Postanita plačena u gotovom God X. Broj 14., 15. J 16. U Zagrebu, USKRS 1938. Pojedini broj Din 1.— r ~—~—“ \ VELIKA NOČ 1938 __ GLASILO SAVE7A JUGOSLOVENSKIH EM IGRAN ATA U JULIJSKE KRAJINE R1KAD KATALINIČJERETOV: MAJKA MARGARITA ... Vrište devet konja, laje devet lava Zakliktalo opet devet sivih ptiča. Mirna i bez riči u svom grobu spava S puklim srcem mati devet Jugoviča, A, kip vječne boli duši na dnu skrite, Primorskoga grada ispred vrata bilih Majka Margarita i sad cvilu cvili: »Ivane, Ivane, moje mlado dite!« Vladimir Nazor Prolazile su mletačke črne galije ispod bilog grada na timoru nad mo¬ rem, a u dernoj kuli biloga grada tešku je cvilu cvilila majka Ivanova, majka Margarita. Culi su cvilu na galijama mrkim galijoti okovani u utrobi mle¬ tačke aždaje, okovani teškim sindirom i za čas stadoše i pustiše vesla, da slušaju tiču lastavicu, onu drobnu tiču ča cvilu cviljaše za lastičem mladim. Korbač švignu po zraku i po plečima galijota i opet se galijoti uloviš© vesla, a okovani Ivan na največoj galiji zašapta drugarima: »Nije ono tiča lastavica, več je ono moja stara majka — majka Margarita — a za galijama črnim pusto se gubila ojadjena cvila: Ivane, Ivane, moje mlado dite! Ali Ivan ne vidje više bilog grada na timoru nad morem — neke ga mrkle noči proguta mrtva voda ispod »Ponte dei Sospiri«. Barjaci ko oblači i črni i žuti, u na njima stravna ptica sa dvije glave. Barjaci ko oblači, a za njima momci ko jabuke rumeni. Kidaju ih moru i maj- činom ejelovu i šalju ih tamo preko Save i Dunava na braču rodenu... Nijesu im noge okovane teškim sindirom o galiju, ali im je duša okovana tudom za- povijedi i bezbrižnom prisegom o barjak tudi. Idu momci ko rumene jabuke za barjaeima i črnima i žutima a na njima stravna ptica avetna sa dvije glave-A za momcima tužnu cvilu cviljaše, ko da kuka tiča lastavica, drobna tiča za lastičem svojim otetimu ludo rodenom gnijezdu. Samo zadnji momak razumio cvilu svoje stare majke, majke Margarite na žalu pod timo- rom i pod porušenim bilim gradom. Ivane, Ivane, moje mlado dite ... Barjaci ko oblači, al barjaci naši sa bojama nade i ljubavi i snažna pje- sma radosti i sreče ori se istarskim primorjem našim i svi momci živi i zdra¬ vi i sakati, pa je i Ivan iz sela pokra j žala pod timorom i pod porušenim bilim gradom pao na grud majke svoje, majke Margarite, a stara mu majka sretno tepala: Ivane, Ivane, moje mlado dite! U njezinom plaču sreče plakale su sve majke Margarite, što su svoju dje- cu radale diljem vjekova za tigrove i lavove i strašne avetne ptice sa dvije glave — ali u večernjem sutonu mrke su prolazile drevne črne galije, aveti stravne, zajaprenim Jadranom ko da šapču: Prerano je veselje, još če biti suza majke Margarite, još če majke ječat: Ivane, Ivane, moje mlado dite! I kad treča sinula zora, Učka se u tamu zavila, nestalo je barjaka ko oblaka, barjaka nade, vjere i ljubavi, i gonili su spasene momke askeri tudi na nove galije, što sukljaju vatru i dim da ih prevezu u obečanu zemlju preko širokog mora te im pokažu tamo nove negve i stare sindire... ... I kad tamna noč zakrili zemlju i opet se vidi ko u drevno doba na dernoj kuli biloga grada rasplakanu prikazu i morem se gubi teška cvila maj¬ ke Margarite: Ivane, Ivane, moje mlado dite! -- ALOJZIJ GRADNIK i TOLMINSKI PUNT Te pesmi Alojzija Gradnika smo vzeli iz njegove zbirke »Pot bolesti«. Na koncu te zbirke je ta le opomba o tolminskem puntu; Že početkom 18. stoletja so se uprli tolminski kmetje proti svo¬ jemu grofu Antonu Jakobu Coroniniju. Glava tega upora je bil Si¬ mon Golja s Kneže, ki je pobegnil iz dežele in je bil obsojen, da mora izgubiti vse premoženje, Id je pripadlo državi. Veliki »tolminski punt« pa je izbruhnil leta 1713. Upokorniki so spočetka imeli srečo, prišli v Gorico in pregnali goriškega gla¬ varja, ki je umaknil na Grad. Pozneje pa so jih ukrotili od dunaj¬ ske vlade poslani mušketirji. Načelniki punta so bili na smrt obso¬ jeni: Ivan Gradnik, Gregor Kobal, Lovrenc Kragulj in Mariin Mu¬ nih. Dne 20. aprila 1714. se je izvršila kazen na Travniku, kjer stoji steber sv. Ignacija. Odsekali so jim glave in razčetrtili njih telesa. Poedine ude so potem obesili pri Solkanu, v Panovcu in v Krojini. USKKS 1938 U tmurnoj perspektivi ukazuje nam se i ovaj Uskrs. Ne satno nama, več cijeloj Evropi i cijelom svijetu. Od 1918 njje Uskrs bio u znaku ovako- ve napetosti i ovakovih črnih misli kao ovaj. Dovoljno je da se uzme bilo koje novine u ruku, bile one ovakove iti ona- kove, pa da čovjek osjeti i vidi kako se srlja u neizvjesnost. . U Španiji več skoro dvije godine bije- sni rat u kojem je razoreno bezbroj gra¬ dova i sela, poubijano. stotinama hiljada ljudi i u kojem je palo — kao nikada do sada — hiljade i hiljade djece i žena. Ni¬ kada u povijesti nisu djeca i žene ovako užasno mrcvareni kao sada i nikada još nije ni jedan rat bio ovako opčeuništava- juči. Čak su stratezi stvorih i naziv za ta-' kav rat — totalitarni rat — i pišu se knji¬ ge i drže se predavanja kako se takav totalitarni rat ima voditi.. Ono isto što se dogada na Iberskom poluotoku, to isto, samo na večoj povr¬ šini, dogada se u dalekoj Kini. A jučer je to bila Abesinija — a sutra — to niko ne zna. Jer cijeli svijet je kotao mržnje i u cijelom svijetu se bjesomučnom žurbom fabriciraju sve novija i sve savršenija sredstva za razaranje i ubijanje. Ta žurba u pripremanju sredstava za rat i ta službena indiferentnost prema uža- sima koji se dogadaju posljednjih par go- diua u Africi, Evropi i Aziji'.— to zbunju- je i zabrinjuje. • Čini se kao da se svijet trese u te- meljima. Ono što je koncem prošloga vi- jeka izgledalo stabilno kao granitne kli- sure, sve to se ruši — negdje polagano, negdie na prepad kao za vrijeme potresa. Koncem prošloga vijeka su ugovori izmedu država bili nešto sveta, nedotaknjiva. — Stvarani u doba najjačeg prosperiteta, u doba kada su državne granice bile vje- kovima stabilizirane i kada se ekonomski život odvijao bez večih potresa, ti ugovori su ulijevali vjeru u sigurnost. Granice iz¬ medu država nisu bile barijere ni za Jjude, još manje za materijalna dobra, a najma- nje za kulturne tekovine. Evropa je kon¬ cem prošlog stolječa imala tendenciju da postane jedinstveno ekonomsko i kulturno područje. Ljudi iz Zagreba, Beča, Berlina, Pariza i Londona bili su daleko bliže nego danas. Danas su granice plotovi. Iako može avion da preleti sve državne granice u Evropi u desetak sati, iako se na pr. preko radija sluša u Zagrebu govor iz Tokija ili iz New-Yorka u isto vrijeme dok se tamo govori ili dok mase demonstriraj u ili ma- nifestiraju, danas je dalje, recimo, Milano od Marseillesa, nego što je bio ikada u posljednjih sto godina. Zaista, kao da se svijet trese u teme- Ijima i da niko ne misli 'na drugoga več samo na to kako če spasiti svoju glavu. I zato dočekujemo Uskrs 1938 u tmur- nom raspoloženju, a u takovom raspolo- ž.enju dočekuju ga i ostali ljudi — bili oni u San Frančišku, Londonu, Parizu, Pekin¬ gu ili Tokiju. S RET N E USKRSNE BLAGDANE žele pretplcdmcima, čitateljima i oglaštvačima UREDNIŠTVO l UPRAVA i. Zvoni od Mengor, Volč. Svete Lucije, Tolmin in Slap in Selo odgovarja in ko na krilih brzega viharja zvonenje čez deželo se razlije. »Kaj je?!« gastaldo v Gradu v mizo bije in zove hlapce, sbire in vratarja. »Na Kozlov Rob! Na davkarja sleparja! Pijavke! Psi! Galjoti!« ljudstvo vpije. »Dovolj si, sodrga, nam krvi pila, dovoli sl živim nam odrla kože! Dan sodbe prišel je in dan plačila!« In raste šum. in ko rudeče rože kresovi zacveto vrh Bučenicc, Slemena, Ježe, Kuka in Senice. B. In zbira vojska se iz Volč, Tolmina, |z Ladrov, Rutov, od beneške meje, iz Kamna, Loma, Dolj, Temljin, Modreje, iz Kneže, Roč, Smasti in Poljubina. Kar jih imela moških je družina je dala jih kot daja deblo veje. In ko jih Ivan Gradnik vse prešteje, jim reče: »Da bo prosta domovina, da se za vedno ječa nam odklene, da tujec ne bo vladal naše hiše in skrunil sestre nam in hčere, žene, da naša kri z grobov očetov zbriše sramoto suženjstva in vso krivico — tovariši! Za mano! Na Gorico!« SMET IVAMA GRABMIKA Hrup in gneča. Glava je pri glavi. Solnce žge. Orožje se leskeče. Mušketirji gledajo preteče. Molk. — Še enkrat sodba se objavi. Ivan Gradnik stopi in pozdravi zadnjikrat tovariše iz ječe in s pogledom išče: sredi gneče najde jo in vidi: jok jo davi. In vzravna se ves in strašen reče: »Rajši v smrt, kot pod teh tujcev pete!« Klekne, moli in podobe svete se dotakne z usti. Šepne: »Amen!« Meč zažviga. Krik. Ženska priteče in kraj odrp pade kakor kamen. OBEŠENI Na štirih krajih in v štiri vetrove; Brd, Krasa, Gor, Vipave, za strahove vise obešene na črn drog krvave glave, kosi rok in nog. Čez dan gavran k njim vrane v goste zove, ponoči govorijo ž njimi sove. Strah žensk in moških so, psovk in otrok. Tako ni bil zapuščen križan Bog! Tako gnijo na drogih mučeniki... A daleč gori ob zeleni Soči od solz so mokra tla že v vsaki koči, in pest se stiska, strašna pada kletev. O, dobro seme v zemljo to, krvniki, vsejali ste! Zato bo dobra žetev. E© PUMTU In rekel s prižnice je župnik stari: »Kri tekla je na Travnik« v Gorici Ne zdvajajte! Zaupajte Pravici! Ko pride pravi čas, tedaj udari. Tam vera je, in vere so oltarji, kjer se je kri prelila po krivici, a v veri, kakor v tleči plamenici, kalijo še bodočnosti požari. Zdaj ko okleščene ste v zimi veje, a pride dan, ko izpod skorje vaše privreli v listih bodo sold skriti. Bog čuje vas in vaše solze šteje, in kadar bodo polne solzne čaše, krvnikom vašim jih bo dajal piti.« KJE JE VAŠ GROB? Kje je vaš grob in kje so pokopani ostanki tužni vaših udov strtih od klešč in meča. So v cvetočih vrtih? So skriti morda v tihem samostani? So-li izkljuvali jih gladili vrani? So v ruševinah naših hiš podrtih? So v naših travnikov zelenih prtih? So belim ribam v Soči bili dani? O, saj ste davno zopet se vrnili! Prečestokrat že sreča! vas trpine ob vznožju Krna sem in Matajura- Ah, niste našli še miru v gomili! Odprle so se stare bolečine — in zopet čakate, kdaj pride ura. STRANA 2. I S T R A« BROJ 14., 15. 1 16. Od Seče de Reeine — od Triglava de Kam enfaha Prevari!! eijelo selo Dane, aprila 1938. Mi smo do.god. 1924 imali našit zajedničku šumu s kolom smo se ponosili, jer je bila vrlo lijepa. Spomenute godine, za vrijeme dok je bio seoski starješina Brajkovič Jakov, koii je vrlo dobro poznat cijeloj Čičariji, mi smo tu šumu razdijelili. Dijelio nam je inž. Polo rodom iz Pule. Mi smo tada platili svaki, ima nas šezdeset, po 700 lira ovom inženjeru, da nam razdijeli, te da nas na naše pojedine dijelove uknjiži. Mi smo bili uvjereni da je on to učinki, ali ove dane bio je naš seoski starješina Florida ti Mate u gruntovnici u Buzetu te je slučajno opa- zio da je cijela šuma još uknjižena zajed- nički. Kada nam je to saopčio, zaprepastili smo se videči da četno morati ponovno potrošiti isto toliko za uknjiženje koliko smo več dali ovom inženjeru. Svi mi svaljujemo krivnju na bivšeg starješinu koji je bio ujedno i opčinski za- stupnik, jer je on sporazumno sa inž. Polo pobrao novac. Nama je time nanesena ogromna šteta, a kako inž. Polo, a tako i bivšem našem starješiui, nemarno što da oduzmemo da bi mogli podmiriti ove troš- kove, jer oni netnaju nista, nego se vu- care po svijetu. Seljaci bez sjemena Golac, aprila 1938. — Naša polja i vrtovi ostat če ove godine večitn dijelorn neobradjena i neposijana, jer narod netna što da posije, jer nam se uslijed jake zime sledio _ krumpir. Obratili smo se molbom na našu opčinu, da bi nam pritekla u po¬ moč, time da bi nam nabavila uz zajam ili uz polovični! cijenu krumpir za sjerne, ali ova naša molba nije uzeta u obzir. Odgovorili su nam da opčitta nema rto- vaca. Propadanje sela Harije, aprila 1938. Da je život u našim krajevima nesnošljiv te da se po- goršao za sto pošto vidi se po ovom: Mi smo prije rata bili vrlo dobrostoječi se¬ ljaci. Svaki je imao po pet i više krava, a da o konjitna ne govorimo, jer je svaka kuča imala po par. U nas je bilo vrlo ii- jepo razvijeno marvogojstvo, vočarstvo i mljekarstvo. Mi smo kroz godinu dobili na iljade kruna za mlijeko, a svake smo go¬ dine iz našeg sela izvezli na stotine kvin- tala šljiva, a još više kruntpira. Nijedna kuča nije imala duga, a niti se je znalo za njega. Rijetko se je kada koji čovjek iz sela iselio, a kanto li familija, jer nije bila zato potreba. Danas je to sasnta obratno. Svako tta- s.toji da se čim prije nekamo sklone. Gdje smo prije na stotine kvintala krumpira prodali, danas ga nemarno niti za sjetne, a kamoli za prodaju. Vočaka nema više niti jedan dio od onog što smo imali, jer ih je narod posjekao zbog potrebe. Krava nema niti četvrti dio, jer smo ih morali prodati za porez, a još ono što imamo sve je kržijavo uslijed preoptercčenog rada, a napose slabe hrane. Kada bi se naši ocevi i djedovi, koji su umrli prije rata, sada dignuli iz groba, vrafili bi se ogorčenjem uatrag, jer bi vi- djeli netninovnu propast i ako ovako po- traje ovo stanje, od nas dobrih seijaka neče biti nego bezkučnici i prosjači. Še o požaru nad Ilirsko Bistrico Reka, aprila 1938 (Agis). v zadnji številki našega lista smo poročali o po¬ žaru, ki se je 23. in 24. marca razširil v borovih nasadih na Sv. Ahacu nad Ilir¬ sko Bistrico. Fo prvih poročilih se je da¬ lo sklepati, da je ogenj zajel velik kom¬ pleks borovcev in povzročil milijonsko škodo. Sodeč po trajanju ognja si je vsak res predstavljal neprecenljivo ško¬ do. Vendar pa ni govora o kakšnih več¬ jih posledicah. Ogenj je opalil in osmo¬ dil kakih 17 hektarjev borovcev, deloma samo vrhove tako, da bo večina debel iz ožganega gozda še vedno dobrih za pro¬ dajo. Ker je bil tiste dni hud veter, je zanesel plamen daleč naokoli tako, da kljub številnim gasilcem ni bilo mogoče ognja popolnoma zatreti. Požar je po¬ nehal šele, ko je veter utihnil. Zajel pa je parcele last bistriških _ veleposestni¬ kov, tako Viktorja Tomšiča, S. Samsa, Josipa Verbiča in Starca. Ker oblast ni dovolila prej izsekavanje borovcev v tem sektorju, bodo nekateri lastniki sedaj z lahkoto dosegli to dovoljenje. O najdišču premoga v bližini Ilirske Bistrice Reka, aprila 1938 (Agis). Neposred¬ no ob vasi Koseze pri Ilirski Bistrici so že dolgo vrsto let iskali premog, vendar niso imeli nobenega uspeha. Z iskanjem so nadaljevali v presledkih in zadnje čase je neka italijanska družba med Ko¬ sezami in Malo Bukovico imela več sre¬ če. Vsai tako se širijo govorice. Podjet¬ je je po daljšem iskanju naletelo na plast, iz katere bi z izkopavanjem lah¬ ko pridobivali premog. Po natančnih ugotovitvah pa so prišli do zaključka, da izkopani premog ne bi bil za nika¬ kršno uporabo. Sedaj študirajo možno¬ sti, da bi v posebni tovarni, ki bi jo zgradili na licu mesta izkopanemu pre¬ mogu dodejali neke primesi tako, da bi bil premog uporaben za gorivo. Ta, takorekoč na umetni način izdelani premog bi prišel v promet v obliki ope¬ ke. Podjetje je zadevo o najdišču že pri¬ javilo pristojnim oblastem in vložilo prošnjo za potrebno dovoljenje. Priča¬ kuje pa izdatne pomoči od strani dr¬ žave, da bi lahko svoje načrte tudi rea¬ liziralo. Vendar ni dosedaj še nobenega upanja za kakšne posebne uspehe. “V neposredni bližini stoji stara tovarna za opeko in so tu še od nekdaj mnogo ko¬ pali, vendar ni do sedaj še nihče naletel na premogove plasti. V spominu nam je še kopanje premoga v bližini Vrem, kjer je tudi neko italijansko podjetje vloži¬ lo težke tisočake v razne naprave. Ko- nečno pa so morali izkopavanje opustiti kot vse naprave, ki so jih v ta namen zgradili. Izredno nizka cena krompirja Trnovo, aprila 1938 (Agis). Lansko jesen je bil pridelek krompirja izdaten in marsikak naš kmet je računal, da bo vzel za svoj pridelek precejšen izkupi¬ ček. Ker se je v jeseni prodajal krom¬ pir po ca 50 lir za kvintal, je naš kmet s sigurnostjo računal, da mu bo pomlad, ko jesenskih pridelkov povsod primanj¬ kuje, dala večji izkupiček. Toda letos se je uštel. Cena krompirju je izredno pad¬ la, celo na 18 lir za kvintal. Tudi povpraševanja po njem ni. Zato je mar¬ sikak naš kmet obupan. Vso zimo je s skrbjo čuval svoj pridelek krompirja z namenom, da ga bo spomladi lahko in dobro prodal. Danes pa nima nobenega izgleda. Nekateri kmetje so se odločili, da ga sami popeljejo v bližnja mesta, drugi, da ga bodo porabili za prašičjo krmo. Suša na Primorskem Gorica, aprila 1938. že tri mesece vlada na Primorskem občutna suša, ki je že dolgo let ne pomnijo ob tem času. Ves ta čas je bilo izredno lepo vreme in to posebno v zadnjem času. Prej pa je bilo nekaj dni hude burje posebno v Trstu in na Krasu. Mesec marec pa je bil izredno mil v tem oziru, ker samo štiri dni je vladala burja. Zaradi suše pa trpijo posebno vrto¬ vi pa tudi drugo. Baš sedaj si vsi želijo blagodejnega dežja, ki bi pripomogel, da bi zaživela vsa narava. Ljudje so pa ta¬ ko prisiljeni, da morajo svoje vsajene pridelke zalivati, če hočejo, da jim ne usahne vse. Prekrasen je pogled po vrtovih in sa¬ dovnjakih, kjer je vse v cvetju. Sedaj so ocveteli mandeljni in posebno lepi so sadovnjaki breskev in češenj. V tem oziru je upati, da bo letos dovolj sadja, ker vse cvete v najlepšem vremenu, se¬ veda če ne bo potolkla toča ali pa da ne bo prišlo kaj drugega vmes. Kljub izredno lepemu vremenu, ki bi drugače človek mislil, da je nad vse zdravo in seveda v primeru z dolgotraj¬ nim pomladanskim deževjem še poseb¬ no, je to baš nasprotno. Ljudje se zelo pritožujejo zaradi bolezni. Pravijo, da povsod razsaja neko naglo prehlajenje, ki ni menda nič drugega kot influenca. Po nekaterih vaseh jih že polno leži in tudi smrtni slučaji so zaradi tega po¬ gostejši. Sedaj je nastopil muhasti april. Po tolikem času smo vendar dobili nekaj dežja, a vse premalo. Z vremensko spre¬ membo se je spremenilo tudi lepo vre¬ me. ki ga je zamenjala skoraj ponovna zima in mraz, tako da se je bati za sad¬ no drevje. Umrljivost za jetiko v Julijski Krajini Iz uradnih statističnih podatkov o vzrokih smrti za leto 1936 posnemamo, da je prišlo v letu 1936 v vsej Italiji 164.8 smrtnih primerov na 100.000 pre¬ bivalcev, če upoštevamo samo nalezlji¬ ve in podobne bolezni. Umrljivost v Ju¬ lijski Benečiji znatno prekaša vsedržav¬ no povprečje z 222.5 in je višja izmed vseh italijanskih provinc le še na Sar¬ diniji, kjer znaša 255.1. Za Julijsko Be¬ nečijo, ki je torej v vsej Italiji na dru¬ gem mestu, pride na tretje mesto tri¬ dentinska Benečija z 200.9. Najboljše so menda po teh statistikah zdravstvene razmere v Kalabriji, kjer pride na 100 tisoč prebivalcev samo 137.4 smrtnih primerov, in na Siciliji s 139.0. Med vse¬ mi boleznimi je na prvem mestu jetika: vsedržavno povprečje znaša 87.2 smrtna primera na 100.000 prebivalcev, nato pride influenca 24.8, dočim so ostale na¬ lezljive bolezni zastopane v manjših številkah. Najvišja je številka za jeti¬ ko v Julijski Benečiji, kjer je skoraj^ še enkrat višja kot državno povprečje: znaša namreč 155.1, daleč pred drugimi provincami. Za Julijsko Benečijo pride na drugo mesto tridentinska Benečija s 140.8 in Sardinija s 135.5, nato slede z večjimi številkami, kot je drž. poprečje, še Toscana s 102.2 in Ligurija s 100.5. Pod državnim povprečjem pa je šte¬ vilka za influenco v Julijski Benečiji, kjer znaša samo 15.8, najvišja je nam¬ reč v Apuliji 45.1 (na 