Poštarina plaćena u gotovom Ood. V. Broj 40. Zagreb, 6. oktobra 1933. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara Dr. Čermelj La Obljetnica bazo DVOTakOVa 6/II lanove mučeni! ?, ,T jj Q Ij J Rapallskog ugovora tri su za nas najfatalnija datuma. Ne zaboravimo da je doskora četvrta obljetnica Gortanove smrti, a malo zatim trinaesta od potpisa nepravednog Rapallskog ugovora. G1ASPIO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH . V''"' ” •> EM1C.RANATA IZ JIIILIJSIKE KRAJINE MALTA O Malti je već bilo govora na ovom mjestu. Uvijek onda kada je u pitanju britanski postupak na Malti protiv kojeg se talijanski fašizam buni, rasprava o Malti postaje aktuelna, kao što je ponovno ovih dana. Za nas dobiva ovo pitanje još više na značenju, kad znamo kako se u Italiji gleda na Maltu i kojim se argumentima fašizam bori za talijanslvo Malte. Čim se stvar uzme u diskusiju, postaje odmah jasno kako fašizam ima dvije metode, dva morala, več prema tome da li je u ofenzivi kao u pitanju Julijske Krajine i Južnog Tirola ili je u defenzivi, u pitanju Malte. Apsurdnost fašističkog stava, nekonzekvent-nost i lažni njegov moral drastično se ispaljuje baš u tom pitanju. Čitava je fašistička štampa donijela ovih dana vijest engleskih listova o nekim no-t vim radikalnim mjerama britanskog guvernera Malte Davida Campbella uperenim uglavnom protiv talijanskog jezika. Ove mjere britanskog guvernera donešene u sporazumu sa MacDonaldovom vladom imaju jaku protufašističku oštricu. Reakcija fašističkih listova, koji su dosada znali žestoko planuti na svaki engleski pokušaj uperen protiv talijanstva Malte, ovaj put je relativno neznatna, gotovo minimalna u usporedbi sa onim što britanska vlada želi poslići sa svojom najnovijom akcijom na Malti. To ne znači da do reakcije ne će doći eventualno kasnije; za sada je ova šutnja značajna, i ona se zacijelo poklapa sa višim interesima koje fašizam ovih dana ima da zastupa i brani u Ženevi gdje računa na eventualnu pomoć Engleske. Fašistički listovi dakle iz taktičkih razloga i na stroge direktive ograničili su se samo na citiranje onoga što o tom piše londonski »Times« i to popratili vrlo blijedim komentarom. Uz to sa čuo i glas sa kongresa poznate ekspanzionističke ustanove »Dante Alighieri« u Vicenzi u kojem se protestira protiv engleskih progona na Malti. U tom protestu kongres izražava želju da bi Engleska uvidjela potrebu da bolje postupa sa Talijanima na Malti i da prizna legitimne pravice talijanskom jeziku. Što se zapravo desilo na Malti? Engleski guverner Malte oduzeo je malteškoj autonomnoj vladi koju vode u glavnom talijanski nacionalisti, iz ruke policiju i podredio je britanskoj imperijalnoj vladi. Nova odredba britanskog guvernera odredjuje, što je svakako dalekosežnijih posljedica, da odsada ne će smijeti nijedan inozemac vršiti na Malti nikakvi obrt i da ne će moći biti nigdje postavljen, niti voditi kakve škole ili kakav zavod, uopće nikakav javni lokal, ako zato ne dobije specijalnu dozvolu koju mu može izdati samo britanski guverner. Guverner odlučuje posebno u svakom slučaju, njegovo je pravo hoće li nekom dati dozvolu, ili ne, te će jedino on odrediti uvjete pod kojima će inozemcu biti dano pravo voditi bilo kakav posao. Tu koncesiju guverner može svakog časa uskratiti i oduzeti bez svake daljnje motivacije. Svakoga onoga koji bi se ogriješio o te odredbe, može guverner protjerati sa Malte Naknadno je objavljen i dekret prema kojemu se do 10 o.. mj. svi stranci koji borave na Malti moraju prijaviti šefu policije. a svi oni za koje se ustanovi da su u službi, kod autonomnih institucija na Malti, bit će protjerani. Posljedice ovih najnovijih mjera osjetit će u prvom redu talijanske kulturne ustanove na Malti, talijanski profesori i učitelji, protiv čijeg su fašističkog rada u glavnom ove mjere i uperene Italija, imade u središtu Vallette, glavnog mjesta na Malti fašistički dom, svoje balille i avangardiste. Fašizam velikom svojom potporom v svoje posebne, ne samo kulturne ciljeve, podržava svoj »Istituto di coltura« na kojem su predavali najugledniji predavači iz Italije šireći fašistički duh medju malteškom omladinom. U\ Valletti i drugim mjestima podržavala je fašistička vlada iz Rima večernje tečajeve gdje su kroz godinu dolazili predavači iz Italije. Uopće je kulturno prodiranje, podržavano i silnim sredstvima potpomagano iz Rima, bilo sve jače >' očiglednije. U ljetnim feri-jam.a su i sa Malte uzimana djeca u talijanske kolonije da zajedno, besplatno provedu ferije sa ostalom djecom iz inozemstva i iz Italije. - U svemu čitava ova akcija, zamišljena i provodjena sredstvima iz Rima, izradjena detaljno i planski, zauzimala je engleskoj vladi nepoželjne dimenzije, i ona joj sada nastoji stati na kraj. Talijanizacija Malte koju je fašizam provodio sistematskom propagandom, osobito u posljednje vrijeme, ma da široki slojevi uopće ne znaju talijanski, zadobila je time težak udarac. Fašistička propaganda u vidu kulturne penetracije bila je poprimila potpuno iredentistički karakter. Za raspoloženje ilalo-fUskih elemenata na Malti karakteristično je na pr što je bivši ministar prosvjete Enrico Mizzi nedavno izjavio: »Mi smo uvjereni, rekao je Mizzi, da ništa nije si- KOVE OBSODBE PRED RIMSKIM IZREDNIM SODIŠČEM Trst, 27. septembra. — Agis. - Izredno sodišče v Rimu deluje. Deluje tiho z novim predsednikom in z novo taktiko. Ni več tistih velikih slavospevov časopisja o veliki moči fašizma, ob vsaki novi obsodbi Končno, pa saj je bil svet že tudi tega navajen in '■vetu postajajo danes že taka grozodejstva, ki jih vrši fašizem nad človekom, vsakdanja. — Izredno sodišče je sodilo in 26. IX. obsodilo zopet tri Slovence Kolarič Božo iz Milj je bil obsojen na 7 let ječe, Purger Klement na 5 let in Montanja Martin na 3 leta ječe. Z njimi vred je bilo aretiranih še več mladeničev, nekaj pa jih je zbežalo preko meje. Aretacije so bile v zvezi z lanskimi upori, ki so se pojavljali v posameznih krajih Istre, zlasti v Dolini, Dekanih, Ospu itd. in o katerih je »Istra« stalno in točno poročalo. Oblasti so zvrnile krivdo na naše fante in so jih v masah zapirale, mučile in drugače preganjale. Tudi omenjeni Purger Klement, star okoli 32 let, poročen in oče 3 otročičev, je bil obdolžen, da se je udejstvoval pri omenjenih uporih in je moral zbežati pred preganjanjem preko meje v Jugoslavijo. Tu je bil dolgo časa, a se je, ker ni mogel dobiti primernega zaposlenja, moral radi' bednega položaja, vrniti domov, ker si je mislil, da bo morda oproščen ob času amnestije. Toda, ko je prišel domov in ko se je javil oblastem so ga te prijele in tako je že od lani, od meseca decembra čakal po raznih zaporih Italije letošnjega procesa, ki ga je sedaj obsodil. Imenovani je bil zelo priden gospodar, jako uslužen in med ljudmi zelo priljubljen. Da bi pa imela »OVRA«, fašistična tajna policija, kaj posla, kot poročajo listi, ni niti govora. — Ta proces je nekak epilog vseh oni žalostnih dni, ki jih je moral prestati istrski kmet, ki je bil prisiljen upreti se javno italijanski gospodarski uničevalni politiki. Ker je s tem končano eno poglavje iz žalostnih dni istrskega in našega človeka sploh, se bomo pri tem enkrat prihodnjič malo dalj ustavili z obnovitvijo vsega. ♦ Trst, koncem septembra. Na raspravi od 22 IX Specijalni tribunal u Rimu osudio je na pet godina robije dva talijanska radnika zbog antifašističke propagande. To su Arnaldo Venezia i Saverio Mosca, obojica iz Vercelli. „PICCOLO” NA OBRANU SIROTTIJA Trst. 4 septembra. — Obzirom na vijest ljubljanskog »Slovenca«, a koju smo i mi donijeli u predzadnjem broju, da ie upravite!! goričke nadbiskupije Sirotti pozvao u Goricu 70 slovenskih svećenika i grozio im se. ako ne prestanu podukom vjeronauka u materinjem jeziku, ovdašnji »Piccolo« u jučerašnjem broju piše. da to niie istina, već da su to klevete uperene proti Sirottiju, koga jugoslavenska štampa uvijek napada radi njegove ljubavi prama Bogu. crkvi i domovini. »Piccolo« veli. da ie to uzoran crkveni dostojanstvenik, bolji od nekih drugih prelata, koje da jugoslavenska štamoa nikada ne napada, pače ih katkada i hvali. Mi nemamo u Julijskoi Krajini naših prelata, pa prema totoe »Piccolo« misli na one talijanske dostojanstvenike. koii s« pravedniji prama Slavenima i ne zatiru do skrajnosti naš jezik u crkvama. Treba uzeti na nišan — veli »Piccolo« razbojnike pera s ove i s one strane granice. koji uzbudjnju bijedni radni slovenski narod proti talijanskim svećenicima i proti državi, koja ie i previše obzirna i delikatna u crkveno-nacionalnlm odnošajima. (Op. ur.— Na ovaj slučaj osvrnut ćemo se opširnije u slijedećem broju.) ZATVORI I GLOBE OSUDJEN JER SE NIJE PRETSTAVIO NA NOVAČENJE Gorica, septembra. Na sudu u Gorici bio je osudjen na 6 mjeseci zatvora Beuk Artur od 23 godine iz Lokvice kod Kanala, jer se nije na vrijeme prijavio komisiji za novačenje. OSUDA ZBOG PRELAZA GRANICE. Gorica, septembra. Dvadesetgodišnji mladić Josip Zelepivčar iz Renča osudjen je u Gorici na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe jer je bez putnih isprava išao u Jugoslaviju. OBSOJENI RADI TIHOTAPSTVA. Trst, septembra. Pred tukajšnjim sodiščem so se morali zagovarjati radi tihotapstva Franc Petkovšek. Peter Ceč iz Gradišča in Gregorij Štefin. Optožili so jih Petkovšeka da je pripeljal iz Jugoslavije dva vola in jih prodal Petru Čeču. Štefin pa da je pri tem sodeloval. Štefin je bil obsojen na 7000 lir globe, Petkovšek na 4000 lir. Čeč pa je bil oproščen, ker niso imeli proti njemu dovolj dokazov. Gorica, septembra 1933. Tukaj je bil aretiran Josip Stranig, star 37 let iz Vidma kjer je prekršil prepise o policijskem svarilu. BIJEDA I BESPOSLICA U TRSTU Zabrana doselj'avanj'a u grad Trst, septembra. Tršćanski prefekt je dne 10. septembra izdao stroga naredjenja proti doseljivanju u Trst. Prema tim na-redjenjima niko se ne može nastaniti u Trstu, ako prethodno nema dozvole kvesture Kvestura ne smije nikome da dade dozvolu, ako ne dokaže da ima stalno uposlenje „ Trstu. Ko se doseli u Trst, a ne dobije prethodnu dozvolu kvesture, bit će policijskim putem vraćen kući. Anagrafski ured ne smije da prima nikakve nove prijave bez dozvole kvesture. Tako isto ne smije niko da primi stanara ili podstanara bez te dozvole. Ni burze rada ne smije da predbilježe za posao nikoga, koji nema spomenute dozvole. Ko prekrši ova naredjenja bit će predan sudbenim vlastima. Ova naredba tršćanskog prefekta jasno govorj o zabrinutosti vlasti radi velike besposlice u Trstu i bijede, koja prijeti Trstu ove zime. PROPADANJE ISTARSKOG TURIZMA Nove pokrajine ne mogu konkurirati bolje favoriziranim mjestima stare Italije Rijeka, koncem septembra. Na konferenciji hotelijera koja je održana u Opatiji a na kojoj su prisustvovali predstavnici raznih turističkih društava iz Italije, raspravljalo se o stanju turizma u Italiji. — Iskazano je priznanje vladi što je osnovala bankarsku kreditnu sekciju, koja će se brinuti za dobavljanje dugoročnih zajmova hoteljerima. U vezi s time je ustanovljen posebni institut koji će nadzirati cijene u pojedinim hotelima i paziti, da cijene odgovaraju propisanim tarifama. Na ovoj je skupštini prihvaćena rezolucija u kojoj je gurnije nego konačan triumf talijanstva na Malti. Mi smo ponosni da smo Talijani. Bili smo ponosni da smo Talijani i onda kad je Mettermeli izjavio, da je Italija tek geografski pojam. Mi smo Hm ponosniji danas kad Italija Vittorio Venela diktira svijetu načela mira i napretka sa tradicionalnom rimskom mudrošću.« Spor koji. je na Malti postojao već šezdesetak godina i koji je prolazio kroz razne peripetije oštrijeg sukoba ili nešto mirnijeg razvoja svakako je sada stupio u odlučnu fazu rješavanja, nimalo povoljnu po talijansku stranu i njezino daljnje fašističko prodiranje. Kad se znade da su ove mjere izazvane dosadašnjom talijanskom propagandom, i donešene zato da se talijanski uticaj suzbije, onda je jasno da će se engleska vlast time i poslužiti, tim više što ima iskustvo u najbližoj prošlosti za prijašnjeg guvernera Slricklanda. Kad je naime poslije njegova odstupa napetost izmed ju britanske i talijanske strane na Malti bita popustila, malteški talijanski na-cionalis'k su to izrabili i postajali iz dana u dan sa svojom propagandom sve ofenziv-niji i agresivniji. Rekli smo: fašistička je novinska reaK-cija sada bila mlaka. Razlozi Ionie bit će, što su pitanja koja se rješavaju u Ženevi momentano aktuelnija i od većeg značenja istaknuta potreba da se pomogne Trstu i da se promet izmedju Trsta i Venecije uredi na pravednoj bazi i da Trst ne bude oštećen te ujedno da se ne favoriziraju drugi talijanski gradovi osobito Venecija na štetu Trsta i Rijeke i kupališnih mjesta u Julijskoj krajini. Na ovoj se konferenciji vidjelo da se ove žalbe ne tiču samo trgovačkog prometa nego i turističkog i da nove pokrajine ne mogu uspješno konkurirati bolje favoriziranim mjestima n krajevima stare Italije. za Italiju. Medjutim se ovakav privremeni stav može razumjeti i tako da se čeka kakve će praktične posljedice imati namjera engleskog guvernera na Malti, pa da se kod njezine primjene u praksi povede jača antibritanska kampanja' u talijanskom novinstvu. U svakom slučaju, fašistička vlada koja postupa sa našom i njemačkom manjinom u Italiji daleko gore i koja daleko surovije ugrožava i krati najprimitivnija prava, nema moralnog oslonca niti opravdanja da se ljuti na drugoga tamo gdje su ugroženi njezini interesi — t to ne interesi golog života i egzistencije njezinih sunarodnjaka, nego ciljevi jedne fašističke grandomanske propagande i zavojevačke kulturne penetracije na terenu gdje se takvi interesi su-kobljuju sa interesima