Pošfarinu p 1 a d e n a u gotovo Cena Din?- SOKOLSKI GLASNIK CIASIIO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE J U C O S L* V I JE И ESEĆUI P Ul L O C -S O KOLŠKO SELO- 4UBIJANA, 3» AVGUST 1934 IzTazi svakog pelka« Godišnja preiplaia 50 Đin • UredniSf vu I uprava nalazi sj u Ičiieljskoj liskari, Frančiškanska ulica broj 6, lelelon broj 2177 • Racaa poslanske šledionice broj 12.943 • Oglasi po ceniku S Rukopisi se ne vraćaju GOD. V BROJ 36 Značajan govor brata Dure Paunkovića bugarskim Junacima u Beogradu tal' Palomo broju doneli smo de-koi-31- izveštaJ ° srdačnom dočeku, sla -Je ^avez Sokola Kraljevine Jugove Priredio u Beogradu bugarskim ^ koji su se vračali sa za-ackog sleta u Bugarsku. , Prilikom prvog zajedničkog sastan-„ između Savezne Uprave i članova veza bugarskih Junaka, priredenom eogradekom lokalu »Kolarac«, odr-st° i? br. Đura Paunkovič, zamenik aresine, jedan veoma značajan govor, duh na bugarske Junake ostavio °r a Pri tome nesumnjivo dobar sak. U p roškim broju našeg »Sokol-glasnika« izneli smo osnovne j .Je toga govora. Zbog velikoga zna-koJa ®?vora> kao i zbog momenta, u 4ie je ovaj govor održan, donosimo K sada u celini, tekstualno, kako je 0 izrecen na pomenutom oficielnom Stanku izmedu pretstavnika Saveza i, °‘a Kraljevine Jugoslavije i Saveza "u9>"*ih Junaka Brat Đura Paunkovič, zamenik starešine Saveza SKJ Govor brata Paunkoviča glasi: u _ Dozvolite mi, bračo i sestre, da VoJ današnji pozdravni govor uplini Xama, bračo bugarski Junači, uči-Vod’ J^a.n ma*i uvod, na koji me na-* k* Ju^^arni zagrebački sokolski slet smo se vratili. U nizu jubileja koiie?ačk°g sleta bio je i jedan jubilej, Je Qa žalost ostao dosta nezapa-a koji je po mome mišljenju od JU£Tncintne važnosti kad se govori o koiu S|®venstvu i Jugoslovenskom So-dišni-Vbil.ej o kome govorim je 20-go-Scc Jl Jubilej, kada se je u junu me-4f/14..godine sas*a^a jedna tajna setjjjj r,enc4a u Zagrebu, na kojoj su &8Ve,Cl o,ada još razjedinjeni Sokolski tiongi1. . venački, Hrvatski i Srpski trj S 1 Jedn Ja Sam saradivao na Ju-Škerli^e 11 JO® * kao mladič s pok. >a, i docnije u Jugosloven-vJi ie o u °m Savezu bio sam onaj, Se saradi °m Gradojevičem najvi-i *2ao da se uklone svi nespora-u0akn ° 3lade Put zbliženju Saveza ja nasim Sokolskim savezom. zato a!|1 ?У° ^ornJ'e spomenuo sadile kvai-t-i v.am dokazao moje mo-P^jatel? ,№с|Је> da l{a° svagdašnji v°rim , llzenja naših dva ju Saveza Ja „• eno> iskreno i bratski, govori"? Pesnik niti imam osobi- 84pes«Užkim t°^ a> ia ne znam da se Vu i |ju, [fazama izražavam o brat-aVl* ja sam čovek političke stvarnosti, ali su ipak zato moji ose-čaji ne manje iskreni i ne man j e puni ljubavi no što smo to culi u lepim kit-njastim govorima u Zagrebu. Od sveg srca se radujem što je Savez bugarskih Junaka primljen u Savez slovenskog Sokolstva, da bi za-jedno s bračom Rusima, čehoslovaci-ma, Poljacima i s nama saradivao na ostvarenju velikih sokolskih ideala, medu kojim idealima zauzima jedno od prvih mesta Slovenstvo. Ovo etupanje bugarskih Junaka u Savez slovenskog Sokolstva nije samo forma, več ono nalaže svakom od članova toga Saveza izvesne dužnosti, medu kojima opet prvenstveno negovanje slovenskog bratstva. Sticaj poratnih prilika hteo je, da Bugarska za vreme poslednih ratova ne bude na strani na kojoj su bili ostali Sloveni i taj fakat ostavio je izvesne duboke brazde, koje su tek sada, 15 godina posle ratova, počele da se izravnjavaju i utiru, te da slovenska brača Bugari mogu na veliku radost nas svih ponovno da stupe kao ravno-pravni u red svoje ostale slovenske brače. Savez bugarskih Junaka, kao eminentno narodna i slovenska organizacija, bio jc jedan od prvih koji je stu-pio na ovaj put. Ali stupajuči na put Slovenstva, Savez Junaka tim samim mora da se stara da zaboravi svoje samo prolazne veze s neslovenskim na-rodima i da se otrese svih onih koji su neprijatelji Slovenstva. Svaki član Saveza slovenskog Sokolstva potpuno je Slobodan i nezavi-san u svom unutamjem radu. U mnogim se pitanjima može doči do kompromisa, kao što je to učinjeno s bratskim Savezom bugarskih Junaka pri primanju njegovom u Savez slovenskog Sokolstva. AU ima jedno pitanje u kome kompromisa nema i u kome svaki član Saveza slovenskog Sokolstva mora da zauzme jasno i odredeno stano-vište. Pitanje u kome nema kompromisa je — pitanje Slovenstva. Svaki član Saveza slovenskog Sokolstva treba i mora kao član Međunarodne gim-nastičke federacije da održava korektne veze s ostalim članovima federacije, ali je isključeno da se jedan član Saveza slovenskog Sokolstva bratimi sa Čehoslovacima i Jugoslovenima a u isto vreme bratimi i s Madžarima kao notomim neprijateljima i Čehoslovaka i Jugoslovena. Varaju se brača koja misle. da je to stvar interna. Sve može biti interno, ali pitanje Slovenstva ne. Slovenstvo je aksiom na kome bazira Savez slovenskog Sokolstva, št» več i njegovo ime pokazuje, i bez Slovenstva nema ni Saveza slovenskog Sokolstva. Ja neču da predbacujem brači bugarskim Junacima doga daje poslednjih meseca u Pešti kao i u Sofiji, koji su jako ožalostili sve češkoslovačke kao i naše Sokole. Neču da im to predbacujem, jer shvatam njihov težak položaj previranja, ali moram da naglasim naše iskrene želje i verovanje, da se takvi dogadaji neče više ponavljati, jer su oni kadri da unesu ponovo po-metnju i zebnju za dalji razvitak bratskih odnosa u Savezu slovenskog Sokolstva. Kad sam imao sreču i čast da za vreme boravka Nj. Vel. Cara Borisa budem prestavljen i s Njim poduže govorim, Njegovo Veličanstvo mi je medu ostalim reklo, da su naše dve organizacije, t. j. Savez bugarskih Junaka i Savez jugoslovenskih Sokola najpre pozvane i nqjpogodnije da rade na zbliženiu naših dvaju naroda. Kao nepolitičke organizacije, eminentno nacionalne, koje nesebično rade za dobro naroda, moraju u stvari zbliženja naših dvaju naroda da imaju največeg uspeha. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije primio je svesrdno i bratski i pri tome i najiskrenije pruženu mu ruku od Strane bugarskih Junaka. Mi svi težimo da saradujemo na što tešnjem ostvarenju i zbliženju naših organiza- cija te prema tome i naših naroda. Iskrenost, otvorenost i konzekventnost uslovi su za uspeh. Težeči stvamom i trajnom uspehu mi moramo etvoreno, bratski da se gledamo, oko u oko i medu nama ne sme da bude ničeg skrivenog, polutanskeg i nedogovore-nog. U ime celokupnog Jugoslovenskog Sokolstva radujem se od sveg srca va-šoj poseti Beogradu, radujem se i kao Soko i kao Jugosloven, jer su ove po- sete najpogodnije da se što bliže upoz-namo, da se "ribližimo i da se zavo-limo. Molim vas, bračo, da ove moje reči primite od srca srcu, da pozdravite od nas braču bugarske Junake i da im kažete, da u Jugoslaviji ima veliko jato Sokolova, koji s njima žele iskreno da saraduju na dobru i zbliženju naših naroda i za ostvarenje naših naj-večih sokolskih slovenskih ideala. Zdravej! Zdravo! Misli o Jediiom našem opšlem problemu Jedan prezreni članak* Ako danas govorimo o bratu dr. Lazaru Caru, onda smo u sredini jed-nog velikog sokolskog problema, koji je generalni i opiti. Brat dr. Lazar Car povukao se iz sokolskih redova. On to obično obraz-ložava svojom odmaklom dobom. No ima tu i drugo nešto. Može da se drži, da novo jugoslovensko Sokolsitvo, t. j. Sokolstvo Kraljevine Jugoslavije, nije ono što je bilo naše Sokolstvo pre toga. No samo da nije takvo, nego nije ni postalo na easvim slobodan i totalno demokratski način. Ne samo to, nego je ovo današnje Sokolstvo donekle i defektno (i to može da se misli), nije isasvim jedro i savršeno zdravo, lstina, nije ni predašnje staro Sokolstvo naše bilo odabrano do sitnice. Ali ono je bar bilo slobodno i demokratsko. Kad je sve to tako, ne mora neko biti danas protivnik Sokolstva, ali sc dezinteresuje, povlaći u sf-anu i pusta da se stvari razvijaju kako hoče. Nije to ni neka srdnja ili lična uvre-da, nego so kaže: da bez jedmoga, pa makar koliko do tič ni bio vredan, može da se bude i mora da se bude. I teško nama ako tako nije. Generalni je i opšti taj problem več zato, što nije osamljen. Ima još dobre brače sokolske, koja se tako drže i koja otprilike mogu tako da misle. I oni su se kao i brat Car dezin-teresovali i povukli. No osim toga gu-bitka, više u cifri izraženega, problem je generalni i opšti i po unutrašnjoj vrednosti i po svomc sadržaju, idejno i ideološki. Ni brat Car, ni njemu slični i jednaci, nisu u Sokolstvu sko-rojeviei ni došljaci. Naročiito brat Car proveo