100.000 prebival¬ cev). Iz teh številk vidimo, da je tudi v Julijski Benečiji najhujša morilka na¬ šega naroda jetika. TRIESTE Pod tem naslovom je prinesel »11 Picco- lo~ dne 10. aprila t. I. obširen uvodni čla¬ nek svojega glavnega urednika Rina Alc s si¬ ja. Članek je pisan z gotovim namenom, tj. d a se odstranijo vse pesimistične misli ob prilike priključitve Avstrije Nemčiji. Tudi v našem listu smo prinesli s ozirom na zad¬ nje dogodke kratka poročila. Iz tega član¬ ka pa posnemamo značilne odstavke, da si bomo lahko ustvarili mnenje, kako presoja¬ jo položaj Trsta z one strani meje. »V zadnjem času je prišel Trst zopet v modo. O njem se govori v zvezi z dogodki in namigavanji internacionalne politike ne samo v tujih listih. Občutek prenovljenega zanimanja povzroča, da mnogi prisluškujejo njegovemu ulrijanju srca z različnimi upi, da bi merili udarce. Smrt? Življenje? Zdravniki, katerih mesto ni nikoli po¬ klicalo, tuču ne zaradi tega, ker ni občutilo svojega slabljenja , niso v soglasju ne zaradi diagnoze ne zaradi prognoze. Interesira jih njegov (od Trsta ) zgodovinski značaj,-nje¬ gova politična funkcija v edinstvenem evrop¬ skem delu, kjer se stikajo tri rase: itali¬ janska kot sredozemska, slovanska kot vzhodna in nemška kot severnar. »Novo stanje, ki je nastalo v Srednji Ev¬ ropi, je rodilo dve hipotezi o bodočnosti me¬ sta: ena je optimistična, kakor bi rekli, a druga pesimistična. Nekateri vidijo, da bo imel Trst mngovrstne funkcije s ozirom na južne province Reicha. Nekateri pa, ki so pregloboko v razcepih starih konkurenc, predvidevajo nazadovanje. Objektivno je tre¬ ba povedati, Tudi v novem mednarodnem po¬ ložaju bodo tržaški interesi zaščiteni s vso skrbnostjo *. Trsi, bogato, in srečno mesto, cilj mno¬ gi, je spomladi 1915. poslalo kot prostovolj¬ ce v italijansko armado «svojo mladino brez razlike na narodnost «. »Regge.ro Fauro je pisal l. 1913.: Rim je z vojaki maloštevilnih legij latiniziral svet, v Trstu je nekaj iisočev Italijanov absorbi¬ ralo v teku enega stoletja blizu stotisoč Nemcev in Slovanov. To je resnica, ki velja danes, kakor bo Veljala jutri. Velja tudi Za pesimistično hipotezo zaradi katere je jasen namen, spekulacije. Anschlus.s ni napravil nobenega, problema za Trst, ker tržaški pro¬ blem jt bil rešen z italijanskim orožjem v bilki pri VHtorio Veneta«. Drobiž — Bane. — Pred dnevi ie zgorelo 15.000 kv. m. grmičevja in pašnika. * — Gorica. — Ponovno je bil potrjen adv. Pascoli, kateremu je pred kratkim časom potekla štirletna poslovna doba. * — Kontovel. — Anton Starc, star 52 let, je padel pri kopanju na njivi v jamo in si zlomil nogo. * — Reka. — Pred dnevi je umrl Josip Jelinčič, drž gozdar v pokoju, star 75 let. Po rodu je bil iz Tolmina. Služboval je u trnovskem gozdu in v Sl. Bistrici. Njegova žena ie umrla točno pred enim letom. Vzgojil je 7 sinov in 1 hčerko. Sožalje ! * — Repentabor. — S 15. oktobrom bodo otvori!i_ tečaj za komnoseške pomočnike. Poleg šolske sobe bodo imeli na razpolage tudi laboratorij za praktične lekcije. * — Škofije. — Z voza ie padel 21 letni Vesnaver G., ko ie razklada! drva in si zlomil nogo. V bolnišnici bo ostal 7 tednom — Sežana. — Družina Šavij ie dobila 700 lir nagrade za rojstvo dvočkov. — Štanjel. — V nedeljo 3. aprila sta tr- čila dva avtomobila pri čemer je bil ranjen 271etni šofer Srečko Bertok. ❖ — Št. Peter pri Gorici. — Po treh me¬ secih trpljenja v hudi in mučni bolezni je umrl znani Štefan Gomišček strokovni mi¬ zarski delavec iz Št. Petra pri Gorici, star šele 34 let. Sožalje ! * — Trst. — Orožniki so prijeli Vladimi¬ rja Licena iz Riheniberga, ki ie obtožen, da ie ranil karabinerja Melisa dne 27. marca, ko ga ie ta odvedel v zapor zaradi kraje kolesa. * — Trst. — V marcu ie bilo prodanih oz. kupljenih 60 imovin za skupno vsoto 8,200.525 lir. V mestu samem ie bilo pro¬ danih 12 hiš. ki so stale preko 6 miljonov lir. Ostalo odpade na hiše in posestva v predmestjih. * — Trst. — Prefekt je izdal naredbo. da morajo vsi hišni posestniki javiti sindikatu vse prazne lokale, ki jih oddajajo v najem. Prav tako morajo javiti, ko dobijo najem¬ nika. Za prekršitev so predpisane občutne kazni. * — Trst. — Pred sodiščem je bil oproš¬ čen Vrtovec Marii, ker ni zakrivil nesreče z motornim kolesom, pri kateri ie bil težje ranien Pahor Anton iz Štorij. * — Trst. — Agencija Stefani javlja, da so prišli ljubljanski akademiki v Milano in si ogledali razne zanimivosti * — Trst. — Pri razkladanju voza se je ponesrečil 291etni Ciril Vouk. * — Trst. — Italijanski listi prinašajo po¬ ročila o umrlih in padlih vojakih v Abesi- niil v času od 1. do 31. marca. V vojaških operacijah ie padlo 7 častnikov, 3 podčast¬ niki. 2 vojaka in 1 črna srajca. V boju z uporniki so bili ranjeni 1 častnik in 2 pod¬ častnika. 1 črnosrajčnik se je zgubil. Za¬ radi službe in bolezni je umrlo: 5 častni¬ kov, 5 podčastnikov, 19 vojakov in 13 mi- ličarjev. Karakteristično je,'da sorazmerno pade več oficirjev kot vojakov. Od počet- ka abesinske vojne pa do 31. III. 1938. je padlo v boiu 1738 vojakov, za boleznijo jih ie umrlo 2562. Skupna zguba znaša dosedaj 4300. * — Trst. — Pri delu v tovarni »Ilva« je prišlo delavcu Antonu Kidriču, staremu 29 let, nenadoma slabo. Prepeljali so ga v bolnišnico. * — Trst. — Neznanec je pretepel Alojza Žerjala, starega 25 let, iz Gabrovice. * — Trst. — Na predlog ministrskega predsednika ie bil senator Tolomei. znani strokovnjak v poitalijančevanju nemških imen v Južnem Tirolu, imenovan za grofa. * — Trst. — V marcu ie bilo 140 porok (v feb. 103), rojenih je bilo 326 (v feb. 311), umrlo pa 371 oseb (v feb. 297). * — Trst. — Trije Tržačani, ki so se bo¬ rili na Francovi strani in padli lani ob porazu pri Guadalajari so bili odlikovani. Iz poročila zgleda, da so dobili talijanska vojaška odlikovanja. * — Trst. — Pred neko gostilno pri Sv. M. Magdaleni so našli nezavestnega 74 let¬ nega Franca Gorjupa, težje ranjenega na glavi. * — Trst. — Sledeče mlekarice so bile kaznovane zaradi prodaje slabega mleka: Marija Koren (Podgora). Marija Peršič iz Berdobičev, Albina Perosa iz Kopra, Antonija Andrašič iz Herpeli, Antonija Vatovac iz Čežarjev, Štefanija Cunja iz Dekanov. Marija Koverlica iz: Trsta, Kri¬ stina Slapnik iz Ricmanj. BIVŠIM ARSEMALSKIM RADNieiMA Na sastauku održanotn dne 10 aprila 1938 u prostorijama društva »Istra« u Za¬ grebu, a nakon saslušanja referata užeg odbora prihvačen je ovai apel za sve radnike arsenala bivše austro-ugarske mo¬ narhije u Puli i Tivtu: — Svi bivši arsenalski radnici u Puli i Tivtu umoljavaju se, da za sada ne po- duzimaju poiedinačno nikakve korake u pitanju penzija, jer bi mogli stvari štetiti osobito zato, što se to pitanje približava svoieni konačnom zadovoljivom rješeniu- Za sve informacije neka se pojedinci obračajo svom udružeuju emigranata u mjestu ili Odboru za penzije ars. radnika bivše austro-ugarske monarhije kod dru¬ štva »Istra« u Zagrebu, Žerjavieeva 7. Tko lično želi znati obavještenja. treba da priloži pismu marku za odgovor. — Odbor. VJENCANJE Zagreb, 10 travnja 1938..— Danas se vienčao g. Josip Gabrijelič, pretsjednik nadzornog odbora društva »Istra« u Zagrebu, rodom iz Gradišča kod Pazi¬ na sa gospodjicom Vladom Senečič iz Prologa. Kumovali su. gg. dr. Stjepan Mlinarič i dr. Mirko Svoboda, čestitamo! m je sedaj reguliran in v kate¬ rega prihaja Barbučjna, teče po dolini in jo zapušča'pri Ružičih ter se izteka v Idrijo. Ker se dolina nahaja skoro popolnoma v močvirnatem terenu, so že pred leti re¬ gulirali BeršO; ter napravili nasipe in po¬ sebne kanale za odtok vode. To delo je izvršila goriška pokrajina. Toda vsa ta dela niso prinesla zaželenega uspeha. Vsa predvidevanja o končni rešitvi tega vpra¬ šanja so se izjalovila, ker vse. kar jc bilo storjenega služi sedaj komaj temu, da od¬ tekajo vode v normalnem času. Toda se to le malo pomaga, ko pričnejo jesenska in spomladanska deževja. NAČRT ZA UMETNO JEZERO Zaradi tega je prišlo vprašanje preval- skega močvirja zopet ua dnevni red. — Treba je bilo najti kak drug izhod. Inže¬ nirji goriške pokrajine so že dolgo časa študirali na tein, dokler ni padla ideja, za umetno jezero. Po tem načrtu bi se vse močvirje spremenilo s potrebnimi jezi in nasipi v umetno jezero, ki bi prinašalo mnogovrstne koristi. Načrti so sedaj v koč- ni fazi po katerih bi se definitivno rešilo problem Prevala in bi seveda s tem od¬ padla vprašanja regulacije bližnijh hudour¬ nikov, Prav za prav ideja o ustvaritvi umetnega jezera je že nastala ob času. ko so izvajali regulativna dela na hudourniku Berši ki so požrla mnogo denarja. Toda prvotna zamisel je bila preveč optimistič¬ na ob tistem času in šele sedaj, ko so se dela, ki so bila namenjena, za kočno reši¬ tev. pokazala za nezadostna, je morala priti v poštev kot radikalna, ker ni bilo najti druge rešitve. S to zamislijo so se bavile vse oblasti in jo tudi odobrile, tako da so sedaj načrti že končani. Ničesar pa se še ne ve, koliko bodo ta dela prav za prav stala. Brez dvoma bodo stroški zna¬ šali več desetin miljonov lir, ki naj bi se v doglednpm času izplačali. Problem od¬ stranitve močvirja je pritegnil v svoj delo¬ krog še število drugih, za katere je_ bilo treba dolgega proučavanja njihove rešitve, kakor tudi kake koristi naj bi prinašali. LETOVIŠČE. ELEKTRARNE. NAMAKANJE VISOKE FURLANSKE NIŽINE. Namreč z odpravo hudournikov, ki bi polnili umetno jezero .ie s tem nastalo drugo vprašanje: rešitev irigacije visoke furlanske nižine, ki bi prejemala vodo iz umetnega jezera, od koder bi vodili kanali za namakanje po furlanski nižini do Tera. S tem bi bilo rešeno vprašanje, ki po svoji važnosti presega omenjene regulacije. Po dolgih in napornih raziskovanjih terena na Prevalu so ugotovili, da bi omenjena reši¬ tev bila popolnoma mogoča in zadovoljiva. Kakor pišejo, italijanski časopisi bodo pri¬ čeli delati umetno jezero in dela za nama¬ kanje že v tem mesecu. Ta lepi kotiček v Brdih bi umetno jeze¬ ro popolnoma spremenilo in mu dalo drugo fizionotnijo. Na obali bi nastale mnoge vile Goričanov, Tržačanov in drugih. Kraj bi postal pravo gorsko letovišče, jezero, ki bi bilo obdano od vinorodnih gričev, cve¬ tja in zelenja posebno spomladi, Ni treba povdariti, da bi se Brda popolnoma dru¬ gačno razvijala in da bi imela od umet¬ nega jezera mnoge koristi kot turistični kraj, posebno za furlansko nižino in sori¬ ško pokrajino. Z napravo jezov bi bilo omogočeno tu¬ di izkoriščanje vodne sile. Pri zatvornicab bodo napravili več elekrarn, ki bodo oskr¬ bovale z električno energijo bližnjo in daljno pokrajino. OGROMNA DELA V NAČRTU Po načrtih, ki se sedaj končnoveijavno proučujejo, vsa dela bodo sledeča: vodo za umetno jezero bodo zajemali iz Soče in sicer bo za to potrebna izgraditev dol¬ gega tunela pod Sabotinom, ki bi zajemal vodo ua pripravnem kraju nekje med Sa- lono in Plavmi, ta tunel se bo končal pod vasjo S.nežatna, kanal in bazen pri Cero¬ vem kakor tudi električna centrala c Ce¬ rovem, jezi v Ružičih. Blankižu in pod Sv. Markom, podzemni kanal od Blankiža do Ločnika in električna centrala istotam. Poleg tega so predvidevana še druga manj obsežna dela. Umetno jezero bo imelo kakih 10 kva¬ dratnih km površine. Od tega| kakor smo Iza ■ Anschlussa došle su sve jadranske luke u nov položaj. Postavlja se problem kaka.v če srnjer zauzeti dosadanji austrijski izvoz i uvoz — hoče li iči preko Jadrana, Hi preko sjevernih njemačkih luka. Taj pro¬ blem se javlja momentano s naročitim ob¬ zirom na jednu Inku: — Trst. Na tu temu razvijaju se ovih dana kombinacije, koje su interesantne. No radi se samo o privredno- saobraeajnom pitanju. To je sve motivirano jednim velikim med ju narodnim dogadjajem, pa ima u torne svoj poSetak a imat če, mo- žda, i takve reperkusije. Trst je bio klasna luka za Austriju, za njezinu trgovin u sa svijetom i iz svijeta, za tranzit preko Au- slrije iz ostalog Podunavlja, i u torne jo bila glavna strana funkcijo Trsta. Sto če bili sa¬ da? Hode li Trst ostati i dalje za teritorij bivše Austrije ono što je bio ili če ispasti iz tog sistema, time što če nova Njemačka roorijentirati auštrijsku trgovinu na Ham¬ burg? Požnato je, da je i za pošto ja n ja A ustil- je 16 bio problem. Trst je godmama strepio od atraktivne snage Hamburga i od konku- rencije, koju je razvijao Hamburg eak i u dalekom Podunaviju. Godinama se razvijala ostra bitka, tarifa izmedju Hamburga i Tr¬ sta, izmedju njemačkih j talijanskih željez- nica i rezultat toga su bili upravo minimal¬ ni. tarifski stavovi za prevoz robe iz Austri- je na talijanskim željeznicama i niško cari¬ ne za robu prema Trstu Trsi je pobijedio avojoni blizinom Austriji i tim temeljito obo- renim tarifama. A i političlci momenat igrao je uvijek veliku uiogu. LI doba Sehober-Curtiusovog Polana o earinskoj uniji izmedju Austrije i Njemačke vidjolo se koliku je uiogu igrala sudbina Trsta u stavu Italije prema tom pla¬ nu. A kasnije, u doba krize u odnosima iz¬ medju Austrije i Njenačke, kad je Italija stala, na stranu Austrije, vidjelo še koliko Italija pri tom misli baš na Trst.. Sad je politički momenat bio tako velik, da jo Trst postao neznatnim pred politiekom stvarnoš- ču, koju je Italija morala prhniti, ali več u prvoj fazi poslije tog dogadjaja javlja se, eto, i taj problem Trsta-ponovno. Trščani su se ozbiljno pobojali. da nji- liovoj luči prijeti umiranje i da. je sad došao momenat da, ih Hamburg definitivno zatuSe. Odatle su u modjunarodnu štampu došle vi- jesti, da preatanak Rimskih protokola, koje je Njemačka otkazala, kao Sto je ot,kazala i sve druge ugovore s Austrijom, znači ukida- nje svih pogodnosti za izvoz i uvoz austrij- že navedli, se nadejajo, da se bo turizem zelo razvil in da bodo tukaj nastali šte¬ vilni hoteli. Napravili bodo mnoga kopa¬ lišča, helioterapične kolonije za otroke itd. Posebno pa se bodo razvili vsi vodni športi. S tem jezerom bodo preprečene vse škode ki jih nanaša hudournik Berša, ki uničuje pokrajino z nenadnimi poplava¬ mi. S tem bo tudi rešen problem pitne vode za Furlanijo, ki trpi na pomanjkanju vode. Obetajo si, da bo za nekaj let re¬ šen tudi problem lokalne brezposelnosti, kajti pri delih bo za par let zaposlenih nekaj tisoč delavcev z Goriškega in Furla¬ nije, Iz jezera bodo speljali dva kanala za namakanje, ki bosta mnogo pripomogla za povzdigo poljedjelstva v suhih predelih Furlanije. Da bodo zadržali vodo v umet¬ nem jezeru bodo zgradili na omenjenih treh krajih velike jezove visoke preko 25 m, preko katerih bo vodila široka in lepa cesta. Kraji, ki bodo imeli največ dobička od teh de! bodo Ločnik, Moša, Kopriva in Krmin. posebno pa vasi. ki bodo v nepo¬ sredni bližini jezera samega. ŽE V RIMSKIH ČASIH SO BILA BRDA ZNAMENITA Da sn Brda lepa in privlačna o tem ne bomo posebe govorili. Italijanski listi citirajo pri tem Marka Avreiija, rimskega cesarja iz 3 stoletja po Kr., ki ie izbral Brda za svoj lov. Kraj mu je zelo ugaja), ko ie prišel gledat naše kraje in ie slišal govoriti o Brdih. Ustavil se je tia obrokih pri Koprivi, do kjer bo sedaj segalo je¬ zero. Po drugih vesteh pa smo zvedeli, da niso popolnoma zadovoljni z deli za do¬ graditev električne centrale pri Desklah in so zadeli ob neprimeren teren, zaradi če¬ sar je« menda nemogoča izvršitev prvot¬ nega načrta in radi tega so morali deia usmeriti drugam. Pod jezero bi prišlo 76 hiš, katere bi morali seveda odstraniti in tudi precej njiv in nižje ležeči vinogradi. Računa se da bo jezero globoko največ do 30 m. Ko so kopali temelje za jez pravijo, da so našli plin metan, ki je uhajal iz zemlje. Nadaljna raziskovanja so dala slu¬ titi, da se tega plina nahaja večja mno¬ žina v zemlji, ki bi prišel eventualno v po¬ štev za izdelavo petroleja in bencina, kar bi potem spremenilo prvotni načrt. V bli¬ žine Koprive so napravili z velikimi svedri 6 globokih lukenj (sond) iri zemljo, ki so jo izvrtali, so poslali v Benetke na pre¬ gled. Luknje so zopet zasuli, ker je iz njih uhajal plin, ki se je tudi ob priliki vnel z. velikim plamenom in eksplozijo. miti Trščani uputiii eu svoje pretstavnike u Rim Mussoliniju, da se na. nekompetentni- jem injestu informiraj« o sudbini Trsta. Tom posjetu dan je veliki značaj u talijan- skoj šlampi. Mussolini je svečano izjavio, da čc i »u novoj internacionalnoj situaciji inte. resi Trsta biti zaštičeni od fašističke vlade«. Mussolini je’tim povodom obečao, da če sko¬ tili dana posjetiti Trst i tom se posjetu pri. daje veliko značenje upravo s obzirom na tiovu situaciju i p-obiem Trata. Ipak. do sada so n c zna, u ko jem če smislu i na k o ji ničili u novoj situaciji biti roplieirano lo pitanje. Hoče li Hitler doisfa iz političkili obzira prema Italiji iz svog totalitarnog ekonomsko," plana išključ-Hi sao- brača.jnu stranu Aiištrije i Ustaviti jo dalje Trstu? Ili se pomišlja na neslo novo, na i-ešto šlo bi išlo mimo Austrije? Prema ne kim informacijama »United Pressc«, »Dailv Koralda« i »Prager Press®«. Italija j® več sama. odlnčila, da ukine austrtjsku slobodnu Inku u Trstu i tarifske pogodnosti za Au> stri.ju i da (raži druge mogučnosti. Koje su le mogučnosti. ne zna se. Jedan francuski list uputio se ipak u kombinacije, boje mogu biti i neosnovane, ali nisu neinteresantne i sasvim nemogoče. »La Repubiique« piše: »Kakvi bi bili izgledi za uspjeh jednog plana o Podunavskoj saradnji bez Njemač¬ ke? Mi znamo da Njemačka raspolaže moč n im sredstvima privrednog pritiska na podo¬ navske narode, pošto je ona glavno tržišta za njihove agrarne proizvode i stoku. Ali mi vjerujemo da bi njen autoritet opao kad bi Italija pokušala da opet izgradi jedan si¬ stem, sliičan sistemu Rimskih protokola, po- mičuči svoj utjecaj prela jugoistoku i za mjenjujuči Austriju Privrednom Malom an- itantom. Italija bi u tom slučaju mogla uzeti u razmatranje, prilagodjavajuči ga današ¬ njim okolnostima, čehoslovažki predlog koji so zalagao za, uskiadjivanjera privrednih od¬ nosa, izmedju zemal.ia Rimskog trougla i Ma Jo antante. Mussoliniju se pruža značajna Prilika da spasi Trst i Rijeku od mračne budučnosti ko,ja ih očekuje. Madžari, Butnil- nji i Jugosloveni primili bi raširenib ruku takav predlog Italije, naročilo kad bi on na. 'šao na simpatije u Parizu i Londonu, što bi se sva,kako desilo. Mussolini j e objavio, da če ovib dana dočl u Trst da' bi urnirio taj grad. koji strahuje od teške krize. To bi bila odlična prilika i idealno mjesto, na ko¬ mo bi mogao iznijeli predlog o novoj orga¬ nizaciji Podunavlja. Nažalost, takav- -predlog može imati uspjeha samo ako sporazum ve¬ že London, Pariz i Rim. jer su za njegovo ostvarenje potrebna velika sredstva.