jedne jače velevlasti. Fašističkom protestu za Maltu u ime slobode kulture i civilizacije koji se prema Engleskoj vješto krije u »želji da se talijanskom jeziku priznaju legitimne pravice«, moglo bi se u svijetu pokloniti pažnju i nekako povjerovati tek onda kad fašizam sam ne bi bio dao primjer najbrutalnijeg postupka prema svojim manjinama i kad on sam u postupku prema našem narodu u Julijskoj Krajini ne bi bio kroz ovih deset i više godina odnio — sramotno prvenstvo! A. R. NOVI BALILLSKI KAPELANI Trst. septembra. — Talijansko ministarstvo prosvjete Ie dekretom od 29 augusta 1933 imenovalo preko 600 kapelana za balille. ITALIJANSKE PRIDIGE IN NAŠE LJUDSTVO Gorica, 27. septembra. — Agis — Da tudi Cerkev sama in njena vrhovna oblast ne ščiti našega ljudstva je ‘ znano, saj v vsem dopušča popolnoma mirno preganjanje fašističkih oblasti v njenem področju, da celo sama podpira posvetno oblast v njeni raznarodovalni politiki na vse mogoče načine. Na splošno pa se lahko trdi, da se je položaj po konkordatu poslabšal, ker, kakor se je prej vse nasilstvo vršilo skoro bi rekli nezakonito in nasilno, se danes vrši popolnoma legalno. Eden največjih udarcev pa je bil zadan našemu ljudstvu gotovo s tem, da se odpravili slovenske pridige in veronauk, poleg odprave slovenskega jezika iz šol. Naši duhovniki moraju pridigati ljudstvu v laščini, a veronauk poučujejo v cerkvah v ljudskem jeziku. Ponekod pa so že cerkveni hierarhi nastavili laške duhovnike, ki seveda pridigajo le laško. Preteklo nedeljo je bilo na mirenskem gradu običajno romanje za »Kvatranco«, kot pravijo ljudje. Naši ljudje so prišli iz vseh mogočih krajev; od Postojne, s Krasa, dol od Istre, Furlanije in drugod so priromali sem na ta dan, da bodo slišali slovensko pridigo, ki so jo tu še nekako milostno naklonili častiti laški misjonarji, ki so zasedli nekdanji slovenski samostan. Po prvi maši se je vršila res slovenska pridiga; Cerkev je bila nabito polna. Ob desetih pa je bila glavna maša. Že je stopil duhovnik na prižnico in pričel govoriti ljudem v laščini. Cerkev se je pričela prazniti, ostali so v cerkvi le še oni, ki so varovali sedeže za veliko mašo. Zunaj so ljudje zadeli na skupino karabinerjev, ki pa niso takoj vedeli za kaj gre. Zvedeli so šele, kasneje po informacijah častitih patrov, a se niso vedeli nad kom maščevati, ker so ljudje, odpotovali. Ko je končala pridiga, so se ljudje takoj vrnili v cerkev. — Ta dogodek ni edini. Dogaja se to sedaj skoro vsak praznik. Kaj bodo poslušali ljudje večkrat tujega duhovnika v jeziku, ki ga ne razumejo! Gotovo je, da bo morala Cerkev polagati na to večjo važnost, zastaviti bo morala v fašistični Italiji vso svojo moralno moč in preskrbeti ljudstvu njegove pravice, ki mu gredo po božjem pravu. Sicer težke posledice ne bodo izostale! KMETJE SO NAGNALI IZTERJEVALCE Reka, septembra 1933. Nedavno tega so prišli na Dol. Zemen sodnijski organi Iz H. Bistrice z namenom, da bodo rubili pri nekaterih posestnikih. Že ko so se sodnij-ski organi bližali vasi. se ie med Zemenci hitro razšlrirla vest o njihovem prihodu In namah ie bilo na sredi vasi vse kar leze in gre. Komaj so izterjevalci prišli v vas, so ljudie vsi ogorčeni planili nanje. Seveda. izterjevalci niso čakali pojasnil, ampak so pobrali šila in kopita In se spustili v beg po noti, od koder so prišli. UPOZORUJEMO SVE ORGANIZACIJE na cirkulare koje su dobili od Saveznoga vodstva i od našega konzorcija u pogledu raspačavanja kalendara. Patriotska je dužnost sviju da što više nastoje oko plasiranja našega kalendara »SOČE« SVET NE SME ZVEDETI ZA RESNICO ! Laška cenzura. Postojna, 27. septembra. — Agis — Znano je, da fašistične oblasti odprirajo pisma, zlasti pa ona, ki so namenjena preko meje. O tem in tudi o načinu smo že večkrat poročali. Toda zakaj ta cenzura? — Pred kratkim je iz bližnje vasi poročal neki petnajstletni fant svojemu prijatelju ves ves-el, da imajo doma radio, ki ga je 'naredil njegov sorodnik in ki je celo boljši od onega, ki so ga imeli prej in ki so ga kupili v Trstu. Proti koncu pisma pa z žalostjo ugotovi, da ravno tistega, kar bi radi poslušali, ne morejo, ker tako strašno cvili in poka in to najraje takrat, ko pričnejo igrati ali peti slovenske pesmi. Kakor govorijo, piše dalje čisto z mladostno iskrenostjo, delajo to tukaj namenoma, da ne bi mogli Slovenci poslušati radio iz Ljubljane. Cenzor — fašistični kaposkvadra, ni mogel v jezi molčati tega in je ukazal poklicati k sebi mater tega fanta. Pričel jo je oštevati češ, da kako pazi na otroka, v kakšnem duhu ga vzgaja, kaj mu vse dovoli pisati itd. Mati o vsej stvari ni vedela ničesar, ker si nikakor ni mogla misliti, da je bral on sinovo pismo, ki ga niti ona ni brala. Koji je povedal za kaj gre in ji je zlasti omenil one vrstice, kjer govori o motnjah v radiu, je mati čisto mirno potrdila, češ, saj to je pa res. Nato pa je fašistični uradnik zarjoval nad njo: »Saj ravno zato, ker je res, se ne sme poročati. Saj veste, kaj bi potem naredili oni tam čez iz tega!« — Aparat so družini odvzeli. Lepa logika fašističnega uradnika! Kar je res ne sme v svet. Ono pa kar ni res in to je vse, kar se v Italiji lahko govori in dela, to pa sme, sme pa samo zato, ker to ni res! zlato naših hranil ŽALOSTNA JESEN Ribnica. septembra 1933. Letošnjo jesen je na splošno letina zelo slaba. Reška dolina je zlasti prizadeta, ker ni obrodilo sadje. Po nekaterih krajih, posebno v^zgor-jem delu doline ni prav nič jabolk, češpelj malo, a še te odpadajo tako, da ne bo kaj trgati. Tudi ostali pridelki so zelo slabi. Krompir je droban, čemur ie kriva suša; fižola pa niso ljudje niti toliko pridelali, kolikor so ga vsadili. Živina nima mkake cene. Dve lepi teleti vržejo komaj toliko, kolikor je vrglo včasih eno slabo. Ljudje so obupani in se bojijo bližajoče se zime. U LOŠINJU U DOBA PREVRATA JOŠ JEDAN ČLANAK TRŠĆANSKOG »IL PICCOLO DELLA SERA«. »Istra« je u svom broju od 1 septembra donijela kako su protjerani naši svećenici iz Lošinja iza dolaska talijanske vojske. To je pisao u »Piccolo della Sera« poznati tršćanski novinar Marco di Drusco (prije Drušković), koji je iznio da je »patriotski komitet« došao u samostan Svetoga Josipa i naredio fratrima da napuste otok u 24 sata pod prijetnjom »ozbiljnih represalija«. Sada se taj isti novinar u »II Piccolo della Sera« od 15 pr. mj. osvrće na patriotizam Talijana u Lošinju za vrijeme prevrata. Opazio je da u prijašnjem članku nije bio oprezan, što je iznio da su naši fratri bili protjerani pod prijetnjom ozbiljnih 'represalija pa da ne ostane mrlja na čistom patriotizmu lošinjskih Talijana, Marco di Drusco veli da je prvi članak pisao po zabiljež-abma kapelana Josipa Comici, pa je bila opravdana indiskrecija nekih citiranih epizoda (izgon gvećenika!), ali da nije, niti je imao nakanu da historički rekonstruira do-gadjaje za vrijeme prevrata u Lošinju, jer su mu one zabilježbe slučajno došle u ruke a pisane su samo za osobnu uporabu obitelji Cornici. Drugim riječima Di Drusco hoće da kaže, da se talijanske grožnje našim fratrima ne smiju smatrati historičkim faktom. U svom drugom članku kao dopunu prvome iznaša kako se ispoljilo talijansko osjećanje Lošinjana: u Narodnom Vijeću. Te mu je podatke poslao Vittorio Niccoli tadašnji član talijanskog komiteta Za vrijeme prevrata bila su dva odbora: jugoslavenski sa pretsjednikom don Josipom Pavačićem i talijanski sa pretsjednikom drom Cosulichem. Talijanski odbor oslanjao se — veli »Piccolo della Sera« na patriote Lošinjane, do-čim je jugoslavenski bio sastavljen od »tu-diih elemenata«, koji je imao prednost, što je mogao računati na podršku naoružane austrijske soldateske, koja je obilazila gradom. — Domaće slavensko pučanstvo pisac ni ne spominje. — I jugoslavensko vijeće, koje je zapravo imalo podršku u narodu pozivlje talijanski odbor, neka sastave zajedničko vijeće. I taj su predlog Talijani »razborito i pametno prihvatili«, jer još nije bila stigla talijanska vojska, a trebalo je pomoći gradjanima, jer horda od 1500 vojnika sviju narodnosti Austrije nije bila više vezana nikakvom disciplinom. Kako se dakle tj lošinjski Talijani po-nizuju da prihvaćaju predloge jugoslavenskog odbora, koji nema nikoga za sobom osim tih nepouzdanih vojnika i to ne svojih nego se j oni moraju štititi od njih. Jasno je nasuprot da Talijani nisu imali nikakove podrške u narodu te nam »II Piccolo della Sera« u ovim Člancima lijepo dokazuje, kako Talijani nisu mogli pokazat; svoje vitalnosti sve dok nije došla talijanska vojska. Uz podršku bajuneta, privolu političkih vlasti i tolerancu crkve odmah su lošinjski Talijani pokazali svoj patriotizam ukinućem slavenskog bogoslužja i progonom fratara glagoljaša »pena serie repressagli«. DEMOGRAFSKI PROBLEM ITALIJE Jedna propala Mussolinijeva »bitka« .— Priznanja »Popolo d’Italia« — Broj stanovnika Italije »Agenzia d’ Roma« javlja da se na temelju podataka rimskog »Istituto centrale di statistica« kao broj stanovnika Italije, može uzeti brojka od 42 mil. 554 tisuće SLABA PRODAJA ISTARSKIH VINA. Pula. septembra. — Kako je poznato talijanski zakon od;edjuje da se ne smije točiti crno vino ispod 10, a bijelo ispod 9 stupnjeva alkohola. Budući da su naša istarska vina obično niske gradacije, to naši seljaci nisu mogli da prodaju svoja vina, a tl'govci su kupovali samo malene količine da ga režu sa talijanskim jakim vinima Ostale su pune konobe vina, a nadolazi nova berba. U zadnje vrijeme bile su dane neke povlastice glede točenja, ali samo za vrlo kratak rok. Sada su iz Rima dozvolili da nekoje općine u Istri mogu da toče domaća vina priredjena godine 1932. bez razlike na gradaciju i sve dok traje zaliha berbe od prošle godine. SOLINE SPREMINJAJO V POLJE Koper, septembra. — Agis. — .Zn?n,° je, da so nekdanje soline, ki so prinašale domačinom težak, a še dober zaslužek, popolnoma propadle. S tem je postalo do 70 hektarjev površine popolnoma brezplodne. Začeli so s kultiviranjem te zemlje, ki nai bi v bodoče postala vsaj deloma . koristna. Do sedaj so že večji del te zemlje preorali in uredili kanale, da bo lahko deževje iziparlo slano zemljo. Prvi del preorane zemlje bo služil v študijske namene, kjer nameravajo poskušati z raznimi sadikami in obdržati one. ki bodo tu najboljše uspevale. Pri delu so zaposleni le Italijani. Tako počasi krčijo našo zemljo in ustvarjajo vedno večjo bazo za naseljevanje italijanskih kolonistov. TALIJANSKI SVEĆENICI PRODAJU CRKVENE OPREME Trst, koncem septembra. Pred kaznenim tribunalom u Trstu vodila se je ovih dana interesantna rasprava proti dvojici Talijana, koji su od svećenika u Vremskom Britofu don Fortune kupili nekoje srebrne crkvene kipove, a na njihovo mjesto postavili obične kipove iz proste kovine. Oni su bili u pregovorima sa župnim upraviteljem u Sovinjaku u Istri, poznatim popom don Branca, bivšim talijanskim učiteljem u Račjojvasi, koji je imao da im proda staro crkveno ruho i urese antikvarne vnjedno-sti. Don Branca poznat je našim Cićima, jer je sa ruljama fašista terorizirao više godina svu Ćićariju. Nije ni čudo da se je sada kao župeupravitelj bacio na avanture. Na raspravi su kupa kažnjeni jedan na 3 godine, a drugi na jednu eodl"u zatvora, jer su si prisvojili predmete hi-storičke i umjetničke vrijednosti bez prethodne dozvole vlasti. Oba su svećenika rl-iešena optužbe. Tako i ono malo vnjedn i predmeta3 bezava Iz naših siromašnih crkava i sve bi bez traga izčezlo da n Je kod prodaje interesitan erar, koji u tim slučajevima zahtjeva velike taks* (vrijedi za 31. august). Popis od 21 aprila 1931 dao je rezultat 41 mil. 651.617 stanovnika. Preko 100 tisuća prema najnovijim podacima imaju ovi talijanski gradovi: — Rim 1,072.514 stanovnika; Milan 1,030.264; Napulj 862.311; Genova 625.362; Torino 608.712; Palermo 399.659; Firenze 322.448; Venezia 266.693; Bologna 255.416; Trst 247.297; Catania 237.324; Messina 189.670; Bari 185.047; Verona 144.911; Padova 135 hiljada 402; Livorno 125.000; Brescia 122.338; Ferrara 118.908; La Spezia 116.100; Taranto 113.397; Reggio Calabria 113.253; Cagliari 106.109. S ovim u vezi interesantna je ova vijest koju je donio zagrebački »Jutarnji list«. Milano. 