Poštarina plaćena u gotovom Dru Čermelj Lavo Dvorakova 6/II LJUBLJAN A Zagreb', 18. augusta 1933. Poleđini brol stoji 1.50 Dinara Kongres emigracije održat će se u Ljubljani 10 septembra. Taj kongres mora biti revija svih naših snaga i manifestacija naših velikih ideala. U Ljubljanu moraju sve organizacije doći složne, spremne i dobro zastupane. Ljubljanski kongres važna je etapa na našem putu. Kongres emigracije održat će se n Ljubljani 10 septembra. Taj kongres mora biti revija svih naših snaga i manifestacija naših velikih ideala. U Ljubljanu moraju sve organizacije doći složne, spremne i dobro zastupane. Ljubljanski kongres važna je etapa na našom putu. Gimio SAVEZA JUGOSILOVENSKm EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE NASA SOLIDARNOST S ONIMA KOJI KRVARE Ako se u posljednje vrijeme češće pozabavimo pitanjima, koja ne zasijecaju direktno u problem našega naroda pod Italijom, naročito kad govorimo o političkim događajima oko nas, to ne znači da smo izgubili ma i malo interesa za sudbinu naših ljudi ili da je u bilo čemu nastala kakva promjena. Naša narodna masa i zemljište na kojem ona stoji jesu okosnica našega problema i podloga na kojoj naše pitanje počiva. Za nas je to najveća realnost. Sama opstojnost našega naroda na njegovoj očinskoj grudi, njegova kratka, ali krvava prošlost od svjetskoga rata do danas, i naša vjera da će se narodna jezgra kao i dosada tako i odsada uspješno oduprijeti vanjskim nasiljima i održati u životu, jesu najpouzdanija garancija da će jednom i Julijska Krajina doživjeli temeljitu promjenu na bolje. Doduše na sudbinu našega naroda kao i dosada tako će i ubuduće utjecati razvoj političkih prilika u Evropi. No prilike se od vremena do vremena mijenjaju, a u poređenju s njima zemlja i narod na njoj pretstavljaju trajniju vrijednost, koja daleko preživljuje sve takve promjene. Pa kada o svemu tome vodimo računa poklanjajući svoju pažnju onoliko koliko le. \° Potrebno događajima u svijetu, mi to činimo samo u interesu naše stvari. Takve događaje dovodimo u vezu s pitanjem Julijske Krajine imajući u vidu da je politička strana našega problema, naročito njegova internacionalna strana, vezana s političkim položajem, oko nas. Samo u jednom hoćemo da nam se prizna pravo, što mi uostalom i moramo činiti, da naime na sve promjene gledamo sa stanovišta interesa našega naroda. To gledište nije ni usko ni jednostrano. Ono, uzevši teritorijalno, zapravo ne prelazi male granice Julijske Krajine, ali, jer se radi o narodu lišenom njegovih naj-osnovnijih prava, spada po svojoj moralnoj strani u ostala teška i neriješena pitanja sadašnjice. Zato uostalom naše bavljenje pojedinim važnijim događajima u svijetu ne nastoji biti samo površno komentiranje, zasebno i pojedinačno, već se uvijek Postavlja osnovno pitanje, koliko se time stvarno doprinosi općenitijem poboljšanju, pri čemu dakako ne skidamo ispred očiju ni za čas interese narodnih manjina. Jednako svaka naša akcija koja se ovdje sprovodi mora ići sa gledišta interesa našega naroda u Julijsko} krajini. To mova biti opći regulativ čitave naše emigrarle tako da sve što se ovdje poduzimlje dobiva svoj smisao tek po tome. Razumije Se da tu ne može biti govora o nekoj direktnoj koristi, osobito kod akcija kojih je djelovanje ograničeno unutar samoga našega kruga, no onaj potreban odnos prema narodu u Istri, Trstu i Goričkoj ne smije se ni u kom slučaju pustiti iz vida. Svi se dakako slažemo u tome da smo mi ovdje tumač i pobornik interesa našega naroda Pod Italijom, uli ako to ne bi imalo doći do izražaja u djelovanju, pa i u onim sitni-Pm stvarima, tada mi ne bismo imali pra-v° nazivali se emigracijom, barem ne u Političkom smislu. ispravan put uzet će se u našem radu, ako se uvijek ima pred očima naš seljački alemenat i zemlja na kojoj on sjedi. Iz toga odnosa zemlje i naroda mora naš pokret crPsti svoju idejnu snagu. Treba tada naše P’tanje shvatili samo malo šire, da se lako hvidi kamo ono spada u okviru evropskih Problema. U posljednje vri]eme u vezi s Političkim promjenama u Evropi njegov se Položaj ocrtava sve jasnije. Naše pitanje može posjedovati životnu snagu samo onda. ako je naše shvaćanje iznosio iz dobro razumljenih interesa živoga arodnog organizma koji je ostao na svo-Njl zemlji. Da to ne znači zidali na kakvim dzijama, nego na našoj najvećoj stvar-j?sti dokazuje otpor naroda u Julijskoj ratini, o čemu donosi »Istra* izvještaje lakoga tjedna. i. U nasiljima fašistička Italija premašila i® svaku dosadašnju praksu. Ona jednakom ^rutalnošću i ravnodušnošću izdaje dekre-e ° promjeni prezimena, službeno nalaže ^zbijanje Gregorčičeve ploče i sudski tjera a 6uòanj imanja naših seljaka. Fašizam vakim danom sve bliže dovodi zemlju rubu P°spodarske propasti, t to nama ne može ni puljski »Corriere Istriano* ni sčanski »Piccolo*. Oni doduše vrlo učtivo ,’raćaju viađi pažnju na prilike u našim rajeVima — da ima u tome tragičan pri-"Ij^k i za njih same neće da priznaju — ‘ mizerija očajno razbija tu učtivu for-“• Kao najstvarnije i najopipljivije što je uzvrat došlo s poluotoka u Julijsku Kra-Lnu jest ono nekoliko mletačkih lavova, 3 razumije se, znači smisao za lijepe ge-x A. ima u tome i simbolike. »Veli-^slvene* dakako, jer su ti darovi spo-Ući »slavne prošlosti*, ali i vrlo Witl’ V, * ^izerabilne simbolike, jer je to ipak 0 — kamen, koji se šalje u zemlju u KAZEN ZA SLOVENSKO PESEM kongres saveza jugoslovenski« K n e ž ak, augusta 1933. (Agis). Fašistični režim bi nam hotel iztrgati našo govorico, našo pesem in vse kar je pristno našega. Vendar pa kljub strogim odredbam in barbarskem postopanju, ne morejo doseči, da bi naša pesem utihnila. Tudi pri nas v Knežaku se še dobijo korajžni fantje, ki tu pa tam zapojejo na vasi. Pred kratkem pa so karabinerji zasačili pri petju tri naše fante: Slavec Ivana, Čeligoj Ivana in Milavec Alojzija. Sledila je »contavenzio-ne«. Dobili so nalog za plačilo, vsak po 150.— lir. Ker pa je petje pred 10 uro zvečer dovoljeno, so fantje vložili priziv. Odgovora na priziv niso dobili, pač pa nove plačilne naloge, s katerimi zahteva oblast od vsakega po 300.— lir. Tako' se postopa! ŠE EN DOKUMENT GORIŠKE KVESTURE Gorica, avgusta 1933. (Agis). Crko-stavec Pavšič Maks je bil že več mesecev zasledovan od goriške policije. Ko se je nekega večera vračal iz kina proti domu, sta ga ustavila na cesti dva agenta in zahtevala, da se legitimira. Pavšič jima je pokazal svojo karto d’ identità, nato sta pa zahtevala, da jima sledi na kvesturo. Tu so ga preiskali in dobili pri njemu naslove in fotografijo dveh bratrancev, ki služita vojaški rok v jugoslovanski armadi. Agentom sigurno ni bila všeč fotografija dveh jugo- Pavšič je pa zahteval, da mu vrnejo fotografijo, nakar so ga pričeli agentje tako neusmiljeno pretepati, da je padel v nezavest. Zaprli so ga in šele proti jutru izpustili iz kvesture. Ves zbit se je Pavšič komaj privlekel do doma, kjer je obležal preko enega tedna v postelji. Da ne bi razburil in preplašil domače, ni o dogodku nikomur pripovedoval, vendar pa je po mestu dogodek postal znan ne samo domačim, ampak Goričanom sploh. Tako postopanje italijanske policije vzbuja čimdalje večje slovanskih vojakov in so jo hoteli raztrgati, nezaupanje v naših ljudeh. PO NAŠIH VASEH RAZSAJA GLAD Postojna, julija 1933 (Agis.) — Nova Sušica je spadala svoj čas med gospodarsko najbolje situirane in najbolj zavedene vasi v košanski fari. Danes je drugače. Mladina se je izselila, kar jo je še ostalo se je morala vdati in vpisati v razne fašistične organizacije. Kmetje so izmozgani, zadolženi in kar je najhuje — stradajo. Pol vasi je že brez kruha in to na sredi poletja, ko kmet rabi največ in najboljšo hrano. Dajatve, ki jih terjajo za občinske, dr- žavne in pokrajinske davke ter .druge prispevke, so našim kmetom pobrale vse. Vas je dolgočasna in brez življenja. Miličniki, ki imajo svoj sedež v Košani, nas stalno nadzirajo in ravno tako karabinerji. če bi jih lahko primorali, da bi tudi oni delali od jutra do večera na polju s tako mizerno hrano kot mi, potem bi sprevideli, da ne potrebujemo poleg gospodarskih in družinskih skrbi še njihovih »šikan«. GLASOVI 0 REKONSTRUKCIJI FAŠISTIČKE VLADE Trst, augusta 1933. Imenovanjem generala Balba avijatičkim maršalom Italije sazrelo je pitanje rekonstrukcije talijanske vlade, koja se sprema več nekoliko mjeseci. Povodom ove rekonstrukcije, koja će kako se tvrdi biti radikalna, fuzionlrat če se ministarstvo vojske, mornarice i avijati-ke u jedinstveno ministarstvo državne obrane. — Ovo ministarstvo preuzeti će sam Mussolini. U nadležnost ovog ministarstva stavit će se i fašistička milicija, koja je do sada potpadala pod ministarstvo unutrašnjih poslova. Ne isključuje se mogućnost, da će ovom prilikom Mussolini ponovno prepustiti ministarstvo vanjskih poslova sadašnjem talijanskom poslaniku u Londonu Dinu Grandiu. Pored predsjedništva vlade i novog ministarstva narodne obrane Mussolini će zadržati u svojim rukama i ministarstvo unutrašnjih poslova i ministarstvo korporacija. Mussolinijevom zetu Galeazzo Ciano, koji je nedavno imenovan šefom presbiroa pretsjedništva vlade, bit će proširen djelokrug rada. Položaj šefa presbiroa na temelju ove reforme odgovarat će