Poštarina plaćena u gotovom God. V. Broj 35. Zagreb, 1. septembra 1933. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara i» : permei j’ »Klanjamo se v zbr "'in spje 6/TI nju pred spornim ■ nv: \sr ^ ' nih bratov. Padli,co v «vtem S ^ ju za stvar svojega naroda. Na njihovo mesto pridejo drugi. Maščujejo jih in zmagajo!* »Narodni Listy*. 7. IX. li30. ISTRA »Obsojenci so bili po lastni izjavi teroristi, toda takšni teroristi, do katerih vsako svobodno javno mnenje neglede na etična načela goji simpatije; takšni teroristi, ki so skušali osvoboditi tudi Italijo.* »The -Manchester Guardian*, Sl IX. 1930. aASHO SAVEZA JUGOSIOVENSKIM EMIGRANATA, M JULIJSKE KRAJINE 'dl'-ldey J! ROMANSKA JEZIKOVNA MEJA IN VPRAŠANJE ITALIJANU ZACIJE NAŠIH KRAJEV Na pobudo furlanskega filologičnega društva »G. A. Ascoli*, se je osnoval odbor za izdajo italijanskega lingvističnega atlasa (z začetnimi črkami ALPI), ki naj bi pokazal današnje stanje italijanskih narečij in bi torej segel preko mej države, obenem pa upošteval v isti meri one romanske skupine, ki sicer ne pripadajo italijanskemu deblu, a se zaradi malo številnosti in nezadostne kulturne razvitosti navadno prištevajo Italijanom. Gre predvsem za Reto-romane v severni Italiji, med njimi nam najbližje Furlane, ter za Sardince. Družba, katere agilni vodja je profesor Bartoli, znan tudi pri nas kot raziskovavec zadnjih ostankov, pred desetletji izumrle, veglist-ščine na otoku Krku, nabiravec gradiva pa njegov pomočnik prof. Ugo Pellis, je v svojih smernicah določila, da bo vzela v obravnavo tudi tujejezična ozemlja ob meji in manjše otoke neitalijanskega življa na poluotoku (Albanci, Slovani v Campobassu, Grki, Madžari, cigani). Postopajo pri tem tako, da imajo zbranih več tisoč besed in povečini slike, ki jih ponazorujejo. Nabiravec pokaže na sliko (človeško telo, igra »slepa miš* in podobno) in vpraša, kako imenujejo predmet ali slično v tem kraju. Vprašani so na ta način svobodni, izključeno je, da bi nabiravec sugeriral ali vsaj navajal ljudi, da bi odgovarjali, kakor si je sam že vnaprej zamislil in tako potvarjal dejstvo. Od tega postopanja kakor od imen jezikoslovcev je torej pričakovati, da bo podana slika točna in kolikor toliko vestna in objektivna in ne bo nudila zgolj jezikoslovnega gradiva, namreč bo v marsičem ponazorila kulturne in gospodarske stike, medsebejno vplivanje oz. ostre (rte, 1 ki ločijo bližnje pokrajine in ljudstva. V ‘ tem pogledu si bomo morali ailant; ka bo dovršen, ogledali tudi z naše strani, da ugotovimo sveze, ki smo jih imeli s Italijo, do (asa, ko bo italijansko jezikovno stanje registrirano in na ogled znanstvenemu svetu, in obenom ugotoviti odločilno vplive, ki so nas preobražali, ki so naravno nas družili bolj s severom, ko z jugom. Pozorni pa moramo biti še na nekaj drugih dejstev. Pri popisovanju jezikovnega stanja ne bodo šli preko tujejezičnega ozemlja, marveč skušajo tudi v takih krajih, kolikor se pač da, ugotoviti romansko, oziroma italijansko obliko, ki ji pod črto dodajo domačo, splošno rabljeno. Morda je pripisati upoštevanje te smernice veliki natančnosti znanstvenikov, ki hočejo registrirati vse ozemlje v obsegu državnih mej. Gotovo Pa je, da gre tukaj precejšnja mera stremljenju, pokazati postopno prodiranje itali-janstva, asimilacijo tujerodnih elementov. Potrjuje to misel simbolična figura rimske volkulje, ki doji mladiče, in napis: Abit Grbs orbem — Rim, večno mesto redi svet, Peepaja svet s svojo kulturo. V zvezi s to staro doječo volkuljo in pomenljivim napisom, ima tudi ta strogo znanstvena publikacija pečat političnega dejstva in znak italijanskega patosa, ki jim ga kar pustimo dokler ga seveda ne bo kdo zlorabil in potvoril v propagandne namene proti nam in re ne bi bilo v tej preveliki natančnosti, že sedaj pretiravanje resničnih dejstev, registracije samo navidezne, začasne, neorgait ske, resničnosti, ki utegne nevednežu vreči Vesele v oči in ga omotiti. , A izdatno podporo italijanske vlade, ki t bila lahko tudi drugod zaslužila posne-t^dnje, je izšlo že nekaj listov. Začeli so vznodm nitjo, torej prav v naših krajih, Jlr je razumljivo, ker je izšel pokret iz nrlanije. Ze prvi površni pogled na karte 0ra tudi tujcu odkriti, da gre tukaj za etoromanski element (Furlanija) ali vsaj ‘■nanje romanske ostanke (Istra) in le v ,.(stu in ob istrskem obrežju za prave ita-ijanske oziroma beneške oblike. Še opaz-Jjvejša pa je razlika med romansko zem-J°> kjer je vsak kraj značen z enim ali .efl Primeri, in med slovanskim in nemškim it i™ (Kanalska dolina, Karnija), kjer so pijanske oblike le redke in zgolj v večjih J'sdiščih sejane, ne glede na to, da bi jih ■žvečim lahko brez skrbi opustili, ker tu J Ove za avtohtono italijansko prebival-s ij°> marveč le kratkotrajno, službeno na-Benynr italijanske učitelje, železničarje in '"“oline državne uradnike, morda redke tr-nniC,e ali kai takega, torej ljudi, ki jim v l‘llb krajih naravno ni obstanka, kakor tvfeiO ta kratka leta tujega vladovanja. tir^i so tukaj resnična dejstva odločno pre-man“ m v nekem pomenu potvorjena, se ofc f ,Vendarle tudi Italijan in vsak tujec in ‘akem zemljevidu, spričo belih praznin i0 °Pomb pod črto, ki odkrivajo obliko, ki Prp ^Ppvablja tujerodno ljudstvo, zadostno pnJ>r^,att, da gre tukaj za ozemlje, ki pri-Gorlan! G orlon! Gortan! Gorlan!< Preletel je morja in oceane, razlil se po bučnih mestih, prekoračil vse meje, planil v doline, lezel v hribe in se zajedel v samotne grape. Ta krvavi krik me je dohitel v zapuščeni grapi, kjer sem ždel svoje pusto življenje iz dneva v dan. Zaril se mi je v srce in ga preplavil, da je moja slednja misel upila: »Gortan, Gortan!< Gortan? Včeraj meni še neznano ime neznanega človeka. Ko pa je planil iz doline v našo grapo krvavi klic, je srce zatreplalo. Zajokal sem za fantom, ki ga nisem poznal. Sprejel je trpljenje vsega našega ljudstva na svoje rame in je šel na Golgoto za nas vse. Za vse, tudi zame. Žgalo me je v duši j venomer in ponavljalo: »Tudi zame, tudi zame.* Jokal sem, stisnil sem pesti. Bolečina v prsih pa je bila vse večja. Ta ni našla izhoda. Sam sem bil med ljudmi, ki bi mojih solz in žalosti ne razumeli. Šel sem v gozd, preko polj in travnikov. Brez smotra in bez cilja sem blodil po stezah, a duša je trpela: »Gortan! Tudi zame! Gortan!* Zbežal sem v mesto! Tudi tam je vpilo, da je prevpilo mestni hrup: »Gortan, Gortan!* V očeh so me še vedno skelele s težavo zadržane solze. Nepotolažen sem se vračal v svojo zapuščeno grapo. Sel sem po klancih. Okoli mene tema jesenske noči, v meni ena sama misel: Gortan! Hipoma zaslutim, da koraka- nekdo poleg mene. Vladimir Gortan! Ne verujem v duhove, a vendar vem: poleg mene slopa Vladimir Gortan. Nisem se ozrl. Vedel sem, da bi ga ne videl, ker so ga videle le moje duševne oči. Zazdelo se mi je, da me pot vodi po istrskih klancih. Gortan pa je pripovedoval. O svoji materi, o svoji kršni in ubogi Istri in o svoji ljubezni do nje. Moja misel je dvomila: »Kako si mogel tako ljubiti to ubogo Istro, ki Ti ni mogla dati niti kruha.* »O, zemlja, zemljica — mati! Če nimaš kruha, daj m> kamen; še ab kamnu Ti bom prepeval*, je govoril Gortan in začutil sem, da je rastel, zrastel v nadčloveško velikost. Takrat me je prešinila misel: Veli Jože! Veli Jože, močan kot lev, ponižen kot ovca. Veli Jože na beneški galeji. Potem je Jože izginil. Niso ga našli. Živel je med ljudstvom; istrski kralj Matjaž. Providuri in njihovi biriči so ga iskali, dolgo so ga iskali. Končno so ga ujeli. Vklenili so ga in odgnali v Pulj. Tam so ga ustrelili v hrbet. V slega Jožeta — Gortana. Pa ni bil samo jagnje, bil je tudi lev. Ko je zbežal z galeje, je že bil bolj lev kot jagnje. In vedno bolj, vedno bolj. In ko so ustrelili Vladimirja Gortana, je planilo preko izmučene Istre: Veli Jože — Vladimir Gortan! V tistem trenotku se je rodil novi Veli Jože, Vladimir Gortan in se vselil v vse naše duše... Tako sem spoznal in doumel Vladimirja Gortana na samotnem klancu, ko sem se vračal v zapuščeno grapo. Moja duša je zadobila mir, solze so se v očeh posušile. Nič več ni Gortan v moji duši človek; on je naš svetnik in borec. V srcu pa se je porodila prisega in molitev: Vladimir Gortan! Odjeknila je salva in v vse štiri vetrove je planil krik: »Bidovec! Marušič! Miloš! Valenčič!* Preletel je morja in oceane, razlil se po bučnih mestih, prekoračil vse meje, planil v doline, lezel v hribe in se zajedel v samotne grape. Ta krvavi krik se mi je zaril v srce in ga preplavil, da je moja slednja misel vpila: »Bidovec! Marušič! Miloš! Valenčič/* Moja misel je krvavela, ko je spremljala te fante na njihovo Golgoto. Vse postaje križevega pota je prehodila z njimi in bilo mi je, kot da mi bičajo in tržejo srce. Pa vendar sem se zgrozil nad samim seboj: »Kako, da se mi oko ni zasolzilo?! Za Gortanom sem jokal. Nisem ga poznal in šele njegova smrt ga je rodila v mojem srcu. 'Sedaj pa so usmrtili štiri, med njimi dva prijatelja, Ferda in Franja. Z njima sem delal, se boril, upal in hrepenel.* Vstali so v meni spomini na one čase, ki smo jih preživeli skupaj. V meni so se obnovili vsi naši razgovori, vse naše poti, vse naše delo. Živo sia stala Ferdo in Fra-,njo pred menoj. A čutil sem, da sta zrastla in da sem pred nekdanjima prijateljima majhen, majhen. V mislih sem ju prosil: »Oprostita, da ni bilo ob vajini smrti solze v mojih očeh, da ni žalosti v mojem srcu, prijatelja.* Takrat se mi je Ferdo nasmejal in neučakan, kot je bil v življenju, mi je ponovil: »Kaj bi z žalostjo; saj ni tako hudo.* Pogledal sem v globino svojega srca. V resnici, tam ni bilo žalosti. Umrla je tisto noč, ko me je spremljal po strmem klancu Vladimir Gortan. Takrat, ko je zrastel v Velega Jožeta in vstopil kot svetnik in voditelj v moje srce, je izginila žalost iz srca. In ko so odjeknili bazovski streli, je bilo moje srce kot bazilika, ki čaka s široko odprtimi vrati, da prinesejo v procesiji podobe svetnikov. Poleg Gortana so bili že pripravljeni štirje prostori, ki so sprejeli štiri nove svetnike — mučenike. Žalosti ni bilo V moiem srcu. Bila pa Trst, augusta 1933. — Dne 20 o. mj. priredjene su na jednom sektoru bivše talijansko-austrijske fronte, u Val Bordaglia, velike fašističke svečanosti. Toga je dana tamo uklesan u hridi napis, koji podsjeća na ratne dane Benita Mussolinija, koji se u tom kraju borio kao običan bersaljer. Napisano je: »Ovdje je Benito Mussolini, talijanski vojnik, borac, potvrdio plemenitost žrtve za domovinu i dao opomenu podstreka budućim generacijama.