3 oktobra. »Popolo d’ Italia« u uvodnom članku se osvrće na vijest rimske izvještajne agencije, po kojoj bi statistički podaci o demografskom razvoju Italije bili povoljni tako. da bi stanovništvo Italije bilo u stalnom porastu. Ova vijest tvrdi glavni organ fašističke stranke, nije točna. Naprotiv stvarnost je sasvim drugačija. Italija kao i druge zapadno-evrop-ske države mjesto da se demografski jača, ona slabi. U 1924. rodjeno je u Italiji l milijun 124.470 djece, a 1932. god. broj ro-djenih je pao na 992.049. Pad je velik. — Isto tako 1924. god. umrlo je svega u Italiji 662.870 osoba, dok je 1932. god. umrlo 607.546 osoba. Kad se usporedi broj mrtvih i rodjenih u 1924. sa onima u 1932. god. ustanovljuje se stvarni deficit od pu- nih 77.000 osoba. Ako ovako bude išlo dalje Italija će doći na istu razinu s Francuskom. Italija se u ovom pogledu nalaz; u teškom položaju. Njenih 42 milijuna stanovnika jedna su skromna i neznatna masa prema 200 milijuna Slavena, koji živu na prostoru od Urala do Jadrana i godišnji njihov prirast se kreće od 8—10 milijuna kao i prema 70—80 milijuna Nijemaca, koji žive u kompaktnoj masi od Baltika do Brennera i konačno prema Japancima čiji demografski razvoj upravo začudjuje. Kad se usporedi Italiju sa Francuskom ni tada račun za Italiju nije povoljan, jer Francuska pored svog stanovništva u Europi ima i kolonije u kojima živi 60 milijuna stanovnika. Na koncu »Popolo dTtalia« opominje sve fašiste da paze na ova] nerazmjer i da ojačaju demografski razvoj Italije. Pri tome hvali Talijane iz Južne Italije bez kojih bi Italija danas bila u još težem položaju, jer kad se oni ne bi množili onako kako se množe, Italija bi imala jedva 30 milijuna stanovnika. Ističe takodjer da su o pitanju koje imaju najveći broj djece isključivo seljačke i radničke obitelji, pa zato poziva gradsko stanovništvo a u prvom ___i.. ,1 „ « X«» 4-: «. redu fašiste da nastoje Italiju ojačati ovom pogledu. Vodio raznih fašističkih institucija ne pokazuju dovoljno shvaćanja za ovu potrebu svoje domovine, jer medju prefektima, pokrajinskim tajnicima fašističkih društava malo je onih koji imaju više od jednog ili dvoje djece, a najviše je broj onih koji uopće nisu oženjeni ili ako su oženjeni ne će da imadu djece. Ovu opomenu upravlja u prvom redu njima i traži od njih da ispune svoju dužnost prema domovini. ZADARSKI DOPOLAVORISTI U ITALIJI Bučni govori, bratimljenje, oduševljenje i t. d. Zadarski »San Marco« (Littorio Dalmatico) u broju od 16. septembra donosi dugi opis boravka zadarskih dopolavori-sta u Italiji. Izletnici su posjetili poslije Modene Turin. »San Marco« izmedju ostalog veli, da je izletnike na turinskoj stanici dočekao moćni pdklik čitavoj talijan- soj Dalmaciji. , , ... Izmedju ostalog su dopolavoristi priredili povorku po Turinu. »San Marco« veli da je turinsko stanovništvo na rimski i bratski način pozdravilo modru zastavu DalIzletnici su posjetili mjesno fašističko udruženje, gdje im je bila servirana zakuska. Zamjenik okružnog sekretara pozdravio je Dalmatince i rekao, da Turin duboko osjeća dalmatinsku muku. Tunu je i •osjećajima i stvarno uz Da'^dnce. Izmedju ostalog su dopolavor sti posjetili veslački klub »Esperia« Našli su se tu i neki hitlerovski oficiri. Profesor Salvi, koga »San Marco« naziva zvaničnim Ciceronom situacije, zaspao je u baru kluba prazneči boce i bratimeći se sa hitlerov-cima. Ali Salvi nije u vinu utopio uspomenu na svoju zemlju i medju samim hit-lerovcima vrši dalmatinsku propagandu. — Jednom hitlerovskom kapetanu vezuje oko vrata dalmatinsku maramicu i na uzvrat prima bratski zagrljaj. Prilikom posjeta Aeronautskom zavodu svi gosti, koji su došli iz »najtalijanskijeg« Zadra, dobili su za uspomenu po jednu medalju. Na kraju su izletnici posjetili i turinskog političkog prefekta Iracija, koji je izjavio, da je sretan što može službeno primiti Dalmatince, čiju ljubav prema Italiji neobično poštuje. Izražava svoje uvjerenje, da će Dalmatinci pod vodstvom zadarskog fašističkog sekretara umjeti da očeliče svoju vjeru za buduće bitke. ALBUM „NE0SL0B0DJENIH DALMATINACA" Tr^t seotembra 1933. »Società Dalmatica« u Trstu radiala Je po svim gradovima u Julijskoj Krajini naročite popisne arke 1 pozvala sve D^nattace,, koji žive u Julijskoj Krajini da se potpišu na tim arcima i to bez ^a spol i dobu života samo da potpisa bude što više. Taj je poziv u vise navrata bio objavljen u mjesnim novinama, sto upravo govori da Talijani iz Dalmacije ne navaljuju baš sa potpisima. Od tih araka sa potpisima Dalmatinaca sastavit će se posebni album i bit će predan prinčevom domu Savoia-Aosta kao njihov poklon u povodu rodjenja princese Marije Kristine, kćerke vojvode d’Aosta koja se pred nekoliko dana rodila u dvorcu Miramare kod Trsta- SLABI FASISTI Trst, septembra. Radi slabog vladanja suspendirani su iz fašističke stranke za 6 mjeseci mladi fašisti iz Dekani: Gia-comini Vincenzo, Bordon Otpkar, Bordon Angelo i Maršić Karlo te iz Šmarja: Kosič Pavao i Morgan Anton. OMLADINSKI FAŠJO U ALTURI Pula, septembra 1933. »Coriere Istriano« od prošle sedmice donaša vijest da se je u Al turi kod Pule osnovao omladinski fašio, kome je pristupilo dvadesetak tamošnjih seljačkih mladića. Poznato je kako se po našim selima osnivaju ti takozvani fascio giovanillOj pa niti ne čudi da su konačno osnovali tu svoju organizaciju u najsvijesnijem selu na Puljštini. Ali iz kratkog izvještaja odmah upada u oči da ti novi omladinski fašisti nisu Talijani, jer im je fašistički omladinski komandant lZ Pule Gennaro Padrone morao vrlo la' gano i jednostavnim riječima tumačiti dužnosti fašista, da bi seljaci mogli shvatiti o čemu se radi. NOVI KOMANDANTI FAŠISTIČKIM OMLADINCIMA U ISTRI Pula, koncem septembra. Istarska fc deralna komanda imenovala je ove komandante pojedinim istarskim omladinskifu > I V. začno odkopavati vojaške grobove v Pier d’Isonzo, Pierisu, Staranzanu in Roj* 1., kih. Pred ureditvijo pokopališča v Redipu'1* bodo ostanki začasno shranjeni v kapeli ^ Zagraju. Ta dela izvršuje »Ufficio central? onoranze caduti«, ki ima sedež v Pado^ — Priznati moramo, da sedanja italijansK vlada res zelo skrbi za vojaška pokopa1.1', šča v naših krajih, pa naj si bodo v ni*, pokopani italijanski, slovenski ali nemsK vojaki. Da bi pa skrbeli za žive Slovenc in Nemce, ki so v Julijski Krajini in na Ju*' nem Tirolskem, tega žal ne moremo Prl' znati... Angelo Jelčić pleskar, ličar in soboslikar za stavbe in pohištvo se rojakom toplo priporoča LJUBLJANA Vil ZG. ŠIŠKA — CELOVŠKA C. 65 Naročajte naš emigrantski koledarček „SOČA* POSLIJE MANJINSKOG KONGRESA OKO KONGRESA NARODNIH MANJINA Ovogodišnji kongres narodnih manjina u Bernu nailazio je u svome radu na sve one poteškoće, na koje nailaze i drugi me-djunarodni kongresi. Uslijed razvoja političkih prilika u Evropi, što dalje, to postaju nepovoljnije okolnosti, pod kojima se obdržavaju ovakvi sastanci. Moglo bi se najjednostavnije reći, da je tako zbog toga, što ti sastanci hoće da imadu medjunaro-dni karakter u vremenu, u kojem ga je teško potpuno pokazati. To je rečeno najjednostavnije, ali i najistinitije. Narodi se sve više obraćaju k sebi, zatvaraju se u svoje granice, a prema drugima imadu manje povjerenja nego prije tako da zajedno s time otpadaju oni uvjeti, koji su potrebni da se medjunarodni kongresi mogu uspješno obdržavati. , . Kod medjunarodnih kongresa bilo je uvijek poteškoća. Oni su doduše bili sazivani u ime načela, koja su svi priznavali, no to nije nimalo smetalo, da svaka grupa dolazi sa svojim zathjevima, koje je bilo teško dovesti u sklad sa zahtjevima drugih. sa željama sviju da s . nadje neki put koji bi, kako su govorili, 'mogao svakoga ponešto zadovoljiti. No nezgodno za sama načela, jer, u koliko je koja grupa bila jača, u toliko je upornije zastupala svoje gledište. Odmah ovdje možemo reći da se to odnosi na držanje pretstavnika njemačkih manjina na kongresu, u Bernu, kada su Židovi predložili, da se osude progoni njihovih sunarodnjaka u Hitlerovoj Njemačkoj. Za onoga koji hoće nepristrano pro-sudiivati, od sasvim je sporedne važnosti s koliko su pravničke spretnosti Nijemci branili svoje stanovište, čak je sporedno 1 to, da su na kongresu pobijedili. Ako se otstrani jedno i drugo: to njihovo spretno obrazlaganje i ta njihova pobjeda, zato da se može gledati neposrednije, onda se ne može vidjeti zalaganje za načela, nego zastupanje njemačkih — ne njemačkih manjinskih! — interesa na način da može i sam Hitler biti zadovoljan. Ako netko zamjera manjinskom kongresu što nije osudio hitlerovsku Njemačku, ne mora taj imati krivo. No oportunisti bi sigurno sa svoje strane držali da imadu pravo, kad bi ovakvo nešto krstili profesorskom tvrdoglavošću. , . .... Oportunisti ne mogu nikako dopustiti da propadne manjinski kongres samo da se spasu načela i usvojiti onu: nek se vrsi pravda, ma propao i sam svijet Tu se može još i drukčije govoriti u prilog manjinskoga kongresa, ako se naime hoće već usporedjivati sa drugim kongresima kojih rad nije drugo do prelaženje od jedne tačke dnevnoga reda do druge, površno, zato da se ne mora zagrabiti, u stvar, dok se ne dodje do posljednje dužnosti da se izglasa rezolucija, po mogućnosti ne odveć značajna. I onda uvijek taj delikatan i nezgodan položaj : morati osuditi metode njemačkoga i talijanskoga fašizma pred njihovim oretstavnicima Eto na pr. na kongresu Pen-kluba u Dubrovniku izrekla se osuda — njemački delegati su napustili kongres, u Bernu se to nije učinilo — sa kongresa su otišli Židovi. Ista stvar dakle. Ili zapravo nije ista? Ne nije. Isto je doduše da ie na jednom i drugom kongresu bio slučaj napuštanja vijećanja, ali sva razlika nije ni u tome. §to su to jednom bili Niiemci, a drugi put Židovi. Stvar je malo teža i to zato. jer se Zidovima mie moglo dati pravo, a Nijemcima se nije smjelo dati krivo. Svakako prije nego se hoće govoriti o manjinskim kongresima i njihovim uspjesima. treba imati na pameti sve one poteškoće. s kojima ne moraju računati svi drugi kongresi, bili oni penklupski, advokatski. profesorski ili bilo koii. Izvor tih poteškoća naznačio je sam pretsjedmk dr. losip Wilfan na ovogodišnjem kongresu u Bernu, kada ie rekao, da se svaki pojedini nretstavnik narodnih manjina nalazi u dvostrukom položaju, nastojeći s jedne strane da se ne ogriješi o dužnosti prema svojoj državi, a s druge strane da u isti čas m ■ čim ne oovriiedi onaj vez, koji ga veže uz narodnu zajednicu kojoj pripada A u tom i jest najveća poteškoća, što države nastoje da prekinu baš taj vez. Iztoga nastaje težak položai za narodne mamme, koie se s punim m(?ra,nim . 0.pr.a^,u"3rn7 bore za svoj opstanak, narodni i kulturni. Dosljedno nastaje težak položaj i za pret-stavnike maniina. koji se moram čuvati da svoiim držanjem* na kongresu ne daju povoda. da se prema njihovu narodu postupa gore. Neizbieživo je zato da se na kongresima narodnih manjina raspravlja samo načelno, da se ne govori oštro, naročito da se ne cilia na pojedine države. Dakako drugo ie pitanje, da li pretstavnici narodnih manjina mogu uvijek izbjeći te poteškoće. koie izbiiaju iz onoga dvostrukog odnosa, u kome se nalaze. To se ne može učiniti na taj način, da se izbjegava odre djivaniu stava u pitanjima koja su vazna za sam opstanak pokreta, jer su u ve* sa načelima, na kojima se on temelji. Nai češće se nastoii ukloniti po*^fko.će ^.a ^ da čak J samo zaobići, a načela da pri tom ostanu spašena, ako ] h}’đu da li je to moguće? Uvijek Kako je bilo na kongresu u Bernu, koji ie ushied političkih promjena od ove godine. ,‘11° sta^ lieti nred težu zadaću, nego svi dosadašnji manjinski kongresi? x-e»« Kada se govori o Ligi Naroda često s kaže da njen autoritet p0t‘vaon^si ađ5al|ako u ime kojih je ustanovljena. 0v's>°aka^ *d toga koliko je koja država v0 lna'Nda se pokorava njenim odlukama. Liga Na roda ie kod toga oprezna i da ne stavlja svoj autoritet odveć često u iskušenje, ona radije ne stvara odluke, ier malo imade njih protiv kojih može upotrijebiti prisilne mjere. Uostalom, bilo kako mu drago, u Ligi Naroda ie ipak učlanjeno najviše država svijeta i — što se ovdje može podvući — ona ima karakter službene ustanove. Kongres narodnih manjina nema ni toga. To ie samo oblik privatne organizacije manjina, od kojih su neke zaštićene posebnim ugovorima, a druge su lišene i te — katkada samo papirnate — blagodati. U kongresu ima čak i takvih manjinskih grupa, Kojima se službeno niti ne priznaje značaj narodnih manjina. Od svega ostaju manjinskom pokretu jedino njegova pravedna načela, a ostaju mu zato, što se ne mogu oteti. Ta načela prestat će za Kongres vrijediti, ako ih se sam odrekne. Uspjesi Kongresa narodnih manjina nisu mogli biti veći nego što to dopušta njegov autoritet. Nekada se moglo misliti da će njegova nastojanja naići na razumijevanje. Nije trebalo gubiti nade da će i one države, koie se nisu morale obvezati na manjinsku zaštitu, same jednom pristati na to. Moglo se tako misliti, dok je bilo razloga da se vjeruje u demokratsku svijest i dok se držalo, da će jednom — makar u daljnjoj budućnosti — pobijediti duh me-djunarodne saradnje. — stvari koje su za mnoge oduvijek bile samo fraze. No danas nije moderno biti demokrata, kad svatko bio zvan ili nezvan, misli da ima pravo da nešto predbaci demokraciji, a da vjeruje u neke uspjehe medjunarodnih akcija — za to nitko neće da ga se smatra naivnim. Ipak o svemu tome može se imati mišljenje kakvo se hoće, ostaju kao činjenice, koje se ne mogu poreći: da ie neuredjen položaj narodnih insnjina stvarna opasnost za evropski mir i da ie tu opasnost moguće ukloniti jedino tako. ako se poštuju prava narodnih manjina i najzad da je to moguće samo ondje, gdje postoji uzajamno poštovanje narodnosti, kulture, slobode i materijalnih interesa. Drugim riječima rečeno načela koja ističu narodne manjine morala bi biti prihvaćena i od onih. koii imadu u svojoj ruci sudbinu manjina. No kako je danas u Evropi s tim načelima? Za Njemačku i Italiju znamo: tamo su ona kao gnjile jabuke nataknuta na vršcima bajoneta. To znači da ie tamo takvo stanje, koje ie u oprečnosti s onim, kako ga zamišljaju pretstavnici manjina. Težak položaj u koji je zapao ovogodišnji kongres narodnih manjina u Bernu samo je posljedica političkih promjena u Evropi, a specijalno pojave fašizma u Njemačkoj. Uslijed toga nad kongresom za cijelo vrijeme njegova trajanja prijeteći stajali su crni oblaci. Kongres je bio u opasnosti. Na koncu moglo se reći samo to, da Je kongres spašen, ali tko bi s jednakom sigurnošću mogao ustvrditi, da je spašen i duh jedinstva, kakav je bio prije. Nijemcima, koji su zabacivali prijedlog Zidova da se osudi Hitlerova Njemačka, dalo se pravo. No da li bi oni koji su zauzeli stanovište Nijemaca, mogli reći da su Zidovi imali krivo? Prijedlog Židova bio ie odbijen razlozima koje su spretno iznijeli pretstavnici njemačkih manjinskih grupa. Nijemci su ovako otprilike opravdavali svoje gledište: Ono što se dogadja Židovima u Njemačkoj nije nista drugo do li pravedno nastojanje da se razdvoje dva narodna organizma koji ne pripadaju zajedno. Ta poiava je protivna od pojave asimilacije protiv koje su se uvijek izjašnjavali manjinski kongresi. Njemačkim