donekle ministarstvu propa- gande, kakovo je nedavno uvedeno u Njemačkoj. Tvrdi se da će Balbo već ovih dana dati ostavku na položaju ministra avijacije, a zatim će biti imenovan šefom glavnog generalštaba državne obrane. • Pod ovaj glavni generalštab spajati će generalštabi vojske, mornarice i avijacije, kao i generalštabi fašističke milicije. Mar šalski čin koji ie podijeljen Balbu ima osobitu važnost zbog toga, što je Balbo prvi maršal koji je ovaj čin dobio za zasluge, koje nije stekao u ratu. Poznato je. da je poslije rata maršalski čin ustanovljen samo za one generale, koji su kao glavni zapovjednici talijanske vojske sudjelovali u ratu. Do sada je Italija imala maršala Dia-za i maršala Cadornu, dok je admiralu Thaon de Revelu podijeljen bio naslov pomorskog vojvode, koji je bio ravan činu maršala. Balbo je sada četvrti maršal Italije. Ovo je imenovanje uslijedilo za zaslu-K.e ^oje je stekao kao aktivni učesnik fašističke revolucije, kao organizator talijanske avijacije i kao član fašističkog kva-drumvirata koji je upravljao poznatim fašističkim pohodom na Rim godine 1922. GLASOVI 0 SUPROTNOSTI 1ZMEDJU MUSSOLINIJA I BALBA Paris, augusta 1933. — U ovdašnjim obaviještenim krugovima pronose se razni glasovi o odluci koju je u posljednjem momentu donio prilikom odlaska iz Lisabona general g. Balbo, koji je pošao sa sv°Jom eskadrilom za Rim, ne spustivši se u Mar- Jedni tvrde da je general g. Balbo odustao da se spusti u Marselju zato što ie s; Mussoliniju ovim letom pomračena slava i da je izdao naredbu da se talijanski avija- t:Čari ne zadržavaju u Francuskoj, gdje im se pripremio svečan doček. Drugi, medjutim, tvrde da je g. Mussolini dao instrukcije generalu g. Balbu da se spusti u Marselju, ali da je ovaj to odbio. I jedni 1 drugi komentarišu ovu odluku generala g. Balba da se ne spusti u Marselju i žele da dokažu da izmedju g. Mussolinija i g. Balba postoji veliko suparništvo za prestiž u fašističkim masama. kojoj sami talijanski listovi mogu registrirati kako danomice idu seljačka imanja, na bubanj, a poduzeća padaju pod stečaj. A naše ljudstvo — vječna šteta — nema -tu teatralnost smisla pa se čak i bum. vuni se i onda kada mu se kao u Dolini leoa Trsta hoće zabraniti njegovi običaji i to zauzima takve razmjere da mora iz irsm doći policija u oklepljenim automobilima da odvede mladiće u zatvor. Razlozi ovakvih pobuna, su dublji. To je bio samo povod da izbije nezadovoljstvo naroda zoog prilika u kojima živi. To je dakako jedan od najneznatnijih slučajeva, ali skala se penfe preko stradanja onih koji se u povorkama odvode u zatvore i konfinaciju i diže se do mučeništva onih koji su ubijem. Nije tome dugo što je Eržen pao od hitaca i što je nepoznati mladi Slovenac, nakon i šio su ga izmrcvarili u goričkoj kvestunA umro već drugi dan u bolnici. Tako je u Julijskoj Krajini. Fašizam je tamo na ratnoj nozi s našim narodom, najbolji znak da nailazi na tvrd otpor. Pa kada se zbog toga uzbiješne fašistički listovi, onda sami priznaju da su loš daleko od svojega cilja. Nas dakako ne tješi to njihovo pisanje, tješi nas Činjenica (ia Poznajemo svoj narod i njeaSiiu otpornu snagu bolje nego oni. Tome narodu, koji vodi nejednaku borbu izražavamo 'svoju solidarnost, i svaki čin koji izvrši u obranu svojega, golog života mi ne možemo ne-Oo odobriti. Držanje našega naroda čini da s pouzdanjem gledamo u budućnost, a faši-zam, ako misli da će u današnje vrijeme sredovječnim metodama iskorjeniti naše ljudstvo s njegove zemlje, onda je to jedna od iluzija pored drugih kojih se drži. MATKO ROJN1Ć. EMIGRANTSKIH UDRUŽENJA U JUGOSLAVIJI Svima društvima začlanjenima u Savezu emigrantskih društava: U smislu člana 6. 1 9. saveznog pravilnika I na osnovu jednoglasnog zaključka saveznog direktorija od 29. VI. ove god. saziva savezni predsjednik II. redoviti kongres Saveza iugoslovenskih emigrantskih organizacija u Jugoslaviji za nedjelju dne 10 septembra u 9 i po sati prije podne u prostorijama Delavske zbornice u Ljubljani. Dnevni red kongresa, predvidjen u članu II, saveznog pravilnika biti će slijedeći: 1. Pozdravni govor predsjednika 2. Položaj našeg naroda u Italiji u god. 1932-33 3. Položaj naše emigracije u Jugoslaviji u god. 1932-33 4. Rad saveznog vodstva I organizacija začlanjenlb u Savezu u svrhu postignuća ciljeva Saveza. 5. Apsolutori] direktoriju na predlog nadzornog odbora. 6. Izbor: a) poimenično biranje članova direktorija, b) biranje nadzornog odbora, c) biranje članova pojedinih odsjeka. 7. Opće smjernice za daljnji rad emigrantskih društava u budućoj godini. Izbor mjesta za budući kongres. 8. Odredjivauje novčanog prinosa saveza od strane društava za buduću godinu, u skladu sa brojem njihovog članstva. 9. Predloži pojedinačnih društava. 10. Eventualnosti. Upozoravamo sva društva da mogu u smislu stavka prvoga člana 9. saveznog pravilnika podnijeti svoje predloge najkasnije do 27. augusta koji bi se imali raspravljati na kongresu. Istovremeno s predlogom mora se podnijeti još 35. prepisa Istog za sva društva učlanjena u Savezu. Prepise tih predloga poslati će pretsjednlk pojedinim društvima na znanje i na pretres najkasnije do 3 septembra. Upozoravamo sva društva da se glede roka za predlaganje predloga točno drže ovih uputa kako ne bi zakasnili sa podnašanjem predloga kako se je dogodilo u nekim slučajevima prilikom lanjskog kongresa, jer se o tim zakašnjelim predlozima ne može rješavati redovitim putem. Skrećemo pozornost svim učlanjenim društvima na odredbu člana 5. saveznog pravilnika koja govori o delegatima za kongres. Društva do 100 članova šalju po 2 delegata, od 100—500 tri delegata, od 500 četiri delegata. Nije potrebno da su delegati članovi dotičnog društva, nego mogu biti i članovi kakvog drugog emigrantskog udruženja. Jedan delegat može imati više mandata. U punomoći moraju biti navedena točno imena delegata kao i broj glasova, koje dotični delegati zastupaju. Upozoravamo na ovo kako ne bi nastali kasnije nesporazum-ci kao na lanjskom kongresu. Vodstvo Saveza pozivlje na kongres naravno ne samo delegate pojedinih društava, nego i sve ostale emigrante pozivlje, da po mogućnosti prisustvuju kongresu kao sln-šaocl. Vodstvo Saveza će još naknadno izdati upute u koliko one budu potrebne. Bratskim emigrantskim pozdravom Pretsjednlk: Dr. Ivan Marila Čok v. r. VELIKA PRIREDITEV »SOČE« V CELJU 10 SEPTEMBRA. Naša »Soča« v Celju jc dala pobudo za veliko prireditev, ki se bo vršila dne 10. septembra t. 1. S Sočo boste sodelovali tudi podružnici Jadranske straže in Ciril Metodove družbe. Že na predvečer bo primerna predstava v gledališču, drugega dne, v nedeljo pa se bo vršil ma-nifestacijski in propagandni spored na Glaziji, O vsem bomo še poročali. ZAPLJENA NAŠEG LISTA Posljednji broj našega lista (br. 32 cd 11 augusta) bio je zaplijenjen. Upozoravamo na to pretplatnike, koji nisu lista dobili. »Službeni list«, koji izlazi u Zagrebu kao prilog »Narodnih Novina«, u broju od 12 augusta donosi ovaj dekret: »ZABRANJENO RASTURANJE I PRODAVANJE Državno tuiioštvo u Zagrebu zabranilo je naredbom od 11 augusta 1933 godine broj Kns, 1981 — 1933 na osnovu cl. 19 zakona o štampi rasturavanje i prodavanje povremenog tiskopisa »Istra« br. 32 od 11 augusta 1933, koji se stampa u Zagrebu«. g CZ1-..-n..-." -T. -■' ■ ---!,-■ . EMIGRANTSKO DRUŠTVO „KRNf< za sreza Črnomelj in Metlika je o priliki emigrantskega tabora v Črnomlju prejelo kraljevo zahvalo sledeče vsebine: Bled, 6. Vm. 1933.-Gospodine Martelanc! Njegovo Veličanstvo Kralj blagovo-leo je primiti pozdravni telegram sa skupa emigranata Julijske Krajine održanog u Črnomlju i narediti mi da Vama i ostalima izjavim zahvalnost na izjavama vernosti i odanosti. Maršal Dvora. ♦ Društvo se zahvaljuje vsem, ki so na kateri si bodi način pripomogli tako lepemu moralnemu uspehu našega tabora. Zahvaljujemo se občinskemu odboru, županu g. Miillerju, domačemu duhovniku, ki nam je rade volje daroval mašo v spomin padlim žrtvam, trgovcu g. Martinu Plutu, ki nam je dal na razpolago potreben lesni materjal, črnomaljskemu Sokolu za naklonjenost. — Dolžni smo zahvalo pevskemu društvu »Triglav« iz Karlovca, »Taboru«, iz Ljubljane, »Soča« iz Celja in ostalim društvom, ki so nam pomagala. Posebno zahvalo izrekamo g. dr. Dragu Marušiču, banu dravske banovine, banovinskemu svetniku in ravnatelju za rude in kovine! g. Evgenu Lovšinu za plemeniti dar in naklonjenost, g. Gvidu šetina, ravnatelju tvornice v Jaršah, ter občinstvu Bele Krajine. Društvo izreka zahvalo pretsedniku saveza emigranskih udruženj g. dr. Ivan Marija čoku, in mu izroča istočasno spominsko ploščo. Z emigrantskim pozdravom »Km«. BESEDA PO TABORU Zgodovina nas uči, da so Nemci vedno silili proti vzhodu in jugu na slovansko ozemlje. Trije Nemci: Friderik Veliki, Marija Terezija in ruska carica Katarina II., ki je bila rojena Nemka, so si razdelili Poljsko in šele po svetovni vojni je strašno preizkušena Poljska zopet dobila svoje zemlje in svojo državo, kar mora odobravati vsak pošten in moralno čuteč človek! — Kaj so delali Nemci in Madžari s Slovani v Avstriji, nam je še vsam v predobrem spominu in ni ga poštenega in o razmerah prav podučenega človeka na svetu, ki ne bi odobraval razbitja krivične avstroogrske