« U tom je kraju Benito Mussolini bio kao vojnik svega mjesec dana, od 28 marta do 28 aprila 1916.) i o tome govori u svom poznatom ratnom dnevniku. O svečanom otkrivanju te spomen ploče pisala je vrlo opširno i na poznati način čitava fašistička štampa, a naročito tršćanska, koja u tome vidi novi dokumenat talijanstva Julijske Krajine i novi talijanski biljeg nad ovom zemljom. Mi se međjutim sad ponovno sjećamo Mussolini]'evog ratnog dnevnika, baš u vezi s slavenskim karakterom pograničnih krajeva, koji su u vrijeme rata tvorila talij ansko-austrijsku frontu. »Istra« je o tome u svoje vrijeme pisala, ali dobro je, da se to ponovno, baš u vezi s ovim paradama, opet osvježi. Mussolinijev ratni dnevnik je interesantan dokumenat, koji ne smijemo nikada zaboraviti, kad govorimo o slavenskom karakteru Julijske Krajine, a naročito ne danas, kad se toliko govori o reviziji granica. * U izdanju »Libreria del Littorio« Rim, izašla je u talijanskom originalu, a u izdanju »Amalthea« Verlag u njemačkom prevodu knjiga pod naslovom: »II mio diario di guerra«K koju je napisao Benito Mussolini. Odmah u početku knjige priznaje Mussolini, da ima čak i u predratnoj Italiji Slovenaca. Na stranici ^7 talijanskog izdanja stoji: »15. septembra. Odmor u Senpetru ob Nadiži. Prva od sedmero općina, u kojima se govori slovenački jezik. Za mene nerazumljiv...« Na strani 18 istog izdanja čitamo bilješku Mussolinijevu: »Nakon napornog marša eto nas u Robiču, prvom austrijskom selu. U Robiču odmor od nekoliko sati. — Padamo u jedinu gostionu. Opaziv jednog dječaka od nekih 7—8 godina, koji drži ručicu sisalj-ke i poslužuje nas vodom. Pitah ga: — Kako se zoveš? — Stanko. — A dalje? Dječak me ne razumije i ne odgovara. Pitam jednu djevojku, koja prolazi kroz dvorište. — Zove se Urbančič. Potpuno slovensko ime.« Tako kaže Mussolini. A malo kasnije na stranici 19 govori nam Mussolini opet: »Natpis, koji sam našao dva kilometra pred Kobaridom na jednoj zadužbenoj kapelici uz samu cestu glasi: Nikdar noben še ni bil zapuščen Ki v varstvo Marije je bil izročen ..« Kod prepisivanja ovog natpisa, desilo se da je od Mussolinija na više mjesta netočno prepisan. Prepis, kako je objavljen tačno u uvodno spomenutom talijanskom izdanju, odnosno prepisan od Mussolinija, glasi: Nikdar Noben se ni bil zapuščen Kiv varstvo Marjis Bil izzogen. Ali nije glavno ovo, da li je prepis Mussolinijev tačan ili ne, glavno je da Mussolini najprije konstatira, da u prvom selu preko predratne granice talijansko-austrijske nalazi u jedinoj gostioni u selu slovenačku djecu, koja ne razumiju talijanski osim par riječi; glavno je nadalje, da Mussolini nalazi uz samu granicu uz ceste kapelice sa slovenskim natpisima. Takvih kapelica ima međju našim narodom, a osobito med ju Slovencima mnogo. Početak ovih kapelica leži daleko u srednjem vijeku, kad su po Evropi harale svakojake kužne bolesti, kad su u naše krajeve dolazili Turci, jednom riječi, kad su naši krajevi bili izloženi ne samo bolestima, već i najrazldčitijim ratovima, prolazu vojska itd. Takve su kapelice dakle jasan znak, koji je narod u tim krajevima domaćin. čitajući dalje Mussolinijev ratni dnevnik, nalazimo na svakoj stranici slovenska imena brda, rijeka i sela, — imena, koja se danas brišu sa zemljopisne karte, kao da ih nikad nije bilo. Međjutim je sadašnji vodja fašizma u svom ratnom dnevniku sam postavio dokumenat, koji svjedoči, koja su prava imena tamošnjih sela, brda i rijeka. Jedno karakteristično mjesto nalazi se na stranici 68, gdje Mussolini govori (u to vrijeme nalazi se on na sočkoj fronti) : »Ovdje nitko ne kaže: — Idem u svoje rodno mjesto. Kaže se: — »Vraćam se u Ita liju! ...« j Tim riječima zabilježio je Mussolini tačno raspoloženje med ju talijanskim vojnicima na Soči. U njima je bio osjećaj, da se ne nalaze u svojoj zemlji, da se nalaze u jednom stranom svijetu, da se nalaze međju strancima. Iz toga raspoloženja izvire ono: »Vraćam se u Italiju!«, to jest međju svoje ljude iz tuđjinstva. Danas Talijani prikazuju krajeve oko Soče, tršćansku i istarsku zemlju kao nešto prvobitno talijansko. Danas i Mussolini naglašuje ,da su ti krajevi talijanski, ali je to uzaludno naprezanje. Oni će krajevi za Talijane ostati uvijek tudji, ostati će to krajevi, u kojima će se osjećati — ma da su sada kao gospodari — sigurno uvijek kao tudjinci. Na stranici 10-toj talijanskog izdanja nalazimo: »15. februara. Caporetto. (Kobarid). Četvrti put prolazim kroz ovaj mali slovenski gradić, kojega su naši zauzeli čim su prešli granicu. Nema promjena. Gradić mi se čini uredniji, gotovo pomladjen — ali mirniji i osta vije-niji. Malo ima vojnika i malo kola. Veliki promet i prvih mjeseci rata ostao je isti, ali je sada otklonjen u okolinu gradića, gdje se nalazi vojnički grad sa širokim ulicama i 1 prostornim trgovima. Ni stanovništvo se nije promje-niio. Zavirio sam u nekoje dućane i još uvijek nalazim ona zagonetna lica, koja sam vidio prvi put. Ne! Ovi nas Slovenci još ne vole. Oni nas trpe silom prilika i sa slabo prikrivenim neprijateljstvom.« Nikako ne možemo poreći, da ima Mussolini dobre oči. On je tačno vidio, što misle autohtoni stanovnici one zemlje. Kad bi i danas prošao kroz te iste krajeve, vidio bi na licima ljudi po prilici isti izražaj nepovjerenja i neprijateljstva domaćina prama tuđjincu, koji silom dolazi u kuću. Mussolinijev ratni dnevnik jedan je dokumenat više o slavenstvu krajeva, koji su »vojničkim vrlinama« dobiveni od Italije poslije rata, a ne za vrijeme rata, kaošto to kušaju Talijani sada da pretstavljaju. Jer širom je svijeta poznato, da su došli u te krajeve sa bijelim barjacima. I dobro bi bilo, da se taj dokumenat, koji je već preveden na njemački jezik, prevede barem u glavnim točkama, koje nas interesuju i na druge jezike, te dade na informaciju državnicima stranih država. U povodu otkrivanja spomen ploče Benitu Mussoliniju na bivšoj fronti mi se ponovno osvrćemo na Mussolinijev ratni dnevnik i upozoravamo na taj dokumenat. PROGON NAŠE KNJIGE U JULIJSKOJ KRAJINI i čudienie fašističke štampe zbog nekih osuda na Malti Trst, augusta 1933. — Poznato je, jer je o tome bilo govora već mnogo puta u štampi, da Italija oštro progoni svaku našu štampanu riječ i da se po našim selima u Julijskoj Krajini progoni naša knjiga i naš čovjek, ako se samo posumnja, da ima neku slavensku knjigu. Već je više puta bilo zbog toga i hapšenja i osuda pred redovitim sudovima, koji su zaključili, da je čitanje neke nedužne slavenske knjige, pa i nabožnog i privrednog sadržaja, kažnjivo. Mogli bismo navesti i imena ljudi, koji su bili zbog knjige osudjeni, ali bi spisak bio preopširan. Kad to sve znamo, onda nas mora tim više, da začudi ono, što čitamo u Mussolinijevem listu »Popolo d'Italia« od 23 o. mj. pod naslovom »Le notizie ii dalje kaže taj list, romanzate*. U tom se članku kaže, da (pula: je na otoku Malti engleska vlast osudila nekoliko engleskih državljana zato, jer su čitali nekoje nedužne knjige. »Popolo d’Italia« kaže: »Izgledalo bi nevjerojatno, kad ne bi bila istina.« A zatim kaže taj list, da engleska policija sada više ništa ne zaostaje za famoznom ruskom Ohranom, kad je već počela da progoni ljude i zbog čitanja knjiga. »Popolo« kaže, da će mnogi misliti, iako se proces vršio zbog čitanja knjiga, da optuženi nisu ipak osudjeni, ali onaj, ko bi tako mislio ljuto bi se varao. »Čini nam se da sanjamo. Da U smo u 1933 godini ili u srednjem vijeku?« pita se razumije se sa zgražanjem »Popolo dTtalia«. bez ikakvih skru- je v njem bolest našega ljudstva, bilo je v njem trpljenje naših mučenikov. Iz teh čustev je zrastla nova prisega in nova molir tev: »Bidovec, Marušič, Miloš, Valenčiči* Oko je bih suho, duša je bila mirna. drče pa je šepetalo molitev k Bogu maščevanja in ponavljalo: »Gortan, Bidovec, Marušič, Miloš, Valenčič, vodite nas do maščevanja, do zmage! Mi Vam ostanemo zvesti v vekov veke. Amen.* D. L. »Fašizam, za kojega toliki bedaci s ovu i s onu stranu brda i mora kažu, da je reakcionaran, mračan, nazadan, neprijatelj svjetla, ne samo, da nije nikada »učinio« slične stvari, nego nije nikad ni pomišljao, da nešto slična učini.« I dalje nastavlja milanski »Popolo«: »Pa dobro, kad se nad jemo pred nekim, ko pokuša da veliča velike, bezgranične slobode, koje uživaju Strani narodi, pod engleskim imperijem, da mu zatvorimo usta, bit će dovoljno, da ga potsjetimo na proces i osude na Malti protiv gradjana, koji su bili toliko krivi, što su čitali knjige Tolstoja, Webba, Shawa i druge pisce, koji se mogu naći u svim bibliotekama svijeta.« šta da kažemo, na ovu bezobraznost, fašističke štampe, kako da začepimo smradna usta te štampe, koja s ovoliko imfamije zaboravlja, da su fašistički sudovi osudjivali u Julijskoj Krajini na zatvor i konfinaciju (i ne jednog našeg čovjeka), ne samo zbog Tolstoja, nego i zbog same slavenske početnice za osnovnu školu, zbog gospodarskog lista, zbog »Glasnika Srca Isusova« itd. Zar se nama ne čini da »sanjamo«, zar se mi ne bismo morali prije pitati nego »Popolo dTtalia«: živimo li u dvadesetom stoljeću ili u srednjem vijeku? MUSSOJUNI GOVORI O NOVOJ FAŠISTIČKOJ CIVILIZACIJI. Trst, augusta. — Fašistički listovi donijeli su ovih dana članak »Izmedju dvije civilizacije« što ga je Mussolini napisao za američku štampu Universal Servicea. U članku se Mussolini osvrće na previranje međju francuskim socijalistima i tvrdi, da se stara, demolibe-ralna civilizacija nalazi na izdisaju a zamijenit će ju nova, koju će stvoriti mlada generacija. Ova mlada generacija dolazi u svim zemljama sve više do izražaja ugledajući se svuda na fašističku doktrinu. Ta nova generacija neće htjeti (?) da ratuje i nova civilizacija, koja je na pomolu, neće biti ugrožavana ratovima. FAŠIZAM U JUGOSLAVIJI INTERESANTNI DETALJI IZ FAŠISTIČKE ŠTAMPE, KOJI DOKAZUJU POSTOJANJE NEDOZVOLJENIH FAŠISTIČKIH ORGANIZACIJA U RAZNIM JUGOSLAVENSKIM GRADOVIMA Trst, augnata 1933. — Već je jednom »Istra« pisala o ovogodišnjim putovanjima Balilla iz Jugoslavije u razne kolonije u Italiji. Talijanska štampa pisala je otvoreno o tim putovanjima i opetovano spominjala Balille iz Splita, Beograda, Sušaka i ostalih mjesta. To Je dokaz, da u Jugoslaviji postoje tajne fašističke organizacije. Sad donosimo neke daljnje detalje, koji su značajni u tom pogledu i upotpunjuju prijašnje informacije. Dne 12 augusta javile su sve talijanske novine, da su prispjeli u Anconu »avangardisti sarajevskoga f a š j a«, upućeni u Pescaru. To je jedan daljnji dokaz, da u Jugoslaviji postoji fašistička organizacija. Bez fašja nema avangardista ni balilla, a u ovoj vijesti fašistička štampa izričito kaže, da su to avangardisti sarajevskoga fašja. Ta organizacija sigurno nije prijavljena vlastima Jugoslavije. Pred nekoliko dana donijele su talijanske novine, s oficijelnim »Giornale dTtalia« na čelu, vijest, da su se vratili iz ljetne kolonije Balille iz Drenove kod Sušaka. Tim povodom talijanska štampa oštro napada jugoslovensku pograničnu policiju, jer je navodno vrlo strogo postupala s tim Balillama, koji su se vratili iz Italije. Fašistička štampa optužuje jugoslovensku pograničnu stražu, što je strogo pretražila male Balille i što su ti Balille bili prisiljeni« da odnesu natrag na talijanski teritorij razne fašističke znakove, crne fesove i fotografije fašističke sadržine. Fašistička štampa je u svom bijesu išla tako daleko, da traži od viših jugoslo-venskih vlasti, da bi kaznila one policijske i carinske organe, koji su take postupali. Mi se međjutim sjećamo, da je Gortan bio u svom procesu najviše napadan i da je uzeto kao najteži optužujući materijal jedno sokolsko pero. Talijanska štampa ovim povodm izražava »malim talij anima, kòji su bih ovako surovo napadnuti saučešće čitav« Italije«.