PoStanna plaćena u gotovom God. V. Broj 36. Zagreb, 8. septembra 1933. Pojedin? broj stop 1.50 Dinara 1 i j U B £ f/p h J A X Bez krvi nema slobode; ona se ne dobiva, ona se uzima. Bjernson. CžjASilO SAVEZA JUCOSlOVENSKiH EMIGRANATA 17 JULIJSKE KRAJINE BAZOVICA Ne treba doći 6 septembra i 17 oktobra da se sjetimo četvorice strijeljanih u Bazovici i puljske žrtve Vladimira Gortana. Uspomene ovakve vrste ne blijede i zato nisu potrebne kalendarske asocijacije da nam ih osviježe. Dok u toku vremena sve stvari gube svoje konture i pomalo nestaju, dotle' heroji koji su položili svoje živote' u borbi protiv nasilja i nepravde trajno zadržavaju svoj lik. Ako se za čovječanstvo gube okolnosti pod kojima su se ovi žrtvovali i raskida ona uska veza s mjestom i vremenom u kojem su živjeli, oni time prelaze lokalne granice, izdižu se iz vremenske ograničenosti i postaju općim simbolima u borbi za slobodu. Njihovo značenje ne postaje time manje određeno i izrazito. Za nas međutim sinove naroda, za kojega su Gortan, Bidovec, Marušič, Miloš i Valenčič dali svoje mlade živote, ne može se raskinuti veza sa zemljom i vremenom. Ta zemlja suviše je izmučena i natopljena krvlju i suviše nam je draga, a vrijeme je samo zbroj neizbrisanih nepravda i nasilja koja se danomice zbivaju. Gortan i oni od Bazovice preblizu su nam i predobro su nam poznale i razumljive okolnosti pod kojima se odigrala njihova tragedija, da bi oni mogli za nas biti neka legenda. Oni to i ne trebaju postati. Neka ostanu potpuna realnost sa svim pojedinostima koje su se dogodile za njihovih posljednjih dana pred smrt: neka oslabe nezaboravljen specijalni tribunal i njegov pretsjednik Cristini, neka se zna za Zennara koji se iznevjerio časnoj dužnosti branitelja i preuzeo ulogu državnog odvjetnika, neka ostane u pameti čitava ta paradna komedija iznad koje se visoko uzdigla jedino dostojanstvo onih svezanih mladića kojima su u leđa uperili puščane cijevi. Procesi Specijalnoga tribunala jesu iznimke u sudovanju ovih posljednjih par stoljeća, i oni su bili od evropske štampe gžigosani kao .inkvizitorska praksa.. . No ta DANICA G0LJEV8ČEK OSUDJENA NA 2 GOD. KONFINACIJE Trst, septembra 1933. — Pred par mjeseci bila je u Trstu uhapšena grupa slovenskih omladinaca, a međju njima i gospodjica Danica Goljevšček iz poznate tršćanske familije. Za njezinu se sudbinu nije dugo znalo ništa, dok napokon nije 15 augusta osudjena od tršćanske provincijske komisije za konfinaciju na dvije godine konfinacije. Kao boravište odredjeno joj je malo mjestance Ave-gliano kod Potenze. STOPAR I REBEC OSUDJENI NA KONFINACIJU Drago Milič pod strogim nadzorom Trst, septembra 1933. — U nadopunu vijesti o konfinaciji Danice Goljevšček javljamo, ca su od uhapšenih zajedno s njome osudjeni od tršćanske konfinacijske komisije ; Slavko Rebec na 5 godina konfinacije a omladinac Stopar na 2 godine konfinacije. Drago Milič, koji je bio s njima u zatvoru, mje osudjien na konfinaciju, pušten je na slobodu i nalazi se pod strogim policijskim nadzorom. SJEĆANJA I UPOREDBE S CRISTINIJEM koji je još prije procesa izjavi o, da će Gortan biti striielian Zagreb, septembra 1933. Poznato je, da se doskora ima vršiti veliki proces protiv onih, koji su navodno zapalili berlinski parlamenat. Kaže se, da je njemački parlamenat zapaljen od hitlerovaca, samo da bi to bio povod za progon antihitlerovskih elemenata, ali optuženi su neki komunisti. Pred nekoliko je dana hitlerovski list »Dortmun-der General Anzeiger« pisao, da se osu-da okrivljenih može smatrati gotovom činjenicom i već odredjenom. Tim povodom jedan pariški list osvr ce se na ovaj veliki cinizam i upozorava, da je to moguće samo pod fašizmom, da se govori o osudama prije nego li Je proces uopće započeo i prije nego li se ustanovilo, da li su optuženi krivi. Taj list uporedjuje to što piše hitlerovski list s onim, što se dogodilo prije Gor-tanovog procesa u Puli, kad je pretsjednik Specijalnog Tribunala general milicije Cristini, u jednoj izjavi, koju je dao novinama, rekao, da će biti streljanja. Tako izgleda fašistička pravda, kaže pariški list, u Italiji i u Njemačkoj. IZAZOVNE FAŠISTIČKE MANIFESTACIJE U NOVOJ VASI Otkrivanje spomen-ploče renegatu učitelju Černeki Paain, septembra 1933. — U Novoj Vasi: kod Poreča, poznatom našem nacionalnom selu, osnbvao se jedan komi- gore reakcionarne institucijo. Tršćanski ‘ puljsKi proces nije bilo sudovanje; to je bila samo osuda diktirana mržnjom i osvetom koja je izbijala iz pogleda, kretnja i riječi svih onih koji su se suprotstavili nemoćnim mladićima u kavezu. Nema zacijelo slučaja u historiji koji bi bio sličan onome advokata Zennara koji je umjesto da svoje klijente brani jednostavno ih optuživao. Koji je odvjetnik do danas rekao, da bi optuženi, koje on brani, imali biti osuđeni kaznom najstrožom, kaznom koju se on ne usuđuje niti spomenuti? To je moguće sa-ondje gdje je savjest ne prva i najveća instanca, nego posljednja i najniža. Tršćanski proces karakterističan je za sve ovako reakcionarne sisteme kao što je talijanski fašizam. Fašistički sistem u potrazi za idejama pokušava pronaći svoje teoretsko opravdanje, ali kada ga se ima Prosuditi onda je važnije da se pokaže na to kako se on ispaljuje u praksi. Onda će se kod njega pokazati otsustvo svake moralne osnovice, a jedino vidljivo bit će gole oojonete koje drže fašističku zgradu. Pro-Oanjanja, konfinacije, zatvaranja postaju svakodnevnom potrebom da se spasi ono što Počiva samo na sili. To je slabost koju se nastoji prikriti megalomanijom i isprsava-njem koje ima pobuditi utisak hrabrosti i srčanosti. Ali teško je sakrjti slabost kad Uz šuplju megalomaniju uvijek ide strah od Progona, — kako je rekao sam jedan Ta-yjan. l kada se megalomanija najjače ispo-uUje, onda je tek strah najveći, Za procesa n Puli i naročito u Trstu fašistička je tampa doživjela vrhunac sipajući bujicu nieči o jakosti i solidnosti sistema, koji da lrnade još dosta olova i baruta da ga saspe i. leđa svima onima koji dižu ruku na fa-izam. A'g znamo tko bi to i takvo pisanje ,l°Qao shvatiti kao dokaz snage, kad je taj i iU( i)iia i~lita nad one koji su pomični sa sudbinom sjedili u kavezu, i bila Pućena njihovim sunarodnjacima koji su J ih nuli i nijemi znali da nekolicinu njih iz rsta čeka ono što je dobio Gortan. Motiv fašističke kampanje koja se u ono Mjerne podigla, bio je jasan već onda. Fa-izam našao se u roku od godine dana oči oči pred dvama faktima, koje on nije oče-/v,ao. Naročito nije se nadao da ie drugi tako naglo iza prvoga. Oni su fašizam t Snodili i 'pomalo zaplašili, jer je i pro-^ polje bio prisiljen da ta dva slučaja oci-.ni po njihovu pravom značenju. Fašistič-a Stampa mogla je u povodu tršćanskoga Z°Cesa Pisati ma što, davati svoju inter-‘IJiaciju, — oni su pokušali bez uspjeha Skrati svijet, kome je fašistički postupak lif stvari pokazao u dovoljno jasnom osvjct-— aii na koncu konca bilo kako skii. faSistička Italija nije slučaj tršćan-Up 1 optuženika mogla shvatiti drukčije, U>ivi kao znak slavenskoga otpora u najjas-ttif.J i najodlučnijo\ formi. Ali onaj koji ra o tome i malo misliti, ne može slati, ski učitelj i patriota« i koji je umro za vrijeme rata u koncentracionom logoru negdje u Austriji. On je, kako piše »Piccolo«, zajedno sa župnikom Don Tosom, okupljao prije rata oko sebe onu grupu, koja se dizala protiv »slavenskog vala«. »Piccolo« kaže, da je svako istarsko mjesto imalo u ono vrijeme po nekog takvog »heroja za talijanstvo« i takvi su ljudi bili »duhovni vodje« naroda. Za- slugom renegata i narodnog 'čemefoe,'koji'se jè'prodao I dobila je Nova; Vas Tali} izdajice Nazio-Šfto- ČE NE SPREMENIŠ PRIIMKA -Sl OB SLUŽBO! Odslovitev občinskega podtajnika v Črnem vrhu Gorica, 3. sept. (Agis). Pred kratkim je bil baje odpuščen iz službe 46-letni podtajnik na občini v črnem vrhu Filip Šinkovec. Imeli so ga tudi za tolmača, ker vsi Občinarji ne razumejo italijanskega jezika in bi občina ne znala kaj hočejo imeti občani. Toda to njegovo delo je bilo poplačano z nehvaležnostjo. Fašističnim veljakom se je baje zelo zameril, ker ni hotel nič slišati o spremembi svojega priimka in so ga zato kratkomalo odslovili, če hočeš dandanes živeti, ni zadosti da si v fašju in se kje, ampak moraš imeti tudi italijanski priimek in morda bodo prišli fašisti tako daleč, da bodo vbrizgali v ne-italijanske in nefašistične ljudi pravo patentirano italijansko in fašistično kri. Zakaj pa ne, saj transfuzija krvi ni nič posebnega dandanes! NOVI PREFEKTI U PULI I GORICI . „Pula, septembra 1933. — Ovih dana izišao je dekret o premještenju mnogih provincijskih prefekata, pa su tako me-dju ostalim i puljska i gorička pokrajina dobile nove prefekte. Puljski prefekt Foschi stavljen je na raspoloženje, a u Pulu dolazi Oreste Cimoroni. U Goricu na mjesto dosadanjeg prefekta Trotte dolazi dr. Salvatore Introna. Puljski list »Corriere Istriano«, žali za Foschijem, koji je navodno mnogo učinio za razvoj fašizma u Istri, a naročito je bila za-i njegova žena, koja je vodila žensku fašističku organizaciju po istarskim selima. Gospodja Foschi, kako »Corriere« ističe, mnogo je radila na proširenju organizacije »Italia Redenta« po Istri i osnivanju dječjih ’ kojima se odnarodjuju sla’ iDoisl&v' treba istakmi«, da jborfceiri fašist* UÀ» za zadaću, da imenuje školu u Novoj Vasi imenom učitelja černeke: »Marcello Cemecca«, a n apročelju škole bit će uzidana mramorna spomen ploča, koja će govoriti o njegovim zaslugama za talij anstvo Istre. Ta će ploča za naš narod biti spomen na čovjeka, koji je bio izdajica i zločinac prama svom ro-djenom narodu... OBMEJNE IZKAZNICE ODVZETE Idrija, 2. sept. (Agis). Kakor javljajo, so italijanske oblasti pobrale posebne izkaznice onim, ko imajo svoja posestva tudi na jugoslovanski strani. Te izkaznice so dale pravico lastniku, da si je nakupil v Jugoslaviji določeno količino živil in drugega, kot kavo, sladkor, moko. Zdaj tega ne smejo več. Mor-da hoče fašizem s to ukinitvijo izkaznic zbojšati položaj trgovine? Z OROŽNIKI SO SE SPOPADLI V Markovščini pod matarsko občino . bilo 16. julija opasilo in ples. Ob policijski uri so karabinjeri zahtevali, da se mladina razide. Fantje so se ustavljali in zabavljali, orožniki pa so jih začeli razganjati in obdelovati s kopiti svojih pušk. Tedaj so vinjeni fantje nastopili tudi s silo in enega orožnika dobro natepli. Orožniki so se zatekli v kod toga, već mora ići dalje ispitujući da nađe one prave uzroke koji su doveli do Bazovice Fašizam, koji besprimjernim nasiljima i atentatima na život izaziva otpor, morao je pritom osjetili da odgovornost pada najposlije samo na nj. Nijedan Talijan ako mu samo za tren pade na pamet jedan od četvorice strijeljanih mladića, ne može zatajiti da su se žrtvovali za one iste ideale, koji su u smrt odveli Oberdanka i druge koje Italija slavi kao nacionalne heroje. Toga se uza svu svoju okorjelost mora sjetiti i fašizam. Tu je onaj »leden šiljak* koji dušu dira i tu ima svoj izvor izvještačeno junaštvo koje se očituje u zastrašivanju nemoćnih. Talijanski fašizam ne bi bio ono što jest, kada ne bi bio potpuno preuzeo ulogu stare Austrije na Jadranu. U postupku s drugim narodnostima fašizam ju je čak daleko nadmašio, jer je politika ove stare monarn hije prema narodnostima tek blijeda slika prema onome kako današnja Italija postupa sa Slovencima i Hrvatima. Historijska f? fatalnost da svi sisieihi koji počivaju na reakciji ne vide dalje od nosa i da ih ni iskustvo drugih ni njihovo vlastito ne uči ničemu. U neprestanoj bojazni od progona, laiaju se u svoju obranu sredstava koja lačaju se u svoju ooranu sredstava noja nju kojoj je nacionalna ideja upravo u samo pospješuju onaj proces koji se nad bi. protiv Austrije dala državno i nar, njima ima neminovno prije ili kasnije izvr-jedinstvo. Današnja fašistička Italija to neko hišo, ki so jo fantje dalj časa s kamenjem bombardirali, še tedaj, ko je en orožnik ustrelil skozi okno, niso odnehali, ampak se skrili za hišni vogal. Ko se je moč zavžite pijače nekoliko polegla, so se srditeži počasi porazgubili. Pozneje je bilo pet zaprtih. Taki so sadovi desetletne kulturne pustošitve v Julijski Krajini. (»Slovenec«). šili. Italija bi u tom pogledu mogla biti u Povoljnijem položaju, jer ima pred sobom iskustvo austrijske monarhije. Austrijska kratkovidnost dala je, kako kaže Vivanle, mlakom tršćanskom iredentizmu ono šlo mu je trebalo — mučenika u osobi Oberdanka, mladiča s njemačkim imenom, a slovenskoga porijekla. Italija je toga mladiča koji je nosio oružje da ubije Franju Josipa i bio kod prelaza granice uhvaćen, izdigla kao jednoga od svojih najvećih heroja. Njegovim imenom krsti ona ulice, kasarne i puni školske udžbenike i s pravom ističe njegovu žrtvu, koja je proistekla iz plemenitih osje-čaja mlade duše zagrijane idejom, nacionalizma. Za Austriju, za koju je Italija predstavljala oličenje nacionalnoga principa, ideja nacionalizma bio je fantom koga se ona samo plašila, ali ga nije dovoljno razumjela. Da ga je razumjela ona ne bi bila talijanskom iredentizmu darovala lozinku koju može napisati na svoju sastavu. Međutim Austriju se može lakše razumjeti, jer je ona bila anakronistička tvorevina za koju nije nitko prolio svoju krv dragovoljno iz plemenitih motiva. Za Italiju je možda svijet drukčije očekivao, a to jedino zato što je bolje poznavao onu stariju Italiju kojoj je nacionalna ideja upravo u bor- narodno za- vakà. Naš je na.