monarhije! — Nemci in Madžari, ki so se pred vojno vrinjali na slovansko ozemlje in od katerih je še danes ostal ogromen del, uživajo neokrnjeno manjšinsko pravo, — Slovani pa, ki so po vojni ostali ie na svoji lastni zemlji in ki bi bili morali pripasti svoji slovanski državi, so danes pod Nemci in Madžari brezpravni sužnji. Vsled teh objektivnih konstataciji so Slovani pod Nemci in Madžari tisti nesrečni element, ki bi moral prvi in največ vpiti po reviziji mirovnih pogodb, — vidimo pa, da Madžari in Nemci, ki so se vrinili na tuje slovansko ozemlje ter imajo tam vse majšinske pravice, po krivici zahtevajo zase revizijo. Revizijo pa Jorcira narod, ki je še najmanj opravičen, da jo podpira in to so Italijani. Oni so si osvojili popolnoma čisto slovensko in hrvatsko ozemlje, na katerem so samo zapadna, obmorska mesta laška, h katerin spada ozek pas, ki je naseljen z Italijani. Oni so podjarmljenemu narodu obljubili več kot majšinske pravice, obljubili so, da mu bodo dali vsega in da mu bo godilo mnogo bolje kot pod Avstrijo. Ali fides romana nulla fides in danes je naš zasužnjeni narod oropan svobode in vsega kar je imel, izpod dežja ni prišel pod kap, ampak naravnost v neznosen pekel! Zato lahko trdimo, da ni revizija nikjer tako upravičena in tako nujno potrebna, kakor ravno na P rimo reke mili Prepričan sem, da bi Madžari in tudi Nemci ne tiščali toliko na revizijo, ko bi že Francesco Nitti v svoji knjigi toliko ne miloval po mirovnih pogodbah tako prizadetih Nemcev in Madjarov. Rad bi videl, ko bi bili Nemci zmagali, kakšne pogoje bi bili oni diktirali! Prav gotovo vsaj dvakrat težje. Dokaz temu nam je sloviti brestlitov-ski mir! Za Nittijem je došel Mussolini. On hoče postati velik in silno slaven in to na račun Slovanov, katere iz dna svoje duše tako strahovito sovraži. Ker se pa sam ne upa nad Slovane, zato si je dobil zaveznike Madjare in Nemce in vsi ti, ki so bili navajeni, da so tako udobno živeli od slovanske tlake, ti junaki sedaj hlepijo, zopet po tujem slovanskem življu, da bi ga iznova trli in drli — in ta roparski, imperijalizem, to revizijo podpira v prvi vrsti Mussolini, ki je s svojimi večnimi intrigami največ kriv srednje-evropske zmede in napetosti, — a groznega pekla, ki so ga Lahi ustvarili na Primorskem, ta slavni mož ne vidi! Ali hočete na svetu več e ga protislovja kot je to?! Zato iz dna svoje duše pozdravljamo sijajen uspeh tabora v Črnomlju, njegove vnete govornike, nepopisno navdušenje navzočega naroda in v glavnem sprejeto resolucijo. Pa ni dovolj, da je bila ta utemeljena resolucija tako navdušeno sprejeta. Ta resolucija je zdravo zrno, polno resnic in naj-upravičenejših zahtev, zato pa mora tudi vsiditi in obroditi zaželjeni sad. Da se pa to zgodi, naj naše požrtvovalno vodstvo emi- RESNICA 0 „ZMAGI” Italijani so neprekosljivi mojstri v preobračanju dejstev, če je stvar bela, jo slikajo črno in narobe, kakor pač kaže, tako se Lah laže in konečno celo sam Véhije svojim še tako kosmatim lažem! Tako je tudi s tisto proslulo be-nečansko zmago »vittoria veneta«, ki je kakor pišejo, ubila Avstrijo ter je poče-tek nove evropske epohe! Sam Mussolini poveličuje to zmago v deveta nebesa ter oslanja svoje trditve na strokovnjaške iz j a ve strategov,, ki morda niso bili niti na fronti ter so o tej »slavni« zmagi samo čitali ali pa slišali pripovedovati. če pa je bil tam kak strokovnjak ter sodi o zmagi tako, kakor pišejo Italijani, potem je ta mož slab strateg, ali pa je o tej »zmagi« samo sanjal! Sam sem bil na laški fronti in zato mi težko dene, ko čitam take budalaste tirade o tej čudni zmagi, o kateri sem že večkrat govoril s tedanjimi tovariši, ik so bili z menoj ob Piavi — in vsi se kar za glavo prijemajo ter se čudijo, kako morejo Lahi označevati tisto polomijo kot zmago. Tu je res treba posebne fantazije in špekulativnega duha za kovanje kapitala iz — niča! Ko bi stvar ne bila tako tragična, bi se človek iz srca smejal tem laškim pajaca-dam. Kot vojak, ki sem bil ves čas po kobariškem polomu ob Piavi, hočem objektivno povedati, kako se je vse v resnici vršilo. 3. nov. 1918. so nam razglasili naredbo, da je nastopilo premirje. Po tolikem trpljenju smo bili vsi nepopisno veseli. Vsak je mislil samo na svoj dom in niti na um ni nobenemu prišlo, da bi se še nadalje bojeval. Vsled tega ni bilo več nobenega boja — in kjer ni bola, tam prav gotovo ne more biti ni-kake zmage. Naša boja sita, trudna in gladna armada je Lahom obrnila hrbet ter se je odpravljala domov. S tem je avstrijska armada prostovoljno in brez boja Lahom odprla vrata, katerih prej Lahi niso mogli odpreti in tako so junaški Lahi dobili prost pohod proti vzhodu. Kar sedaj povem, je važno ter mislim, da zadenem pravo. Italijani so se bojevali tri leta in pol in njihov vidni uspjeh je bil — Kobarid! In mislili so, kako bi to sramoto vsaj deloma oprali. Rekli so: Poskusimo, saj naši ljudje radi verujejo... In poskusili so, PRI VIHORIO VENETU . ali to je jako značilno za njih toliko poudarjano 2000 letno kulturo! Za bežečimi Avstrijci so Italijani streljali in bombardirali, kakor da bi nastal sodnji dan in kar je bilo najbolj nerazumljivo in za njih »visoko« kulturo značilno, je bilo to, da so obkoljevali cele polke avstrijskih umikajočih se, neoboroženih vojakov ter jih po nepotrebnem vlačili kot vojne vjetnike v Italijo! V vojni lovijo jetnike zato, da jim onemogočajo nadaljno borbo proti sebi in s tem slabijo sovražno armado. To ima svoj pameten in smotren smisel, — a loviti izmučene vojake, ki komaj čakajo, da pridejo domov, — tirati vojake v jetništvo, ki so se izjavili za premirje, je nesmiselno in zločinsko delo. Ali Italijani, ki znajo biti še oho-lejši od samih Nemcev, so hoteli imeti vojne trofeje v dokaz lastnega junaštva, mogočnosti in slave — in le iz tega nečimernega in ogabnega napuha ter sadistične maščevalnosti so nagnali v italijanske tabore okoli pol milijona po vojni izmozganih in bednih ljudi, ki naj tvorijo bistvo in jedro »preslavne« benečanske zmage! To je bil »najveći čin« italijanske armade v dobi treh let in pol! Zares brezprimerno junaštvo! Tabori za te nesrečnike so bili v.zimskih mesecih na prostem, v dežju in snegu so trepetali ubogi ljudje raztrgani, na pol goli in gladni! Traktirani so bili brezsrčno in brezvestno, slabše od živine. Slabcjši so obolevali in mnogo, mnogo jih je pomrlo! Ta nepotrebni, frivolni in kruti čin laške vojske nad umikajočimi se Avstrijci je očiten dokaz, da današnji Lahi so brez vsake srčne kulture — in ta njih nečloveški, podli in najsramotnejši zločin nad neoboroženimi vojaki y premirju — to je tista namišljena in velikanska »zmaga — vittoria veneta«, ki je stokrat sramotnejša od kobariškega strahovitega debakla! To so gola dejstva o »benečanski zmagi« — »vittoria veneta«, ki ni prav nikaka zmaga, — pa naj Lahi pišejo o njej, kar hočejo. Razsodnih ljudi s tendenci j oznim zavijanjem in šemi j en jem resnice ne bodo premotili. S tako sramotno »zmago« naj se pred svetom skrijejo ter naj o njej raje lepo molčijo! — Bivši bojevnik na Piavi. Organizatori izložbe, koji su joj dali ovaj modernistički lik, osjetili su i sami da će mu se mnogi posjetilac začuditi. Ali, oni kažu u svojoj uvodnoj riječi da ova revija nije mogla da se dade drukče nego u tipično modernim salama i salonima, u jednom stilu koji je u skladu sa umjetničkim nastojanjima naših dana, u arhitektonskoj i plastičnoj klimi aktuelnog vremena. Pa, ipak, i onda kad se zna ova njihova argumentacija, ostaje u izvjesnoj mjeri utisak nečega grubo današnjeg, lišenog svake monumentalnosti. Docnije kad se prođe sva izložba i kad se izvadi jezgro iz ljuske, onda se vidi koliko su veliki majstori inscenacije aranžeri ove izložbe. Politička istorila Italije i fašizma i njihova veza sa ranijim događajima prikazana je u cijelom nizu sala sa vrlo oskudnim materijalom. Novinski izrezak, poneki do-kumenat, mnogo fotografija, grafikoni i statističke table — to je materijal iz koga je trebalo dati sliku talijanske istorile od 1914 do Mussolinijevog pohoda na Rim. Trebalo je iz labilnih i efemernih elemenata dnevne kronike izvaditi ono što ima pečat istori je ali istovremeno sačuvati epizodu, anekdotu i detalj koji imaju draž realnosti. Aranžeri nisu htjeli da izložba ima samo karakter obične manifestacije nego da izrazi volju i snagu režima. Ta volja 1 snaga može da se izrazi naravno, samo u ličnosti Mussolinija. I zato je on i ovdje centralno lice — Dux-Lux. Sve što je na ovoj izložbi, sve je za njega i zbog njega, kao što je i u svakoj prilici života. Kult njegove ličnosti, koji se gaji sistematski i sa planom, treba da ojača fašizam u srcima njegovih pristalica, da napravi od njega vjeru po primjeru boljševizma. Za nas Jugoslovene je jubilarna izložba fašizma od posebnog interesa. Fašizam se je rodio u ratu, pustio prve klice u samom početku i ima otuda veze sa događajima koji su prethodili velikom evropskom sukobu. Fašizam smatra, a to je na ovoj izložbi jako podvučeno da je rat stvarno počeo sa au-stro-srpskim konfliktima od aneksije Bosne 1908 preko balkanskih ratova 1912 do 1914, koja je obilježena sarajevskim atentatom. Zato se na ulazu u ovu izložbu dokumenata iz vremena porođaja i razvitka fašizma, nalaze na prvom