____________________________ lamine' $ zlato naših hranil DIDAKTIČNI RAVNATELJ V TRNOVEM Reka, avgusta * 1933. — (A g i s) Mesto didaktičnega ravnatelja (nadzor nika) v Trnovem je že delj časa pro^ in ga vodi začasno znani podgrajski o» daktični ravnatelj in dolgoletni pod«|L Prelazzi. Prav dobro je poznan v na3* krajih, saj pri njemu najbolje izhajaj one učiteljice, »ki se ga ne bojijo«. Zornikovo mesto v Trnovem je končno razpisano. Najresnejši r«*1«* tant za to mesto pa je učitelj in tieni tajnik Vigilante, ki bo naj*?1** vreden naslednik Prelazzi j a- KAKO SE USTVARJAJO HEROJI ITALIJANSTVA JULIJSKE KRAJINE Z LAŽJO IN SLEPARSTVOM! Slučaj Štefanije Šilič (Sillich) Italijanski heroji iz našega ozemlja so žalostne figure in dvomljive vrednosti in tudi premalo jih je! Zate je dober vsakdo, kj lahko služi za novega heroja, najsi že bo zločinski, renegatski. miličar ali obupanec ali še kaj bolj žalostnega! Med nove junake so vsilili tudi neko ubogo dekle, neko Štefanijo Šilič (ali Zilič), po njih pisavi Sillich. Mario Granbassi je junakinjo odkril in ji napisal slavo v pompoznem parolonskem članku v nedeljski številk; tržaškega »Piccola« z dne 6 oktobra 1932. Posebna številka se je razposlala v svet, v inozemstvo. Istega dne ie tudi tržaški radio zatrobental v svet to novo politično laž, ki je odjeknilo v večini italijanskih listov in v mnogih inozemskih. V radiu sta proslavili svojo junakinjo dve šolarki, da je bila komedija popolna! j« Njen' oČe je bil mogoče renegat, Slove-* ’Tgvsmačrn mlačen »triestin«. ki je Jjir’SìWj'fek.0' da je na oni strani Ironie n.'yl!lalKe'vrste. (Ce smemo temu ver-J1 Reš je namreč to. da so Italijani med thifci’ na zelo nesramen način nabirali — stovoljce. Mati je bila Poljakinja, ven-: »fiera patriotta (d’ origine polacca»)! Nehote se spomniš Marina Bega; »Kukuru-zovich, italiano puro sangue!« Zakaj je Štefanija zbežala od doma in kam, tega nihče ne ve! Fakt pa je, da je izginila brez sledu! Njena »prijateljica« je skuhala z Granbassijem cel heroizem, stokrat nemogočo pravljico, da ie skočila v Vodo, da bi plavajoč dosegla italijanske čete in brata, in postala sestra rdečega križa v italijanski armadi! Govorilo se ie, da ie »skočila« v morje, torej o samomoru, a tfupla niso našli. Mario Granbassi, da bi naredil komedijo verjetnejšo, je prej poiskal med utopljenkami tistega leta in imel ie srečo: neko sestro rdečega križa so našli pod Nabrežino, v morju koncem oktobra ali začetkom novembra. Tukaj je dobil ?vtor tega heroizma drugo potezo: junakinja je hotela postati sestra italijanskega rdečega križa! Dokazati za svojo junakinjo, da je res hotela plavati v Tržič, je mislil z utopljenko Pod Nabrežino! Ta naj bi dokazala, da je res plavala, čeprav je jasno, da bi jo voda Prinesla mrtvo tako daleč! V tej naj bi bil dokaz, da je Š res mislila v italijanski rdeči križ. Tukaj je šele prava trditev, tukaj le »dokaz«, ki se glasi: Siličeva je utopljenka izpod Nabrežine, torej je re« junakinja za itaiijanstvo. Granbassi je zelo spreten, ali še premalo napram našim ljudem, ki vedo resnico, namreč, da je utopljenka, ki je Pokopana v Nabrežini šla v smrt radi nesrečne ljubezni in da ie bila avstrijska sestra rdečega križa! Nam pa gre tu za italijansko metodo, kako je prffidna in zvita, nesramno sleparska. Če pomislimo, da ie to 'gra z nesrečnicama, z mrliči, je to podlost! Ta vzor dokazovanja ie Granbassi priobčil v »Piccolu« dne 18 novembra lanskega leta Pod dolgim in mastnim naslovom: La sal-•Pa deli' eroica fanciulla triestino Stefania Sillich tratta dal mare a Santa Croce, riposerebbe nei campo santo di Aurisima«! Sumliivo ie že to, da je Granbassi štirideset dni po bombi v svet o novi herojinji odkril njen grob. medtem ko ga njena družna ni mogla najti v 17ih letih! Našel je Pekega Luciana Gradeniga. ki je privlekel takrat utopljenko na suho. Besede tega človeka je ponekod tako napisal, da se nam zde upravičeno sumljive. Ta Gradenigo n. Dr- ne zna imenovati kraja, kjer se je to godilo. Bil je vojak 5 polka, ki je stražil °halo od »rimskih kamnolomov« (Cave ro-•Pane) do »svetokrižkega portiča« in še Pialo dalje (Pazi: o Sesijanu ni govora v toi črti!) Neke noči koncem oktobra ali za-čotkom novembra (! paziti na čas!) 1915 'o stal na straži »al limite del bacino dell ^Prisina, presso la sorgente sulla scogliera V1 Sistiana« _ Pri Brojnici (to je pristno i^e za »Aurisino«. ki obskrbuie z vodo Trst 11 okolico) na sesljanskih skalah. Pozicija je takale: bal»- J™!! ili «SS brez Sv. Križ □Nabrežina Susljan (Sta Croce] [AerisinaJ [Sistiana] s».?31' Bfojnicj torej ni mogoče govoriti o pijanski »scoglieri«! Truplo so potegnili ' v°de med Nabrežino in Sv. Križem, so n«li v Križkj breg in iz Sv. Križa v t^ežino! Kje je tukaj Seslian? Sam av-k/članka ima v naslovu, da so utopljenko ft?1 v »Svetem Križu«, ker ie tja spadala .‘Pipica. Ljudje so pa imenovali utopljenko ‘«mica. Ljudje so pa imenovah utopljenim b; Sesljana« in boječ se upravičeno, da ne uLfdo sumnil. da se ie ta vrgla tam v sta junaka identificirala Brojnico s «'Silanom. Da bo zadnji dvom izključen, Ži Popolnoma izključeno je hoditi stra-?L?b Obali od Broinice do Sesljana. ker Hij?'rai° velikanske skale pot. rudi Grade-kel .ne Pravi, da ie hodil, (proti Sesijanu!) De^ebll „a straži vodovoda (a,le ’P0™' fuzii' Kler je kaj neugodnega, naref,' kat 0-.^a se nikdo ne vpraša, čemu «1 arme: (a » di Sistiana»! Če je bil pri Brojnici ra Ud|lS Q,a) ni m°2el biti pri Sesijanu (Costie-•ham Slstiana. po priloženi fotografiji), še skaU*Sulla scogliera dl Sistiana«. to je »na Pa (v seslianskih!« Že to meče slabo uč GradnuJ?niga (nevreden, da bi bil imenoval hodnik), ki kot volak »ne more« določiti ime'c']e- V članku ie utopljenka povsod novana *1’ annegata di Sistiana«. celo kot nadpis oddelka v članku. Ta Gradenigo ie torej spoznal v fotografiji, ki jo je prinesel »Piccolo« 6 oktobra, utopljenko iz Broj-nice. A to je nesramno sleparstvo! Dekle ie bilo v vodi 7—8 tednov, je imelo popolnoma izpremenjen obraz (»disfatto«, pravi Gradenigo) ju ga je bilo vendar spoznati (era ri-conoscibile)! Odkod raj en to ve, ki je prej ni 'nikdar videl? In če se njemu zdi, da eksistira kakšna podobnost med sliko Siličeve in zabuhlim obrazom ženske, ki je plavala 7—8 tednov v morju, se takemu dozdevanju nesme dati nobene vere! Medtem je minilo 17 let! Utoplienko je videl proti 2 uri ponoči, mogoče niti eno uro, ker je ob 2 urah že končal službo! In sedaj naj se mu vrne spomin po 17 letih, ob pogledu na fotografijo in še reproducirano na časniškem papirju!? In če bi to bilo tudi mogoče, ie še vedno zabuhel obraz utopljenke »podoben« fotografiji Siličeve, nikakor ne normalni, živi, neizkvarjeni obraz! Naj bov k temu še dovoljeno pripomniti, da ie Siličeva po »Piccolovi« fotografiji nekako »zabuhla«, ima širok, debel obraz, velike nabrekle ustnice. Pokopali so jo v Nabrežini. V nabrežin-ski župnijski mrtvaški knjigi tudi stoji: »Utopljena ženska — Antonija Cattare iz Trsta — najdena v morju, proti Brojnici — ostala Se v vodi 6—8 tednov — pokopana je na pokopališču v levem kotu pri vhodu.« Takratni župnik, gospod Vodopivec, pa ne bo napisal ime tako, meni nič tebi nič, brez nobene pripombe, brez nobenega vprašanja, ime in priimek in odkod je. Zato je moral imeti človeka, ki mu ie to potrdil, oziroma izpovedal. Dokumenta ni imel. torej ni to kopiral iz kakega lističa, ker bi stali tam tudi drugi podatki. Gospod Granbassi »misli«, da je gospod Vodopivec dobil ime iz kakega dokumenta s tem falsificiranim imenom, katerega si ie dekle ušivalo v obleko, da bi je ne spoznali, če bi jo avstriici ujeli. Čeprav ie bil Gradenigo pri najnatančnejši1 preiskavi mrličke. pri kateri niso našli nobenega papirja: »nessun documento che potesse attestare l’identità«. Preiskavo trupla je vodil oficir, profesor Deutscher z dunajske univerze zato smo lahko prepričani, da pri mrlički ni bilo ničesar pisanega, še celo ne, ker ie hotela navidezna Siličeva vendar oslepariti avstrijce za ime in ga^ torej ni tako strašno skrila, da bi ga ne našel ne oficir ne profesor. In vendar stoji v knjigi ime! Iz dokumenta bi se bilo videlo tudi kaj več nego samo ime in da je iz Trsta; končno bi se tak dokument ne izgubil, ampak bi z njim policija dognala identiteto — Siličeve, ker bi jo avstrijska policija dognala tudi brez dokumenta! Ker pa je ni. in stoji tam ime Antonija Cattaro, ie to Antonija Cattare in nobena druga. Ce je Pa utopljenka, po slavnem mnenju Granbassija. Siličeva, odkod ima župnik to ime? »Mogoče iz kakšnega napisa na kopalni obleki (»scritta del fornitore del costume da bagno«). Kako je pa mogoče, da bi kaj takega osleparilo pregledovalce mrličke? Potemtakem bi tudi utopljenka res imela na sebi kopalno obleko!? Tega pa priče ne potrjujejo, ampak baš nasprotno! Gradenigo ki je o Siličevi čital v »Piccolu« (z dne 6 oktobra), da ie zbežala z doma v kopalni obleki in v površniku (kar ie o biličevi seveda najnovejša fantazija »Piccola« to je Granbassija), je vedel, da se obleka tiste utopljenke, ki j» ie videl on, nebo skladala s kopalno obleko, in ie to tudi takole boječe izrazil: »Morda se v tej točki moje informacije ne bodo strinjale popolnoma s poedi-nostima, ki so že znane.« Imela je na sem »neke vrste hlače do nad kolena« t»una specie di calzoncini neri che la coprivano fin sopra il ginoccio). Hlače, ki se niso bue premaknile v morju 6—8 tednov, so imele na koncu elastike in tudi dolžina govori za navadne pletene spodnjice. Razen tei5a ie imela dolge črne nogavice. O zgornjem delu obleke G. ne ve. ali je bil svetle ali temne barve. Ta del pa je imel ovratnik, torej nekaj kar odločno zanika kopalno obleko. Krilo ie raztrgalo morje ali školji, ostala je bluza in spodnjice. Nekateri ljudje v Nabrežini se še spominjajo črnih hlač. Kolčno se ljudje spominjajo da je imela bel' trak z rdečim križem iia sebi in kje naj ga ima še ne na roki in Se ie to res, potem so bili rokavi dolgi, torej obieka ni blla kopalna. (K rdečemu križu se vrnem pozneje!) Napis na »kopalni obleki« je tore! popularna italijanska »trovata«, v skrajni srn, ker v mrtvaški knjigi stoji drugo ime in ne-šilič! Gradenigo se še spominja, da ie utopljenka imela na roki prstan, ki ni bil »bo-gve kakšne vrednosti«: »mi par dl rammentare soltanto una flguretta incastonata nel metallo: forse un .moretto.«. Nadporočnik Deutscher ga je hotel sneti s prsta, a ni šlo potem ga je dal s silo zvleči, pn čemer' se je prst loči! od roke. Gradenigo nravi da ga ie hotel Deutscher zato, da ga pozneje izroči sorodnikom. Seveda ie nentscher ta prstan obdržal in ga tudi izročil sorodnikom, ker se je dognala identiteta, daje utopljenka Antonija Cattaro, itd'rv kakem prstanu Siličeve domači niso ničesar vedeli, nihče, niti matil Da bi namreč S nosila prstan, magari železen, o katerem bi nihče nič ne vedel doma, je nemogoče 1 Siličeva torej zopet ni utop- '!erDa £ ^je^identiteta dognala ie gotovo, m sicer že iz :mena v mrtvaški knjigi: do-gnali so jo po znakih, obleki na truplu, po prstanu in traku z rdčečim križem! Koračno se spominja nabrežinski grobar Jakob Radovič, da je prišel nekaj časa po pogrebu v Nabrežino neki gospod, tujec, in ga je vprašal, kje so pokopali žensko ki so jo našli v morju (Granbassi: »v Sesijanu!