Židovima ne preostaje dakle drugo nego da postanu narodna manjina i da se u okviru manjinskih kongresa bore za ista ona načela za koja se bore već godinama druge narodne manjine. Ta izjava pretstavnika njemačkih manji- i na __ ponavljamo — vrlo je spretna, ali pot- sjeća na logiku grčkih sofista koja je zvonila po šupljini. Ponajprije treba reći da je način na koji bj Židovi imali u Njemačkoj postati narodna manjina zaista i suviše neobičan. Dok su sve manjine postale takvima za to što su jednostavno bile otrgnute od narodne zajednice, ili što su uslijed političkih i ekonomskih razloga odlutale od svoje zemlje pred stoljećima i usred tudjeg narodnog organizma uredile svoj život, i naj-poslije, da se ne spominje i druge načine kako mogu postati narodne manjine, što su neke židovske grupe same htjele da im se prizna značaj narodnih manjina: dok je dakle svemu tome tako dotle bi se od Židova u Njemačkoj nasilnim putem imalo stvoriti narodnu manjinu. Židovi nemaju nikakvih izgleda da bi u Njemačkoj mogli steći ikakvih prava, ako se i obrazuju kao narodna manjina. Ne tre-‘ba _ da se to dokazuje — ponavljati sve dosada izrečene razloge načelne prirode kao i sve druge i spominjati iskustva drugih kako u hitlerovskoj Njemačkoj a tako ni u fašističkoj Italiji ne može biti govora o poštivanju nekih zasebnih prava narodnih manjina. Hitlerizam ih je Židovima oduzeo i to vjerojatno ne upravo zato da im ta prava povrati, kada se onj organiziraju kao narodna manjina. To je u toliko sigurnije sto je njemački delegat u Ženevi izjavio da zidovsko pitanje u Njemačkoj ne sklop manjinskoga pitanja U Bernu se na kongresu pronašao izraz »disimilacija« za one nasilne mjere koja je lacija« ne označuje nešto tako nedužno; u Njemačkoj ide ona tako daleko da se tamo spremaju zakoni po kojima će nearijevci, dakle i Židovi, prema arijevcima biti naprosto zapostavljeni. Kongres je odbio židovski prijedlog zato što bi to značilo uplitanje u prilike druge države. Bilo bi to dakle vodjenje politike što nije u skladu sa statutima manjinskoga kongresa. Politika — to zavisi od toga da li se taj pojam shvaća uže ili šire. Treba svakako imati vrlo široko shvaćanje, ako se hoće nazvati politikom nasilja koja su izvršena u Njemačkoj. Dosta je tu imati čovječansko shvaćanje da se osude takve metode. One koji su pristali uz njemačko gledište trebalo bi zapitati, u očekivanju iskrenoga ^odgo-vora. neka kažu jesu li bili protiv židovskoga prijedloga iz načelnih razloga ili su bili možda zbog toga što je Nijemaca u kongresu po broju gotovo jedna trećina, pa je postajala opasnost i za sam manjinski kongres ako ga Nijemci napuste i prestanu biti članovi. Vjerojatnije je da bi morali potvrditi ovo drugo. Tek po tome postaje jasno zašto se gdji Rudničkoj pretstavnici Ukrajinaca dopustilo da kod pitanja o akciji za pomBć gladnima u Rusiji otvoreno i žestoko napada tu državu. Zbog toga naime još nije postajala opasnost za kongres- Mi smo daleko od toga da branimo sisteme onih država o kojima se u kongresu naročito raspravljalo. No time se ne prestaje nametati pitanje zašto se u jednom slučaju nešto dopušta što se u drugom odbija. Rudničkoj se dopustilo da napada, jer za ono što je ona tražila govore čovie-čanski razlozi. Zar čovječnost ne dopušta zauzeti se i za one druge koje se nasilno lišilo onoga što sačinjava elementarna prava svakoga? Kako je to moguće dovesti u sklad s načelima kongresa? Njegov autoritet je jedino u tim načelima, pa ako tu nastaju protuslovlja što onda? Odgovor može biti: trebalo je birati u slučaju Židova i Nijemaca od dva zla ono manje. Trebalo je spasiti kongres Tako je uostalom obično da u prilici gdje treba odlučiti izmedju praktičnih interesa i idealnih načela obično stradaju načela. Ona strana tezulje na koju su stavljeni interesi sigurno prevagne, a načela — ostaju lebdjeti negdje u zraku... U položaju u kojem se nalazio kongres teško da bi itko bio mogao naći drugi izlaz. Nije se moglo niti od Nijemaca očekivati da će zauzeti stanovište protiv države od šezdeset milijuna Nijemaca. Odluka kongresa mogla se dakle očekivati, i nitko ne može reći da je učinjeno nerazborito. No opreka naravno ostaje i nakon toga neporavnana. Nama u ovom članku nije bila na pameti nikakva posebna namjera. Mi smo pripadnici narodne manjine i kongres, kao i za druge manjine, tako je ustanovljen i za nas. No time nas se ne smije lišiti prava da vidimo ono što je zapazila i strana štampa koja nije bila nenaklona prema kongresu. Jedno hoćemo da istaknemo što smo hotimice ostavili za konac, da naime nije krivnja na kongresu što je tako ispalo. Uzrok svemu treba potražiti u današnjem evropskom političkom stanju Kriza je poglavito nastala iz protuslovlja koje postoji dzmedju načela koja zastupa kongres narodnih manjina i načela koja ie proglasila fašistička autokracija, talijanska kao i njemačka. Matko Ro]nić. SADOVI LETOŠNJEGA KONGRESA NAORODNIH MANJŠIN Letošnji bernski kongres narodnih manj- jj šanje vere in materinskega jezika. Refe-šin ni bil nič manj živahen, kot so bili skoro \ renta za to vprašanje sta bila dr. Besed- vsi dosedanji kongresi. Poplava fašizma v Nemčiji, razgibranost v srednji Evropi, španske prilike, vse to je stvorilo kongre-sistom vse polno novih problemov, ki zahtevajo vsaj teoretske rešitve. V manjšinski organizaciji se sicer radi vseh teh problemov mnogo spremenilo. Manjšinski kongres bo še nadalje vztrajal pri svojih pravilih ter se potegoval za pravice tlačenih, kljub vsem nacionalistično-šovinističnim poplavam. Vendar pa je treba povdariti, da se je spremenila nekoliko tudi manjšinska organizacija, ne pravno, temveč dejansko: na mesto Nemcev stopijo v prve vrste Poljaki, Čehoslovaki in morda Francozi, vsaj v kolikor upajo, da bodo novi položaj lahko izrabili proti Hitlerjevi Nemčiji. Ni pa verjetno. da bi oni tako forsirali manjšinsko vprašanje, kakor so ga doslej Nemci. Pod vtisom narodno-socialistične poplave v Nemčiji in hitlerjanskega nastopa proti Židom je stopilo kot prvenstveno vprašanje pred letošnji kongres narodnih manjšin vprašanje židovske manjšine. Iz stoodstotnih Nemcev je Hitler črez noč stvoril v Nemčiji problem neke nove manjšine, ki je oziroma na dosedanje opredelitve manjšin povsem različna, ki pa po svojem bistvu pravtako spada v krog organiziranih narodnih manjšim Židje so naj svojem dunajskem zborovanju, ki se je vršilo pred zasedanjem kongresa narodnih manjšin v Bernu, izdelali več zahtev, o katerih naj razpravlja kongres v Bernu, med temi tudi , odločno zahtevo, da naj kongres obsodi stanje v Nemčiji in absolutno svobodo govoru. Odbor kongresa je nato predstavnikom židovske manjšine odgovoril, da take zahteve nikakor ne more sprejeti, kot tudi že pred leti ni sprejel one. ki jo je postavila ukrajinska manjšina na Poljskem. Tak odgovor kongresnega odbora je povsem razumljiv. Kongres narodnih manjšin, ki mora kot mednarodna organizacija po svojih pravilih in položaju, ki ga zavzema, obravnavati vsako vprašanje le principielno. ni mogel sprejeti navedene židovske zahteve, temveč je pojasnil židovskim predstavnikom, da bo tretiral židovsko vprašanje kot splošno. S tem bi se indirektno obosdU tudi nemški fašizem. Glede druge zahteve Zidov, namreč absolutne svobode govora, se je kongresni odbor izjavil, da je ta dovoljena v smislu obstoječih kongresnih pravil katerih pa seveda ne sme prekoračiti. Židje so odbili obe izjavi kongresnega odbora. spada u Njemačka upotrijebila protiv Židova. Kada bi se o tome jednostavno radilo da se Židovima dade prilika da organiziraju život na način, kako to hoće narodne maniine, onda se protiv toga ne bi moglo imati ništa. Kako smo vidjeli iz izjave delegata Njemačke ona to odbija. No i inače »disimi- n j a k. bivši poslanec v rimskem parlamentu in župnik Starec, koroški poslanec v dunajskem parlamentu. Vprašanje vere in materinskega jezika je v poslednjem času stopilo v ospredje. Razni, v poslednjih letih sklenjeni konkordati med sv. Stolico in drugimi državami, pritiski razširjajočih se na-cionalistično-šovinističnih gibanj so pričeli direktno tangirati tudi to osnovno pravico slehernega naroda Kakšno važnost pa igra to vprašanje v življenju in obstoju manjšin ni treba niti povdarjati. Kongres ie zato moral sprejeti v razpravo to važno vprašanje ter ga obravnavati- Naša delegata, prvi iz Julijske Krajine, drugi iz Koroškega, sta v svojih referatih podala jasno analizo tega vprašanja, ter sta obenem pravilno utemeljila pravične zahteve manjšin, da naj se vera poučuje v materinskem jeziku. Tako je g- župnik Starec med drugim povdaril: »V interesu verske vzgoje ie, da se raba materinega jezika brez izjeme povsod podpira in neguje, da se pravica verskega poučevanja izročuje le takim učiteljem in duhovnikom, ki materin jezik svojih vernikov popolnoma obvladajo. Zato povdariam, da se zahteve narodnih manjšin po uporabi materinega jezika za verouk popolnoma skladajo z načeli in interesi katoliške cerkve. Zato še bolj pov-darjam, da imajo vprav manjšine, ki obsojajo poseganje državnih oblasti v zadeve vere in vesti in ki obsojajo one zastopnike verske oblasti, k četudi pod pritiskom državnih oblasti iz iz političnih motivov ali iz navadnega strahu odrekaju manjšinam pravico, ki jo imajo od Boga. da dobivajo verski pouk in versko vzgojo v materinem jeziku.« Na to je nadalje poudarjal: »Drugo dejstvo izkušnje ie. da se v stanovitni negi nravnosti dosegajo pri manjšinah najlepši uspehi le tam. kjer imajo manjšine v cerkvi zaščitnico in pospeševateljico svojih narodnih pravic. Tam pa. kjer se v verski oskrbi pravice narodnosti zanemarr jajo ali pa sploh opuščajo, opažamo tudi splošno propadanje nravnega življenja. Ako bi mogli vpliv raznarodovanja na splošno nravnostno življenje zajeti v številke, potem bi prišli do zaključka, da propadanju narodne zavesti sledi v kratkem času tudi popo-len polom morale. Raznarodovanje in odtujevanje cerkvi gresta sporedno povsodi, kjerkoli imamo narodnostne boje v svetu. Narod in vera. materin jezik in Cerkev sta fn predstavnikim konji esa ni prišlo do spo- v tako tesni zvezi, da zahteva negovanje razuma ie kongres zboroval brez Židov in enega.tudi negovanje drugega, da sledi za-Nemcev ter v glavnem opredelil židovski nemarjanju enega takoj kot kazen tudi pro. problem. Opredehtev židovskega problema jj PađanJe drugega. V naši skromni zgodovini v pojmu disimilacije 3e v glavnem zadovo-*™amo ze'edel Vse Je zbežalo iz slovenske lila prisotne manjšinske delegate. Pojem opredelitve ie nov ter ie tudi bistveno različen od pojmov, za katere se je doslej potegovala manjšinska organizacija. — Židje, ki so predvsem zahtevali obsodbo sedanje Nemčije seveda niso bili s tem nikakor zadovoljni. Odtod njihov odpor proti kon- Z ozirom na naše prilike ie bilo za nas važnejše drugo vprašanje, ki se je obravnavalo na letošnjem kongresu narodnih manjšin, t. j. teza o teritorijalni avtonomiji. Teza o teritorijalni avtonomiji predvideva za večje, kompletno naseljene manjšine samoupravno (deloma tudi politično) avtonomijo. Dejanska uporaba tega principa je za velike manjšine ogromne važnosti. Veliko vprašanje pa ie, če bi se dalo izvesti za mešano naseljene zemlje in za manjše manjšine V takem slučaju bi izvedba te teze naletela vsekakor na odpor večinskega naroda, ki bi postal po principih te teze v lastni nacionalni državi podrejen. Tretje im za nas najvažnejše vprašanje, ki se je obravnavalo na kongresu je vpra- Koroške. vse ie zbežalo iz slovenskega Primorja. le duhovnik je ostal na mestu, le cerkev je ostala zvesta narodu. Dokler bo ona mogla, bo ščitila materni jezik, ker ve, da bo narodna propast viekla za seboj v prepad tudi moralno življenje teh narodnih manjšin. Cerkev in materni jezik, to sta mati in otrok, nerazdružljiva v ljubezni, to .je zaključni nauk tisočletne zgodovine. V univerzalnem katoliškem interesu je torej, da katoliški duhovniki negujejo tudi pri najmanjših delih narodov njihova narodna svojstva in v interesu vseh oblasti je da teh duhovnikov ne ovirajo pri njihovemu visoko etičnem poslu, ko hranijo narodno samobit.