršio' sam točna odredjivanja 'triju glavnih dvoloma Ng—Np, Ng—Nm i Nm—Np tako, da sam pomoču univerzalnoga stolica namjestio okomito na os mikroskopa A5 odnosne simetrijske presjeke indiikatrise minerala i nakon toga odredio reducirane razlike u hodu. Za mjerenje razlike u hodu poslužio sam se Berekovim kompenzatorom. Ako su razlike u hodu bile malene, umetnuo sam u tok svijetla još i gipsnu pločicu sa vlastitom razlikom u hodu od 532 m /j,. Povisivši na taj način razliku u hodu zrna za 532 m p, mogao sam odredjivanje razlike izvršiti točnije, nego što bi to bilo mogu-če odredjujuči direktno malu razliku u hodu bez uložene gipsne pločice. Mjerenja razlike u hodu vršio sam u bijelom svijetlu. Za odredjivanje debljine izbrusaka poslužio sam se osjetljivom metodom pomoču kremenih zrna u izbrusku (B e r e k , 1924, p. 128—130). Maksimalni dvolom Ng—Np odredio sam na pet zrna. Na dva zrna, kojima je debljina bila 0,0450 mm, dobio sam: Ng—Np = 0,0114 i Ng—Np = 0,0122. Na dalja tri zrna, kojima je debljina bila 0,0950 mm, dobio sam ove rezultate: Ng—Np = 0,0117 Ng—Np = 0,0122 Ng—Np = 0,0123 Srednja vrijednost iz tih pet odredjivanja, čije se podudaranje može označiti kao vrlo dobro, jest: Ng—Np = 0,0120 ± 0,0002. Dvolom Ng—Nm odredio sam na tri zrna, od kojih je jedno bilo debelo 0,0950 mm, drugo 0,1207 mm i treče 0,0792 mm. Dobio sam redom: Ng—Nm = 0,0050 Ng—Nm = 0,0048 Ng—Nm = 0,0047 Srednja vrijednost Ng—Nm = 0,0048 Dvolom Nm—Np odredio sam na jednom zrnu debelom 0,0950 mm i dobio Nm—Np = 0,0072 Poznavajuči indeks loma Np možemo sada pomoču odredjenih vri-jednosti za dvolome Ng—Np i Ng—Nm odnosno Nm—Np zaključiti, da indeksi loma za kordijerit iz Jaške potoka imaju ove vrijednosti: Np = 1,539 Nm = 1,546 Ng = 1,551 Točnost tih podataka za indekse loma iznosi obzirom na to, da je vrijednost za Nip dobivena — možemo reči — metodom imerzije, oko ± 0,003. Sto se tiče mikrof iziograf ij e kordijerita u našo j stijeni, tu bih u prvom redu ponovio ono, što za nj — misleči da se tu radi o glinencu — u svom radu navodi F. Tučan (1953, p. 58 i 79). Prema njemu kordijerit je največim dijelom svjež, bez sraslaca i bez pukotina kalavosti. Zrnca zubičasto zadiru jedna u druga kako medjusobno tako i u druge minerale. Redovno je natrunjen kao nekim prahom, a često uklapa u sebi pravilne ili razvučene heksagonske lističe ili oduljene lamele biotita. Uklapa nadalje on u sebi i nepravilna zrnca kremena, glinenca, prutiče silimanita, zrnca andaluzita, ilmenit, vlaknati muskovit i cirkon. Kao nadopunu tom opisu mogao bih dodati, da se kordijerit često javlja i u sraslacima dvojcima, a rjedje se mogu u preparatima nači i sraslaci trojci. Dosta rijetko možemo se namjeriti i na zrna sa pravilnim šesterostranim obrisima. Teodolitnomikroskopski utvrdio sam, da ti obrisi odgovaraju kombinaciji osnovne prizme (110) i drugoga pinakoida (010). Da se radi o plohama osnovne prizme (110), to se dalo zaključiti po tom, što su normale na te plohe ležale u ravnini YZ optičke indikatrise kordijerita zatvarajuči sa glavnim vibracionim smjerom Z, ko j i se podudara sa kristalografskom osi [010], kut, veličina kojega mi je u nekoliko izmje-renih slučajeva kolebala izmedju 59° i 61°. Drugi pinakoid lako je bilo identificirati po tom, što se njegova normala podudara sa vibracionim smjerom Z