«)! Vstavi! se je pred grobom in je dal postaviti lesen križ. Tujec je saveda prišel od župnika in ni šel samo k grobarju! Odtod mogoče je dobil g. Vodopivec ime in kraj, ki ga je zabeležil v knjigo umrlih. Sedanji župnik, naslednik ga. Vodopivca gospod Anton Gerbec je poponoma pravilno tolnačil zapis v mrtvaški knjigi, da tisti, ki je to opisal, ni to storil na dan pogreba, ampak se je »spomnil« na to šele nekaj časa potem. V razpredelnici za dan rojstva in v tisti za dan pogreba stojita po eden — vprašaj! Ko je župnik izvedel za ime in odkod je bila tujka je tudi vpisal. In to izvedel od tega tujca, ali od oblasti. Imena torej prvi dan ni vedel in ga ni vedel zato ker je minilo nekaj časa predno je policijska oblast dognala identitet utopljenke na podlagi že imenovanih točk! Takrat je tudi prišel tisti tuj gospod in je ukazal postaviti križ na grob! Kako je fovej mogoče po vsem tem, da otem gospodu družina Siličeve ničesar ne ve, da o tej utopljenki ta družina ne ve ničesar in da se ni interesirala zanjo, ni takoj hitela v Nabrežino, kjer bi čula opis, dobila prstan, in okitila grob nesrečnice, ker o najdbi trupla je pisal ta in oni list v Trstu (čeprav ne »Piccolo«, ker ga ni bilo takrat)!? Mario Granbassi je iz uboge Siličeve naredil junakinjo, ki hoče iz Trsta plavati v Tržič (Monfalcone), da tam najde brata v italijanski vojski in da postane sestra italijanskega rdečega križaj Ker je o tem njena maji, kot trdi Granbassi, vedela, ker ji je Siličeva pustila listek: »Grem poljubit svojega brata. Oprostite mi!« (Tako Granbassi, ne resnica!) Če bi tako bilo, bi mati(!) takoj bežala v Nabrežino In do danes bi grob ne bil zapuščen, ali stvari kot vidimo stoje populuma drugače! Hči ie zbežala in mogoče ne v morje, ker ]e vsaj v morju niso našli! Nihče, ki ima zdravo pamet, ne bo hotel zbežati iz Trsta v Italijo plavajoč, v času ko je morje zastraženo minami in vsemi mogočimi vojaškimi ladjami, in če bi se našel takšen norec, bi imel še vedno možda dovolj, da bi plaval iz Devina ali malo dalje, pa ne iz Trsta. Kje je utonila ženska ki je pokopana v Nabrežini, in je vpisana v mrtvaško knjigo kot »Antonija Cattaro iz Trsta«, neverno! Če je v Trstu skočila v vodo, jo je od tam prineslo morje pod Nabrežino mrtvo. O Siličevi ne vemo, da bi bila zrela za blaznico, torej ni skočila v morje, v ledendomr-zlo morje in še zvečer v mesecu oktobru, da bi plavala do — Tržiča! O utoplienki na ie zelo mogoče, da jo skočila v morje v Sesijanu (glej odstavek o tem!). Kar se tiče utopljenke izpod Nabrežine, i e bila to najbrže katera izmed obupanih deklet rdečega križa, ki se je utopila radi nesrečne ljubezni! Kot bi smeli misliti tudi glede na omenjenega tujca, ki mogoče ni vedel o njej več kot tisto malo, kar Je župnik napisal v mrtvaško knjigo! Sestre rdečega križa so nosile navadno črno obleko ali temnomodro in bel ovratnik. Na rokavu bel trak z rdečim križem. Obleka bi se potemtakem skladala z izporedavanjem prid: črne nogavice in hlače, temna (?) bluza z ovratnikom in bel pas z rdečim križem. Prstan ni bil od vrednosti, ker je bil najbrže iz medi ali bakra, kot so' jih nosile tudi setre rdečega križa in so bili takrat v modi, ker ni bilo zlata ne srebra! Gospod Gerbec je bil seveda zelo vljuden napram obiskovalcem in v članku figurira kod da se strinia s tem, da le utopljenka Antonia Cattaro identična s Štefanijo Šilič, ker pravi, da bi se čas ujemal, ker utopljenko so našli koncem oktobra ali v začetku novembra. (Tako trdi tudi Gradenigo), vpis v mrtvaški knjigi pa je med umrlimi proti koncu decembra. Seveda se potemtakem gospod Vodopivec ni spominjal več dneva pogreba, a v resnici ie tu baš g. Vodopivec, ki podere italijanske upe, ker njegov zapis glasi: »ostala je v vodi 6—8 tednov«! Ta podatek je dobil od tujca, ki je moral vedeti, kdaj je nesrečnica približno izginila in od pregledovalne mrtvaške komisije, ali policijske oblasti! Ta podatek tudi indirektno potrjuje, da je ime pravilno. 6 tednov vzamemo za minimum časa, ko je bilo truplo v vodi. Gram-bassi zvito molči o času, kdaj je Siličeva »skočila« v vodo, ker je to materi gotovo predobro znano. Isvemo le mesec: oktober. Če torej vzamemo začetek oktobra ie do konca istega meseca premalo tednov, tudi začetek novembra je premalo, Ce pa še podvomimo v začetek meseca, (ker nam o začetku tudi Granbassi nima poguma trditi kot datum nesreče ali herojstva) in vzamemo trajanje plavanja trupla v vodi sedem ali celo osem tednov, potem postane razlika kričeča, 3—4 tedni napram 7—8 tednom! Zelo nemogoče je vedenje Siličeve družine. ki, kot se zdi, ne odobrava početja omenjene prijateljice in gospoda Gram-bassjja. Mati je uničila listek svoje hčere, ki bi ga nikdar ne, če bi vedela, da je šla v smrt. niti da je zbežala kot junakinja za »domovino« (najsi je bila tudi Poljakinja, bi s poštovala ideal svoje kčere) — a dekle je zbežalobogve kam In mati je v jezi uničila listek. Tragika Siličeve le bila druga, ne italijanstvo. Družina je iskala hčer, a je ni našla. Nerazložljivo dejstvo, da v Antoniji Cattaro družina ni zaslutila pogrešanke, opravičuje Grambassi s tem, da je bila družina »nadzorovana in preganjana«! Preveč smešno! Taki družini zmanjka kči in nadzorovale! in preganjalci se ne zmenijo zanjo; kje je, kam je šla, čemu, itd. In ta preganjalec je vendar identičen s tistim, ki je konstatiral v oni drugi Antonijo Cattaro! Še par točk: — Siličeva beži v Italijo, k sovražnik je »perseguitata« in »sorvegliata« in si »v obleko všije drugo ime«, da bi je »nepoznali «Austrijci, če bi jo ujeli, kot da se da nadzoravalce tako naivno ukaniti — pa vrhu tega beži z belim trakom in rdečim križem — da bi je ne spoznali. — Gradenigo vidi prečo v laseh, ki jih je morje 6—8 tednov kuštralo! Iz pokvarjenega obraza spozna iza 20 let, — dovolj! Vsaka beseda je laž, zavedno sleparstvo, da se ustvari — herojinjo! To je pravo zrcalo Italijana: laž. Mislim, da sem pobil in razkril to podlo obličje, ki gradi svojo slavo in Italijanstvo Trsta in naše zemlje na laži. »Forse, in un giorno non lontano, la salma di Stefania Sillich potrà essere ridonata alla sua Trieste!« Izkopali bi revne ostanke nesrečne Antonije Cattaro in jih prenesli v Trst, jim postavili spomenik, da ž njim dokažejo »lo spirito nobilissimo di un eroina« za italijanstvo Trsta! To se bo tudi zgodilo, ker so Italijani vsega zmožni, s čimer bo komedija završena! Ado Makarovič. ŽALOSTEN KONEC TEKSTILNE TOVARNE V PODGORI Prej 4000 — zdaj par sto delavcev! Podgora pri Gorici, avgusta. (Agis). — Naša tekstilna tovarna že par let životari, ker je tudi njo trdo prijela kriza. Pred leti je tovarna zaposlila čez 4.000 delavcev in delavk zdaj pa jih dela morda par sto! Dolgo časa so ugibali, kje bi zaposlili odpuščeno delavstvo. Mislili so celo, da bi ga kolonizirali v Brdih in tako ublažili urbanizem (naselitev kmetskega prebivalstva v mestu) in ga s tem priklenili na zemljo. Zaradi agrarne krize je tudi to padlo v vodo in delavstvo je šlo kamor je moglo. Tovarna sama je zelo obsežna ter ima prideljene še razne oddelke kot n. pr. kovinsko strojnega, kj je izdeloval tekstilne stroje za tovarno in katere so celo izvažali v inozemstvo. Prej je ta tovarna bila last industrijalca Brunnerja. potem pa je prišla baje v tuje roke. Govori se, da so Angleži izključeni gospodarji. — Zdaj se iz tovarne čuje le majhen ropot strojev, toda iz velikega dimnika se vedno v enaki meri kadi, kot prej. Morda zato, da bi mislili drugj ljudje, da je to znak polnega obratovanja? KATASTROFA NAŠEGA ZADRUŽNIŠTVA POD ITALIJO — GOSPODARSTVO NAŠEGA KMETA Postojna, avgusa 1933. (Agis). — Naš list je svoj čas že poročal o polomu posojilnice v Šmihelu (pri Št. Petru na Krasu), ki je v prisilni poravnavi. Posojilnica je imela poleg številnih vlog tudi polno posojilojemalcev, ki so povečini sami kmetje iz okolice. Pred dnevi so prejeli ti dolžniki odvetniška vabila, v katerih jim je stavljen rok za plačilo dolga. V današnjih časih, ko naši kmetje komaj toliko zmorejo, da ne gladujejo, jim pač ne bo mogoče pripraviti toliko, da bi poravnali obresti, kaj šele, da bi izplačali dolg. To je nov udarec za naše ljudi in kogar bo zadal, se ne bo mogel vzdržati več. TRNOVO DOBI NOVO POSLOPJE ZA OTROŠKI VRTEC Reka, avgusta 1933. — (Agis) — Otroški vrtec v Trnovem je bil do sedaj nameščen v dekliški osnovni šoli v Trnovem. Ker pa je tam prostor premajhen in neprimeren, so se odločili, da preskrbijo za to nove prostore. Prvotno so ga nameravali namestiti v bivšem Sokolskem domu, današnji »Casa del Fascio« v Bistrici. Ker pa tam menda ne bo prostora za vse faš. kulturne ustanove, so sklenili, da postavijo primemo poslopje. Prostor so določili na »Vidmu« pd križem, kjer bodo postavili leseno sestavljeno barako. Na čigave stroške se bo izvršilo, ni znano. A NGELO Jelčić pleskar, ličar in soboslikar za stavbe in pohištvo se rojakom toplo priporoča LJUBLJANA VII ZG. ŠIŠKA — CELOVŠKA C 65 POŠLJITE NAROČNINO! GENIJALNI KONPOZITO R ANTONIO SMAREGLIA ISTARSKI TALIJAN SA SLAVENSKOM DUŠOM U povodu velikih svečanosti u puljskoj areni i u povodu knjig e, koju je o svom ocu napisao Ariberto Smareglia Zagreb, augusta 1933. Ovih dana talijanske novine, koje izlaze u Julijskoj Krajini, a specijalno puljske novine »Corriere Istriano«, pune su Smareglie. Pod velikim naslovima govori se o tom ge' niialnom istarskom kompozitoru, u superlativima veliča se njegovo životno djelo, pi šu se studije o njemu i na neki način iz gleda, kao da se želi obnoviti slava jednog mrtvog umjetnika, s koje je sada tako bučno slavljen. U puljskoj Areni, koja je pretvorena u otvoreno kazalište, za koje se pravi velika reklama u čitavoj talijanskoj štampi, da bi se bar malo oživila mrtva Pula, davala se Smareglina opera »Nozze Istriane« (Istarska svadba). S tom operom otvorena je velika sezona u puljskom Di-vić-gradu. Gostovali su najbolji talijanski pjevači. Veliki dogodjaj... Smareglia je bio sigurno veliki, genijalan umjetnik. Ko je Antonio Smareglia, držimo ne treba naročito isticati, osobito ne onima koji i malo poznaju historiju muzike i muzičku literaturu posljednjih pedeset godina, onima naime, koji imaju o muzici i pravim vri-jednotama ispravno znanje. Bio je to jedan genijalan umjetnik, koji spada u red onih , nekoliko najistaknutijih talijanskih muzičara i stoji njima uz bok ravan i velik, ma da za života nije zapravo doživio pravog priznanja ma da se čitav svoj ži vot borio, ne toliko za spoljašnju afirmaciju, koliko za istinu u umjetnosti. Maks Dietz, docent muzičke estetike na bečkoj univerzi napisao je godine 1908 prigodom izvedbe Smaregline »Istarske svadbe« (Nozze Istriane) u Beču ovo: »Ako je po Schumannu, umjetnikova zadaća da rasvijetli najmračnije kuteve ljudskog srca, mo-ž,e se reći, da je to od svih savremenih majstora najbolje uspjelo zaboravljenom, nepoznatom i genijalnom majstoru iz Pule, Antoniju Smaregli«. Kad se pak u Scali milanskoj, pod vodstvom Toscaninija davala premijera nje gove opere »Oceana« u prisustvu čitave talijanske duševne elite, osamdesetgodiš-nj i Verdi pristupio je za vrijeme pauze autoru i poljubio ga s riječima: »Bravo giovanotto!