mjestu dokumenti iz vremena aneksije, balkanskih ratova i, prije svega, iz Sarajeva 1914. Sa prvog paravana gledaju u posjetioca velike, vjerno reproduko-vane glave Gavrila Principa, Danila Iliča i Nedeljka Cabrinovića, a ispod njih velika fotografska snimka Princi-povog mosta iz 1914, u momentu kad policajci vode Principa, poslije izvršenog atentata, u policijski zatvor kod opštine«. FAŠISTIČKI ZBOR U MATERIJI. Materija, augusta 1933. — Pretprošle nedjelje priredili su ovdje fašisti veliki fašistički zbor, na koji su bili dotjerani ne samo članovi raznih fašističkih organizacija, nego i naš narod. Došao je federalni tajnik s Rijeke Gherbaz (Grbac). Održani su mnogi govori, u kojima se je veličala Italija i fašizam, koji je, navodno, usrećio naš svijet, a pale su mnoge uvredljive riječi na račun našeg naroda i Jugoslavije- VELIKA FAŠISTIČNA SLAVNOST. Knežak, avgusta 1933. (Agis.) — V nedeljo 6. t. m. se je vršila v n. Bistrici nekaka fašistična slavnost. V Knežaku so zbrali vse fašiste, piccole Italijane, ballilo, avangvardijo in sploh vse kar premorejo ter odvedli na to slavnost v Bistrico. Ker se jim je pa zdelo, da jih je še vedno premalo, kljub temu, da so zvlekli skupaj vse, so prisilili tudi delavce, ki delajo pri utrdbah v Snežniškem gozdu. O slavnosti sami, bomo še poročali. POLOŽAJ LADINA U JUŽNOM TIROLU U Južnom Tirolu dijeli Nijemce Talijana pojas Ladina. Oni su doduše u etničkom pogledu Romani ali se ipa^ znatno razlikuju od susjednoga talijanskog stanovništva. Fašizam, koji u Tirolu sprovodi nasilničku akciju da as1' milira Nijemce, ne dopušta ni Ladini-ma da se u bilo kojem pogledu razvijaju samostalno u svojem pravcu. E>a se što prije postigne uniforman talijanski karakter čitavoga Južnoga Tirola, fašizam zabranjuje Ladinima upotrebu njihova jezika i u crkvi. Ladinsko stanovništvo i svećenstvo, u koliko je la' dinskog porijekla, odupire se tome. SLOM BANKARSTVA Trst, augusta 1933. U jednom ^ prošlih brojeva javili smo o slomu »Banche del Trentino e dell Alto Adige*-Banka je imala podružnice i u nje' mačkom dijelu Južnoga Tirola pa njenim slomom bili pogodjeni i nj6' mački ulagači. Banka je zatražila P0' ravnanje i dobila ga uz uvjet da ulaga čima isplati 55 postotaka. Na prvi P” gled dosta povoljno, da nisu tu Još neki daljnji uvjeti. Banka će naime 0 tih 55 postotaka isplatiti 10 po sto prvih šest mjeseci, drugih 10 po s\„ nakon godine dana, daljnjih 10 po SY;, u vremenu od 18 mjeseci i na kon^ onih zadnjih 15 po sto bit će ispide® no u roku od četiri godine. Dakle V° lako u malim dozama kao lijek bole» nlku... MILICIJA JE REDOVITA VOJSKA Javili smo, da je ministar vojske Gaz-zera napustio svoj položaj i da je ministarstvo vojske preuzeo sam Mussolini. Tim povodom ističe se, ' da je glavni motiv toj promjeni u tome, što još uvijek postoje nesuglasice izmedju milicije i redovite vojske i da je Gazzera bio protivnik milicije, pa je zato morao da — ode. U povodu tih glasova sjećamo se interesantne debate, koja se održala prošlog mjeseca marta u rimskom takozvanom parlamentu. Na sjednici od 16 marta, prema stenografskim bilješkama, koje nisu objavljene u štampi, nego samo u službenim izdanjima parlamenta, došlo je do žučljive debate o ulozi i značenju milicije. Poslanik Cray, čovjek iz vodstva fašizma predbacio je ministru vojske Gazzeri, da ne polaže dovoljno pažnje predvojničkim tečajevima, koje vodi milicija. Gray je tom prilikom rekao: »Postoji izmedju vojske i milicije nešto, što bi se moglo nazvati nepovjerenjem? Na svaki način to spriječava da izmedju te dvije snage, koje moraju biti jedinstvene, dodje do prave fuzije«. — Gray je tom prilikom, s namjerom, da dokaže, kako Gazzera nema povjerenja u miliciju, iznio, da je Gazzera zatražio, da se na talijanskim željezničkim stanicama uvede još trideset i sedam vojničkih ispostava, ma da na tim stanicama već postoje komande milicije, koje mogu da vrše služ- bu, za koju Gazzera traži svoje institucije. Gray je naglasio tom prilikom: »Zar milicija nije zadojena jednakim vojničkim duhom kao i redovita vojska? Gazzera le na to pokušao da odgovori, da je on vojničke ispostave tražio u svrhu transporta rekruta, a Gray mu je predbacio: »A zar milicija nije dovoljna za tu službu?« Gazzera se izvlačio, da su vojničke ispostave koje je on tražio imale biti kratkotrajne, a sekretar stranke upao mu je u riječ i rekao mu, da ne bi smjele postojati ni jedne minute, kad već postoji milicija. Komandant milicije Terruzi je u toj interesantnoj debati, koja je bila izražaj značajnog, napetog raspoloženja izmedju vojske i milicije, rekao ovu značajnu rečenicu: »Treba se odlučiti: Ili vjerujete miliciji ili ne vjerujete!« A Starace je nadodao: »Dileme nema! Treba vjerovati!« Gray je u nastavku debate istakao, kako Gazzera nije dao miliciji, kad je to tražila-, dovoljno sredstava za antiavionske manevre. Ono što se tražilo od ministarstva vojske nije stizavalo... Osnovala se antiavijonska milicija, a ministar vojske onemogućuje manevre tim specijalnim trupama. Sjetili smo se na tu debatu u parlamentu i na temelju tog interesantnog dvoboja riječima čini nam se sasvim moguća verzija, da je Gazzera pao zato, jer je' došao u sukob s milicijom. GAVRILO PRINCIP NA RIMSKOJ FAŠISTIČKOJ IZLOZBI Prikaz izložbe u sarajevskom jugoslovenskom listu G. Viktor Rupčić opisuje^ u »Jugoslavenskom Listu« rimsku fašističku iz-ožbu, pa med ju ostalim veli: »Stara palata, Palazzo dell’ Esposi-done, u kojoj se redovno održavaju iz-ožbe u Rimu, odmah do velikog kviri-aalskog tunela, sa fasadom na jednu x! najprometni]ih rimskih ulica, sasvim je izmijenila lice i unutrašnjost. Seti ri velika liktorska snopa blistaju na ilaznim stepenicama na kojim stoje stalno, od jutra do mraka, fašistički nilicioneri sa kacigama na glavi i puščama prebačenim preko lijeve ruke. Starinska palata dobila je sasvim nodemistički, gotovo reklamski izgled . odudara po tome oštro od svoje oko-ice. Ovog puta je u njoj izvjesno naj-□rlginalnija izložba od sviju dosadaš- njih: Mostra della Rivoluzione Fascista (izložba fašističke revolucije). Režim je svoju desetgodišnjicu proslavio raznim svetkovinama i slavama, a ova Izložba ima da posluži propagandi i glorifikaciji direktno, ad oculos, za sve posjetioce koji stižu u Rim, iz Italije i sa strane, sa velikom povlasticom za vožnju od 70 posto. Talijanske gradjane treba ova izložba da uputi u istori ju fašizma koji se od neznatne grupe razvio u kolosalan pokret i partiju sposobnu da primi državnu upravu i da neograničeno zavlada narodnim životom u svima manife stacijama, a stranca da impresionira dokumentima^ koji imaju da prikažu istorijsku nužnost i opravdanost pojave fašizma. grantske sresze s svojo propagando nemudoma poskrbi, da zvejo za to resolucijo vsi evropski odločilni faktorji, v prvi vrsti francoski - in angeški, kakor je n. pr. Sir Simon, ki-se Specijalno bavi s takimi revi-zijonističnimi vprašanji, podučeni naj bodo pa še posebej naši slovanski bratje, ki so na potu, da bodo tudi oni imeli odločilno besedo v koncertu evropskih držav. Tudi naši jugoslovanski listi naj o tej resoluciji več pišejo, kakor so do sedaj. Za gro- zote in strahote premor sk e g pekla mora zvedeti cela Evroj in naši prijatelji v Ameriki, za naj gre naš propagandni odsek na neumon in veliko delo, pa naj to stgjie, kar hot kajti brez dela ne bo nikoli uspehov! St potem smemo upati, da pride do revizi tam, kjer je najbolj potrebna, najbolj nuji in to je v krvavo zasužnjeni, opustošeni pomandrani Primorski, ki je danes najbt krvava rana na evropskem telesu! ARGU PITANJE MANJINA NA PROFESORSKOM KONGRESO U RIGI, TALIJANSKA ŠKOLA U JULIJSKO J KRAJINI POGREŠNU POLITIKU u našem manjinskom pitanju, vode jugoslavenske organizacije na raznim međunarodnim kongresima. Više puta se već dogodilo da su Talijani, Madžari ili Nijemci kušali da pokreću pitanje o zaštiti manjina na tim kongresima. Ali jugoslavenski predstavnici, ili predstavnici nama prijateljskih država uz pripomoć naših delegata ne dozvoljavaju diskusiju o tome. 1 obično naši — uspjevaju. Ali ti uspjesi su zapravo neuspjesi. Jer time što je predlog revizionističkog tabora propao uglavnom zaslugom predstavnika Male Antante i Francuske, samim tim su postigli uspjeh oni koji su predlog iznijeli. Jer ostali delegati na kongresu dobivaju dojam kao da se mi bojimo jedne međunarodne ankete u tom pogledu, a oni koji predlažu da se ta pitanja pokrenu, oni su time postigli svoj cilj. Obično te predloge proturavaju indi reklno predstavnici fašističke Italije. Ovog mjeseca’ je bio međunarodni kongres za srednjoškolsku nastavu u Rigi. Talijanski i njemački fašisti istupali su svemu zajednički. Riješavala su se razna pitanja srednje škole, a između toga je Holanđanin Burfcld, po traženju njemačkih delegata, pokrenuo pitanje manjina. Htio je da se osnuje ko misija za proučavanje manjinskog pitanja Naša i francuska delegacija su se najenergičnije tome oprle, i predlog je propao Naša je delegacija laj svoj stav obrazložila Izvršnom odboru, ali kongres, profesori cijele Evrope, sigurno nisu detaljno upoznati sa tim obrazloženjem, a kada bi i bili to ne bi mnogo mijenjalo stvar. Ali za to su profesori cijele Evrope, i ostala svjetska javnost, doznali