optičke indikatrise. Sraslaci dvojci — kako je več rečeno — dosta se često vide u izbrus-cima kao jednostavni dodirni sraslaci ili kao sraslaci, gdje jedan manj i individuum zalazi dosta nepravilno u drugi veči (si. 1). Rijetko se vide i polisintetski dvojci (si. 2 i 3). Sraslaci trojci takodjer se u izbruscima nalaze rijetko (si. 4). Kao sraslački šav najčešče sam nalazio plohu (110), a rjedje plohu (130); ova potonja lako se može prepoznati u stereogramu opažanja po tom, što njena normala leži v ravnini YZ optičke indikatrise zatvarajuči se smjerom Z kut od 30°. U jednom slučaju mogao sam prizmu (130) utvrditi i kao terminalnu plohu. U stijeni, koju F. Tučan (1953, p. 58 i p. 79) navodi kao »andalu-zitskosilimanitski biotitski škriljac« javlja se kordijerit kao pretežni sastavni dio njezin. Iza kordijerita dolazi po količini biotit, pa andaluzit sa silimanitom i .kremen. Ilmenit je čest u sitnom zrnju. Muskovita nema mnogo, a i glinenac (andezin) je dosta rijedak. Rijetko se pojavljuju cirkon i granat. Tu se dakle radi — kako je več spomenuto — o biotitno-kordijeritnom škriljavcu sa andaluzitom i silimanitom. Mikroskopski opis te stijene nadopunio bih u torn smislu, što se u izbruscima, kojima se za svoja ispitivanja služio P. Tu can, rijetko nalaze u biotitu oko cirkona i pleohroitski dvori. Kudikamo češči su pleohroitski dvori u biotitu izbrusaka priredjenih od materijala, koji sam 1953. godine sam sabrao u dolini Jaške potoka uzvodno od onoga mjesta, na ko jem se u potoku javlja stijena, ko ju su opisali F. K o c h i F. Tu - 3. si. — Fig. 3 4. si. — Fig. 4 čan. Pleohroitski dvori zapažaju se rjedje oko cirkona i u kordijeritu. Pleohroizam tih dvorova ukazuje se na taj način, da je kordijerit nježno svijetlo žut za svoj vibracioni smjer X, dok je za vibracione smjerove Y i Z bezbojan. U mnogim preparatima priredjenim od netom spomenutoga uzvodno sabranoga materijala zapaže se još jedan mineral. Andaluzit je naime često u izbruscima okružen gustim vijencem sitnih, lijepo zelenih zrna, ko j a se ističu visokim reljefom i hrapavom površinom, a med ju ukrštenim nikolima su izotropna. Van svake sumnje se tu radi o mineralu spinelske skupine (pleonast). Na temelju svega dosad spomenutoga možemo za škriljavce iz doline Jaške potoka u Moslovačkoj gori reči, da se u njima javljaju karakteristični kontaktnometamorfni minerali i to kordijerit, andaluzit, silimanit, granat (u izbruscima slabo ružičast) i spinel. Ti su škriljavci nastali kon-taktnometamorfnim djelovanjem granitne magme, koja je dala materi-jal za razvitak moslavačkih granita. Da bi se odgovorilo na pitanje, koje su stijene kontaktnim djelovanjem pretvorene u današnje biotitnokordi-jeritne škriljavce sa andaluzitom i silimanitom, moramo osobito uzeti u obzir to, da su glavni sastavni minerali tih škriljavaca minerali, koji u znatno j količini sadrže aluminij. S obzirom na to možemo zaključiti, da ti škriljavci u Jaški potoku vuku svoje porijeklo iz negdašnjih glinastih stijena. To bi bila, kako več spomenuh, prva vi j est o kordijeritu u Hrvatskoj. Na području Jugoslavije spominje se on takodjer rijetko. S. Uroševič (1900, p. 94 i p. 108—109) utvrdio je njegovo pojavljivanje u tinjčevom škriljavcu (mikašistu) iz potoka Čuprije na južnoj strani planine Bukulje kod Arandjelovca u" Srbiji. Kordijerita