« Ali nisu to jedina velika priznanja, koja je Smareglia doživio. U nekoliko mahova on je triumfirao i na talijanskim, na njemačkim, češkim i američkim pozornicama, ma da je pod konac bio i zaboravljen i progonjen i kao umjetnik i kao čovjek. On spada u red onih muzičara, koji su pod uplivom sjeverne muzike, naročito Wagnera, započeli borbu protiv talijanske belkantističke i melodramatske linije. U ovoj borbi stajao je s njime možda jedini Arrigo Boito. Njegova glasnija djela su opere »Preziosa«, »Bianca di Cevia«, »Re Naia«, »Vasallo di Szi-geth«, »Cornili Schutt«, »Falena«, »Oceana«, »Pittori Fiaminghi«, »Nozze Istriane«, »Abisso« itd. To su opere velikog stila, slušane u svoje vrijeme s entuzijazmom u New-Yorku, Dresdenu, Beču, Pragu, Milanu itd. AH mi ovim povodom nismo imali na-mjere, da govorimo o umjetničkoj vrijednosti Smareglinog djela, o njegovoni muzičkom stvaranju, nego nas Smareglia inte-resuje s jedne druge strane. Htjeli smo da se osvrnemo na knjigu, koja je nedavno izišla u Luganu (Švicarska) pod naslovom »Vita ed arte di Antonio Smareglia«, koju je napisao sin velikog umjetnika Ariberto Smareglia. U toj se knjizi opisan detaljno čitav mučan život ovog umjetnika i čovjeka, sva ona borba, koju je provodio kroz život s okolinom, i kad se sve to čita, ostavlja bolan i težak dojam. Medju biografijama velikih umjetnika rijetko je koja s tako tragičnom notom i tako iskreno i intimno napisana. Da je Smareglia po majci hrvatskog porijekla, to se i do sada znalo, to je u njegovim biografijama prilikom njegove smrti isticano, ali o slavenstvu Antonija Smare- glie daje njegov sin u ovoj knjizi dragoci-iene i upravo senzacionalne podatke. Rekli smo »senzacionalne«, jer se ovakva otkrića rijetko nailaze, a pogotovo se ne nailaze na talijanskoj strani. Ariberto Smareglia je Talijan, on je talijanski odgojen, on je tek poslije rata, kad se vratio iz Rusije, gdje je upoznao intimno slavensku dušu, počeo da uči hrvatski, i njegov otac veliki umjetnih govorio je talijanski, (možda i nije uopće znao hrvatski), pa je zato ono što 0 njemu sin iznaša u ovoj knjizi tim vjerodostojnije i značajnije. A što je glavno Smareglia Ariberto je potpuno svjestan onoga što čini, jer on u predgovoru svog djela sam kaže: »Reći će se: Smareglia je od svog sina biografa klasificiran kao slavensko-talijanski muzičar«. (Interesant no: slavensko-talijanski, a ne talijansko-slavenskii). Već u prvom dijelu biografije, tamo gdje govori o rodjenju i porijeklu svog oca Ariberto iznosi interesantne tvrdnje. On nastoji da potraži u daljoj prošlosti svoje pretke i konstatuje, da je djed njegovog oca došao kao tkalac u Vodnjan kod Pule iz Karnije. Ima doduše u Italiji oko Vicenze imena Smerigli, ali ni ti Smerigli ne bi morali biti talijanskog porijekla, nego je to, kaže »jedna egzotična grana slučajno za lutala u talijansku šumu«. Ariberto Smareglia kuša da korijenom prezimena Smareglia, koji je slavenski »smar« — »smr« dokaže, da to prezime nije talijansko, ne go da ima »čistu slavensku etimološku de rivaciju«. On kaže, da su se Smareglie doselili u Karniju po svoj prilici iz slavenskih predjela, jer je u prošlosti slavenska infiltracija u onim krajevima bila jaka, pa 1 sada su tamo slaveni sačuvali.svoju etničku samostalnu fizionomiju. A prezime Smareglia, kaže Ariberto, i ima simptoma-tičnu analogiju i s nekim vrlo uobičajenim češkim prezimenima. Smareglia Antonio se rodio u Puli 1854. Njegov otac Franjo, koji je govorio talijanski oženio se Julijom Štiglić, kćerkom mor nara Jakova Štiglića iz Ike kod Lovrana. Ariberto Smareglia kaže: »Julija Štiglić bi la je žena neobične duše i tijela, iako jed nostavna pučanka, snabdjevena vanrednom moralnom i fizičkom energijom kakvu posjeduju samo Hrvati u Istri, osjećajna, dobra i budna čuvarica kuće puna požrtvov-nosti. Ona je naročito volila svog prvog si na, kojeg je zvala Tonči i Tončele, hrvatskim imenom od milja za Antun. Kad je došla u Pulu nije ni znala talijanski nego samo svoj hrvatski jezik i tek kasnije je naučila dijalekt, koji se govori u tom gradu. Tako je mali Tonči bio ljuljan sugestivnim istarskim slavenskim uspavankama, a to je, kako mi je sam otac, priznao, imalo neizbrisivih refleksa u njegovoj duši, pa se odrazilo i u njegovoj muzici«. Na nekoliko mjesta u svojoj interesantnoj i iskrenoj knjizi Ariberto naglasuje ne samo slavensko porijeklo, nego i slavensko osjećanje svog oca, njegovu slavensku duševnu strukturu, dispozicije i tendencije. Bilo bi preopširno, i ne bi stalo u okvir jednog novinskog članka, kad bismo sva ta mjesta htjeli citirati, ali citirat ćemo ipak nekoja. Na strani 32 Ariberto na pr. kaže: »Od majke Hrvatice on je nesumnjivo naslijedio temeljno i osnovno u svojoj ličnosti. Njegov genij ima karakterističnu masivnu strukturu slavensku, u izvjesnom je smislu zaokružen, jednosmjeran radi svoje intimne koncentracije. To dokazuje uspon njegove realizirane umjetnosti, u progresivnoj liniji, ali njegova je umjetnost uvijek disciplinovana kriteriju estetike, i toj je stalnoj liniji ostao vjeran do smrti. On je sam bio intimno ponosan svojim slavenskim porijeklom, tako, da se jednom, za probe opere »Abisso« poslije drugog čina, nagnuo k meni i ispovjedio mi se: »Samo slavenska duša mogla mi je diktirati ovu muziku«. Puerilno je kad talijanska kritika pridaje njegovoj muzici latinski karakter, dok u toj muzici naprotiv dominiraju dubina i melankolija izražaja karakteristične za slavensku muziku i slavenski temperamenat. Dovoljno je da se čuje prva scena Djiske, Marijele i Anzelma u prvom činu »Abissa«, pa da se osjeti precizna vibracija i derivacija^ jedne slavenske duše. A i njegova praktična vizija života bila je simplicistička, primitivna, gotovo divlja u nekojim pravcima, bez žitkosti i plastičnosti. Smareglia, kao i narod primitivan i nabujao od energija fizičkih i duševnih, kojem je pripadala njegova majka, pristupio je realnom životp s idealističkim nasrtom, ne obuzdanim i nedeformiranim stoljetnim iskustvom starih i rafiniranih civilizacija«. Na nekoliko mjesta Ariberto Smareglia govori o svom ocu ovako, a na jednom mjestu, gdje tumači njegovo nesnalaženje Milanu i talijanskom umjetničkom atnbi-ieutu rna da se u njem odgojio, ma da se u njemu dulji niz godina kretao, on traži uzroke tome u »intimnosti njegove ličnosti« kaže da je on bio »produkt jednog gor-dog debla, kaje nije psihološki, intimno uz-raslo na talijanskom terenu, nego su ga historijske okolnosti i prilike presadile ondje, gdje se ono osjećalo stranim«. Ali Ariberto ne govori samo o duševnoj strukturi i intimnom Smaregli, on sc osvrće na nekoliko mjesta i na njegovo spo-liašnje držanje u svakidašnjici, u odnosu prama politici, a naročito su interesantne njegove tvrdnje o Smareglinom stavu prama talijanskom irendentizmu u Istri i Trstu. Antonio Smareglia nije jedamput rekao da je »Italija zemlja mistifikacije«, i o tome je narod vrlo dobro poznao. On se kretao čitav niz godina medju gornjom stotinom u talijanskom kulturnom i umjetničkom životu i nije mogao imati bolje prilike, da najdublje upozna Italiju. Zato je i bio protivnik iredentizma u Istri i Trstu. On to nije bio u mladosti. Dok je živio u Puli intereso-vao se donekle i politikom, koja je bila u prvom planu interesovanja u tom gradu vječitih borba izmedju Slavena i Talijana. Pod uplivom prijatelja, od kojih se nekoji bili i prvaci u političkoj borbi na talijanskoj strani, on je izvjesno vrijeme podupirao iredentizam. Tako bar zaključuje Ariberto po nekim znacima. Ali to je bilo samo dok nije bio upućen u prave motive tog iredentizma, a ti motivi, kako kaže Ariberto, bili su čisto utilitarni, »jer se tim iredentističkim pokretom išlo samo zatim, (kaže Ariberto Smareglia!) da se sačuva lihvarska opresija bogatih gradjanskih talijanskih krugova na štetu siromašnog hrvatskog seljaštva u selima«. Antonio Smareglia je čak, kaže Ariberto, učestvovao u nekim izbornim podmićivanjima hrvatskih seljaka. Kad se Smareglia ■ kasnije toga sjećao, on je znao reći, da je to »najcrniji zločin, koji ima na svojoj savjesti«. Ali ta njegova zabluda, kaže Ariberto, trajala je kratko vrijeme, on je došao do prave spoznaje i promijenio je sasvim svoje političko držanje, tako da je čak postao prijatelj Matka Laginje i saradnik lista »II diritto croato«, koji je Laginja izdavao na talijanskom jeziku. Radi njegovog antiireden-tizma poveli su talijanaši veliku hajku na njega, naročito kad se doselio u Trst, gdje je taj pokret bio osobito jako i organiziran u iredentističkim muzičkim i kulturnim društvima »Filarmonica« i »Tergesteo«. Smareglia, koji nije bio oportunista, bio je ne samo bojkotovan, nego prosto progonjen od ovih krugova, podvaljivali su mu i napadali ga, tako da je uslijed njihove kampanje i u Italiji postao neželjan i priman kao »re- negat«. Ta kampanj ar tršćanskih iredentista protiv njega išla je tako daleko, da su od njega zahtijevali (što on, naravno, nije učinio) neka iz svoje opere »Istarska svadba« izbriše Luču »slavensku djevojku«, da se ne bi u Italiji uopće znalo, da u Istri ima i jedan Slaven. Interesanto je pak, da Smareglia nije ni u svojim djelima bio ni spo-Ijašnjim efektima patriotski talijanski i sam kaže, u svojoj oporuci, koju Ariberto donosi u cjelosti da je ponosan i da nije nikada bio špekulant ni oportunista u idealističko umjetničkom smislu ni u političko patriotskom. Zato je poslije rata, kad je Istra i Trst došla pod Italiju mnogo stradao, jer nije htio primiti počasnu legitimaciju fašističke stranke... Posljednje poglavlje svoje dokumentarj ne i za nas veoma važne knjige Alberto Smareglia završuje ovako: »Dok veliki Talijani, kao Verdi, Bellini, Donizetti, u ekspresivnim kvalitetima ma-nifestuju »ekstensivnim kvalitetima mani-festuju »ekstenzivnu« izražajnu toplinu* kod Smareglie ta je toplina uvijek »intenzivna«, što je karakteristično za ^slftvensku muziku. Dosta je da se ,?u}c .Pryi čin »Abissa«, pa da se negira Sijn'4 identitet ekspresije s talijansko U toj operi melankolični fatalizam,.! spoljašnja veselost Marijele pravi š,^, žaj slavenske duše. Ali i sva ostala njegova produkcija ima duboku ekspresivnost, koja nema veze sa savremenom talijan^ skom muzikom. Narodnost Antonija Srna- ■ regiie gubi se u jeziku muzike, u toj umjetnosti sviju naroda, ali ako bismo htjeli da njegovu ličnost metnemo u granice jedne nacije moramo zaključiti, da on pripada slavenskom narodu po intimnom sadržaju svoje umjetnosti...