da Nijemci, uz potporu Talijana, pokreću pitanje o zaštiti manjina, a Jugoslaveni se najenergičnije opiru raspravljanju toga pitanja. Mislimo da je to skroz pogrešna politika, ne samo s našega manjinskog stanovišta, već i sa Stanovišta opće jugoslavenskoga. Kada bi Jugoslaveni i sami pomogli da se to pitanje postavlja, kada bi ga čak i sami pokretali, nikada ne bi Jugoslavija bila na gubitku. Kada bi — u ovom slučaju Profesorskoga kongresa — naši delegati bili mogli da izvade makar samo onaj grafikon iz brošire »La situalion de la minoriti You-goslave en Italie* gdje je prikazano groblje naših škola u Italiji, kada bi tu sliku bili podijelili svima delegatima, samo lime bi bili dobili bitku. Ovako su je izgubili i oni, i svi mi, a da ne spominjemo koliki je to gubitak specijalno za nas pripadnike manjina. Kada bi bili iznijeli — makar samo sa stotinu potkrijepljenih riječi — stanje Lu-iičkih Srba u Njemačkoj, Slovaka u Madžarskoj ili južnotirolskih Nijemaca u Italiji, doveli bi te pokretače fašističke u zabunu. Naročito bi se zabunila mrko-crna fašistička sprega kada bi se na jedan kongres, kao što je bio ovaj profesorski u Rigi, iznijelo stanje Nijemaca u Italiji, a posebno stanje njemačke škole i prosvjete Pod fašizmom. ., Ali toga nije bilo i mi smo izgubili još isdnu bitku za zelenim stolom, a izgubili smo je usprkos toga što imamo sve uvjete da je dobijemo. Ali krivi smo donekle i mi emigranti lome. Kada već znamo da drugi pokreću pi-lanje manjina na raznim međunarodnim kongresima, zašto da se na to ne spremimo. Kada već sami ne pokrećemo, zašto naše delegate, a i delegate ostalih naroda, ne informiramo o našem pitanju; zašto nemamo unapred spremljenih brošira i slika; zašto n® stanemo u ofanzivu kad smo jači i kad smo najpozvaniji baš mi da pokrećemo ta Pitanja i da se borimo. Da napadamo mi, koji, nažalost, imamo najviše prava da se tužimo i da napadamo. Mi koji imamo naj-više opipljivih dokaza i najviše razloga, po-igvši od groblja naših škola, zapaljenih Narodnih domova i uništenih zadruga, pa preko Gortana do Bazovice. Tone Peruško. U Rigi (Letonija) održan je prošlih da-1 na veliki medjunarodni kongres za srednjoškolsku nastavu, na kojem su učestvovali j profesori svih nacija. Na kongresu se ras- pravljalo o stručnim srednjoškolskim i prò-1 k®_S*Vara Prvu EIA, fašistovski po-fesorskim pitanjima. O tim pitanjima ne kanimo referirati, nego želimo da informi- Početnice, iz kojih uče naša djeca — Već na prvom koraku u školi djeca se odgajaju u izrazitom fašističkom duhu Iza što je učiteljica obradila satpoglasni- zdrav. _ __________ ____________ Naslikan ]e balila koji tu riječ piše na šemo naše čitatelje o jednom detalju tog ploči, kongresa, koji se i nas tiče. Na kongresu Prvi suglasnik je N. Naslikana je djevojči-je naime došlo na tapet i pitanje manjina ca sa svojom bebicom i dječak sa mašinom i to na inicijativu one strane, od koje se i viču: Noi (mi). Zatim je slika dječaka tome ne bismo ni najmanje nadali, Beo- sa konjićem, pa lopta, baka sa unučadi, gradska »Politika« od 12 augusta u svom majka koja sprema dijete spavati. Ispod tih opširnom izvještaju piše i ovo: slika nalaze se rečenice u kojima dolazi Od interesa je za javnost da se sa- novo slovo i koje slike opisuju. znaju i neki drugi dogadjaji koji su se de sili van pedagoških sjednica kongresa. O njima se mnogo govorilo i Oni su pobudili vrlo veliko interesovanje svih učesnika na kongresu. Prošle godine u Londonu primljeno je u ovu medjunarodnu organizaciju i društvo fašističkih profesora u Italiji. Tome prijemu su se tada usprotivili samo francuski i jugoslovenski delegati. Ove godine na kongres u Rigu došla su dva pret-stavnika fašističkih profesora i dva pret-stavnika njemačkih profesora, upravo dva pretstavnika hitlerovske uprave imenovane u njemačkog profesorskom društvu, pošto je raniji pretsjednik dr. Berend morao da odstupi sa položaja pretsjednika. Na ovome kongresu došlo je do zajedničkog is- Kod slova S nalazimo dječaka uz kolijevku svoga brace, zatim dijete koje spava. pa zdravu i jaku djevojčicu. Talijanku, dječake u maršu i napokon malog Talijana koji fašistovski pozdravlja svoju zastavu. Kod ovog slova čitaju učenici: Ja sam Talijan. Isto i za djevojčicu. Kod zastave čitaju: Jedna... zastava, jedan narod, A noi! (fašistovska lozinka). ^Dolazimo do slova R. Tu je naslikana ruža, pa grm ruže. ruža na prozoru, djevojčica sa macom, dijete u krevetu, a kraj njega na ormariću medo. Kroz prozor baca mjesec svoje svijetlo u sobu. Kod slova P nalazi se slika majke ko- tupa Talijana i Njemaca; prvi put otkakoni?S1 Njezina djeca viču postoji medjunarodna profesorska organi- -x3’ krusal5a- Učenici, Pero i Petriča, zacija pokušano je da se u nju unese po-|*,l*u Perom. Ispod slika rečenice i kratki litika, i to na jedan zaobilazan način. raZv>,^0nÓT„ t -j, Izvršnogra^odboraien Hojandjanhi Satprofesor ^ ~ ^ Burfeld pokrenuo je u nezvaničnoj formi ve l2l,,le ! razne dobi ži- Pitanja manjina. Želio je prvo da ispita ra- mafinom koju ,Pa jLe.e„ac,L:*.a spolozenja, pa da to pitanje iznese pred JU upravni odbor, koji bi imenovao jednu »komisiju za proučavanje pitanja manjina«, sa pretsjednikom g. Burfeldom na čelu. U tome je odmah naišao na oštar otpor fran cuske i jugoslovenske delegacije, koje su odbile da se uopće to pitanje pokreće pred upravnim odborom. Jugoslovenska delegacija ovako je članovima Izvršnog odbora obrazložila svoj stav u tome pitanju: »Ju goslavija kao država nema nikakva razloga da bježi od toga da se povede raspra-, va o pitanju manjina uopće; u toj diskusiji DaIte nalazimo sliku talijanskog vojnika, al-ona bi imala samo da dobije. U Jugoslaviji Piniste, na straži na granici, a iza toga postoje ove manjine: madžarska, njemačka vP^n'c' u maršu; čitanka upozorava male i talijanska. Madžarska i njemačka manji-1 ^)^aoce ^a P°zdrayg i da se poklone vojni-na imaju sve mogućnosti za slobodan pro- c'rn1?;., svjetni razvoj: postoje mnogobrojne nje- sllk? majke igra glavnu ulogu kod upo-mačke i madžarske škole, odnosno paralel- zna.van^a..s^ova Slike: dijete ljubi svoju na madžarska i njemačka odjeljenja pri ju-1 majku, dijete nosi majci kitu cvijeća, majka goslovenskim srednjim školama; naše ma-1 dijete pere } kupa. Sa slikama u vezi re njine u Madžarskoj i Austriji nemaju, na čenice j razgovori. Sa glasom zvona: din. don upoznaju djeca slovo D. Slike: crkva sa zvonikom, molitva učenika u školi, rodjenje Isusovo, služe djeci za stvaranje rečenica i razgovora. Slike: volovi u oranju, stoka na paši i žito na polju služe za slovo S. Ispod slika čita se: proučavaju i popravljaju, majka sa djetetom pozdravlja na kolodvoru supruga odnosno oca koji odlazi, doček na kolodvoru oca sa kitom cvijeća. U vezi sa slikama rečenice i kratki razgovori. Kod slova L nalazi se slika večernjeg neba sa mjesecom i zvijezdama. Sliku promatra otac sa sinčićetn. Na drugoj slici njišu se djeca. Balile pozdravljaju fašistovski i vele; Ja sam Talijan. ja sam Talijanka... Za našu Italiju! žalost, one povlastice koje Jugoslavija daje,| njemačkim i madžarskim manjinama. Što se tiče talijanske manjine, ona je beznačaj-| na i iznosi jedva nešto preko dvije hiljade duša u Dalmaciji; za tu talijansku manjinu otvorena je jedna škola u Splitu, sa talijanskim jezikom kao nastavnim. Ne postoji i druga talijanska škola u Dalmaciji, jer bi bila potpuno prazna. Mcdjutim šest stotina hiljada jugoslovenskoga življa u Istri nema ni jedne jedine škole, ni osnovne ni sred- Zemlja Italija Je blagoslovljena. Dijete moje, poštuj 1 ljubi ratare Italije. Oni rade da ti dadu naivećj i najbolji dar nje; nad tim našim elementom vrši se na- božji, kruh. Ljubite kruh svagdanji, poštuj protiv strahovit pritisak od strane zvanične tu kruh; dobri Bože podijeli nam svagda-Italije. nji kruh. I ako jugoslovenska delegacija odbija da Kod upoznavanja slova F nalazi se kita se pitanje manjina uopće pokreće u ovoj cvijeća. Tu već nailazimo na kratku priču ustanovi, razlog je taj što pitanje manjina, o proljeću koje je odjenulo drveće u novo po svojoj suštini, pretstavlja jedno političko ruho. Djevojčica nosi kitu cvijeća učitelji-pitanje; a politička pitanja su Statutima is- ci; Pa i danas tamo leži. čim su se medju članovima novosadske »Istre« pronijele prve vijesti o dolasku naših akademičara iz Ljubljane, nastalo je medju njima oduševljenje i svako se stavio na raspoloženje odboru za doček, kako bi akademičarima boravak u Novom Sadu bio što ljepši 1 ugodniji. .Vijest, da dolaze akademičari iz Istre, Trsta i Goričke, brzo se raširila po cijelom Novom Sadu, te su pojedina društva već nekoliko dana unaprijed rezcrvisala mjesta i obraćali se za informacije kancelariji društva »Istra«. Novosadske radnje i stubovi bili su izlijepljeni ukusnim plakatima. a osim toga »Istra« jer štampala par hiljada letaka, koji su se u oči dolaska akademičara dijelili po glavnim ulicama. Sve je to izazvalo veliku pažnju i interesovanje novosadske publike. Dolazak akademičara bio je najavljen za srijedu 9. o. m. u 13.50, ali uslijed nekih zapreka, odgodili su brzojavno svoj dolazak j stigli su iz Osijeka preko Sombora na večer u 19.33. Na peronu bio je sakupljen veliki broj novosadskih Istrana i Pri-moraca