je u Sokolstvu više desetina godina. Za to vreme nije on bio prost pasivni elan, nego je bio dugo vremena starešina, dakle, nalazio se na vrlo odgovornem položaju. Ne samo formalno kao neki papirnati starosta, nego je bio i morao je biti i idejni rad-nik, stvarao je i gradio je na Sokol-stvu, pretežno hrvatskom, u velikoj meri slovenskom, a donekle i jugoslovenskom. Upravo može da sc kaže, da je današnje Sokolstvo neprekinu/ti na-stavak toga aktivnoga rada i delovanja i brata Cara. Sad se on povukao! Ako eliminiramo njegovo odmaklo doba, on bi imao ili bi mogao, da ima prava da se povuče samo u dva slučaja: ili je Sokolstvo toliko obezbede-no i osigurano, da se zbilj a mogu skr-stiti ruke, — ili Је Sokolstvo totalno propalo i leka mu više nema. To i tako obrazloženo pravo povlačenja je samo jedna pretpostavka. Neko sc može zbog tih razloga povuči, drugi neko n>e bi se povukao, nego bi napmtiv iz-držao! — Uočimo prvo to povlačenje iz sokolskih redova kao jedan fakt. Eto, to povlačenje, to uzmicanje i formalno i načelno, jeste jedan generalni opšti problem naš. Ne samo sokolski, nego nacionalno opšti. Mi imamo to povla-čenjc naših dobrih i poštenih snaga kao opšti simptom života. Možda danas više ne u tolikoj meri kao pre nekoliko godina, ali je tu. Naši dobri i snažni pojcdinci rado staju u kraj, iz-miču, gube sc, ne traže sebi slične i jednake, raskidaju vrstu, kako u Sokolstvu, tako i na drugim poljima po-zitivnoga i konstruktivnoga narodnoga rada. Zašto se to dešava? Uzmimo prvo najteži slučaj: roditelji ostavljaju *Ovaj članak bio jo napisan za zagrebački sokolski vesnik »Slet u Zagrebu« jula o. g., ali nije bio objavljen. ... svoju decu. Krupno je to Rada se tako zbude. Šta je razlog? Promena na jed-nima, promena na drugima, ili promena na obojima? Ne moramo igrati žmu-re. Niti smo izuzetak, niti jedini novi slučaj sveta. No kod sve gcneralnosti promena i novoga stanja na celome globosu, šta se bitnoga menjalo? Naro-čito šta se u duhovnom i u moralnem zbivanju tako promenilo, da se roditelji i deca ne poznaju? Jc li vreme takvo da ne treba ništa voleti, da nc valja riišta verovati, da sc ne sme ništa dobroga hteti, jednom reči, da je nastupio pretsmntni čas praznine, ta-štine i mraka? Zar jc svo tako poto-nulo u dimu i u prašini propadanja pa da se više ništa svetloga ne vidi? Ako koncediramo sve to izvikanc i reklamirane promene i promenjene odno-šaje, je li to onda dovoljno i nije li možda kukavički ne dati duhu potreb-nu slobodu, pa početi misliti, koliko je u tim premenama i promenjenim od-nošajima prirodnog i normalnog, koliko je prolaznog i prclaznog? Koliko je deformisanog usled subjektivnosti ogledala, koliko jc stabilizovanog usled neaktivnosti, koliko je strašnog usled neotpornosti, u kratko, zašto popla-šeni stav pred drugačijim prilikam, zašto taj skriveni strah ili to otvoreno popuštanje i smaganje ramenima? Kako se može nego izdržatti? Govoriti samo o starom i dobrom, o onome što jo bilo onda kad smo bili mi mladi, nc razumeti promene, ne moči se akomo-dovati, ne umeti se braniti, zaboraviti na mane lične, sabiti život u životare-nje, jo li to vrhovna mudrost? Ili se uobraženo isprsiti pa od dobroga uvek tražiti još bolje, a od boljega uvek tražiti najbolje, prosto to zahtevati bez da se prstom makne, bez da se posla lati, nego čisto licitirati na tržištu ta-ština sve na više i na više radi licitacije same, — je li to amanet koji treba predati potomcima? Ako ostavimo opšte pa se samo zadržimo na Sokolstvu, pitam svakog razumnog i treznog čoveka, koji kod nas prati i vidi sokolske dogodaje, na-ročito koji je lično doživeo ovogodis-nji Vidovdanski slet u Sarajevu, ja pitam: Jo li moguče da naše Sokolstvo bude bolje, jače i zdravije, nego kakvo je odgovarajuči našim prilikama danas? Kažu plačljivci: »Država jc dala popust za podvoz na slet!« A zar nam Austrija nije isto tako davala popuste za sletovo i zar nismo i onda i još kako umeli da moljakamo? Kažu straš-ljivci: »Sve je to režim namestio!« A zar pre deset godina nisu naši režimski ministri oblačili svečana sokolska odela i dodelili se, ma da nikada u životu Sokoli nisu bili? Kažu čudljivci: »Nema slobode izbora u Sokolstvu!« A koji je taj bol ji koga bi se u toj slobodi moglo birati? Kažu bunovni: »Pa nema prave Rusije s nama!« A kad jo bila prava Rusija s nama Sokolima zajed-no? Kažu raslabljeni: »Pa našem Seljaku je teško i jni stojimo pred pro-pašču!« A oni deset hiljada seljaka što su jednogačnici i jcdnokošuljnici ko orlovi ponosito koracali kroz Sarajevo, pa ona sirota seljačka deca što polu gola i bosa izlaze na blatne ledine viro-vitičkoga sreza i oružani drvenim pu-škicama vežbaju viteške sokolske vež-be i klikču kralju, narodu i Jugoslaviji? 1 ceo itaj naš blagorodni scljački svet, koji malo mari i zna za zabrinute varošane, nego koji živi i dušom, onom starom i poštenom dušom našom, i sretan je i zadovoljan kad mu se dobra reč kaže, kad može da veruje, kad sme da ec oduševljava, kakav je to svet? I još bezbroj drugih i raznolikih a pozitivnih znakova našega sokolsko- ga života, punoga snage, slave i časti, kuda to spada? Često sam o svemu tomo mislio, a naročito se zadržavao na ovome: Kako to da sam ja sada u Sokolstvu drukčiji od mojih starih prijatelja; ništa se nije na zlo promenilo, a drukčiji smo; pošlo je mnogo i sigurno na bolje, a drukčiji smo; živi smo, zdravi i inače normalni ljudi, i ja mislim da smo i pošteni ljudi, a eto drukčiji smo, jer ja i zalazim u Sokolstvo, a neka moja možda jača i bolja brača izmiču iz Sokolstva; kako to? Ja skidan kapu i duboko sc klanjam svakome junaštvu. Ja palim vo-štanicu i prigibam koleno za svako živo krilo naše, koje je u poštenom su-daru polomljeno. Za mene je vrhovni zakon morala: smeti, naumiti, hteti, otvoreno za ideju gospodski udariti i gospodski primiti udarac. Zar za junaka postoji neka cenzura? Šta se drugo traži medu Sokolima nego junači? Koje su to zlatne vrednosti, što za sebe ištu naročite pogodmosti i osvetlenja, jer ina-če ne mogu dasjaje. Ja ne znam, da li crvljiva jabuka ima svest o tome, da je ona crvljiva, da jc trula i da je zato drugačija od zdravih i da zato nije jednaka zdravima i ne može da ih voli. Ne kažem nikomc to lično, nego samo razmišljam 0 toj crvljivoj jabuci. A zar beše ika-da i zar je i danas drukčije nego da na deset jabuka nema ni jedne crvlji-vc? Ja ne znam kako je iveru mrtvo-ga drveta kada pliva fla talasu, i snaga ga podiže u višine, pa ono klikče i skače u nebesa, dokle god ga pokrot drži, a kad se valovi smire iver pliva 1 dalje, ali leži niško, jer nema više one druge snage da ga baca u višine, a nema ni svoje snage da ko galeb slobodno poleti. Ja ne znam, da li iver ima o tome svesti i da li razume, da jo etrano telo, trpljeno i tude, i bilo i jeste i ostače, i da je sadašnji niški položaj njegov, baš kao i predašnji visoki, samo pasivna osobina njegova a no tuda krivica. Ja ne znam koliko su duboke i jake mane naše, a mislim, da moraju biti takve kad su nam i vrline i duboke i jake, osobito ono naše dobro-zlo što je u nama, ono sirovo, zapaljeno, tvrdoglavo, divlje, strasno, to ja mogu samo da slutim 'da iz daleka razumem strahoviti lični gnev uvredenosti i sujetu našu, gde dete na roditelje ki-diše, — ali pokraj svega toga niti je bilo dela bez strasti, niti je bez plemenite strasti ikada moglo biti pleme-nitog dela. Ja ne znam za obustavljen život, za život koji stane ko sat kad se ne navije i pokazuje stalno ono preživelo vreme od pre deset godina. Ja ne znam u kome jc srodstvu hod sa stajanjem, ja ne znam u kojoj je vezi razvoj s prekidima, ja ne znam zašto i od kuda čekanje i oklevanje pred naumljenim činom. Iči uvek i neprestano napred, pa tu se može i pasti i propasti. Pa da, zar ikakav život ima neki drugi cilj, nego da jedaniputa padne i da propadne, da se satrc, da izgore i da strada za nešto što je pred-odrcdeno promislom prethodilo? Junaštvo i renta ne mogu nikada zajed-no. Ja ne znam za mračne kutove, za zagušljivc atmosfere, za tajne kiuzo-ke, za sakriveno planovc, ja to ne znam, ali razumem da i toga ima, i zašto ga ne bi bilo; neka ga, ali meni je važniji ovaj otvoreni, prkosni, javni, izazivaeki. životodavni stav sokolski, u kome danas nastupaju mnoge hi-ljade naše mlade brače. Tu je i naše mesto. Ja ne znam za neke lokalne interese, za advokatske ugovore, za stare pergamene i grbovc, za nadmene količine, za maglovite glasine, za interna-cionalnu simpatiju prema nama; sve to i slično