ima po njemu u to j stijeni veoma mnogo. Drugo nalazište spominje O. H. E r d m a n n s d o r f f e r (1924, p. 301) u Makedoniji i to u kraju zapadno od Strumice i Dojranskoga jezera. U gnajsima, koji se tu pružaju preko Stojakova, Bogdanaca i Mravinaca te Pirave i Udova uz biotitne gnajse osobito su prošireni kordijeritni gnajsi, koji se več makroskopski mogu kao takvi prepoznati. Kordijerit često pokazuje tipičnu pretvorbu u pinitne agregate, a djelo-mice dolazi i u svježim ljubičastim zrnima veličine do 1 cm. Kod Rabrova dolazi kordijerit djelomice i u polisintetskim sraslacima. Pomislimo li na to, da je kordijerit jedan od najraširenijih minerala u kristalinskoj zemljinoj kori (Eskola, 1946, p. 360), tad tri nalazišta na području Jugoslavije predstavljaju zapravo veoma malen broj nalazišta na torn teritoriju. Ne bi bilo zgorega, da se ubuduče pri detaljnijim mineraloško-petrografskim istraživanjima kod nas osobito pripazi na kordijerit i to posebno zbog toga, što se on pri površnijim pregledava-njima u terenu i u mikroskopskim izbruscima može zamijeniti sa kremenom ili glinencima. III. O teodolitnomikroskopskim odredjivanjima kordijeritnih sraslaca O teodolitnomikroskopskim mjerenjima kordijerita odnosno njegovih sraslaca govore C. Buri i Parga-Pondal u svom radu o kordi-jeritnom andezitu sa granatom od Hoyaza kod Nijara u Španiji (B u rri — Parga-Pondal, 1936, p. 238—243). Iznio bih ovdje ponešto iz svojega iskustva pri tim mjerenjima. Sraslaci kordijerita poznati su po dva zakona: po (110) i (130). Kako za dvojke, tako i za trojke po tim zakonima karakteristično je — kako to naglašuju Burr i i Parga-Pondal ;— da se glavni vibracioni smjerovi X indikatrise svih sraslih pojedinaca podudaraju. To drugačije ne može biti, jer kao sraslačke osi u spomenuta dva zakona fungiraju normale na (110) odnosno (130), a ti su smjerovi oikomiti na vibracioni smjer X indikatrise kordijerita. Taj se vibracioni smjer podudara sa njegovom osi c. Sa osi b kordijerita podudara se vibracioni smjer Z, a sa osi a smjer Y. Normale na (110) odnosno (130) čine sa kristalograf-skim os ima b, a i c odnosno sa glavnim vibracionim smjerovima Z, Y, X kutove, veličinu kojih možemo unaprijed izračunati iz osnih elemenata kordijerita. Poslužimo li se za ta izračunavanja osnim odnosom a : b : c = 0,58709 : 1 : 0,55835 kako ga je za kordijerit odredio Miller (Hintze, 1897, p. 918), tad čemo redom dobiti ove vrijednosti: 1 (110).....59° 35'; 30° 25'; 90° 1 (130)..... 29° 35'; 60° 25'; 90° ili zaokruženo -L (110).....59V20; 30V20; 90° -L (130)..... 29V20; 6OV20; 90° Te kutove možemo medjutim očitati iz stereograma opažanja, ako u njemu raspolavljanjem kutova medju istovrsndm vibracionim smjerovima obih sraslih poj edina ca konstruiramo sraslačku os za taj sraslački par. Shvatimo li sad u izbruscima kordijerit zbog sličnosti pogrešno kao plagioklas, tad čemo za sraslačku os B3/2 krivo shvačenoga glinenca po prvo navednim koordinatama služeči se Nikitin o vim dijagramom za rješavanje plagioklasa (Nikitin, 1936, Tafel VII) dobiti ovo rješenje: Ba/1 59V2«; 30V2°; 90°—1 (021); 32% an; 2° SW Slično bismo po koordinatama sraslačke osi za drugi zakon na kordi-jeritu, ako ga pogrešno shvatimo kao plagioklas, dobili ovo rješenje: Bj/2 29V20; 6OV20; 90°—1(021); 34% an; WNO Došli bismo dakle