^ , wdovio nrno- go bolnih tragova te svoje mržnje Novi puljski prefekt Cimoroni bio je borac u ratu i invalid je. Proizlazi iz fašističkih redova i bio je pet godina prefekt u provinciji Benevento. Gorički prefekt Trotta bio je u Gorici kratko vrijeme. On je bio pred nekoliko mjeseci imeno-van na ispražnjeno mjesto u Gorici, kad ,e dotadanji gorički prefekt bio premješten u Trst. VELIKI PROCES U TRSTU protiv tridesetorice Talijana, koji su se bavili falsificiranjem putnica. Trst, septembra 1933. — Prvoga septembra pala je u Trstu osuda protiv trideset optuženih (svi imaju tipična talijanska prezimena, koji su bili optuženi, da su se bavili falsificiranjem putnica za inozemstvo, Osim par njih svi su osudjeni na zatvor od jedne, dvije, tri ili pet godina. SMRT V ODLIČNI DRUŽIM. fv- Kućila ob Soči, septembra 1933. (Rob). — Pred nedavnim časom e zadela kap veletrgovca Josipa Muniha. Kmalu nato pa je od kapi zadeta umrla tudi njegova soproga Marija. Z ugledno družino sočustvujejo vsi, ki so pokojna poznali. Naj počivata v miru v zlati zemljici, ki sta jo tako vroče ljubila! boravlja i stvara takve mučenike na drugoj strani. Italija ta domovina tajnih udruženja, harbonara, atentatora morala bi znati da se hicima u leda ljudi ne pridobivaju za sebe. Fašizam je daleko od ovakve spoznajte. Hicima u leđa gađao je i oborio one principe koji su Italiji dali slobodu, i tim hicima zasijao je fašizam krvavo sjeme is kojega na istarskoj grudi neće niči cvijet, koji če biti po volji Italiji. Krvavim osudama postizava se uvijek protivno od onoga za čim se ide. Italija je to mogla uvidjeti nakon puljskoga procesa iza koga je godinu dana kasnije slijedio tršćanski. Ako misli da je time ugušila otpor, onda bi to bio nov dokaz za njenu kratkovidnost u tim stvarima. Tišinu koja je zavladala nakon krvavih egzekucija ne može tumačiti sebi u prilog, jer je to stanje u kojem se nakuplja mržnja i silom zaiom-Ijuje otpor. Fašistička Italija i nakon Pule i Bazovice lijeva krv po našoj zemlji, i u vrlo kratkom vremenu mogla se uvjeriti da nepravda rađa otporom, a mržnja samo mržnjom, a naš čovjek da je danas od svojih gospodara dalje nego što je ikada bio. Italija treba da zna da se otsjev krvi proli-vene u Puli i Bazovici rasproslro po zemlji, i da ie hici još dugo odjekivati po Krasu. jjf. fl BALILSKI ŠKOF Med našim narodom, ki še vedno ječi ^od fašistovskim jarmom, se je v zadnjih dneh raznesla razburljiva, toda povsem zanesljiva vest, da je že ali da bi v najkrajšem času imenovan prvi balilski škof. Z imenovanjem takega škofa bi Vatikan le postavil krono svojemu sistematičnemu sodelovanju pri raznarodovalni akciji proti jugoslovanskemu življu v Julijski Krajini. Da bi naši čitatelji popolnoma doumeli dalekosežnost takega imenovanja, bi jim morali na dolgo in široko ponoviti žalostno pesem o stališču, ki ga je zavzel Vatikan nasproti našemu narodu od dneva, ko so zasedle njegovo ozemlje italijanske čete. Ni pa tu mesta, da bi to storili in tudi nimamo tega namena. Saj imamo izborno knjigo našega Frana Barbalića »Vjerska sloboda Hrvata j Slovenaca u Istri. Trstu j Gorici«, kjer je izčrpno obdelana doba do sporazuma med Vatikanom in italijansko vlado. Doba po sporazumu pa je ravno tako obširno, iz cerkvenega stališča celo še bolj temeljito obdelana v razpravi «Mussolini, Vatikan in manjšine«, ki je izšla v nemškem jeziku v »Mitteilungen ùber die Lage, der nationalen Minderheiten in Italien« (Julij 1933) in ki bi jo morali čimprej dobiti tudi v našem jeziku, kajti preveč je Ijudij med nami, ki upirajo še vedno slepo zaverovani svoje oči v Rim. Boj. ki ga vodi od dneva okupacije dalje Italija, posebno pa fašistovska Italija proti našemu narodu, je tud: boj proti jugoslovanski službi božji, proti slovenskemu in hrvatskemu petju in molitvi v cerkvi in proti jugoslovanskim duhovnikom. Toda pred lateranskim sporazumom, ki je bil sklenjen med Vatikanom in Italijo v februarju 1929, so se smatrali ti napadi in ta nasilja le kot inicijativa lokalnih oblasti in fašistovskih mogotcev. Tudi prikrito in javno sodelovanje nekaterih nacionalno prenapetih italijanskih duhovnikov in škofov, ki so pomagali odpraviti iz cerkve našo pesem in molitev, je veljalo kot njihovo osebno delo. Vatikan je pa vse to mirno toleriral, le v času krvavih volitev 1. 1921 je tedanji papež Benedikt XV vsaj v besedah obsodil barbarsko postopanje fašistov in italijanskih oblasti, dejanski pa tudi on ni ničesar ukrenil, češ da mu tega ne dopušča še vedno odprti spor med Vatikanom in italijansko vlado. Mussolini je takoj od vsega začetka spoznal. da o asimilaciji jugoslovanskega življa ne more biti govora, ako ne vpreže v svoj voz tudi Vatikan. Drzen, da in predrzen je bil ta njegov načrt, kajti šlo je za to. da se katoliška cerkev odpove svoji stari tradiciji in da v pravem, pomenu neha biti katoliška. PROGON NAŠEG JEZIKA IZ CRKVE INTERESANTAN FAŠISTIČKI DOKUMENAT * b a: Su »■ - : --VK.'!? i/ifjL. 3 % 'čto/c N. -1(3 iLb dl fftocoll« Risposto al foglio N.^ * drl m . OGGETTO . hma. Jsssjsm Gvtc* U-* c' . ,. 1 " V A jtllegoti N.^ I u il K ih lU ^ 3«o« «tat« oclt« «placenta dl dl dover appren» dere^dhe la S. V. contrariamente a quanta aveva supposta continua a far uaa del gergo alava cella chiesa di, di questa osoran«. Pertantofla prega di vaiar In seguita usare sempre e sslamante la lingua italiana onde non danneggiare'più altra quella popolazione. ■Ila danao snbTtoTiratKaa applicazione a quanto sopra^le^ho chlsats oltre al 1'adempì£rv*-a&-un preolee'abbllgs di legge (ars spera al tamerice t beneflea.lr_tavore del suol ammlnietrati 1 quali certamente*!» seguite all'usa della lingua Italia na and.« nel laohlesa si abitueranno ao usarla nelle;l«r« famiglia al poste dal gergo slav«. ■olaftente^cosJ. sl - potrà accellerare quel^ processe di, assimilazione_iniziato nell« stesso . intereaae della popolazlqne. alloglotta,ma ancora e purtrop*- pò ostacolato dalla incomprensione del prelati * W / preposti alKorqinamente eeolesiastic«.della o«straUrqgl_«ce. Saluti-fasciati li, PODESTÀ m ' Kliše, koji donosimo prikazuje interesantan dokumenat, važan za upoznavanje prilika, u kojima danas živi naš narod pod Italijom. To je službeno pismo, koje upućuje načehii^Jpdne ppčdne u Juliilkoj jfra- lijski Kra- jini. 2e pri predgovorih je Vatikan odstopil od svih itak skromnih zahtev v prid narodnih manjšin. Na pritisk Mussolinija je namreč opustil zahtevo, da naj se podeli otrokom v šoli verski pouk v materinščini, in enako tudi zahtevo, da bi se smeli v krajih z iieitalijanskim prebivalstvom, kjer ne bi bilo primjernih duhovnikov, nastavljati duhovniki iste narodnosti, ki bj jih pozvali iz sosednega ozemlja. Ne samo to, Vatikan ni smatral niti za potrebno, da bi zajamčil jugoslovanskim otrokom verski pouk v materinščini vsaj zunaj šole. Nasprotno pa je v celoti sprejel zahtevo fašističke vlade, da morajo škofje odslej pastirska pisma, ki so namenjena izključno jugoslovanskim vernikom, izdajati samo v italijanskem jeziku in da smejo k večjemu le še dodati prevod v drugem jeziku. Sprejel je tedaj zahtevo, ki je bila še bolj gorostasna kakor zahteva treh prefektov iz leta 1923. da naj bodo namreč vsi slovanski listi v Julijski Krajini dvojezični, kajti prefekti so zahtevali, da naj bo original v jeziku, ki ga razumejo bralci, m le prevod v italijanščini, dočim so odslej vsa pastirska pisma In vse škofijske listine, namenjene jugoslovanskim vernikom izključno italijanske in le v izjemnih primerih sledi slovenski ali hrvatski prevod. Vatikan pa je mirno pristal tudi na zahtevo, da naj baje župniki samo duhovniki, ki popolnoma obvladajo italijanski jezik. Ni pa potrebno, da govorijo jezik vernikov. Ako ga ne bi razumeli oi se jim smel (niti ne moral!) dati v pomoč duhovnik, ki hi lahko »upravljal dušno pastirstvo po predpisih cerkve v jeziku veinikov« (čl. 22 konkordata). Italijanski župniki bi uživali prebende in druge mastne dohodke svojih župnij. delala pa bi samo njemu dodeljeni pomožni slovanski duhovniK. Vrm'i bi se nazaj v dobo. kakršno je tako lepo opisal Ivan Pregelj v svojem »Plebanus Joannes« in drugih zgodovinskih povesti s Tolminskega. Će govorijo že določbe sporazuma m konkordata dovolj jasno. !e dosedanja praksa pokazala stališče Vatikana v še groznejši luči. Dasi Je namreč čl. 1 konkordata jamčil za svobodne izvršitev duhovniškega poklica in za versko svobodo in da so bili poroki za to vatikanske In italijanske oblasti, ni Vatikan nikdar protestiral proti preganjanju jugoslovanskih duhovnikov in proti nasilni odpravi slovenskega in hrvatskega jezika iz cerkve Spričo pasivnega stališča, ki ga je v tem oziru zavzemal Vatikan, je fašistom še le zrastel greben in kmalu po sporazumu so zopet začeli v podvojeni meri s akciic proti našim duhovnikom in proti našemu petju in naši molitvi. Takrat pa se niso pri tem omejih samo na pulsko, reško in zadarsko škofijo, temveč so raztegnili jstavio Julijsku Krajinu i ostavio Julijsku Krajinu i doselio se goslaviju. Prevod toga pisma glasi: »Nemilo me se je dojmilo, kad sam doznao da V. G., suprotno onome što sam očekivao nastavlja s uporabom slavenskog žargona u crkvi---------— ove opčine. Ovi- me vas molim, da u buduće upotrebljavate uvijek i samo talijanski jezik, 1 da ne oštećujete više tamošnje pučanstvo. Vi, primje-nivši odmah praktički što ovime tražim, povrh toga, što ćete ispuniti jednu preciznu obavezu zakona, učinit ćete 1 djelo izrazito blagotvorno u korist svojih župljana, koji će, sigurno, uporabom talijanskog jezika i u crkvi naučiti, da se tim jezikom služe 1 u svojim familijama umjesto slavenskim žargonom. Jedino tako moći će se ubrzati onaj _ proces asimilacije, koji je započet u vlastitom interesu drugorodnog pučanstva, a koji je nažalost sprečavan neshvaćanjem svećenika odredjenih za crkvenu službu u našem kraju. — Fašistički pozdravi — Podesta«. — Ovo je pismo interesantno, jer pokazuje najjasnije mnogo stvari, o kojima smo već mnogo puta pisali i koje se ovim dokumentom potvrdjuju. U prvom redu u ovom je pismu sa službene talijanske strane izraženo «obično .bezobzirno i brutalno mišljenje o CERKEV IN NARODNE MANJŠINE POD ITALIJO V južnotirolskem glasilu »Der Sudtiro-ler« beremo sledečo zanimivo razpravo: Kdor je kedaj sam poučeval otroke ali mnogo občeval z učitelji, ve, kako je težko otroke privaditi, da dobro in prosto obvladajo materni jezik. Koder pa se v šoli ne stremi za Izpopolnitvijo maternega jezika, koder se materni jezik zanemarja all celo izločuje, koder se kot učni jezik uvaja tujo go, vorlco, tam naravno ne more biti govora o kakem učnem uspebu. In kdor bližje pogleda po južni Tirolski, mora priznati, da je učni neuspeh tolikšen, da je šolski pouk zločin nad otroci. Ker manjka jezik, ki bi zadostoval za potrebe verske vzgoje, izredno trpi versko življenje. Ce gradijo misijonarji šole, če je Cerkev skozi stoletja nemške zgodovine nositeljica izobrazbe, ni to njeno delo samo postranskega in zunanjega značaja, marveč izvira iz pravega bistva krščanstva. Cerkev rabi razvito govorico, da zamore podajati ideal krščanskega življenja in ravne popolnosti, ki zgrabi čustvo, ki potem vpliva na človeško voljo. Zato odgovarja zahtevam cerkve samo jezik, ki se ga otrok priuči od matere in ki ga v vztrajnem šolskemu delu izpopolni. Tuj jezik tega nikdar ne doseže, posebno, če se ga otroci učijo prisiljeno in je ljudstvu ukazan. Vzbujen otrok bo po par šolskih letih v južnotirolskih šolah lahko sledil preprostemu italijanskemu govoru, a jezik ne govori iz srca v srce in tudi naj-nadarjenejši učenec bi ostal na površju stvari. Kljub nemškim pridigam in nemškemu • verouku v južnem Tirolskem otrok ni mogoče več duševno in ravno zgrabiti, ker zato niso dani predpogoji in ker otroci ne obvladajo več nemškega pismenega jezika. Otroku manjkajo vsi pojmi, ki so izven jedi in pijači, travnika, hleva in igre. Zato je verouk za veroučitelje „često pravo mu-čeništvo. Otroci jih ne razumejo. Pojmi kot ponižnost, odpuščanje, ošabnost i dr. so jim docela neznani, pri zgodah sv. pisma ne razumejo najenostavnešjih besedi. In če potem govori duhovnik o usmiljenju, milosti, previdnosti, daritvi i dr., za to ne bo našel več razumevanja pri otrocih. Južnoti-rolski otroci ne pojmujejo več globjega smisla zgodb. sv. pasma, vsebine pridig ne razumejo, tuja jim je vsebina nedeljskih evangelijev. Nemški duhovniki, ki bi na južnem Ti- _________ za naš narod: Zupnjk, koil narodom govmi i nterti Bogu u narodnom jeziku — »oštećuje« taj narod! Drugo što odmah zatim upada u oči tumačenje prava crkve u pitanju jezika, sasvim na svoj način. U konkordatu jc rečeno da će u mjestima, gdje narod ne razumije talijanskog jezika, svečeniku biti dodijeljen pomoćnik, koji pozna jezik naroda. To znači, da narod ima pravo na svoj jezik u crkvi. Fašistički podešta medjutim govori o nekoj »preciznoj obavezi zakona«, koju će župnik ispuniti, ako u crkvi uvede talijanski jezik umjesto »slavenskog žargona«. — To o »slavenskom žargonu« čini posebno poglavlje. Taj fašistički općinski načelnik ovim omalovažavanjem našeg jezika dokazuje, da je neobrazovan i nekulturan ili pak da u svom šovinizmu