« Prikazali smo sada u povqdu velikog slavlja sa Smareglinim imenom u Puli interesantnu knjigu Ariberta Smareglie ne možda zato, da bismo revindicirali Sma-regliu za sebe. Daleko je od nas ta ideja. Htjeli smo samo, da upozorimo na njegovo porijeklo, na značenje njegove slavenske krvi u njegovom umjetničkom stvaranju i da istaknemo slučaj njegovog života kao interesantan i vrijedan razmišljanja. Da bi se po tom razmišljanju moglo doći i do vrlo značajnih zaključaka, to je očito, a da ti zaključci ne bi bili nipošto u prilog tali-janstva Istre to je takodjer jasno. I u vezi s asimilacionim planovima Italije ti bi zaključci bili značajni i mogli bi da služe Italiji kao opomena. NOVA ZBIRKA STIHOVA NAŠEG OMLADINSKOG PJESNIKA JOSIP A. KRALJIĆ: »ZA NAŠU DJECO«. U uskršnjem broju »Istre«, u razgovoru sa Josipom A. Kraljićem koji smo objavili smo da Kraljić, poznati i produktivni naš omladinski pjesnik sprema knjižicu pjesama za mladež pod naslovom »Za našu djecu«. Ta je knjiga, ne knjižica, od 180 stranica većeg formata, ovih dana izašla iz štampe u vrlo ukusnoj opremi (naslovni list). Već nekih 25 godina, radi Kraljić rijetkom izđržljivošću i dosljedno uz pedagoški i svoj književni posao medju djecom i za djecu. Ova njegova zbirka pjesama namijenjena je onim mladjim i najmanjim. Sve ono što može zanimati njihove mlade duše, od onog najmanjeg djeteta koji je tek svladao vještinu čitanja pa do odraslog malog sokolića, pruža im Kraljić u zvonkim stihovima na nepretenciozan, lagan i djeci razumljiv način. O Jugoslaviji, o narodu, o moru i njegovoj budućnosti priča im Kraljić u svojim pjesmicama nastojeći da im bude shvatljiv kao i onda kada im pjeva, uvijek u vedrom raspoloženju, o drugim ozbiljnim i šaljivim stvarima iz realnoga života ili svijetapriča. Patriotski i odgojno-pe-dagoškfifhomenat na koncu svake pjesme (ima medju vrlo kratkim i nekoliko oduljih pjesama) naglašen je svagdje konsekventno i neprisiljeno. Lijepi dio pjesama posvećen je Istri. U njima (Moru pod Učkom, Napušteno selo, Badnji dan Istrana itd.) pjeva im Kraljić o njezinoj današnjoj teškoj realnosti i nadi u bolje dane napaćene zemlje i njenih sinova mladih Istrana. Knjiga ješ tampana na finom papiru. Preko 90 slika umetnuto je u knjigu kao ilustracija pojedinim pjesmama. Sadržaj i smisao pjesme ispada tada, pojačan odgovarajućom slikom, jače i neposredni je će djelovati na malene čitatelje. Autor je svoju knjigu posvetio »Don Franu Ivaniševiču, zaslužnom narodnom i kulturnom radeniku i prijatelju naše djece«. Na ovu knjigu popularnog našeg omladinskog pjesnika upozorujemo učitelje i sve one koji se brinu za djecu u želji da joj pruže odgovarajuće štivo, jer će. to u ovoj zbirci od stotinu i više pjesmica naći. Cijena je knjizi 20 dinara (broširano) i 28 dinara (uvezano), a naručuje se kod nakladnika — ćirilo-Metodski nakladni zavod u Zagrebu. (a. r.) »ZAŠTITA MANJINA« NOVO DJELO OD DRA ILIJE PRŽICA. U Beogradu je izišla opsežiia knjiga pjod naslovom »Zaštita manjina*)" Tu je Rnjigu napisao dr. Ilija A. Pržić, prodaje sje u knjižari Qece Kona, a izdanje je potpomoglo »Jugoslavensko udruženje za me-djunarodno pravo«. To je interesantno stručno, pravno djelo, u kojem je sabran sav ogroman materijal, koji se odnosi na pitanje zaštite manjina u prošlosti i sada- šnjosti, s naročitim obzirom na postojeće manjinske probleme. Svako ko želi da se upozna potanje sa stanjem zaštite manjina u Evropi moći će iz te knjige da sazna sve što ga interesuje, jer je to neke vrsti enciklopedija manjinskog prava kao važne grane internacionalnog prava. Na tristotine i trideset stranica ogroman Je materijal razdijeljen na ove glavne glave : Ideje, koje su prethodile zaštiti manjina; Historijski razvoj manjinskog pitanja; Izvori prava manjina; Pojam manjina; Prava i dužnosti manjina; Medjunarodne garancije prava manjina. Svaka ta glava ima više detaljnih poglavlja i čitava knjiga djeluje vrlo p.re-gledno. Uneseni su razni ugovori izmedju država o zaštiti manjina, a prikazane su situacije i onih manjina, koje nisu takvim ugovorima zaštićene. Svakako interesantna knjiga, koja zaslužuje pažnju i na koju ćemo se možda doskora opširnije osvrnuti-Može se dobiti u svim boljim knjižarama, a stoji 88 dinara. O NAŠIH ONKRAJ MEJA V zadnjem času se opaža, vedn° večje zanimanje za naše neođrešene brate. Skoraj vsi listi prinašajo daljše ali krajše vesti i članke političnega, kulturnega in etnografskeg značaja o tem problemu. V zadnjih treh številkah »Glasnika jug. prof. društva« so izšh trije članki o tem problemu. Znani kulturni delavec dr. L. ćermelj je zastopah s člankom »Jugoslovani v Italiji«, dr. B-Savnik pa s »Koroškimi Slovenci« ter M. Hvala s člankom o »Rabskih Slovencih« o katerih imamo žal zelo malo podatkov. (Agis). MATERNI! JEZIK U SAVREMENO.I - ŠKOLI. Izašla je iz štampe knjiga g. Josipa De-marina, profesora učiteljske škole u Zagrebu., »Maternji jezik u savremenoj školi« Teorija i praksa. Sadržaj knjige: Uvod«3 riječ — Zadatak obuke maternjega jezik3 — Elementarna jezička nastava — Princip slobode i aktivnosti kod dječjih pismenm radova — Školska praksa i slobodni P1' smeni sastavci — Ilustriranje pismenih r3) ,va, ""Dječji dnevnici — Društvo P®3 m atka Crvenoga Krsta i dopisivanje uče-P'kp — Dječji listovi i časopisi — Čitanje-lektira i referati — Gramatika u nqVOJ školi. — Govor učenika i učitelja. — Va*' nost istraživanja narječja i narodnih os®' bina. — Školske svečanosti i priredbe ^ Skupna nastava i obuka maternjega jezik3 — Pedagoško značenje narodne poezije Ispisivanje dječje duševnosti kod nastap maternjega jezika — Suvremena jezick* nastava u srednjoj školi — Zaključna niPc — Praktična predavanja. Knjiga je namijenjena učiteljima osno*' nih i nastavnicima srednjih škola (gimp?' zija, učiteljskih, gradjanskih i drugih sto11-' nih škola) kao i svima onima koje spome) nuti problem zanima. Dobro će poslužij1 pedagoškom seminaru na učiteljskim ’kO' lama. Knjiga ima 130 strana, stoji 16 dinar3; za djake u pedagoškom seminaru 12 5, nara. Naručuje se kod autora; Zagreb lV' Habdelićcva 1. VELIKI USPEHI PROPAGANDNEGA POTOVANJA NAŠIH AKADEMIKOV IZ LJUBLJANE Pismo našega sotrudnika Sarajevo, 22. avgusta 1933. V prezadnji številki našega lista ie izšlo kratko poročilo o velikih uspehih, ki jih je imelo propagandno potovanje primorskih akademikov »a poti iz Ljubljane do Belgra-da. Poročilo je bilo kratko, ker ie bilo s potovanja težko poslati daljše. Na to nadokna. dim danes. BEOGRAD Ze Beograd sam je s sprejemom na kolodvoru nakazal to, kar nas je pričakovalo na nadaljni poti po Sumadiji in Južni Srbiji. Tu smo se mislili odpočiti in se pripraviti za nadaljno pot. saj je bilo za to določeno skoro tridnevno bivanje v naši prestolici. Toda gostoljubni Belgrajčani in naši rojaki nas niso hoteli »pustiti v miru«. In ni nam žal. Ze na kolodvoru so nas pričakovale številne delegacije nacionalnih društev z godbo. Pozdravil pa nas je predsednik Zveze jugoslovanskih emigrantov iz Julijske Krajine dr. I. M. Cok in nam želel dobrodošlico. Od vro-Čtne in vožnje utrujeni smo se podali, v spremstvu članov Narodne Odbrane in rojakov v »Studentski dom«, kjer smo imeli na razpolago lepa in udobna prenočišča. 2e med potjo smo se oni. ki smo že bili v tem mestu pred letom na našem kongresu, čudili velikemu razvoju in napredku. Stari Beograd zginja pred modernimi palačami, velikimi, masivnimi zgradbami naših ministerstev. staro kaldrmo izpodrivajo lepi, široki in ravni »bulvari«. In iz tega razvoja že veje duh velemesta. Komaj smo se drugo jutro dobro naspali, že so nas čekali naši kolegi iz beograjske univerze, ki so nam z veliko požrtvovalnostjo razkazovali mesto. Marsikova pa je Popoldne zvabila Sava, toda ne več ona bistra Sava, ki jo gledamo gori na Gorenjskem. Na poti je precej spremenila svoj tek in tudi — barvo... Zvečer so naši pevci nastopili v radiu. Govor našega člana ni bil dovoljen. Koncert so prenašale vse naše ra. dio-postaje. Kakor sem imel pozneje priliko slišati kritiko o tem nastopu, ie bila ta vseskozi povoljna in laskava; pa saj so skoro vsi pevci člani Akademskega pevskega zbora v Ljubljani, torej so prišli iz dobre šole in dobrih rok. Drugi dan smo si zopet ogledovali mesto, se kopali in si po svoje krajšali čas. Tudi sta se včasih dva malo boli jezno pogledala in zaškripala z zobmi, a le pogled na našega vrlega blagajnika, ki je z eno roko računal, prešteval in mešal, a z drugo tiščal aktovko, — našo nevlomljlvo blagajno, je vsakega spravil v dobro voljo. Saj je vedno in vedno brundal, da se bodemo morali vrniti, ker preveč stane kava, žaj... Tretji večer bivanja v prestoljci smo morali na terasi palače Izvozne banke ponoviti koncert. Večer ie organizirala jadranska straža in Narodna odbrana. Pomešali smo se med mlade in se razgovarjali o našem problemu in o vsem kar zadeva mlade sploh. Drugo jutro nas ie zbudilo grmenje in že smo se bali. da ne bomo mogli na Avalo, kot smo nameravali. Toda nebo nam je bilo milo in ob lepem hladu smo položili na grob neznanega vojaka na Avali cvetje in bazov-ske zemlje, pevci Pa so zapeli »Oj Doberdob«. Ogledali smo si še razvaline starega Kradu, razgledali se po pokrajini in že smo morali nazaj in to naravnost na kolodvor. KRAGUJEVAC 2e prejšnji dan je večkrat zabrnel v »Študentskem domu« telefon in nas opozarjal iz Kragujevca na to, da ja ne bi zamudili Vlaka, ker ljudstvo z veliko nestrpnostjo Pričakuje našega prihoda in se nanj priprav-ua- Naproti nam je prišel celo predsednik ?dbora za naš sprejem. 2e iz vseh priprav m iz slovesa, ki ga ima to mesto po lepih 'n gostoljubnih sprejemih, smo pričakovali tQ tudi mi; a. ko je zavozil vlak v postajo in smo videli na kolodvoru vso pisano množi-c° z godbo in zastavami, smo bili vsi prese-ne£eni. Kaj takega nismo nikakor pričakovali. Akademik Svetolik Dragojlovič nas ie Pozdravi) v imenu akademikov, društev in Vseh meščanov, nato pa so naši pevci za-P6H »Od Urala do Triglava«. Naš član se ie Se zahvalil za pozdrav in sprejem, ki naj ne i®'ia le nam, ker tega nikakor nismo zaslu-*ll>. ampak vsem našim onstran meja. Domači pevci, med katerimi je tudi mnogo Slovencev in naših rojakov, so nam zapeli v Pozdrav dve pesmi. Nato se je razvila po ^estu velika povorka k spomeniku padlim emmadlicem. ki je eden najkrasnejših te vr-f‘e. Tudj tu smo položili venec, rdečih rož m bazovsko grudo, okrvavljeno od naših Pjnčenikov. V imenu domačih je govoril g-'Miša Mihailovič, šolski nadzornik. Mimo rpneč na podstavku ogromnega spomenika. ie ponovil ono iz zgodovine o Suma-iiicu Črnem Juriju, nepismenem kmetu, ki m Pretresel temelje Turčije. »Moč in volja °° osvobodila tudi Vas!