tome ja ne znam i neču da znam, neču da sc obazirem na to, ma da i to može da bude, j čak možda i jeste i neka ga, ali kuda. ču jadan ako celog života slušam večne kukumavke i ako pred odredenim delom tražim bezkrajne dogovore i okretanje isto-rije tumbe; kuda ču jadan s ovo ne-što lude vere i sile kad znam s apso-lutnom sigurnošču, da me čeka i smrt i grob? SLOVENSKO KOLSTVO (Nas tava k sa 1 strane) Neka oprosti moj stari drug i brat dr. Lazar Car za svc ovo. Ali nišam mogao ni krače ni drugačije, negc^baš ovako, jer je to moja istina i moje ispovedanje. Ostavljam drugima da se bave po-daeima i dokumentima iz kojih se jasno vidi sokolski rad brata doktora Gara. Ja samo kažem i sebi i njemu ovo: Zar su to bile laži što smo mi u torne životu živeli? Zar se več sada ne zna i zar se zaboravilo ko je davao duhovne impulze i sejao ideje? Zar ima nečega duhovnoga da može propasti, koliko god momentano izglodalo nepriznanim? I dok ovo kažem osećam neizmcrnu samoču, ali kroz nju odjekuju sečanja, vračaju se i žive... Dr. Laza Popovič. Zagreb Pripreme za svesiovenski svesokolski slel u Varšavi Za svesiovenski svesokolski slet u Varšavi, koji je ujedno takoder i slav-lje svega slovenskog Sokolstva, vlada več sada u evim slovenskim sokolskim savezima veliko zanimanje. Zapravo je več VI češki svesokolski slet god 1912 u Pragu bio ujedno i 1 slovenski sve-sokolski slet, na kome su se bili sa-stali skoro svi slovenski Sokoli u vcli-kom mnoštvu, što je tada prouzročilo austrijskoj vladi mnogo brige. Narodne godine medutim na ovom svosloven-skorn svesokolskom sletu u Varšavi sastače sc slovenski Sokoli na svom slobodnom tlu te če tako taj svesokolski slet u Varšavi biti ujedno i prva sveslovenska svesokolska manifestacija oficijelnog /načaja nakon oslobo-denja. Taj slet biče takoder i velik praznik poljskog Sokolstva, kojo če se tih dana sjatiti iz svili krajeva Poljske Republike u svoju prestolnicu da uve-liča značaj te priredbe. Savez poljskih sokolskih društava. kome je poverena dužnost da vodi svc pripreme za tu manifestaciju. več je odavna počeo radom. Izdane su več i sve potrebne proste vežbe, koje je ras-pisalo načelništvo Poljskog sokolskog saveza, a takoder osnovani su i svi ostali otseci, koje traži ovakva priredba. Poljsko članstvo je več počelo da sabire i prinose za sletski fond, koji iznosi na svakoga člana po 4 zlota, a što članstvo uplačuje u četiri obroka. Za pokrovitelja ovog sveslovenskog svesokolskog sle ta zamoljen je pretsed-nik Poljske Republike prof. Moščicki i minister vojske maršal Pilsudski, koji su obečali sletskom i svečanosnom odboru svaku potporu od Strane državnih vlaeti, naročito što se tiče nastan-be gostiju, kao i glede prevoza Sokolstva uz snižene cene na poljskim železnicama. Vrlo je vero vatno, da če ovome sletu učestvovati takoder i delegacije pojedinih gimnastičkih Saveza učlanjenih u Medunarodnoj gimnasti-čkoj federaciji. Vodstvo svih priprava je u ruka-ma organizacijsko sletskog odbora, kome je dodeljen i naročiti izvršni odbor, a pored ovih odbora osnovan je još i svečanosni odbor, koji sačinjava-ju najodličniji pretstavnici poljskog javno« života. Možemo prema svemu očekivati, da če svesiovenski svesokolski slet u Varšavi privuči pored ogromnih mesa učesnika takoder i čitav niz drugih kongresa i zborovanja i time uzbuditi interes za ovaj slet u sloven-skoj javnosti diljem čitave Evrope. Ovome sletu učestvovače u veli-kom broju i jugoslovensko Sokolstvo, koje naredne godine neče priredivati nikakve svoje veče priredbe. Lakoatlelska takmičenja članica ČOS u Pragu Za dan 2 septembra o. g. raspisana su za članice ČOS takmičenja u pro stim vežbama, i to takmičenja za vrste 1 za pojedinke. Takmičiče se u četve-roboju i u posebnim takmičenjima. — Peteroboj če obuhvatati trčanje na 100 m, skok u vis i skok u dalj, bacanje kopija i bacanje kuglc teške 4 kg. Svaka vrsta sastojače sc od 4 članice i dve zamenice. Tim takmičenjima moči če da učestvuju samo one članice, koje su na župskim izbirnim takmičenjima postigle barem 100 od 500 postizivih tačaka i koje budu lekari prepustili torne takmičenju. Posebna takmičenja pak obuhvatače trčanje na 60, 100 i 200 m, dalje trčanje preko niških prepona, na dužinu od 80 m, izmenično trčanje 4 X 100 m, skok u vis i skok u dalj sa zaletom, bacanje kugle teške 2 kg, jednoručno i dvoručno te bacanje diska i kugle teške 4 kg. Takmičenja Sokola i sportista u deseteroboju u Pršerovu U danima dne 11 i 12 o. m. odr-žana su u Pršerovu takmičenja, kojima su učestvovali najbolji sokolski i šport' ski takmičari u lakoj atletici, i to u deseteroboju. U tom takmičenju naj-boljih medu najboljima nastupilo je 17 sokolskih i 17 sportskih takmičara. Ovo takmičcnjc priredili su zajednički ČOS i Češkoslovaška lakoatlctska amaterska unija, koje — kako je po-znato — prireduju svake godine takoder i Tirseve igre. Ovo takmičenje, ko-jc je bilo održano na igralištu sport-skog kluba Pršerov. završili su svi takmičari osim njih 8. Medu onima koji su ot&tupili bila su četvorica Sokola i četvorica sportista. Takmičenje je mnogo ometalo kišovito vreme, koje je takoder uticaio. da su i sami rezultati bili ponešto slabiji. Organizacija takmičenja bila je odlična, i unatoč veli-kog broja takmičara i takmičarskih grana vladala je največa disciplina. Prvenstvo na ovim takmičenjima postigao je brat Klasek, član Sokolskog društva Olomuc, koji je pokazao, ka- ko sc može takoder i u sokolskim re-t lovim a postiči krasan sportski napre-dak. On je ukupno postigao 6663.62 tačke, čime je nadinašio lanjskog po-bednika za nekoliko stotina tačaka. Ovim rezultatom bio je br. Klasak proglašen pobednikom. a time je postao i majstorem ČSR, primivši za god: 1934 prelazhi dar »Mahačkov memorijal«.— Rezultati brata Klaseka u pojedinim granama su sledeči: trčanje na 100 m 12,3 sek; na 400 m 52,8 sek; na 110 m preko zapreka 20,2 sek; na 1500 m 4,34 sek.; skok u daljinu 597 cm; skok u vis 160 cm; skok s palicom u vis 340 cm; bacanje kugle 12.09 m; bacanje diska 38.06 m; bacanjc kopija 50,59 m. 1 ostali Sokoli zauzeli su lepa mesta, stvo-rivši time svoju sokolsku dužnost. Stalno je prema torne, da če ovogodišnjc Tiršcvc igre biti veoma zanimive, ako u njima budu uzeli učešča svi takmičari sa takmičenja u Pršerovu. Lekarski otsek ČOS o takmičenju omladine Lekarski otsek načelništva ČOS iz-radio je nedavno na osnovu mnogih opažanja i znanstvenog proučavanja elaborat, koji odreduje u pogledu takmičenja omladine u raznim granama iz-vesne granice, a dopušta neograničeno takmičenje omladine samo u nekim granama. Lekarski otsek bavio se je proučevanjem upliva raznih takmičarskih grana na omladinu, te je na osnovu toga izdao svoje stručno mišljenje o to j stvari. Tako se propisi ovog le-karskog otseka odnose na takmičenja u sledečim granama: u smučanju, skakanju u vodu, u izmeničnom trčanju, u trčanju uopče, u biciklistici, u plivanju, veslanju, odbojci, tenisu, stolnom tenisu, jahanju, vodnom polu, hazeni i košarki, hokeju na ledu, šesteroboju, proštom i mešanom peteroboju, te proštom troboju. Tako ovaj elaborat medu ostalim odredbama predvida, da je dozvoljeno veslanje svoj omladini do 18 godina pod vodstvom iskusnih voda, ali lekarski otsek protivi se svakom pripravljanju za takmičenja i samom takmičenju. Glede smučanja opet otsek preporuča vežbanje u smučanju dcci od 10 godina pa dalje, ali glede takmičenja lekari stoje na gledištu da deca do 14 godina mogu takmičiti najviše na pruzi dugoj 1—3 km, i to nizbrdi-com, a naraštaj od 14 do 16 godina da može da takmiči na ravnom terenu, gde nema klanaca, i to s razloga nji-hovog telesnog razviča. Za odrasliji naraštaj lekari dozvoljavaju takmičenje na pruzi do najviše 10, a za nara-štajke do 8 km, ali svakako u položi-tijoj pruzi. Koliko če pak puta pojc-dinac smeti da takmiči, ovaj lekarski otsek veli, da to ima da odluči svakoga puta društveni lekar. Sto sc tiče iz-menienog trčanja, to ovo za decu uopče nijc preporučljivo, dok naraštaj može da se u tome vežba i takmiči. iiivanje preporuča lekarski otsek i dcci i naraštaju, ali zabranjuje deci do 14 godina svako takmičenje. dok za naraštaj ograničuje dužinu takmičar-ske pruge. Smrt najsiarijeg aklivnog Sokola U Pardubicama dne 2 o. m. pokopan je najstariji član sokolske organizacije, br. Vaclav Diviš, koji je do svojih poslednjih dana još aktivno uče-stvovao u sokolskom radu. Br. Diviš rodio sc 28 avgusta 1839 god. u Pardubicama, te je bio po zvanju železniški inšpektor. U sokolsku