« V istem smislu je govoril tudi dr. Besednjak*. ki je posebno pravno stran tega vprašanja in odnose držav do Vatikana in narodnih manjšin lepo in jasno utemeljil. Po teh poročilih je bila sprejeta sledeča rezolucija: •frOvaj ćemo govor doniteli opširno u slijedećem broju (op. urJ Deveti mednarodni manjšinski kongres v Bernu poziva vrhovne poglavarje krščan skih cerkva, da stor;jo vse potrebno, da se načela, ki so jih vedno zagovarjali glede na redno versko oskrbo vernikov v materinskem jeziku, uveljavijo v vseh državah in Y_prid vsem narodnim manjšinam. Narodne manjšine pričakujejo od vrhovnih poglavarjev krščanskih cerkva, da bodo vsaj v kolikor se tiče od njih odvisnih du hovnikov in verskih oskrbnikov, dosegle, da se vsako raznarodovanje vernikov prepreči, vsako njihovo sodelovanje pri raznarodovanju onemogoči in da dajejo vzvišen zgled državnim oblastem v tem, kako se naj spoštujejo v vseh najmanjših podrobnosti!» pravice manjšinskih narodov. Narodne manjšine nadalje pozivajo vse krščanske cerkve, da zavzamejo odločno stališče tudi k vsem izvencerkvenim poskusom raznarodovanja, kakor to zahtevajo vr hovna etična načela krščanstva, ker je raznarodovanje največje in najusodnejše zlo naše dobe. MANJINSKO PITANJE PRED LIGOM NARODA Ženeva, 3 oktobra. Veliku pažnhi pobudio je jutrošnji predlog poljske delegacije prigodom debate o narodnim manjinama u šesto] komisiji skupštine, da sc manjinska zaštita generalizira t. j. proširi na sve države. Za taj predlog govorit če sutra dr. Bcneš, a poduprijet će ga i Jugoslavenska delegacija, koja ga inače apsolutno odobrava. Njemačka mu se takodjer ne protivi, all zato treba računati sa otporom ostalih velikih sila, u prvome redu Italije, koja se načelno protivi svakoj manjinskoj zaštiti unutar svojih granica. Ženeva, 3 oktobra. Šesti odbor skupščine DN je danes načel razpravo o manjšinah. ki so jo odkazali temu odboru na predlog nemške delegacije. Nemški delegat Knox je v razpravi dejal, da po njegovem židovsko vprašanje ne spada v okvir manjšinskih problemov in bi ga bilo treba posebej proučevati. Kar se tiče na. rodnih manjšin, je Knox izjavil, da Je Nem-čija pripravljena sodelovati z DN, pod pogojem, da vse države pristanejo na splošno zaščito manjšin. Delegat je obenem zahteval, da se uvede učinkovitejši postopek. Tudi madjarski delegat se je zavzel za to, da se zboljša postopek pri zaščiti manjšin. Francoski delegat Berenger je poudaril, da obstoji nasprotje med najnovejšimi nemškimi zakoni in čl. 7 dogovorov o manjšinah, ki je prišel tudi v konvencijo o Gornji Šlezljl Ta člen pravi, da morajo biti vsi nemški državljani pred zakonom enaki In morajo uživat Iste državljanske In politične pravice, ne glede na to, kakšnega plemena, jezika in vere so. Naposled je poljski delegat predložil načrt resolucije, ki predlaga ustanovitev posebnega odbora za proučevanje tega vprašanja; ta odbor naj predloži na prihodnji skupščini načrt splošne konvencije o zaščiti manjšin. Ženeva, 26 septembra. Frangulis. sekretar internacionalne diplomatske akademije drugi delegat države Haiti predložio je danas Skupštini Lige naroda jedan projekt rezolucije, koji traži uspostavljenje jedne svjetske konvencije, koja bi osigurala jednakost svih političkih i civilnih prava narodnim manjinama bez razlike na rasu, na jezik i na religiju. ♦ Inicijativa Frangulisa bila je medjutim osujećena. On je prošle srijede imao predati Liginoj skupštini taj svoj prijedlog, ali je kasnije odustao zbog prigovora koje je njegov predlog izazvao. Ti prigovori bi.i su medjutim sasvim oportunističke naravi, jer se je bilo bojati da bi se u diskusiji o tom pitanju dodirnulo politički režim u Njemačkoj, a vjerojatno bi i neke države bile došle u nezgodan položaj, na pr. Italija Prema predlogu Frangulisa bio bi se imao zaključiti opći ugovor kojim bi se sve države obvezale da će svakom stanovniku države dati potpunu zaštitu života i slobode tako da bi svi državljani bili jed-nakl pred zakojiom i uživali ista gradjan-ska i politička prava, bez razlike jezika vjere ili rase. Frangulisov pokušaj koji 3e bio osujećen, zatim rasprava u manjinskoj komisiji Lige naroda u vezi sa predlogom Poljske, bez obzira na momentane i suprotne interese koji se ispoljavaju. dokazuju svu ozbiljnost i akutnost jednog problema kojega se jedno Ijudskije -rješenje svakako ne će moći mnogo odgadjgti. | FAŠIZEM SI OSVAJA ITALIJANSKO VOJSKO Odkar je Mussolini prevzel vojno ministrstvo. so se pričele izvajati y^'ke_ premembe v ustrojo celokupne vojske, ^nano je, da je režim kmalu po ostavki vojnega ministra generala Oazzerc uvedel fašistični pozdrav in povelja v, armado, v zadnjih dneh pa so sledila mnogobrojna imenovanja in premestitve generalov in višjih štabnih častnikov. Ustanov-lien ie bil tudi inspektorat za italijansko nehoto in je bil imenovan za inšpektorja armadni general Zoppi, ki je svoječasno y Bologni z vojaško silo zatrl upor socialistov proti Mussolinijevemu režimu. Takrat padlo pod salvami vojaških oddelkov mnogo protifašistov. DVA FAŠIZMA I DVIJE MANJINE Pariz, koncem septembra. FAŠIZAM I RASIZAM Mnoge francuske i engleske novine ne vole više da izjednačuju i identificiraju ideologiju fašizma i nacional-socijalizma. Kao razliku spominju rasistički momenat, koji tako strogo odlikuje nacional, socijali-zam. Fašizam i rasizam se ne smiju staviti u isti koš iako su i jedan i drugi nikli iz istog izvora: iz borbe protiv marksisti-, .g,.?oc']abzma i imaju istu glavnu karakteristiku: sva vlast u rukama jedne stranke. koja se izjednačuje s državom. Fašizam Je po mišljenju mnogih, mnogo blaži, što da se najbolje vidi po tome. da- on nezna za rasnu mržnju, za antisemitizam i za razne protuljudske zakone, kao što je njemački zakon o sterilizaciji. »Poznato je. da je oduvjek bila nepo znata u Italiji rasna mržnja, piše T e m p s 18. septembra 1933., zato se tamo nije nikad pokazao nikakav pravi antisemitizam. Tragedija njemačkih Židova je tamo vrlo teško djelovala na javno mnijenje. Zadnji jevrejski kongresi u Ženevi i Pragu bili su pažljivo praćeni«. Kao »Temps« tako i ostale francuske, engleske i američke novine vole, u poredbi s hitlerovskim progonima razmili manjina (Židova), da ističu fašističku tolerancu u Italiji i s nemalo za-dovolistva registriraju prve napadaje fašističke stampe protiv njemačkog antisemitizma, protiv zakona o sterilizaciji i drugog pretjerivanja njemačkih fašista. ^ uporedbi s Hitlerovonf Njemačkom, Mussolinijeva Italija postaje sve simpatičnija i Francuzima i Englezima, koji pred strašnom slikom progona Židova u Njemačkoj ne vide u Italiji ništa slično i rado spominju, da je nacional-socijalizam tek karikatura fašizma. Poznato je, kako su težak odjek imali progoni Zidova na čitavo svjetsko, a pogotovo na britansko javno mnijenje. Židovi su jedna od najjačih medjunarodnih snaga kao na finansijskom tako i na političkom polju i borba protiv te »tajne sile« koja ima svoju riječ u drugoi i trećoj Internacionali, koja je snažno jednako u Parizu. kao u Londonu i New-Yorku. nije bila baš korisna za prve početke Hitlerove vlade.^ Mržnja protiv racizma je škodila njemačkoj spoljnoj politici. U Engleskoj pogotovo se opazila nenadana promjena jav-nog mnijenja, koje je iza petnaestgodišnje simpatije zamrzilo Njemačku i počelo da ističe opasnost Trećeg Reicha za mir. Mussolini kao novinar shvaća sjajno psihološke momente. On vidi. da bi veliki ditirambi hitlerizmu mogli da navuku tu antirasističku mržnju i na talijanski fašizam. što bi se teško osjećalo u vodjenju spoljne politike. Zato su fašističke novine »orkestar, kojim dirigiram ja«, kako je kazao Mussolini kroz mjesece vrlo rezervirano govorile o Hitleru i nacional-socijaiizmu i zadovoljavale se s općenitim riječima o medjunarodnoj pobjedi ideja fašističke revolucije. Zadnjih dana medjutim prvi si je Popolo d’I t a 1 i a« dozvolio, da zajedljivo kritizira rasističku mistiku i da napadne zakon o sterilizaciji. Štampa čitavog poluotoka ističe osjećaj umjerenosti latinske rase. koja tako fali Nijemcima i hvali razboritost Mussolinijeve politike, koja ne zna za rasnu netrpeljivost kao njemački antisemitizam, niti za tako »nehumane zakone«, kao što je to zakon »sterilizaciji«, protiv kog »svetogrdja se buni čovječanstvo«, Kako veli l’A v v e n 1 r e d’Italia. Takvog atentata na slobodu ličnosti fašizam ne počinja: »Fašistička doktrina smatra da je temeljna dužnost države u tom pogledu sačuvati sadašnje i buduće zdravlje rase i ta joj se metoda čina bliža cilju«, piše 16. IX. Popolo d’I t a 1 i a u svom napadu na taj zakon. DUCE I FUHRER Laka ironija, kojom se katkada interpretira rasizam u Italiji i obrana semitizma datira od najnovijeg vremena. Sukob iz-medju fašizma i hitlerizma je pritajen, ali zato nije dalek. Talijani i Nijemci vrlo dobro znadu, da se njihova spoljna politika ne može nikako spojiti u Srednjoj Evropi i Podunavlju. Ali bez obzira na politiku, ne treba zaboraviti ni ljude: Mussolinija i Hitlera. Hitler ie postao opasni konkurent Mussoliniju u istoj ulozi. »Ako se o Hitleru mnogo govori, zaboravit će se na Mussolinija, a to dira Duceovo samoljublje« veli Salvemini tumačeći rezerviranost fašističkih hvala Hitleru. »Ako je Hitler spasio Evropu, šta je onda Dùce?« Medjutim Mussolini mijenja ulogu. Kroz tri zadnje godine izjave Ducea su najmiroljubivije. Grandi je održao najčišće mirotvorne govore, koje je ikad čula Skupština Društ’-a Naroda. Mussolini je autor Četvornog pakta, koji garantira Evropi mir kroz deset godina. Kako da se ne prizna miroljubivost fašizma? Duce postaje Vodja Mira, Negdašnji okrutni pogled s njegovog lica se izgubio. Na najnovijim slikama Mussolini se uvijek smije, dok se za Hitlerov smijeh ne zna. Dva su fašizma jednaka i položaj manjina je i u Njemačkoj i u Italiji nesnosan. Njegova ozbiljnost je jezovita. Tako se sada već na licu Ducea i Fijh-rera otkriva evropskim novinama karakteristika fašističkog i rasističkog noneta: nasmijani Duce vodi politiku snošljivosti, ozbiljni Fflhrer politiku mržnje. Dok se u Njemačkoj Židovi progone, u Italiji uživaju oni sva prava i još im se pokazuje simpatija. ITALIJA 1 PITANJE PALESTINESI Povodom te nove ljubavi za Židove, pokreće se u Italiji ponovno pitanje Palestine. Palestina je pod britanskim mandatom i Engleska bi mogla, znajući za ljubav Italije prema Židovima i za njenu rasnu snošljivost odstupiti Italiji taj svoj mandat. Italija ne vidi rješenje židovskog pitanja nego u Palestini. »Ako sve uočimo, piše Popolo d’It alia 17. IX., židovsko pitanje može imati samo jedno rješenje: židovska država u Palestini.« Ostale fašističke novine spominju nezadovoljstvo Arapa i Židova s britanskom politikom u Palestini i misle, da bi tamošnje pučanstvo s veseljem dočekalo prenos mandata na Italiju. Regime fascista pokazuje na talijansku snošljivu tradiciju i na razumnu politiku Ducea, veli. da jedina Italija može da riješi pitanje Palestine. Kako se medjutim znade, da je čitavi islamski svijet protivan Italiji radi njene politike u Lybiji, to se ni ne kani pokazati simpatije prema Arapima, već se kani laskati Židovima. Tako eto filosemitizam i razna snošljivost imaju da spreme teren za postavljanje palestinskog pitanja. Dok se o tome govori, ne treba zaboraviti. da je Mussolini više puta postavio na tapet pitanje mandata i da se krajem 1926. po Italiji Saputalo da Velika Britanija kani da prepusti Italiji mandat nad Palestinom. Moramo medjutim znati, da su i cionističke i arapske novine jasno tada pokazale svoje nezadovoljstvo s eventualnim talijanskim protektoratom. Fašizam je tada odveć jasno pokazivao svoje namjere za energičnom politikom u sasvim drugom smislu, nego što to očekuje tamošnje pučanstvo. Tada se još nije davalo veliku važnost Židovima: »Cionistički pokret ne zabrinjuje ozbiljno Italiju«, pisao je o tpme profesor Ferri u Anuario dj politika estera, »to je umjetno gonjen pokušaj, ali je bez temelja u stvarnim potrebama židovskog naroda«. Ferri je označio cilj fašističke politike u Palestini: »Ne smije se dozvoliti da se Židovi i Muslimani bore oko svetih mjesta. Tu tezu treba da brani talijanska diplomacija. Glavna uloga Italije na Istoku je obrana katoličanstva«. Dok se tako jasno govorilo da će Italija, ako dobije Palestinu, voditi katoličku politiku, sada se o tome šuti. Fašizam je od 1926. g. valjda naučio, da pravi diplomata ne smije kazati svoje namjere, već ih skrivati iza lijepih riječi o snošljivosti i miru. Mussolini ispada već više godine kao naj-miroljubiviji političar, a fašistička politika kao najrazumnija i najsnosljivija. Povodom nasilja u Njemačkoj fašizam ne izgleda više tako strašan 1 riječ »fašizam nije više ni izdaleka tako odiozan kao riječ »rasizam«. DVA FAŠIZMA I DVIJE MANJINE Tko pozna fašizam i njegove idejne temelje. ne će moći da pravi razlike izmedju nacional - socijalizma i nacional - fašizma. Razlika je samo u fazi razvoja. Ono. što je fašizam radio u svom početku i u svom daljem razvoju, opetuje sada nacional-so-ciializam. Inače si fašizam i rasizam sliče kao »jaje jajetu«. Rasna mržnja, koja navodi Nijemce trećega Carstva na progone Židova nije različna od one narodne mržnje. koja tjera Talijane Mussolinijevog Impera da progone Slavene i Nijemce u Italiji. Fašisti su proglasili da »nema narodne kri-ieposti bez narodne mržnje«. Mentalitet fašista nije drurgačiji od mentaliteta rasista, kada se u Italiji uči djecu: »Čovječanstvo za nas fašiste se sastoji od 42 milijuna Talijana u Italiji i 10 milijuna Talijana u inozemstvu«. (Bodrero: Vittorie dottrinalli del Fascismo. Firenze 1927.) Kao što za hitlerovce čovječanstvo znači nijemstvo prema onoj »Deutschland uber alles« tako i za fašiste čovječanstvo znači talijanstvo. Sve druge treba progoniti. Progoni Slovenaca i Hrvata u Julijsko! Krajini, protiv kojih se kroz više od 10 godina provodi politika užasnog terora i neljudske mržnje, nisu nipošto blaži već su i gori. nego što su oni u Njemačkoj. Fašizam j rasizam u tom nalikuju doista kao gnjilo »jaje jajetu«. Ako se u Italiji nije proganjalo Židove, to je jednostavno zato. jer ih ima vrlo malo i jer nisu bili na putu fašizmu. Da su Zidovi u Italiji vršili onu ulogu, koju su igrali u Njemačkoj, fašizam bi i na njih primje-nio svoje »humane i tolerantne» mjere, koje dobro poznaju Slaveni i Nijemci u Italiji. Dok se medjutim »sveti bijes« rasista iskalio na Židovima, »sveti egoizam« i »sveta mržnja« fašista se najviše iskalila na Slavenima. ^ Tek .jedna ie razlika: o progonima Zidova znade čitav svijet, dok za progone Slavena znadu tek najinformiraniji političari. ŽIDOVI I MI Svaki od nas se mora zapitati: Kako to da se o položaju Slavena u Italiji tako malo znade, dok se o položaju Židova u Njemačkoj ne samo mnogo više piše, već se protiv toga i poduzimlju neke mjere kao boikot njemačke robe, njemačke štampe i t. d. Kad pomislimo na martirologij Slavena u Juliiskoi Krajini i na njihov bespravni položaj, ne možemo a da se ne pitamo: Zašto ie većina »demokratskih« novina u Evropi šutilo. dok su se palili naši Domovi u Istri, dok se ie streljalo naše ljude, dok je čitava jedna manjina od 700 hiljada živjela pod terorom? One iste novine. koje su tako lako prelazile preko svakodnevnih procesa i čestih ubojstava u Istri, sada najdetaljnije opisuju kako su recimo nekog Židova i Nijemicu vodili ulicama Heidelberga da ih osramote. Na žalost se nezna da su karabinjeri vodili kroz ulice Buzeta dese'ak seljakinja iz Mluna, a fašisti vikali: -.Svaka stoji 5 lira. Kupujte!