sa svojim familijama, na čelu sa Upravom. Nakon srdačnog prijema i pozdrava te upoznavanja, formirala se povorka, koja je uz pjesmu i kličućl jugosloven-skoj Istri krenula u grad. Kako je u to doba bilo na ulicama mnoštvo svijeta, to je gradjanstvo poklicima pozdravljalo povorku i odazivalo se poklicima. Povorka se zaustavila pred muškom gimnazijom, gdje su akademičari otsjeli. Nakon zajedničke večere, tačno u 9 sati otišli su akademičari prema mjestu, gdje se imao održati program. Najveća ljetna bašta u Novom Sadu, »Dva Andjela« bila je već davno prepuna. Prema Informacijama, koje smo primili od hotelijera, može bašta da primi i preko 800 ljudi. No kako su svi stolovi bili zauzeti, a svaki kutić isko-rišćen i načičkan gostima, računa se da je bilo sakupljeno preko 1000 duša. Nažalost ova velika bašta bila ]e premalena da primi još veći broj ljudi, te ie više stotina ljudi moralo da se vrati. Da je prostor bio još jednom tako velik, bio bi premalen, takav je odziv bio, te se u prvi mah nismo mogli ni snaći Odmah zatim stupio je na pozornicu tajnik »Istre« g. Lujo Juričić, koji ie u svom vatrenom govoru najprije pozdravio akademičare zaželivši im dobrodošlicu. Pozdravlja Omladinu Narodne Odbrane te sva novosadska nacionalna, kulturna, pjevačka, humana i viteška društva. Pozdravlja gradjanstvo Novog Sada i Petrovaradi-ma i najzad novosadske Istrane i članove Iz provincije. Iznaša cilj turneje naših akademičara, i ističe, da neka današnje veče bude posvećeno braći onkraj granica, koja pruža ruke prema istoku i očekuje slobodu. Prekidan je čestim poklicima jugosioven-skoj Istri. Zahvalivši se na tako silnom odzivu završio je svoj govor poklikom, koji je oduševljeno prihvatila mnogobrojna publika. Iza g. Jurlčića govorio je vodja ekskurzije g. Zvonko Mrmoija koji se takodjer u vrlo lijepom govoru zahvaljuje na bratskom prijemu te iznaša cilj njihovog putovanja. Nagradjen je burnim pljeskom. Pjevački zbor akademičara otpjevao je zatim »Istarsku himnu« od Brajše, koja se prvi put čula u Novom Sadu. a saslušana je sa najvećom pažnjom i po-božnošću. Pjevanje akademičara vrlo se svidjelo publici, koja ih je nagradila pljeskom. Otpjevali su još nekoliko pjesama, na zadovoljstvo publike, koja je bila očarana ljepotom pjesme. Pjevači su nastupili u više tačaka i pjevali mnoge istarske, slovenačke i koruške narodne i umjetničke pjesme. U jednoj tačci istakli su se tenor i bariton, koji su otpjevali nekoliko pjesama solo. Da bi program bio obilniji, nastupila su i istarska djeca iz Novog Sada raznim deklamacijama. Istakli su se JVlarica Crnobori, koja se je na zahtjev publike morala nekoliko puta pojaviti na pozornici. Eieonora Rosanda je upravo divno izvela svoju tačku, a mali Perica Crnobori zadivio je slušatelje. Lindarski top je izvršivši svoju herojsku misiju mirovao, sunčao se i pomalo rdjavio, dok se nije opet našla zgoda, u kojoj bi se opet imao proslaviti. Nekoliko godina prije rata 1906 i 1907 dovršen je novi lindarski zvonik, pa je po općem običaju trebalo proslaviti taj krupan dogodjaj. Priredjena je zabava, slavio se »likuv«. Na programu je dakako bilo da i stari top pošteno zagrmi, kako bi cijela okolina znala za važan dogadjaj. Naravno hitac topa dolazi kao zaključak na koncu. U najboljem raspoloženju gradjana netko predloži (možda je Imao kakovu ličnu stvar), da se u top umetne dugačka debela motka (hlod, prečka preko sijenom napunjenih kola) i da se naperi na jedno selo u Zareču na prisoju nasuprotnog brežuljka preko uvale. No dobro se nabijeni top uz silan prasau raznesao i teški su komadi letjeli u dolinu a jedan komad, par kilograma težak, imamo i mi kod kuće. Radi svoga zgodnog položaja na brežuljku sa opsežnim vidikom, radi čistog i svježeg zraka, sa ugodnim vje- . u _________________ ________ kumentovan govor na slovenačkom jeziku. Govorio je vrlo lijepo, da ga je svatko mogao razumjeti. Iznio je stastističke podatke o nasilju fašističkih vlasti nad našim narodom. Često je prekidan poklicima ogorčenja. Uz buran pljesak i poklike završio je svoj govor, koji je ostavio na sve dubok utisak. Ponovo nastupaju pjevači, koji svojim izabranim pjesmama oduševljavaju prisutne. Izgleda da su neumorni, jer pjevaju skoro neprekidno. Nakon kraćeg odmora pojavljuje se g. Marin Glavina, član novosadske »Istre« i drži kratak govor, ali zato vrlo temperamentan, vatren i dirljiv, koji izazivlje buru oduševljenja i poklika. Program se završio oko 1 sat poslije pola noći, nakon čega se razvila prava narodna zabava sa igrankom. Akademičari, pomješani sa članovima »Istre«, te ostalom publikom, pjevali su i nadalje. Tek u zoru počeo se narod razilaziti. Prema pričanju Novosadjana, malo koja priredba je bila tako posjećena kao i ova istarska, što je za Novi Sad dogodjaj, a za novosadsku »Istru« van-redan uspjeh. Program večeri bio je izvrstan i obilan. Akademičari doživjeli su na svojoj turneji u Novom Sadu vanredan uspjeh, upravo triumfaian. Prema odzivu i raspoloženju imala je ova priredba karakter jedne velike nacionalne manifestacijo namijenjene braći u Istri, Trstu i Gorici. Iako smo još dan pred tom večeri strepili za uspjeh, obzirom na to što je ista uslijedila sredinom nedjelje, ostali smo upravo zapanjeni i iznenadjeni, kad smo sa akademičarima ušli u baštu i vidjeli tako ogroman odziv Novosadjana, da smo se jedva dogurali do bine. Sutradan do podne razgledali su akademičari Novi Sad, a nekoji otišli na novosadski »štrand« da se okupaju u Dunavu. Prije polaska sastali smo se kod gazda Krune u Dalmatinskom podrumu, gdje smo, osvježavajući se opolom i »bevandom« čekali na polazak. I tu su akademičari otpjevali nekoliko pjesama, što je privuklo pažnju mnoštva svijeta, koje se sakupilo, jer su htjeli, da još jednom čuju našu umiljatu i lijepu pjesmu. Oproštaj na željezničkoj stanici bio je srdačan i dirljiv, dok nije vlak napokon u 16.47 krenuo prema Beogradu. Mi u Novom Sadu smo više nego zadovoljni I ushićen] današnjim uspjehom. Svako priznanje i hvala odboru, koji Je u organizaciju te večeri uložio mnogo truda i postarao se za sve, kako bi akademičarima boravak u Novom Sadu bio što ugodniji. Nadamo se, da. su i akademičari sa uspjehom zadovoljni, te da će im Novi Sad dugo ostati u pameti. Zahvaliti se moramo i Omladini Narodne Odbrane, koja je na čelu sa gg. Longi-novićem i Radulovičem došla na priredbu sa vrlo velikim brojem članova. Muzičko društvo odazvalo se takodjer u velikom broju, a učesnici Sokolskog prosvjetnog tečaja u Novom Sadu, njih oko 70 došli su korporativno. Nacionalna omladina »Kara-djordje« bila je takodjer brojno zastup-Ijena, kao i sva novosadska udruženja. — Svima neka je bratska hvala! Novosadskim Istranima, koji su se bez iznimke odazvali korporativno neka je takodjer livala, jer su time ponova pokazali svoju svijest i disciplinu! Nanonienuti valja, da je za vrijeme iz-vodjenja programa sakupljena lijepa svota dobrovoljnih priloga, koja je uručena vodstvu ekskurzije., Svima neka je hvala, a naročito g. Dr. Milanu Matiču, advokatu koji zauzet poslom, nije mogao doći, već je akademičarima poslao pismeni pozdrav i svoj prilog ođ Din 100.—. Zaista, mi u Novom Sadu smo ushićeni ne samo pjesmom, koju smo čuli od naših' akademičara, već i samim uspjeliom, što nam uliva još više volje za rad i izvodje-nje našeg programa, Ićoji smo si stavili u zadatak. Akademičarima želimo na njihovom daljnjem putovanju najbolji uspjeh, te da se sjete braće u Novom Sadu, koja ili je tako srdačno dočekala. Barba Lujo. trićem i promajom, Lindar je vrlo zgodno izletište, pa je na taj način uz po-paoć i brigu domaće inteligencije postao kulturno žarište za srednju Istru. Linearci, poznati koreniti narodnjaci znali su k sebi gore dovući i pazinsku inteligenciju 1 zato nije smjela tvrdnja da Je I andar i pored blizine Pazina, a zapravo baš zbog te blizine, bio pred ratom srediste nacij onalnog rada u srednjoj Istri, imao je kao i ostali gradići svoju posujilnicu. Lindarci su znali izrabiti svaku priliku, kako bi se u Lindaru održala kakva narodna svečanpst. Na Mohorovo, na godišnji sajam gradića Llndara, svjesni bi rodoliubi pozvali braću Sokolove i tad bi se uz vježbe kršnih potomaka Velog Jože uz pjevanje narodnih himna i domaćih lokalnih popjevaka gradić Lindar sav napunjao srećom i veseljem, i ponosno gledao na okolne brežuljke, sa zelenim šumicama, medju kojima su bijele male kucice, koje napunjaju milinom i žt-votom inače gole, kamenite glavice ^terskih brežuljaka. Danas je — dru-gaci je... VELIKI USPEHI PROPAGANDNE EKSKURZIJE AKADEMIKOV IZ LJUBLJANE Beograd, 12 avgusta 1933. — »Istra« je že večkrat poročala o nameravanem propagandnem potovanju primorskih akademikov po mestih Jugoslavije. V nedeljo po. noči se je podala 21 članov broječa skupina proti Slavonskemu Brodu, kjer je bil napovedan prvi nastop. Sprejem na kolodvoru je bil nad vse prisrčen, čeprav ni bil čas niti malo primeren zato. Po kratkem počitku in po razgledu mesta, se je vršila zvečer v hotelu pri »Lovcu« na vrtu prireditev. Vrt je bil za vse občinstvo, ki je hotelo prisostvovati prireditvi še daleč premajhen in mnogo se jih je moralo vrniti, ali pa so bili prisiljeni poslušati od zunaj. Računa se, da je bilo prisotnih do tisoč ljudi. Burno pozdravljen je pozdravil vse prisotne vodja ekskurzije, za njim Pa je nastopil pevski zbor. ki šteje 12 izvežbanih glasov z dvemj solisti. Kot uvod so zapeti istrsko himno »Predobri Bože!