« Domači pevci so laPeli še v »U boj, u boj«, a zbor Slovencev i* Kragujevca je zapel še simbolično »Mi v 8r°bu smo<1< 2večer Je bil društveni večer z petjem n ropagandnim govorom, po tem pa smo bili Rabljeni v oficirski dom na franko« st^Pno z domačimi fant) in dekleti, pa tudi (.are)šlml smo zaplesali kolo. Na|e on')jj vLu ^ nad 300 emigrantov) na žalost, radi hUmanikanja časa in P®5*108-' rw ""»a” S" ^ ? fi" M pri Topoli, klor ie dioa pašega kralja ter konak in kula Kara kra^13- Presenečeni smo bdi °d ' P e hini n^e zadužbine. Marmor od zunaj m sam S*a* v notranjosti, krasna lega na Briču ier. h>ogočnost zgradbe same daje vtlS’ Pa e t0 edinstvena zgradba te vrste na svetu sploh. V tej cerkvi so shranjeni stari srbski prapori simboli velikih bojev in slave. Težko bi bilo opisovati vse podrobnosti in. znamenitosti te cerkve, omenim naj le še to, da leži tu truplo kralja Petra. Srednja kupola je visoka 37 m, kazalec Kristusa v mozaiku pa 115 cm. Cerkev odlikuje poleg mozaikov še krasen ikonostas, rezbarila v lesa ročno delo edine družine v Srbiji, ki se peča s tem iz roda v rod. Pri obedu, ki ga je priredila topolska občina. so se zopet vrstili pozdravi raznih predstavnikov. Domačin pa nam je zapel par lepih narodnih pesmi. Tudi iz Topole smo morali naravnost na kolodvor. Na postaji Kraljevo, smo prestopili na ozkotirno železnico, v kateri smo se. proti pričakovanju, počutili ravno tako kot v navadni in. ki nas ie z navadno brzino pripeljala v Vrnjač-ko banjo. VRNJACKA BANJA Prišli smo v to letovišče in zdravilišče ravno za Veliki šmarem. Tu ni bilo običajnega sprejema. G. Božidar Bogdanovič pa se je sam zelo trudil, da bi bilo naše bivanje v tem kraju čim prijetnejše. Za ves trud mu gre posebna zahvala. Velika dvorana v hotelu Soldatovič, je bila polna občinstva, ki je sledilo naše pesmi in besedi z veliko pozornostjo, čeprav je bilo to v hotelu in ie poslušala le ona izbrana publika, ki lahko hodi na letovišča. Srečal pa sem vrneš tudi naše rojake in rojakinje tam od Komna. Pri Doberdobski pesmi so se jim orosile oči. Daleč so od doma in bogve kdh! ga bodo videli. Par izbranih naših pevcev je pelo na praznik pri sv. maši. ki se je vršila na prostem. Med Bosti, ki jih je bilo do 5000 pa smo vzbujali veliko pozornost in vsi so se živo zanimali za nas in povpraševali o našj usodi. Poznali so nas namreč po znaku, ki smo ga nosili in sicer trobojnico z napisom »Akademiki iz Trsta. Gorice in Istre v Ljubljani«. KRUŠEVAC Če bi hotel reči. da nas je to mesto boljše sprejelo kot ono, bi gotovo delal krivico. Naša pot od Beograda dalje in že prej, ie bila na zunaj pravi triumf. Misel za osvobo-jenje Primorja Je tod živa, kot malo kje. Sprejemali so nas kot sinove, zasužnjene zemlje. Saj oni sami gotovo najboj vedo, kaj je to suženjstvo in gotovo znajo oni najbolj ceniti svobodo. In videli smo v resnici, kako znajo ravno Srbi ceniti težko in z og. romnimi žrtvami priborjeno si svobodo! Sprejem na kolodvoru je bil slavnosten kot drugot, zlasti pa je bila številno zastopana-akademska mladina, ki nam bo ostala s svojim lepim tovariškim nastopom gotovo v trajnem spominu. Ob sprejemu nas ie Pozdravil novinar g. Raka Milutovac. Popoldne Pa je, pri polaganju cvetja tn bazovske grude na spomenik Kosovu, govoril, poleg na ših, akademik Saša Popovič. Primerjal je naše suženjstvo z njihovim pod Turki; dejal je celo da je trpljenje naših hujše kot njih pod Turki, ker trpe poleg fizičnih muk še, in pred vsem, duševne. Turek je kot nekulturen barbar mučil le telesno. Na družabnem večeru pa je krasno govorila gdč. učiteljica Jelena .Giorgjevič. Gotovo je bil to eden izmed najlepših govorov na celi turneji. Pozivala je koncu naj Istra in slovenska zemlja v Italiji ne klone, saj ima JuBO" slavija še junakov zanjo. Pozdravila nas je z »Nasvidjenje v Istri!« Prostor, kjer se je vršila prireditev je bil premajhen za sve, ki so hoteli prisostvovati. Mesto Kruševac Je krasno. Sredi mesta stoji velik spomenik posvečen Kosovu na katerem zlasti udarja v oči lep bronast Kip. ki predstavlja narodnega guslarja. Poleg ostalih znamenitosti smo si ogledali veliko tovarno mila in lepoti! »Merima«, zaduzbino in kula Cara Lazara. V zadužbini so še asm znaki divljih početij Turkov, kot spraskane podobe, zlasti obrazi svetnikov na stenati. Slovo s Kruševca ie bilo težko, a prisrčno. Sklenjenih je bilo mnogo prijateljskih zvez, a tudi srce marsikoga ie ostalo ranjeno. Saj so Kruševčanke krasna dekleta! NIŠ Če bi hotel govoriti o sprejemu in ostalem bi skoraj ne vedel povedati, razen novih imen nič novega. Saj je bil sprejem povsod prisrčem in bratski, da bolj ?'cort? ni mogel biti. Na kolodvoru nas ie pozdravil akademik Dragoslav Vladisavlievič in Pa direktor gimnazije Milenkovič. Zlasti pa je bil globoko občuten pozdrav stare ruske emi-erantinje ki gotovo najbolj občuti usodo izgnanca. Zvečer Je bil zopet ob polni dvorani družabni večer z igranko. V mestu smo si ogledali stare srbske trnjave. Tamošnji polkovnik in čuvar teli svetišč, nas ie vodil od enega svetega kraja do drugega. Povsod nam ie povedal odlomek iz zgodovine, ali bolje odlomek iz svojega življenja, saj je on vodil tod osvobodilne boje. Drugi dan nam Je občina priredila kosilo v Niški banji, prijaznem zdravilišču, kakih 10 km iz mesta. Med potjo smo si ogledah znamenito Celekulo. kier so Turki vzidali ctnln slave pobitih srbskih vojakov in to ob slavni cesti iz Beograda, v svarilo vsem ki c», vnirajo njihovem barbarstvu. Pri obedi nas ie lepo pozdravil in nagovoril na mestnik župana kmet (občinski svetnik) To-dor Tanič. Med obedom pa so prišle zastop-n°ce »Društva 'Srpkini Knjeginje Zorke«, ki nana podarele krasen šop rož in še druga lena darila. Od tu smo se zopet odpeiiall s cestno železnico naravnost na vlak proti Skonliu Ne smem še pozabiti lejie in prijetne zakuske, ki so nam lo priredile na domu nredsednice članice »Kola srpskih sestara«. Kot med otroke so posedle med nas stare gospe, ki so vse preživele težke dneve svetovne vojne in nam kot deci pravile o vsem tem. Solze so ustavile besede g. predsednici, ko nam ie spregovorila pozdrav in končala predno je hotcia z »Nasvidenje v Trstu, Gorici in Istri!«. SKOPLJE Trudni in zdelani od vožnje smo polegli v vlaku pričakujoč novega presenečenja. Predaleč bi zašel, če bi hotel opisovati uti-se s poti, saj se moram že pri tem poročilu omejiti na najnujnejše in najvažnejše v bojazni. da česa ne izpustim. Sprejem na kolodvoru v Skoplju ie bil naravnost sijajen. Saj nas je ob lob zvečer pričakovalo, po skromnem štetju, najmanj 5000 ljudi. (O ostalem je prinesla že točno poročilo iz Skoplja prejšnja »Istra« zato ga ne obnavljam). Tudi s tega mesta smo odnesli najlepše vtise. Z največjim zanimanjem smo si ogledovali njegove znamenitosti, tako: trdnjavo Gara Dušana, muzeje, filozofsko fakulteto. ki je v primeri z našo ljubljansko naravnost razkošna, dalje stari turški in srbskj del ter porajajoče se življenje novega mesta. TETOVO Pestrost programu, ki smo si ga začrtali je dala zlasti pot v Tetovo, mestece pod divno Šar-planino. Popoldne 19. avgusta smo jo mahnili z ozkotirno (ki je še ožja kot ona v Bosni) proti Tetovu. Sele ropontanje koles je ustvarilo vnas vtis. da se res peljemo. Sicer pa je bila to ena najzanitnivij-šib poti. Proga pelje ob cesti in celo pot smo srečavali v skupinah ali posamič domačine na osličih, ki so po pestrosti narodnih noš in svoji originalnosti vzbujali naše zanimanje. Tudi Tetovo nas ie sprejelo nad vse prijazno, z godbo in povorko. Sprejem in ostalo ie organizirala peska družina »Bi-nički«. Uspeh ni bil nič manjši kot dfugot. Še ni minila prijateljska zabava, ki se je razvila po prireditvi, že smo se morali radi narodnih zvez vračati ponoči v Skoplje. Po kratkem dopoldanskem počitku v - Skoplju smo se odpeljali proti Kosovski Mitroviči. Pred sami so se vrstili zgodovinski kraji eden za drugim in, ko smo prišli do konca slavnega Kosovskega poli#, nas je sprejela z vsem mogočim sijajem Kosovska Mitroviča. KOSOVSKA MITROVIČA Tudi tu je bila prireditev ob polni dvorani. Ljudstvo je z največjim zanimanjem sledilo naši pesmi in besedi. 2e prej pa je bilo izrečenih pri večerji, ki so jo priredila tamošnja kulturna in nacionalna društva, več lepih govorov in dobrodošlic. Zlasti je lepo govoril domači advokat, ki ga je med vojno usoda zanesla v naše kraje. Z lepim govorom nas ie pozdravil predsednik Narodne Odbrane. Zopet smo se morali ločiti sredi najbolj prijateljskega razpoloženja. V temni noči nas je zopet vzel vlak in odpeljal — proti domu preko Sarajeva. Zadnji dve mesti smò morali le z največjo hitrostjo po- seliti. Fizično že izčrpane, nas je držala pokonci edino še ta misel, da se vračamo domov z nepozabnimi utisi, ki so se vrstili pred nami kot v filmu. SARAJEVO Ce bi hotel opisovati pot do Sarajeva, ki je vredna bogov, ne bi bilo dovolj prostora. Zvečer 21. avgusta nas je sprejelo Sarajevo, a sedaj skromno. Prišli so nas čakat le rojaki. To smo tudi želeli. Pot, ki smo jo izvršili v skoraj 14 dneh, je bila v resnici nadvse naporna in vračali smo se preko Sarajeva le zato. da izkoristimo čimbolj povratek in da si ogledamo to naše najlepše in najpestrejše mesto. 2e prvi vtisi, ki smo jih dobili zvečer ob pogledu z vlaka, ki se spušča z višine v mesto, so bili očarljivi. Drugi dan pa smo si razgledovali mesto kljub dolgi poti z največjo vztrajnostjo. Ponovno se nam je vtisnilo prepičauje. da našim ljudem ni treba drugam. Tudi pri nas imamo več kot dovolj znamemtositi in krasot. Kdor misli, da ima to samo Italija, Francija alj Švica, greši nad svojo domovino. Večera v Sarajevu nismo priredili, čeprav je bila to srčna želja tamošnjih rojakov. Naši pevci so bili tu že popolnoma izčrpani. Naravi se ni dalo zaporstavljati in obljubili smo jim, da se vrnemo k njim. sveži in z veselo pesmijo... ž. J. ♦ Ljubljana, 24. avgusta 1933. Tretjo noč nas je vzel vase Wapon in nas peljal iz Sarajeva proti domu. Kratek počitek in okrepčilo v Slav. Brodu, en pogled na Zagreb in nato — bela Ljubljana, v svojem večnem miru in počitku. Uspeh je tu, kljub morebitnim malenkostnim in popolnoma neizogibnim neprili-kam. Dol od Broda, preko Osijeka, Beograda. Niša in Skoplja je svet jasno dokazal, da živi tam bolj kot kje, misel o naši zasužnjeni zemlji, misel o veliki krivici nad narodom in človekom, kj jo mora bližnja bodočnost popraviti in — maščevati, ž. j. PRAVO DARILO! Zlato polnino pero od Din 50,— dalje, dijaška peresa od Din SR,— 'dalje. Popravlja peresa vseh znamk: LJUBLJANA - MARIJIN (vogal Wolfova) TRO ISTARSKI SREDNJOŠKOLCI VRATILI SU SE SA KRKA Mjesec dana mora i sunca u oslo-bodjenom dijelu Istre — Dvije akademije — Posjet dru Dinku Trinajstiću u Vrbniku Kaiko smo već javili, vratili su se nedavno sa Krka i naši srednjoškolci pitonici 1 pitomice Djačkog internata iz Zagreba. Mjesec i više dana njihova boravka u Krku proteklo je u znaku najugodnijeg mladenačkog raspoloženja i vedrine, što se nalaze svoji medju svojima, u sredini koja razumije njihove potrebe i njihovu bol što ne mogu biti kod svojih kuća negdje na istarskom žalu ili po roditeljskom okrilju rodnog mjesta u kojem drugom kraju Istre. Mjesec dana kupanja i sunčan ja na Krku ira tlu slobodnog dijela Istre, bila je za njih stoga veUka radost i užitak. Vratili su se u Zagreb, pod vodstvom upravitelja internata prof. De-marlna, pocrnjeli od sunca .i mora, okrepljeni i ojačani tjelesno i preporo-djeni duševno, spremniji za daljnji svoj rad u školi, koji ih sada čeka. Istarskim srednjoškolcima '•n Krku išao je naročito na ruku direktor krčke gimnazije g. Fran Nakić-Vojnović, koji ih je ujedno kao upravitelj Djačkog internata u Krku primio u Internat,, gdje su se osjećali kao u svojim domovima. Ekonom Djačkog internata g. Mavinculić takodjer je zadužio naše srednjoškolce. Vrijeme svoga boravka u Krku naši su srednjoškolci upotrijebili, osim na odmor i razonodu Još i na koristan