« Mi s radošću konstatujemo, što se sastao u Londonu medjunarodni jury, koji želi da slobodno prosudi krivnju u paljenju Reichstaga. To ie dokaz, da postoji medjunarodni duh i da još ima ljudi, koji brane pravicu. Ali mi se sjećamo da ie isto toliko glava bilo u opasnosti za procesa u Puli 1929. g. i za procesa u Trstu 1930. g. Mi znamo, da su se ti procesi vodili protiv svih pravila pravosudja. Još se ne zaboravlja. da je pretsjednik Tribunala rekao dopisniku Mancherer Guardiana prije procesa u Puli tragičnu osudu Gortana I drugova. Dobro ostaje u pameti, da je jedan odvokat tražio za svog klijenta kazan, koju se on bojao spomenuti. Kako to, da se oko tog procesa nije više pazilo na prste fašističke pravde. Kada se je vodio proces u Trstu koji je osudio četvoricu na smrt. mogao je takodjer da se jasnije manifestira medjunarodni duh i da se više zauzmu u Evropi za sudbinu žrtava Specijalnog Tribunala. Ako se je tada i pisalo o tim procesima, bilo je tek dirnut i tek spomenut glavni problem: položaj manjina u Italiji. Stanje Židova u Njemačkoj je daleko od toga da im se zavidi. Njihova sudbina je teška i mi ih možem oda shvatimo bolje nego itko. jer je naša sudbina još gora. Utješno djeluje viiest. da će se povodom progona Židova u Njemačkoj pokrenuti u Društvu naroda pitanje generalizacije me-djunarodne zaštite manjina. Ulogu. koju igraju Židovi u medjunarodnoi finansijj i n medjunarodnoj politici olakšati će im borbu za zaštitu manjina. Praški kongres je proglasio da židovstvo nije vjera već narodnost. Oni su prema tome takodjer narodna manjina i imaju interesa da se bore bok o bok s ostalim manjinskim pokretima. Kako Židovi pretstavljaju gotovo svagdje bogate i organizovane zajednice i kako su oni snažan medjunarodni faktor, to će im biti borba lakša nego ostalim manjinama. Naša manjina pod Italijom osjetila je već pred više od deset godina fašističku mržnju i znade da sve manjine imaju istog neprijatelja: fašizam. Zato zvuče kao gorka ironija riječi nekih svjetskih novina: »Poznato je, da je u Italiji bila oduvjek nepoznata rasna mržnja«. Zaborav u koju pada pitanje slavenske manjine pod Italijom je bolna kad se znade i osjeća, da Slavenima u Julijskoj Krajini ide sve gore. Dok se tako bučno ustaje protiv antisemitizma u Njemačkoj, netreba zaboraviti ni na fašistički antislavizam u Italiji. ________Dragovan Šeplć. FAŠISTIČKA POLITIKA NA DODEKA-NEZU PREMA GRČKIM MANJINAMA »Ethnos« iz Atene u broju od 24 septembra donijela je slijedeću vijest; Povodom odluke talijanske vlade da se Dodekanez izjednači sa ostalim talijanskim okruzima talijanske kraljevine, svi su Do-dekanesci, koji žive u Ateni i u Pireju, uznemireni, jer Italija, pored postojećih medjunarodnih ugovora, namjerava da taliia-nizira njihovu domovinu. Radi toga je savjet ovdašnje dodekaneske omladine sazvao izvanrednu sjednicu i donio odluku da pozove na zbor Dodekanesce u kazalište »Alhambra«. Ministar unutrašnjih poslova naredio je policiji da zabrani ovaj zbor. Policija, odazivajući se toj naredbi, silom je razjurila skupštinu Dodekanezaca. Jedan odbor od pet članova predao je poslanicima: Francuske, Engleske, Amerike i Njemačke protest Dodekanezaca, koji je poslan Ligi Naroda. Dodekanescj iz Atene i Pireja u ime cljelokupnog naroda dodekaneskog protestiraju: 1 Protiv dosadašnjeg sistematskog ita-lijaniziranja njihove braće, koja su ostala na ostrvima. Ovo italijaniziranje vrši fašistička Italija. 2. Protiv uništavanja svakog pojma slobode, pravde i tolerancije vjeroispovijedi na Dodekanezu. 3. Protiv sistematskog gonjenja pravoslavnog svećenstva i grčke prosvjete na njemu. 4. Protiv bezbrojnih gonjenja i hapšenja njihove braće od stran© fašističkih upravnih organa, i 5. Protiv nečuvenog ponašanja fašističke Italije prema stanovništvu na ostrvu Ko# Kote je postradale od potresa, neđo-zvolivši da prime pomoć, koja je u Grčkoj sakupljena isključivo radi njih. navala na podeštata u tridentu Pariška »Libertà* donosi vijest da je u mjestu Aldeno u Tridentu došlo do otvorene uzbune protiv fašizma, kao ono lanjske godine u nekim mjestima u Istri. Pu" canstvo mjesta Aldeno u velikoj grupi d®" monstrirajući došlo je na glavni trg i palo podeštata žestoko vičući: Dolje fašizam, hoćemo posla i kruha. Karabinijeri su brutalno raspršili demonstrante i uapsili 7 osoba. POŠILJAJTE NAROČNINO POSLIJE KONGRESA • • • Poslije kraćeg ljetnog zastoja život u svim organizacijama počinje opet novim, intenzivnim životom. Društvene prostorije mnogo više nego do sada postaju stjecište članstva naših emigrantskih organizacija. Počinje opet doba češćih društvenih sastanaka, konferiranja, sjednica, diskusija predavanja, zabava, propagandnih priredba i t. d. Puls društvenog organizma jače bije, pojačani društveni interes unosi nove energije, radjaju se nove inicijative, nastoji se realizirati korisne savjete i predloge. Treći emigrantski kongres osim toga što je reasumirao dosadašnje, jednogodišnje nastojanje saveznog direktorija, pojedinih odsjeka i saveznih organizacija, što je iznio bilančni pregled dosadašnjeg rada — kongres u Ljubljani stavio je u dužnost našoj emigraciji nove .zadatke, pojačati aktivnost koja se i do sada manifestirala i pokazala potrebnom i opravdanom, podvostručiti snage u korisnim zadacima a ujedno upraviti rad osobito u onom pravcu koji je do sada eventualno bio manjkav. U tom radu sve naše emigrantske radne je-dimice i savezno vodstvo, odsjeci i svako emigrantsko društvo imaju svoj odredjeni djelokrug rada na svim područjima: na političko-propagandnom, socijalno-finansij-skom, kolonizacijskom, društveno-tehnič-kom, kulturnom. Sve su ove radne jedinice jednako zvane da svaka za sebe u koordinantnom pravcu koji će medjusobno biti najuže povezan, razviju punu aktivnost. Taj jedinstveni rad, u kojem je društvima ostavljena puna sloboda nije neki neostvarivi program, kad se znade kako je kongres u Ljubljani manifestirao puni sklad i jedinstvenost. Ta jedinstvenost u glavnim i bitnim konturama mora se odraziti sada na praktičnom terenu, u društvenom radu. Rad naših društava u cijeloj državi, mora biti prožet boljim mcdjusobnim poznavanjem. Njihove intencije i realizacije koje se izdižu nad niveau lokalnog značaja ne smiju izlaziti iz okvira prihvatljive za čitavu emigraciju, moraju biti uskladjene sa općim smjernicama i načelima od bitnog interesa za sav naš pokret. Rad u pravcu koji je već dosada donio pozitivne rezultate, mora biti pojačan. Zadobivanje novih terena i novi, savremeni dotjeraniii način rada prema današnjim potrebama, ne smije biti nešto strano u našim društvima. Kod rada u društvima uopće, ne će biti mjerodavan samo efekt bučnog i momentanog pa dosljedno koji put i kratkotrajnog uspjeha, nego smisao za stvarnu, dublju i promišlje-niju ocjenu koristi društvenih pothvata. U prvom redu nameće se jedno: treba težiti jedinstvenosti čitavog našeg pokreta. Jedinstvenosti takvoj, koja kao prvi uvjet Postavlja bolje medjudruštvene odnose, stvarnije poznavanje i zbliženje izmedju svih društava. Medjusobne veze moraju postojati izmedju svih naših društava kao i izmjena misli bez obzira na njihovu teritorijalnu udaljenost. List »Istra« bio je do sada veza koja je mnogo poslužila medjudruštvenom upoznavanju. Izvještaji sa skupština, i svih društvenih priredba nalazili su u listu posrednika preko kojeg je ostala emigracija mogla doznati za prilike u nekom mjestu i rad dotičnog društva. Naša društva imaju i od sada prilike da ioš intenzivnije razviju ovaj način medjuemigrantske propagande i poznavanja. Ne bi smjelo biti društvene priredbe, niti one najmanje, koja društva ne bi registrirala u listu primjereno sa značenjem koji ta priredba ima. Na taj način še društva uče jedan od drugoga radu, uspostavlja se stvarni kontakt, vrši upoznavanje, bez čega nema stvarnije medjudruštvene jedinstvenosti u našim emigrantskim redovima. UMOR ISTRSKEGA EMIGRANTA V CHICAGU Ljubljana, 30 septembra. — Agis. — V začetku septembra so našli v Ciceru, pred mestju Chicaga, na ulici umorjenega Ivana Pipana. Pokojni je bii doma iz Labina v Istri. Bil je zelo znan kot organizator pre-hiogarjev za časa »Labinjske republike« in botem Ker si je s tem nakopal jezo fašizma, je moral bežati iz Julijske Krajine in se naseliti v Ameriki, kjer si je služil kruh kot pek. Policija je že prijela njegove morilce, ki so Ualijani. Imenujejo se Rossi Tom, star 31 let in Giovenco Gus, star 27 jet. _________________ ______________ DUŽNOST JE Svakoga emigranta da ne nabavlja dru-Kog džepnog kalendara, već da priće-ka na naš kalendar »SOČA« koji će doskora izaći IZ SAVEZA EMIGRANTSKIH DRUŠTAVA »Savez Jugoslavenskih Emigrantskih Udruženja u Jugoslaviji« pozivlje sve one emigrante, koji su bili zatvarani ili proganjani od.: I. talijanskih policijskih vlasti; II. talijanskih državnih sudskih vlasti; III. specijalnog tribunala; IV. komisije za opomenu i konfinaciju, to jest svi oni, koji su bili bilo u zatvoru, bilo u istražnom zatvoru. bilo u koniinaciji i V. svi oni, koji su uopće proganjani sa strane talijanskih vlasti odnosno fašista, da pošalju svoje prijave Savezu u Beograd, (Birčaninova ulica 20.) Svi oni koji se jave neka u svojoj prijavi naznače razlog radi čega su bili proganjani. postupak kojim su bili tretirani od talijanskih vlasti odnosno fašista, rezultat tog postupka (u koliko je bio sudski) i konačno dokaze koje posjećuju (sudske presude, novinske članke), čime dokazuju iz-držani zatvor ili druga propaganda. Savez se nada da će svi emigranti iz Julijske Krajine shvatiti važnost ovog poziva i prema njemu postupati i tako izvršiti samo svoju emigrantsku dužnost. Italija sprema rat! NOVE VOJAŠKE NAPRAVE Račiće pri Podgradu, septembra 1933. Semkaj so že pred časom prišli inženirji, ki so vestno premerili vse naše polje. Zakoličili so nam tako vse zemljište in deloma pričeli že s kopanjem in vrtanjem. Kaj vse nameravajo narediti na naših njivah in travnikav, nam ni znano. Vsekakor pa bodo kopali in zidali v vojaške svrhe. Pri delu so zaposleni sami Italijani, doma-č.nj ne pridejo v poštev. Italijani pa kaj radi prihajajo k nam in ostajajo tu, kajti za nje so naši kraji »Amerika«. — Pomislijo pa ne, da so nam s tem odvzeli vse polje; od česa bomo sedaj živeli in kaj bomo delali? LAHI ROPOTAJO Lož. septembra 1933. Ko da bi bili v neposredni bližini bojne črte se nam zdi včasih. Zlasti pa ko gremo po opravkih v naše gozdove pod Snežnik in sploh vzdolž italijanske meje, nas straši močno ropotanje, bobnenje in detonacije z italijanske strani. Mislili smo že. da se pripravljajo, da nas lepega dne napadejo pa so nas pomirile vesti, ki pravijo, da vse to ropotanje povzročajo z razstreljanjem in kopanjem. Samo okrog Snežnika zapalijo baje dnevno SO—60 min, na vsej črti pa dnevno po par sto. Dalje pripovedujejo, da so Italijani pridni ko mravlje, da delajo noč in dan in da ne poznajo ne cerkvenega ne državnega praznika, kar je največle čudol PREDVOJAŠKE VAJE, PARADE, ZASTAVE... Senožeče, septembra.. — Agis — Prišla je jesen in ljudje so pričeli pospravljati že skoro vse svoje borne pridelke. Sedaj so se zopet pričele oziroma se nadaljujeo predvojaške vaje. Sicer je res, da so se vršile te tudi med poletjem, a fantje so se jih le malo udeleževali. Po celotedenskem napornem delu se jim tudi ni zljubilo »eksercirat« po vasi in drugod. Poskušali so na vse načine, da bi spravili fante, da bi redno obiskovali njih miroljubne institucije. Tako je bil neki mladenič ob službo, ker ni prišel enkrat k vajam. Seveda ga tudi potem niso mogli prisiliti, ko jo je zgubil. Parade, ki so se vrstile ena za drugo, tudi sedaj niso prenehale. Navadno so te parade v zvezi z obešanjem zastav, ki po nekod vise tako dolgo, dokler jih ne »razje zob časa«. Ne manjka nam muzike »giovinezze«, ne govorov. — Dolgovi rastejo, domovi propadajo in v marsikatero hišo steza lakota svoje roke. VOJAŠTVO JE VSE UNIČILO Ob rov c, septembra 1933. Letošnje poletje je bilo pri nas na vajah nad 3000 vojakov. Poteptali in uničili so nam vse travnike pa tudi njivam nisu prizanašali in ne sadnemu in drugemu drevju. Nekaterim kmetom so travnike tako uničili, da letos niti kosili niso. V današnjih časih je to zelo velik udarec za nas. NOV ODLOK II. Bistrica, septembra 1933. Pred dnevi je izšel nov odlok glede zaposlitve pri vojaških objektih in zlasti pri utrdbah. Ta odlok določa med drugim, da se smejo pri vojaških napravah zaposliti le tisti delavci ki so pristojni, oz. rojeni v krajih oddaljenih 200 km od meje. To je seveda spet točno preračunano in naperjeno proti gospodarstvu našega človeka. Poleg tega pa se za tem odlokom skrivajo še drugi nameni. Tako so na podlagi teh novih določb odredili, da naši posestniki tudi vnaprej lahko odvažajo in dovažajo s konji k utrdbam, morajo pa imeti pri tem zaposlene hlapce, ki so doma v kraju oddaljenem 200 km od meje. Jasno je, da se našemu posestniki ne splača za tako delo najemati hlapca, ko vendar lahko sam opravi ali pa njegovi domači. Odlok sicer tudi predvideva slučaje, da bi s prevažanjem bili zaposleni domačini, ki pa morejo toliko metrov pred utrdbami izročiti voz in konje delavcu, ki je stalno zaposlen pri utrdbah. Ti pa prav nič ne prizanašajo ubogi živali temveč jo pretepajo, naganjajo in podijo tako, da ko jo izročijo spet gospodarju, je žival vsa prestrašena, upehana in utrujena. To se je do zdaj že večkrat pripetilo in umljivo je, da se bodo taki primeri množili zdaj, ko bodo uveljavljali nov odlok. LAŠKI OFICIRJI SE NE MOREJO NAČUDITI Rakek, septembra 1933. Širi se vest, da so pred kratkem nagovorili italijanski oficirji — ki so se pohlepno ozirali preko meje na našo stran — naše ljudi, ki so slučajno šli tih ob meji. Radovedno so spraševali zakaj ni ob meji nič jugoslovanskih vojakov in zakaj naša država ne zida utrdb in drugih vojaških naprav od meji. Potem so še pristavili, da se naša država ne bo mogla braniti v slučaju napada od italijanske strani, ker nima nikjer nič naprav. Ko so dobili odgovor češ, da je naša država toliko pripravljena, da bo odbila prvi napad, dalje pa bo lahko uporabljala njihove naprave, so se visoki laški gospodje klaverne obrnili in izginil; v gozd. SLABA PREROKBA Fašistični mogotec Bodrero je ob priliki odkritje spomenik Cezarju v Rimini med drugim omenil, da se da Mussolini bolj primjerati s Cezarjem kot Napoleonom. Hotel je s tem poveličati Mussolinija za neke zasluge, ki jih pa nima. Res je sicer, da je med Cezarjem in Napoleonom neka razlika in sicer v — smrti! Prvi je umrl zaboden od Bruta, drugi pa v izgnanstvu. S tem primerjanjem je Bodrero torej napravi! svojem »dučeju« res dobro prerokbo! Agis.