« Prema nekim engleskim informacijama u Rimu se medjutim pomišlja, da bi se s Njemačkom glede Trsta moglo sporažumjcli možda i tako povoljno, da bi i promet južne Njemačke, a ne samo bivše Austrije išao nff Trst. To je u znaku apsolutnog optimizma. Ali prema rimskim pesimističkim slutnjama mogla bi Njemačka da čak uzme Italiji i madžarska robu i daje spretnim manevrom dirigira na Hamburg... Službeno se Italija još riikako precizno ne izražava. Sve je do sada ostalo na izjavi Mussolinija pretstavnicinia Trsta i ua jed¬ oči oštroj kurzivnoj biljer.ei u »Giornalo dTtalia«, u kojoj se odbijaju kao fantastične sve verzije i sve kombinacije u vezi s Tr¬ stom, s napomenom, da je to briga Musso¬ linijeva i da če on doni jeti svoja riješenja. To čeka Trst, a bit če od interesa i za ostali svijet, naroeito za one, koji inogu da, u bilo kojem smislu osjete odraz i posljedice nove situacije Trsta. * — Trst. — Že precej časa raziskujejo prostor, kjer je bilo rimsko gledališče. Našli so več kipov zgodovinske vrednosti. Teater ie bil precej obsežen in je deloma še dobro ohranien s — Trst. — Umrli so: Fenolja C ir 52 let. Lilič od Fritscb Marija 87. Cesar Jakob 81 . Majcen por. Vata Marija 58. Cok por. Da¬ niel Elizabeta 71. Batič Ivan Sl. Kovač Ivaji 74, Čermelj Josip 50. Uplašnik Romana <■ Leban Angela 64. Gostiša vd. Žnidaršič Margareta 77, Kante vd. Dabovič Eliza 76 Furlan Josip 23, Zafred Bruno 3, Krapež por. Stuk Marija 67. Grauner Anton 63. Go¬ dina Mihail 52. Blažiča Franc 59, Paho_r Franc 55. Požar Jakob 72. Dougaii Ana 4c. Rožar vd. Mikolavčič Katarina 74. Iuma Anton 72. Kranjc Karl 67. Sabadin vd. Ma- tejčič Karolina 76. Radonič por. Beška Mar¬ gareta 56. Vrh por. Lossarini Josipina 69. Furlan Vincenc 71, Koren Karl 43. Trobec Ivana 5. Košuta Flavij 10. # * * — Rudnik v Kosezah pri Ilirski Bistrici nameravajo še to pomlad obnoviti. Celih 20 let ie delo v njem počivalo. Sedaj na¬ meravajo nadaljevati z njim v večjem ob¬ segu. Kakor zatrjujejo, bo zaposlenih v ru¬ dniku okrog 500 ljudi. Pravijo tudi. da bo za rudnik zgrajena posebna električna cen¬ trala. * — Motorni vlaki bodo s 1 majem pri¬ čeli voziti tudi na progah Trst—Reka in Trst—Postojna. Pravijo, da bodo vozili po progi proti Reki s prav veliko brzino po 90 km na uro, tako da bi trajala vožnja iz 'krsta na Reko komaj 75 minut. * i — V bovških gorah so obmejni miličniki pred dnevi prijeli Italijana Deziderija Ca- valli.ia, ki je menda nameraval zbežati čez mejo. Odvedli so ga v Bovec in izročili tamkajšnjim karabinjerjem. * —- Goriški pokrajinski korporacijski svet je tia svoji seji v sredo obravnaval poleg drugih tekočih zadev tudi vprašanje meša¬ nice moke za peko. Sklenil ie, da mora biti v smislu občih določb primešanih čisti pšenični moki ali 10% koruzne moke ali pa po 5% moke iz manjvrednih vrst žita odnosno stročnic in po 5% krompirjeve moke. * — Cesto Rupa—Jelšane—Št. Peter— Postojna bodo letos popravili in močno izravnali. Odpravljeni bodo skoraj vsi ve¬ čji ovinki, čeprav bo treba izkopati dolge zaseke v hrib. Cesta bo asfaltirana. — Po Krasu kmečki posestuiki še zme¬ rom zelo trebijo že zdaieka preredke goz¬ dove. Les ima sedaj svojo ceno in kmet rabi denar. Okolica Vodic je že vsa gola in pusta. Vsi vedo in se zavedajo, da si s' tem sami sebi delajo škodo, ker ie malo ljudi, zasadi svoje izseke z mladikami. Kmetje menijo, da bi jim bilo treba dati večje davčne olajšave in omogočiti, da bi na kak drug način zbrali potrebna sred¬ stva za amortizacijo svojih dolgov. Na drugi ^strani pa se pojavlja zahteva, naj bi se sečnja s posebnimi ukrepi čim boli o- rnejila. * — V Julijski Krajini je bilo v času od 1 julija 1936 do 30 junila 1937 obdelanega 190.181 kub. metrov mehkega in 93.540 k. metrov trdega lesa. Tako je znašala ce¬ lotna produkcija obdelanega lesa 283.720 k. metrov. Nadalje so v deželi pripravili 1.911.700 st. drv in 181.550 st. oglja. — Ljudsko gibanje. V februarju ie bilo v vsej Julijski Krajini rojenih 1729 ljudi, umrlo tih je 1291. priselilo se iih je 3809, odselilo pa 2942. Prirastek prebivalstva ie znaša! 1305 Zanimivo je, da je v glavnih mestih dežele znašal (a prirastek 945, v ostalih krajih pa le 360 duš. Naravni pri¬ rastek, ki se poda iz razlike rojstnih in smrtnih primerov, pa je znašal za mesta komaj 65. za ostale kraje vu deželi pa 373 ljudi, čeprav štejejo glavna pokrajinska mesta skupno (okrog 430.000) le za nekaj desettisoč prebivalcev manj od ostalih krajev (približno 460.000) v deželi TRST POSLIJE AUSCHLUSSA ske 'robe preko Trsta, Tim povodom zabri STRANA 4. »ISTRA* 'e BROJ 14., 15. I 16. FRAN BARBALIČ: HRVATSKI I SLOVENSKI JEZIK U CRKVAMA ISTRE Posljednjih dana stižu ugodne vijesti, da su u nekim crkvama Istre neki svečenici nesinetano uveli u crkve hrvatsko ili slovensko pjevanje. U tom pogledu kreču dakle stvari na bolje. (G. Barbalič je prevelik optimista. Op. Ur.) Izgleda, da se vračamo u stara vremena, kada se naš narod u crkvama Istre, Trsta i Gorice mogao nesmetano moliti Bogu u hrvatskom i slovenskom jeziku. Pa to je i pravo i ne bi smjelo nilcako da hude drukčije. Poželjno bi bilo, da se ne dogadjaju više onakove stvari, kao što je u župi Sv. Vitala u Porečkoj biskupiji, da se narod mora ispovijedati putem tumača. Držimo da je sasvim sigurno uvadjanje hrvatskog i slovenskog pjevanja posljcdica sporazuma od, 25 marta 1937. Poželjno je, da se sporazum i dalje u istom smislu na¬ stavi, da budemo jedan drugotne kao pravi ljudi. Želimo da Hrvati i Slovenci u Italiji nadju u Crkvi onu sl obodu u vjeroispovijedanju katoličke vjere, kako su je imali prije rala. A nadamo se da če stvari u smislu sporazuma izmedju Italije i Jugoslavije i na drugim poljima krenuti na bolje. Katolička Crkva, koja je po svojoj instituciji naskroz nepolitička i kojoj je prva i jedina zadača, da propovijeda i naučava Kristovu nauku i »uči sve narode«. Ona je od uvijek učila i Hrvate i Slovence, ali u njihovom materinskom hrvatskom i slovenskom jeziku. I kada pogledamo po Istri, Trstu i Gorici sve one crkve gdje se prije prapovi- jedalo i učilo hrvatski i slovenski neuk krščanski, onda vidimo, da su granice Hrvata i Slovenaca šizale dalcko na zapad sve tamo do mora, Crkva katolička je najbolje .ozna¬ čila etnografske granice Hrvata i Slovenaca u Istri, Trstu i Gorici, bolje i točnije, negoll su to kros vijekove i vi jekov e činile sve švjetske oblasti. Jer, budimo iskrerii. u Firenzi se ni je propovijedalo ni hrvatski ni slovenski s. jednostavnog razloga za to, jer nije bilo potrebno, jer nije bilo kome, jer tamo nije bilo. ni Hrvata ni Slovenaca, Ali je Crkva katolička od uvijek strogo pazila na to, da svaki narod (uje riječ Božju u svom materinskom jeziku. Tako je to bilo, jer je tako moralo biti, a moralo bi biti i danas. Prazne su riječi, da su hrvatski i slovenski svečenici slavenizirali Istru. Oni to nisu mogli iJiniti, jer je Istra bila pusta kada su se tamo naselili naši pradjedovi. Ta¬ li jani su bili na obalama u gradičima na obali i ostali su do dana današnjega, dok su sela u unutrašnjoiti Istre bila naseljena Hrvatima i Slovencima. Pa gdje bi Talijani dozvolili, da im naši svečenici propovijedaju Kristovu nauku u jeziku kojega oni ne razumiju? Da to nije tako dokazuje nam zdravi razum. Najbolji su nam svjedoci sami biskupi Talijani, koji su bili imenovani na biskupskim stolicama po Istri, a rodom, su bili ponajviše' iz unutrašnjosti Italije, dakle pravi Talijani. Znamo, da se u crkvama Istre, Trsta i Gorice moglo slobodno propovijedati i na- učavaii katoličku nauku u hrvatskom i slovenskom jeziku. Imamo dokaza, da se u tim crkvama upotrebljavalo i naše staroslovensko pismo, glagolica, hoje su nam ostavila sveta brača Čiril i Metod. Dokazuju nam to mnogobrojne. listine i crkvene i soje lovne, ko je su nam se sačuvale do dana današnjega, dokazuju nam to razne bilješke pisane glagolicom, stari glagolski misali, što su se našli i upotrebljavali po raznim istarskim crkvama, pa mnogobrojni glagolski napisi po Židovima Božjih crkava, zvonicifha, pri¬ vatnim kučama, grobovima i zvonovima, U tom pogledu možemo mirne duše reči, da nam ni u jednom kraju, gdje obitavaju Hrvati nije ostao toliki broj glagolskih spome¬ nika, kako je to u Istri. Glagolica to naše staro hrvatsko pismo je naš ponos. I baš Istra je najbogatija tim hrvatskim spomcnicima. Najstariji takav spomenik od godine 1.100 do danas poznat i uklesan u kamenu jest cijelom slavenskom svijeiu poznata -Baščanska ploča «. Našla se u Valunu na otoku Cresu takodjer druga jedna ploča, nešto manja od Baščanske, koja još nije pročitana, več samo djelomice od popa Vinka Premude. Na¬ rodno bi ova Valunska glagolska ploča bila starijeg datuma od Baščanske. Mnogo se pisalo i nije još posve proučena druga jedna listina, koja bi bila u neku ruku gruntovnica Istre, a to je Istarski razvod is godine 1275. U ovoj su listini označeni medjaši izmedju posjeda oglejskog palrijarke, pazinske opčine, mlelačke republike i drugih nekih istarskih plemiča. Ovaj je Razvod pisan i na hrvatskom jeziku i to našim starim hrvatskim pismom glagolicom, Samo se po sebi nameče pitanje: Pa sar je moguče, da bi se u jednoj zemlji mogli pisati spomenici i listine na hrvatskom jeziku i to još glagolicom, a da tamo ne bi bilo Hrvata? Odgovor je jasan i ne treba na nj odgovora. Sve ove činjenice nisu mogle neg g osvjedočiti i same biskupe talijanske narodnosti, da u njihovim biskupijama po Istri stanuju i Hrvati i Slovenci. I oni su postavali t jezik i pismo svojih vjernika, pa su ga i dozvoljavali, da se u katoličkim crkvama upo- trebljava, te su čak hrvatski jezik i hrvatsko pismo i branili, Evo imena tih vrijednih Talijana us cije se ime nalazi ubilježen datum njihovog biskupovanja. TRŠČANSKI BISKUPI 1) URSINUS DE BERTHIS (1.598 do E622) u svojem izvještaju »ad limina« go¬ dine 1.603., ističe. da su, osobito u krajeve, koji pripadaju Mlecima, pridošli mnogi svečenici glagolaši, jer je bilo pomanjkanje latinskih svečenika Više je nego sigurno, da su ovi svečenici bili Hrvati, i stalno nisu tamo došli, da propovijedaju hrvatski vjer- nicima Talijanima, jer ih ovi ne bi ra- zumjeli. 2) ANTON MARENTINUS (1,646 do 1.663) u svojem izvještaju »ad limina« go¬ dine 1.650., piše, da su u Trnovom, Premu, Podgorju, Draguču i Sovinjaku svečenici glagolaši. A dvanaest godina kasnije (1662), ovaj isti biskup u drugom izvještaju »ad limina« veli, da. se i u Trstu svake nedjeljo i blagdana drži hrvatska (slavenska) pro- povijod i to u crkvi Isusovaca. 3) IVAN TRANI (de Riembi) (1.692 do 1.712) u izvještaju »ad limina« godine 1,695 i 1.698, veli, da i u crkvi BI. Dj. Marije od Mora. oo. kapucini propovijedaju. (ilirski) hrvatski. A kome Isusovci i kapucini u Trstu propovijedaju hrvatski? Talijanima sigurno ne. Ovdje moram napomenuti, da črričič u svoj zbirci navadja, biskupa Ivana Tratni. Po šematizmu trščanske biskupije nema biskupa toga prezimena. U ovo doba tj. go¬ dine kako ih citira Črnčič bio je prema še¬ matizmu trščansko biskupije u Irstu: Joannes Miller, IVolfangus Richard de Riemb? (1.692—1.721). ROPARSKI BISKUPI 1) .JERONIM RUS GA (1.620— 1.630) piše godine 1.693 izvjoštaj nunciju u Beč, da po seiima njegovo biskupije imade sveče¬ nika, koji vršo službu Božju hrvatskim (ilirskim) jezikom, a »po prijevodu sv. Je¬ ronima« staže sv. Mišu, Jer, piše biskup Rusca, kada svečenici no bi tako radili ne bi od svojih župljana ništa dobili. 2) PETAK. MORARI (1.630—1,653) u izvještaju »ad limina« godine 1.633 piše, da imade i5 seoskih župa u kojima su svi zi- ieiji hrvatskoga (ilirskoga) jezika i da se »a hrvatskom (ilirskom) jeziku obavlja služba Božja. 3) BALTAZAR BONIFACIUS RODIG- IINUS (a po Jeliču Baltazar C o r n i «- li) (1653—1660) u izvještaju »ad lirama« ;odine 1655, piše. da mu je biskupija male ; ia. Osim gradova Pirana i Izole ima, jos IB sela (kod Morarija vidjeli smo bilo je 5 seoskih župa) ali ne če da mi nabraja mena, jer ih Talijan teško piše i izgovara Ž upijani govore hrvatski (ilirski). U izvje¬ štaju »ad limina« godine 1658, piše, da u njegovoj biskupiji imade malo svečenika, a cvi da ne poznaju drugoga jezika osim hr- vatskoga (ilirskoga). Narod želi čuti riječ Božju, pa je i on sam propovijedao svaki dan. Ali propovijedao je talijanski, pa ga narod nije razumio, jer ljudi talijanski sla¬ bo znadu. 4) FRANJO ŽENO (1660—1684) u izvje¬ štaju »ad limina« godino 1661, piše, da u gradu Kopru imade 6 samostana, a od ovib je jedan samostan Trečoredjjca glagolaša hrvatskoga (ilirskoga) jezika, 5) PAVAO NALDINI (1686—1713) je za nas najzanimljivija osoba. Bio jo rodom iz Padove. On u izvještaju »ad limina« go¬ dine 1687, piše, da ljudi na selu govore sa¬ mo hrvatski (ilirski), pa im se zbog toga i obavlja služba Božja na hrvatskom (ilir¬ skom) jeziku. Ali ovaj dobri biskup žali, što je teško nači svečenika sposobnih za tu službu. Istu skrb ističe i u Izvještaju »ad limina« godino 1691, 1693, 1696 i 1699. Kako je Naldini pošteno mislio 1 radio dokazuje i njegov spis upravljen godine 1689 duždu mletačkome u kojem zagovara, neka se u Kopru osnuje talijansko-hrvatsko (ilirsko) sjemenište radi potrebe hrvatskoga (ilirskoga) jezika, Godine 1693 žali ovaj biskup, što ne mo¬ že nači zamjene svečenicima glagolašima na selu, buduči da se taj jezik zanemaruje i u Kopru i u Piranu, pa je on kao biskup pri¬ siljen da pošalje u zamjenu trečorece gla- golaše. U izvještaju »ad limina« godine 1696 na- glasuje, da eijelo pučanstvo koparsko bisku¬ pije govori hrvatski (ilirski). I ponovno u izvještaju »ad limina« go¬ dine 1699 ističe potrebu učenja hrvatskoga (ilirskoga) jezika bez kojega on ne može poslati na selo ni jednog svečenika, jer se na selu govori samo hrvatski (ilirski). A godine 1700 u svojoj knjiži »Corogra- fia ecclesiastica di Giustinopoli« na str. 473 hvali povlasticu glagolsko-rimske liturgije, koja postoji i u njegovoj biskupiji, te pišč: »Koliko više privezuju čovjeka riječi mate- rinskoga jezika i koliko se više doimaju glasovi usisani majčinim mlijekom«. A dalje nastavlja: »Crkve i oltari podignuti u Ko¬ pru, Piranu i Izoli plodovi su talijanske po¬ božnosti. Ali na seiima je to isto uradila pobožnost Hrvata (Slavena), kojima njihovi svečenici po staroj povlastici u njihovom je¬ ziku propovijedaju, obavljaju cijelu službu Božju i dijele svete sakramente.« U izvještaju »ad limina« godine 1702 is- tiče Naldini da su u župama njegove bisku* pije nastale povoljnije prilike, jer su nekoje knjige prevedene na hrvatski (ilirski). Godine 1705 u izvještaju »ad limina« pi¬ še: »U ovoj mojoj biskupiji ne čuje se dru¬ gi jezik osim hrvatskoga (ilirskoga), pa sam od prvoga početka moje uprave shvatio potrebu, da se u Kopru osnuje sjemenište za učenje hrvatskoga (ilirskoga) jezika. Go¬ dine 1709 nada se da če to sjemenište biti naskoro otvoreno. I zbilja. Godine 1710 u zakladnici biskupskog sjemeništa u Kopru, koje nosi njegovo ime »Naldinianum« odre- djena su četiri besplatna mjes.ta za buduče »glagolašc«. On je sretan tim: svojim pothva- tom te u izvještaju »ad limina« piše: »osno- vao sam sjemenište za učenja hrvatskoga (ilirskega) jezika buduči sav narod svili istarskih biskupija govori tim jezikom.« Prema njegovoj oporuci od 25 marta 1706 odredio je biskup Naldini, da spomenuto sje- menište bude njegovim baštinikom: »Unico mio e totale Erede del residuo che si trovera di mio conto nel tempo di mia morto... costituisco o lascio il mio sin dal principio di questo mio governo inten- zionato ed ora nascento Seminario. Questa intendo che sia la mia ultima volon- ta la quale se mai non sussistesse in quali- (a di Testamenta voglio che abbia luogo di Legata Pio, oppure di ampia donazione a questa mia Cattedrale, ma con obbligo pre- ciso, e non altrimenti di doversi erigere con quanto restera alla mia morto in questa Cit- ta un Seminario de- Chierici per la lingua lllirica a gloria del Signor Iddio et a bene- fizio di questa diocesi.« U tom naurau podupiralo ga je koparsko gradjanstvo, gradske oblasti i mletačka vla¬ da, koja je odlukom od 7 juna 1710 odobri¬ la biskupovu nakanu: »Al Podesta e Capitano di Capodistria. Spiccano dalle giurate informazioni vo- stre e de’ Consultori Nostri in Jure, li pie- tosi e zelanti oggetti di cotesto Monsg. Ve- scovo nell’ istituzione, che a tenore de’ Sa- cri Concili va stabilendo di un Colleggio o Seminario per instruire in esso nell’Idioma Illirico quattro Chierici della Citta e della Diocesi, e le prudenti Direzioni, ch’egli ha tenuta per fondervi rendita corrispondente al loro mantenimentp. Ridotta pero a pro- prie .spese- in stato che bsn si accomoda. ad uso di Seminario, la piccola Casetta ešisten- te appresso il Vescovato, e formati del pro- prio aleuni livelli uniti ad altri, o donato, o instituiti per carita da persone pie a questo preciso. fine... Veniamo in deliberazione di approvare in tutte le parti lo stabilimento e gli assegnamenti... onde abbia il suo effet- to opera, che tende ad introdurre la scienza e la pieta nella gioventu, il decoro e culto nelle chiese, e l’utilita nell’anime, con me¬ rita distinto del Prelato, ed a gloria del suo Pastorale governo. Gio. Fran. Giacomazzi, Segretario Du¬ cata.« U listini od 4 novembra 1710, kojega je dana ovo sjemenište u Kopru otvoreno, na- picao je biskup Naldini ovo: Ovoj našoj koparsko] crkvi prikazuje 3e neophodno potrebitim djaJčko sjemenište, ko¬ je je svakodobno bilo časno i korisno odlič¬ nim stolnim crkvama krščanskog svijeta. Stanovnici naših izvanjskih župa ne staže se drugim jezikom, do li slavenskim ili ilir¬ skim, koji je posve nepoznat svjetovnom svečenstvu stanujučem u Kopru, Piranu i u Izoli (glavnim dijecezanskim gradovima), uslijed česa, isprazni li ‘ se koja dijecezan- ska župa ili kapelanija, od potrebe je uteči se izvanjskim, koji znadu slavenski jezik. Odatle bivamo ne jednom prisiljeni primiti po kojeg manje sposobnog, jer nepoznatog. (Clericorum Seminarium, quod insignio- ribus Christiani Orbis Oathedralibus fuit semper honorifieum aeque, ac proficuum, huie Nostrae Iustlnopolitanae Ecclesiae ex- tat maxime necessarium. Cum enim Imolae nostrarum Plebium Rosalium non alia utan- tur lingua, quam Sclava, seu illiriea, quam Clerus soecularis, tam Iustinopoli quam Pyrrhani, et Insplis {praecisis Dioecesis Oppidis) degens prorsus ignorat, occurrente vacantia alicujuš Dioccesanae Plebis aut Ca- pellaniae, necesse est ad exteros recurrere, qui linguam Sclavam caleant. Ex quibus non semel aliquos minus idoneos, quia ignoto3 recipere cogimur.) Mora da se čovjek divi ovome biskupu Talijanu, koji bi mogao služiti kao uzor mnogim drugima u torne, kako samo jezik puka može da visoko podigne moral i vjeru kod naroda, On je bio po uzgoju, duhu i srcu pravi pastir povjerenog mu slada. 6) ANTUN MARIJA BOROMAEIS (1713 do 1733) zahtijeva godine 1733, da kaptol u Piranu izabere za kapelana u Savudriji jodnog svečenika, koji znade hrvatski (sla¬ vonski), jer stanovnici u Savudriji ne razu- raiju talijanski, a piranski kanonici ne zna¬ du slavenskog jezika, da bi mogli zadovo¬ ljiti vjerskim potrebama Slavena u Savu¬ driji. 7) AUGUST BRUTTI (1733—1747). Za njegovo doba i to godine 1734 biskupska si¬ noda u Kopru odredila je, da svi svečenici, koji če služiti u seoskim župana ili u kojoj drugej crkvi gdjo stanovnici govore hrvat¬ ski (ilirski), moraju se. podvrči ispit.u na hrvatskom jeziku. Sinoda u Kopru je po¬ Biskup Naldini novno odredila godino 1737, da svi sjemeni- starci moraju učiti i hrvatski (ilirski) je. zik. Biskup Brutti odredjuje godine 1742, da u Kaštelu ne može služiti svečenik koji n« zna hrvatski (ilirski). 