na način nedostojan kulturnog čovjeka omalovažuje jezik, koji ima svoju veliku kulturnu prošlost, svoju naučnu osnovu i koji je priznat od svih kulturnih naroda. — Svi ti nekulturni ispadi u ovom službenom fašističkom pismu zapravo i čine, da je to dokumenat, koji ilustrira teške prilike, u kojima živi naš narod. Klosnlć p. Maju). IVZKOJ* V i__________________-■ -r -f-rt, M. strofahte. ProstaštVo se širi v njfjòdddljw- nejše vas«, resnost družinskega živltenja gine, nravnost pojema. Nt tako, da postanejo troci nemških katolikov ali protestantov, ki ne obvladajo več maternega jezika, Italijanski katoliki ali protestanti. Celo tam, kjer se posreči, da se joh oropa narodnosti In jim usili tujo govorico, pomnožijo le maso italijanskih nevernikov. In tudi ne ostane pri tem- da bi ostal samo en rod za kulturo m višje člo-večanstvo izgubljen. To je izkušnja Cerkve, ki se znanstveno razlaga iz vezanosti človeškega mi« šljenja z jezikom, iz bistva dvojezičnosti, ki pod gotovimi pogoji mišljenje umetno pokvari in ovira, iz ozke vezanosti čustvenega življenja In materne govorice, Jz važnosti razvite materne govorice kot čuvarja narodnih kulturnih vrednot. Tega sicer ne razumejo vsi stariši, a nezavestno spoznavajo: V otopelem obupal gledajo svoje troke, razdor med generacijami se širi do nezosnosti, dobesedno je ta- svoje delovanje tudi vso tržaško in gori-ško škofijo, v katerih ie vsaj do sporazuma vladal dokajšen red in mir. Ne bomo tu navajali vseh nasilj v cerkvah v Gorici, v Trstu, v Barkovljah, v Skednja in drugod, tudi ne imen vseh jugoslovanskih duhovnikov ki so bili po sporazumu z Vatikanom deportirani ali konfinlrani v svojem bivališču. Tudi ne bon-o veliko pisali o italijanskem prelatu Luki Passetta, ki ga je poslal Vatikan med naš narod kot vizitatorja. v resnici pa z namenom, da prisili zadnjega slovenskega škofa, osivelega starčka Sedeja, da se odpove svojemu mestu. V oktobru 1931 se je škof Sedej udal temu pritisku, vendar je še prej zahteval od Sv. Stolice zagotovilo, da bo na njegovo mesto imenovan »pošten duhovnik in oranitelj manišin«. Toda Vatikan je utajil svojo obljubo in z neverjetno naglico imenoval za začasnega upravitelja škofije po svoji skrajni slavo-fobiji proslulega ravnatelja koprskega malega^ semenišča Sirottija. Kaj čuda. ako je spričo takega postopanja Vatikana, staremu škofu, ki se je videl tako kruto varanega v svoji veri v najvišje cerkvene instance, počilo srce. Novi upravitelj goriške škofije Sirotti pa je takoj uvedel svoje že v Kopru izkušene metode. Predvsem je tudi goriško malo semenišče, takozvano Alojzijevišče. popolnoma poitalijančil. Odprl ie vrata italijanskim gojencem v ta diacela slovenski zavod, odstranil je slovenske prefekte in učitelje, odslovil je vse slovenske uslužbence in celo slovenske sestre, ki so skrbele za kuhinjo je nadomestil z Italijankami. Prepovedal je slovensko petje v cerkvi in slovensko molitev. Da, slovenski gojenci se ne smejo niti med seboj več pogovarjati v materinščini, ako nočejo biti kaznovani z najstrožjim postom ali celo z izgonom. Te metode pa je uvedel tudi v semenišče samo in v škofijsko kurijo. 15 septembra 1932 je izšel kraljevski dekret, ki pooblašča fašistovsko vlado, da sme v nemškem delu Južnega Tirola nastavljati posebne italijanske veroučitelje. ki naj bi skrbeli v enem ali več sosednih krajih za verski pouk in cerkveno petje v italijanskem jeziku. Za to njihovo raznarodovalno delo pa bi prejemali še posebno nagrado. .Tudi proti temu ukrepu fašistovske vlade ni Vatikan protestral. Nasprotno, vse kaže. da ie bil storjen sporazumno z Vatikanom kajti ko ;e radi tega nastalo najhujše ogorfenje med katoličani v Avstriji, je dunajska »Reichspost« v pomirjenie duhov prejela od neoficielne strani zagotovilo, da se ne bodo na ta mesta imenovali duhovniki iz drugih škofij. Dejstvo je, da posluje med Nemci na Tirolskem že 12 takili italijanskih duhovnikov. Za Julijsko Krajino ni bil še izdan dekret. Toda iz izkušnje vemo da se vsi taki dekreti. tudi ako niso bili prvotno namenjeni Julijski Krajini, naistrožje izvajajo ravno proti našemu narodu. O tem priča dovolj ]4šho primer z dekret» m o poitalijančenju priimkov, ki je bi| prvotno Izdan za Južni Tjrol, a se v polnem obsegu izvaja samo v Julijski Krajini. V sedanjem primeru Pa ni treba niti, da se raztegne dekret na Julijsko Krajino, kajti v pulski, reški in zadarski škofiji so že prej faštisti in italjanskj škofje pregnali naše duhovnike in jih nadomestili z italijanskimi, tako da Je danes veliko čisto slovenskih in hrvatskih škofij brez duhovnika, ki bi jim lahko pridigal v njihovem jeziku in kateremu bi se lahko izpovedovali v materinščini. Za te kraje bi prišel odlok prepozno. V goriški škofijt pa ima fašistovska vlada več nego voljno orodje v osebi monsinjorja Sirottija, ki je že brez dekreta italijanske vlade na lastno pest nastavil sedem italijanskih pomožnih duhovnikov v čisto slovenskih krajih. Fašistovska vlada je torej, kar se tiče Vatikana in njegovega sodelovanja pri raznarodovanju našega življa v Julijski Krajini, na celi črti zmagala. Vendar 11 je sedanji tempo asimilacije še vedno prepočasen k* nevarnost obstoji še vedno, da bi vodilni c.crkv.®iIii lcrosi vendar še izpremenili svoje «katoliško« stališče, ako ne pod sedanjim papežem Pijem XI, pa vsaj pod ni®* sovim naslednikom. Radi tega mora faŠ** stička vlada čimprej ukreniti vse. da Pr^! vocasno prepreči to nevarnost in da resi vsaj mladino pred pretečo opasnostjo. T* naloga čaka novega balilskega škofa, kateremu bi bili neposredno podrejeni vsi kaplani ki so že in ki bodo dodeljeni balilskinj in avangardistnim organizacijam. S tem p* se vsa mladina enkrat za vselej odtegni;* vplivu Krajevnega duhovnika. Odtrgali so 1° že itak družini, sedaj jo hočejo še poklic*' »emu dušnemu pastirju. To je nakana fašizma z imenovanjem n? vega škofa in to nakano blagoslavlja Vatikan, kakor je že ponovno blagoslovil vodi0 fašizma Mussolinija kot »predvidnpst božjo«> / Dr. L. & Opatija je pusta1.—. Zašto stranci ne dolaze više u Opatiju — Fašistički policijski sistem ozlojedjuje strance — Špijunaža, pedi-niranje i maltretiranje stranaca — Štetu trpi naš narod učitelji morajo v notranjost Opatija, augusta 1933. Nama ovdje u Liburniji. koja je poznata po cijeloj Evropi sa svoje naročite prirodne ljepote, nije nikako jasno, zašto se ne javljaju stranci, da opišu svoje utiske sa puta po ovim krajevima. Ima vrlo mnogo toga što je vrijedno da se spomene i da se istakne. Opatija, kao turistički centar u ovom dijelu Istre, nije danas ono što je nekada bila, i takva se konstatacija može dnevno čuti iz ustiju svakog domaćeg čovjeka, koga nešto zapitate o prilikama. — Svako se žali na prilike i ne može da shvati razlog sve manjeg interesovanja stranaca za istarsku Rivijeru i to baš u ovo doba, kad je turizam postao vrlo popularan i kada je prestao biti isključiva povlastica magnata i bogataša. Talijanske vlasti, i lokalne i centralne, čine sa svoje strane sve moguće, da ot-strane razne poteškoće, za koje misle da su razlogom sve manjeg priliva stranaca u ove krajeve, ali konačni rezultati sve više podbacuju. Iz godine u godinu sve manje stranaca posjećuje Opatiju i njezinu okolinu, pa 1 samu podzemnu špilju u Postojni, koja je jedinstvena po svojim ljepotama. Društvo za poljepšavanje Opatije (Kurko-mission), ne propusti ni jedne prilike da ne istakne ljepote ove Rivijere. U Opatiji se Trst, septembra 1933. Da bi bila vzgoja naše mladine' Nikad nigdje na svijetu, nije u normalno I.zanesljivih fašistovskih rokah doba bila skoncentrisana tako jaka oruža-1 Ir' .?.aJ , Saette usodo našega rodu za na snaga, kao ona talijanska uzduž tali-1 italijansko bodočnost, je vlada odpravi-jansko-jugoslovenske granice. Kao da jel , ve^ln0 naših učiteljev — kolikor jik divlja groznica rata i revolucije zahvatila , 30 ^ P1-ei pregnali — v notranjost dr-talijanske duhove. Jaki vojni garnizoni od zave- ?° 7* osamljenosti in v popol-Triglava do Rijeke, bezbrojni odredi finan- noma tujejezičnih krajih za fašistične sijskih stražara, a naročite ogroman poli- tendence neškodljivi. Raztresli so jih pc cijsko-milicionerski aparat, porazno d je-1 vse.ln polotoku vse do Kalabrije. Neka- FAŠIZAM I TURIZAM U OPATIJIl Tudi fašisti, tudi domaći italijanski se rodi v družinskem življenju neka nape- 1 tost, ki vodi do žalostnih sporov. Pobožnej-'Ši tarejši rod ne razume več lahkomišljeno-sti mladine in tudi so mu odvzeta vsa sredstva, da bi v dobrem smislu vplival na otroke. Najžalostnejše pa so posledice dvojezičnosti tam, kjer se jo je usililo z bru-, talno silo... Potniki, ki se vozijo preko Brennerja v Bočen in Meran, nečutijo dovoli te duševne bolesti nemškega naroda na južnem Tirolskem. Morda celo občudujejo red, ki vlada v novi Italiji. Italijanski napisi so jim naravni, v šolski pouk nimajo vpogleda. Oni vidijo, samo kako gre v južnem Tirolskem življenje svojo pot, kako igrajo lajne kako se otroci igrajo na cestah. Kdor pa odgrne zastor, s katerim je nasilna vlada pokrila deželo, kdor pogleda tudi v družine, bo spoznal, kako se tod, nepoznano zunanjemu svetu, odigrava najžalostnejša žaloigra, videl bi posledice, ki se najavijo vedno tedaj, če se narod oropalo njegovega najsvetejšega zaklada. Z jezikom se ukrade narodu njegovo dušo in možnost duševnog življenja. Jak narod je oviran tudi v svojem napredku. Povsod se čuti zapostavljenega, ne samo zato, ker so mu odvezll nravno varstvo, marveč ker mu tudi manjka potrebne izobrazbe za težki gospodarski boj. , . , Kdor pozna južno Tirolsko in je skozi leta mogel opazovati njeno kulturno in go- ___i i v *1 : : „ : -, n^H^v^tnvnn'vohfo 'ta bo moge? dojeti vso I svake godine priredjuje Cvjetni korzo, or- Safoiirro ki se t.'d doleva. I , nizuju otmjena kupališta, stvaraju se uzor-SMRT JE VZELA MLADEGA DUHOV- ne komunikacione veze sa inostranstvom i NIKA sa unutrašnjošću, otvaraju se mondenska »Slovenec« javlja: Na Libušnjem, vUkrovišta, izradjuju se divne ceste iz Rije-planinskem raju S. Gregorčiča, je v to- ke i Trsta, prostrane i asfaltovane, sub-rek 29. avgusta nenadoma za vedno za- I vencijoniraju se na veliko parobrodarska tisnil svoje mlade oči g. Zoran Rejec, I (jj-ujjva koja podržavaju saobraćaj sa Opa-tamkajšnji kurat. tijom i njezinom rivijerom, otvara se hidro- G. Zoran Rejec je bil doma iz Ko- avijonska stanica, daje se veliki popust na barida. — Gimnazijske študije je kon-1 željeznicama, živi se najzad u Slobodnoj čal na gimnaziji v št. Vidu nad Ljubija- Zoni> gdje je život nesrazmjerno jeftiniji no, teologijo pa je dovršil v Gorici, kjer ne20 u drugim krajevima Italije, — ali sve je bil leta 1931 posvečen v mašnika. — to ne dovodi do željenih rezultata. Posjeta Radi zrahljanega zdravja je nastc^il stranaca stalno i rapidno pada. Ranijih go-svoie nrvo službeno mesto v blizini do- dina vidjalo se mnogo Čeha i Nijemaca, mačeta krala da bi mu bili lahko takoj koji su inače uvijek bili glavni posjetioci ob strani njegovi domači. Toda glavni 0ve nage Rivijere. državni nravdnik v Trstu ni hotel pri- Svemu tome danas nema gotovo ni • --------‘■'«•»v rinkot-1 traga. Jedini stranci koji su ove godi- ne u nešto znatnijem broju posjetili Opatiju, bili su »naši vjerni saveznici Madžari«. Sve to pada u vrijeme, kada novine voliti v njegovo namestitev, zato pokoj s, r fIc G. Zoran je bil mehka in idealna duša ki se je vsa posvetila Onemu, ki ----------------- . , . , ea le pozval v svoj vinograd. Žrtvoval javljaju, da je čitava jugoslovenska obala, se ie za blagor svojega trpečega ljud- 0d Sušaka do Kotora prepuna stranaca i stva. Komaj je zastavil svoje mlade mo- raznih turista. U svom smiješnom bijesu či v vinogradu Gospodovem, že ga je na sve šta ie jugoslovensko, talijanska ‘ cal k sebi v boljšo domovino. štampa, a naročite ona tršćanska, nalazi Vsem ki so ga poznali, zlasti pa to- opravdanje takvog priliva stranaca u Ju- Bog poklical k sebi v boljšo domovino. varišem^sošofcem1 ga'priporočamo^ ne-1 goslaviju u niskom kurzu dinara i u nekoj pozaben spomin in pobožno molitev. Tl, umišljenoj propagandi protiv talijanske n-dragi Zoran, pa nemoteno spavaj v pia- vijere. Kad već nisu uspjeh da raznim Lič Sinfkpm ralu S Gregorčiča. —8. kim bunama i ubacivanjem paklenih mašina Umskem raju . S I jU)i0Siavjju prestraše strane turiste, kad I se i njima samima čine smiješnim alarmant-VIPAVSKA POSOJILNICA V ITALIJAN- ne vjjeSii o tifusima i drugim epidemijama KIH ROKAH Ina jugoslovenskoj obali, tada treba da izmi- Goriški Mont (zastavljalnica in ban- sle nešto, što bi imalo umanjiti značaj ovog ka) ie nrevzel aprila meseca vipavsko jugoslovenskog uspjeha. Posoiilnico in hranilnico, ki je bila erra Sve to medjutim malo pomaže. Jedno je največjih rajfajzenovk v deželi (1 mi- sigurno i to se može mirno konetatovati. lion 200 000 vlog). Bivši člani morajo še jUSr0Si0venska rivijera i ostala turistička pet let dajati neomejeno poroštvo. Ko j mjesta, postala su nfpam mtnam0 dali^mrtni'udarec^udf^osojilni’cam, kl S«.'ako su ju samo jednom posjetili. st?„?c8„ur8 z"ituž”°zveao STOi0 w K poročilu o statistiki dolgov na Go-1 diti s onim u Opatiji, ipak se stranac jni «škem dostavimo, da je dognala 120 mi- g0 prijatnije sna azi u >b^'kansk^v»P?