organizaciju stupio je 6 maja 1868, te je za punih 58 godina svog sokolovanja bio vrlo akti-van u sokolskom radu, redovito vežba-juči, učestvujuči na sletovima, izletima i svim drugim sokolskim priredbama. Več lanjske godine kao 94-godišnji sta-rac našao se je medu prvima na odrc-denom mestu kada jc bilo naredeno iznenadno sabiranje sokolskih četa u jednom samom danu u središtima pojedinih župa, a koje jc pokazalo tako lep rezultat sokolske pripravnosti. Takoder i ove godine dne 17 juna, u svojoj 95 godini, posetio je dečji dan. Naša narodna nošnja Uilscl sa sletova Promatrajuči naše sokolske sleto- . seljaka posve isčeznula, a u mnogim ve, zborove, javne vežbe, nastupe, za- I slučajevima s njomc i narodni običaji, ‘bave i t. d., uvidela sam, da naše sve- čano sokolsko odelo članica nije dalo one rezultate i polučilo onaj efekat, koji smo od njega očekivali. Ako na sletovima dobro pogledamo, vidimo da imadc vrlo malo naših članica, koje su do danas nabavile svečano sokolsko odelo, vidimo takoder i to, da svake goclme imade sve manji broj onih, koje to naše svečano odelo nosc. Is&ini za volju moram i ovde da spomenem, da to naše svečano sokolsko odelo nije omiljelo u našim redovima, te da ga naše članice ne vole nositi niti na sletovima, a da niti ne -govorim o našim malim sokolskim nastupima. To je posve razumljivo, jer je to odelo' vrlo nepraktično i neukusno. Naprotiv, iz godine u godinu na-ilazimo na našim sletovima na sve vc-či broj naših članica, obučenih u narodno odelo. Na ovogodišnjim sletovima u Sarajevu i u Zagrebu imali smo prilike videti, da je broj naših članica obučenih u narodno odelo bio ogroman, te bi sc moglo čak ustvrditi, da je bio dva puta veči od broja članica obučenih u svečano i vežbačko odelo. A verujem, da postoji moguč-nost, da če na idučim sletovima na godinu: u Nišu, Sofiji i Varšavi biti taj broj trostruki. Kada sve to skupa promatramo, nameče nam sc pitanje, zašto ne bi mi u našem Sokolstvu proglasili našu pre-krasnu narodnu mošnju svečanim sokolskim odelo m za članice, koje bi se moralo nositi prigodom sletova i na-stupa? Posetite sestre i bračo naše etnografske muzeje, i tamo čete nači mnoštvo izloženih ženskih narodnih odela iz svih delova naše lepe domovine; tamo čete nači veliki i bogati izbor našeg divnog narodnog veziva i naše rije u našoj Zupi, nego i u srpskom delu našeg jugosloven-skog naroda i prvo po svome lzuzet-nom, velikom stvaralačkom radu, i po vidnim rezultatima toga rada u nasoj bliskoj nacionalnoj prošlosti. Karlovačko sokolsko društvo bilo je matica svekodikog srpskog Sokolstva od početka njegova života pa sve do velikih dana našeg narodnog oslobo-demja. Pod močnim krilima Karlma-čkog sokola digla sc i razmahnula i prethodnica ovc Župc, Srpska^ sokolska župa fruškogorska; uz snaznu pomoč i saradnju karlovačkog sokola i Fruškogorske župc osnovane su i bivše Sokolske župe: bosansko hercego-vačka, krajiška i primorska, Рргс“ mnogih sokolskih društava; a osnivaci i vode Karlovačkog sokola bili su učitelji i uzori največcg broja srpskih sokolskih društava do svetskog rata, a neki još i danas vode. Zbog toga je proslava trideseto-godišnjice Sokolskog društva Srem. Karlovci slava i ponos cclog jugoslo-skog Sokolstva a naročito naše Zupe, kojoj pripada bratsko Sokolsko društvo Srem. Karlovci. Naša Sokolska župa preuzela je stoga inicijativu da se značajni sokolski datum osnivanja Srpskog sokola u N|- Vel. Kralj odlikovao Sokolsku župu Zagreb Maršalat Dvora Nj. Vel. Kralja obavestio je Savez Sokola Kralje'-'0® Jugoslavije, da je Nj. Vel. Kralj kle-goizvoleo odlikovati Sokolsku župu Zagreb ordenom Jugoslovenske krune IV reda. Maršalat Dvora ujedno je posla® Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije ovaj orden s tim, da ga zajedno sa poveljom, preda Sokolskoj žup* Zagreb. Ka'rlovcima vidno obeleži jednom sokolskom manifestacijom i javnom vež-bom, koja če se, pod vodstvom ovc Zupe, održati 23 septembra ove godine u Srem. Karlovcima. Okvir te proslave odreden jc samim mesnim prilikama starih Sremskih Karlovaca, pa ako taj okvir i ne dozvoljava da proslava u Karlovcima uzme razmere koji bi potpuno odgovarali značaju do-gadaja, — naše Sokolstvo umeče da nadoknadi skromnost oblika puriočom sadržinc i obiljem ljubavi i poštovanja pfema našem starom sokolskom gnezdu u Karlovcima. Na ovu značajnu sokolsku svečanost pozivamo svu braču i sestre iz naše Župc, svc bratske sokolske jedi-nice koje su bile članovi bivše Srpske sokolske župe fruškogorske iz bratskih Zupa Beograd, Zagreb, Osijek i Veliki Bečkerck i koje su inače bile u tešnjoj duhovnoj vezi sa bratskim Sokolskim društvom Srem. Karlovci. Sve bratske župc molimo, kao i sva bratska društva osinovana pomoeu Karlovačkog srpskog sokola, da na ovu svečanost izašalju svoje delegate. Detaljni program svečanosti do-staviče se kasnijc, a za sada se napo-minjc da če na ovoj svečanoj priredbi u Karlovcima vežbati i stara brača a prcdnjaci bivše Srpske sokolske župe fruškogorske izvoditi stare vežbe sa Ravaničkih sokolskih sletova od prc dvadeset i pet godina, da bi se obnovi la uspomena na prve dane srpskog Sokolstva i pred mladom bračom i sestrama pokazalo da stari Sokoli čuvaju i danas sokolske ideale svoje mladosti. Bračo i sestre, do videnja na sokolskoj - proslavi u Karlovcima! ■ > Zdravo! Novi Sad, 21 avgusta 1934 god. Uprava župe Važno upozorenje svim bralskim jedlnlcama! Upozoravamo ovim sve bralske jedinice: župe , društva i čete, da sV0" ja pisma i ostale pošiljke, koje uPu' čuju uredništvima kao i upravi: Sokolskog glasnika i Sokolskog sela, pokola, SokoKča i Naše radosti unapr®4* i do daljnjega obaveštenja propis®0 frankiraju. jer pošta u poslednje me ne priznaje, da bi pomenuta Ш*®* ništva kao i uprava tih listov* cslobodena od plačan ja poštarine, P* stoga moraju uredništva kao i upraV* ovih listova da po primitku tih nefraa-kiranih pošiljaka plate i odgovaraj°^u poštarinu a povrh toga i postanku globu. Unapred stoga — dok se s na<*' ležne strane ne dade ispravno čenje postoječem Zakonu od 29 *v 1931, da on oslobada poštarine i ur^' ništva i upravu pomenutih sokolskih listova, koja su samo zasebni otse Saveza SKJ, ali stvarno njegov ortan< ski i sastavni deo — uredništva ka° 1 uprava gore pomenutih listova moreče sve propisno nefrankirane pošiljke d* odbije i ne primi. Uredništvo i uprava sokolskih listova Saveza SKJ KRCNIKA 100-godišnjica rodenja Natk* N®* dila. Dne 21 o. m. proteklo je 100 gi dina od rođenja Natka Nodila, dalmatinskog rodoljuba, narodnog buditelja, političara i čuvenog historicar • Natko Nodilo rodio se u Splitu 21 a'" gusta 1834. U Splitu je završio i školu te gimnaziju, nakon čega je в^‘ pio 1853 u zadarsku bogosloviju, ga. mu jc bio opet školski drug Mihov Pavlinovič, koji je u nacionalnom P?, gledu imao na mladog Nodila ve*1* uticaj. Pošto u sebi nije osečao P0' živa za svečeničko zvanjc, on 1856 pusta bogosloviju te nastuipa mest ^ pomočnog učitelja na splitskoj ziji, ali več naredne godine ode u B<>' gde se intenzivno posveti študijama 11 filozofskem fakultetu — osobito >st0J riji — i gde diplomira 1861 godine. . isrte godine postaje suplcnt na gimnaziji u Splitu, ali kako se -je pridruži akciji narodnjaka u borbi za sjedinj . nje Dalmacije s Hrvatskom, u je akciji bio jedan od glavnih Pr°Pf’ gatora i voda, to ga vlada več naredn godine otpusti. Stupa stoga u rede^' ciju lista »II Nacionalc«, koji su P0" čeli izdavati hrvatski nacionaliste n* italijanskom jeziku, da brane jugo«*0' venstvo Dalmacije i da probuduju cionalnu svest inteligencije, koja se J školovala u italijanskim školama, što onda hrvatskih još nijc bilo. .. ovom listu počinjc Nodilov nov’narSi0 i literarni rad. Izvršio je ogromno de nacionalnog preporoda, davši i P0"^ za osnovanje narodnih čitaonica. načelnih nesuglasiea s vodstvom l*s . ’ napušta 1867 redakciju ali još saraduJ u listu kao dopisnik i pisac član»*j Godine 1863 bio jc optužen zbog vei ? izdaje, ali nije bio osuden. God. izabere ga narod na Korčuli za s poslanika u dalmatinskom saboru, S j. sc bori za prava svog naroda i uv nastupajuči za potpuno jedinstvo 1 vata i Srba. Nakon osnivan ja zaj ^ bačkog univerziteta pozvan jc 18<4 ^ redovnog profesora istog, pošto je ' ■ bio stekao glas velikog historičara. **e storiju jc onda redovito predavao do 1901 godine, kada jc otišao u P ^ ziju. Godine 1907 bio je izabran^i .