8) KARLO CAMUTIUS (1756—1776) u izvještaju »ad limina« godine 1765 piše ne¬ što nevjerojatnoga. On tu daje izraza svome veselju, što jo naučio hrvatski (ilirski), te je prigodom svojeg biskupskog pohoda po svojoj biskupiji mogao hrvatski (ilirski) razgovarati sa svojim stadom. Godine 1768 hvali trečorece-glagolaše ko. ji su več tada bili 300 godina u Kopru i vr¬ še službu Božju hrvatski na velifeu korist duša gradjana Hrvata (Ilira), koji su do¬ šli sa sela kao i vojnika hrvatskoga (ilir¬ skoga) jezika. Njegovim zauzimanjem je Propaganda godino 1774 štampala glagolski misal. Camutius je kasnije postao kardina¬ lom u Ogleju. Godine 1779 sinoda u Kopru odredila je da se ne smije imenovati župnikom na selu svečenik, koji nije na ispitu dokazao da znade hrvatski (ilirski) jezik. Ovako su eto nekada postupali mnogi bi- skupi Talijani ti Kopru napram Bvome; sta- du, koje je bilo hrvatsko (ilirske) narodno¬ sti. Treba ih pohvaliti, ali je za žaliti, što ih danas nekoji talijanski biskupi ne nasli- jedjuju. POREČKI BISKUPI I u porečkoj biskupiji imamo nekoliko časnih imena, koje moramo navesti. 1) CEZAR DE NORES (1574—1598) u izvještaju »ad limina« godino 1592 taži se, što u njegovoj biskupiji gdje svi svečenici upotrebljavaju glagolicu ima rijetko koji glagolski brevir ili misal, pa moli da se to¬ rne pomogne, jer če se time pomoči cijeloj Istri i Dalmaciji, Godine 1596 u svojem iz¬ vještaju »ad limina« piše: »Gdat ču samo jedno, što sam Nj. Svetosti i prošlih godina spomenuo, da ne samo Istra nego sve po¬ krajine u kojima se hrvatski (ilirski) govo¬ ri, trpe veliko pomanjkanje hrvatskib (ilir- Bkih) knjiga. Nj. Svetost ne bi mogla učiniti ništa korisnijega ni Bogu ugodnijega nego da u tom pogledu providi.« Godine 1597 ta¬ ži se na kongregaciju, što se zaredjuje pre¬ malo glagolaša. Zato moli da ga se ovlasti, da uzme u dušobrižničku službu nekoliko redovnika. 2) IVAN LIPPOMANUS (1598-1608) u izvještaju »ad limina« godine 1601 piše, o svečenicima glagolašima njegove biskupije, a 1605 odredjuje, da i glagolaši moraju sudje- lovati u biskupskim pastirskim konferenci- jama. Oni mogu svoja razlaganja držati na hrvatskom (slavenskom) jeziku. . _ 3) LEONARD TRITONIUS (1608—1631). U izvještaju »ad limina« godine 1612 piše, da veliki dio seoskih svečenika obavlja služ¬ bu Božju hrvatski (ilirski), 4) RUDJER TRITONIUS (1631—1645). ... U izvještaju »ad limina« godine 1640 piše, da se u največem dijelu ladanjskih crkava obavlja služba Božja djelomice latinskim, a djelomice hrvatskim (ilirskim) jezikom. Biskupska sinoda u Poreču odredila je godine 1650 da svečenici glagolaši moraju svaku službu Božju obavljati po rimskom obredniku. Godino 1650 više pisaca ističe da doselje- nici iz hrvatskih zemalja dovode sobom svo¬ jo svečenike glagolaše ili zahtijevaju da im se dadu svečenici glagolaši 5) IVAN K. DE JUDICE (1645—1667) n izvještaju »ad limina« godine 1659 i 1665 piše da svečenici u službi Božjoj upotreblja¬ vaju 1 latinski i hrvatski (ilirski) jezik., 6) NIKOLA CALDANA (1667—1670) aa- redjuje godine' 1670 da se za devet župa u biskupiji nabave glagolski misali. 7) ALEKS AND AR ADELASIUS (1670 do 1711) u izvještaju »ad limina« godine 1673 piše da biskupija pripada dijelom mle- taickoj, a dijelom austrijskoj državi, ali se služba Božja vrši dijelom latinski, dijelom hrvatski (ilirski). Dne 15 svibnja 1683 za- branjuje biskup Adelasius svečeniku Ivanu Bertossi da u župi Sv. Ivan od Sterne služi latinsku misu i nalaže mu pod prijetnjom kazno da mora služiti glagolsku misu. Da¬ nas naravno posvuda biva sve obratno. (Nastavit če se.) BROJ 14., 15. i lfr ISTRA STRANA 5. / KRIŽEV POT ZA SLOVENSKO ŠOLO V TRSTU PRVE BORBE V ZGODOVINI ZA NAŠO ŠOLO Slovenska šola pri Sv. Jakobu Avstrijske vlado so skušale germanizi¬ rati naše Primorsko kolikor in dokler so le mogle ter s pomočjo nekakšnega občega lepila uradne nemščine so Habsburžani na¬ meravali na pleči li našega naroda končno dozidati ogromen most do Jadrana, v nadi da si s tem zagotovijo nadvladje v Srednji Evropi. Ali narodni in politični potresi so že v minulem stoletju docela zrahljali to imperialistično stavbo in zanimivo je sedaj stikati po zgodovinskih ostankih porušenih nemških stebrov. Tudi tržaško novo mesto po svoji osnovateljici »Teresiana« imenova¬ no je bilo po njenih načrtih urejeno kot va¬ žno prometno oporišče s čisto nemškim zna¬ čajem: nemški so bili uradi, nemški javni napisi, nemška je bila šola, a nje sin Jo¬ žef II. je uvedel nemško zemljiško knjigo ter povrhu ustanovil leta 1784. novo župni¬ jo Sv. Antona z nemškimi cerkvenimi mati¬ cami in nemško pridigo. In ko so zatem po¬ novne francoske zasedbe zapustile tudi v Trstu več slabih kot dobrih vtisov radi bre¬ zobzirnih vojnih terjatev, je tu le tem lažje zavladal skrajni nemški absolutizem kneza Metternicha. Kar je bilo takrat po deželi farnih oz. samoniklih manjših šol ter tri- vijalk, vse so se morale ravnati po oni pro- sluli »Politische Verfassung der deutschen Schulen in den kais. konigl. deutschen Erb- staaten« (izdani na Dunaju 1817): ker je pa med take dedno dežele spadala cela Pri¬ morska, izvzevši nekdanjega benečanskega »izjemka« ob istrski obali, niso bile ponem- čane šole v mestih in trgih glede poduka in uspeha ravno na boljem; saj so marsikje kakšni dosluženi vojaki vtepavali s palico učencem nerazumljivi jezik, ki se ga je v tržaški okolici še pred vojno omenjalo kot »hinderhunder«. ' Da spoznamo, kako mučno je bilo naše¬ mu le polagoma se probujajočem narodu otresti se takih težkih nemških okovov, naj služita sledeči dve opazki, posneti iz prvih naših tržaških listov. V obširnem poročilu o nalogah novousta¬ novljenega »Slavjanskega Družtva« v Trstu omenja urednik v »Slavjanskem Rodoljubu« (marca 1849) v razpravi o koristi in potre¬ bi slovenskih učilnic sledeči primer: »Ne dolgo pred marcem 1848 je tožil nelc kantonski komisar , da v svojem kantonu od 18 jezerov duš, v katerem 30 let že šola ob¬ stoji, ne najde 20 mož kmelkiga stanu , da bi znali kakšen uradniški zapisnik podpi¬ sati«. tt Ta rodoljubni urednik Ivan Cerer, ta¬ kratni društveni predsednik, pač ni slutil, kako bi nas še po 90 letih zanimalo vedeti kje in kakšna je bila ta nepotrebna šola; ali pa je imel ta sicer odločni mož v državni službi svoje razloge, da se je le mimogrede dotaknil tako značilnega dokaza o brezplod¬ nosti tujejezičnih šol. »V »Jadranskem Slavjanu« (junija 1850) v podučnem članku o slovenskih šolah pa čitamo: »Slovenci so zbrisane glave in vsakega jezika nauk jim je lahak , ker v svojem vse pervine prave izreke in lepega zgovora ima¬ jo. Tode ko bomo ptuje proso varovali, no¬ čemo več dati svojega vrabcem pojesti. Bo okoli 30 let, kar se je ta pot po začetneh šolah v nelcterih krajih nastopila. Mladi du¬ hovniki so uneti po visokem duhu svojega po¬ slanstva se saj kerščanskega nauka sloven¬ sko lotiti; nekteri učitelji so otroke sloven¬ skega branja in pisanja vaditi jeli; in šlo bi bilo naprej: pa skoraj vsak šolski ogleda je pri polletni službi le nemščino, le nemški pravopis in nemško slovnico trobil, in slo¬ venščina je morala zopet v kot pobegniti, ali. se celo skriti. Svita, saj jame svitati tudi učiteljem lepši dan.« Pod takimi in sličnimi neznosnimi ra¬ zmerami uradnega tlačenja so dozorevali in se približavali dogodki zgodovinskega leta 1848. Toda na Primorskem je začelo že pre¬ je svitati. Grof Franc Stadion, ki je kot tr¬ žaški namestnik v letih 1841—47 zaslovel po svoji podjetnosti na raznih poljih,^ je namreč uvidel, da zaželeni procvit tržaškega pro¬ meta zahteva tudi primermi kulturni razvoj domačega prebivalstva, kakor mu ga vsilje¬ na nemščina ne more dati. Zato je dovolil, da se v obstoječih ljudskih šolah podučuje predvsem v domačem jeziku in da se v to svrho pripravijo potrebne šolske knjige. Iz¬ med 60 nenemških šolskih knjig, ki so bile najbrž vse natisnjene v Trstu v letih 1845— 1852, je bilo 13 v slovenskem (navedeno v Glaserjevi »Zgod. slov. slovstva« III- str. 229, toda pod pogrešno opombo 22 in 20 v hrvatskem jeziku (glej Jadranski koledar 1937. str. 96). To je. bilo za one čase nena¬ vadna pridobitev, ki je gotovo našemu ljud¬ stvu bila od posebne koristi. Ni sicer ver¬ jetno, da se je ta nemški plemenitaš odločil za take šolske reforme iz pravilnega preso¬ janja narodnostnih razmer na Primorskem, ker se je kmalu potem kot guverner v Gali¬ ciji, oziroma nemški minister na Dunaju, izkazal manje hvalevrednega. Tudi znani Angelo Vivante v svoji knjigi »Irredentismo Adriatico« ve o njem poročati še prav zani¬ miv dogodek. Da bi ublaži starodavno so¬ vraštvo in napetost med Trstom in Benetka¬ mi, je uprizoril grof Stadion posebne sestan¬ ke z uglednimi možmi iz italijanskih pokra¬ jin v obeh mestih. Celo sloveči italijanski zgodovinar Cesare Cantu se je udeležil ta¬ kega izleta v Trst in je potem opisal svoje vtise v posebnem članku tržaškega časopisa »Faville« (1846). Iz drugih časopisov se pa daje spoznati, da je Stadion ta Cantujev spis prej pregledel in prečrtal njegovo po¬ membno opazko: Triste, porto della futura Slavia (Trst, luka bodoče Slavije) in vsled tega je ta značilna opazka izpuščena v tr¬ žaškem listu. Tako se je avstrijski birokrat ustrašil pravilne ugotovitve italijanskega znanstvenika, ki je takoj na licu mesta spo¬ znal čigava bi morala biti bodočnost Trsta ob pravilnem razvoju razmer. Ta strah pred napretkom slovanstva je pač bila glavna go¬ nilna sila vseh avstrijskih državnikov. Itali¬ janski veliki državniki one dobe kakor Ca¬ vour, Mazzini in politiki Valussi, Dell On- garo' itd. so znali bolj realno misliti. Pa vrnimo se na šolsko polje. Vse ve¬ like prekucije leta 1848. niso prinesle naše¬ mu šolstvu na Tržaškem nikakega napred¬ ka, le v mestni municipalni komisiji je ugle¬ dni odvetnik De Rin s svojim načrtom ita¬ lijanske visoke šole v Trstu predlagal tudi ustanovitev slovenske stolice na takem za¬ vodu. Sicer se je podučevala. takrat sloven¬ ščina le na državni nemški gimnaziji, a hr¬ vaščina na trgovski akademiji (od ustano¬ vitve tega zavoda v 1. 1817.); dalje je že ob¬ stojala srbska osnovna šola pravoslavne ob¬ čine v Trstu 1. 1790 zasnovana po zapuščini mecena Jovana Miletiča, trgovca iz Saraje¬ va. Za najpotrebnejšo slovensko ljudsko šo¬ lo v tržaškem mestu, ki je razen svojih slov. občanov požirala vedno več svežega dotoka iz širokega slovenskega zaledja, pa ni bilo še nikogar, ki bi se resno in uspešno zanjo zanimal. Državna oblast je le popuščala za¬ htevam Italijanov iz obzirov do nastopajoče Italije in nemški jezik se je v tržaških ura¬ dih in šolah kmalu povsem umaknil itali¬ janskemu, ki je z vzpostavljenjem mestne avtonomije zadobil neomejeno svobodo, in trajno ogrožal razvoj in značaj obstoječih slovenskih šol v tržaški okolici. Toda prav z ustanovitvijo »Slavjanskega Družtva« v Trstu oktobra 1848. je dobilo vprašanje slovenske ljudske šole v mestu gorečega zagovornika in vredno je, da si to rodoljubno zavzemanje za naš kulturni ra¬ zvoj pobliže ogledamo. Že v »Slavjanskem Rodoljubu«, prvem društvenem glasilu v 1. 1849. je ponovno naglašena pravica sloven¬ skih mestnih prebivalcev do edino pravilne izobrazbe v materinem jeziku, ki so jo želj¬ no pričakovali na podlagi ravnopravnosti, zajamčene in obljubljene, vsakomur po novi ustavi. . Iz dalnjih poročil v drugem društvenem glasilu »Jadranskem Slavjanu« leta 1850. iz, haja pa jasno, da je društvo v. 1. 1849. pred¬ ložilo oblastem dve prošnji za mestno slo¬ vensko šolo in sicer eno 26. maja 1849., a drugo še poprej. Značilno pa je pri tem, kar omenja podpredsenik prof. Šimen Rudmaš v svojem nagovoru med drugim r a zboru dne 6. marca 1850.: »Tudi še nam ni bilo mogoče oblakov, ki so nam jih zoperniki naše jednakoprav- nosti nad nas nagnali, razpoditi, ino celo zauplivost visokiga vladarstva pridobiti. Ta¬ ko naši pi'ošnji, da bi se slovensko-ilirska učilnica tukaj napravila, in de bi per nekih tukajšnjih laških šolah kaka soba za poduk slovenskih otrok v slovenskem jeziku se vravnavala še nimate nobenega iogoda in prisileni smo od bolšiga vremena dočalco- vati .« Torej poročevalec je obveščen, da so ne¬ ki nasprotniki nastopili in celo pri vladi dosegli, da je vse odloženo; razume se tudi, da so prosilci nameravali doseči neke para- lelke za slovenske otroke v italijanskih šo¬ lah v mestu. Obširneje pa je cela zadeva po¬ jasnjena v posebnem članku, ki ga je spisal urednik in novo izvoljeni predsednik duhov¬ nik prof. Šimen Rudmaš v istem listu (ma¬ rec 1850), ko se je napotil v deputaciji z podpredsed. pravoslavnim svečenikom Ger¬ manom Angjeličem k vsem načelnikom ra¬ znih tržaških oblasti. Uvodoma pravi v lem članku »Ozir na dozdajne opravke slavj. družtva«: »bila sta brata Slovenec ino Ilire, razločena po vladi, razločena po veri pa zje- dinjena po rodoljubnosti, po mislih in so¬ čutju«, ter nadaljuje: »Tako zvoljeno, in poterjeno predsedni¬ ško je za svojo p er v o dolžnost spo¬ znalo, potem ker se je po uradni poti ime¬ nik vsili odbornikov mestni gosposki ob- znanil, se vikši gosposki spodobno priklo¬ niti in ji »Slovenščino priporočiti. Živo upanje, ki nas vnema, de bo Slavjan- stvu tudi. v Terstu solnce pri sijalo, nas že¬ ne, častitim rodoljubom veselje' oznanili, ki smo ga imeli, ko smo Slavjanstvo v svojih srečnikih po vrednosti spoštovano vidili. »Njih Prevzvišenost c. k. g. Namest¬ nik in deželni poglavar, in c. k. g. vesolni Vodja redarstva sta nas ne le. kakor je lepa šega povikšenih in izobraženih go¬ spodov prav priljudno sprijela, teinuč nas (udi zagotovila, de Njima slavonski narod je drag. in .de bota. naše žele, kar bo mogoče, podpirala. Posebno ugodnost so vam Njih Milost, Teržašlco-Koperski gospod Škof na znanje dali, nam dokazuje, de Njim Slovenš¬ čina zlo pri sercu leži, in de serčno .želijo, naj bi tukje živeča narečja se krepko razvi¬ jala, in po malim tako izobrazila, in zjedi- nila, de bi se po celi škofiji eno kakor dru¬ go razumelo. Samo le, de bi se veči ljubo¬ sumnost med narodi ne vnela, in Njim se ne očitalo, kakor do dolžnosti občniga du- hovniga Pastirja ne poznaje, kakima, naro¬ du pervenost dajali, Njim zabrani, očitnejši našiga slavniga in korisiniga početja se vde- lešiti. Spomenuli so sami, de potrebo naše prošnje v iukajšnih predmestjih — sai v Skorkoli in Ricoli — posebne sobe za po¬ duka slovenskih otrok v slovenskim jeziku napraviti, prav živo čutijo; de bi njeno spol- njenje prav radi videli, de so jo mestni go¬ sposki tudi priporočili; de pa neki pri šol¬ skim odboru mestne srenje leži, in Oni ne vedo, kaj gospodje storiti mislijo. »Ker 3. t. m., ko smo opomnene stopnje storili, gospoda c. k. vlad. svetovavca in predsednika me.st n e Gosposke ni¬ smo najdli, smo se čez teden zopet na pot, ino naprej k Njim in toliko raji povdali, ker so bili, obžalovanje, de pri našimu ob- jisku niso doma bili izustili, in želje izrekli, tudi namestnika, in perviga tajnika spoznati. — Ravno tako vljudno, kakor častitlivo nas sprejevši so s velikim poslavljanjem s veli¬ ko pohvalo od Slovencov, in zlasti od iukaj¬ šnih Ilirov govorili, in nas svojiga celiga spoštovanja, in vse Njim mogoče podpore v naših prizadevah pozvestili. »Radi bi zvedeli, česa se naši, v pervim nagovoru opomnjeni prošnji nadjati morete; šli smo torej k gospodam načelni kam zgorej imenovaniga šolskiga odbora. Kolikor več, ko smo slišali, kakor de bi Slovenščini protivni bili, ino radi jo okoli in okoli mesta zaterli; toliko bolj smo se prijetniga sprejema razveselili. G. vitez M aff e i a s e s o r in poroči In i k v š ol s k ih zadevah primestni go¬ sposki je nam kmalo, ko smo ga nagovo¬ rili, ino mu slavjanski narod priporočili, povedal: de naša prošnja za učilnico sloven- sko-ilirskiga jezika, ki jo je slav. zbor 26. Majnika l. I. vi šoki mu Minister- s tvu uka podložil pri predsedni¬ ku m e s tni g a šolskiga odbora g. Skrin cit a spi. Ko smo ga po dogodu naše druge prošnje prašali, se ni mogel spomniti, de bi od nje kedaj kaj slišal, je nam pa jel praviti, kako on že davno misli m želi , med mestom in okrožjem takih šol za Slovence napraviti, tode bi novih potro- škov treba bilo. Kakor poprejšni Gospodje je. tudi on nam svojo pripomoč v dosegova- nje naših hvalevrednih namenov obljubil. »Gosp. Skr inči je nam, ko smo mu bili naše žele priporočili, v dolgim in prija¬ znim nagovoru razložil, de ga bo pri vsih njemu naročenih pravilih enakopravnost vo¬ dila, de bo, kolikor njega tiče, vsem trem tukje živečim jezikam v Terstu tako dobro celo veljavnost zagotoviti skerbel, kakor jo bodo po celi deržavi dobili. Napravila se bo samostojna stolica tudi za Slav jan e; pa po njegovi meni bi se mo¬ ralo čakati, dokler de se nova terstjanska vlada vpelje, ker bi se poprej le kaj zača- sfii.ga in nestanovitniga skleniti zamoglo, in to se mu zdi toliko pr :vnejše ko mu je zna¬ no, de je Slovenščina pri tukajšnim c. k. gimnaziji po g. Macunu pridno priskrbljena. Sole, reče dalje, so mu zlo pri sercu, in si bo prizadeval, jih povzdigniti, zlasti tudi do¬ gnati, de se bo v njih umljiviši, kako dozo- rej učilo. Opomnili smo, de se nam nauk Slovenščine ne le pri gimnaziji, temuč tudi za šolske pripravnike ino sploh za nor¬ malno šolo, kjer je sicer šolski vodja letaš Slovenščino učiti za¬ čel, pa vendar vsemu zahtevanju zadostiti ne more, zlo potreben dozdeva, ino zadnič poprašali: kakšne rešitve se naša druga prošnja zastran začetnih sloven¬ skih šol nadjati sme. Odgovori nam, de so, kakor sliši, Skorkolani zgol laške šole zlo zadovoljni, in radi vidijo, de se njih otroci laški učijo. Nismo mogli se vbraniti misel, ki se je nam na to unudila, izreči. Vselej, in povsod, smo djali, se Sloven rad ptujiga jezika uči, zlasti če mu ga- je treba — in se za dano preložnost hvaležniga ska¬ če — pa, smo pirstavili, ravno po izrečenim vodilu, de se v šolah naj umljiviši uči, smo dolžni v imenu takih, ki sami zase govoriti ali ne morejo, ali se ne upajo, terjati, de naj se t er di Slovenci saj v nižjih razdelkih od T al j a n o v ločijo, ker jim je sicer, doklerslaškiga jezika ne nava¬ dijo, nemogoče hakšin nauk razumeti. Opom¬ nili smo 'tudi, kar naš skerbni viši dušni Pastir v tem oziru želijo; in, kar so nami neki soseski duhoven povedali: de neki de¬ ček (oj, de jih ne bi bilo več!), ki je cele tri, lete na novi Reni v laško šolo hodil, je sicer laški brati, pisati rajtati znal, tudi. la¬ ški katekizem ino nekoliko molitvic z glave žvbrati mogel, pa od kerščanskiga, nauka to¬ liko ni vedel, de bi ga k pervi spovedi-desi- ravno je bil že čez deset let star, pustiti mogli.. »Dozdevalo se je nam, de je g. Dohtar resnico naših besed občutil, pa prepričan ni bil; ker je nam slednič rekel: de taka v pr ašb a bi se po časopisih pre¬ tresati, in razjasniti morala, pr e j ko bo godna, predmet, k ah i g n skle¬ pa biti. »Preporočivši se, smo šli še g. Mila- n i č a, po svoji pravednpsti, Ijudomiiosli in razumnosti nam dobro znaniga moža, ker je Slov. sola na Akvedofu tudi ud z g o r rečeniga šolskiga odbora, obiskati. — Ni ga bilo; pa neko¬ liko dni po lem pride sam poprašal, kaj de bi radi. Rad je poslušal našo priporočijo; obljubil našo prošnjo sprožiti, in za vboge Slovence, ki med njimi živi, in ko jim je oče, se po vsi svoji moči potegniti. Veselilo je nas, de ako ravno bi vse nam rečene be¬ sede ne bile čisto zlato, in obljube le mar¬ nje, od katerih serce nič ne ve vendar ni¬ kjer nismo naleteli na očotno prolivnost, in nikjer ne le trohice zapazili uniga merznja nad Slavjanstvam in Slavjanskiru družtvam, od kateriga se je nam dostikrat pripovedalo. »Po dolgi sužnosti, po dolgim poterple- nju se sme tedaj v naših sercah upanje une- mati, de bo Slavjanstvu solnce tudi v Terstu prisijalo — in de malo po malem se bo tu¬ di gerda