do krivoga zaključka, da se radi o sraslacima po bavenskom zakonu za plagioklas, koji bi u svom sastavu imao 32°/o odnosno 34% anortitne supstancije. Iz netom spomenutoga možemo izvesti ovaj zaključak: ako nam pri teodolitnomikroskopskim mjerenjima večega broja sraslaca, za koje možda mislimo, da su sraslaci plagioklasa, prigodom njiihovoga rješavanja po-moču Nikitinovoga standartnoga dijagrama (Nikitin, 1936, Tafel VII) kao sraslački zakon izlazi razmjerno rijedak bavenski zakon, i za sastav plagioklasa oko 32—34% an, tad moramo pomišljati na to, da se tu zapravo ne radi o plagioklasima spomenutoga sastava, nego o kordijeritu. Na taj način nam teodolitnomikroskopska istraživanja da ju dalju jednu mogučnost za razlikovanje plagioklasa od kordijerita u mikroskopskim izbruscima. IV. Pravilno srastanje andaluzita i silimanita u biotitnokordijeritnom škriljavcu iz Jaške potoka Vi jesti o pravilnom srastanju andaluzita i silimanita javljaju se u mineraloškoj literaturi pred šest i po decenija. Prvi je na to upozorio A. Lacroix (1888), opisujuči andaluzite u andaluzitnoj stijeni iz Ceylona. Tu je Lacroix več utvrdio tri načina orijentiranoga srastanja obih minerala. Dva orijentirana srastanja su tafcva, da su kristalografske osi jednoga i drugoga minerala paralelne. U jednom slučaju su paralelne isto-imene osi. U drugom slučaju podudara se os a obih minerala, dok su njihove osi b odnosno osi c ukrštene; drugim riječima: u ovom potonjem slučaju se os b jednoga minerala podudara sa osi c drugoga i obratno. Treče pravilno srastanje andaluzita i silimanita sastoji se u tom, da su plohe (100) obih minerala paralelne, t. j. osi a jednoga i drugoga minerala se podudaraju, ali osi c nagnute su pod kutom od 45°. U istoj radnji spominje Lacroix orijentirano srastanje andaluzita i silimanita sa paralelnim istoimenim osima u stijenama od Moulin-vieux u okolici Mor-laixa (Finestere), ko je su prema geologu C h. Barroisu nastale djelo-vanjem granita na devonske škriljavce, -Skoro iza toga uitvrdili su to srastanje u kordijeritnom gnajsu sa Mont-Pilata kod Chuperie na putu od Graixa prema Bourg-Argental Michel-Levy i Termier (1889). Istodobno je A. Lacroix (1889) opisao novo nalazište u metamorfo-ziranim pješčenjacima od Chalets-Saint-Neree u dolini Barouse kod Bagneres-de-Bigorre (Hautes-Pyrenees). Osim oba srastanja sa paralelnim osima dolaze tu i srastanja, gdje su osi c obih minerala nagnute pod 60°. Na taj su način u kratkom vremenskom razmaku bile utvrdjene četiri vrste orijentiranoga srastanja andaluzita i silimanita. Do danas u tom pogledu nema nikakve izmjene (vidi n. pr. Vultee, 1952, p. 339). Naikon prvih otfcriča brzo se povečavao broj nalazišta sa orijentiranim srastanjima andaluzita i silimanita. Tako n. pr. Miigge 1903. godine u svom radu o pravilnim srastanjima raznovrsnih minerala (Mugge, 1903, p. 399) navodi, da prema Saueru (1894) u gnajsima iz područja rijeke Rench u Badenu (Njemačka) dolaze paramorfoze silimanita po andaluzitu sa paralelnim c-osima. Na istom mjestu navodi Miigge i Salomonov podatak (Salomon, 1898, p. 206) o prekrasnim srastanjima andaluzita i silimanita sa paralelnim vertikalnim osima u rožnacu sa Cima d'Asta te Heddleov podatak i(Heddle, prema Miigge, 1903, p. 399) o fino vlaknatom fibrolitu od Clashnaree, koji je cesto paralelah