■ pretsednika Društva hrvatskih rjJ ževnika. Umro jc 25 maja 1912. njegovih velikih naučnih radova ti' naročito spomenuti: »Postajanje ® . j ske papinske vlasti«, »Prvi 'ctoPlSge-davna hietoriografija dubrovačka«, » j. ligija Srba i Hrvata«, »Historija njeg veka za narod hrvatski i Porcd navedenih napisao je još i j,4 koliko manjih dela i mnoštvo _cW ^ te nekoliko večih dela na italiJ*nS ieziku. lju'bavi varamo sku va _ God. IV — broi .4h___________ »SOKOLSKI GLASNIK«_________________________Str. 3 QOSIJA-jFONSIE.ll m društvo sza osiguranfe i reosiguranfe m Beograd O ц f^šnjica Stanoja Stanojeviča. j™1 dana navršava 60 godina svog Podnog života naš veliki historičar i profesor beogradskog univerziteta dr. ^ anoje Stanojevič. Roden u Novom adu završava tamo i študije na gim-aziJi, pa zatim ide u svet da študira na univerzitetima u Beču, Lajpeigu i , nhenu, a usavršava se još i u Petrogradu. Bi0 je i profesor na srpskoj gimnaziji u Carigradu, ali več 1900 go-^mc. u 26 godini, postaje docent eogradskog univerziteta, koji ga usko-bira za svog redovnog profesora. ^avreme rata on ne prestaje radom, ■ "t -na rus^om i franeuskom jeziku brošure o jugoslovenskom pita-JU’ Predaje na univerzitetima u Pe-rpgradu, Parizu i Londonu. Za vreme krovnih pregovora bio je i član naše ^egaGijc, i to u historičko-etnološkoj P.kciii- Njegovo največc delo je »Isto-'ja srpskog naroda«, čije je prvo iz-izišl° več 1908 godine, i koje je Л) prevedeno na češki jezik. Stano-^'r,e ie P*vi napisao i veliku i kritički rađenu »Istoriju Srbije«, u kojoj •je zaboravio ni ostale delove naše tanas ujedinjene otadžbine. Dao je i Potstreka za ispitivanje starih arhiva • uticao je i na Maticu srpsku, da je izdanjima posvetila i istorij-Kim pibanjima veču pažnju. Za svoje zasluge na polju historije, u če-“ uživa svetski glas, postao je čla-Kraljevske srpske akademije *u*» j,' drugih stranih akademija n*učnih društava. 70-godišnjica rodenja velikog Sloji** Adolfa Černog. U nedelju, dne O- m, navršio je 70 godina svog plod-i radinog života Adolf Čemi, uvajam češki pesnik i veliki S loven. Ju-Иагас u javnosti nije toliko poznat Г* *v po devizi, da je temelj pravog ^ ovenskog bratstva temeljito među-‘°on» poznavanje. U tom cilju pokre-ц4? ?e. • reviju »Slovenski pregled«, je donosio svoje a i od dru-■važenih stručnjaka raznovrsne Sih • v Prevot^e i t. d. Tako je »Slo- teT 'Pregled« upoznavao češku in- JSeaciju s istorijom slovenskih na-®a. s političkim i kulturnim prilika-|. *» te donašao prevode iz slovenskih cratura, opise lepota slovenskih kra-Па'лл' običaja pojedinih slovenskih i 8’ u kratko sve, što može i mo-slo svaki pravi Sloven zna o drugim n venskim narodima. Iz naše književ-јеч! *";crn' Jc sam prevodio na češki bihn v mn°Sih naših pesnika, oso-vi’ Jovana Dučiča, Kranjče- jeC\Aškerca i drugih. I kao pesnik on j.j. Realista i nacionalista. Najpozneje su njegove zbirke pesama: »Lilja-^ iz tvog vrta«, »Video sam dušu že-.*• “Za Kristom« i »Pcsmarica zakaš-ПЈеЦ* Husita«. Nikolaja Ivanoviča Astrova. j**« emigraciju zadesio je opet ve-Г; gubitek smrču Nikolaja Ivanoviča p0Krt?va, koji je umrp u Pragu 12 o. m. ц Hojnik doduše nije bio ni pisac, niti dat\VCtu P°zna^ naučnik, ali je bio je-jav a?** najpoznatijih i najzaslužnijih ®ih radnika do revolucije. N. I. Astrov rodio se u Moskvi, kojoj je ostao veran sve do begstva pred bolj-ševieima. U Moskvi je završio i gim-naziju i pravdne nauke, a zatim je postao gradski sudija, kasnije tajnik gradskog veča i na kraju za vreme rata čak i moskovski gradonačelnik. U Rusiji bio je poznat kao stručnjak u pitanjima samouprave gradova i u komunalnim pitanjima. Kao takav bio je i glavni inieijator i tvorac »Sveruskog udruženja gradova«, koje je baš za vreme revolucije mnogo potpomagalo nacionalnu vojsku u borbi protiv bolj-ševičkog terora. Po svom političkom uverenju bio je skroz i sfcmz pravi demokrat, koji je u emigraciji radio va-treno na tome, da se evladaju sve prepreke, koje dele razne političke sme-rove u ruskoj -emigraciji. 80 - godišnjica Ignjata Hermana. Medu najpopularnije a i veoma uva-žene češke pisce spada bez eumnje Ignjat Herman. Herman je bio roden 12 avgusta 1854 u Hotjeboržu. Jubilej njegovog života i rada popratile su du-žim člancima ne samo češkoslovačke, nego i naše novine, jer inia. nekoliko njegovih romana, koji su prevedeni i na naš jezik. Koliki pak ugled uživa I. Herman dokazuje i činjenica, da mu je čestitao i sam pretsednik češkoslovačke Republike dr. T. G. Masarik, zatim češkoslovački ministar prosvete i razna umetnička udruženja, kao i to, što su »Narodnji listi«, jedan od vodečih i najstarijih čeških listova, u či-joj je literarnoj rubrici Herman bio več od mladih godina stalni saradnik, posvetile mu naročiti broj. Sam njegov život je jedan roman, ne tragičan — nego roman bo,rbe za napredak s veselim završetkom. Bio je sin veoma siromašnih roditelja. Izučio se za trgo-vačkog pomočnika, ali su ga velika inteligencija, marljivost i ljubav prema literaturi terale sve dalje. Postao je putnik, advokatski pisar, knjigo-voda, novinar, dok se na kraju pot-puno ne posveti literaituri, u kojoj je medutim več stekao veliku popularnost. Najzanimljivije su njegove priče, novele i crtice iz života malog pra-škog čoveka, kome je posvetio i svoje najbolje romane,.u kojima su pravom životnom vemošču prikazani lik, život i težnje malog čoveka. II NASI H 2UPA DRUŠTAVA it ETA Ž.upa Beograd BEOGRAD. —- Župske plivačke utakmice. Na dan 26 avgusta o. g. održala je Sokolska župa Beograd župske plivačke utakmice na Savi, na pli-valištu Sportskog kluba »Brdani«. Voda utakmica bio je brat Otokar No-votni, vrhovni sudija i starter for. Ste-van Nušič, a zapisničar brat Milojko Jefmijades. Ostale sudijc bili su članovi i članice tehničkog odbora župe. Početak je bio tačno u 7.30 časova ujutru kada je voda utakmica eazvao zbor. U ime uprave župe pozdravio je sve prisutne utakmičare III zamenik starešine br. dr. Miodrag Stefanovič. Pre samog početka svi takmičari su morali da podnesu zapisničaru svoje društvene legitimacije i isti je vršio pregled i svakome koji je imao urednu legitimaciju predavao je specijalno ustrojenu propusnicu za takmičenje. Nastupila su sledeča društva: Beograd Matica za 5 članova, 1 naraštaj-cem i 2 naiaštajke; Beograd I sa 4 člana, 3 članice, 10 naraštajaca i 1 nara-štajkom; Beograd III sa 6 naraštajaca; Beograd IV sa 5 članova i 3 narašitajca; Beograd V sa 16 članova, 4 članice, 4 naraštajca i 3 naraštajke; Beograd VII sa 6 članova; Beograd VIII sa 1 članom; Zemun sa 5 članova i 9 naraštajaca, Ruski Soko Zemun sa 8 članova; Sremska Mitroviča sa 3 člana i Šabac sa 1 članom. Prema tome svega je bilo takmičara 100, i to članova 54, članica 7, naraštajaca 33 i naraštajka 6. I Rezultati po disciplinama; Članovi: 50 m slobodan stil (učestvovalo 18): 1) br. Sima Durman, Beograd V, 31.6; 2) br. Milutin Mihajlovič, Beograd V, 32; 3) br. Josip Ertl, Sremska Mitroviča, 34. 100 m slobodan stil (učestvovalo 9): 1) br. Sima Durman, Beograd V, 1:14.2; 2) br. Milutin Mihajlovič, Beograd V, 1:31.2; 3) br. Branko Nikolič, Beograd I, 1:36.4. 400 m slobodan stil (učestvovalo 6): 1) br. Sima Durman, Beograd V, 6:16; 2) br. Anatolij Borovski, Ruski Soko Zemun, 8:42.9; 3) br. Dušan Si-nobad1, Beograd VII, 9:001. 100 m prsno (učestvovalo 15): 1) br. Milan Stojanovič, Beograd V, 1:32; 2) br. Sava Čučkovic, Zemun, 1:34.4; 3) ,br. Rade Mihočinovič, Beograd I, 1:35.1. 200 m prsno (učestvovalo 3): 1) br. Milan Stojanovič, Beograd V, 3:34.4; 2) br. Stevan Sedlaček, Beograd Matica, 3:44.5. 100 m ledno (učestvovalo 9): 1) br. Miloš Nišavič, Beograd Matica, 1:41; 2) br. Ervin Jurman, Beograd I, 1:50; 3) br. Milivoje Savič, Beograd V, 1:53.1. 3X50 m mešovito (učestvovalo 6): 1) br. Svetislav Nedeljkovie, Beograd V, 2:37; 2) br. Kazimir Uhrin, Sremska Mitroviča, 2:39.5; 3) br. Josip Ertl, Sremska Mitroviča, 2:39.6. 3X50 m štafeta (učestvovalo 8 štafeta): 1) Beograd V 1:50.3; 2) Sremska Mitroviča 1:53.2; 3) Beograd I 2:01.3; 4) Ruski Soko Zemun 2:10.5; 5) Beograd V 2:11; 6) Ruski Soko Zemun 2:14.3; 4 slobodna skoka sa daske višine 3 m (učestvovalo 10): 1) br. Vojimir Panič, Beograd VIII, 60.87 tačaka; 2) br. Jovan Hercegov, Beograd VII, 58.12 tačaka; 3) br. Rade Mihočinovič, Beograd I, 42.98 tačaka. Članice: 50 m. slobodan stil (učestvovalo 3): 1) s. Radmila Miloševič, Beograd V, 1:00.7; 2) s. Živka Markovič, Beograd I, 1:07.7; 3) s. Draginja Mirčevič, Beograd I, 1:07.9. 100 m. slobodan stil (učestvovalo 2): 1) s. Radmila Miloševič, Beograd V, 2:23.2; 2) s. Anica ManojlOvič, Beograd V, 2:25.3. 