«. Ostali program pa je obsegal izbor slovenskih umetnih in narodnih pesmi, ki jih je občinstvo sprejelo z nepopismim navdušenjem. Od narodnih pesmi so bili zbrani zlasti naši goriški, kraški in koroški motivi. Med sporedom je podal starešina, ki potuje z ekskurzijo, lepo in izčrpno sliko o stanju naše manjšine v Italiji, kar se je vseh globoko dojmilo,. Ljudstvo se kar ni moglo ločiti in je ponovno zahtevalo še naših pesmi, ki so jih pevci rade volje zapeli, kljub utrujenosti in kljub nadaljni poti, ki jih je čakala. Večer je moralno in gmotno uspel preko pričakovanja. — Pred prireditvijo se je vršila v posebni sobi slavnostna seja delegatov vseh kulturnih j n narodnoobrambenih društev, ob prisotnosti delegatov kluba. Tu ie podal sliko o položaju manjšine starešina in pozval sve delegate, da polagajo svojo največjo pažnjo vedno na ta naš del zasužnjenega naroda. — Organizacijo izleta ie vodilo društvo »Istra«, ki je jako močno Zlasti so šli na roko izletnikom gg. prof. Cuk. ki je razkazoval mesto, podpor. Sonc Zoran, ki je preskrbel prenočišča in preds. društva »Istre« sodnik Benažič, ki je vodil vse priprave in kateremu gre vsa zahvala za uspeh. Od uspéha. ki so ga tu doživeli, navdušeni, so se odpeljali v Osijek, kjer so doživeli na dosadanjem potovanju višek uspeha. Tako lepega sprejema, tako lepo organiziranega bivanja in prireditve ter tako prisrčnega in težkega slovesa niso pričakovali, vsi’ so si po odhodu želeli samo to. da se v to mesto še enkrat vrnejo. Prireditev. ki se je razvila v pravo manifestacijo za našo zasužnjeno domovino, je uspela nad vsako pričakovanje. Kolonija emigrantov je tu zelo velika in ima svoje društvo pod predsedstvom g. Zadnika, ki je ustanovitelj društva. Večer je vodij preds. Jugoslovanske Matice g. Hinko Sirovatka, ki je v lepem govoru pozdravil goste in jim želel dobrodošlico. Za njim so nastopili pevci ter govorniki kluba. Vmes pa so pozdravili goste z lepimi besedami spomin) a-joe se bratov v robstvu gospodje Petrovič Dimitrije v imenu sokolske župe, prof Ipšič v imenu Jadr. Straže, v imenu osijeških zen pa gospa Slava Kovalska. Slovenska pesem Je vse navdušila, domačini emigran-ti pa so se kmalu znašli v bratskih razgovorih z znanci izletniki. Nikjer ni bilo slovo tako težko in prisrčno kot ravno tu. Dekleta so je prišla poslovit na kolodvor in vsakdo je odšel z lepim, rdečim nageljč-kom. Prihodnja postaja je bila Novi Sad. Tudi tu je bil sprejem in bivanje nad vse prijetno. Uspeh prireditve je bil preko pričakovanja velik. Dočim je prisostvovalo v Osijeku večeru nad 1200 ljudi, je bil tu po-set nekoliko manjši, a za razmere nad pričakovanje velik. Poleg gostov so nastopili tudi domači, tako mala Marica Crnobori z deklamacijo »Pesma zarobljenih«. Rosanda Eieonora z »Molbo malih Istrana« ter mali Penca Crnobori z deklamacijo »Veliko je ™re7.:‘ .Govoril pa je istrski rojak dr. Mate Glavina, preds. društva «Istre«, Vsa t za organizacijo pa gre gotovo g. crne‘f?IČlVkl s,6 l6 tr,udiI nad vse, da so imeli gostje čim lepše bivanje. kiPrelaiAe Tde izletniki v Beogradu, s° vcerai nastopili v radiu, danes ul t 'j pa,so «ostie Jadr. Straže. V nede-°do odp°tovali dopoldne na Àvalo. po-po dne pa v Kragujevac, kjer se pripravlja velik sprejem. O tem pa drugič. S tem je nekako končan prvi del ekskur-trn Po^ed nazaj nam nudi sliko, ki jo ob odhodu nismo pričakovali. Vsekakor oo vsem0knt° 3Vatlle ,končano> lažie govoriti Ò vsem kot danes, ko smo v sredi dogodkov m v nekakem presenečenju od vsega kar se okoli nas godi;_______________ £ar komemoracija blagopokojnog Prof. VJEKOSLAVA SPINClCA U NEW-YORKU siJ^W kao, dlanica mjesečnoj sjednici »Jugoslovenskog Sokola u New- Yorku, ostali nemalo dimuta kad le vec pri kraju sjednice, prof. Pavao Perič, zamjenik vodje Sokola u N Y Izrekao govor o životu i djelovaiiiu ’’led »og od naj»«ih toKIUh S; b~°rca prot Vjekoslava ZTSiVsl P°klikom »Slava mu.«, našto je dvoranom zaorlo jedno-dušni usklik ^Sluvu^. ka JshvaHJI!ftr^lka+i u,opće Jugoslaven-Ka., shvatila sam to liloDO t>ohvalnr načinfod>arića' k*0jl je ’htia da na irJ0r?,fCU^L?.da,pocast smrti našem Ve-lizanu. Zahvalna sam mu i zato str ie?u e 1 u?* U tome dalekome svi- odu^11 uspomeni, koja ce u našim srcima ostati trajna — Mary Vidosić. Dieci za školu — cipele NOVI JUGOSLOVENSKI POSLANIK U RIMU G. JOVAN DUČIĆ NAŠI U AMEBICI Ukazom Nj. V. Kralja od 10. Vili. o. g. na predlog ministra vanjskih poslova Bogoljuba Jevtiča, imenovan je za poslanika Jugoslavije u Rimu Jovan Dučič, do sada poslanik Jugoslavije u Budimpešti. ♦ Novi jugoslovenski poslanik u Rimu rodio se 1871 u Trebinju, ali je već prije rata prešao u Srbiju te stupio u diplomatsku službu. Za vrijeme balkanskih ratova bio je poslanik Srbije u Sofiji i tajnik poslanstva u Rimu. Poslije svjetskog rata bio je neko vrijeme tajnik poslanstva u Ateni, a zatim je imenovan za savjetnika poslanstva u Madridu. Kasnije je ponovno premješten u Atenu, gdje je ostao do g. 1925. Od g. 1925 do 1926 bio je jugoslovenski stalni delegat kod Lige Naroda. Zatim je imenovan za opunomoćenog ministra u Kairu, gdje je ostao do 1931, kad je imenovan za poslanika u Budimpešti. — Jovan- Dučić je poznati pjesnik i pisac. KONCERAT KLUBA PRIMORSKIH AKADEMIKOV IZ LJUBLJANE U SLAV. BRODU. Na prolazu na svoju ferijalnu ekskurziju kroz Dunavsku, Moravsku, Zet-sku i Primorsku banovinu, održao je dne 7 o. m. na večer u bašči restauracije kod »Lovra« u Slav Brodu klub akademičara iz Istre, Trsta i Gorice, koji studiraju u Ljubljani — koncertno veče sa propagandnim predavanjima. Prije koncerta održana je konferencija sa predstavnicima svih mjesnih kultumo-prosvjetnih i nacij onalnih društava, na kojoj je referirao o stanju našeg naroda u Jul. Krajini prof. Rudolf. Goste Je pozdravio g. Mrmolja, a za vrijeme pauze održao je propagandno predavanje prof. g. Rudolf. Koncerat je od mjesnog gradjanstva bio odlično posjećen, tako da mnogo posjetilaca nije moglo mjesta dobiti, pa su koncerat slušali sa ulice. U velikom broju su koncerat posjetili ovdašnji Istrani i Slovenci, kojih ima u Brodu mnogo. Koncerat je odlično uspio i u materijalnom i u moralnom pogledu, tako da su naši akademičari napustili Brod vrlo zadovoljni zahval ju juć na postignutom uspjehu ovdašnjem društvu »Istra«, koje je povelo veliku propagandu za njihov nastup u mjestu. IZ SEKCIJE ZA MEDJUSOBNU POMOĆ ČLANOVA DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU. Na sjednici poslovnog odbora dne 5 o. mj. primljeni su za članove posmrtnog, bolesničkog i neuposleničkog kola Dr. I. Ražem, J. Domačin, Dr. F. Bm-čić, za članove posmrtnog kola Fr. Buić, za članove kola neuposlenih: M. Roj-nić i J. Flego, time da im se članstvo računa od 1. I. 1933. Umoljavaju se članovi, koji su potpisali pristupnice, da izvole uplatiti svoje doprinose, kako bi ih Sekcija mogla primiti za redovite članove. Upozorava se i ostalo članstvo »Istre« na blagodati koje im pruža ova Sekcija te se stoga preporuča, da se u vlastitom interesu u istu začlane. — Poslovni odbor. SLAVLJE U KUĆI DRA SKALJERA. Naš poznati nacionalni borac iz predratnog vremena, aktivni revolucio-ner za vrijeme rata i prestavnik jugo-slovenstva u prevratnim danima u Puli g. dr. Skaljer, sada pretsjednik naše organizacije u Subotici, proslavio je na Sv. Lovru dne 10 o. m. ne samo svoj imendan i rodjendan, nego i dvadeset i pet godišnjicu vjenčanja, a istoga dana obavljene su i zaruke kćerke dra Skaljera gdjice Vesne, studentice prava u Zagrebu s gosp. Božidarom Ra-ceom, kandidatom Visoke ekonomsko komercijalne škole u Zagrebu, što je još i uvećalo tu domaću slavu u kući Skaljer. Slavljenicima su ovom prilikom čestitali članovi upravnog odbora društva »Istra—Trst—Gorica« u Subotici, u ime cjelokupnog člapstva, s toplom željdm za dugi život u zdravlju, sreći i zadovoljstvu. — (B. M-ć). * Redakcija »Istre« pridružuje se sa svoje strane čestitkama i dobrim željama. Osmi godišnji izlet društva »Jurina i Franina« u Hobokenu Rad istarskog društva »Bratsko Složno« u Philadelphii i H o b o k e n, jula 1933. Ovogodišnji izlet (piknik) našeg istarskog dob. i zab. društva »Jurina i Franina« (sa sjedištem u Hobokenu; državi New Jersey) u nedjelju, dne 16. jula u North Bergen, N. J„ prošao je u najboljem raspoloženju, a sa moralnog i materijalnog gledišta nadmašio svako očekivanje. Novo istarsko »Bratsko Složne« društvo iz Philadelphije nije uzmanjkalo, da usprkos kiše, koja je lijevala ko iz kabla sve do nekih 2—3 sata poslije podne, dodje čak iz Pennsylvanije svojoj braći u pohode i sudjeluje izletu sa nekih četrdeset, ako ne i više, članova. Kad sam već kod toga hoću da rečem par riječi o potonjem i time otkrijem valjan rad naših čestitih Istrana obitavajućih u Philadelphiji. To je »Bratsko Složno« društvo, jedino takve vrsti u Philadelphiji, ustrojeno početkom ove godine, a broji već sada preko dvije stotine i pedeset članova. Sve sami sinovi i kćerke našeg plavog Jadrana... Osnutku tog društva, koje se podiglo raspadom starog »Austrijsko Primorskog«, najvećma su doprinijeli. slijedeći: Društveni pretsjednik g. Andre Kožul i njegova gospod ja> požrtvovni g. i gdja Anton Tomi-nić (ovi se pogotovo ističu svojom aktivnošću u radu za podizanje društva i neopisivom dobrotom i gostoprimstvom), zatim vrijedna obitelj Jeletić, pa vrlo aktivna go-spodja Marija Markulin, koja je vatrena rodoljubkinja i g. Grzin. Svi iz našeg lijepog, ubavog mjestanca i biser Jadrana — Lovrana. Istaknuli se tom prigodom, kao što uvijek, i naši dobro poznati rodoljubi u philadelphijsko) koloniji t. j. gg. Miro Bašič i Kuzma Dobrila iz naše lijepe, nama nesudjene domovine Jugoslavije (rodno im je mjesto Draga Bakarska na Primorju) i još bezbroj drugih. Zaslugom tih vrijednih ljudi, koji se neumorno latiše posla, niklo je to simpatično nacionalno društvo, koje je već sada u punom zamahu razvitka i cvata... Samo tako složno naprijed moja Nasa kulturna kronika draga istarska braćo, jer »Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari«. Izletu je prisustvovalo takodjer više drugih reprezentanata naših ovdašnjih društava. I tako se u živahnom i veselom dru-štvancu plesalo i zabavljalo sve do kasno u noć. Kao što po svim našim proslavama nije niti’ tu izostala istarska narodna pjesma, koja ie još uvijek najveća »slabđst« (rekao bi amerikanac »weakness«) naših rodoljuba. Orila se pogotovo ona: »Stari dome oca moga« i »Sliku naše mile Istre«, koje je pjesme uglazbio naš poznati istarski glazbenik g. Ivan Matetić iz Opatije — (moj nekadanji nezaboravni učitelj). Nije uzmanjkala, razumljivo je, ni ona naša popularna popjevka »Ti si Milko mola«..- Što da govorim o glazbi, koja je svirala za ples? Petorica njih- sve sami mladi’ Poljančani, koji su najviše sami, svojom željeznom voljom, obdareni za glazbu, naučili svirati inastupili tom prigodom za prvi put u javnosti... Povodom »valcera« koje su naši glazbenici izveli i sa onim lijepim, starinskim taktom, sve je plesalo... •Staro i mlado. Na svim se licima izražavala neka posebna radost... Naši su stariji bili zanešeni uspomenama prošlih davno provedenih dana minule mladosti na rodnoj grudi... (I meni su, naprosto, promatrajući ih, udarile suze na oči...) Oko jedanaest sati na večer ispratismo naše posjetioce iz Philadelphije sa harmonikom do omnibusa, s koiim su imali, da krenu, a oko pola noći razidjosmo se svojim kućama, u želji, da se tako jedna zabava obnovi u čim skorijoj budućnosti... I time eto završismo jedan drugi, nezaboravni istarski dan u dalekome tome svijetu. Neka je svaka hvala i čast »Složnom Bratskom« društvu za njihov lijep i hvalevrijedan bratski posjet, a našim mladim »muzikantima« želimo mnogo uspjeha u njihovom lijepom nastojanju. Dao Bog,_ bili nama Istranima na čast. Mary Vidošić. _ NAŠI PJESNICI U ZAGREBAČKOJ KRITICI U reviji »15 dana« izišla je kritika novijih zbirki pjesama. Medju ostalim govori se i o našima: Grudnovoj i Faturu. Pisac nije kod Grudnove mogao da shvati krašku tugu, aii inače ima dobrih opažanja. Piše: Lirika Dore Grudnove »Rdeče kamelije«, dokazuje ponovno, kako žene uglavnom vole pisati o erotici, ali i kako ta erotika može biti topla i diskretno fina: Zdaj sedla bi k nogam ti kot otrok, prižela glavo tesno na kolena tvoja, da bi čutila dvoje toplih rok... Kao Desanka Maksimovićeva i Dora Pil-kovićeva, Grudnova je kroz čitavu knjigu (koja je, uzgred rečeno, vrlo lijepo opremljena) tužna i plačljiva. Jesenji štimungi, samoća, bolest i oblačne večeri, kad su žene, ako su same, uvijek dobre, dominiraju u »Rdečim kamelijama« i daju im ispovje-dalački, tugaljivi i intimno-subjektivni karakter: Ti pišem, ker je žalost v srcu mojem. Na zemljo mrak jesenski tiho lega, nemirna misel k tebi išče, bega — že dan prelil se je v večer prosojen. Ima u zbirci pjesma »O reci le«, odlična za svaku antologiju ljubavne lirike: Saj dva človeka sva samo. Kaj tak težko je v roko seči, pogled iskren oko v oko? O, skromen, skromen je moj sen o sreći! Ne mogu, kad citiram već na slovenskom, a da ne spomenem vanrednu lirsku pjesmu Bogomila Fatura »Krasotica pomladna noč«, koja doduše nema veze s lirikom Dore Grudnove, ali donosi toliko blistavog proljeća i savršenog lirskog odu-hovljenja, da je ne mogu mimoići: Krasotica pomladna noč pred mojim oknom se skriva, stopil bi k njej, poželjiv in vroč, in jo poljubil na lica — Krasotica pomladna noč v halji čisto brez šiva, strgal bi zlato haljo z 'nje, pa mi ni moč... Inače je Bogumil Fatur štampao u prvih šest brojeva »Slobodnosti«, gdje je izašla i ova pjesma, čitav ciklus lirike, od koje će mnoge ući u svaku antologiju (»Petorica«, »Iskrenost« i dr.). f MIROSLAV NABERGOJ U Sušak« je nakon duge i teške bolesti u 56 igodiijt života umro u nedjelju (13 o. mj,). poslije^ podne Miroslav Nabergoj. Obitelj Nabwgoj poznata je medju emigran-tima',)? jttilijske Krajine jer je pokojnik svagdje j »gdje je bio nastanjen (u Mariboru, Sušakh) bio syijestan član emigrantskih i nacionalnih društava u Julijskoj Krajini i u emigraciji (Sokola, Jugoslovenske Matice) te je — dok je obitelj bila u boljim prili- “ *, materijalno podupirao nastojanja tih društava. Pokojni Nabergoj ostavlja iza sebe udovicu Mariju, sina i ,tri kćeri, medju njima studenticu Z«ftu JtClanicu Istarskog akademskog kluba» PiJgreb je obavljen na trsatskom groblju na sam dan Velike Gospe. Prisustvovala je rodbina, znanci ' veći broj Istrana nastanjenih na Sušaku. Pokoj vječni pokojniku, a porodici saučešće! V SPOMIN NEPOZABNEMU PRIJATELJU IVANU RAVBARJU upok. šolskem upravitelju na Črešnjicah nad Celjem Spoznala sva se v zgodnji mladosti na koprškem učiteljišču in od takrat sva si bila vedno najboljša prijatelja. Po naših izbornih vzhojiteljih, kakor so bili Revelante, posebno pa še Spinčić in Franković, ki sta nas s svojimi nacijonalnimi idejami kar uži-gala. sva zrasla v istih nazorih ter se na podlagi teh kot bližnja kolega na kršnem Krasu še nadalje drug drugega izpopolnje-vaja. In tisto življenje v naši. sedaj tako tužni domovini, je bilo lepo. Živeli nismo samo zato. da bi jedlj in pili, pač pa smo skrbeli tudi za blagor našega ljudstva povsod, kjer koli smo mogli. Naši tačasni tovariši so bili vrli rodoljubi i v njihovi družbi smo preživeli marsikatero prijetno uro. Takrat so nastajale na Krasu čitalnice, narodni domi i pevska društva, kasneje se je pojavljal Sokol in vse je zrlo z velikim zaupanjem v boljšo bodočnost. — Tako sva živela v bližini 10 let. potem si pa odšel na Štajersko, kjer si učiteljeval nad 20 let na črešnjicah. Kot dobrega in vestnega učitelja so te radi imeli otroci, strariši in tvoji novi kolegi. Za vsakega si imel dobro in modro besedo, v družbi pa si bil zgovoren in preobilni vir tvojih kraških dogodljajev in dovtipov ti ni nikoli usahnil. Poseben dar si imel za spoznavanje človeške duše in značajev in ko si slikal naše primorske Kraševce in potem tudi Štajerce, smo te z zanimanjem vsi radi poslušali. Škoda, da nisi vseh teh biserov napisal! Štiri leta po tvojem odhodu sem te bil obiskal na Črešnjicah in toliko sva si imela povedati, da sva kramljala od 8 n. zv do 3 u zj. Ko sem 1916 leta pribežal izpod granat v Celje, sva se potem mnogokrat obiskovala. V tebi sem videl značajnega moža, razsodnega človeka in velikega poštenjaka. Vse to me je na te vezalo, predrag) Ivan. in ko sem nenadno izvedel, da si se za vedno ločil od nas, me je hudo prevzelo in zdaj se zavedam, da sem zgubil zvestega prijatelja, po katerem mi bo vedno žal. Zadnjih sedem let si živel na Teharju in vsled protina so ti odpovedale noge in hudo si trpel, a ko sem prihajal k tebi, oživel ti je obraz, zažarele so tvoje dobre oči in na vse si pozabil. Najraje si govoril o naši prenesrečnj domovini in o vsem. kar je zadevalo naše veliko vprašanje. Pa si nekoč dejal; Ko bi bila rešena naša domovina, bi od veselja kar po bergljah šel domov. Vročo željo po odrešitvi si nesel s seboj v grob in kakor ta gotovo ozeleni, tako naj bi tudj tvoja srčna želja ozelenila, izbrstela ter se uresničila. Ob tem slovesu želimo to vsi tvoji tukajšnji rojaki in v imenu teh, predragi Ivan. ti zakličem: Lahka ti zemljica in na svidenje nad zvezdami! — Tvoj prijatelj. U FOND „ISTRE” Ova rubrika nastavlja se i ove godi*1 pod devizom: »Da bi »lstra< izlazila svakog tjedna r*" dovilo u normalnom formatu.* . Biljeiimo ova nova imena plemenit*" darovatelja: V. Zidarii, umir. uiit. — Selnica........... , din U prošlom broju objavljeno . din 25.792.e9 _________Ukupno din 25.812$ m ■■■■■■■■■■■■■■g S Ig. Breznikar 1 B Trgovina kave t čaja. — Vlastita ? ■ elektropržiona 1 elektromlin za g mljevenje. % ZAGREB, ILICA BROJ 65 Telefon 7657 »Istra« Izlail svakog Ijedna o patak. — Uredništvo I uprava nalaza sa n Zaershu, Masarykova ulica 28., H. — Bro) čekovnog računa 86.789. — Pretnlata. 7» mi i----------------7,---- . nu. godine 25 dinara; za inozemstvo dvostruko: Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi go računaju po cjeniku. — Vlasnik i izdavač* KONZORGi i -isoma »? K°dino 50 dinara; *a PfJ. Urednik: Ive Mihovilović, Jukićova ul. 36. — Za uredništvo odgovara: Dr. Fran Brnčić, advokat. Samostanska 6. — Tisak: Stcčajnina jugoslovonsko **nsarykova u*. 28. II. Telof. br. 67-® tiskaru odgovara Rudolf Poianović, Zagrob, Ilica broj 131 * v * siampa d. d.t Zagreb, Masarykova 28a. r* **