beseda » schiavo « s katero so nas psovali — našimu pravimu imenu, ki ga od matere Slave imamo, umaknula ... « . To so bile prve postaje na neskončnem križevem potu za napredek naroda, ki je končno dospel do svoje Golgote... Začela sta to težko pot v bratski slogi katoliški in pravoslavni duhoven, oba polna vere, upa¬ nja in ljubezni, že pred skoraj 90 leti, da mu najdeta »mesto na solncu«. J. P. __- JANKO SAMEC: VOLTI Dl CHIOZZA (IZ CIKLA »TRŽAŠKI IZPREHODI«) Tako spreminjajo se v svetu časi, kakor gre pač življenja čudna rast! — Tu smo borili se s sovragom včasi za narod svoj in za njegovo čast... Tu so na zid se lepili oglasi, da je ta zemlja naša večna last; in kakor burja v noč divja po Krasi, podirali sovražno smo oblast. Zdaj k vragu vse odnesli so viharji in ljuti tujec vgnezdil je svoj rod povsod, kjer mi bili smo gospodarji. Šel iz pristana je naš mali brod, da smo sred morja zgubljeni mornarji, ki ne vedo v življenju kam ne kodi CITTA VECCHIA (IZ CIKLA »TRŽAŠKI IZPREHODI«) Vi, dražestna gospa, ki v sami svili preganjate si opoldansko siesto z orgijami, s sprejemi v lastni vili, kjer strežete strastem vsem svojim zvesto, — ne bi nocoj z menoj se potrudili tja doli, kjer sameva staro mesto? — Tam ni soban ne postelj z baldahini kar prej ušlo očem je vašim često! Tam ni sobah ne postelj z baldahini in skromna bolj ljubezni so svetišča; ne grejejo jih marmorni kamini. Ljudem _ tam dana trda so ležišča, kjer mro ljubezni mračni jim spomini v vsakdanjost bedno ust otroških vrišča! SV. KRIŽ (IZ CIKLA »TRŽAŠKI IZPREHODI«) Ta drzna vas, ki tiha in brez glasa kot orel se pripela je v pečine, kako ponosna zre v morja daljine in čaka, da jo z zvjo dan opasal Zdaj še varuje noč jo temnolasa, Nikjer ni ptice, da v ozračje šine. Le šum valov se drami iz globine v samotni molk zamišljenega Krasa.., Ko pa se utrže prvi žarek z neba in čez morje vztrepeče let galeba, zbudi se v njej jutranje ure bron. In poje, poje ... dokler sred pristana na barkah ni ribarjev četa zbrana, da z mrežami odpluje na zaton ... STRANA 6. BROJ 14., 15. I 16 . »I S I R A« MATE BOLOTA; NASMIJANI MRČANCI Zidarič-Linorez: ISTARSKI PASTIR SVIRA Svako selo na zemljinoj kugli ima svoju posebnu fizionomiju, a istarska sela se u torne posebno ističu. Kome od onih koji poznaju Istra nije upalo u oči, kako su na primjer naši seljaci, — ili su njihova djeca, makar školovana, koju bolje poznajemo, — sa sela na Bu- zeščini, neki svjetloplavi, istinski blagi, skromni ljudi, mirni i radini. IH ljudi iz nekih krajeva na Žminjštini: realni, po- vučeni, odmjereni, konstruktivni. Ili ljudi iz nekih krajeva »priko drage«, razumije se drage od Lima, otvoreni, gostoljubivi, iskreno oduševljeni za ne- što. Zar Vam se nije nikad dogodilo da nabasate tako u neko istarsko selo, da se zaustavite u ljetni sunčani suhi dan na dnu stepenica od »baladura«, da za- tražite vode, pa da vas domačin ili domačica pozovu u kuču, donesu buka- telu vina iz konobe, narežu domačega pršuta, a nikad prije vas ni vidjeli nisu. Po čemu su vas poznali da ste njihov i da im u kuču unosite samo dobro, kad vas prije nisu nikad vidjeli. Ni po čemu osobitome; osim po onome po čemu je i Aljoša Karazamazov znao da njegov brat Mitjenko nije kriv: »Ako sve laže, Mitjenkino lice nikad ne laže.« Istina meni su se dogadjale i drukčije stvari. Dodjetn tako jednoga dana u starom krožetu i opancima svojoj kumi i prijateljici iz djetinjstva koja mi se nije nadala, a ona vidjevši moje pra- šljive opanke i več pocrrijele bijele ča- rape i običan prat u raci, bičište od drinka, koje sam baš malo prije bio okresao putem, reče maloj mojoj fijoci: »Hodi, šči moja, strini neka ti da deset čentezimi za unega čovika«. Ali moja kuma nije mi tada bila vidjela lice, sta- jala je na vrhu stepenica, i sudila je samo po uprljanom odijelu i bičištu. Posebni su tipovi ljudi iz tih istar- skili sela, pak su tako osobito upadljivi tipovi mrčanski. To su ljudi sa dobre crvene zemlje, plodne i čiste, bez ka¬ mena, tipovi srednje imučnih seljaka, ali Bog bi znao otkuda njima ona vje- čita. iskrena, neposredna nasmijanost. Od samoga obilja sigurno ne. Jer ako su srednje imučni seljaci nasmijani, oni sasvim siromašni su još više. Bio tako jedan Mrčanac, sironiašan, tanak, tuc- kao šljunak za cestu, a kad sam mu p risa o, on je u deset minuta izbacio dvadeset smješnih rečenica. ironizira- iuči i sebe i svoj život i kamen koji je tukacu Onako sam, uz cestu, u po drage, sa mirnim pogledom na šumo- vite obronke oko sebe, zanesen miri- som sitne istarske niške šume, cestom koja se vijugala na drugoj strani i dnom Budavske drage ispod sebe; pod svjetlim. vedrim, užarenim južnim ne¬ bom. najstari Mrčanac se osječao ne¬ kako čudesno svoj, slobodan i nevezan i razgovarajuči s njim ja sam pomišljao da .ie Isusova družina apostola pod jtdnako užarenim južnim vedrim ne¬ bom morala biti sastavljena baš iz ta- koiih 'ljudi, kakav je taj mršavi mr- ■atiski starac, što tuca na cesti kamen. ' pravo takav je i ona.i Istranin, Rove- ■•■>c iz .Turšiči, stari polusiijepi radnik, ■ ži\i sada u Bogovičima kod Ma- 1 inske, sa svojorn sedamdesetgodišnjom staricom i koji me je jednoga dana po- zvao k sebi, da vidim da li je zabora- vio da svira u mijeh, ali pozvao me je pod strogim uvjetom: »da mu se ne pacam u Ženu«. Ova životna radost, koja dolazi do izražaja u humoru, u ironiji, u »peti- vanju medalja« drugima je posebna od¬ lika Mrčanaca. Tako je na primjer, po¬ kojni učitelj mrčanski, Deprato (umro u Trstu maja 1918), bio taj koji je formalno izmislio ili mene ili nekog mog dvojnika Matu Balotu. Mate Ba¬ leta je bio sad junak njegovih duhovitih feljtona, uz Franu Fraku, koji su izia- zili u »Hrvatskom Listu« u Puli, neguje 1916, sad njegov' pseudonim. A taj Mute Balota mrčanskog učitelja Deprata; je bio jedan posekan švejkovski tip, mnogo prije Švejka, nasmijan istarski seljak, koji postaje smiješan u uniformi; austrijskog kavaleriste. Feljton Depra- tov »S barba Maton po Riki okolo- intorno« je ne samo dobra književna stvar nego i prvi pokušaj obrade istar- skog čovjeka sa humorističke Strane. Kad sam pri kraju 1917 došao u ured¬ ništvo »Hrvatskog Lista« i obnovio ča¬ kavske rubrike, prvo sam pisao De- pratu koji je bio u Trstu i molio ga da pošalje svoje priloge. Nišam dobio nje¬ gov odgovor. Kasnije sam doznao da je iežao teško bolestan (sušica), i četiri mjeseca poslije toga bio je več mrtav. Ne dočekavši odgovor od njega, počeo sam, uz ostale šifre kojima sam se slu- žio, da pišem u listu od 5 januara 1918 dalje i pod šifrom Mate Balota. Deprato nije na to reagirao, ali poslije tri mje¬ seca kad su dopisi Mate Balote posta¬ jali sve radikalniji, on je uputio ispra- vak, da u listu piše neki »kampijun« pod imenom Mate Balote onako kako on ne misli. Tad je Deprato več bio na samrti a još ga uvijek nije napuštao humor. A kakav »kampijun« radosti, smijeha i humora je bio tek pokojni učitelj Mate Črlenica. Uzimajuči život sa njegove smiješne i vesele strane, on je sav bio u pjesmi i smijehu. Sječam se jedtiog valturskog sajma (»samanj«) 15 augu- sta 1923, kad su došle roženice iz Mr- čane, i kad smo zrman Usip i ja ple¬ sali na otvorenom pred crkvom. Uvečer došli su advokat Kirac i Mate Črlenica i zapjevali na tanko i debelo kako se rijetko čuje. Več je bio bolestan (grlo) i načet, kad je Mate Črlenica govorio: »Da mi ki udriže grkljan, ja bin bija lak kako lastavica.« Mrčanci su svojorn pjesmom i rože- nicania oživljavali sve svadbe i sve »sanmje« cijele južne Istre. Oni su iz¬ mišljali stihove i stvarali melodije. Ču- ven je bio svirač i pjevač koji nije bio pod drugim imenom poznat nego kao »stari Bog«. Satirična pjesma »Oj vi ljudi, oj vi žene«, potice od njega; Oj vi ljudi, oj vi žene, Aj tuntinu tanananaj Poslušajte starca mene, Aj tuntinu tanananaj I nevistu spokraj mene. Onu dotu ča je donila Sve zajila i zapila. Jenu škrinju od oriha Punu laži, punu smiha U njoj jesu dva prikljeta puna jesu mišljeg dreka Aj tuntinu tanananaj! A poslije »starog Boga« glasoviti par je bio Pikutar i Pistilič. Stari Pikutar (po imenu Blazina) je sigurno naj- bolji stručnjak ne samo u izradi nego i u svirci roženica, u stvaranju melodija i u njihovom izvodjeuju. A taj sedam- desetgodišnji jaki erveni starac, koji svira još danas onako divno je takod.ier jedan od onih vječito uasmijanih Mrča- uaca. On mi je sam pričao, da je na pitanje zašto ne ide u crkvu odgovorio: da ne ide zato što je dobar čovjek i ne mora da Boga podtničuje. Ali u nje- govom mrčanskom govoru to izgleda mnogo jače: »Niman potribe da se ti¬ skan Bogu u ... nekamo.« A kakav je bio Pistilič pokazuje pi¬ smo, koje mi je u zadnjem broju »Istre« uputio jedan Mrčanac njegovoga roda. To je pismo izazvalo i cijelo ovo moje pričanje. Taj moj Mrčanac me sto- struko ismijava, kako sam mogao istoga dana biti na zabavi Istrana i u Beogradu i u Subotici i kako mi je Bog dobro dao, — rekao bi recimo Šime Bančič, — što mogu tako da idem od zabave do zabave. Očigledno je to tnr- čanska zavist, jer oni ne mogu dozvo- liti da se na zabavi vidi i čuje i netko tko nije Mrčanac. Pa, zar nije tako zrmane Usip. Ali pismo Mrčanca P. je mnogo inte- resantnije. Onih dvadeset redaka zad¬ njih toga pisma sadrže toliko nasmija- nosti, radosti, oštrog opažanja, dara opisivanja, poezije i melodioznosti, da je rijetko kad na tako malom prostoru u »Istri« štampano toliko I.iepote. A zar nije duhovit i melodiozau onaj kraj pi¬ sma, u kome javlja, da če za drugo lito gledati: da se po vrimenu malo bolje arman, da u Zagreb s kurajon doklempesan, pa da s mojin Usipon pod roženicu zakantan. Tako je moj Mrčanac ušao u litera¬ tura sa mnogo više »kuraja« nego što ga je imao kad je ulazio u moju barku isto onako oprezno kao da se penje na bijesnoga tovara i kad je aludirajuči na barku, govorio mome sinu: »Drž, tnali, toga tovara za uši, da mi se ne zmakne.« Mrčanac P. recimo Pistilič, nije ni- čan Mrčanac koji voli da pjeva i cfa se u društvu razveseli, a koji govori još ljepše nego što piše, jer on piše jako malo. U govoru baš i dolazi do izražaja ta mrčanska nasmijanost i duhovitost. Kad Mrčanci govore, oni govore uvijek nasmijano, pjevajuči i podrugujuči se u isto vrijeme. Mrčanci još uvijek rade zemlju, ostaju seljaci. Njihove njive su na visoravni odakle pucaju široki Vidici na sve strane. Sa istoka i sjevera je šumovita draga, sa zapada i juga dobra črvena zemlja. U dragi svakoga prolječa pupa jasen, djeca svlače svirale od njegove kore, kad noše »marendu« oračima na njive. Zemlja rodi i daje osječaj stabil¬ nosti, Nasmijani Mrčanci su prema no- vome skeptični i suzdržljivi. Žene u sred sela noše suknene modrne. I ako je Mrčana danas na raskršču dvaju automobilskih puteva, autobusi prolaze kroza liju ostavljajuči samo prašinu i miriš benzina za sobom. Proljetni po- vjetarac brzo odnosi taj dim i taj mi¬ riš i vrača selu miriš zemlje i šume. Oj Mrčano. lipo si oprana Lipotica bila golubica ... IGO GRUDEN SPOMIN NA STAHO MATER Od stare matere po njeni smrti prešla v naš dom je starodavna skrinja: na nji so nageljni temno razprti, v kovanju vsi kot z žalostjo zastrti, a solnčnih dni mladosti me spominja. O Sveti Križ o okolici tržaški, v njem hiša stare matere ponosna: po bregu pnejo se zidovi vaški, na vrhu se odprejo hribi kraški, mornarjem vidni skozi jutra rosna. Zdaj mrtva je Terezija Košuta, a jaz jo gledam sklonjeno nad skrinjo: pred praznikom zvečer nad njo zasnuta. a komaj mine noč napol prečuta, šumenje svile spremlja nje stopinje. V procesiji z molitvami in petjem brez diha je Terezija Košuta: za sliko gre z Brezmadežnim spočetjem, vsa vas posuta z žajbljem je in cvetjem, na prsih v križ je speta njena ruta. Ko pa sedli v noč pri medli luči hčere in zetje so o Svetem Petru, hitela v klet je polnit prazni buči, pred njo sem jaz s svetiljko šel in ključi, ves svet se zdel mi je kot drevje v vetru- O Sveti Križ ti sen mladosti moje, ki dal polet si v dalje mi brezkrajne: zavzet poslušal sem z obale tvoie. in ko da skozme širna zemlja poje, v šumenju morja čul sem njen tajne. Vsega sem žejen pil iz čaš radosti, brezmejen bil, ko da me svet objemlje: zvenele v jadrih so daliin skrivnosti, odseval sem jim s pesmijo mladosti in s tiho žalostjo slovenske zemlje. Zdaj mrtva je Terezija Košuta, ž njo legle v grob so davne mlade sanje: s kamenjem moja pota so nasula v življenju bežnem brez srca in čuta, ki človek vero je izgubil vanje. A v moji pesmi njena je beseda kot klic iz groba nad zemljo nesrečno, in v hčerki moji topli sij pogleda od nje se brez miru naprej razpreda, iz roda v rod njen duh živel bo večno. SIMONU GREGORČIČU Težak je čas, teko v njem ure usodne, na vseh mejah se sova nam oglaša; vihar razsul je v prah domovja naša, izrul nas in razkropil z zemlje rodne: zbla_znel je svet in človek v krvi do kolen potopil vanjo je svoj zadnji, svetli sen- Oteli nismo čolna si v viharju, brez zvezde narod je izgubil pravec; spomin imamo nate kot v oltarju. Gregorčič Simon, naš goriški slavec: ob morju in ob Soči ljubljeno zemljo zaman škropili s tvojo srčno smo krvjč Najbolj otožno pel si med Slovenci • vsem, kar žalostnega je na svetu: o ujetem ptiču, izgubljenem cvetu, o vdovi tožni — in v predsmrtni senci, kako pri svetem boš Lovrenci z dedi spaL usodo zdanjo narodu prerokoval. Povsod si gledal le človeka v bedi, odpiral mu srce, solze otiral: živci je lažje in lahko umiral, kdor se očistil v tvoji je besedi. A ko si stal nad breznom upov in prevar, zavzdihnil si: človeka ustvariti nikar! Zdaj trdno spiš v planinskem raju Krna, moža te je utrudila težka hoja; čez nas zaplala je nevihta črna, zlovest postala je prerokba tvoja: ob Soči zemlja je en sam brezmejen grob, naš sen je padel vanj kot obstreljen golob. Moj duh zblaznel je od krvi človeka: iz blodnih sanj nad narodi — privide, lobanj človeških gleda piramide, ki spomeniki blaznega so veka. Ob njih stoji človeka v pesmi nam pomnik, sosedam njenim vsem —- slovenske eemlje krik. kakav školovani književnik. To je obi- Čermak: SELJAK IZ JUŽNE ISTRE BROJ 14., 15. i 16 #1S T R A« STRANA 7. Pr. MIJO MIRKOVIČ: MATE VLAČIČ Matthias Flacius Illyricus Iz predgovora knjiži »Flacius« od dra Mije Mirkoviča objavljujemo sli- jedeee: Pisati o Matiji Vlačiču, koji je ušao u historiju razvitka zapadnoevropske kul¬ ture, kao jedna od najznačajnijih kul¬ turnih ličnosti 16 vijeka, pod imenom Matthias Flacius Illyiicus, pisati o nje¬ mu danas, sa perspektive četiristogodi- šnje vremenske udaljenosti, kada medju- narodna srednjeevropska konstelacija nije nista povoljnija od one, koja je po- stojala poslije Muhača, i kada ima me- djunarodni val protureformacije politič- ke, socijalne i kulturne veču udarnu snagu nego u Vlačičevo vrijeme, otkriva- t.i prizore Vlačičeve dramatične borbe za nezavisnost duha i siobodu ljudske misli, koja je isto tako potisnuta, pritisnuta i ugrožena u našim danima kao i prije če- tiri vijeka, približavati Vlačičevu ličnost našem vremenu i našoj problematici, pi¬ sati o njemu kod nas, — jer tudji svi- jet, Nijemci, Francuzi, Taiijani, pišu o njemu več nekoliko stotina godina, — znači za nas upoznavati jedan veliki, čist i pozitivan karakter, koji je naš, znači upoznavati misli, probleme i situa¬ cije lcoje su nam uza svu vremensku i gecgrafsku udaljenost bliske i intimne, znači priznati Vlačiča za svoga. U doba reformacije mnogo je Istrana Hrvata otišlo u Njemačku, ali su tamo išli 111 da bi se školovali, kao Grbac '(Matthias Garbitius Illyricus), ili da bi u krilu reformacije radili neki koristan posao, prevodih bibli j u, protestantske knjige i spise, bili korektor! u tiskanima, koje su te knjige tiskale, kao Stipan Konzul, Matija Pomazanič, Cvečič i drugi. Vlačič nije bio jedan od tih. On je otišao u Njemačku po savjetu svoga ujaka, franjevačkog provincijala u Mle- cima, da nad j e pravu vjeru, onu stani prvu krščansku vjeru, koju je sada, u reformaciji, po mišljenju provincijala Lupetine, bio obnovio Luther. Za Vlačiča je izvan svake sumnje da je ušao u re- formaciju ne radi posla ili karijere, nego radi vjere, po u v j e r e n j u. Kad je oti¬ šao za uvijek iz Istre u Njemačku, Vla¬ čiču je.bilo devetnaest godina. Od svili Hrvata i Slovenaca koji su prišli reformaciji 1 živ jeli neko vrijeme u Njemačkoj, vlačič se odvaja još po ne¬ čemu Svi su oni više ili manje bili u ekonomskoj zavisnosti i u subalternom položaju prema njemačkim feudalnim gospodarima. Vlačič nije slušao nikoga, nego glas svoje savjesti i svoga uvjere- nja. On se nije zadovoljio sa time da bude jedan organ za propagandu refor¬ macije medju Slavenima, on je refor¬ ma c i j u h t i o da r a z u m i j e, da joj da sadržaj, da je vodi. Nigdje se Vlačič ne javlja kao izvršilac tudjih na- redaba i uputstava. Nigdje se on ne sa- vija, nigdje zbog m jesta, karijere i udob¬ nosti života, ne žrtvuje svoje uvjerenje. To je nesalomljivi borac za istinu do kraja, koji svršava tragično, ali se bori još u času svoga umiranja. U toku cijele svoje borbe, Vlačič bez prestanka radi. On je jedan od najplod- nijih pisaca u histeriji, njegove značajne velike, promišljene i duboke folijantske sveske u zapadno evropskim biblioteka¬ ma još su i danas izvor misaone spozna- je zapadnoevropskoga svijeta. Prijatelji i neprijatelji smatraj u njegov rad još uvijek »orijaškim« i »gigantskim«. Sa- vremenici naši danas iz naj napredni j ih krugova katoliške crkve, protiv koje se je Vlačič cijeloga života borio, nalaze veiičinu i velikopoteznost u Vlačičevim radovima. Sa protestantske i sa katolič- ke strane Vlačičevi spisi su neprestano predmet ozbiljnih i temeljitih proučava- nja, katoliški kulturni svijet smatra da »Vlačičevo ime znači čitav je¬ ti a n p r o g ra m«. Na zapadu nema danas pisane histe¬ rije 16 vijeka, a da se u njoj ne spomlnje Vlačičevo ime. Njegovo djelo je drago- cjen prilog misaonoj borbi zapada, nje¬ gov karakter je medju najsvijetlijima u čitavom torne vijeku. Vlačič nije bio du¬ hovit, miran ironizator kova Erazma Rotterdamskog. On je bio sav u nepre- stanom nizu stavova »za« ili »protiv«. On se toliko bio udubio u pisce i učitelje crkvene prvih vijekova krščanstva, da bez prekida piše u njihovom duhu i tonu, da preživljava cijelim svojim bičem ono što radi i za što se bori, i da je duboko po¬ tresen svakim dogadjajem, sukobom ili nesporazumom, koji se javljaju na liniji njegove borbe. Ta tvrdoglavost, beskompromisnost i žestina, kao posljedica potresnog unu- trašhjeg preživlja vanj a, koja dolazi do izražaja u njegovim spisima, je uzrokda je kod nas Vlačič tako malo poznat. Jer o njemu se ne može pisati neutralno, suhoparno, analitički. Kao i prije četiri stolječa, Vlačiča se može voljeti ili pobi¬ ja, ti. On stalno poziva da se bude ili sa n j ime ili protiv njega, da se pregleda njegova, životna borba i njegov književ¬ ni rad i da se sve to primi ili odbaci Vlačič nije radio kod nas, on je svoj muževan život proveo u giavnome u gra- dovima srednje i zapadne. Njemačke. Njegovi pristalice, pristalice »flacijani- stieke stranke« u reformaciji su bili Ni¬ jemci, ponajviše iz Thiiringena. Foradi toga se i njegov rad mora -ocjenjivati u sklopu cjelokupnog tadašnjeg reforma¬ torske^ pokreta i poglavito reformator- skog pokreta u Njemačkoj. Iako je Vla¬ čič bio Hrvat i sva njegova djela noše uz