- Ur hipotek, na 5-člansko družino 3750 Th. Navadne manualrfe dolgove pa ce-hijo na 150% hipotekarnih, tako da pri- luje na mirnog čovjeka. Svaki automobil kao i drugo prometno sredstvo, biva zaustavljeno nekoliko puta na liniji Trst—Rijeka—Postojna, a putnici pretresani i legitimirani. Na željeznicama još je gore. — Na glavnoj arteriji Beč—Rijeka, od granične stanice u Postojni dalje, putnici su nekoliko puta uznemirivani pregledavanjem dokumenata i prtljage, i izloženi neučtivim pitanjima karabinjera, milicionera, policijskih organa u civilu i najzad finansijskih stražara. Svako radi za svoj račun i na svoi način. Ako se još uzme u obzir, da talijanski organi nc poznaju stranih jezika, lako se mogu pretstaviti neprilike stranaca, koji su prinudjeni da se preko trećih, njima nepoznatih lica, moraju objašnjavati s policijskim agentima, povjeravajući im svoje poslove i razloge svoga putovanja. Takav glomazni državni aparat u pograničnoj zoni. kao i dnevni prizori hapšenja u vozu. stavljanje ljudi u okove i tolika druga zlostavljanja, djeluju vanredno nepovoljno na inostrane turiste. a naročito na žene i djecu. Sve to stranca neobično zamara i daje mu osjećaj da se nalazi u jednoj teškoj i nesnosnoj atmosferi. Pisac ovih redaka imao je nedavno prilike da razgovara sa jednom ličnošću iz boljeg berlinskog društva, (koji je inače po uvjerenju Hitlerovac). koja je baš toga dana riješila da napusti Opatiju i da ostatak od- . . _ „______ _ mora provede u Dubrovniku. Pomenuti jjo- ste.Te Iz oportunizma, da bi ostali v do-spodin, koii ie odsjedao u jednom otmje- mačih krajih. Zlasti v zadnjih letih pa nom hotelu u Opatiji, posjetio je dan prije so se nasproti stranki zelo ohladili, for-tu čuvenu Postojnsku špilju. Na povratku maino še delujejo,^ a nikakor ne v smislu za Opatiju bio je svjedokom jednog prizo- voditeljev, marveč često izrabljajo svoj ra, koji je na njega upravo porazno djelo- položaj, da ostrine, ki so namenjene vao. Na ulazu u slobodnu Riječku zonu, sje- proti našemu ljudstvu otopijo, zabriše-verno od mjesta Matulja u selu Šmogori- jo sledove, ki bi pričali proti našim Iju-ma, mora se. radi pregleda uvedene robe, dem, kar se je pokazalo včasih o priliki zaustavljati svako prometno sredstvo. Tom požigov sol ali podobno. Domači Italija-prilikom uzima se u evidenciju i broj poje-1 ni, zlasti Tržačani, pa so že tako znani teri so ostali doli in se mučijo v samoti in v domotožju, ker se novi okolici ne morejo privaditi in jih ljudstvo ne razume, drugi so vzdržali le nekaj let in se iz obupa skušali rešiti s tem, da so pustili mesto in šli na slepo srečo črez mejo. Le redki so se znašli. Za večino je, kljub prijaznosti ljudstva, bivanje v Italiji neznosna muka, ki se iz dneva v dan veča in zlasti mladim sesa vsako voljo do življenja, sleherno iniciativo in jih tudi telesno uničuje. V osamljenosti se krivično pregnanstvo in nerazumevanje okolice še bolj gorjupo občuti. Te usode so bili deležni malodane vsi, tudi tisti, ki so se kolikor toliko uklonili politiki in zavzemali boljša mesta. Prizanešeno je bilo le malokaterim slovenskim učiteljem, ki so aktivno delovali v fašju, in seveda domačim Italijanom, od katerih so naravno pričakovali, da bodo delali za njihovo stvar. Kakor pričajo nekatere diskusije, jih šolsko vprašanje zelo skeli, pravzaprav jezi, ker jim nikakor ne gre izpod rok, kakor bi si želeli, in italijanizacija pokrajine nikakor ne napreduje. Zdaj so se vrgli na te zadnje ostanke domačega učiteljstva, ki po njihovem mnenju nikakor ne ustreza novim zahtevam in delovanje fašistične šole naravnost zavira. Naši ljudje so stopili v njihove vr- uči razloge opadanja turizma na Kvar-nerskoi rivileri. treba da se zadrži na izvjesnim činjenicama, koje će teško razumjeti fašistička Javnost, a koje ne će ni htjeti ni moći da uvaže zvanične fašističke vlasti. Pri proučavanju ovog pitanja ne može dinih automobila, Dok je pomenuti Nijemac sjedio u kolima sa svojom gospodiom i čekao da bude pušten napred, naišao je jedan veliki policijski automobil, jedan od onih dobro poznatih automobila koji stalno krstare svim cestama i outevlma. i smetaju mirno pučanstvo. Na njemu je sjedilo nekoliko karabinjera a medju njima u' okovima tri u gradjansko odijelo obučena čovjeka; dva su bila mladja, dok je treći bio starac u najvišoj starosti. Starac ie trzao vezanim rukama, gorko plakao i zapomagao na slavenskom jeziku. — O^aj je slučaj bio dovoljan da Nijemac napusti Opatiju; o tome kakav ie on utisak odnco iz Italije, neka razmišljaju kompetentni faktori, ako im je do toga opće stalo. Pa ni u samom kupališnom mjestu nije bolje. Šikane se nastavljaju u hotelu, u kojem stranac odsjeda. Sav hotelski personal, naročito svi portiri, nalaze se pod strogom policijskom kontrolom, i često se đo-gadja da su oni sami policijski povjerenici, pa čak i agenti. I same dame izložene su često raznim neprijatnostima od strane plaćenih »gi-gola« i druge sumnjive čeljadi. Nije ri-iedak slučaj gdje one osjete, da su pretreseni njihovi apartmani ili njihove ručne taške. Tako sve to ide redom. Da i ne govorimo o raznim proslavama i fašističkim manifestacijama, kojima: današnja Italija bogato viVJ U LIDLfv/ i**« w “ ---- _ breme dolga jé zdaj silno poraslo. Kr^- Zdàjkl3oo alMOtUir to jf petino nèkda-1 Se*nikada pustiti s vida razioge koii stran-uaj 300 ah 4UU {ir, w j f za(iolžila Ca navode da ide u neku zemlju. Turista «je vrednosti. Druz^a' „rf zdaj vračatl I želi da se odmori, osvježi i da u zabavi lQ°liCaioZa 3 Sforno kot glavnico. — trenutno zaboravi na svoje dnevne bri|7 r?c!ido 12 Soved samo E I traži ^ mu vrjjCnie prodje mirno i udo- ■' Slovenec«) - | bn0 j)ez svake smetnje i šikane. On zato ------------ plaća svoje skupe pare. Uz današnja ogra- FFHTAWivn Prt NAŠIH VASEH. ničenja i zabrane izvoza deviza iz pojedi-J° rtasta" septembra 1933. nih zemalja, turista mnogo žrtvuje prije (RohT1 K VL'i-pnpni italijanski menihi neK0 se odluči na put. zato on trazi mir Tehtarlirno naših^aJSf s tako vztraj- ^ovolistvo. koje će danas teško naći u bosUo da so jih naši ljudje že strašno Iijepoj d0mov.ni Benda Mussolinija haveilèanì Vse jim pride prav. Prejšnji | Itaiiia, nekad zemlja najvećih ^bho enega ‘ ------------ ^ Svinskega meniha, da bi notedinaca u Italiji podredjen državi odno-n&e ljudstvo pozna Kn0 jednoj stranci, koja danas pretstaylja ke desnice. treba da šatre pojedinca, koli- rtrnn i nrem niTrutr 9 ni fSŠlStR* Tuni 7VF«TIM« NE ZAUPAJO... Ik« ote nije uvjeren i organizovani fašista UDI »ZVESTIA» avgust 1933. Naš cvniom teorijom o naročitom pozivu ta^ I» «,rlkSSrii51 S«£’3;l fašizam je beskompron celih 12 let KEub svojemu ^, "J I rase « — ... . .... J^rPriSlaT se ie« Jugoslaviji in , a-°b'va pisma z iueoslovensk.mi znamkami. (ojet). iTV,va Pisma z jugosluw.-...... _ i lo Pa zadostuje za — nezanesljivost.^ | Sr sr s 1 s,”‘ kot »avstrijakanti«, ki so jih leta italijanskega blagostanja pošteno iztrezni-la, ali ki so še iz starih časov ohranili nekoliko objektivnosti in samostojnosti v mišljenju in delovanju. Zato tudi ti vladi niso pogodi. Zadnji čas so prišla poročila, da bodo morali še ti zadnji v globino države, da se bodo še bolj prepričali, koliko sorodnih vezi jih druži z Italijani, ki so se pred vojno in prva leta po nji navduševali zanje. In vsak dan bodo preskušali, kako bodo tam tujci četudi med Italijani. Zakaj tam se priimka »tedesco« ne bodo mogli ubraniti kakor se ga ne morejo Slovenci, še vsi, ki so šli tja doli, so morali občutiti veliko razliko, ki loči svet pravega Italijana od tržaškega, ki ni samo po krvi mešan, marveč ga večstoletna tradicija in drugačne gospodarske razmere skoraj močneje bližajo severu ko jugu. Z novimi premeščen ji bodo tudi Italijani okusili vso dobrodejnost fašistovskega izenačevanja s starimi pokrajinami, gori pa bodo prišli učitelji, ki razmer ne poznajo in ki bodo še bolj razdirali, kar je ustvarila preteklost. (Agis) VELIKA PREMJEŠTEN JA UČITELJA PO JULIJSKOJ KRAJINI. Trst, septembra 1933. — Prvega septembra izišao je veliki dekret školskog proveditora za Julijsku Krajinu, kojim se naredjuju brojna premješte-nja učitelja. Premješteno je nekoliko . K07ma aanasnja uunia . statina u5iteija premješteni su većinom obiluje! Rimski pozdrav, prisilno usta j onl( nisu zadovoljavali u radu za prilikom sviranja fašističke himne, j fašizam medju odraslima, medju našim poklici Duceu, — zabrana PJe^aP!,f -ki ic narodom. Proveditor misli, da će ovim nim jezicima, pediniranje, pnslus /J.,’ premještenjima postići u tom pravcu prijetnje protjerivanjem i vr jedjanie I nešto, jer će u novim selima učitelji bi- svetinja i osjećaja, sve to ^ '' ,7- - ti od prvoga dana dirigirani u tom van- guć.m, jednom slf ^"“' ‘ n kra n kad školskom radu i bit će primorani da da- v eku Ne b! se dofo skoro do kraia- kad ju česte referate o svom radu. bi se htjelo izn*Teti sve detalje smetnja i Trst( septembra. 1933. — Proveditor nelagodnosti k<>ie stranac P^vUu ® u sa- za škole u Julijskoj Kj^mi izdao je ovih "1° strogu „urodim, u Moj se ljama Istre. Trsta i Goričke. Okrutni policijski režim s jedne strane 1 fašistički ekskluzivizam doveo je u Italiji do nemogućnosti čestitoga gra- kaže, da se učiteljima neće više dozvoljavati onako lako kao do sada, da stanuju izvan onoga mjesta, gdje imaju dj.mskos života. n drufiim prilikanm^blM P«^i™ ^ m svijet, jer se odlikuju izvanrednim p od I j nisu se u svom odredištu zamiri ljepotama. državah, nego samo za vrijeme obuke. Bilo bi pametnije da fašističke vlasti po- sada ^ ^ strogo paziti, da se to svete više pažnje ovim objektivnim j do- vjge ne dogadja, učitelji će biti strogo kumentovanim faktima, a da manie..sta-1 kontrolirani i samo u dosta teškim slu-raju o lansiranju glupih i smiješnih vijesti Gajevima dozvoljava! će se, da učitelj o nezgodama i izmišljenim epidemijama na I učiteljica stanuju izvan mjesta ško-iugoslovenskoj rivijeri i njezinim zračnim ha- le To je odredjeno zato, da bi fašistič-niama. One će se uostalom lako moći uvje-lki učitelji mogli što temeljitije da se riti koliku im štetu donose takve prilike, p0SVete izvanškolskom političkom i asi-ako malo zavire u statističke podatke turi-1 mllacijonom radu. Mnogi učitelji nala-stičkog kretanja u Opatiji i ostalim istar-1 zift su pod izlikom pomanjkanja stani krajevima. nova ispriku za taj vanškolski rad, a sad Namjera .ovog dopisa nije bila da pia- im to neće biti moguće. Morat će da sta-četno nad nevoljama turizma u Italiji, ne- nuju makar u štalama, ali bit će u sego da prikažemo sudbinu našega naroda lima, gdje moraju biti, Jer njihova slu-ped Italijom koji, bez svoje krivice, naite- žba danas nije samo u školi, nego je že osjeća opadanje turizma u ovim strana- gotovo i važnije ono, što rade izvan sko-ma. i koii iz dana u dan pada u sve očaj- le, medju narodom, koji se mora pri-nije gospodarsko-socijalne prilike. M. J. 1 dobiti za Italiju V' KRVAVI TRAG RIMA U AFRICI Pismo našeg pariško« saradnika VELIKA AFERA S KONTRABANDOM ORUŽJA u koju je upletena velika tvornica Ansaldo u Torinu i nekoje visoke’fašističke ličnosti Pariz, augusta 1933. Polako se vuku satovi u bolnici. Bol daje svakom času sadržaj, koji se upija duboko u nas i čini sate još dužima a dane beskonačnima. Mnogo nas ima operiranih. Neki jauču. Bijeli zidovi su hladni, bijele sestre pomoćnice još hladnije, a liječnici su kao led. Ljudski pogled ćeš samo naći u očima supatnika, samilosnu riječ samo na ustima druga, koji se do tebe savija u bolovima... U dugoj sali svi se osjećaju braćom. I oni koji mogu da vas nazovu: druže, i om koji vam tu riječ toplo kažu svojim po-gledom. . , , .. , — Kako bol zbližuje ljude, rekoh u sebi, Stradanja dižu čovjeka više, on prestaje biti taj i taj, on je tada tek čovjek. Svaki krik drugoga upija mu se u srce, kao krik brata, svaki pokret supatnika prati sa shvaćanjem. Kako su si blizi ljudi koji pate! Obuhvatio sam pogledom tu veliku bolničku dvoranu Hotel Dieua... Koliko ima ovdje različnih narodnosti, koliko različnih rasa. A opet svi kad jauču imaju isti pečat na licu, a opet svi, svi zovu u najtežim časovima istu, toplu, veliku riječ: mama! __ Ako ljude pojedince toliko zbližuje bol, da se u istim stradanjima osjećaju braćom, a patnje za isti ideal stvaraju čak i zajedničku svijest, onda će poslije ratne teškoće, poslijeratne tragedije zbližiti sve više ne samo ljude istog kraja, već ljude raznih narodnosti, a čak i raznih rasa... Do mene leži već nekoliko dana jedan Alžirac. Vrlo je tih. Samo njegove oči govore. Osjećam da bi mi čestokrat htio nešto reći, ali tada ga nešto zadrži, onaj bh-sak u njegovim crnim očima utrne i ja po-smatram kako njegove oči tonu, tonu... Jednog dana kad sam opet osjetio da će blisak u njegovim očima da utrne, rekao sam riječ, beznačajnu i pustu kao što su sve riječi kojima se ljudi susreću beznačajne. On se nasmiješio. Ipak je čitavi dan prošao bez razgovora. Tek noću smo si rekli tko smo. On je iz nekog malog gradića u Africi. S nekoliko riječi mi je opisao oazu sred pustinje, svoje djetinjstvo, školovanje i Pariz... Vidio sam da voli svoju domovinu, svoje ljude... Njegov rod nije slobodan... Kad sam mu ja pričao smionije o tome, kako Evropljani ne postupaju bolje u svojim državama sa narodima »niže civilizacije«, nego što postupaju u kolonijama sa narodima »niže rase«, on se otvorio, i bivao sve