sa crvenim andaluzitom. Uz to spominje M ii g g e i rezultate istraži-vanja provedenih po Vernadskomu (Vernadsky, 1900) o pre-tvaranju andaluzita u silimanit pri kojih 1350° C. Pretvorene partije potamnjuju pri tom u istom položaju i to paralelno sa osi c prvotnoga andaluzita. Položaj novo nastaloga produkta može dakle odgovarati samo jednom od oba gore spomenuta srastanja andaluzita i silimanita sa paralelnim osima. Da su obzirom na strukturu tih minerala uslovi za oba njihova orijentirana srastanja sa paralelnim osima dobro ispunjeni, na to su upo-zorili Spangeberg i Neuhaus (1930, p. 491—492). Dosad poznatirn slučaj evima tih Si astaiija pridulazi novo nalazište iz Jaške potoka, koje je opisao F. Tu čan (1953, p. 61 i 81). Buduči da se tu medjutim izrijekom ne govori o tom, koje od oba pravilna srasta-nja sa paralelnim kristalografskim osima — ili možda i oba — tu dolazi, pokušao sam razriješiti ta j zadatak. Teodolitnomikroskopski ide to pri-lično lako. U slučaju orijentiranoga srastanja uz paralelizam istoimenih kristalografskih osi moraju se glavni vibracioni smjerovi X, Y i Z indi-katrise andaluzita podudarati redom sa glavnim vibracionim smjerovima Z, Y i X indikatrise silimanita. Mjerenjem sam u nekoliko slučaj eva doista mogao utvrditi netom spomenuti medjusobni odnos glavnih vibra-cionih smjerova obih minerala. Možemo prema tomu tvrditi, da u biotit-nokordij eritnim škriljavcima iz Jaške potoka andaluzit i siliminat dolaze pravilno srašteni sa paralelnim istoimenim osima. Na drugi slučaj pravilnoga srastanja tih minerala, kad su kristalne osi njihove takodjer paralelne, ali se taj paralelizam ne odnosi — kako je gore spomenuto — na istoimene osi, nijesam se dosad namjerio. U ovom slučaju morali bi se glavni vibracioni smjerovi Z, Y i X andaluzita podudarati redom sa glavnim vibracionim smjerovima X, Z i Y silimanita. V. Kemijska amaliza stijene Da bi revizija podataka, koje je objavio F. Tučan (1953) bila pot-puna, proveo sam i kemijsku analizu stijene, o kojoj se radi. Odabrao sam za to materij al od istoga uzorka, od kojega je načinjena i prva, več objavljena analiza (Tučan, 1953, p. 64 i 83, III). Dobio sam ove podatke: Analitičar: Ljudevit Barič. SiO, .... .... 51,15 °/o TiO~ .... .... 1,36 ALO, . . . .... 27,76 Fe2Os . . . .... 1,84 FeO .... .... 9,38 MnO .... .... 0,26 CaO .... . . . . 1,32 MgO .... .... 3,28 Na20 .... . . . . 0,98 K.,b .... . . . . 1,83 P2O5 .... . . . . 0,14 H2O-..... .... 0,08 H,0+ . . . . 0,94 100,32 Gustoču stijene odredio sam metodom piknometra. Odredjivanje sam vršio uz temperaturu 20° C. Dobio sam d20oC = 2,8076. Korigiramo li to na vodu od 4° C, dobit čemo za gustoču stijene d = 2,805. Pokušamo li tu analizu isporediti sa mineraloškim sastavom stijene, kako sam ga dao u razdjelu II ovoga rada, tad čemo vidjeti, da je jedno s drugim u skladu. Maleni sadržaj CaO (1,32%) upučuje na to, da ni u kom slučaju ne može biti mnogo andezina. Pretpostavimo li, da bi sav kalcij bio vezan u obliku toga glinenca, tad bismo ga u stijenii imali 15,87 °/o (1,32 CaO + 9,24 Si02 + 4,21 A1203 + 1,10 Na20). Pri torn ne smi-jemo smetnuti s uma, da je to samo teoretski moguči maksimum. Pitanje je naime, da li su svi atomi kalcija doista sadržani u plagioklasu i nigdje drugdje. Možda če od malene količine kalcija, koju pokazuje