* EMIGRANTSKA STATISTIKA Značenje emigrantske statistike — Rad statističkog odsjeka Izvještaj sa emigrantskog kongresa u Ljubljani Na emigrantskom kongresu u Ljubljani, (24. XX) podnio je izvještaj o radu statističkog Otsjeka njegov pročelnik g. Lujo Juričić iz Novoga Sada. U izvještaju je odmah u početku naglašeno da je uspjeh rada mogao u ovoj godini biti tek djelomičan Ono što se postiglo zasluga je pojedinih organizacija koje su išle na ruku otsjeku, no da se nije postiglo više krivnja je u prvom redu na onim društvima koja su propustila da izvrše svoju dužnost prema Otsjeku i emigraciji. G. Juričić se zatim u svojem daljnjem izvještaju pozabavio ukratko s historijatom ideje o popisu svih emigranata u Jugoslaviji. Početak je u tome učinila zagrebačka »Istra« i to sasvim na svoju ruku pred 3—4 godine kada još nije postojao ni Savez. Uslijed toga nije. moglo biti nikakva uspjeha. Ideja o potrebi emigrantske statistike pokretala se i kasnije u par navrata, tako prigodom nastojanja oko osnutka Saveza i kasnije na prvom saveznom kongresu. Stvar je konačno pokrenuta lanjske godine na kongresu u Beogradu, kada je pretstavnik novosadske »Istre« stavio u tome konkretan predlog. To se usvojilo i odmah se na kongresu osnovao »Statistički Otsjek«, koji je dodijeljen »Istri« u Novom Sadu pošto se ona zato najviše zalagala. Zadatak statistike jest da se utvrdi točan broj emigranata iz Istre, Tr-/ sta i Goričke koji se nalaze u Jugoslaviji. No osim toga njegova je svrha da se utvrdi broj emigranata po profesijama, gdje oni živu i koji su bili razlozi da su morali napustiti svoj rodni kraj. Kako se vidi statistika će za nas imati i političko značenje, i ona će nam naročito dobro doći kod naše propagande, jer ćemo moći uvijek raspolagati s točnim podacima. Da se do svega toga uzmogne doći potrebno je mnogo truda. A prije svega da svatko uvidi kolika je važnost takve statistike za našu emigrantsku stvar. Ne bude li toga neće ni statistika moći biti onakva kakva bi bila potrebna da bude u prvom redu u interesu nas samih. Otsjek je u tu svrhu razaslao cir-kulare svim organizacijama s potrebnim uputama kako se ima postupati kod popisivanja. Odziv na Otsjekove okružnice bio je slab, naročito u prvo vrijeme. Bilo je potrebno još urgencija sa strane Otsjeka da se stvar uzmogne jače pokrenuti. Poglaviti »razlog zašto su se poja- vile tolike poteškoće, kojima se nije nadalo, jest nepovjerenje emigrantskih masa i nemar koji izvire iz neshvaćanja. Rok, do kojega je imao biti izvršen popis, bio je ispočetka odredjen do 31. marta ove godine — dakle 3 mjeseca. No kako se naskoro uvidjelo da je to vrijeme prekratko za tako velik posao, rok se produžio. U isto vrijeme da bi rad bio olakšan popisivanje je podijeljeno u etape: 1) na popis emigranata koji su organizirani u našim društvima i 2) na popis onih koji stoje izvan društava. Dosada se od ukupno 34 organizacije koje su učlanjene u Savezu, odazvalo pozivu za popisivanje njih 23. Svoju dužnost izvršile su neke potpuno, a neke djelomično. Dosada je popisano 5.817 emigranata, što je tek vrlo mali dio, ako se uzme u obzir da nas se u Jugoslaviji nalazi oko 60—70.000. Rezultat ipak nije neznatan, jer je sve to izvršeno u zadnjih par mjeseci. Razumljivo je osim toga da na početku ide uvijek dosta sporo, pa se zato treba nadati da će što dalje ići to brže. Treba s pohvalom istaći da su podatke poslali medju prvima »Istra« iz Osijeka u tri maha, i »Istra« iz Broda u četiri maha, koja je s popisivanjem već sasvim gotova. No i onih devet organizacija, koje još nisu poslale podatke ne znači da su se oglušile pozivu da rade oko statistike. One vrše popis samo što rezultate nisu još dostavile Otsjeku. Ako izmedju ovih devet ima po koja i takva koja još uopće nije započela s radom, onda to nije zdrava pojava, jer ne može postojati nikakva sumnja u uspjeh akcije, koja je već dosada u tako kratkom vremenu pokazala rezultate koji će u prvom redu najbolje poslužiti nama samima. Korist emigrantske statistike stvar je očevidna. Truda oko nje ne treba uistinu malo, no ako se uzme u obzir svrhu kojoj je ona namijenjena, tada je rad oko statistike sitnica. Pogotovo kada se zna koliko treba rada i muke do postignuća naših konačnih ciljeva. G. Juričić u izvještaju obrazložio je pri koncu i opširno obrazlagao potrebu statistike i koristi koje će od nje imati naš pokret. Svoj opširan i iscrpljiv prikaz završio je s konstatacijom da je dosadašnji rad doduše minimalan, ali ipak zadovoljavajući. Poradi li se u ovoj godini sa više sistema i intenzivnije nego dosada, moći će se na idućem kongresu pokazati veći rezultati, možda čak gotova približna statistika koja neće zanimati samo nas, nego i ostali kulturni svijet. RAD JEDNOG OD NAJMLADJIH DRUŠTAVA Skupština emigrantskog društva »Gortan-Bazovica« u Sarajevu Socijalno-propagandni rad društva — Novi odbor Emigrantsko društvo »Gortan-Ba-3 v i c a« u Sarajevu održalo ie svoju avnu skupštinu, kako smo to u prošlom oiu lista spomenuli. Skupština je održana prošlog mjeseca u prostorijama »Jadran-;e straže« u 10 sati prije podne, te je la vrlo dobro posjećena. Dosadašnji predsjednik društva g. Fra-o Benčič otvorivši skupštinu najprije je izdravio prisutne, a zatim je predložio izdravne brzojave Njeg. Veličanstvu Kra-i, što su prisutni odobravanjem prihva-i. Sa skupštine poslani su još brzojavi etsjedniku vlade i banu drinske bano-ne. , , Predsjednik ie zatim u kratko istakao »sadašnji rad društva. Premda je ovo dru-vo jedno od najmladjih u našoj emigra-ji, pokazalo se vrlo agilnim. Uz to se »vornilt osvrnuo i na one emigrante, koji oie izvan društva, koji bi takodier modi pristupiti u društvo i svojim radom »duoriieti njegova nastojanja. Tajnički izvještaj podnio je g. Andjelić. svom referatu tajnik je opširnije iznio osadašnji društveni rad. koji potpuno-a zadovoljava, pogotovo ako se uzme u Dzir da društvo postoji nešto više od tri jeseca Rad društva se kretao poglavito socijalnom pravcu, u nastojanjima, da se )ldži bijeda nezaposlenih emigranata i da ; pomogne onima koji dolaze u Sarajevo ažeći posla ili su samo na proputovanju. .ora se spomenuti da su društvu mnogo le u susret Berza rada. Radnička komo- ra i mjesna štampa. Od važnijih priredaba, koje je društvo održalo, spominje tajnik komemoraciju za pokojnim profesorom Vje-koslavom Spinčićem, kojoj su prisustvovala mnoga nacijonalna društva. Osim toga ie društvo priredilo nekoliko propagadnih predavanja, kako za. članove tako i za širu publiku. Na Vidovdan je društvo odalo počast Vidovdanskim herojima polaganjem vijenca. U blagajničkom izvještaju, koji je zatim podnešen. iznosi se stanje blagajne. Najveći dio sredstava potrošio se u glavnom na potpore a zatim i na nabavu namještaja za društvene prostorije gdje su se članovi sastajali da raspravljaju o društvenim stvarima i da čitaju novine. Poslije toga je g. Stipčević podnio izvještaj o radu Socijalnog odsjeka, koji je uspješno djelovao u koliko su mu dostajala sredstva. K ovim izvještajima treba dodati da je društvo povelo akciju za osnivanje knjižnice i da je u tom lijepo uspjelo, jer je nabavilo oko stotinu vrijednih knjiga. Nakon razrješnice starom odboru, bio je izabran kandidacioni odbor, koji je sastavio listu novog odbora. Skupština je predloženu listu primila jednoglasno. U novi odbor izabrani su: za predsjednika Dr. Ka-rabaić. primarij bolnice, za potpretsjedni-ka poštanski kontrolor Mihovil Kirae, za sekretara prof. Jaklič, za blagajnika učitelj Blečić, za knjižničara preparator Kenda, odbornici: Benčič, Stipčević. Samhunjak i orof. Hondrei GLASOVI ŠTAMPE ZA 6. IX. 1933. Više puta snio đonašali izvatke, koji put i cijele članke iz drugih ča sopisa u namjeri da naše čitatelje upoznamo svim onim što se piše vezi s našim pitanjima. U toj namjeri donosimo — gotovo doslovce — ovaj članak iz slovenske revije »Beseda sodobnih vprašanjih«. Naravno, ot klanjamo kao i dosada u sličnim slučajevima eventualno mišljenje da bi se redakcija slagala sa svim izlaga njima. (Ur.) Sest; september je šel zdaj tretje mimo. Cisto tako, kakor gredo dnevi tega ali onega datuma mimo. kakor da se niso tri leta nazaj mlačnega septembrskega jutra, ko so vstajale megle iz svinčenih voda tržaškega zaliva, pred puškami zadnjič z zadnjo silo in strastjo vzpeli štirje mladi ljudje, bledi, v obrazih zgubani, z razprtimi, drhtečimi očmi. ki ni bilo jasno, kaj se te zadnje, kratke hipe, ko natura hoče s pobesnelo, v obup sc nagibajočo silo posrkati polnost nezadržno iz ginjajočega. odmerjenega časa, zrcali v njih ali žeja po izživetju vseh treh. štirih minut, ki jim jih še privoščijo gospodarji življenja, ali strah pred najstrašnejšim, kar jih mora čez štiri minute zadeti, tesnoba iz slutnje, da bodo morali praznih, močnih rok zastonj stopiti skozj vrata med Tokraj in Onkraj, in da bo nanje padlo pozabljenje kakor nad kamen kljub tem najstrašnejšim štirim minutam, v katere jih je vrgla blazna, brezupna ljubezen do vsega tistega, kar večina ljudi in večina nas tako mirno in s tako elegantno ravnodušnostjo pusti ob strani. To je bila ljubezen in vera v narod, v tisto nekaj. kar je kljub neveri večine boljših sinov še vendar resnično Šli so v smrt za idejo, ki bj bila vredna narodnega praznovanja. Praznujemo jo z molkom, ne z molkom žalosti, z molkom kakor pred posodami svetih. simbolov, z molkom na krajih velikih smrti, marveč z molkom, ki ga zaslužijo de. la in grobovi kramarjev, ki ob njihovih godovih in osmrtnicah ovešamo sebe in stvari okrog sebe z zastavami, s cvetjem, z občudujočimi kriki, z onstransko glorijo, ki mora sijati nad mrtvimi krinkami velikih obrazov, ki jih nikdar ni bilo. Tisti štirje fantje na Bazovici nioo v naglici in sili svoje vere niti zadnjo minuto utegnili pomisliti, da bi mogli umirati v prazno, kakor krik v mrtev prepad; njihove vroče oči so bile polne zemlje okrog njih: kraških gmajn, osamljenega borovja, rjave skope zemlje na Doberdobu, vipavskih in goriških rdeče cvetočih pomladi, jesenske žalosti nad Krasom, črnih, stisnjenih kamenitih hiš, stisnjenih v bregove, mežikajočih, pisanih tržaških večerov, sivega morja, nad katerim je skozi megle to jutro dehtela bela senca lepe Vide Vse so videli in se niso hoteli ničesar bati in tako nam je tisto septembrsko jutro na Bazovici dalo prve heroje, prve ljudi, kakor smo jih poznali iz pripovedk; ti, ki so umrli za svobodo. Štirje ljudje, kj hočejo umreti za eno vero in eno voljo; za svobodo naroda, obsojenega v senco. Oni so umrli za veliko, krvavo realnost; za svoj narod, za hi-rajačo skupnost strtih, žalostnih ljudi. Praznujemo godove vseh mogočih postavljenih junakov, ki so najboljši od njih morda morali umreti po slučaju razmer, heroji brez volje in brez vere, brez resnice, ko jih ie v njeni Senci baje ujela smrt. Pred tremi leti se je zazdelo ob štirih imenih z Bazovice, da nam bodo res postala simbol v iskanju nujne narodne realnosti: v edinosti, v zavesti o resničnosti svojega bitja in bistva, v veri v to, kar smo in v zametanju vsiljeva-nega prepričanja bitja in potrebe, da moramo narod in ljudje šele postati. Štirje naši ljudje z Bazovice, kaj nam niso vsem vernim in nevernim dovolj poroštva, da smo vendar, kar smo. Za nič ljudje ne umirajo niti na povelje. Smrt enega našega človeka je več kakor vse utopije otrok tega sveta in kdor se tega noče zavedati, ne sme biti naš človek. Govoriti in verovati moramo to v imenu in v spominu onih z Bazovice. Kljub temu, da jih pozabljamo v neredu hotenj in časa' Res; letos niso dobili niti skromne maše za sporočilo Onstran, da še živimo in verujemo vanje in vase. ob plošči pred univerzo so gorele sredi skromnih rož redke sveče, ob njih drobna gruča molčečih, povečini' zdelanih postav in nekaj čujočih oči. Drobne, mrtvaške lučke so se dušile v soju obločnic in krika. O JUGOSLAVENSKO-TALIJANSKIM ODNOSIMA. Osvrćući se na dva članka u fašističkoj štampi — jedan je od tih izvadak iz knjige Solari-Bozziia o jugoslavenskim odnosima s Italijom, drugi ie prijevod londonskog »Observera« o jadranskom problemu — sušački »Novi list« od 30 prošlog mjeseca pisao je u svojem uvodniku medju ostalim: »Govoreči o obevezama Jugoslavije prema Italiji pisac (Solari-Bozzi, op. ur.) očito misli na razne ugovore, sporazume i konvencije talijansko-jugoslavenske. No prigovor o neizvršavanju tih obveza pada u prvom redu na Italiju, jer se je s naše strane i previše učinilo za upućenje dobrih ili bar korektnih susjednih odnosa — o tom dovoljno govore i Santa Margherita i Rapallo i Nettuno i sve