iskreniji u svojim osjećajima. — Mi se borimo za slobodu već godinama i godinama. U Africi se vodi rat neprestano. Taj se rat medjutim ne navje-štava, niti vodi po nekim zakonima, jer se to zove »pacificazione«. Ja znam da se o tome piše u vašim novinama kao o borbi protiv razbojnika, ali zašto se ne bi priznalo i tim našim hajducima da se bore za svoju domovinu i za slobodu. On je, kako vidim iz daljnjeg razgovora, panislamac. Citava sjeverna Afrika je obitavana ljudima iste vjere, koji imaju iste običaje i istu povijest. Zapitah ga: — Tko najgore postupa u svojim kolonijama s vašim narodom? — Bez sumnje Italija. Otkad je stupila na naše tlo, strijeljano je na desetke hiljada »razbojnika«. Pred dvije godine se čitavi islamski svijet pobunio protiv metoda fašističke vlade u Cirenajki, gdje su svi usta-li pod vodstvom Omar el Moktara da bra-ne svoju slobodu. Ustanak je bio ugušen u krvi. Bacalo se ljude s aviona na zemlju, streljalo u masama; preko hiljadu djece, kojima su ubili roditelje, odveli su u Rim ili u Benghazi, gdje ih odgajaju za balille. Sva sela u oazama su razselili. Stvorili su nekoliko »campi di concentrazione«, gdje mora da živu buntovnici u šatorima sred pustinje, okruženi bodljikavim žicama i nadzirani od fašističkih četa... O svemu tome su 1931. pisale opširno i dokumento-vano naše novine u Tunisu, Alžiru, Damasku, Jeruzalemu 1 Kairu... Užasno i krvoločno postupa Italija u svojim koloni- ianiOči su mu gorile dok je govorio... Pričao mi o jednom svom prijatelju iz Cire-najke, koji je bio strijeljan. Dugo mi je tumačio opasnost tih metoda za Italiju, koja je postala najomraženija država u svim islamskim zemljama. Nastavio je: — Vi ste rekli da vaša manjina nije niti pravno niti stvarno zaštićena. Mene dira kad čujem štb s vama rade, ali vidite sada da je kod nas još gore------ Pa ipak o na- ma u Evrtopi nitko ne piše, nitko ne go- vori ... „ , 1 Noć je bila tako tiha... Samo smo kat kada čuli udarati časove. Možda je to zvono Notre Dame... On je tiše i isprekida-nije govorio o mučenjima, o strahotama jedne borbe, o popaljenim selima, o stre ljanim očevima, o udovicama, o siročadi.. One noći nisam usnuo. Mislio sam na patnje svih naroda. Svi pate, svi su mučeni ropskim životom... Treba svi ti Pat' nici da si kažu prijateljske riječi, treba da se shvate. Te patnje će da ljude dignu i da vide brata ondje gdje se govori da je »narod niže civilizacije« ili »narod mze rase«. Na koncu konca svi ljudi idu za slobodnim i ljudskim životom... Istina, tragovi Rima su krvavi Ali možda je moj susjed pretjeravao. Možda? Ah ja sam mu vjerojavao one noći, jer je tako iskreno i s toliko ljubavi govorio... Kad sam ozdravio i tražio ga u obližnjoj dvorani, da mu rečem zbogom, u meni je bilo više kriticizma. Cesto se pretjeruje, rekoh, često se i optužuje jedino radi povredjenog narodnog ili ljudskog osjećaja. U svrhu propagande se i laže. Zato sam i pozdrav-1 ljao mog driiga s manje iskrenosti no što1 sam se s njime upoznao. Vidim da sam imao krivo. Sami faši- ; stički listovi ne taje svoje metode u Ly-biji. »Corriere Padano«, list ministra Bal-ba, piše, da treba urodjenike tlačiti bez osjećaja, ako se želi civilizirati Afriku. »Evropljani moraju da ih unište, veli taj list 19. II. 1926. i da ih gurnu u pustinju dok ne nestanu«. Kasnija fašistička politika u kolonijama je radila sasvim prema tom programu. »Resto del Carlino« od 29. aprila 1931. piše povodom »konačne pacifikacije« Cirenajke: »General Oraziani je odredio, da svi nomadi Cirenajke moraju biti preneseni i zatvoreni u odredjenim zonama, iz kojih neće moći izaći. Pleme za plemenom onih, koji su se pokorili prenest će se na ben-galsku obalu i ravnicu. U odredjenim i ograničenim zonama ustanovit će svoja sjedišta, iz kojih neće moći izaći bez dozvole vlasti. Sjedišta će vlasti sistematizirati, organizirati i nadzirati. Tako je 80.000 ljudi sa 23.000 šatora raspršeno na 200.000 četv. km. od Marmarike do Sirtike«. Granica izmedju Cirenajke i Egipta je bila garnirana bodljikavom žicom dugom 300 km. po goloj pustinji. U tim koncentracionim logorima mora da živi pod vojničkim nadzorom do 10.000 ljudi. A mnogo ima tih logora u žarkoj pustinji! Koliko je ljudi streljano, koliko obitelji uništeno i razdijeljeno, koliko djece raznarodjeno! Povodom ustanaka vodilo se više procesa. Salvemini iznosi u svojoj knjizi »Mussolina diplomata« da je od aprila 1930. do aprila 1931. bilo pod piccescm 448 urodje-nlka od kojih je 133 osudjeno na smrt, a samo 14 pomilovano. Te nam tragične cifre za jednu godinu dana odveć jasno pokazuje »trag Rima«! Tu politiku opravdava fašizam svojom imperijalnom ekspanzijom. »Mi ćemo se proširiti ili eksplodirati« — veli Mussolini. — »Nama treba zemlje za naše preobilno pučanstvo«. Statistike nam dokazuju, da su ne samo metode s kojima se služi fašizam zle, već da i cilj za kojim ide u kolonijama da je lažan. U Eritreji, koju Italija posjeduje već pola stoljeća ima tek 4283 Talijana, u Tripolisu, koji je talijanski od 1912. god. ima tek 1125 talijanskih obitelji, u Somaliji tek 1658 Talijana... Te velike kolonije ne apsorbiraju dakle mnogo Talijana, iako fašizam troši na njih milijune, iako vodi veliku propagandu. Za čim onda ide Rim u svojim kolonijama?, Zašto okrutnosti? Pišući o talijanskoj kolonizaciji, francuski list »Vu« iznosi razlike od francuskih i engleskih metoda i ističe staru rimsku rečenicu: »Ubi vicit, Romanus habitat« (Gdje pobjedi, tamo se Rimljanin nastani), misleći time da kaže, da Italiji kolonije služe za njeno pučanstvo. Medjutim i najgorljiviji fašisti misle da bi Tripolis i Ci-renajka mogli da uposle u 20 godina tek 300.000 Talijana (Stampa, 21. marta 1931). Prema tome se gornja rečenica ne pokazuje tačnom, jer je broj kolona, koje može da hrane kolonije odveć malen za godišnji polumilijunski porast Italije. Te okrutnosti prema drugim narodima i drugim rasama sve više moralno izoliraju Italiju. Solidarnost onih, koji trpe od fašističkog nasilja, ako još i nije došla do jasnog izražaja, jednog dana će bez sumnje doći. Pitanje manjina ne možemo više shvatiti čisto pravnički, već pod manjinama mislimo sada na sve one, kojima se oduzimlje njihova ljudska i narodna prava sa strane države. Imamo ne samo narodnih, već i političkih, društvenih, kao i rasnih manjina... Kad mislim na sve one, koji su tlačeni, sjećam se pariške bolnice Hotel Dieu, gdje se u istoj sali, pod istim bolovima savijaju ljudi raznih narodnosti i raznih rasa. U stradanju se svi osjećaju braćom. I oni koji mogu da vas nazovu: druže i oni koji vam tu riječ toplo kažu svojim pogledom. Neka ova bilješka bude ta topla riječ upućena onima, koji se bore i padaju za iste ideale protiv istih tlačitelja. Dragovan Sepić. ‘Trst, septembra 1933. — U Italiji se u posljednje vrijeme mnogo govori o Jednoj velikoj aferi, koja je u posljednje vrijeme izbila u Torino. Govori se $%k, da je ta afera u uskoj vezi s demisijom ministra rata Gazzere, o kojoj je »Istra« već pisala u posljednjim brojevima. U ovu je aferu upleten i jedan visoki talijanski oficir, general i senator Cavaliere, koji je čitav niz godina bio i podsekretar u talijanskom ministarstvu rata. Cavaliere je prvih godina poslije rata izišao iz vojske i zauzeo je visoki položaj u velikom industrijskom poduzeću Pirelli. Njegovo imenovanje za podsekretara u ministarstvu vojske tumačeno je kao neka nadoknada poduzeću Pirelli za potporu, koju je to poduzeće učinilo u sudbonosnim danima Fašizmu. A kad je Cavaliere smatrao, da je u ministarstvu vojske obavio sve ono, što mu je bilo potrebno, povukao se opet u privatan život, da nastavi s privrednim špekulacijama. Naslijedio ga je Gazzera. Cavallero je sam neko vrijeme poslije toga zastupao Italiju u Društvu naroda, a zatim je postao direktorom tvornice Ansaldo, koja je poznata kao najveća tvornica oružja u Italiji i koja snabdjeva talijansku voj- Gorica, avgust 1933. Ob neki priliki, je predstojnik urada rekel podrejenemu uslužbencu: »E il vivo desiderio del governo, che questo popolo sparisce quanto prima«. — In tako, v tem smislu in pravcu ravnajo v uradih, se vrši sploh ves postopek z našimi ljudmi. Kaj niso vsega obljubljali kadar so prišli! Svobodo jezika in kulturnega udejstvovanja, gospodarsko avtonomijo in oporo. In sedaj ravnajo z nami kakor z »podjarmljenimi«, ki jih je treba iztrebiti. Seveda, veliki in plemeniti Italiji je to lahko. Načinov ima zelo veliko na razpolago. Obveznosti njej ni treba nikakih. Ona ve in zna ščititi manjšine, da čim-prej izginejo. Vsak, kdor je bil le količkaj udeležen pri kulturnem delu, je moral na eden ali drugi način izginiti. Brezpogojno izginiti. Kolikor je bilo še ostalo učiteljev in učiteljic je moralo v službeno konfinacijo, daleč od doma. Isto naši železničarji. Baje zato, da se navžijejo italjanskega duha. No, vsaj veste kako je s tem duhom. Razen z kakšnim kolegom ali mogoče še kakšnim drugim izobražencem ne more sploh ne govo- sku. Sad se doznaje, da je za vrijeme upravljanja Cavallera tvornica Ansaldo prodala stranim državama oružja u većim količinama, nego što je to bilo prijavljeno. Treba istaknuti, da već talijanska vlada prijavljuje Društvu naroda tek jednu trećinu onoga oružja, koje izvozi u druge države i na svoj račun vrši jedan kontraband. Tvornica Ansaldo, na inicijativu Cavallera izvažala je dva puta više oružja, nego li ga je prijavljivala talijanskoj vladi. I prema tome je kontraband bio dvostruk. A vršene su i razne druge nepravilnosti. Ono oružje, koje je tvornica Ansaldo izra-djivala za talijansku vladu, kako je otkriveno, vrlo je loše kvalitete i od materijala najgore vrsti. Takva se djela prema novim zakonima mogu kazniti, kao vojna sabotaža, i kaznom smrti. Kad se počelo s otkrivanjem ove afere general i senator Cavallero smatrao je potrebnim, da ode — u švicarsku... Za sada se znade, da je uhapšen comm. Marcello Micheletti, prokurista i generalni tajnik tvornice Ansaldo. Svakako ova je afera vrlo interesantna i najbolje pokazuje, kakve su prilike u vrhovima fašističke Italije. riti z nikomur. Oni v Toskaniji da, ali drugod govori ljudstvo svoje narečje, ki ima prav malo sličnosti z italjanščino. Tako so prisiljeni na samoto. In zaman so vse prošnje za omiljenje tega postopka. Delavstvo je moralo v tujino. V Argentini j o, Belgijo, Francijo, dokler je bilo mogoče. Ostali, pa tudi oni, ki so se vrnili, beračijo dobesedno za grižljaj kruha. Kajti vsa dela na naši zemlji vršijo oni, tujci; domačini ne smejo blizu. Kmečka posestvica prehajajo dan za dnevom, čedalje bolj pogosto v roke ita-Ijanskim prišel j endem. Ti imajo vso podporo uradov, dobe vse koncesije za obrti i. t. d. In, ko je ta uboga kmečka para izmozgana ne samo z davki in taksami, marveč tudi z ogromnimi kaznimi, jo poženejo na cesto. Pa tudi, prej dobro situirani kmetje, se komaj komaj še drže na nogah. V brdih jedo le po enkrat na dan. Nasilna izmenjava priimkov, aretacije, ječe i. t. d. so poglavje zase. Tako skrbi velika in plemenita Italija za nas, svoje državljane. »E il vivo desiderio...« Pa tudi naša želja je prav vroča: ži-vetUn svobodno dihati! — Joško Ložnilt „PICCOLO” 0 SLAVENSKIM NARODNIM OBIČAJIMA U ROVERIJI i o tome kako roverske djevojke neće da paradiraju na talijanskim revijama narodnih nošnja FAŠISTIZIRANJE ITALIJANSKE VOJSKE? Če je vse tako fašistično, kot je laška! armada, potem lahko rečem, da je fašizem pri koncu Vipavska dolina, avgusta 1933. — časopisi pojejo slavo Mussoliniju, ki je sprejel zopet ministarstvo vojske in je takoj tudi poskrbel, da laško armado fašisti-zira — na zunaj. Pravim na zunaj, ker poznam dobro »slavno« laško vojsko. Saj sem imel »čast« nositi »le stellette di disciplina«. Marsikaj bi lahko povedal iz časa svojega vojaškega službovanja, da bi čitatelji spoznali koliko borbenega duha je že fašizem vlil v ifllijansko ljudstvo. S preroje-njem laškega naroda ni nič. To je samo fašistični časopisni in paradni »bluf«. Vojake sem služil v večnem mestu. V Rimu pri poljskem topništvu (artiglieria da campagna). Nastanjeni smo bili v vojašnica »Macao«. 