kemijska analiza, jedan dio biti sadržan u kordijeritu. Obično se uzimlje, da u kordijeritima nema kalcija (R o sen b u s c h , 1927, p. 374). Ipak treba primijetiti, da analize kordijerita ne doduše uvijek, a ono ipak često poikazuju sadržaj od nekoliko desetinki pošto CaO (T h i e 1 e , 1940/41, p. 80—82). Na taj način postaje količina plagioklasa još manja, kako je to u skladu sa mikroskopskim nalazom. Magnezij uz feroželjezo ulaze u sastav glavnih sastojaka stijene, kordijerita i biotita. Za to se troši i velik dio aluminija. Preostatak ovoga sadržan je kao sastavni dio andaluziita i silimanita. Visoki sadržaj Ti02, koji analiza pokazuje, ulazi bez sumnje velikim dijelom u sastav stijene kao ilmeniit, koji se u izbruscima zapaža oesto (Tu čan, 1953, p. 63 i 81) i to gotovo uvijek u obliku sitnoga zrnja. Jedan dio titana bit če medjutim vjerojatno sadržan i u biotitu, koji ovdje pokazuje osebujnu crvenosmedju boju, kakvom se odlikuju biotiti u kontaktnometamorfnim stijenama, kao što je naša (Rosenbusch, 1923, p. 606). Sprejel uredniški odbor dne 16. junija 1954. ANDALUSIT- UND SILLIMANITFUHKENDER BIOTITCORDIERIT-SCHIEFER AUS DEM JASKA-BACH IN MOSLAVACKA GORA Vor kurzem erschien ein neuer Beitrag zur Kenntnis der kristalli-nischen Gesteine der Moslavačka gora (Moslavrna-Gebirge) in Kroatien (Tu čan, 1953). Dieses Gebirge befindet sich in der Ostsudostrichtung ungefahr 80 Km entfernt von Zagreb. Viele Minerale wurden in dieser Arbeit, dem Wunsche des Autors entsprechend, vor mir theodolit-miikroskopisch bestimmt. Im besonderen habe ich im Gestein, das in der erwahnten Arbeit als Andalusitsillimamitbiotitschiefer zitiert wird (Tu čan, 1953, S. 58—65, 79—81), unter anderem auch Plagioklase als Andesine bestimmt. Nach der Angabe des Autors kommt dieser Feldspat im Gestein am reichlichsten vor (T u č a n, 1953, S. 58) beziehungsweise er stellt den iiberwiegenden Gemengteil des Gesteins dar (T u č a. n , 1953, S. 79). Chemische Analyse des Gesteins zeigt aber nur 1.07 °/o CaO (T u č a n, 1953, S. 64 und 83, III). Fiir die Klarung dieses Widerspruches ist logisch nur Folgendes moglich: 1. meine theodolitmikroskopischen Bestimmungen der Plagioklase sind unrichtig; 2. die Angabe des Autors, Feldspat sei der iiberwiegende Bestand-teil des Gesteins, entspricht nicht dem tatsachlichen Befund; 3. chemische Analyse des Gesteins 1st fehlerhaft. Vielleicht wirken sich auch mehrere der angefuhrten Moglichkeiten gleichzeitig aus. Mich personlich betrifft besonders die unter 1) ange-gebene Moglichkeit. Ich habe mich deswegen entschliessen miissen, Revision und Vervollstandigung meiner Bestimmungen der in dem Gestein vorkommenden Plagioklase durchzufiihren. Der Vollstandigkeit halber habe ich auch die Revision der unter 2) erwahnten Angabe des Autors sowie auch der chemischen Analyse ausgefiihrt. Meinen Unter-suchungen habe ich nicht nur das vom Autor in der zitierten Arbeit beschriebene Originalmaterial, sondern auch die von mir im Mai 1953. im Jaska-Bach gesammelten Gesteinstiicke unterzogen. Dieser Bach hat sein Quellengebiet im nordostlichen Teil des Moslavina Gebirges, siid-westlich von dem Dorfe Šimljanik. Er fliesst nordlich am Josipovača Berg und miindet bei Novo Selo in den Bach Garešnica ein; der letzt-erwahnte Bach fliesst zuerst nach Osten, bei dem Dorfe