ono što smo tim ugovorima, sporazumima i konvencijama žrtvovali — dok s talijanske strane nikada nije bilo, a najmanje ima od dolaska fašizma na vlast, i najmanjeg dokaza kakvih iskrenih prijateljskih namjera i osjećaja, lo isto važi i u pogledu »elementarnih pravila internacionalne kurtoazije« koja se kod nas POLOŽAJ LUZIČKIH SRBA Postupak njemačke vlade Nijedna država poslije rata kao Njemačka nema toliko svojih sunarodnjaka u granicama drugih država. Za sve njemačke manjine u stranim državama (u Poljskoj, Čehoslovačkoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj) osim u Južnom Tirolu vrijede obveze što su ih dotične države morale mirovnim ugovorima preuzeti, t. j. da će štiti njihov kulturni i nacionalni razvitak. Položaj njemačkih manjina (osim one pod Italijom) zagarantiran je i eventualne žalbe njihove protiv država u kojima žive dolaze u pretres pred Ligu Naroda, pred komisiju za manjinska pitanja). Sama Njemačka oduvijek se zalagala za poštivanje manjinskih prava — ali — naravski za svoje manjine, dok je svoj postupak prema poljskoj manjini j prema Lužičkim Srbima udešavala različito. Proktetorica manjina prema vanjskom svijetu, u vlastitim granicama, njezin postupak prema slavenskim manjinama ne samo da nije bio korektan, nego je u posljednje vrijeme, nastupom hitlerizma, taj postupak prešao sasvim u neprijateljski stav. To se osobito vidi u slučaju Lužičkih Srba. Kad je nedavno bio objavljen memorandum o položaju Lužičkih Srba i upućen Ligi naroda sa strane Saveza, društava prijatelja Lužičkih Srba, Hitlerova vlada, želeći da i dalje bude smatrana u svijetu protektorom manjina (jer joj to diktira interes njezinih brojnih manjina) ona se pred skupštinu Lige naroda požurila sa svojom protuakcijom, da dokaže kako Lu-žički Srbi uživaju sva svoja kulturna i narodna t. j. ista prava kao i Nijemci. Naročito je karakteristično u berlinskoj izjavi da u prosvjeti ne će doći ni do kakovih promjena te da lužičko pitanje ne postoij i da Lužički Srbi nisu ugnjetavani narod. Takva akcija njemačke vlade sasvim je prozirne tendencijozne naravi, bacanje pijeska u oči da se zabašuri stvarnost. Da je tome tako, traže sada Prijatelji Lužice (koji su sastavili memorandum o progonima Lužičkih Srba) da njemačka dokazima u interesu istine pobije njihove tvrdnje te da odgovori na ovo nekoliko pitanja: »1. Koliko Lužički Srbi imadu škola sa svojim nastavnim jezikom? (ni jednu!). — Koliko imaju Lužički Srbi škola, u kojima se čitanje, pisanje, vjeronauk i pjevanje predaje na srpskom jeziku? (Nekoliko i to samo u Saskoj!) 2. Koliko je njemačkih učitelja na školama na lužičkom teritoriju, kako ti učitelji, koji ne znaju jezik uopće, mogu vršiti svoju dužnost? Zašto se lužički učitelji premještaju u njemačke krajeve, kada je jaka nestašica lužičkih učitelja? Koliko je tih lužičkih učitelja u njemačkim krajevima? Koliko je lužičkih učitelja u njemačkim krajevima, dok se u znatnom broju lužičkih mjesta u crkvama govori narodu samo njemački? Gaženje kulturnih i narodnih prava 3. Zašto se u posljednje vrijeme premještanje lužičkih učitelja u njemačke krajeve nastavlja, kad vlada ne ugnjetava Lu-žičke Srbe? Zašto je čitavom nizu učitelja, dan prisilan dopust? 4. Zašto »numerus clausus« na preparandijama vrijedi i za Lužičke Srbe, kad je malo lužičkih učitelja? Zašto nije odobrena molba Zajednice lužičkih učitelja, da se lužičkim studentima dozvoli studij na učiteljskim školama? Nekoliko studenata je spriječeno da se posvete učiteljskom pozivu time, što nisu primljeni, i ako su imali dobre kvalifikacije. Zašto se u lužička katolička sela šalju njemački učitelji evangelici? Kako ti učitelj] mogu predavati vjeronauk? Zašto su uklonjeni lužički školski nadzornici i na njihovo mjesto imenovani Nijemci? .5. Zašto su službenom intervencijom uklonjeni suradnici iz privatnih poduzeća lužičkih Srba, iz štamparije i banke? Kakvi su bili razlozi za uhićenje šestorice Lužičkih Srba, kada su poslije pritvora od nekoliko nedjelja pušteni na slobodu, jer im se ništa nije moglo dokazati? Zašto ti oštećeni, nevino držani u zatvoru, moraju još da plate hranu za vrijeme provedeno u zatvoru? 6. Zašto se uklonjeni suradnici ne smiju vratiti na svoja prijašnja mjesta, kad im ništa nije gokazano? Zašto su sa svojim porodicama izloženi bijedi i gorkoj sudbini? Zašto je učitelj, koji je imao dozvolu ministarstva da može upravljati lužičkom dječjom ferijalnom kolonijom u Češkoj, sada proganjan i umirovjen? 7. Zašto su »prilike« primorale lužički Sokol da raspusti svoju organizaciju? Zbog čega je danas ugrožena djelatnost većine lužičkih društava? Zašto narod šuti i zašto je zastrašen, kad nije ugnjetavan? Zašto vlada nije izašla u susret lužičkom Narodnom vijeću i nije izvršila ili odgovorila na njegov memorandum iz 1931., koji sadrži sve lužičke zahtjeve? Danas Lužički Srbi ne mogu da govore i zbog' toga prijatelji Lužice smatraju svojom dužnosti da obavijeste svjetsku javnost o tom, kako Lužički Srbi žive. Upravo je smješna tvrdnja, da netko od Lužičkih Srba ili njihovih prijatelja hoće da otrgne Lužicu od Njemačke. Lužički Srbi su lojalni državljani Njemačke. Prijatelji Lužice stoje na mirovnim ugovorima, nalaze se u redovima antirevizionista i zbog toga tvrdnja njemačke vlade nema drugi cilj, nego da zbuni svjetsku javnost i da dokaže, da ie postupak protiv lužičkih prvaka obrazložen prptudržavnim djelima. Ali za to treba dokaza, da svijet uzmogne primiti te razloge. Slavenima se radi samo 0 tom, da se Lužičkim Srbima ne samo osigura, nego i omogući slobodan kulturni 1 socijalni razvitak, da njemačka vlada Lužičke Srbe prizna kao narod i da im da sva manjinska prava, što ih uživaju njemačke manjine u drugim državama...« SVE DUŽNIKE koji su pred par dana dobili opomenu i ček, molimo da čim prije podmire zaostatke na pretplati, jer se približava konac godine. Uprava mora takodjer udovoljavati svojim obavezama, koje ima prama tiskari. SMRT EMIGRANTA V KRAN.IU V nedeljo zvečer, že v mraku smo spremili k zadnjemu počitku na tukajšnjem pokopališču tovariša, emigranta iz Idrije. Toneta Freliha, dvaintridesetletnega delavca, ki je iz obupa, v trenotku neobvladanja lastnih duševnih umevnosti, sam s noči od petka na soboto preštrigel nit svojega življenja. Pokojni je prišel pred tremi leti v Kranj v nadi. da bo tu našel nekaj enega vsej, česa mu v Idriji nj bilo mogoče pričakovati, to je dela in pa miru pred preganjanjem policije. Če je ta mir našel, mu je bilo pa radi dela dokaj težje, že skoro dve leti_ ni imel nikakega stalnega dela in zaslužka in je živel zvečine ob podpori dobrih emigrantskih src. Pokojni je bil zabavnega, in prijateljsko toplega značeja. Krepak dovolj, da je v največji stiski se vedno imel poguma izraziti se, da mu je dobro. Bil je dober prijatelj. zvest in resten. Zapušča samo eno sestro. Na pogrebu so ga spremili mnogi emigranti, ki so njegovi krsti oskrbeli tudi cvetja in so mu zapeli »Vigred se povrne«. V spremstvu ie bilo tudi precej domačega prebivalstva. Tone, počivaj mirno tam na kranjski ro-vnici. Počivaj mirno tam poleg spomenika bazoviškim žrtvam, tudi ti žrtev časa, razmer in našega razrovanega življenja. Vsem pa. ki so na katerikoli način pri-redu, zlasti pa občini in duhovščini, naj pomogli, da se je pogreb izvršil v takem velja topla zahvala vseh emigrantov. NAŠI U SJEVERNOJ AMERICI Zabava društva »Bratskog Udivljenje za svoje vrijedne sumješća-i sunarodnjake, koji su svojim nastojanjem i neumornim radom organizirali u tako kratko vrijeme društvo »Bratsko Složno« u Philadelphiji, koje je u moralnom i materijalnom pogledu već tako daleko dospjela. da već danas broji preko dvijesto i pedeset članova, nuka me, da napišem par riječi o njihovom drugom »picniceu«, kojegd su priredili u Eddington, Pa. na »Chimie-ski Farm« u nedjelju, dne 27. kolovoza o. g. Mjesto se nalazi na selu ili. kako se Amerikanac izrazuje »out in thè country«, gdje ne dopire gradska prašina i larma... Mala je to čistina okružena stabaljem i pokrivena travom i divljim cvjetovima. »Picnic« je započeo već u osam sati u jutro, a posjet bio je obilan. Nekih tristoti-na osoba što iz Philadelphije i okolice, a i iz udaljenijih mjesta nije manjkalo svijeta. Da uzvratimo »milo za drago« našoj braći, koja su na izletu našeg društva »Jurina i Franina« prošlog jula, sudjelovali u onako velikom broju, angažirali smo i mi ovdje jedan »bus« sa nekih četrdeset osoba, sve sami članovi društva i pohitili k njima, a našli smo tamo i drugih pet omnibusa i preko dvadeset privatnih automobila iz Philadelphije. Chestera. Camdena, Perth Amboya, Cartereta i dr. Vrijedne su se članice i članovi »Bratskog Složnog« društva u velike starali za svoje goste. Nisu zaboravili, razumljivo je, ni na »crvenu kapljicu«, koja i ako je još uvijek zabranjena u toj zemlji, nije ipak tako rijetka u tim zgodama... Pa i kako se Složnog« u Philadelphiji može zamisliti jednu domaću istarsku 2 bavu bez kapljice. Svega je bilo u izobilju i sve je teklo u najvećem skladu i raspoloženju. Za svako je društvo i ljude iz pojedinih mjesta bio priredjen stol na otvorenom i nad svakim, bio je natpis društva ili mjesta. Hoće naše agilne članice, da se za sve po brinu. A da- se ta domaća istarska proslava uzveliča nije manjkala ni .naša stara harmonika, uz koju se plesalo i tancalo. Gosti su u sutonu krenuli svojim kućama. Neki na kraći, a neki opet na dalji put. »Bratsko Složno« društvo, sklonilo se u društvenim prostorijama u Philadelphiji, da proslijedi sa veselicom do u »male ure«. Vrijedno je spomenuti neumornu članicu gdju Gjurgjicu Tominić i njenog supruga g Antuna (iz Lovrana).-koji su primali goste i činili sve moguće, da bude svaki od njih zadovoljan. Takodjer društveni pretsjednik g. Andro Kožul. koji je bio svagdje, gdjegod ga se ustrebalo. Uz njega njegova go-spodja i tajnica društva. A gospodje Mariju Markulin i Anicu Jeletić, koje su posluživale treba posebno pohvaliti. Istaknuli se i drugi i kad bih sve nabrojila, ne bi nikad svršila, jer su svi članovi društva uložili sav trud, da zabava uspije čim ljepše. Zbilja »Bratsko Složno« društvo zaslužilo je svaku pohvalu za svoj bratski doček prema svim svojim gostima. ________Mary VIdošić (New-Yerk). i suviše skrupolozno čuvaju, jer ostajemo mirni i ne reagiramo kako bi trebalo na sve klevete i na sve akcije koje s talijanske strane traju od prvog početka naše države protiv nas«. »Pošto teža pitanja za rješenje medju nama ne postoje« — kaže dalje pisac, — trebalo bi obustaviti zlobnu sabotažu, tajno manevrisanje i ono otrovno nepovjerenje prema svjm aktima talijanske vlade i onemogućiti sVe akcije sa apsurdnim iredentističkim programima raznih društava koja nemaju đrfage svrhe nego da održavaju neprestano upaljenim ognjište antitalijanske agitacije. Govoriti o tim našim susjedima preko Jadrana i tvrditi da su oni za sve to kri- vi i da sve to što nama prigovaraju treba najprije da sebi spočitnu, značilo bi govoriti gluhome. Al; jedno ipak treba» da se posebno istakne: nije istina da medju nama nema težih pitanja. Tih pitanja ima i najglavjiija medju njima su: vraćanje nama naših krajeva: Istre, Rijeke, Zadra i kvarnerskih i dalmatinskih otoka te pitanje režima za one naše sunarodnjake koji se nalaze u granicama talijanske države, a s kojima talijanska vlada postupa na besprimjerno sramotan način, što je poznato čitavom svijetu. Sve su to i te kako teška pitanja koja treba da se riješe i ne može biti govora o kakvom ozbiljnom i trajnom poboljšanju naših odnosa, dok se ta pitanja ne riješe na pravednoj bazi«. PRAVO DARILO! Zlalo polnino pero od Din 50.— dalje, điiaška peresa oif Dm 35,— dalje. Popravlja peresa vseh' znamk: LJUBLJANA — MARIJIN TRG (vogai Wolfova) KALENDARI JUGOSLAVENSKE MATICE. Jugoslavenska Matica u Zagrebu izdala je i ove godine ukusne stolne tjedne kalendare i malene džepne kalendare. Kalendari se mogu dobiti u Zagrebu u uredu Jugoslavenske Matice, Samostanska ul. 6, a u pokrajini kod podružnica i povjereništva Jugoslavenske Matice uz cijenu od 12.-; Din veliki tjedni stolni kalendar, a mali džepni kalendar po 2,— Din komad. U Zagrebu će kalendare raspačavati I povjerenici Jugoslavenske Matice, provi-djeni posebnom punomoći sa strane banovinskog odbora koji će ujedno primati i dobrovoljne priloge za ciljeve Jugoslavenske Matice. Preporuča se svima da nabavkom ovih kalendara podupru Jugoslavensku Maticu 11 njezinom požrtvovnom patriotskom radu^ U FOND „ISTRE” Aleksandar Kandušer, Celje po dr. Mikuletiču kot dobljeno zadoščenje iz neke poravnave . . . j)in 100." U prošlom broju objavljeno > ‘ 26.542.35 Ukupno Din. 26.642-3J Nojloplije apeliramo na sve naše odvjet-J Julijske Krajine, kojih ima štroe* Jugoslavije veliki broj, da se ugledaju « ovaj primjer, te da se u sličnim slučajevim» Siete svog glasila, lista »Istrc<. Ol H a a R a » a K •Istra« Izlazi svakog Ijedna o petak. __ (Jredoigtvo i oprava oalaze Amerika 2 dolara Ig. Breznikar Trgovina kave l čaja. — Vlastita elektropržiona i elektromlln za mljevenje. ZAGREB, ILICA BROJ 65 Telefon 7657 ,£obb a a a a a a a bbb b b ■ a ■ ■ ■ Zagrsbn, Masarykova allea 28.. U. - Bro) SekovnOR računa 38.789. — Pretnlat». i „ , . ••sim« •*■««; H»n«truko. za Amerike 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po meniku. - Vlasnik i Izdavač: KONZOKOlJ »istua' m 01 ,n «odlnn 50 dinara; - 0 gedine 23 din^a; za inozemstvo dvost kn. " d ‘lit 0 odeovara. u?. Fran Hrnčič, advokat. Samostanska 8. - Tisak; Stečajnina Jogoslovonsko sta^eR^ “««fykova „I. 28. II. Teini. br. o7 ®“ Drodnik: Ive Mihovllovlč. JuklCova oi- do. «. * tiskaru odgovara Rudoli Pola nović, Zagreb, Ilica broj 131. stampe d. d., Zagreb, Masarykova 88»« — Z