latinizirano prezime Flacius i nacli- mak Hiyricus, koji je sam sebi dao, Vla¬ čič vodi borbu u prvom redu u njemač¬ kim redovima. Svoju životnu snagu on je utrošio na liniji borbe za napredak opče ljudske kulture, ali u prvom redu njemačke kulture. Ima mjesta u njego¬ vim djelima gdje on i sebe ubraja medju Nijemce i gdje, govoreči o Nijemcima, govori u prvom licu množine. Drukčije to i nije moglo biti. Uza sve to, njegovo porijeklo je jedna od stalnih zaprijeka, ono koči njegovu akciju, ono je povod neprekidnog sumnjičenja i omalovaža- vanja. S toga je Vlačiča i teško ukopčati u hrvatsku reformaciju. Gdjegod može on naglašava ilirizam, i za nj to znači isto što i slavenstvo, »ilirski jezik« je njemu jedan od četiri glavna svjetska jezika (uz latinski, grčki i njemački), srce nje¬ ga vuče stalno na jug medju svoje, velik dio života prevodi u Regensburgu, oda- kle mu je najlakši dodir sa jugom, sa¬ nja o torne da osnuje sveučilište na pro- testantskoj osnovi u Regensburgu ili Ce¬ lovcu (Klagenfurt) za Hrvate i Sloven¬ ce, ali niti dobi ja dozvolu od gradova, niti potrebne pomoči. Zbog svojih načel¬ nih pogleda, radi svoje borbe i uvjere- nja, on je od njemačkih feudalaca, koji drže u rukama akciju za prevodjenje knjige na hrvatski i slovenski, držan da- ieko od ovoga pokreta, koji su opet feu- dalci uzeli olako i površno, ne osječajuči da bi ta j pokret, ako hoče da uspije* mo- rao da bude vodjen od Hrvata i Slovena¬ ca i da bi se on morao proživjeti u slo- bodnoj borbi na isti način, kao i nje- mački protestanski pokret. Može da se postavi pitanje, zašto se iz zaborava izvlači Vlačič danas i zašto i se nije ostavilo da to uradi neki profe¬ sionalni liistoričar. Na to pitanje je iako odgovoriti. Od ilirizma, kad su u Zagre¬ bu skupljana djela Vlačiča-Ilirika do danas, u ovili sto godina, bilo je dosta vremena da se medju nama oživi Vlači - čev lik i da uskrsne njegova misao. Bi- sac koji je Vlačiča obradio na ovaj na¬ čin, učinio je to iz nekoliko razloga. Od prvih gimnazijskih godina na narodno ugroženom istarskom tlu on je u Vla¬ čiču vidio jedno daleko osamljeno svije- tlo u našim kulturnim naporima i jedan kristalno čist lik, tvrd, prkosan, jak, ne¬ ukrotljiv, najljepši lik, što je Istra mogla dati. u Vlačiču kao da su utjelovljene najbolje i najjače osobi- ne našega naroda u Istri: radinost do jscrpljenja, odanost stvari, vjernost ide¬ ji. Ni u čemu Vlačič ne zaostaje za veli¬ kim histerij skim likovima; nista nisu veci i značajniji od nj,ega: Giordano Bruno, Galilei, Savanarola, Hus, Luther ili Melancliton. U Vlačiču je tragično to, da je sve ono što je dao razvoju ljudske misli, dao neposredno zapadu i Nijemcima, i da je njegov rad kod njegovih naišao na mali odjek i može da bude primljen samo po¬ sredno u okviru primanja kulturnih vrednota zapada. To umanjuje njegov neposredni praktični značaj za Hrvate. Ali ne umanjuje veiičinu njegove lično¬ sti na pozornici kulturnog zbivanja čo- vječanstva. I dok kod nas svaki gimnazi- jalac zna nešto o Galileju ili Savanaroli, malo je onih, koji i toliko znadu o Vla¬ čiču. * Ovaj rad ne može da iserpi problem Vlačiča. Pisac je još kao študent, stapu- juči u Hanauer Landstrasse, u istoenom dijelu Frankfurta na Majni, i prolazeči svakoga dana uz Weissfrauengasse u starem frankfurtskom gradu, uz ulicu, gdje se nalazio samostan Bijelih Gospo- dja, u kome je Vlačič umro, cesto raz- mišljao o sudbini ovog velikog Istranina i več tada uzgred prikupljao podatke o njemu. Kasnije je iskoristio Vlačičeve radove, koji se nalaze u zagrebačko.i Sveučilišnoj biblioteci, u biblioteci pro- testantškog teološkog fakulteta o Parizu, u biblioteci u Oxfordu i u British Museu- mu u Londonu. Iskoristio je i ono, što je o Vlačiču napisano, koliko je mogao do tih radova doči. Ali ono što bi bilo mo- žda najvažnije, nije iskoriščeno. To su Vlačičevi rukopisi. Oni se nalaze polira¬ njem najviše u biblioteci u Woifenbiit- telu u Saskoj, do koje pisac nije imao mogučnosti da dodje. Tako nije mogao da sazna, da li po- stoji ili ne neki hrvatski rukopis Vlači- čev. Ti su hrvatski rukopisi nesumnjivo postojali. Njih spominje i sam Vlačič, spomin j e ih i Klombner u pismima koja je objavio Ivan Kostrenčič. Klombner tvrdi i da je vidio neki debeli rukopis Vlačičev namijenjen Hrvatima i Srbima pod Turcima. Kako je Sebastijan Krelj, Slovenac iz Vipave, bio dugo Vlačičev učenik, nije isključeno, da je »Otročja biblija«, koja se pripisuje Krelju, u stva¬ ri Vlačičevo djelo. Vlačič je pisao mnogo stvari anonimno, pa kad saski knez i ba- run Ungnad nisu dali da se Vlačič mi- ješa u protestantske, hrvatske i sloven¬ ske knjige, može biti da je i ta »Otročja biblija«, koja bi po vanjskim znacima odgovarala onorae katekizmu, o kome piše Klombner, Vlačičeva. lingvisti bi to mogli ustanoviti analizom jezika. Ali po- stoji malo primjeraka toga djela, u Ho¬ landiji jedan, u Jugoslaviji ni jedan. Dr. Mirko Rupel (u djelu Slovenski prote¬ stantski pisci str. XXVII) nam iznosi da je u »Otročjoj bibliji«, koja sadrži kate- kizam na pet jezika (slovenski, hrvatski, njemački, latinski i talijanski) i »anti- tezu«, razliku izmedju katoličkog i pro- testaatekog učenja, Vlačič vjerovatno tz- l-adio lirvatsko-srpski tekst. Ta biblija znači pokušaj da se Slovenci i Hrvati sjedine jezično u zajedničkom pravopisu. Nije mnogo sigurno da je Vlačič, koji je neprestano imao punu glavu grandio¬ znih planova, koje je umio sjajno da ostvaruje, u ovom slučaju radio nesto po planu svoga učenika Krelja. Veča je dru¬ ga vjerovatnost, da je cijela »Otročja biblija« djelo Vlačičevo, pri kome mu je Krelj pomagao, jer je Vlačič ne samo bolje znao materiju, nego i sve navedene jezike: hrvatski, talijanski, latinski i njemački i možda je Krelj pomagao Vla¬ čiču i radio po njegovim uputama. Da je Vlačič došao na misao jezičnog jedin- stva Slovenaca i Hrvata je takodjer vrlo razumljivo. Njegov kraj (Labinština),kao i čitava Liburnija, ima mnogo slovenskih riječi i slovenskog akcenta. I sam naslov knjige »Otročja biblija« u materinskom jeziku Vlačičevom je opet »Otročja bi¬ blija«. Ako bi se pokazalo da je ova hi¬ poteza tačna, imali bi tako i jedan ti¬ skani dokument Vlačičev na hrvatskom jeziku. U Vlačičevim rukopisima možda bi se našlo i mnogo više materijala o njego¬ vim namjerama za osnivanje protestant- skog sveučilišta (akademije) za Hrvate i Slovence. Ono što mi do sada o Vlačiču znamo, saznali smo ili iz njegovih auto- biografskih spisa ili iz njemačkih i la¬ tinskih protestantskih i katoličkih spisa o njemu. Kako su biografi Vlačičevi do sada bili ili Nijemci (i Ulenberger koji je pisao latinski, je Nijemac) ili Belgi- janci, a talijanska monografija Načino- vičeva je sasvim nekritična i nesamo- stalna, strani svijet nije interesiralo što je Vlačič smjerao da učini za svoju do- movinu i za svoj narod. Bilo bi potrebno proučiti Vlačičeve rukopise i iz drugih razloga. Može se u njima nači bližih podataka o njegovom dodiru sa hrvatskim protestantima u Njemačkoj, jer je bilo toga dodira, može biti i konkretnih stvari o istarskom pro¬ testantizmu. I što može biti od zamašnog značaja za prosudjivanje Vlačičeve lič¬ nosti, možda je u njegovim intimnim pi¬ smima prijateljima više materijala o njegovom djetinstvu i školovanju u Mie- cima prije odlaska u Njemačku. Vlačič je bio racionalist. To je jedan rijedak kritičan um, koji svuda traži konkretnu i pozitivnu spoznaj u što zna¬ či u historijskim proučavanjima izvore i činjenice. Uza sve to njegova kritič¬ nost i skepsa, kad istražuje dokumente, ne slabi njegovu nepokolebivu vjeru i čvrstimi uvjerenja. On je jedan od prvih velikih Slavena, koji u sebi sjedinjuju misao i akciju. Nije samo racionalist, nego je Vlačič i odlučan determinist. U čovjeku od* sudno djeluje elemenat zla, koji sači- njava suštinu čovjeka. Suština je mate¬ rija, meso, caro. Sve je meso, razum pa¬ met, duša, sve je to mesnato. Volja čo* vjekova je opredjeljena tom materijal- nošču, mesnatošču. Tako pokušava Vla¬ čič da prodre u suštinu čovjekove unu- trašnjosti, da nadje centralni princip čovjekovih akcija, da čovjeka obuhvati totalitarno i univerzalno. Pri torne on ne prestaje da vodi borbu sa zlim u svijetu i u sebi, on se kroz životne patnje pre¬ bija pravoj spoznaji, tražeči bez umora izlaz i svijetlo. Vlačič je zapadnjak. On se bori pod zastavama zapada i za ideje zapada. Zapad znači pobjedu razuma i misli nad mistikom, znači naporan rad na za.uzda- vanju zla, na smanjenju količine patnje, na ublažavanju bola. Zapad znači vjeru u rad i uspjeh rada. U svemu torne Vlačič je učitelj. Nje¬ gova misao se još prije četiri stotine godina kretaia nad čudesnim višinama, gdje je zrak čist i oštar. a vidik jasan i preziran. Nije sudjeno svima da sr uspnu do tih višina, na kojima livata vrtoglavica, ali su hrabri pozvani da po¬ kušaj u da tamo dodju. * »Flacius« dra M. Mirkoviča za- prema preko 200 stranica i stoji 20 dinara. Naručuje se kod izdavača: Hrvatska Naklada, Zagreb, Bogoviče¬ va 1 vil kat. NASA ZEMLJA Jaz sem kohorte rimske tu že zrla, od divjih Hunov bila sem teptana, ktdeia Obrov, Gotov, Markomana in Langobardov so čez mene drla Liliče vala me je. ni me strla šek;ra lakomnega Benečana, ne bič ne meč in križi Habsburžana vsem, vsem samo grobove sem odprla. Vsi bili so za mene samo brana, da sem dojila vas, ki razorana sem pila morje vaših solz in znoja. se vam boni dom in še vam bom . - . , , .. ognjišče m se naj bodo sirna polja moja sovragom vašim vsem pokopališče ALOJZIJ GRADNIK (Iz zbirke »Pot bolesti«) STRANA 8. »ISTRA« BROJ 14., 15. I 16. M. DRAGANOVA: NA KRAS PO SEDMIH LETIH V ROJSTNI VASI Domov, domov — pel je vlak, a jaz sti¬ snjena v kotu vagona, nisem mogla verjeti. Strah me je stiskal v grlo, vsak živec je drhtel, kri je sunkoma udarjala po žilali. Domov! Kaj je tako dolga pot doniov po sedmih letih? Kaj je sedem let tako mnogo časa, da se je duša napolnila s tolikim stra¬ hom, da ne moro verjeti, da gre zopet, do¬ mov? Vasica, draga, srečna vas domača, kaj si se pomaknila tako daleč, da si niti misliti ne morem, da te bom videla čez tako malo časa? In. vendar! Prešli smo mejo z vsemi for¬ malnostmi in pozdravljajo me stari znanci: goli hribčki, poznano ceste in skromne va¬ sice. Vse je to bilo nekdaj moje, vsak ka¬ men poznam, ali danes mi se zdi vse ni¬ žje in bolj golo. Na postaji, na kateri sem tolikokrat prej izstopila, poiščem avtobus, ker do moje vasi je še precej kilometrov. Na istem mestu kot nekdaj čaka tudi danes. Šofer mi s vso pri¬ jaznostjo pomaga prenašati kovčege. Način ponašanja, govora in oblačenja je čisto ita¬ lijanski, a Slovenec je. »Od kod?« me vpraša. »Iz Jugoslavije.« »A tako, tudi jaz sem bil tam, ali nič za nas.« Ne mislim na njegove čudne besede, gle¬ dam hiše, polja travnike, vse bi hotela da prepoznam, vse bi hotela da z enim pogle¬ dom objamem. Cesta, po kateri se vozimo, je široka, asfaltirana. Ne morem prepoznati vasic, skozi katere gremo,' ker je cesta dru¬ gače izpeljana. Prej je tu bilo mnogo klan¬ cev, a zdaj je vse nekako zravnano. Veliki klanec, tik pred mojo vasjo, je skoraj po¬ polnoma izginil in nikakor ne spoznam tega »vhoda« v svoje rojstno gnezdo, AH evo, to je šola. Poznam jo po plošči nad vratini, ki nam je bila otrokom iz prve¬ ga razreda tako zagonetna. »Veri i omiki« piše na nji. Nikdar nismo mogli razumeti kaj pomeni >i omiki«, pa se zdaj spominjam vseh naših otroških razgovorov in opažanj. Kolikokrat sem v svetu mislila na to ploš¬ čo, da li še stoji nad šolskimi vratmi in zdaj jo vidim, kakor neki čudež božji tu, na starem mestu, kako še vedno govori svo¬ ji, vasi: »Veri i omiki«. Avtobus se vstavlja na trgu sredi vasi, blizu cerkve. Na cilju sem, a kolena mi kle. eago in srce mi bije »za počit«, ko izstopam. Takoj zapazim, da je ta naš »plae«, postal nekako pust in gol. Kasneje sem videla, da je to zato ker je izginil mogočen oreh, ki je nekdaj vladal temu trgu in skrival skrom¬ ne, s slamo krite hiše. Pal je ta oreh in mnogo dragih, kot žrtev težkih časov. (»Oreh se drago plača«, mi je pojasnil brat.) Vas se je tako »odkrila« in gola in posta brez zelenja, pokazuje vse svoje grdo strani. Hiše se ne popravljajo, ne belijo, zi¬ dovi se ruše in prvi pogled na vas, prika¬ zuje siromaštvo. Poldne je, pa ni nikogar na cesti. Nekaj žen je pogiedalo za mano na oknih. Do na¬ še hiše nikogar ne srečam, kar me samo veseli. Vse je tiho. Pod našo hišo mali vr- tič, v njem hruške. Vse je kot nekdaj, samo je hiša siva in stara in nič več bela, kakor sem nanjo mislila. Doma me ne čakajo. V kuhinji pri oknu Sita oče morda že stotič — »Potop«. Dva plava otroka skačeta in razgrajata, a ko me zagledata, prestrašeno vmolkneta. Oče se iznenaden ozre. Zagledam njegovo izmu¬ čeno in izpito lice. Cas je strašno pusto¬ šil v teh sedmih letih... »Očka« mu rečem, a on je šele zdaj na jasnem, kdo je pred njim. Solze mu gušo vsako besedo. Ne objame me, ne poljubi me, samo mu solze tečejo preko lica. Mama hi¬ tro priteče po stopnicah. »Hči moja, vendar si prišla« zajoče, a hoče b.iti hrabra in pre¬ magati slabost. No, predolgo je bilo čakanje na ta moment, preveč je bilo trpljenja. Ubogi starši! Vso so dali za svoje otroke, a zdaj v globoki starosti, nimajo niti sreče, da bi jih mogli videti. Vsak dan razgovarjajo o njih, čakajo jih in prvo kar me je. vpra¬ šala, mama skozi solze je bilo: »Kdaj bodo prišli drugi. . ?« da je za mejo drugo življenje, katero bi mo¬ glo biti njihovo. Fantje odhajajo k vojskom v italijanska mesta. Ne vračajo se navdu¬ šeni ali isto življenje s tolikimi italijanskimi tovariši, je pustilo vendar svojo sled. Domov pridejo z lepo bujno frizuro kot pravi Ita¬ lijani in ko pripovedujejo o svojem življe¬ nju pri vojakih, mešajo mnogo italijanskih besed, posebno vojaške izraze. Skoraj nisem razumela nekega takega »capelle«, ki je pri¬ šel na dopust. Hvale se kako so lepo oble¬ čeni in so ponosni, da so lepi vojaki. Ali čutijo in zavedajo se, da so Slovenci, hvalijo se kako so peli naše pesmi pri vojakih, kako so se z nekim skregali radi svojega jezika itd. Ob abesinski aferi je odšlo mnogo mla¬ dih fantov čez mejo, posebno takih, ki jih doma ni vezala zemlja in delo. Nekateri so so vrnili razočarani nav. a j in nič lepega ni¬ so znali povedati o prilikah čez mejo. Govo¬ rili so, da je boljs v Italiji, da so bolje pla¬ čani za svoje delo in kar: jo najbolj žalost¬ no, da jih »Kranjci« ne marajo. Cula sem, da je precej ljudi zaključilo po vsemu temu, »da ni nič za nas, tudi tam.« Po manjših vaseh, kjer ni šole, karabi- nerjev, niti občine, sem imela občutek, da jo vše tako, kot je bilo nekdaj. Stari in za nji. mi mladi, se držo starih navad, delajo ves teden, v nedeljo gredo v cerkev v sosedno vas, plačajo davko in se ženijo največ med sabo. Razen nekaj obrtnikov niso vpisani v nikake sindikate. Ali zato je v večjih krajih mnogo težje. Ljudje niso samo poljedelci, a drugi, obrtniki in trgovci so prisiljeni ži¬ veti z »gospodo«. Morajo hoditi na njihove zabave, svečanosti in predavanja ter ako stari ostajajo »hladni«, mladim to vendar ni vseeno. »Mladost je norost«. Želi se zaba¬ vati, plesati, želi da se navžije življenja. In tu je ono težko za mladino splošno, a še bolj za dekleta, posebno za one iz »boljih« družin. Dekleta! Zaprepastilo me je in bolno dir- nulo, koliko je v naših krajih deklet. Mno¬ go več kakor fantov. Pripovedovali so mi o nekaterih »starih devicah«, ki so imele svoje fante. Fantje so radi nesrečnih prilik odšli v svet in niso še več vrnili. Oženili so se z drugimi, a one so ostalo same. Ovenele in se postaralo v spominih na »njega«. Vi¬ dela sem jih kako kleče v cerkvi in pobožno molo pred Božjim zaročencem. A one se vsaj bile ljubljene! Koliko je drugih, kate¬ rim je mladost minula pusta in gola. Tudi one so sanjarilo in čakale, da pride eno najlepše, ali zaman. Domačih ni bilo, tuj¬ cev, niso hotele. Postalo so pobožne, vsak dan so v cerkvi in vode pusto življenje š(a- rih devic, združeno s tolikimi žrtvami. Z zavistjo gledajo na mlajše, pred katerimi stoji še celo življenje in jim prerokujejo isto usodo. Mogoče po pravici! Fantov, ki se lahko ožene na dom je malo a drugi ne vedo kako bi sami sebe izdržavali, a kaj bi ,šele bilo z družino! Tako nujno prihaja reakcija deklet. Bore se proti propadanju svoje mladosti, proti brezplodnemu življe¬ nju. Mnoge odhajejo služit v mesta. Rozalka Slamarjeva je našla v Trstu moža Italijana. Njena mama mi je rekla: »Italijan je, ali zelo dober človek. Hvala Bogu, da je imela to srečo, ko pa naših ni.« Nekatere se na¬ hajajo v Milanu, pa celo v Rimu. Vsaka ima svojo historijo, o vsaki se ve kaj dela. Pri¬ hajajo na dopust v svili in s kratkimi lasmi. Druže se in plešejo z Italijani. Doma jih radi tega grde, ali čula sem odgovor Stane: »Slovenec ali ne, to je vseeno!« In dekleta, ki so bile po nekoliko let v šoli po samostanih! Imele so sošolke druge narodnosti in dobro so se naučile italijan¬ sko. Vrnile so se v svoje vasi, kjer ni do¬ mače družbe zanje. »Gospoda« so sami tuj¬ ci. Vse so to dekleta iz naših zavednih dru¬ žin, odgojene v narodnem duhu. Dobro se zavedajo situacije, Ali vendar jih cesto vi¬ dimo v italijanskem društvu, z učiteljicami, učitelji in uradniki iz vseh uradov. Govore s prepiranjem o »Italijanih«, ali vesele so, da morejo zvečer z njimi zaplesati po mu¬ ziki radia. Mladi učitelj, stalno je v hišah, v katerih so edine »signorine« v vasi. Te na¬ še »signorine« govore mnogo proti njemu ker je on »osebnost« katere se ljudje upra¬ vičeno boje, ali to jim vendar ne brani, da se ne bi z njim lepo in prisrčno zabavale. »Malo preveč prisrčno«, pravijo ljudje. Ne vem več kakšna svečanost je bila v Reki, in so hoteli, da pride kolikor mogoču dosti naših deklet v narodni noši. Gospa podeštatova je napravila mnogo najljubezni¬ vejših obiskov radi toga in vabila dekleta na ta izlet. Občine so prevzele vse stroške za obleke in potovanje., Vabilo iz. občine je toliko kakor ukaz, pa je razumljivo, da so dekleta pristale. »Moramo iti. Ne vidiš, da nam ne dajo miru. Bog ve kako bi nam na- škodili, da odbijemo«, tako so govorile. Star¬ ši, v strahu, da ne izgubo koncesiju za go¬ stilno, trgovino ali neko drugo dovoljenje, jim niso branili. In dekleta iz mnogih naših vasi so se odpeljala, da pokažejo »narodno nošo«, ki pravzaprav ni to, kar jo imenu¬ jejo. Nič ne bi bito čudnega na vsej ti stva¬ ri, da nisem drugi dan videla na obrazih teh deklet — ne ponižanje — kot sem priča¬ kovala, nego pravo veselje. Veselje, ki ni¬ kakor ni odgovarjalo onemu: »Mora se.« »Krasno je bilo. Povsod smo bile prve. Fo¬ tografirali so na3 neštetokrat m vsi so re¬ kli, da smo bile mo najlepše.« Začutila sem kako me je zabolelo v srcu. Pred malo leti, vsako dekle bi se čutilo osramočeno, da je bila na neki taki svečanosti, a zdaj vidim, da se vesele, ker so bile prve in najlepše. Da jih obsojamo, kot jih kritizira vas? Ker, kontrola ljudi je stroga in težko obsodi vso take postopke. A vendar so to revice. Mlado so še in lepe. Niso še izsanjale vseh dekli¬ ških sanj, a vidijo kako mladost beži in da so že poslavlja. Nimajo svoje družbe, ker ne žive v normalnih prilikah. Usoda tolikih deklet, stoji jim vedno pred očmi in strah, da bo tudi njihovo življenje brezplodno in pusto, je iskren. Pogledala sem v njihove duše in ako ne drugo — vsaj razumem jih. NAŠI OTROCI In za njimi prihajajo nove generacija Kako bo z njimi, ki so končali samo itali¬ jansko šolo in z najmlajšimi, ki obiskujejo vrtec? Kako se bodo oni držali? Vse te »balille«, »piccole« in »giovani Italiane«? Vsako jutro me prebudi moja mala štiri leta stara nečakinja Mara, s svojo večno pesmico: »Faccetta nera, beli’ Abissina...