200 m. slobodan stil (učestvovalo 3): 1) s. Kruna Kostič, Beograd V, V, 4:48.5; 2) s. Anica Manojlovič, Beograd V, 5:15.9; 3) s. Radmila Miloševič, Beograd V, 5:16.2. 100 m. prsno (učestvovalo 3): 1) s. Kruna Kostič, Beograd V, 2:10; 2) s. Miroslava Trajkovič, Beograd I, 2:33; 3) s. Živka Markovič, Beograd I, 3:14.8. 3X50 m. štafeta (učestvovale 2 štafete): 1) Beograd V 2:54.5; 2) Beograd I 3:11.3. Muški naraštaj: 50 m. slobodan stil (učestvovalo 25): 1) br. Božidar Arsič, Beograd III. 32.8; 2) br. Ivan Šoštarič, Zemun, 35.6; 3) br. Branko Markovič, Beograd I, 37.7. 100 m. slobodan stil (učestvovalo 10): 1) br. Božidar Arsič, Beograd III, 1:20; 2) br. Branko Tomič. Zemun, 1:25.4; 3) br. Andrija Pil, Beograd V, 1:27.4. 50 m. prsno (učestvovalo 8): 1) br. Božidar Arsič, Beograd III, 42; 2) br. Aleksander Mikšič, Zemun, 46; 3) br. Branko Markovič, Beograd I, 4/. • 50 m. ledno (učestvovalo 6): 1) br. Mate Dukavac, Zemun, 49.9; 2) br. Miloš Kostič, Beograd III, 53.3; 3) br. Aleksander Mikšič, Zemun. 54. 3X50 m štafete (učestvovale 4 štafete): 1) Beograd III 1:51.4; 2) Zemun 2:00.3; 3) Beograd V 2:04; 4) Beograd I 2:22. 3 slobodna skoka sa daske višine 3 m. (učestvovalo 7): 1) br. Ljubomir Božinovič, Beograd I, 37.76 tačaka; 2) br. Marko Čipčič, Zemun, 31.86 tačaka; 3) br. Božidar Arsič, Beograd III, 29.80 tačaka. Zenski naraštaj: 50 m. slobodan stil (učestvovalo 4): 1) s. Greta Rajtinger, Beograd Matica, 47.5; 2) s. Marija Selhedi, Beograd V, 50.8; 3) s. Jelka Mikasovič, Beograd V, 51. ... _ ... i 50 m. prsno (učestvovalo 5): 1) s. Greta Rajtinger, Beograd Matica, 49; 2) s. Jelka Mikasovič, Beograd V, 55; 3) s. Ljubljana Pavlovič, Beograd Matica, 1:02.5. 50 m. ledno (učestvovalo 3): 1) s. Greta Rajtinger, Beograd Matica, 50.4; 2) s. Jelka Mikasovič, Beograd V, 1:00.3; 3) s. Anica Šandl, Beograd V, 1:11.8. 3X50 m. štafeta: Beograd V bez konkureneije II Ukupni rezultati po društvima: 1) Beograd V 2) Beograd I 3) Zemun 4) Beograd III 5) Beograd Matica 318 bodova; 133 90 „ 83 „ 69 „ 6) Sremska Mitroviča 37 „ 7) Ruski Soko Zemun 28 „ 8) Beograd VIII 26 „ 9) Beograd VII 23 „ 10) Beograd IV 5 „ Utakmice su se za vršile u potpuno-me redu u 18 časova. Župa Cel/e CELJE. — Okrožne in župne tekme v odbojki. V nedeljo 12. t. m. so se vršile v Celju dopoldne tekme v odbojki, najprej za prvenstvo okrožij, takoj nato pa za prvenstvo župe. Rezultati okrožnih tekem so bili nastopni: Za .savinjsko-šaleško okrožje je postala prvak članska vrsta društva Gomilsko, vrsta naraščajnika društva Šoštanj in vrsta žen. naraščaja društva Žalec, prvak šmarsko - šentjurskega okrožja je postala članska vrsta Iz Štor, zgornjeposavskega okrožja članska in naraščajska vrsta iz Zagorja, spodnjeposavskega okrožja pa članska vrsta iz Brežic. Celje, kot samostojno okrožje, je obenem tudi prvak svojega okrožja v vseh štirih kategorijah. Takoj po okrožnih tekmah so se izvršile tekme za župno prvenstvo. ,Vse vrste so bile zelo disciplinirane in so se vztrajno borile. Rezultati, doseženi pri teh tekmah, so bili sledeči: člani: 1. Celje 8 točk; 2. Gomilsko 5 točk; 3. Zagorje 4 točke; Brežice 4 točke; 5. Stare 2 točki. m. naraščaj: 1. Celje 4 točke; 2. Šoštanj 2 točki; 3. Zagorje 0 točk. članice: 1. Celje (brez konkurence). ž. naraščaj: 1. Celje 2 točki; 2. Žalec 0 točk. Tekme so pokazale velik in lep napredek te panoge v naši /upi. Društvo Šoštanj se lahko postavi s svojo izborno šestorico naraščajnikov, Gomilsko je iznenadilo s svojo dobro in vztrajno igro, Brežice in ostala društva so pokazala napredek. Celje ima odličnega zastopnika v moškem naraščaju. V splošnem so pač Celjani tehnično najbolj izvežbani, saj imajo zato tudi največ prilike, tik za njimi pa so Šoštanjčani. Vrste drugih društev so močne in vztrajne, manjka pa jim tehničnega znanja, kar se kaže predvsem ipri podajanju in lovljenju žog ter igri za mrežo. Celjsko društvo bo zastopalo žu-po v vseh štirih kategorijah pri skupinskih tekmah 26. t. m. \ Celju. Tekme so trajale do 13. ure in so se končale že v močnem nalivu. Tekmovalci pa so kljub temu vztrajali do konca. Sodili so savezni sodniki brat Grgič, Perme in Starešina iz Maribora ter Cergol, Černigoj in Grobelnik iz Celja. Publika, ki jo je lepa igra privabila v precejšnjem številu, je z zanimanjem sledila igri. —iz. ti tečaju za iaborenfe banica ČOS u Vuznici p.. put vodi iz Ljubljane preko Q*tia u Novi Hut pod Nižborem. se t*1 P°^a sata 'lot^a • tat^a n£im nie ara krasan pogled na lepu doli-js U’ svu prekritu zelenilom poput 4usfri0'^ saSa Okolo naokolo brda i Vute. šume. Dolinom se vije potočič Več na prvi pogled čoveka SVa>« taj lepi kutak sveta. ]:■ u njemu sve vre od života. Mar-n,!ce Postavljaj u tu svoje pripro-Kučiče, š.atorc. kak a^a Pogledam na tabor, vidim jarj°.P°sred njega leprša na visokom *ast ! češkoslovačka i jugoslovenska sest3'3’ a ugledam mile i drage i rJ°’ ,Srco m' se ustalasa od radosti oa oduševljenja. Čas *^dravo sestre! Na zdar!« — i u рГе najsrdačnije pozdravimo, naj-škoti vo^n>com tečaja, načelnicom Če-Mar{j0Vačke obce sokolske sesitrom Poljub"1 ^rovaznikovom, a srdačan a? udara pečat našoj uzajamnoj kim' *TJ koЈа počiva na du- >Па. sl°vensko nacionalnim osečaji- tcčaju tako zvanom produžnom ^tnaoif1 ta°°renje, nalazimo se pored ^ve Ju,, festara Čehoslovakinja i mi ka° «^lovcnke. Nismo došlc u tečaj SVrhu n VCl^ kao prave tečajnice u to,4e ,!v'-0u^avanja taborenja. Unatoč v°st. нГ1ато tu največu P°selto»« za to bratskoj sestri načelnici ČOS. koje sam dobila na tabo laee su mi učvrstili moje da je taborenje vežba, vrlo prcporučljiva grana sokolskog vaspi-tanja. Nigde, ni pri društvenoj telovežbi, ni na izletima, ni u tečajevima nije toliko prilike da sestre žive u tako tesnoj vezi kao uža sokolska porodica, kao što je to na taborovanju. Nigde sestre nisu tako okupljene oko svoje vodnice, koja im je tu kao prava mati. Razdeljene smo na tri vrste, od koje svaka ima svoju vodnicu. Na dani znak brzo sc svrstavamo u vrste i če-kamo u pozoru na zapovedi sestre načelnice. Ustajemo u 6 ili 6.30 sati. Svrstavamo se u vrste i nakon poklika »Dobro jutro!« hitamo na proste vež-be, koje vodi svakoga dana druga sestra. Ako je pri tome koja sestra još pospana, tako se najbolje razbudi. U- mivamo se u potoku i zatim doručku-jemo. Hrana je odlična i 5 obilnih obroka. Sve nam ide u tek. Nakon doručka pospravljamo svoje šatore, a sestra načelnica sve motri kritičkim okom. Zatim oblačimo pro-pisanu vežbačku odeču, a za proste vežbe samo kostim za kupanje, i nato se postavimo u polukrugu u pozor. Tada se diže zastava uz pevanje primernih sokolskih pesama. S pozdravom »Vlajci zdar!« (»Zastavi zdravo!«) završava se taj svečani trenutak. Zatim slede izveštaji nočnih stražarica, pa objave sestre načelnice i razdeoba rada za tekuči dan. Za svaki sat odre-den je svakoj pojedinoj vrsti izvestan rad, odnosno posao, kao: postavljanje šatora, pojedini radovi oko opreme ša-tora, kupovanje jela, kuhanje, sabira- Taborište češkoslovačke obce sokolske u Vuznici nje suhih drva za kuhanje i za vatru u taboru, razni ručni radovi, razne gim-nastičke igre, atletika, streljanje s lu-kom, kupanje u rečici Beorunki, koja je udaljena nekih 5 m, pisanje člana-ka i izveštaja i slično. Iza ručka je počinak i u taboru mora 'da vlada pot-pun mir. Isto tako na večer; kada je dan znak za nočni počinak niko ne sme više da govori. Jedan do dva sata na dan odreder.a su za zajedničko pe-vanje i razgovor. Sadržina tih razgovora je unapred odredena; razgovor vodi svakoga dana druga sestra. Duša svega je vodnica tečaja; ona je sad tu sad tamo, posvuda nadzire, pomaže rečju i delom, hvali, a takoder i kara na prikladan način, ako što nije pravo. Traži strogu disciplinu. Svaka od nas rado se u svemu radu takmiči, koja če biti prva, jer svaka vrsta biva oce-njivana u točnosti, vladanju, čistoti, po u rednosti šatora i odela, te za svoj izvršeni rad. U svim gimnastičkim granama vrše se takmičenja. Nakon objave dnevnog rasporeda počinje rad na svakom koncu i kraju. Mnoga sestra stoji pred radom, koji još nikada pre nije radila. Jedne hva-taju za čekič ili sekiru da zabiju kolce i čavle, druge pile i seku, treče mere kao inženjeri i sastavljaju deiove šatora. ostale opet rade mreže za^ postelje, stolice, klupe, zidaju ognjište i postavljaju pod i t d. Svaka radi i jedna drugoj pomaže, a medu tim radom »važno savetovanje« i veseo smeh. Sve je u najlepšem suglasju. Kao tihi obleta duh sloge i sestrinske od skupine do skupine, prolazi brzo. Nakon večere sedimo oko vodnice, pevamo i razgo-se. Više puta prižgemo tabor-vatru, što je svečani dogodaj. »Gledaj tu vatru! Zar nije ona simbol naše sestrinske ljubavi, zar nije to simbol vatre, koja gori u našim srcima za sokolske ideale, zar nije to vabra sveslovenske uzajamnosti?