1 ! . i Nekega dne so vsem vojakom brez izjeme pobrali karabinke in jih odnesli v skladišče. Kmalu smo zvedali zakaj. V vojašnico pride na pregled sam Mussolini. Upal sem, da ga vidim enkrat od blizu, tega modernega Cezara. Moje upanje pa je šlo po vodi, kajti Mussolini je že prišel, a nas so medtem časom imeli vse zaprte’ v nekaterih »cameratah«, kamor pa »Duceja« ni bilo. Okna so morala biti vsa zaprta:. Sestavili so sicer iz najzaneslivejših vojakov častno četo, ki je pa Mussolinija pozdravila — brez orožja. Tako zaupa Mussolini fašistizirani armadi! Če je vse tako fašistično, kot je laška armada, potem lahko rečem, da je fašizem že pri koncu. — (Ojet). NAŠA JE ŽELJA: ŽIVETI IN SVOBODNO DIHATI! FALIJA JE PRENAPUČENA, ALI KOLONIJE SU IPAK PRAZNE! Trst, augusta. — »Agenzia d Italia« onosi podatke o stanovništvu u talij an-kim kolonijama. U svirn kolonij ama na 2,434.333 stanovnika. Od toga otada na Somaliju, Eritreju, Tripolitani-i i Kirenaiku ukupno 2,297.617, od to-a 55.843 Talijana i stranaca, a 2,241.774 rodjenika. Po gustoći u tim zemljama olazi 1 stanovnik na kvadratni kilo-ictar. Na prvom mjestu po broju sta-ovništva dolazi Somalija sa oko mlli-un stanovnika, zatim Eritreja sa pol lilijuna, Tripolitanija sa pol milijuna, iirenaika sa 160.000 i otoci u Egejskom loru sa 130.000. J , , Talijanima kao da se ne da u kolo-ije, jer, kako vidimo, one su prazne, lussolini ne može nikako da natjera voje državljane na kolonizaciju Afrike. Ivropu bi ipak bilo lakše kolonizirati.., NOVI DIREKTOR »MATTINA«. Na mjesto dosadanjeg direktora napuh-skog lista »Mattino« Luigi Barzinija, jednog od najuvaženijih talijanskih publicista koji Je nedavno pao u nemilost i smijenjen, postavljen je fašistički poslanik Vico Pelli- zzari. Trst, septembra 1933. — »Piccolo della sera« od 31 augusta donosi na drugoj strani članak, koji je napisao Domenico Venturini. Sigurno je to neki profesor, jer kaže, da su mu podatke pomagali sabrati »nekoji drugorodni djaci« — »alcuni allievi allogeni«. U tom članku govori se o svadbenim narodnim običajima u Roveriji u južnoj Istri. — Kaže se, da u tom kraju stanuju Slaveni, morlačkog plemena, a u interesu talijanstva Istre je, da se naglasi, da su Roverci doseljeni iz Dalmacije. Ne ćemo reproducirati ono što Venturini piše o svadbenim narodnim običajima, jer nam je to uglavnom poznato, nego je interesantan onaj pasus, gdje pisac govori o narodnim nošnjama, koje su u prijaš-irtja vremena bile u običaju u tom kraju, a sad se sve više gube i tek u starim škrinjama ima još sačuvanih tih nošnja. Medjutim ne može pisac da shvati, pa osudjuje roverske djevojke, koje neće da obuku te nošnje, da bi nastupile na nekim revijama narodnih nošnja, koje se često priredjuju po raznim talijanskim gradovima. One upravo briljiraju svojim — odsustvom, kaže Venturini. Naprotiv gospođjice iz grada kćeri iz dobrih familija, moraju da se odjevaju u istarske seljačke narodne nošnje i da nastupaju na tim kongresima i revijama »Ljubav prama domovini i volja da učine nešto dobra, čine, da one ne osjećaju kako su teška t» istarska narodna odijela, koja za takve prilike odjevaju«. Citirali smo ovo kao veoma Intere-sanino. Time nam je pomalo razjašnjeno i otkriveno kako se za razne kongrese i revije narodnih nošnja u Italiji organ izu je učestvovanje Istre, i kazan« nam je, da nisu uvijek djevojke i mladici iz naših slavenskih sela oni, Kp)* se fotografiraju za novine i ilustracije u našim narodnim nošnjama, nego,®^ to mogu biti i gradjani iz talijanskih gradića, koji se za tu priliku oblače * glume seljake. Dogodi se doduše, da nekog sela doista uspiju dobiti praVf naše seljanke i seljake za te prra7fj na kojima istarska narodna nošnja u gurira kao talijanska, ali to se ne mo®^ dogoditi u selima, koja su čvrsta i na cionalno otporna kao ponosna Roveri]®’ gdje je pop Velikanje Dobrilin učeni ostavio jake tragove svog učenja. PISMO IZ VIPAVE NA OBLETNICO BAZOVICE Vipava, septembra 1933. (Rob).— O gradnji nove ceste od vile Ane čez Police smo že poročali. Cesta preide na staro cesto pri pokopališču. Pred kratkim je bila popolnoma dokončana. Tri nove vojašnice so že pod streho. Po obsežnosti in višini so enake stari stavbi in stoje, kjer so prej bile konjušnice. Vojaško letališče ima pri nas mnogo prometa. Stalno pristajata po dve, včasih pa tudi po več letal. Ostanejo tu po nekaj ur, potem pa zopet odletijo proti Gorici ali pa proti Vidmu. Ob priliki zadnjih manevrov jih je bilo polno letališče. Stavbe na letališču so barvane z varovalnimi barvami t. j. z zelenimi, rumenimi in rjavimi lisami.'V viso-kopritlični stavbi tik Mayerjeve žage stanuje z ženo in otrokom letališki paznik, ki upravlja in varuje letališče. Tudi pri nas že dolgo rožice več ne cveto. Kmet je že popolnoma izmozgan-trgovci mu ne morejo dajati več na upanje, vsled česar tudi sami hirajo. Lesna trgovina z Nanosom je propadla, ker je sivi Nanos dal od sebe, kar je mogel, da je reševal ljudstvo pred bobnom. Da Italijani niso baš najboljši plačniki je splošno znano. To resnico je morala okusiti tudi lesna industrija v Vipavi, ki je morala ukinuti svoje obratovanje in je z njimi v brezupni tožbi. Da bo naša pot še bolj trnjeva, skrbi znani surovi podeštat Waifro s svojimi biriči in podrepniki: Endrizzi, Caligaris, Santus, ter domačimi poturicami Jožetom Krhnetom, Karlom Ferlani (Ferjančič) iz hotela in sličnimi propalica-mi.Vsekakor značilno! Da je naš podeštat zločinsko surov, je dokaz v tem, da je prejel od višjega političnega funkcl-jonarja iz Gorice opomin, naj milejše postopa z našimi ljudmi, ker se po tej poti ne more pri naših ljudeh ničesar doseči. Mi pa ne maramo niti milejšega Paše vanj a in se pripravljamo na — bilanco. Bliža se obletnica našega najsvetlej-sega dnevna — Bazovice. Policisti letajo okrog kakor brez glave in vidijo v vsakem domačinu atentatorja, v vsakem tujcu pa že kar komita. Eno drži: Bazovice ne bomo pozabili in mora biti maščevana z našo popolno zmago, kakor je bilo Kosovo maščevano! TUDI V GORICI VOJAKI »VZDRŽUJEJO« BREZPOSELNE Gorica, 1 sept. (Agis). Znano je, da je v Trstu fašistična vlada prisilila vojaštvo da odstopi polovico svojega »ranča« lačnim brezposelnim. Tudi v našem mestu dajejo vojaki del svoje me-naže lačnim in potrebnim. Pri stranskih vratih alpinske vojašnice v via Mamelli čakajo gruče lačnih na vojaško hrano. Tako delajo tudi druge institucije in vojašnice, kot »Caserma S. Michele« v via Ponte Isonzo, dalje O. N. B. (Opera Nazionale Ballila) na piazza Catterini itd. Italijani, ki prihajajo iz starih pokrajin Italije, pravijo da je pri nas v Julijski Krajini »Amerika«. Res, zelo radi bi vedeli kako mora biti pri njih! — Pravijo, da nameravajo spremeniti piazza Rotta v ulico, ker se je zaradi dograditve nove fašistične palače zelo zožila. LETALA NAD AJDOVŠČINO. Ajdovščina, septembra 1933. (Rob). — Za časa vojaških vaj je bilo pri nas dnevno 23 malih in velikih letal Iz Gorice. TANKI V ŠT. PETRU. št. Peter na Krasu, septembra *933. (Rob). — Pred vajami so peljali “kozi št. Peter mnogo malih in večjih tankov. Govorilo se je o 300 (!) tankih. Mine v mostu proti razdrtemu. Postojna, septembra 1933 (Rob). ■" Most proti Razdrtemu so navrtali ter 8a osposobili za — miniranje... talijanski prestolonasljednik divizijski general. Slijedeći septembarski broj, službenog v.0inog lista donijet će imenovanje talijan-skog prestolonasljednika divizijskom! gene-talom. On će se nastaniti u Napulju, gdje Ce Preuzeti komandu tamošnje divizije. smjena genoveškog načelnika. R Dosadanji načelnik Genove senator Proccardi koji je čitavih Šest godina bio na .elu uprave velikog pomorskog grada pre-,.a° je demisiju i na njegovo mjesto postaven ie za načelnika fašistički poslanik Carlo Oombrini. zakletva vjernosti fašističke OMLADINE IZ INOSTRANSTVA. ... P°čeIkom septembra sastat će se faši-;ticka omladina iz inostranstva koja se sad falazi u raznim logorima u Italiji na zbor, * će tom prihkom položiti zakletvu vjer 20st Italiji] Mussoliniju. Na tom zboru bi e oko 7000 fašističkili omladinaca. Toča je uničila pridelek. Vr ieme ^ta bio ušao u bakarski zaliv i fegov aeroplan, kojim ie za vrijeme rata 110 iznad Beča. KAD SE SKINE VELO LAŽNIH FRAZA vidi se, da ie fašizam u svojoj biti mizeran — Istina o fašističkim javnim radovima Trst, septembra 1933. U nijednoj rubri-n ci fašističke aktivnosti nema više bluffai nego li u rubrici o javnim radovima. Pompa i dekorativnost dosegla je na tom polju svoj vrhunac. Naročito je nedavno oko desete obljetnice od Pohoda na Rim ta strana fašizma »iskočila«. Jubilej je proslavljen inaugurisanjem nebrojenih objekata novih javnih gradnja na koje je uklesana masivna godina X popraćena liktorskim znakom«. — Čita li se govore i prigodne članke u povodu ovakvih svečanih inauguracija dobiva se i nehotice dojam, da je fašizam učinio doista velike stvari, pa se dogadja da, pod utiskom velikih fraza i parola, čak i protivnici fašizma staju u dvoumici. Ta dvo-umica ostaje čak i onda kad nekom prilikom dodjemo u Italiju: ceste zadivljuju, — ravne su široke, asfaltirane, sjajne kao ogledalo. Taj utisak ostaje i — moramo priznati — ovakve ceste nismo vidjeli nigdje. Ali stvarnost nije ipak u tim sjajnim cestama. Te sjajne ceste i fraze još nikako ne smiju da stvaraju u nama uvjerenje: fašizam je zaslužan na polju javnih radova! Ciframa se može dokazati, da je baš toliko zaslužan, koliko je zaslužan u pitanju agrikulturne reforme i žitne bitke. Iz jedne službene statistike kolu je izdalo talijansko ministarstvo javnih radova vidimo, da je Italija pred fašizmom skoro više gradila nego danas. U pojedinim godinama izdano je na javne radove: 1919—20 740 milijuna lira; 1920— 21 1.302 milijuna lira; 1921—22 1.191 milijuna; 1922—23 1.050 milijuna; 1923—24 745 mil.; 1925—26 1.075 mil. lira; 1926-27 1.389 mil.; 1927—28 1.046 mil.U godinama 1928—30 podigla se cifra za javne radove na poprečno 1.200 milijuna lira. Godine 1930—31 na javne radove je utrošeno 1.275 mil. dok se u 10. godini fašizma, to znači u minuloj poslovnoj godini utrošilo 2 milijarde i 200 milijuna lira ukupno za javne radove i željeznice, što je prije bilo u rubrici ministarstva saobraćaja. Vidimo dakle da su u nekim fašističkim godinama cifre čak i niže nego u godina prije fašizma, ali nije u ovom uporedjivanju dovoljno da se uzmu cifre kako stoje. Treba naime znati, da su u pretfašističko vrijeme i manje cifre značile više jer je danas lira devalutirana prema liri od 1922. Osim toga treba naglasiti, da su u prvašnja vremena javni radovi bili pravi javni radovi, a danas se pod firmom javnih radova provode u velikoj mjeri radovi ratnog karaktera, grade se strategijske ceste, kasarne, utvrdi enj a itd. Samo na to ide polovica proračunske cifre. Ima ]oš jedna kalkulacija, po kojoj se može dokazati, da fašizam ne čini nikakva čudesa na polju javnih radova, nego da je vješto postavljen bluff. Fašistički ministar javnih radova Di Crolla-lanza objavio je u listu »Gazzetta del Popolo« panegirik fašističkom režimu s obzirom na javne radove. Nije isključeno da ie fašistički ministar pretjeravao čak i u statistikama, koje iznosi, ali uzimljemo, da su te statistike »točne«. (Ako se zbroje cifre proračuna u svakoj pojedinoj godini izlazi da nisu točne!) On kaže, da je fašistički režim potrošio do sada na javne radove 17 milijardi lira, a prijašnji režimi su potrošili od 1862 do 1922 samo 11 milijardi. To kaže Di Crollalanza. Ako želimo da uporedimo ove cifre moramo učiniti nešto što fašistički ministar javnih radova Di Crollalanza nije učinio to znači moramo istaći, da te dvije cifre, ma da se radi o lirama nisu iste naravi. To bi morali i fašistički ministri da znadu da je kupovna vrijednost lire u periodu 1862—1922 bila, može se dokazati, oko osam puta veća nego u periodu 1922—32 Prema tome, kad se sve to uzme u obzir i kad se skalkulišc i postavi u pravi od- nos vrijednosti lire u onom i ovom periodu, dolazi se do zaključka, da je u godinama 1862—1922 na javne radove otpadalo godišnje 1500 milijuna lira, a pod fašizmom tek nešto malo više, to jest 1700 milijuna lira. (Prema ciframa za pojedine godine koje smo u ovom članku iznijeli prosjek je ipak daleko ispod 1700 milijuna lira! Kako to kad su i ono službene cifre?) Kad se čita fašistička uporedjivania javnih radova danas i nekada, ko nije upućen mogao bi da zadje u veliku zabludu. Medjutim ne treba nikada smetnuti s uma da je Italija prije fašizma u pedeset godina napredovala u svakom pogledu upravo ra-pidno. S manjom bukom i manjim sredstvima izgradila je Italija od 1870 do početka rata oko 18.000 km željeznice te je u gradnji željeznica postigla pred rat prosjek od 1000 km godišnje. Poljoprivredni prihodi podignuti su bili na 7 milijardi lira u zlatu godišnje a bonificirano je bilo 3 milijuna hektara močvarne, malarične i neplodne zemlje. U industrijama, koje su se naglo razvijale bilo je uposleno oko 5 milijuna radnika analfabetizam pao je sa 70 posto godine 1870 na 37 posto pred ratom. — To fašizam svjesno ingnorira, da bi iskočila jače njegova čudotvorna funkcija i božje poslanstvo. Medjutim u tom ignoriranju nije samo taktika fašizma, nego i najveća uvreda za talijanski narod, koji nije prije fašizma bio toliko zapušten i nazadan, kao što to Mussolini danas mistifikuje. Da bi se osvlJetliH bluffistički ciljevi fašističkih paradnih javnih radova, dovoljno je citirati svote, koje su potrošene za pojedine pokrajine i gradove. Iz tih svota razvidno je na prvi mah: javni radovi imaju u prvom redu da se vide, da budu pristupačni što većem broju stranaca (po mogućnosti što većem broju stranih dobroćudnih novinara) i da ostave na narod koji plaća poreze što je moguće jači očaravajući utisak. Na dan desete obljetnice fašizma inaugurisane su ove javne gradnje (gradjene svotama iz budžeta po negdje i po više godina): U sjevernoj Italiji sa Zadrom inaugurisano je javnih radova za 1.455 milijuna lira (na 128.000 č. km.), dok je centru s Rimom i luksusnim restauracijama historijskih spomenika, na površini od 71.000 č. km. utrošeno 1.140 milijuna lira. Na sam Rim (Urbe) utrošeno je 584 milijuna! U južnoj Italiji (60.000 č. km.) utrošeno 3e 710 milijuna, a na otocima (50.000 č. km). 