« Cula jo je od šolskih otrok in neumorno je ponavlja. Ona zna tudi mnogo slovenskih pesmic, ali je zdaj ta najnovejša in najbolj zanimiva. Brat pravi: UDa ji branim, ne bi pomagalo, a tako bo kmalu pozabila«’ Zna iz izkušnje, da. se je naučila in pozabila že dosti takih posmic. Že prve dni sem videla v avtobusu ko¬ pico otrok, malih Italijančkov. Dolge in ši- roke pelerine, črne kapico, samo so lica slo¬ vanska. »Čigav si?« vprašam enega »na sle¬ po«. »Slave« odgovori. »Pa kjer ste bili?« »V azilu.« »A kaj delate tam?« »Nič. Samo telovadimo, pojemo in jemo«, bil je odgovor. Vsako jutro pobere avtobus otroke po vaseh, v katerih ni vrtca in jih odpelje tja, kjer je. Popoldne pa zopet nazaj. Vse to, je zastonj. Mnogo otrok no hodi v vrtec, ker se starši še vedno vpirajo, ali — vsako leto več. Začudilo me je, da so nekateri, ki niso ravno potrebni, dali otroke v te potujčeval- nice. Moja prijateljica Francka ima svojega Janeza tam notri. »A zakaj? Kako si mo- gla?« sem ji prigovorila, »Kako? Evo, sta¬ rejšega sina nismo na noben način hoteli dati, pa je dve leti ponavljal prvi razred, ker ni znal ni italijansko, V vrtcu se vsaj toliko nauče jezika, da lahko sledijo pouku.« Hotela sem ji pojasniti, da je bolje da se otrok nič ne nauči in ostane analfabet, ka¬ kor da se navžije tujega duha, ali mi je od¬ govorila: »Ti lahko tako govoriš, ker se ne gre za tvoje otroke.« Tako sem imela srečo, da so me po va¬ seh otroci, ki so me držali gotovo za neko učiteljico, pozdravljali s fašističnim pozdra¬ vom in »Buon. giorno.« Ne gro mi iz spo¬ mina mali palček, ki je gotovo prvič oblekel hlače, kako je samosvestno vzdignil ročico v pozdrav. »Iz vrtca«, sem pomislila. BORBA ZA DOM Ko sem odhajala domov^ bala sem se prememb, katere me doli čakajo, ali pri ;m sem največ mislila na starše, ki so se tem času postarali in na težke materijal- e prilike, ki pritiskajo ljudi. Ali nisem lislila na neke druge spremembo. Znala em, da bom zopet našla svoj Kras, kot sem a pustila pred sedmimi leti in hotela sem, a zopet zaživim nekdanje življenje. Hodim o naših vaseh, gledam, poslušam. Vsi so- »dniki so mo že obiskali. Mnogo razgovai- imo, mnogo mi pripovedujejo, a jaz sem ?ak dan bolj žalostna. . Poslušala sem razgovore kmetov, polnih in skrbi — eno same, velike skrbi - kako bi napravili, kako bi delali, da si rrane dom in domačijo. Tolikokrat so vi¬ di, kako so propadla lepa posestva, kako > dobri- stari gospodarji ostali brez strehe id glavo, da se jim je strah pred isto oso- , zaril globoko v srce. Trpim! Mogoče ti ne vedo, da tako, braneči svoja ognjis- , delajo največja junaštva, da so branitelji iših domov, naše domovine. MLADINA GRE SVOJO POT Mladina, to je druga stvar. Odrasla v j državi ni mogla nikdar globoko občutiti, Medulin u ju znoj Istri Otroci! Kako sem bila žalostna, ko sem slišala iz’ šole njihovo petje,. poslušala nji¬ hove razgovore, kjer se mesa toliko itali¬ janski besed. Da H vas bodo vendar doma obdržali za nas? Da h bo vendar naš slo- venski dom mo*čne f iši od vseh teli sistemov? Hvala Bogu, doma govorijo povsod na Kra- su samo slovensko. Doma in so nekje —• v cerkvi. DOLINARJEVA »DOBRAVA« V IZVEDBI »SLOGE« V KRANJU Kranj, april 1938. V soboto 2 t. m. je tukajšnje »Primorsko podporno in prosvet¬ no društvo Sloga« vprizorilo Dr. Dolinarje¬ vo dramo »Dobrava«, za katero je vladalo veliko zanimanje bodisi med emigranti ka¬ kor tudi med domačimi prebivalci. Režija je bila poverjena članu »Narodne Čitalni¬ ce« v Kranju, gospodu Metodu Mayerju, kateri je z veliko vnemo in poln navduše¬ nja za take prireditve, katere obravnavajo življenje naših bratov za mejami ponovno pokazal, da sočustvuje v vsakem primeru z nami. Gospodu Mayerju bodi izrečena tisočera hvala za njegov trud in delo v našem druš¬ tvu z željo, da bi nam ponovno pomagaj do sličnih uspehov. O tej vprizovitvi poroča tednik »Sobo¬ ta« iz Kranja: Igra obravnava življenje Slovencev v fašistični Italiji. Osrednji mo¬ ment igre tvorita ljubezen Slovencev do rodne zemlje in neusmiljeno priganjaštvo renegatov. Primorski rojaki niso dosegli v igralski umetnosti naših večjih diletantskih družin, toda moj namen niti ni, da b' jih ocenje¬ val s te strani, kajti od novincev kaj ta¬ kega ne smemo niti pričakovati. Bolj važ¬ no je, da so nam »Slogaši« prikazali igro, ki obravnava snov iz življenja naših ljudi onkraj meja pod fašističnim režimom Naši diletantski pa tudi drugi odr; no¬ čejo seznaniti občinstva s takimi igrami. Zato nas veseli, da so »Slogaši« našli pravo torišče za svoje odrsko udejstvovanje: le igre s tako snovjo naj polnijo njihov re- pertair, kajti igra Z drugo vsebino imamo priliko videti tla ostalih odrih. Interes za rojake onstran meja radi čud¬ nih abnormalnih prilik izgineva, sredstev, da zanimanje kljub pritisku zopet dvigne¬ mo, je dovolj; eno naj bodo take igre. »Sloga« je dolžna vršiti to poslanstvo. Le s podvojenim delom bo mogoče pripraviti našo publiko, da poseča slične prireditve v večjem številu. Prepričan sem, da bodo sledili vzgledu g. režiserja Ma.verja tudi člani drugih odrov. Onim, ki so poini rodo- ljubja ter ga ob vsaki priliki tudi javno prodajajo, pa lahko prav zaupne povemo, da jih nismo videli na prireditvi, pa ne sa¬ mo to, tudi drugod vas ni in zato ostanite donia Za vselej, kajti Časi so preresni-ih za slavnostno širokoustenje neprimerni. SREČKO KUMAR — PETDESETLETNIK Te dni je praznoval naš rojak Sreč¬ ko Kumar petdesetletnico rojstva in obenem tudi petindvajsetletnico svojega izključno glasbenega udejstvovanja. Rodil se je v Kojskem 9. aprila 1888. Učiteljišče je končal v Kopru, a nato je dovršil konservatorij »Giuseppe Tartini« v Trstu. Svoje glasbene študije je na¬ daljeval v Lipskem in na Dunaju. Po svetovni vojni se je vrnil s češkega v Trst, kjer je v skednju ustanovil šolo, ki se je pozneje združila s tržaško Glas¬ beno matico. Tu je bil do 1924., ko je ustanovil zbor Učiteljske zveze za Pri¬ morsko. Z uspehi je šel z njim od itali¬ janskih mest do Bolgarije. Zbral je več zbirk pesmi, tako »Novi plameni« (Ko¬ gojeve, Adamičeve, Premrleve pesmi). Iz Trsta se je preselil v Ljubljano in po¬ stal pevovodja in učitelj Glasbene ma¬ tice v Ljubljani. Pot ga je vodila nato v Zagreb, kjer je postal pevovodja Kola, učitelj »Muzičke akademije« in sousta¬ novitelj glasbene šole »Lisinski«. Njegovo delovanje je raznovrstno; klavirski pedagog, pianist, glasbeni or¬ ganizator, izdajatelj in urednik, vodja pevskih zborov. Propagiral je posebno našo klavirsko literaturo, v naših kra¬ jih, v Nemčiji in na češkem je prirejal klavirske koncerte, na klavirju je spre¬ mljal mnoge naše odlične pevce. Omeni¬ li smo že njegovo organizatorno sposob¬ nost. K temu moramo še dodati, da je veliko pripomogel k ustanovitvi znane¬ ga »Trboveljskega slavčka«, v Zagrebu !e izdajal revialno zbirko mladinske glasbe »Grlico«, v zadnjih letih se je Kumar preselil iz Zagreba v Beograd, kjer nadaljuje svoje plodonosno delo na glasbenem področju. Njegova umetnost je pustila globoko zarezo v plodnem polju našega glasbe¬ nega življenja. Vplival je predvsem na našo mlajšo generacijo in ji pokazal moderno umetnost. Njegovo delo za na¬ šo glasbeno kulturo je zelo veliko in po¬ membno. Toda to še ni končano in go¬ tovo bo še kaj dodal k svoji veliki zgrad¬ bi izvršenega dela. Jubilantu z naše strani pošiljamo iskrene časti tke. — Vse italijansko časopisje naglasa, da so sedanji Francovi uspehi v Španiji pred¬ vsem zasluga italijanskih čet. — (Agis). — Svojčas je naš list neštetokrat poro¬ čal o novih letališčih in drugih napravah za civilno in vojno letalstvo v Julijski Kra¬ jini. Zadnje čase je Italija skoro popolnoma opustila skrb za te naprave, pač pa poro¬ čajo italijanski listi, da so ob 15 letnici italijanskega letalstva dne 27 marca t. 1. slovesno otvorili 29 letališč, 26 skladišč In 5 novih zavodov, med njimi šolo za prak¬ tično letalstvo v Florenci. — (Agis). BRO.J 14., 15. i 16. ISTRA STRANA 9. MIHO KRVAVAC: ISTRA SE MIJENJA XI. Moj nečak Aldo Emilio Ob j a. vi j u j uci o v .i, opažanja, zivotnih piilika našeg naroda u Istri, naišao sam na negodovanje starijih hrvatskih i slo¬ venskih nacionalnih raanika iz Istre, koji svi žive u Jugoslaviji i od kojih ni- jedan več niz godina mje svračao u Is- tru. Njima su moja opažanja izgledala sa narodnog gledišta defetistička, po njihovom mišljenju ona nisu smjela da budu ni objavljivana. Njima izgleda da sam ja u Istri vidio samo črno, samo jednu stranu medalje, samo sjene. Ja nišam mogao napisati nista drugo nego ono što sam vidio i čuo. To što sam vi¬ dio i čuo, su činjenice. činjenice su stvarnost. Stvarnost je u životu često ne¬ ugodna. Istarska stvarnost današnja nije meni manj e mučna nego njima. Pisao sam o njo j onako kako sam je sam pro- živio. Ta stvarnost je jedan subjektivan doživljaj ali taj doživljaj su izazvale či¬ njenice. činjenica je da sam u Istri na¬ išao na drugo ve iz djetinjstva, koji više neče da mi budu drugovi, da sam naišao na selo koje polako mijenja svoj lik, da sam vidio kako seljaci gube svoj stogo- dišnji seljački kori j en i pretapaju se u masu plačenih radnika i proletera, pri- majuči sve ono što donosi novčana civi¬ lizacija i kako pri torne gube one moral¬ ne rezerve koje su pri j e imal;. Jedna od tih činjenica je i moj novo- rodjeni nečak, sin moje najstarije sestre, Aldo Emilio. D jedo vi po majci i po ocu toga moga nečaka su Hrvati, dapače »tvrdi Hrvati« koji još uvijek noše sta- ru suknenu nošnju. Baba mu je Hrva¬ tica i nepismena seljanka, kao i moja mati, koja nosi suknene modrne i ore teškim plugom kao muški. O »rasnom« porijeklu toga moga nečaka ne može bi¬ ti dakle sumnje. Otac maloga Alda Emi¬ lija je Tone, koji jedva unije da napiše ime. Bijesan, mlad, punokrvan naš čo- vjek. Ali taj čovjek ima imanje, dugove, poslove. Ima svoj mali kamenolom a sa¬ da je rudarski radnik, zajedno sa bra¬ tom i oceni. I član uprave »Dopolavoro« i čovjek pun ambicija, koji svim silama hoče da se socijalno podigne, da otplati dugove, da se istakne više od drugih, da reprezentira. Jedan od načina da se is¬ takne je sticanje veza. Jedna veza mo¬ že biti i seoska učiteljica. Učiteljica pri- staje da mu kumuje djetetu. I zato di- jete dobija ime Aldo Emilio. Mali Aldo Emilio ne zna nista. On plače noču i siše mlijeko moje sestre. On je neodgovoran. On je upao na ovaj svi- jet u tom našem dalekom kamenitom selu, oko kuče gdje se on rodio nalaze se gromače kamenja, vrtli su zapušteni i škaljavi. Ja znam da če njega i mati i obe dvije babe i tetke i ujak zvati Mile. Ali on je u knjigu rodjenih zaveden kao Aldo Emilio iako to može biti i nije bilo tako ugodno popu koji ga je krstio i u knjigu zavodio. Na njegovo čelo je uda¬ ren službeni žig. Ni mojim ni njegovim roditelj ima ni¬ je umrlo ni jedno dijete i ja pretpostav- Ijam i nadam se, da če Aldo Emilio os¬ tati živ. Dok se bude s djecom igrao pri- je nego podje u školu, djeca če ga zvati Mile. U školi če opet postati Aldo Emilio i onda če ga djeca zvati ili Aldo i Milio. Kad bude pošao na posao, opet če biti zapisan kao Aldo Emilio. Kad bude Voj¬ nik opet če biti Aldo Emilio. Ako mu bu¬ de istavljena mornarska knjiga (matri- kula) on če opet biti Aldo Emilio. Aldo Emilio če uči u život, Aldo Emilio če uči u povijest procesa raspadanja našega na¬ roda u Istri. On če u torne procesu biti samo zrno pijeska, ali takvih zrna če biti mnogo. Njegovi drugovi če biti Romano i Italo, Benvenuto i Mario, Cesare i Gi- no, sinovi naših Ivana i Antuna, Usipa i Mate. Aldo Emilio nije nista kriv za to što je Aldo Emilio, ali zato što je Aldo Emi¬ lio, on če možda na jedno j strani biti voljen, na drugoj neče. Može se dogoditi da ostane ipak moj nečak Mile a da za uvijek nestane Alda Emilia, ali bi taj moj nečak bio opet samo jedno zrno koje nije progutalo more, dok če druga zrna nestati u pijesku što morski valovi odnose. Mogu se desiti i razne druge hi- storijske kombinacije, mogu, ali ne mo- raju. Ono što je važno to su činjenice. Aldo Emilio je krsten i zaveden. To je činjenica Sa tom činjenicom i sa mno¬ gim drugima, sličnima toj, mi moramo računati. Kad smo mi bili mali, okviri našega života zahvatili su stare, iskonske pro¬ store. Mi smo spavali na šušnjaricama napunjenim ožbuljanim listom kukuruza, pokrivali smo se teškim oporim ali to¬ plim povaljanim ponjavama od bijele vune. Jeli smo ono što je zemlja dala, kruh i patentu sirom ili sa jednom za- friganom slanom srdelom, ako ribe nije bilo. Išli smo po svima poljima, šuma- ma, po svima stazama uz more, okupljali smo se na paši oko starih dvorova, po- kriveni slamom. Znali smo sve grmo- ve, gdje se mogu u prolječne dane nači šparoge i sve šikare. gdje se zimi mogu uhvatiti kosovi, životi starijih genera¬ cija bilo da smo ih gledali ili slušali o njima od djedova, očeva, matera i baba, ležali su pred nama, neposredno, kao putokazi. kao svijetla, kao opomene. Iz tih minulih života pod istim krovovima i na istim stazama strujala je u nas jaka životna sila. »Ove ulike je posadija tvoj pradid, to je bilo une zime, kad smo ži- vu tovaricu hitili u jamu, zašto nismo imali, s kin da je hranimo« ... govorila je baba. A ove brajde posadili su tvoj did i tvoj otac, kad je tvoj otac bija ma¬ lo veči od tebe, na ledini, u Škulju, kadi ni bilo ontar zemlje, kako na plati« .. »Uvakov snig ni bija ud unega lita, kad je pokojni did umra. To je bilo uvako. Tvoj otac se je ubolija, dobija jo malde- pet, did je na konju poša u Vodnjan, po medežiju svojen ocu, na putu se je na konju sledija, doša je doma leden, do¬ bija je i on maldepet, otac je škapula. did je poša...« Život nam je tako pružao neprestano primjere i uzore postupaka, osnove za naša kasnija načelna i praktična drža¬ nja. U svima prošlim generacijama i u sadašnjoj živoj generaciji naših očeva mi smo vidjeli nešto veliko, herojsko. U stilu života naših očeva od prvih ero- tičkih motiva, o kojima smo saznavali, do njihove borbe za život, drugarstva. uzajamnog pomaganja, požrtvovnosti, sve je bilo klasično, homersko. Jednoga dana, kasno jeseni, negdje 1906 vračao sam se kuči u ned j el ju s mora sa možda trideset uhvačenih glavoča, koliko ih ni- kada poslije nišam na udicu uhvatio. Približava j uči se raškršču blizu naše ku¬ če, vidio sam kako baba nekuda trči, pla- čuči. — »A kuda to trči moja baba?« pitao sam kovačevog sina. — Pa ča ne znaš, Jure Grubič je tvo- ga oca svega izriza s kosirom. A da ni bija Ive Belič, ki je ulovija s golom ru- kon za ostro od kosira i sebi tako usika dva prsta, tvoj otac ne bi bija živ usta. Sad voze oba dva u špita«. Kasnije smo slušali, kako je otac gledao, kako mu u bolnici šiju rane i nije ni zubima stisnuo, pa kako je na sudu oko te svadje on, izrezan, bio naj- bolji advokat Juri Grubiču, pa smo onda, kad je Jure Grubič izašao iz zatvora i kao odštetu orao nam njive i donosio ulje, vidjeli da je uzrok cijeie svadje bi¬ lo vino, svi su ti dramatski zapleti i ras- pleti ostavljali u nama duboke tragove, junaštva, dobrote, prijateljstva ali i vje- čito živog, aktivnog i opasnog elementa strasti. Naši ocevi su nam izglodali ju¬ nači iz Kačiča, sad Miloši, sad Zrinski. sad Skenderbezi, samo još bol.ii od njih, j er su zadojeni jednim plemenitim krš¬ čanskim moralom, koji uvrede prašta i svoje krivice priznaje. Radeči na sunc-u. u zemlji i kamenu, oni su nama izgledali kao divo vi koji su sad izašli iz utrobe te zemlje i sve što oni rade to je nekako sveto i posvečeno i to mora uspjeti. I kad bismo se sa nji¬ ma vračali u večer s posla, mi smo pu- tem pokušali da uhvatimo takt teškog koraka težaka, a kad bi nas, pri povrat¬ ku, u polutami pred starom kučom zalio miriš domačeg dvorišta i cviječa sa bal- kuna a u kuči obasjao plamen sa ognji- šta, mi smo se uz očeve osječali neiz- recivo ponosni i sretni. Najponosniji smo biii, kad smo i mi uspjeli da cijeli dan kopamo ili da cijelu noč držimo veslo u ruci. Naši očevi i mi mladi smo rijetko išli u grad. Prvi put sam išao u grad s očem da prodamo veliki vez kolača za vino¬ grad. Cijelu zimu, nekoliko mjeseci, je baba ove koce sjekla i kresala, sad smo u gradu dobili toliko da smo kupili kvin- tal brašna i još neke sitnice. Kad smo vozili koce u grad. velika kola su bila u irh puna. Sad je vreča brašna bila iz¬ gubljena pod nama na dnu kola. Ne, po¬ sao sa gradom, ne nosi nista dobra. Ali živ jeti se mora. Mi smo znali da smo nešto drugo ne¬ go što je grad i bili smo uvjereni da smo mi nešto mnogo, mnogo bolje. Kakva li sr. samo tijesna dvorišta u gradu, ne mogu ni kola da se u njima okrenu, i kako su uske, tamne, bez života gradske ulice. Mora da su strašno glupi ljudi, što živu u tim uskim, tamnim uličicama, pu- nim neugodnog rnirisa i starih stvari. Kako je to kod nas na selu, na mirisnim sjenokošama ili na širokom plavom mo¬ lu sasvim drukčije i Ijepše. Aldo Emilio neče nositi opanke, i ako če možda i on brati šparoge i loviti ko¬ sove, svirati u dvojnice i pjevati u dvo- glas. On neče slušati o junaštvu rada nego o dugovima koje treba platiti i o novcu koji treba zaraditi. Nikad on neče os jeti ti, onaj ponos, koji smo osjetili mi kad smo prvi put dobili sukneni krožet od domače vune, i bijeli izvezeni rubac od djevojke, koji je mirisao na bosiljak. Izmedju okvira života njegove uže sredi¬ ne i školskog okvira neče postajati su- glasnost. Aldo Emilio če od prvih svojih dana prve svijesti djetinjstva ponijeti uspomenu o svadjama koje su nastajale u kuči radi novca: tko je više novca za- radio i na koga je više novca utrošeno. Ako i kada podje sa svojim očem na isti posao, poči če da zaradi novac, da sebi kupi svilenu košulju i nije mnogo vjero- jatno da če od svoga rada osjetiti onu radost koju smo proživljavali mi i naši ocevi. Aldo Emilio se rodio u vrlo nesret- nom vremenu. . Ali dok on poraste do motike i kose, tko zna što če biti od svih nas, i od cijeie ove jalove civilizacije, koja je i tebi, moj jadni nečaku, dala tako nepojamno glupi lik. GERVAIS DRAGO: BATUDA Pepič i Franic, dva stara kumpanja, na ceste batudu tuču, sunce pali kot nemo, leno se šeni vuču. Pod bregon more dremje, nigder čoveka, ni tiča, ni glasa se ne čuje, leh ona dva batiča. Pote se Pepič i Franič i stare ili kosti bole, sunce prež milosrja peče škini njin gole. Muce i prež besedi delaju sv oj posal, da bi od kamika večeg manji kamik postal. A kad bude polne zvonilo storit če va Iliade piknik kus palenti od cera i svakemu po jedan čik. iVO ŽIC-KLAČIČ: KUKURINOVA MARIJA PIŠE MUŽU A ... na Krku, novembra — 37 Istočih bijele radosti na žalu pred našim selom, Brojim mjesece i godine u pustoj samoči; Ivane moj, suze su mi nagrdile i ači i lice očekujuči brod s kojim Ti moraš doči. Uvele su dojke, kojih se ni namilovao nisi; osijedile kose ... Mladost je moja prošla. Ne, nema više za mene ni prolječa ni cviječa, tužna je jesen došla. Noču sjedim na kominu pored dogorjele vatre, grijem beskrvne ruke i mislim na Tebe. O, dragi, kako je teška samoča bez dobroga druga, a, kako srce zebe. Istočih mladost svoju u vječitom čekanju. Ne znam da li _su mučniji snovi od jezive jave ... Ivane, kučo moja, jesu li još onako nasmijanc oči Tvoje mile, oči plave? Usaho je onaj krošnjati orah na sredini dvorišta, usahle su one ervene i bijele ruže u vrtu pored zida. Nestaje polako Tvojih mirisavih rukosada, i u grudima bol me kida. Pišem. Ti ovili nekoliko redaka pri uljanoj sviječi. Napol ju fijuče hura.,. Jao! kako su ledene ove novembarske noči! Dragi, saljeir, Ti hiljadu pozdrava i poijubaca. Ivane moj, hočeš li ikada doči? MATE BALOTA: KRIŽI Od Šanghaja do Madrida ljudi se grizu, trumbetaju priko svakega zida jeni na druge laju. Svi su danas vrtoglavi pak misle da čine milostiniu kad kako iz nike ijubavi jeni druge propinju. Veliki petak je svaki dan posvuda se dižu propeia dobar čovik ne ujde ni jedan od Hamburga do mojega sela. Kadigod se teplo srce rastvori Ka cvit u prvo proliče i digod se plamik misli razgori valje na križ se natiče. Žalost i strah je uvik pod križi mrak je i zemlja se trese koiemba se zid na velikoj hiži Vihor če sve da raznese. U buri i mraku pod križi stojimo čekajuč da se zemlja raspukne u jadu mučimo, u strahu motrimo, ma če ii čovik da uskrsne, DRAGO GERVAIS: D A Ž J I Č Oblačič je jedan od uekud dotekal boh zna kade se j’ fantina sve tepal- i kot, da ga j’ sram, da j’ tako miči i sam. se j’ razjadil, raširii < nebo pokril. Zvrnul je kablič i pal je dažjič. Pokle ga j’ sopet čapal rnorbin nestal je kot dim. A mat se je jako jadila, zač njoj se j’ roba zmočila ča se j’ v a vrte sušila. VLADIMIR NAZOR: PULA 0 Tula, Pula, negda gn’jezdo gusarsko 1 trgovište galeota sinjih! Pečino morskih robijaša, sklonište Djemija grdnih, NO VARA I ZRINYH! Ja prokleh tebe u dan ropstva našega. Jer ti si suze naših majki pila, Momaka naših jer si meso gutala I srkala si krv iz naših žila; Al srce moje danas plače za tobom, Jer jad tvoj dugi ne če ni sad proč. ... Grade naš tvrdi, uzda j se i čeka,j me: Na b’jeIom konju jednom ču ti doč! PAZIN 0 Pazine, o zelen vrte proljetni Na rubu Fojbe, što sad gnjevna uji! U duši mojoj danas tužno pjevaju Svi luži tvoji, vrela i slavuji. V tebi ja sam prisluškivo kucanju Širokog bila naše stare zemlje, 1 čuh, gdje u snu zmaj se velji maknuo. Što njiva naših u dubini dr’jemlje. O srce Istre, ne če te iščupati Iz naših n jedra! A sva tvoja žed.j (Dok češnja stara uv’jek če te moriti) Srk s diana našeg čekat če svedj. O ČEMPRESI O čempresi u zatonu Ružarice! 