Pašijan lenkt er gegen Siiden ab und siidlich vom Ort Garešnica mundet er in den Fluss Ilova ein. Das Gestein, uber das berichtet wird, kommt im Jaska-Bach westlich von der Kote 213 (siehe die Spezialkarte 1 : 100.000). Diese Kote befindet sich an der Strasse, die aus Podgarič iiber den Berg Josipovača nach Šimljanik geht. Von der Stelle, wo in den Jaska-Bach — vom Westen herkommend — nordlich unter der Kote 260 sein rechter Zufluss ein-miindet, ein bisschen der Richtung des Baches entsprechend, kommt das Gestein anstehend vor. F. K o c h (1899, S. 7) erwahnt es als »ausserst zahen, schwarzen Biotitschiefer«. Er gibt fur solche Schiefer (Koch, 1906, S. 5) folgende Minerale als Bestandteile an: Biotit, Quarz, Plagio-klas, Muskovit, Zirkon, Granat, Rutil, Šalit, gewohnlichen Augit und Apatit. Er hebt dabei besonders hervor, dass die Feldspate zwar immer, aber nur sparlich vorkommen. Die schiefrige Textur des Gesteins ist kaum zu bemerken. Ich mochte sofort hier erwahnen, dass wir nach meinen Unter-suchungen mit dem Biotitcordieritschiefer, in welchem in grosserer Menge Andalusit und Sillimanit vorkommen, zu tun haben. I. Tlieodolitmikroskopisclie Bestiimnaungeiii der Plagioklase Die von mir ausgefuhrte Revision meiner veroffentlichten Angaben (T u č a n , 1953, S. 59—60) iiber die Zusammensetzung der Plagioklase ergab nichts neues. In dem Gestein kommen die Andesine mit ungefahr 40 °/o An vor. Plagioklase konnen in Diinnschliffen leicht nach ihren Zwillingen beziehungsweise nach reichlich oder weniger reichlich ein-gelagerten Zwillingslamellen erkannt werden. Je nach der Art des Schnittes im Diinnschliff kann man ein oder zwei Lamellensysteme, die immer fast senkrecht zueinander stehen, beobachten. Die Lamellen sind ofters so reichlich eingelagert, dass sie manchmal die Messungen erschweren. Plagioklase sind in Diinnschliffen selten; sie sind sehr ungleich-massig im Gestein verteilt. In den von F. Tučan untersuchten Diinn- schliffen, sowie in jenen, die ich spater deT Revision halber selbst gemacht habe, konnen wir nur hie und da ein Plagioklaskorn mit charakteristischer Lamellierung beobachten. Diesbeziiglich besteht zwi-schen meinem mikroskopischen Befund und den von F. Tučan ver-offentlichten Angaben wesentlicher Unterschied. Er gibt namlich an, der Feldspat sei »der am reichlichsten vorkommende Mineralbestand-teil« (Tučan, 1953, S. 58) beziehungsweise »der iiberwiegende Gemeng-teil« (Tučan, 1953, S. 79) des Gesteins. An derselben Stelle (Tučan, 1953, S. 58) sagt er iiber den Feldspat noch Folgendes: »Er entwickelte sich in unregelmassigen Kornern; wenn er frisch, ohne Zwillinge und ohne Spaltrisse vorkommt — und so ist er grosstenteils —, dann kann man ihn vom Quarz nur in konvergentem Licht zwischen gekreuzten Nicols durch das Feststellen der Zweiachsigkeit beziehungsweise der Einachsigkeit untefscheiden«. Dieser eben erwahnte uberwiegende Anteil der Feldspate stellt aber — wie ich es feststellen konnte--den Cordierit dar. Viele schon ausgebildete Zwillinge und Drillinge, die man in Diinn-schliffen wahrnehmen kann, gehoren ebenfalls dem Cordierit an. Unter dem Mikroskop kann man auch mit kleiner Vergrosserung Partien finden, die liber das ganze Gesichtsfeld hin fast ausschliesslich a>us Cordieritkornem bestehen. Demzufolge bezieht sich die gegebene