269 milijuna lira. — Prema pojedinim zemljama javni radovi su bili ovako podijeljeni (ono što je inaugurisano za 10 obljetnicu!): Piemonte 316 milijuna; Lombardia 441 milijun; Venecija 376 milijuna; Emilija 271 milijun; Ligurija 90 milijuna; Zadar 1 milijun; Toscana 398 mlijuna; Marche 44 milijuna; Umbrija 16 milijuna; Lazio 609 milijuna; Campania 315 milijuna; Kalabrija 231 milijun; Puglie 121 milijun; Basilicata 43 milijuna; Sicilija 186 milijuna; Sardinija 107 milijuna. U kolonijama: Tripolitanija 57 mlijuna; Cirenaica 78; Eritreja 12; Somalija 10. Vidi se, da je u najsiromašnijim i naj-zapuštenijim krajevima najmanje potrošeno. Tamo gdje je potrebno da se ulože milijarde baca se desetak milijuna, na rimske spomenike i Kaliguline ladje na stotine milijuna. Najviše su od fašizma u javnim radovima dobili baš veliki gradovi, reprezentativni centri, koje stranci posjećuju. Na primjer; Rim 584 mil.; Firenza 168, Milano 161; Torino 100 itd, a čitava Bazilicata, najstrašniji i najafričkiji predio Italije svega 43 milijuna lira. To sigurno nije u duhu obnove Italije, u duhu agrarizacije i antiurbanističke politike, kojom Mussolini voli da se ponosi. ZAŠTO JE POGINUO DE PINEDO? Iza kulisa jedne slave, klupko intriga 3 su ovih dana donijele vijest, ko-: »New-York, 2 septembra. (A) — lalijanski letač general Francesco do je zaglavio u plamenu svoga kad se spremao da poleti i da po-letski rekord Cođosa i Rossija ^ u liniji bez spuštanja. Aparat je išao ji kojih 600 metara. Onda ie udario ia se prevrnuo i zapalio. Avijatićar ■io, ali se nije mogao više spasiti, mu se pretvorilo u ugljen. Nesreću skrivio preveliki teret benzina od ilona«. ujest o smrti de Pineda odjeknula tom, jer je taj glasoviti avijatićar r godina bio najprominentniji heroj Svojim velikim letovima, kad se H-vanjskog, manifestacionog obiljež-, daje Mussolini svim pothvatima •e avijacije. De Pinedo je postigao •ezultate, koje je objektivna interina javnost morala da prizna. Bal-i ono vrijeme bio još — početnik.1 tek pilotiranje, ma da je već bio: m generalom u avijaciji. Kažu đoJI , ie j danas Balbo vrlo loš pilot.. • slava, koju je De Pinedo bio po* svo im prvim ! drugim letom nije idna Balbu. Izmedju njih bilo je do-iah do nesuglasica, koje su se raz-ustala javna sablazan, kad je Mus-e Pineda promaknuo i povjerio mu veliku funkciju u vrhovnoj komandi avijacije. Balbo, koji Le u fašističkoj hijerarhiji vrlo jak, bio je poduzeo sve, da bi onemogućio De Pineda, koji ga ie pak optuživao zbog lakoumnog gazdovanja i korupcije. Osim toga De Pinedo nije mogao da odobri razne Balbove avijatičke pothvate, koji su bili daleko od serioznosti. Odnos medju De Pineđom i Balbom tako se zaoštrio, da je Mussolini bio prisiljen, da De Pineda pošalje iz Italije. I poslao ga je u Argentinu pod izlikom neke avijatičke misije. Medjutim De Pinedo nije u Buenos Airesu ostao dugo, napustio je taj položaj i otišao u Sjevernu Ameriku, gdje se i dalje bavio avijacijom, ali slobodno. Kad je Balbo s onolikom bukom projektovao i izveo let n Ameriku, De Pinedo je odlučio da poduzme nešto, što će izazvati uporedjenje s Balbovim letom i što će pokazati, ko je avijatićar od rase, a ko od parade. I spremio se na svoj posljednji put... Organi-izovao je let, koji je po zamisli i po odvažnosti, koju je iziskivao bio doista veliki, •herojski let. Ali nije ga izveo. Pao je. Tra-pka De Pinedove pogibije je, dakle, dvostruka. Nije to samo smrt jednog junaka zraka i rekordera, koji je htio da osvoji novu mogućnost zračne veze kroz golemu daljinu, avijonom, kojim će sam pilotirati i u kojem pored njega neće niko biti. To je ujedno i smrt jednog pionira, koji je htio da izvojšti afirmaciju pravih vrednota, danas, kad su i u zraku počeli da se afir-mišu arivisti i demagozi, kad se i zrak počeo eksploatirati u svrhe, koje su daleko od pravog viteštva. Smrt De Pinedovu zabilježile su 1 fašističke novine. Ali po naredjenju, sve novine imale su male naslove i jednake kratke izvještaje. Životopis i zasluge De Pineda bile su u svim listovima opisane jednakim riječima onako, kako je to dala Agenzia Stefani. Dok je još pred par godina sva štampa posvećivala De Pinedu čitave prve stranice, sad su nekrolozi bili štampani u zabačenoj skromnoj poziciji. I na koncu se u tim nekrolozima neukusno kaže, da ie u posljednje vrijeme De Pinedo bio i fizička i duševna ruševina i da je zbog toga ovaj let ovako tragično svršio. »NOI VOLEVIMO UN’ALTRA ITALIA!« Trst, avgusta 1933. Gospodarski polom Trsta je vse večji in večji. Nezadovoljstvo postaja očitnejše in se ne,skriva več, kljub prežečim očem stotin »kvesturinov«. Obup in razočaranje pa je prekoračilo že kroge tržaškega meščanstva, ki je znano kot ne-patriotično in se je zajedlo celo med stare zagrizene bivše iredentiste. Značilna je izjava Banellija (očeta poslanca Banellija), ki je zavzemal v iredentističnem gibanju pred vojno prva mesta. Razočaran nad polomom, ki ga je Trstu prinesla Italija je ta preiskušeni patriot dejal v trenotku popolne iskrenosti: »Noi volevimo un’ altra Italia« (Mi smo hoteli drugačno Italijo). Pa je Italija le ena, vsa drugačna, kot je bila v sanjah nekdanjih iredentistov. __________ (Olet). NEURJE OB OBALI Trst, 1 sept. (Agis). Pred tednom je divjal nad Sesljanom, Vižovljami in Mavhinjami strašen vihar, ki je povzročil našim kmetom veliko škodo. Spodaj ob morju je dvignilo z velikega hotela streho in jo zaneslo daleč v stran. V Vižovljah je razkrilo Tlčičevim hišo in tudi drugim razbilo mnogo korcev in oken, rilo drevesa, posebno pa je razsajalo po vinogradih. Prav te dni cenijo škodo, ki je zelo velika. — Nekaj ljudi je bilo to poletje zaposlenih pri zidanju hotela pod cerkvico sv. Jožefa v Seslja-nu, ki je do zdaj čakal na obnovitev. Letos so se lotili tudi popravljanja Bur-ga v Devinu. Vse to pa je zelo malo. Kmetje žive slabo. — Tudi letoviška sezona je kakor prejšnja leta. Skoraj nič ni letoviščarjev. Napravili so veliko reklamo za Sesljan, a privabili so komaj nekaj dunajskih otrok. FAŠISTOVSKI ŠOLSKI SISTEM Pouk na naših ljudskih šolah. Reka, avgusta 1933. — (Agis) — V tretjem in petem razredu ljudske šole so uvedeni izpiti po vsej Italiji. Vršijo se pred komisijo, sestavljeno iz dveh ali treh učiteljev bližnjih šol. Peti razred ljudske šole na Premu je letos poučeval učitelj in podešta obenem Gandolfo Za-farana. Za pouk se ni prav nič zanimal. Mesto, da bi s poukom pričel ob 2 h popoldne, kot je predpisano, je pustil, da so otroci skakali in divjali po dvorišču. Včasih jih je poklical v razred šele ob 3 h. Potem jim je dal prepisati kako berilo, jim je navijal gramofon, ali kaj sličnega. Skoraj vsak dan se je končal pouk že ob 3 in pol ali pa še prej. Pri izpitu pa se je pokazal sad tega vzornega pouka. Več ko polovica otrok v razredu ni zdelala izpita im bo morala ponavljati razred. Pripovedujejo celo, da je učitelj sestavil naloge z različno vsebino, katere so prepisali otroci na listke. Te naloge, je mislil učitelj, da bi jih potem otroci pri izpitu enostavno prepisali. Učitelj je tudi predlagal izpitni komisiji, naj da naloge z enim izmed onih naslovov, katere so imeli že otroci pripravljene. Komisija pa je določila čisto drugo nalogo, tako da polovica otrok ni napravila niti najosnovnejših stavkov. In tako je po vseh razredih in šolali. Učiteljica na Premu Rosignoli ni nič ■boljša. Verouk in ročno delo klasificira kar po prilici, ne da hi kaj izpraševala, kaj še poučevala. Tako se je zgodilo, da je neka deklica, ki se je naučila doma nekaj vezfel in šivati, dobila prav slab red v ročnem delu, druga, ki ni znala niti šivanke držati, pa je dobila prav dober red. CELA REŠKA POKRAJINA HOĆE POSTATI »ZONA FRANCA«! Reka, avgusta 1933. (Agis). Velika kriza, ki razsaja že delj časa povsod, je še huje zajela kraje izven »zone franche*, ko je bila ta odobrena. Znano je, da je fašistična vlada dovdlila Reki omenjeno zono zato, da bi poživela trgovino in, da bi ustavila uvoz živil iz Sušaka. Okoliški prebivalci izven cone v večji ali manjši meri nabavljajo potrebščine na Reki, kjer so, za današnje razmere, cene izvanredno nizke. Tembolj pa trpijo radi tega občutno škodo ostali kraji, zlasti večji kot Podgrad in Bistrica, saj je tu trgovina popolnoma zastala. To je privedlo bistriško občinsko gospodo, da je sklenila zaprositi Mussolinija, da sprejme tudi ostale kraje v reški pokrajini v blaženo »zono franco«. V ta namen sta bila že pred mesecem poslana dva zastopnika bistriške občine v Rim. Do danes ni bilo menda nikakega odgovora, vsaj ugodnega ne. Pa ga tudi ne bo, sicer bi vse pokrajine zahtevali isto! ŠALJITE PRETPLATU! Glasovi štampe SUŠAK IRIJEKA-SIAMSKI BLIZANCI DELO ORGANIZATORKO ■ PROPAGANDNEGA ODSEKA SAVEZA JUGOSL EMIGRANTSKIH UDRUZENJ V LJUBLJANI RIJEKA JE PROPALA ZATO ŠTO JE OT SJEČENA OD SVOGA ZALEDJA, JUGOSLAVIJE. Ugledni grčki književnik Košta Uraniš, koji je učestvovao na ovogodišnjem kongresu Pen-klubova u Dubrovniku, objavio je u atinskom listu »Proia« svoje utiske sa Sušaka i drugih mjesta, u kojima izmedju ostalog kaže: »Sjećate se sigurno stare Solomonove priče, kako je izdao naredjenje da se rasje-če na dvoje dijete za koje su se otimale dvije majke. To je i historija Rijeke i Sušaka. Majke toga dijeteta su Italija i Jugoslavija. A Salomon, to je diplomacija.. Rijeka i Sušak, to su dva dijeteta koja liče na Sijamske blizance, čija su tileja spojena jedno. To je svakako jedna od najčudnovatijih tačaka muzik-hola koji se zove Evropa... Rijeka — Sušak imaju razumije dvije obale. Jugoslovensku, po kojoj mi pro^ lazimo i koja je manja, a italijanska je ve ća... ali zato i opustjela, gotovo prazna.., Jasno je da je Rijeka otsječena od svoje prave majke; ona je ostala bez mlijeka. Ri jeka je propala, jer je otsječena od svoga zaledja. Dakle, krv više ne teče do žile jednog Sijamskog blizanca ... Pitate se da li je sve to interesantno? Kako ko shvati. Ja sve ovo nalazim vrlo čudnovato! Šetate se duž jednog morskog kanala, prepunog sitnih ladjica, kajika i maona, sve poredjano jedno do drugog. Na našoj strani jugoslovenski vojnici, uspravni i nepomični, bez pokreta, stojički stoje pod kišom, koja ih ne uznemirava. Na drugoj strani poskakuju italijanski bersaljeri, sa svojim razbarušenim perjanicama... na glavi. I oni naoružani... Posmatraju se kao »pom na fajansi«, kako je rekao jedan Fran-• cuz. Ostavimo ih neka se gledaju... Hoda' mo po putu, koji je jugoslovenski, a kuće na njemu sa druge strane su italijanske.. Bizarnost se nastavlja. Most dijeli dva grada. Moji prijatelji prelaze na drugu stranu, da vide Italiju i da pošlju» pozdrave iz Italije«. Stojim nepomičan u hotelu na jugoslovenskoj strani j posmatram kroz kišu iz svoje hotelske sobe Italiju... Naši prijatelji Jugosloveni čekaju nas da se naši prijatelji vrate iz Italije, pa da krenemo au tobusima za Sloveniju... Uvjeravam da će svakog časa naši prijatelji da se vrate iz.. Italije. Konačno odlazimo. Penjemo se neprestano jednim strmim putem. Samo potok dijeli nas od Italije. Sve brdo do brda, provalije. To se zove granica. Kiša pada ponore, izazivajući utisak samoće i sjete. Spuštene jugoslovenske zastave pozdravljaju jednog jugoslovenskog rodoljuba, koji ie tih dana umro... Ali, odjedanput, kao jedini živ stvor u ovoj samoći i u ovoj tuzi granice, koju je stvorila diplomacija, ukaže nam se jugoslovenski vojnik — jedino živo stvorenje na ovoj kiši. Stoji uspravan, ne pomičan, kao kakav mladi bog na samoj litici brijega, sa puškom uperenom nadolje, posmatra ponor i granični potok koji teče .. To je jedina pogranična tvrdjava, koju Ju goslavija drži na ovim stranama... Opet granica! Ponovo granica! Brdo, koje gledamo preko puta. talijansko je. Vojnika nema. Sve što vidimo, to je veliki odbranbeni betonski zid, prekriven gorom i šumom. Iza ovog brda Italijani grade utvrde. To je posljednja pogranična slika, koja nam je ostala u uspomeni. Ovuda idu pute-vi za Italiju i dalje. Brda, koja za nama ostavljamo, to je jugoslovenski kraj, ove krvave zemlje, koja se spušta na Primorje. Pred nama otvaraju se zelene livade i visoka drveća, okružena živopisnim gorama, idilski prolog u veličanstvenu sjeverozapad-dnu Jugoslaviju«. »MATERINJI JEZIK U SAVREMENOJ ŠKOLI«. Pod tim naslovom izišla je, kako smo već javili opširno u posljednjem broju, knjiga vrlo interesantna sadržajem, koju je napisao poznati naš pedagoški pisac g. Josip Demarin, profesor učiteljske škole u Zagrebu. Knjiga je namijenjena učiteljima i nastavnicima srednjih škola, kao i svima onima, koje taj problem zanima. Ima 140 stranica, a stoji 20 dinara. Za djake u pedagoškom seminaru 15 dinara. U predo-bjavi označena cijena povišena je zbog dodataka novih priloga i klišeja. Naručuje se kod autora: Zagreb IV, Habdelićeva 1. Naša propaganda NAŠ ZEMLJAK POBJEDNIK U AVIJA-TICKIM UTAKMICAMA U velikim avijatičkim utakmicama, koje su priredjene u povodu proslave deset-godišnjice Nj. Vis, Prestolonasljednika Petra i u kojima su učestvovali najbolji jugoslovenski piloti, u utakmici lovačkih aeroplana odnio je pobjedu, doletišvi prvi, major Zdenko Gorjup, naš zemljak, rodom iz poznate tršćanske familije, sin g. Ivana Gorjupa. KOMEMORACIJA BAZOVlCKE TRAGEDIJE V LJUBLJANSKEM »TABORU«. U četrtek 31 avgusta se je na članskem sestanku zbralo častno število omladincev. Tov. Bensa nam je v lepem govoru prikazal delo in neizmerno žrtev, ki so jo doprinesli štirje naši naj večji Junaki. Akademik tov. Hrovatin je občuteno recitiral Zupančičevo »Grobovi tulijo« in še nekaj primernih recitacij. Duh Gortana, Bidovca, Marušiča, Miloša in Valenčiča bo v nas večno živel! Naše tovarišice in tovariši so posuli s cvjetjem spominsko ploščo zasužnjeni zemlji pred univerzo. ______ Ljubljana, septembra 1933.c ’1 Na lanskem kongresu Saveza v Beogradu, se je osnoval organizatorno-pro-pagandni odsek, ki se je tekom poslovne dobe v svrho čim intenzivnejšega dela izpopolnil z nekaterimi novimi člani ter si je poiskal v važnejših centrih naše emigracije svoje zaupnike. Skupne seje odseka in zaupnikov ni bilo nobene, ker ni bilo zato primerne priložnosti, vendar pa se je odsek na zaupnike obračal za razne nasvete in pojasnila. Odsek je imel 18 rednih in 1 izredno sejo. Ker je bil ustanovljen šele na posljednjem kongresu, je bilo treba predvsem iskati poti in načina za uspešno praktično delo. Razumljivo je torej, da se takoj v začetku uspehi niso mogli pokazati. Po naročilu direktorija je odposlal vsem v savezu včlanjenim organizacijam okrožnico, v kateri je pojasnil razloge, zakaj se je na Jožefovo, dne 19. marca opustilo organiziranje molitev za Julijsko Krajino. Odsek je sestavil za svojo poslovno dobo kratek program dela, ki je sledeč • 1. Organizirati v dneh 13. in 14. maja t. 1. celodnevni idejni tečaj v Ljubljani. 