« Ko pozna pravilno taborenje mo-race da potvrdi, da sokolsko taborenje pruža najplodovitije ’tlo za sokolsko seme. Več sama priroda sa svojom krasotom i veličanstvenošču čudesno upliva na čovečju dušu i oduševljava ju za sve što je dobro, lepo i uzvišeno. Pored toga taborenje nam pruža prili-ku i za najopsežnije svestrano vaspi-tanje. Ceo dan ima sestra vodnica sve svoje sestre pred očima, ceo dan stoji sve one pod njenim nadzorom i upli-vom. Zajedničko bivanje pojedinki najrazličnijih naravi stvara pod dobrim vodstvom medusobno razumevanje, strpljivost i obaz.rivost. Strašive sestre uče se nadvladavati svoj strah držeči nočne straže. Takoder i lepom vladanju u društvu, za stolom i t.» d. mora da se nauči svaka sestra, ako se kojim slučajem na to nije naučila kod kuče. Nadalje na taborovanju vrši se intenzivno nacionalno i državno^ vaspitanje s pevanjem, odavanjem počasti držav-noj zastavi kao i s razgovorima. I što sc još sve može na taj način da učini na prosvetnom polju! Glavni pak preiduslov uspešnog taborenja je, da je vodstvo taborenja u dobrim, prokušanim rukama. Treba pre svega da vaspitamo sposobne vodnice za taborovanje, i to bez odlaganja, da bi mogli kao i u bratskoj ČcSkoslovač-koj obci sokolskoj takoder i u našem Savezu Sokola Kraljevine Jugoslavije širiti taborenje u što vcčem obliku. Elza Skalar, Ljubljana RIMSKE TOPLICE. — Župne plavalne tekme. Na plavalnih tekmah za prvenstvo celjske sokolske župe, ki so se vršile dne 19. t. m. v lepem bazenu v Rimskih toplicah, so bili ob udeležbi nad 40 tekmovalcev doseženi sledeči rezultati: Člani 100 m prosto: 1. Gojmir Gala (Trbovlje) 1,22; 2. Jožef Barle (Štore) 1,23®; 3. Marjan Grilc (Trbovlje) 1,24; 4. Stanko Pertot (Celje) 1,242. 100 m prsno: 1. Jožef Barle (Š.) 1,352; 2. Arnold Bidovec (T.) 1,40'-'. 66.66 m hrbtno: 1. Gvido Rozin (T.) 1,43. Izven konkurence Branko Mikuletič (C.) 1,4. Članice 66,66 prsno: 1. Majda Jerin (C.) 1,23’; 2. Anica Čebela (C.) 1,25\ Moš. naraščaj 66,66 prosto: 1. Mirko Mirnik (C.) 487; 2. Bogdan Milutinovič (C.) in Miloš Rozin (T.) 49*; 3. Jože Brumec (C.) 524; Bogdan Šteh (T.) 559. 66.66 m prsno: 1. Savo Тогу (T.) 1,3; 2. Pavel Božič (C.) 1,74; 3. Stanko Božič (C.) 1,12’; 4. Bogdan Milutinovič (C.) 1,12“. 33.33 m hrbtno: 1. Franjo Vidic (C.) 28*; 2. Gabrijel Kuhar (T.) 297; 3. Saša Ferlež (C.) 311; 4. Pavel Božič (C.) 314. Ženski naraščaj 33,33 m prosto: 1. Iva Vranjek (C.) 27 izv. konk. 33.33 m prsno: 1. Hermina Kolbe-zen (T.) 301. 33.33 m hrbtno: 1. Hermina Kol-bezen (T.) 32*. Skoki — člani: 1. Gojmir Gala (T.) 46,61 točk; 2. Franc Piki (T.) 38,33 točk. Moš. naraščaj: 1. Saša Ferlež (C.) 35,24 točk; 2. Ivan Belaj (C.) 34,60 točk; 3. Herman Kolbezen (T.) 32,24 točk; 4. Gabrijel Kuhar (T.) 32,13 točk. Člani: mešana štafeta 3 X 33,33 m 1. Trbovlje 1,12; 2. Celje 1,172. Prosta štafeta 3 X 66,66 m 1. Celje 2,26"; Trbovlje 2,45; izven konkurence je na isti progi startal celjski naraščaj in prišel na cilj pred člansko postavo iz Trbovelj s časom ca 2,30. Moški naraščaj: mešana štafeta 3 X 33,33 m 1. Trbovlje 1,194; 2. Celje 1,195. Prosta štafeta 3 X 33,33 m 1. Celje 1,7’; 2. Trbovlje 1,12*. Uspehi so znatno boljši, kot pri zadnjih plavalnih tekmah. Kvalitativno in kvantitativno je celjska župa precej napredovala. Največi napredek je pokazal moški naraščaj. Zenski oddelki so slabi. Trbovlje nailkriljuje Celje v marsikaterem pogledu, kajti ono ima svoj plavalni bazen. Celje pa kljub lepemu številu dobrih''plavačev ne more doseči poštenega plavališča. Tekme so potekle hitro in v vzornem redu, za kar gre zahvala in priznanje tehničnemu vodstvu. Tekmovalci in sodniki so svoje naloge uspešno rešili. Celjski žup: na uspehu iskreno čestitamo in z veseljem ugotavljamo ponovno, da je ena najpridmejših v Sa-vezu. / Župa Cfublfana DOMŽALE. — V letošnjem letu se je v Trzinu osnovalo novo Sokolsko društvo, ki je imelo v mesecu aprilu svoj ustanovni občni zbor. Pod staro-stovanjem br. Ariglerja in načelnika MLAJŠE DIJAKINJE V Ljubljani, Miklošičeva cesta, sprejmem dve ali tri mlajše dijakinje na stanovanje in hrano. Klavir in kopalnica na razpolago. Naslov v upravi. KAPELNIK za limenu muziku, potreben je Sok. društvu u Mrkonjić Gradu. Oni koji reflektiraju na ovo mesto neka se jave društvu do 20 septembra o. g. uz naznaku honorara, ujedno neka naznače i svoje zanimanje, da bi mu društvo eventualno moglo nači i zaposlen je. br. Vidmarja iz Domžal vidno kaže svoj napredek, kar je potrdil nastop v nedeljo 26. t. m. Ob 15. uri se je razvila izpred Prosvetnega doma povorka, v kateri je iblo 39 konjenice Sokola III iz Ljubljane, 4 prapori, 29 narodnih noš, 48 članov v kroju, 21 članica, 16 moškega in 20 ženskega naraščaja, 49 moške in 48 ženske dece. Skozi vas je bilo Sokolstvo deležno polno pozdravov in rož. Po povorki se je pričel nastop. Najprej je izvedla vaje moška (27) in nato ženska (48) deca, ki je žela priznanje publike, katere je bilo okoli 500. Za njim prikoraka moški naraščaj (30), ki je skladno izvedel sarajevske vaje, nato ženski (Ž2). Sledili so člani (44) in članice (48), ki pa so najlepše izvajale svoje vaje in zato tudi najbolj aplavdirane. Nato je vrsta Trzincev pokazala svojo zmožnost na bradlji in moški naraščaj preskoke. Tudi čla;ni so nastopili na drogu in očarali preprosto publiko s svojimi vajami. Sledile so posebno točke. Radomeljski Sokol je izvajal Murnikovo skladbo »Naprej«, Sokol III pa vaje s sabljami. Nato je sledila posebn\ točka Trzincev (93 vsi oddelki), ki jo je sestavil br. Vidmar, ki preide konec vaje v skupino, katera sibolično poveličuje sokolsko idejo. Publika je oduševljena pozdravljala trzinske sokole. Potem pa se je razvila prijetna sokolska zabava. Žapa Maribor LJUTOMER. — Dne 15. avgusta 1934. se je vršila za čete Sokolskega društtva Ljutomer prva kolesarska dirka. Ob progi Ljutomer—Gornje Krapje—Veržej—Stara nova vas— Križevci—Sokolski dom Ljutomer, dolgi 21.7 km, je vladalo ogromno zanimanje občinstva. Kolesarske dirke se je udeležilo od Sokolske čete Sv. Duh 7, Mala Nedelja 6 in Cven 1 član. Prvo mesto je dosegel v času 47 min. 45 sek. br. Nemec Martin, član Sokolske čete Cven, drugo br. Majcen Ciril, član Sokolske čete Mala Nedelja, tretje br. Vojsk Konrad, član Sokolske čete Mala Nedelja, in četrto mesto br. Slana Franc, član Sokolske čete Sv. Duh. Prvim trem so bile podeljene diplome, ki jih je darovala Sokolska župa Maribor. Tekmovalce je spremljal z avtomobilom br. Seršen Franc z zdravnikom br. dr. Čeh Franom. TEZNO. —• Sokolsko društvo Tezno je izvedlo v nedeljo 26. avgusta društvene tekme v prostih panogah kot izbiro mošitva za župne tekme. Člani so tekmovali v šesteroboju, naraščajniki v peteroboju, a članice in naraščajnice pa v troboju. Tekem se je udeležilo 23 tekmovalcev in tekmovalk. Uspehi tekem so bili naslednji: Člani: 1. br. Haber Alojz (1842,975 točk); 2. br. Novak Tone (1618,15 t.); 3. br. Kopic Adolf (1512,8 t.); 4. br. Jurkovič Martin, 5. Breznik Maks. — Moški naraščaj: 1. br. Bezjak Valter (182 točki); 2. br. Pavalec Alojz (164 t.); 3. Tramšek Adolf (121 t.); 4. br. Majer Zmago; 5. Vertačnik Karel. — Pri ženskih oddelkih je pa bila udeležba radi dežja slaba in se zato tekme niso mogle izvesti. — Napredek je v prostih panogah zadovoljiv in je upati, da bo društvo po svojih mladih močeh na župnih tekmah dobro zastopano. Župa Mostar AVTOVAC. — Veliko sokolsko i nacionalno slavlje u Avtovcu. Na 19 avgusta o. g..Sokolska društva Avtovac i Gacko priredili su sa svojih 20 seoskih sokolskih četa veliko sokolsko i nacionalno slavlje povodom velike godišnje sokolske priredbe i prenosa kosti obešenih narodnih mučenika 1914 godine u zajedničku grobnicu. Program je otpočeo u prisustvu od 4000—5000 duša naroda iz svih okol-nih mesta kao i gosti sa strane, doče-kom muzike bratskog Sokolskog društva Stolac i dočekom bana Zetske banovine g. Muja Sočice. U 9 časova pre podne održan je u pravoslavnoj crkvi pomen obešenim narodnim he-rojima 1914 godine, kojih je bilo 30 žrtava. Posle toga održan je pomen na groblju, gde je brat dr. Novak Lajevič održao sjajan govor palim žrtvama od strane austrijske zloglasne soldateske. Zatim se ogromna povorka Sokola i naroda vratila sa