Be-schreibung der Feldspate (T u č a n , 1953, S. 58—60 und S. 79) grosstenteils auf den Cordierit, und nicht auf die Feldspate. II. Cordierit in den Schiefern aus dem Jaska-Bach in Moslavačka gora Aus meinen mikroskopischen Untersuchungen, deren Resultate ich hier wiedergeben will, geht hervor, dass wir in diesem Fall ta-tsachlich mit Cordierit zu tun haben. Insofern es mir bekannt ist, ware dies der erste Fundort des Cordierits in Kroatien. Er ist vielleicht um so rnerk-wiirdiger, da hier Cordierit als iiberwiegender, dass heisst also als wesentlicher Bestandteil des Gesteins vorkommt. Fiir die Untersuchungen bediente ich mich der Originaldiinnschliffe, die auch F. Tučan zur Verfugung standen, sowie der Diinnschliffe, die ich nachtraglich von demselben Material selber gemacht habe. Diese Untersuchungen „ vervollstandigte ich ausserdem durch Messungen in den Dunnschliffen, die ich aus dem von mir im Mai 1953. im Jaska-Bach gesammelten Material hergestellt habe. Theodolitmikroskopisch bekam ich an den Kornern, in denen nur eine optische Achse der direkten Beobachtung zuganglich war, folgende Werte fiir die Grosse des optischen Achsenwinkels: 2 V = — 8IV20, —81°, — 78V20, — 8OV20, —78°, — 78V20, — 77°, — 8IV20, — 78V20, —77°, —79°, — 77V20. Die Komer, die direkte Ausmessung beider optischen Achsen er-moglichten, ergaben folgende Werte: 2V = —79V40, — 78W, — 783/4», —79°, — 783A, —78°, — 79V20, — 78L/4°, — 77V40, — 7 93/4°, — 803/4°. ' Um die Genauigkeit dieser Bestimmungen zu vergrossern, bediente ich mich der dickeren Biinnschliffe, als es die normalen Diinnschliffe sind. Ausserdem stellte ich die Hauptschwingungsrichtung Y der opti-schen Indikatrix des Cordierits in die Achse A4 des Universaldrehtisch-chens im konvergenten Licht ein. Dieses Lichtes bediente ich mich auch in der Bestimmung der Lage der optischen Achsen. Die angegebenen Werte fiir den optischen Achsenwinkel zeigen keine grossen Schwan-kungen; diese sind selbstverstandlich kleiner in den Fallen, wo beide optischen Achsen der direkten Beobachtung zuganglich waren. Aus alien Einzelwerten folgt, wenn wir den durch direkte Aus-messung der Lage beider optischen Achsen erhaltenen Einzelwerten zweifaches Gewicht zugeben, fur die Grosse des optischen Achsen-winkels das Gesamtmittel 2 V = — 79° Der Grosse des optischen Achsenwinkels nach unterscheidet sich also in unserem Gestein der Cordierit von den Plagioklasen. In den Plagioklasen schwankt dieser Winkel um 90° und fiir den Cordierit betragt er 79° um die Hauptschwingungsrichtung X der Indikatrix. Seinem optischen Charakter nach ist also Cordierit aus diesem Fundort negativ. Es soil hier betont sein, dass oben angegebene Einzelwerte fiir die Grosse des optischen Achsenwinkels 2 V des Cordierits die Werte dar-stellen, die durch das direkte Ablesen der Neigungen an dem Messkreis der Achse A4 des Universaldrehtischchens zwischen den Segmenten mit Brechungsindex nNa = 1,554 erhalten wurden. Es wurde also keine Kor-rektur fiir den Unterschied der Brechungsindices des Minerals und der Segmente genommen. Sie erwies sich als unnotig, da der Brechungsindex Nm des Cordierits, wie wir dies etwas spater auseinadersetzen werden, und der Brechungsindex der Kugelsegmente wenig verschieden sind. Die Dispersion des optischen Achsenwinkels ist schwach r