2. Dati iniciativo za emigrantske tabore, zamišljene kot emigrantske manifestacije in sicer v Kranju, za društva na Gorenjskem vštevši Ljubljano, v Mariboru za društva na bivšem štajerskem, in v Novem mestu ali Črnomlju za društva na Dolenjskem. 3. Primerno izkoristiti I. Pokrajinski zlet SKJ v Ljubljani. 4. Organizirati razstavo tiska. 5. Organizirati žalni teden v jeseni. Med tem je odsek skrbno ugotavljal vse obletnice in važne dogodke iz preteklosti, ki predstavljajo krvave postaje junaške kalvarije našega naroda v Julijski Krajini, in skrbel za organizacijo komemoracij o priliki naših svetih obletnic. Od začrtanega programa se je izvršilo naslednje: Dne 14. maja t. I. je bil organiziran celodnevni idejni tečaj v Ljubljani, ki se ga je udeležilo 27 organizacij s približno 100 delegati tudi iz naj oddaljenejših krajev kakor n. pr. Skoplje itd. Na tečaju so referirali Dr. I. M. Čok o zunanje-političnem položaju s posebnim ozirom na Italijo, dr. Lavo Čermelj o propagandi za Julijsko Krajino, prof. Matko Rojnič o ideologiji našega pokreta, Ive Mihovilovič o pomenu našega tiska in B. Rejec o razmerju emigrantov in njihovih organizacij do domačinov. Utis, ki so ga udeleženci odnesli s tega tečaja, je bil, kakor smo mogli izvedeti, zelo povoljen. Udeleženci so z napetim zanimanjem sledeh izvajanjem referentov ter je ta tečaj mafsikoma pokazal v pravi luči vso važnost našega pokreta. Popoldne istega dne je bila o navedenih referatih debata, v katero so z zanimanjem posegali delegati. Odsek je dal iniciativo za organizacijo emigrantskega tabora, ki naj bi se vršil v Kranju 16. julija t. 1. Društvo »Sloga« je misel osvojilo in začelo s predpripravami, nato pa je konečno tabor odpovedalo. Glede tabora v Mariboru ni prišlo do konkretnejših oblik, pač pa je našel odsekov poziv odmev pri društvu »Krnu« v Črnomlju, ki je organiziralo 6. avgusta t. 1. tabor, kateremu moremo reči, da je v vsakem pogledu uspel ter resnično okrepil naše emigrantske vrste. Dolgo se je razmišljalo o tem, kako bi se I. pokrajinski zlet SKJ izkoristil za propagando za naše zasužnjene brate. Odsek je zainteresiral Sokolsko društvo Zagreb HI za prireditev samostojne akademije v okviru zletnih svečanosti. Sokol Zagreb III se je tej inicijativi odzval in se je tako ta zamisel mogla uresničiti. Na akademiji, ki se je vršila ob nabito polni dvorani, so sodelovali poleg gore omenjenega društva, še Sokol Rab, Emigrantsko društvo »Tabor« iz Ljubljane, Klub koroških Slovencev iz Ljubljane, Sokol Caribrod in člana lju bljanskega Narodnega gledališča ga. šaričeva in g. Bratina. Akademija je tako dosegla popolnoma svoj namen, še tembolj, ker so ji prisostvovali najvišji dostojanstveniki, ki so se o priliki zleta mudili v Ljubljani. V zvezi s tem se je hotelo organizirati razstavo tiska, kar pa ni uspela kljub številnim okrožnicam in apelom, ki jih je odsek naslovil na posameznike in društva s prošnjami za zbiranje potrebnega materijala. Taka razstava, ki naj bi postala s časom Stalina potujoča razstava, je zelo potrebna-in velikega propagandnega pomena. Zato čaka ta važna naloga bodoče vodstvo odseka. _ . nu Tudi v pogledu organizacije central-ne knjižnice nismo nič na boljšem., V tej bi morala biti zbrana vsa dela, ki’ obravnavajo naše vprašanje, da bi mogli tako z njimi postreči raznim našim organizacijam za predavanja itd. O priliki zletnih dni SKJ v Ljubljani je odsek v propagandne svrhe razdelil med naraščaj in deco iz južnih pokrajin naše države 500 izvodov mladinske revije »Kresnice«, ki mu jih je v ta namen darovala Mladinska Matica v Ljubljani. Ta revija je vsebovala lep sestavek o Julijski Krajini. Posamezne izvode je odsek opremil s primernim besedilom, ki spominja na naše zasužnjene kraje. Odsek je nadalje založil in tiskal propagandno brošuro »Sokolstvo v Julijski Krajini in na Koroškem« v češkem jeziku, poljski prevod iste se zaradi tehničkih zaprek za enkrat še ni mogel natisniti. Brošuro se je v zletnih dneh brezplačno delilo češkim gostom. Tudi te brošure je odsek opremil z istim besedilom kakor prej navedene izvode »Kresnic«. Ostale izvode je razposlal društvom in interesiranim posameznikom v državi, preko 1600 izvodov pa se je poslalo na čehoslovaško. Brošura se je tiskala v 3000 izvodih. Organizacija žalnega tedna o priliki obletnice bazovske tragedije je sicer bila že započeta, po sklepu predzadnje seje Saveznega direktorija pa je postala brezpredmetna in bo zato naloga novega vodstva odseka, da pripravi za 12. november vse potrebno. Za komemoracijo 6. septembra se je poslalo vsem našim organizacijam primerno predavanje. Omeniti je treba še podrobno delo, ki se je vršilo poleg ravnokar navede nega. Razpisalo se je z okrožnico vsem društvom anketo SASTANAK DRUŠTVA „ISTRA" o skupnem geslu, znaku in praporu. Odgovori so si precej slični ter jih bo odsek v precizni obliki kot predlog iznesel na kongresu. Glede emigrantske himne je odsek tudi pokrenil potrebne korake. Odsek je vse organizacije pozval k čim intenzivnejšemu nabiranju članov in čim vztrajnejšem širenju naše misli. S posebno okrožnico se je opozorilo na naša glasilo »Istra« in dalo organizacijam konkretna navodila, kako naj postopajo v pogledu na-ročevanja lista, dopisovanja v list ter nabiranja naročnikov in inseratov. Tudi glede ustanavljanja novih organizacij se odsek obrnil na že obstoječa društva, kakor tudi na posameznike in se je v tej smeri doseglo že lepe uspehe. Ob smrti škofa Dr. Karlina se je organizacijam poslalo predavanje, ki ga je sestavil župnik g. Soklič. Prav tako je odsek upozoril vse organizacije, da se spomnijo pokojnega velikana prof. Spinčiča. Na iniciativo odseka so v Ljubljani vsa emigrantska, narodno-obrambna, sokolska in kulturna društva priredila dobro uspelo komemoracijo za pokojnim prof. Spinčičem. Odsek je stopil v stike z uredništvom »Istre« v svrho tiskanja mladinske igre Draga Lavrenčiča »Deca išče kralja Matjaža«. Nadalje je pripravil za obletnico požiga Narodnega doma v Trstu primerno predavanje »Naši ognjeni krsti«, ki ga je razposlal vsem članicam z pozivom, da posvetijo temu dogodku na članskih sestankih posebno pažnjo. Prav tako je bil v stalnih pismenih in osebnih stikih z vsemi organizacijami. Opozarjal je na potrebe v našem pokretu, dajal potrebna pojasnila in inicijative Sodelovanje med odsekom in poedinimi organizacijami je bilo v plošnem zadovoljivo, razen v par izjemnih slučajih, ko niso poedine organizacije čutile potrebe po sodelovanju iz razlogov, ki so odseku več ali manj znani. Te organizacije naj direktorij ozir. kongres pozove k redu ter jih opozori na dolžnosti na-pram pokretu. Odsek je mnenja, da je postopna, toda sistematična pritegnitev poedinih organizacij-članic k delu za skupne svete cilje edino pravilna taktika, ki naj v dogledni bodočnosti ustvari homogeno, borbeno, neustrašeno in v naših upravičenih zahtevah brezkompromisno celoto. KONCERTNO VECE U CELJU GOSTOVANJE DRUŽINE »SOČE« IZ LJUBLJANE. Nakon dulje ljetne stanke održan je i nedjelju prije podne u društvu »Istra« članski sastanak na kojem je odbor podnio izvještaj o radu, a nakon toga su raspravljana aktuelna društvena pitanja. Sastanak je otvorio pretsjednik g. Ivan Stari. Njegov izvještaj obuhvatio je glav-nije momente dosadašnjeg odborovog rada, koji se odvijao normaino i neprekidno uza sve to što su pojedini odbornici tokom Ijet-nih ferija bili na dopustima, izvan Zagreba Pored kancelarijskog, internog društvenog rada, intervencija, preporuka, korespondencija, prikupljanja članova i dr. društvo je i inače, u nekoliko navrata bilo aktivno, pratilo kretanje i sudjelovalo u raznim priredbama, nastupima, kod proslava itd. Tako prilikom slave razvića sokolskog barjaka Sokola III, zatim prigodom ljubljanskog sokolskog sleta kada je ujedno održana poznata propagandna akademija za Julijska Krajinu, na emigrantskom taboru u Cernom-iju i dr. U okviru društva osnovana je Sekcija za medjusobnu pomoć, a radJ se sada i na osnivanju t. zv. Prosvjetno-zabavne sekcije, pa se inicijativa u tom pogledu privodi u djelo. Ova bi se sekcija imala pobrinuti za održavanje redovitih predavanja, raznih tečajeva, izleta i drugih društvenih priredaba. U svojem govoru pretsjednik spomini» da je odbor premjestio konačište Socijalnog odsjeka, koji je imao dosada prostorij» u Miramarskoj cesti, na Selsku cestu, gdje su prostorije veće, zračnije i — jeftinije. G. Istenić referirao je o Sekciji za m»-djusobnn pomoć, u kojoj su do sada učlanjena 54 člana. O toj sekciji pisala je opširno »Istra u svojem pretprošlom broju. Poslije toga poveo se razgovor i diskusija o pitanjima u vezi sa predstojećim emigrantskim kongresom u Ljubljani, pri čem se pokazalo da postoji živ interes za sam kongres toliko i za pitanja koja bi s» imala na njem raspravljati.. Diskusiia o nekim pitanjima bila je opširna i u njoj i» sudjelovalo nekoliko govornika. GLAVNA SKUPŠTINA UDRUŽENJA »GORTAN-BAZOVICA« U SARAJEVU. Udruženje emigranata Jugoslove-na iz Julijske Krajine »Gortan-Bazo-vica« održaće glavnu godišnju skupštinu dne 17 o. mj. u 10 sati prije podn» u prostorijama »Jadranske Straže« sa slijedećim dnevnim redom: 1 pozdrav pretsjednika; 2 izvještaj tajnika; 3 „ blagajnika; 4 „ socijalnog otsjeka; 5 razrješnica staroj upravi; 6 biranje nove uprave; 7 eventualije. Umoljava se sve emigrante i simpatizere, da prisustvuju u što većem brojm Odbor. PREDAVANJE U OMLADINSKOJ SEKCIJI U ZAGREBU. Prvi redoviti sastanak nakon ljetnih ferija U subotu na večer (9 IX) održat <5e Omladinska sekcija društva »Istre« svoj redoviti sastanak. Na sastanku će održati student Blaž Zuccon predavanje pod naslovom »Izmedju dva pohoda na Rim«,( Raz; vitak političkih i kulturnih prilika u Italii1 od ujedinjenja 1870 do 1922). Na sastanku će se tom prilikom komemorirati treća obljetnica Bazovičke tragedije. Kako ovio1 sastankom prvim nakon ljetnih ferija poč'" ma u sekciji vrijeme intenzivnog rada, se pozivaju članovi da u što većem broju prisustvuju sastanku. Predavanju mogu pfi' sustvovati i ostali članovi društva »Istre‘-Početak u 8 sati na večer. — Odbor. SMRT. G. Božidara Fable, učitelja u Sv. Ro^lJ ob Sotli, zadesio je nedavno težak gubitatj smrću njegova oca , koji je preminuo " Kršanu u Istri, 24 prošloga mjeseca. Mla' dom istarskom učitelju naše saučešće! U FOND „ISTRE” godi* C e 1 j e, 3 septembra. • Sinoć je ovdje priredila koncertno veće družina »Soče« iz Ljubljane, pod okriljem ovdašnje emigrantske organizacije »Soča«. Program, dramske i pjevačke točke, bio ie dobro zamišljen i uspjelo izveden. Šteta samo što je ovoj priredbi prisustvovao maleni broj posjetilaca, dapače izostali su i oni redovi, za koje se nije računalo da bi mogli izostati. Prema tome je izostao i materijalni uspjeh. Za naknadu goste je svojom susretljivošću mnogo zadužio uz bdbor »Soče« poimence profesor g. Gorjup. Družina »Soče« kani program što ga je izvela u Celju ponoviti u Ljubljani prilikom zasjedanja kongresa emigrantskih društava. Delegatima i ostalim posjetnicima kongresa pruža se na taj način prilika da vide ovu priredbu. — J. R. Ova rubrika nastavlja se i ove pod devizom: >Da bi »Istra* izlazila svakog tjedno rr dovilo u normalnom formatu.* „a Biljeiimo ova nova imena plemen11 darovatelja: Rudolf Ema — Cerknica Grbac Jakov -— Maribor Straniò Josip — Maribor U prošlom broju objavljeno Din Din Din #2$ UKUPNO Ig. Breznikar j Trgovina kave l čaja. — Vlastit® j elektropržlona 1 elektromlin 0 mljevenje. ZAGREB, ILICA BROJ 65 J Telefon 7657 0* ii. - •hira« Izlazi tvakog Ijedna n petak. — Uredni*tyo I oprave nalaze ie n Zagrsbu. Masarykova alice 28.. II. — Broj čekovnog računa 86.789. — Pretplata- Z» Hini,, vnrtlnn an rim.ra- za (“’J godine 25 dinara; za Inozemstvo dvoatrnkoi za Ameriku 2 dolara oa godinu. - dglail aa računaju po cjeniku. - Vlasnik i Izdavač: KONZOHU1J .ISTRA. Masarvkova*Sl 28 H Trìti br. »7JJ« Urednik: Ive MlhovUovIČ. Jukičev, ul. 36. - Za uredniitvo odgovara; Dr. Pran Brnčlč, advokat, Samostanska 6. - Tisak: Slečajnlua Jugoslovanske lumpe d d Zagrob 'ML«kwi 28m - ^ tiskarn odgovara Rudolf Polanović, Zagreb, Ilica broj 121, t- u. u, K «o, masarynova