lesom mučenika pred crkvu, gde je održano opelo, a potom je govorio protojerej g. S. Starovič. Nakon toga bila je svečana sahrana mučenika u zajedničku grobnicu. Tom prilikom održao je krasan govor brat Risto Grdič. Govor brata Grdiča bio je najteža optužba protiv bivših au-strijskih vlasiti i njihovih zverstava koja su počinile u srezu gotačkom za vreme svetskog rata nad pravoslavnim življem. Prema pouzdanim podacima brata Grdiča, austrijske vlasti u srezu gatačkom sprovodile su najgoru inkvi-ziciju: klali su nejač, vešali prave Iju-de, ubijali i silovali žene i devojke, kundačili starce, palili kuče, utništavali imovinu i t. d., i t. d. Posle govora brata Grdiča, ban Zetske banovine g. Mujo Sočica, pola-žuči lep venac na grobnicu mučenika, izrekao je krači govor, zahvalivši se žrtvama na njihovoj veličini, hrabrosti i visokoj nacionalnoj svesti. Iza govora g. bana M. Soeice, starešina župe Mostar brat Čedo Milič upalio je voštanicu palim mučenicima i uz to izrekao nekoliko prigodnih reči. Posle podne istoga dana formirala se ogromna povorka od Sokola i naroda i prodefilovala ispred bana Zetske banovino burno pozdravljena od prisutnih. U 4 časa otpočeo je javni čas. Pred sami javni čas bio je srdačno dočekan izaslanik Nj. Vel. Kralja. Javni čas otpočeo je pozdravnim govorom brata Maljeviča Mitra, starešino društva Av-tdvac, izaslaniku Nj. Vel. Kralja. Zatim je uz gusle otpevao jednu prigod-nu narodnu pesmu brat Todor Glogo-vac. Posle narodnog guslara istupio je muški i ženski podmladak sa slobod- nim vežbama. Vežbe dece izvedene su veoma lepo i publika ih je toplo nagradila. Sokolski podmladak iz Sokolske čete Mulja vežbao je vrlo dobro i njihove vežbe su nagradene velikim odobravanjem prisutnih. Zatim su istu-pili muški članovi društva Avtovac i Gacko. Vežbe članova, priznajemo, bile su teške, ali neuvežbane. Istup članica društva Gacko s članovima kon-binovano bila je naročito lepa tačka programa. Članice su ove godine vež-bale znatno bolje nego na lanjskom javnom času u Gacku. Publika ih je burno nagradila. Nastun seoskih sokolskih četa bio je lep. Njihove vežhe bile su vrlo komplikovane, naročito uz pratnju muzike, pa ipak seoski Sokoli vežbali su dobro. Publika im je srdačno aplaudirala. Kao završna tačka programa bila je predaja srebrnih ve-naca, dar. Nj. Vel. Kralja četama po-bednicima na ovogodišnjim sokolskim takmičenjima. Uz prigodan govor brat Čedo Milič predaje prvi srebrni venac četi Nadaničima, društva Gacko, dok je drugi predao četi Lipnik, društva Avtovac. Potom je uzeo reč izaslanik Nj. Vel. Kralja, koji je isporučio So-kolima kraljevski pozdrav i čestiitao četama pobednicama na postignutom uspehu, želeči im da i dogodine po-stignu prvo mesto. Naveče u prostorijama sokolskog doma u Avtovcu bila je priredena lepa igranka. — A. U. Župa Osijek OSIJEK. — Finalne utakmice u odbojci za prvenstvo župe. U nedelju 12 avgusta odigrale su se u Vukovaru finalne utakmice u odbojci za prvenstvo Sokolske župe Osijek. Finalnim su utakmicama pristupili pobednici skupina okružja, i to: u kategoriji članova: Vukovar, Osijek g. g. i Slav B>rod; u kategoriji muškog naraštaja: Vukovar, Osijek g. g. i Sibinj; u kategoriji članica Osijek g. g. (bez protivnika) i u kategoriji ženskog naraštaja Osijek d. g. i Vukovar. Rezultat pojedinih igara bio je sledeči: Članovi: Vukovar : Osijek g. g. 1 : 2 (15 : 11, 7 : 15, 11. : 15); Osijek g. g. : Slav. Brod 2 : 0 (15 : 0, 15 : 0); pobedili su dakle članovi Osijek g. g. Muški naraštaj: Osijek g. g. : Vukovar 1 : 2 (7 : 15, 15 : 9, 4 : 15); Osijek g. g. : Sibinj 2 : 0 (15 : 10, 15 : 2); Vukovar : Sibinj 2 : 0 (15 : 10, 15 : 6). Pobedio je naraštaj Vukovar. Ženski naraštaj: Osijek d. g. : Vukovar 2 : 0 (16 : 14, 15 : 9). Pobedio je ženski naraštaj Osijek d. g. Članice nisu imale konkurencije, te su prema tome proglašene pobedni-kom članice Osijek g. g. Pobedničke vrste takmičiče se za prvenstvo skupine župa Osijek, Novi Sad, Beograd i Vel. Beekerek, a koje če se odigrati u Vel. Bečkereku 2 septembra o. g. — KI. VALPOVO. — Vlastiti sokolski dom, otvoren 1 XII 1933, o čemu je »Sokolski glasnik« izvestio — zajam- čio je društvu nesmetani rad. Društvo radi neprekidno sa svojih 7 kategorija, koje su sve osim ženskog naraštaja brojčano uznapredovale, naročito u zadnje vreme ženski podmladak i rnu-ški naraštaj. Prednjački je zbor bio kompleten 1 podela 'rada dobro provedena: svaka je kategorija imala svoga prednjaka, dok nam u maju i junu ne odoše 3 prednjaka, što na nameštenje, što u vojsku, čime je rad u zadnje vreme Oitežan. Rezultate zimskoga rada pokazali smo 27 maja, kada smo na opče okruž-no takmičenje iz veli 11 takmičarskih vrsta (lane 3) sa 67 pojedinih takmiča-ra(-ki), a to je od 176 uvrštenih vežba-ča i vežbačica svih kategorija 38% svih redovitih vcžbača(-ica). Prvenstvo okružja postigoše naši članovi IV sku« pine, naraštajci II skupine i članice bez konkurencije. Od dece nisu još ob izjavljeni rezultati, ali su naše devoj-čice pobedile u propisanoj igri. Na takmičenje za prvenstvo okruz-ja u odbojci sredinom jula izvedosffl0 vrstu članova i vrstu muškog naraštaja. Članovi postigoše ovaj puta bolje rezultate nego lane. Početkom maja priredismo uranak — izlet u prirodu. Za osuditi je, da se večina članstva ne odaziva tomu izletu. Ženski je podmladak imao 2 posebna krača izleta. Društvo je sudelovalo n* javnoj vežbi u Petrijevcima i u Belišču, a nekoliko je vežbača bilo i n Sa' rajevu. Na zagrebačkom sletu sudelo^ valo je društvo u večem ali još uv№ skromnom broju vežbača i vežbačic® (11+ 4), dok ih je u povorci stupal° 8 u odori s novom društvenom zastal vom. Prosvetni odbor nije održao nego 2 sednice, ali je rad u obliku govor® pred vrstom bio obilan: u prvih 6 meseci ove godine održana su bila 92 vora pred vrstom, i to 36 pred članstvom, 25 pred naraštajem i 31 Pr.e“ decom. Sve su govore održali prednjači (koji su ujedno i članovi PO), sfl; mo 3 govora je držao 1 član PO, koji nije prednjak. Osim govora održano je i 5 predavanja, najviše povesnog sa-držaja. Ove je godine prvi puta Pr0' slavljen Majčin dan, u obliku posel®-koje je izvršno uspelo. Osim uobičajene pokladne zabave priređena su i 2 društvena sastank® sa čajankom, od kojih je jedan bio posvečen propagandi za zagrebački slet. Na sokolsku je štampu prem® prilikama dovoljan broj pripadnik® pretplačen (osim naraštaja!), dok knjiga gotovo ništa ne čita iz naše sokolskim knjigama dobro snabdevene knjižnice. Gotovo uoei zagrebačkog sleta, 2" VII priredilo je društvo 1 etn ji teloyez-beni nastup, koji su izvele sve kategorije samo domačeg društva. Svaka J® kategorija vežbala svoje propisane vežbe, članice su izvele još i vežbu »Svetlo i tama«, a vrsta članova pr.e' skoke duž konja, Nastup koji je vise ličio akademiji, izveden je na letnjem vežbalištu, uz glasovirsku pratnju i uZ električno i bengalsko osvetlenje, pošto je bila večer. O V '5*‘5* (8 M & 0 rt o e -M *«? h J3 Sokoli i SokoUte! Nabavljajte svečane i vježbaće potrepštine za sletove, uz najjevtinije dnevne cijene kod brata G. HORVATEK, dobavljača Saveza S. K. J. Zagreb, Frankopanska ulica 9 213-18 240—34 KUiARNAfTDEU шмиишпшшМ) 242—35 Vse tiskovine za sokolska društva, potrebne knjige za sokolske knjižnice, vabila, letake, lepake za sokolske prireditve Vam izdela Učiteljska tiskarna. Tiska šolske, mladinske, leposlovne in znanstvene knjige, časopise, revije, vizitke, bloke, račune, jedilne liste, posmrtnice in mladinske liste. Ilustrira knjige v eno- in večbarvnem tisku. / Lastna tvor-nica šolskih zvezkov. Knjigoveznica. Oddelek za učila z veliko zalogo slik naših velmož KNJIGARNA V LJUBLJANI PODRUŽNICA V MARIBORU Tyrševa ulica štev. 44 UČITEL1SKA TISKARNA J V LJUBLJANI, FRANČIŠKANSKA 6 % V 0 1 V) * S Z <0 •§ s 9 ' .0 2*3 * I l m - V , '2 a 'V S *3 aSIs oooo %%%% MM X & 4 Ц ■N S a X a s S 0 s i JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICA u Ljubljani registrovana zadruga s ograničenim Jamstvom 241-3» opskrbljuje u smislu čl. 2 svojih pravila sve sokolske organizacije u zemlji sa svim potrepštinama, koje su potrebne za izvadjanje programa i za postignuće ciljeva našega Sokolstva. Izdaje i raspa-čava tiskanice, knjige i brošure sokolsko-programatskog, uzgojnog i propagandističkog sadržaja, plakate, diplome, značke, legitimaci-cije i muzikalije Prodala odora sviju kategorija Naslov: Jugosiovenska sokolska matica, Ljubljana, Narodni dom Pošianeko čekovni račun Ljubljana: 13.831 Telefon broj 25-43 Zahtevajte cenik!