rad. Tako su u zajednici sa krčkim sokolom priredili dvije akademije, u Mallnskoj 16 augusta a par dana iza toga u Krku. Obje akademije doživjele su veliki uspjeh, te je na njima izveden lijep 1 dobro uvježban program, što ga je sa dja-cima spremio načelnik sokola u Krku Uravić. Priredba u Mallnskoj doživjela je neobično spontani uspjeh. Krčke i istarske sokole pozdravio je na početku akademije starješina bivšeg sokola u Mallnskoj g. Tončič, Istakao je da je osobito sretan što može pozdraviti so-kole-Istrane. Na pozdravu Je zahvalio načelnik r starješina sokola u Krku g. Kraljić. Akademiji Je prisustvovao osobito lijep broj Cehoslovaka koji su se nalazili u Mallnskoj na ljetovanju. Svoje razumijevanje i simpatije do Istre manifestirali su Cehoslovaci, a s njima naravno 1 domaći narod, i kod ispraćaja krčkih sokolaša. Masa naroda na rastanku, prije polaska parobroda oduševljeno je pozdravila sokole i klicala Istri. Prof. Demarin, upravitelj Djačkog internata zahvalio se lijepim govorom Mallnšćanima 1 Česima na njihovom brojnom sudjelovanju kod akademije i ispraćaja. Pokazao im je na Učku, koje se silhueta ocrtavala na nedalekom večernjem horizontu, kao na simbol današnje podj armijenosti Jugoslavena u Istri koji očekuju svoju slobodu. Njegove riječi ostavile su na sve prisutne duboki utisak. Sokolska akademija u Krku doživjela je Isto takav uspjeh kao i ona par dana prije u Mallnskoj. čitav Je nacionalni Krk sudjelovao tom prilikom kod ove uspjele manifestacije. Naši srednjoškolci poduzeli su za vrijeme boravka na Krku i nekoliko manjih izleta. Tako su pod vodstvom ekonoma g. Frana Poščića posjetili u Vrbniku starog istarskog borca, senatora dra Dinka Trinajstića, koji ih je najtoplije primio pred Svojom kućom, na kojoj se vijala istarska zastava. Tronutim glasom pozdravio je istarsku omladinu ugledni i zaslužni starina Istaknuvši da se danas u Istri ruši sve ono, što su on i drugovi radili, ali zato omladina ne smije klonuti nego treba jače prionuti na rad i pripravu za bolju budućnost rodne Istre. U Vrbniku djaci su pregledali i znamenitu Vltezi-ćevu biblioteku, koja ima naročito zna-čeneje za noviju povijest Istre. Mladim srednjoškolcima za njihova boravka u Krku pružila se medju ostalim i prilika za razgledavanje Kr. ratnog broda »Dubrovnik« dok je bio u krčkoj luci. Na brodu su bili primljeni vrlo susretljivo te su u tančine razgledali »Dubrovnik«, njegov uredjaj i pojedinosti koje-su ih na brodu zanimale. Iz Krka donijeli su naši srednjoškolci u Zagreb fizički oporav i mnogo duševne snage, potrebne u njihovom daljnjem radu i razvitku. ŠALJITE PRETPLATU ! STRANA 6, »ISTRA« Djeci za školu — cipele TALIJANSKA SREDNJEEVROPSKA POLITIKA I TRST Interesantne informacije engleskog lista Rimski dopisnik londonskog lista »Daily Maila« javlja ove pojedinosti, koje su o planovima Mussolinija za otklanjanje privrednih teškoća u Madžarskoj i Austriji, izazvale u Londonu senzaciju. U pregovorima, koje je Mussolini imao sa Gdmbosom i Dollfussom, došlo je do sporazuma o ovim mjerama: 1. Italija ustupa Austriji slobodnu zonu u tršćanskoj luci. 2. Austrija stvara trgovačku mornaricu, koja će ploviti pod austrijskom zastavom, a čije će glavno sjedište biti u Trstu. 3. Austrija će koncentrirati svoju prekomorsku trgovinu po mogućnosti u Trstu, koji će služiti i kao polazna luka za austrijsko iseljivanje. 4. Italija priznaje austrijskoj robi prilikom uvoza u Italiju preferencijski postupak. 5. Italija će pojačati uvoz iz Austrije na taj način, što će sve talijanske ustanove pod kontrolom države biti obvezane, da u prvom redu podmiruju potrebe iz Austrije u robi, koju Italija mora inače uvoziti. Sporazum sa Madžarskom osim sličnih tačaka sadržava i odredbu o specijalnom postupku s madžarskom uvoznom robom. Italija se pored toga obvezuje, da će preuzeti cjelokupan višak prihoda kukuruza, u koliko ne bi mogao biti prodan u druge zemlje. Tako Italija namjerava da Austriji I «f* Ernest Kaglavaris^l sporazum neće biti samo od privrednog značenja, nego da će imati i važne političke posljedice, jer su ugovori takove prirode, da će se Madžarska i Austrija ubuduće jako orijentirati u pravcu Italije. Mussolinijev je plan, kaže dalje »Daily Mail«, da uvuče druge podunavske zemlje u taj sporazum, da bi se na takav način za Austriju i Madžarsku stavio privredni sistem, koji im je potreban i povoljan. PROMET TRSTA I DALJE PADA Trst, augusta 1933. — Objavljene su statistike o prometu tršćanske luke u mjesecu julu ove godine. U prvih sedam mjeseci ove godine čitav je promet tršćanske luke iznosio 17,115.044 kvintala, a u prvih sedam mjeseci lanjske godine 20,829.190 kvintah. Razlika, i to na manje, vrlo je velika! Dne 26. o. m. umro je naglo u Metlici tamošnji sreski načelnik i banski savjetnik g. Ernest Karlavaiis, rodom Istranin iz Ka-stva, vrlo poznata i popularna ličnost u našim istarskim redovima. Pogodila ga je kap. Pozvani liječnici dr. Kodra i dr. Omahen vidjeli su odmah da nema pomoći, i preminuo je. Pokojni Karlavaris pobolijevao je već duže vremena, ali njegovo stanje nije zadavalo zabrinutosti do nedavno, kad se je njegova bolest iznenada pogoršala i svršila smrću. Pokojni E. Karlavaris rodjen je u Ka-stvu u uglednoj porodici 1881. godine. Pok. Vjekoslav Spinčić bio mu je ujak. Po svršenim školama služio je neko vrijeme kod pokrajinske vlade u Trstu, gdje je bio općenito poznat kao izvrstan činovnik a u našim slavenskim krugovima poštivan zbog svog patriotizma koji je svagdje isticao, službovao je u Parizu i na Krku, gdje je doživio tri puta promjenu državne vlasti. Poslije rata prešao je u službu Jugoslavije, te je službovao u raznim mjestima, kao sreski načelnik u Sušaku, u Novom, u Delnicama, pri banskoj upravi u Zagrebu i konačno kao sreski načelnik u Metlicj, na koju je službu postavljen kao odličan up-ravnj činovnik, jer je to bio novi srez koji je trebalo sasvim iznova organizovati, što je pok. Karlavaris izveo na sveopće zadovoljstvo i svojih pretpostavljenih i naroda. Neko je vrijeme ranije službovao u SI. Požegi, .gdje je. dosegap višak u svojoj karijeri kao namjesnik velikoga župana. U Primorju pok. Karlavaris bio je vrlo dobro poznat i susretan sveopćim simpatijama i poštivanjem, a svuda gdje je služio ostavio je najljepše uspomene kao rijetko koji upravni činovnik. On je znao i u svojoj službi i van nje spojiti i autoritet i Ijuba- kraju na Cologi i drugdje bilo je mnog® uapšenih. Prilikom vježba upotrebljavane n takodjer nove vrsti kaverna, koje su pf ------------------ i sljednjih godina gradjene po' čitavo znost i susretljivost, i pokazivao je uvijek I Hrušici, trnovskem kraju i oko Idrijo ljubav i razumijevanje svih potreba naro- I se kaverne grade i dalje, da koji mu je bio povjeren. Nije bio kan- u za.l0gu namjeravaju izgraditi pod' celarijski čovjek, nego čovjek naroda, koji ^Jezničku postaju, koja će spa- se je neprestano kretao medju narodom i "S-t 9ep5V?nom 1 da^e V0^ brinuo za sve njegove potrebe, potičući i „ £w™* te- Zalt>?' , provodeći rješenje svih važnijih pitanja, i elektrRSnu^enShi13^ Izgradltj. P°l' upravo žbog takvog shvaćanja svoje služ- I SU sagraSll1i i! “taft z0,Pl„°Soi fc'sSa gj«? ST81»» AAo1 VSk". ÌS$S žaiSVod “š ar,jz“vula ,e « ',e sf Ma da je tamo bio relativno kratko vrije- verna je dosad okruglo 18 me, bio je veoma voljen i poštovan. To se Osim kaverna su ove godine izera-moglo opaziti po sprovodu, a i po članci- dili u Hrušici 15 kilometara nove ceste, ma, koji su u povodu njegove smrti izišli u Upravo dovršuju cestu izmedlu Vodič® ljubljanskim listovima »Slovencu« i »Ju- C.ent' nad Colom. Ova je cesta 3 metra tru«. U tim se člancima zanosnim riječima široka. Drugu cestu rade iz Podkraja 11 govori o njegovim vrlinama i zaslugama Predžamo, a treću iz Podkraja direktn® Za ^rod-, . prema Vipavi. U svemu je u tom kraj« Od našeg emigrantskog društva »Krn« zaposleno 2000 talijanskih radnika za srez Cernomelj i Metlika primili smo —-------- obavijest o smrti načelnika Karlavarisa — VEf,IK,E VOJAŠKE VAJE PRI GORIC1 On je bio član »Krna« i bio je vrlo zaslu-1Jr 15 avgusta 1933. — (Agisb žan za društvo. U dopisu se opisuje spro- ll.ratl!dm so se vršile na ozemlj« •--> *- ’• • - P-Je spro lod Gorice do Podbrda velike vojašk® vod, koji je bio vrlo velik, da Metlika nile 1ro,aDraa velike vojaSK« davno takvog sprovoda vidjela. To je do- S« l6 udeležil°. topništvo, kaz o velikom poštovanju naroda prema cua’i kol®sa^i druge vojne edini' pokojnom Karlavarisu. Bilo je mnoeo vi-1 ie }roB° nad vasmi v -ÌU' jenaca, a medju ostalima i vijenac Banske Iko3*1 do 3° vojnih letal. Voja' gove i naše Golgote, Na grobu Je izrečeno mačlnov, ki JihđaneTni više govora, u kojima se isticalo velike I nekai voiaštvn io vui^1 » ma 0 n « ' krijeposti .i zasluge pokojnika. Medju osta- šatorih. Na1 pojih^so Sedili veliko luna govorio je i pretsjednik našega »Krna* škodo, ki so jo le deloma Sfili Hud" '»»mom” iSìr" ° Karla''!ri!" ^ S?JeSMaalI“le tal Se b° Neka počiva u miru i neka mu je slava! Italija sprema rat! MUSSOLINI PONOVO PRIJETI EVROPI Značajan Rover u Cuneu INTERNACIONALNI KONGRESI U ITALIJI SLUŽE ZA PROPAGANDU FAŠIZMA. Trst, augusta. — Fašistički listovi javljaju, da će se u Veneciji od 25 augusta do. 2 septembra o. god. održati XV. kongres internacionalne studentske konfederacije. Na kongresu će učestvo-vati delegati studenata iz 30 država — Ovu prigodu upotrebit će Italija za propagandu fašizma, pa će, izmedju ostaloga, državni potsekretar u ministarskom pretsjedništvu Rossoni održati predavanje o temi »Politika i ekonomija u fašističkoj državi«. Bit će priredje-ne razne izložbe, medju ostalima izložba fašističkih GUF-a. Ova izložba obuhvatit će izložbu fašističke studentske književnosti, te se u popisu studentskih fašističkih listova, koji donose fašistički listovi, nalaze studentski listovi s ovim naslovima: »Knjiga i puška« (Milano), »Osvajanja« (Rim),.»Nova Italija« (Venecija), »Borba« (Trento«, »Napad« (Bologna), »Ateneo« (Geneva) i još nekoji sa^sličnim nazivima, veoma karakteri ------ -——»**•***, «.IVI/CAI- stičnim za duh u kojem se odgaja nova fašistička generacija. GRADEŠKO KOPALIŠČE JE PRAZNO Gradež, avgusta. (Agis.) — Naše ko-pališče je znano daleč naokoli zaradi izred-no obširne, lepe in peščene obale. Pod Avstrijo in tudi prva'leta pò vojni je bilo naše kopališče tako oblegano, da So gosti morali že mesec prej rezervirati sobe. Zadnja leta je obisk zelo pai^el' ' Vrhunec padca pa je bil dosežen letos.';Vf'eme je sicer krasno, »toplih in lepih "dhi je' kar preveč — toda letoviščalje pl lé ni! Obala je prazna in ravnotako hoteli in restavracije. Pač pa je to eden izmed tolikih »blagrov« fašističnega gospodarstva! S augusta- U Cuneu, centru pro- ?eka da mogu P°sta' Kad su livade sve raskonane i pre-Plaćali SSseljadma .Upozoravamo sve pretplaf* rtwe dužnike da smo im poseb' nim pismom poslali opametiti * cek, pa ih ul judno molimo da ** odazovu našemu pozivu i podmire zaostalu pretplatu. S Ig» Breznikar 2 Trgovina kave l čaja. — Vlastit» ffl elektropržiona i elektromlin za mljevenje. ZAGREB, ILICA BROJ 65 “ Telefon 7657