0 galebi na rtu Savudrije! Koliko dugo vi čete još gledati. Dal ladja naša pučinama plije * traži otok obeeani, ostrvo Našega mira? ... Umorni smo velje. Čempresi, — grob vi dajte črnim mrž- njama. Galebi, — krila za b’jele nam želje! 1 čekajte nas, čekajte nas! — Doč čemo. Jest zavjet neki izmedj nas i vas. ... O Istra, grano odsječena, vežem te Za srce svoje baš u ovaj čas. MIRNA 0 Mirna, r’jeko šutljiva! U tebi je Flug, nama draži nego mač i kruna, Što Veli Jože njime davno orao Od Buzet-grada sve do Motovuna. Mi čemo sada izvuč ga iz korita I, dok po njivi mračne magle plaze Njim čemo plužit i osječat: rastemo, A noge naše uv’jek čvršče gaze. Da. Orat čemo prema moru sinjemu Kroz šikaru, po kamenju, kroz lug. ... Volovi naši opet če nas voditi, 1 iznova pobjedit če naš plug. STR ANA 10. »1 S T R A« BROJ 14., 15. i 16. HRVATI, SLOVENCI I U TREČEM REICH SRBI U GRADIŠČANSKI HRVATI U AUSTRIJI S pripojenjem Austrije Njemačkoj došli su i Hrvati u Gradišču kao i Slovenci u Koruškoj u novu državu. Mi smo uvijek do sada poka živali interes za te naše manjine u Austriji, pa želimo i ovom prilikom, neposredno iza Anschlussa. iznijeti pred naše čitatelje ne¬ ke Strane kulturnoga i političkoga života tih naših sunarodnjaka. Osim toga se u Njemačkoj več od prije nalazi kao narodna manji- na posebni slavenski narod — Lužički Srbi — pa buduči da su sada Slovenci, Hrvati i Lužički Srbi u istoj državi — Trečem Reichu — donosimo zajedno prikaz o tim manjinama koje su nam najbliže po rasi i narodnosti. * tiz rnale iziiimke katolici. Oko crkvene op- čine okuplja se cijeli kulturam život sela. Hrvatski svečenici i hrvatski učitelji su glavni pretstavnici hrvatske inteligencije. A i medu pokrajinskim i državnim činov-; tiicirna imaju svojih svijesnili ljudi: imaju svoje hrvatske liječnike, advokate i inže- ujere; imaju svoje ljude i na pošti i na že- ijeznici. Jedino opčinskih tajnika imaju Hr¬ vati malo: mjesta opčinskih »natariušev«' su bila još pod Madžarima rezervirana za one sinove vladajtičih naroda koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli dovršiti Srednju školu. Središnja kulturna organizacija Gra- diščanskih Hrvata. Hrvatsko kulturno druš¬ tvo. ima svoje podružnice po svim hrvat- skim naseljima; iedna od največih podruž¬ nica je u Beču. U okviru tih podružnica su pjevački i djevojački otsieci kao i omladin- ska (muška) društva. Hrvatske vatrogasue čete preuzele su njernačku koinandu. ali zapisnike i ostalo društveno poslovanje vr četama vrši se na hrvatskom jeziku. Otsje- ci podružnica Hrvatskoga kulturnoga dru- tva goje naročito dramsku urnjetnost i do- maču piesntu. A goje i slovenačku pjesnm. U Velikom Borištofn igrali su s velikim us- pjehorn Miklovu Zalu po Spicarjevoj dra¬ matizaciji. Pohrvatio ju je gradiščanski pjesnik Ivan Blaževič, a namjesto koroške »oliccti« umetuuo je prizor s gradiščanskim pirovanjem s prastarim hrvat. narodnim običajima i svatovskim pjesmama. Zanim- Ijivo je da je pred nekoliko godina na ne- koj rnedunarodnoj pjevačkoj utakmici u Šo- pronju (hrvatski, njemačkj, madžarski) naj¬ više uspjeha postigla pjesma »Za brigi se dela dan«, (što je prijevod slovenske »Za hribi se dela dan«) koju su pjevali pievači iz Pajngerta. Gradiščanski Hrvati rado pje- vaju. Poznato je da je Nijemac iz Gradišča kompozitor Haydn uzeo motive za bivšu carsku austrijsku himnu (i za njernačku »Deutschland, Deutschland iiber Alles« ko- ja se pjeva po istoin napjevu) iz hr¬ vatske gradiščanske narodne melodije. Političko, kulturno i gospodarsko gla¬ silo hrvatske manjine u Austriji su »Hrvat¬ ske Novine« koje imaju preko 5.008 pret- piatnika koji uredilo plačaju. Oniladinski polumjesečnik »Male crikvene i' školske no- vine«, -koji je odlično uredivan raspačava se u 2700 primjeraka medu hrvatskotn škol- skom omladinom. Hrvatsko kulturno druš¬ tvo razašilje svake zime preko 5000 lijepili kalendara medu Hrvate u Austriji i Ma¬ džarsko!. Meršičeva »Povist katoličanske crikve« bila je rasprodatia u nekoliko da¬ na iako je štampana u nakladi od 5.000 pri¬ mjeraka. Jedino je šteta da Hrvati nemaju svoje vlastite tiskare. Gradiščanski Hrvati imaju školsku auto- iiomiju. Održali su svoje konfesionalne škole koje su imali još pod Madžarskom, premda je Austrija u posliednje vrijetne uastojala demontirati hrvatsko školstvo. Odmah iza rata imali su Hrvati u austrij- skom Gradišču skoro 50 svojih škola. Da¬ llas ih imaju samo 36 tj. 23 hrvatske i 13 njemačko-hrvatskih. U svitu školaina u Gradišču je po posljedtijem austrijskom popisu 6.825 hrvatske djece. Školska auto- nomija je bila svibrija lanjske godine do- nekle skučena prema zakonu o školskom nadzoru i pokrajinskom školstvu v primlje- nom u pokrajinskom saboru u Zeleznom. Taj zakon odreduje da je u okolišu u ko- jetn živi 70% pripadnika narodne manjine manjinski jezik nastavni jezik: n školaina koje imaju u svojem okolišu od 30 do 70% pripadnika narodne manjine državni i ma¬ njinski jezik su nastavni jezici, a u škola- ma u čijem okolišu ima ispod 30% pripad¬ nika narodnih maiijina, manjinski jezik je neobavezan predmet. Škole su državne ili konfesionalne. Za hrvatske škole su imeno¬ vali posebnoga školskoga nadzornika, hr- vatskog slikara pro f esora Rolfa Klandusa koji je studirao u Zagrebu. Po austrijskoj statistici iz 1924 godine stanovali su Gradiščanski Hrvati u 240 se¬ la, a u 56 sela sačinjavali večinu. ponegd.ie čak i stopostotuo. Hrvati su bili 'razočarani, jer Austrija nije hrvatskotn jeziku dala nikakovu važ¬ nost u gradiščanskim srednjim, osobito u gradanskim i učiteljskim školaina. Tamo je cijela pouka samo tijeinačka. Kada je au- strijska politika iza srpnja 1936 dolazila sve više pod upliv naciotialističkih krugova. ljuba v izinedu Hrvata i Beča je donekie ohladila. Ove godine je Deutscher Schulve- rein Siidmark smatrao potrebnim da se sa svojim božičnicama baci i na hrvatske škole. Prošlog decembra je priredila ta borbena školska organizacija božičnice na 106 škola u Gradišču. Priključkom Austrije Njemačkoj položai se do sada iiiie izmijenio. J3. Na širokorn poiasu od slovenskoga Pre- komurja preko Šopronja do Bratislave a i s onu strar.u Dunava u Moravskoj žive u rastresenirn naseljima Hrvati. Ukupan nji¬ hov broj približava se 90.000. U Austriji (n Gradišču i Beču) živi ih oko 60.000, a skoro 30.000 Hrvata ostalo ih je još n Madžarsko). 15.000 Hrvata u Beču če se vrlo teško moči održ-ati, iako imaju svoje hrvatske svečenike a i jaku podruž- tiicu Hrvatskoga kulturnoga društva. ali nemaju niti jedne svoje "škole. Njšta boija nije sudbina zadnjih austrijskih Hrvata koii žive n tri na pol hrvatske opčirie, u Cimovu (Hofu), u Cundravi (Au) i u Ma- lištrofu (Manersdorf). Buduči da nemaju svojih svečenika, dostiči če ih sudbina onih 38 donjoaustrijskih opčiua medili Lajtom i Dunavom koje su bile več prije sredine prošloga vijeka ponijemčene. Bečki uad- biskupl nisu nikada imali pravog razuruije- vanja za narodne potrebe svojih hrvatskih vjernika. Drukčija je slika u Gradišču, gdje su Hrvati još pod madžarskom vlašču imali svoje svijesne svečenike i svoje hrvatske vjerske škole. Dtirski sornbatelski i vespri- mski biskupi bili su naklonjeni Hrvatirna. Dok u Donjoj Austriji i u Beču hrvatskog življa nestaje, u Gradišču Hrvati napredu- ju iako to službene statistike ne priznaju. Oni su zdrav i gospodarski jak elernenat. narodnosno svijestan i ponosan na svoje hrvatstvo. U njemačkim i madžarskim seli- ma nailaziš posvuda na hrvatske gostioni- čare. mlinare i trgovce; sedam največih gostionica je u Šopronju lirvatskih. Sa po- štovanjem moramo promatrati žilavi na- predak, mušku kulturmi i gospodarsko bor¬ im tili h rv atskih naseljenika koji su iz ne- kadašuje opustošeue turske krajine napra¬ vili vrt. Nekadanji seljaci iz vinorodnoga Srijema, bistri dalmatinski Zagorci, Ličani i nekadanji Uskoci iz Bosanske Krajine do- nijcli su u te krajeve ne samo slike s olta¬ ra svojih skromnih crkvica i svete knjige napisane glagolicom. več i svoju živopisnu narodna nošnja ,svoju pjesmu i svoj sla¬ venski optiniizam. loš ni danas nisu Nijern- dostigli kulturno svoje su- žitelje Hrvate. Medu Gradiščanskim Hrvatirna nema lenega ta. ui njemškutara ni madžarona. Zato se ne snujemo čuditi ako se djeca njemač- kih roditeiia. koii su se naselili u hrvatska sela polirvačuiu, kao što se prije pomadža- rivali. Zato nije ni čudno da njemački gra¬ diščanski tiednik nna inanje pretplatnika od »Hrvatskih Novina«. premda njemački tiednik uživa vladinu potporu koju »Hrvat¬ ske Novine« nemaju. Kulturni život Gradiščanskih Hrvata je vrlo živ'. Imaju bogatil vlastitu literatura u posebnem gradiščanskom hrvatskom tiar- iečju koje je postalo skupni izraz za kul¬ turna stremljenja svili Gradiščanskih Hiva- ta. premda ima skoro svako selo svoi po- sebati govor koji se razlikuje prema kiaui iz kojeg su se doselili pred 400 ^godina. I ako imamo na pr. u Gradišču uz čakavce „S I štokavce i kajkavce, a uz i.iekavce joS i ikavce i ekavce. Gradiščanski Hi vati su ČITAJTE „ISTRU“! PREPLAČUJTE SE NA „ISTRU“! ŠIRITE „ISTRU“! AUGUSTA ŠANTEL: SV. PETAR U ŠUMI — (Drvorez) BKUJ 14., 15. i 16. />! S T R A STR ANA It. ZGODOVINA LUŽIŠKIH SRBOV njih. Pri tem verjetno niso imeli niti močne zveze z ostalimi sorodnimi ple¬ meni, razpadajočimi na manjše srtcupi- ne, tako na družine, bratstva, ki so jih vodili načelniki (od 1. 828 se pojavlja že naslov knez). Včasih.pa so morda ven¬ darle sklenili večjo plemensko zvezo med seboj ali silnejšo politično oblast. Tako je bilo za časa Karla Velikega, ko je med Srbi postal veliki knez Miliduh, o katerem pravi kronika iz 1. 806, da je bil »rex superbus qui regnabat in Siur- bis« (mogočen kralj, ki je vladal Sr¬ bom), kar je dokaz, da je že tedaj na začetku srbske zgodovine obstojala več¬ ja srbska zveza, prav tako, kakor je ob¬ stojala v drugih polabskih plemenih. Celo še mnogo prej okoli 1. 630, torej še za Samovih časov, se spominja neki »Dervanus dux ex gente Surbiorum«, to¬ da o njem ne vemo ničesar crugega. Ni najmanjšega dvoma o tem, da moramo smatrati, da je k takim zvezam prišlo v dobah nevarnosti v času, ko so polabski Slovani in tudi Srbi prišli v stik s sovražnimi plemeni, ki so začeli prodirati k reki Šali ter preko nje na vzhod. To se je začelo po 1. 531, po pad¬ cu Durinkov, ko so Franki in Sasi raz¬ širjali svojo oblast do Šale in napadali Slovane za Salo. že v Samovem času so se vršili posamezni boji, čeprav se je zgodovinski boj polabskih Slovanov z Nemci, ki se je končal z iztrebljenjem skoraj vseh teh Slovanov, začel že za Karla Velikega: proti Srbom se je začel ta boj 1. 782, proti Lutičanom 1. 789. Ne¬ sloga med njimi je poraz še pospešila. Tako so bili Lutici premagani s pomoč¬ jo obodrskih »bratov« in so. tudi ’ Srbi po Miliduhovem padcu 1. 805-806 bili prisiljeni podleči. In tako so propadala tudi ostala plemena. Vzroki tako nagle¬ ga propada so bili — po Niederlu — naslednji: 1 neprikladnost terena — od¬ prte ravnine — za koncentrirano obrambo; 2 notranja nesloga; 3 kultur¬ na zrelost Nemcev; 4 vztrajanje pri po¬ ganski veri ter tudi nasprotovanje rim¬ ski Cerkvi, ki je bila pozneje največja zaveznica Nemcev, dočim Čehi ali Po¬ ljaki, ki so že v IX. in X. st. sprejeli krščanstvo, niso prišli z njo v tak kon¬ flikt. Po novih bojih, ki so jih od 1. 928 začeli saški vladarji proti Srbom, so bili Srbi pridruženi h kraljestvu Karla Ve¬ likega, s čemer je bilo že konec 10 stol. suženjstvo vseh Srbov zaključeno. — Krščanstvo je počasi in ne brez odpora napredovalo in z njim germanizacija, ki se je ob Labi izredno naglo širila. Nem¬ ški pritisk se je pojavil takoj pri pr¬ vem germanskem širjenju od zapada ter postavil prve nemške gradove, v kate¬ rih službo so stopali že od 10 stol. dalje slovanski plemiči. Nemški kolonisti so se valili na slovansko zemljo od 12 in 13 stol. ter so slovanski domačini postajali čim bolj odvisni: niso se smeli več na¬ seljevati v mestih, niti se v njih pečati z obrtjo, niso smeli stopati v cehe in ne med meščanske stanove; tako so posto¬ poma propadali in s tem tudi seveda iz¬ gubljali svoj jezik. V kraju nied Salo in Labo so bili Slovani še do konca 12 stol. zelo močni, toda v okolici Jutroboga so Nemci že v začetku 13 stol. prevladovali; 1. 1293 je bilo na Arnhaltskem pod smrtno kaznijo prepovedano govoriti pred sodiščem srbsko. 1. 1327 tudi v Al- penburgu v Lipskem. a v Cvikovu in Mišnl 1. 1423. Tako so n a koncu 15 stol. bili Slovani na zapadu od Labe že obso¬ jeni na smrt. Na vzhodu od Labe, torej v obeh da¬ našnjih Lužicah, je bilo nekaj bolje. Tukaj so tudi ustanavljali nemška me- TON SMERDEL: sta, zlasti v Dolnji Lužici, nemške cer¬ kve in samostane, toda ljudstvo samo je ostalo večinom slovansko, srbsko, ter si ohranilo svoje slovanske običaje, jezik in nošo. Nemška manjšina se je morala prilagoditi razmeram, graščaki in du¬ hovniki so se seznanili s slovanskim je¬ zikom. Predvsem pa je združitev Lužice s češko državo pomagala k ohranitvi naroda: en del Lužice je spadal pod češko že od 1. 1086, Budišin z okolico od 1. 1319, Zhof-elecko od 1. 1329, 1. 1348 se je pridružil Luban, a 1. 1369 za časa Karla IV. celo vsa Dolnja Lužica. S tem je bilo vsaj za daljši čas ustavljeno po¬ polno ponemčenje Lužice, kajti Karel IV, je v zlati buli 1. 1356 odločil, da naj se knezi in grofje uče srbščine, prav ta¬ ko kakor je 1. 1487 naročil mišenski Škot Jan duhovnikom. Tedaj so Lužičani smeli tudi prestopati v meščanski stan, postali so obrtniki in uradniki ter se narodno okrepili. Morda so tudi hu¬ sitski boji pomagali k oslabljenju nem¬ ške ekspanzivnosti, da si nemško na¬ predovanje ni moglo biti ustavljeno, zlasti ko je stopil na češki prestol 1. 1526 nemški kralj Ferdinand I., še manj pa po 1. 1637, ko je obojno Lužico od¬ stopil Ferdinand II. saškemu grofu Jo¬ hannu Georgu v dedni zakup. Ne mislim tu dalje govoriti o žalostni usodi Lužice, ki je večinoma znana. Do¬ bro je znano, da je od širokega ozemlja nekdanjih Srbov ostal le majhen otočič, na katerem sedaj stanuje zadnji osta¬ nek polabskih Slovanov, ki ne šteje več kod 130—150.000 ljudi (po lužiškem šte¬ tju iz 1. 1910) in to na obeh straneh Spreve med Lubnovem (Ltibbenau), Ka- lawou, Komorowem (Senftenberg), Ka- mjencem (Kammenz), Biskupicami (Bi- schofswerda), Lubiji (Lobau), Mužako- v/em na Nisi, Barščem (Forst) in Chote- buzom (Cottbur) ter okolica Budišina. Kljub temu obstoja upanje, da ne bo ohranjena samo narodnozavedna Gor¬ nja Lužica, temveč da se bo zbudila tu¬ di danes popolnoma ponižana Dolnja Lužica. To pa se more zgoditi samo s skupnim delom vseh lužiških Srbov, kar pa ni lahko delo, kajti Srbi so že iz vsega početka po jeziku ločeni v dva književna jezika, v gornjo in dolnjo lu- žiščino in dve pisavi (latinica in goti¬ ca), ter so razdeljeni tudi — kot posle¬ dica reformacije — v dve veri: večina je protestantov in le kakih 12,000 je ka¬ toličanov (ena desetina), in sicer za- padno in severnozapadno cd Budišina ter v par ostalih župnijah (Kulow v Prusiji). Končno po dunajskem kongre¬ su 1. 1815 pa so razdeljene Lužice tudi politično ter pripadata dve tretjini pod prusko vlado, ostala tretjina pa pod sa- ško vlado. Dolnja Lužica je vsa pod Prusijo, gornja pa deloma pod Prusijo, deloma pod Saško. In te posamezne po¬ krajine so zopet administrativno razde¬ ljene na okrajna glavarstva, in sicer ta¬ ko, da v nobenem primeru ne morejo Srbi tvoriti večine. Srbi so vodili in vodijo na vse strani obrambno borbo ter premagujejo neiz¬ merne težave. In kljub temu so si znali ohraniti svoj jezik, svoje navade in ve¬ činoma tudi svojo narodno nošo. Odlo¬ čilne važnosti pa je, da so si znali ustva¬ riti tudi relativno čisto in bogato knji¬ ževnost in upamo, da bodo v novih ev¬ ropskih razmerah in v novih razmerah v Nemčiji z novo močjo in delom mogli to svojo posebnost ohraniti in jo še okrepiti. Iz knjige: Dr. Josef Pata: Aus dem kulturellen Lehen der Lausitzer Serben ... Bautzen-Budišin 1930. BILJEŠKE Lužiski Srbi — Bu Budišin (Gornja Lužica pruska), Bo Borkov, Ch Chošcbuz (Dolnja Lužica pruska). V sredini poševno črtkano je Gornja Lužica pruska. Današnji lužiški Srbi so majhen ostanek bivše velike slovanske družine, k; se je oddelila pri selitvi iz zakarpat- ske skupne domovine od zapadne slo¬ vanske skupine in v kateri so se razvili polabsko-baltiški narodi, pa tudi Polja¬ ki in Čehoslovaki. Lužiški Srbi so obe¬ nem z drugimi zapadnimi Slovani prišli v svoje historično ozemlje z vzhoda. Dobe, ko so ti Slovani zasedali svoja se¬ danja mesta, ne moremo točno določiti, toda njihovo širjenje preko Labe in trajno naseljevanje postavljajo današ¬ nji arheologi s pomočjo drugih znanosti že v 2 in 4 st. po Kr. Usoda srbskega naroda je bila že od zgodovinskih dob združena z usodo osta¬ lih polabskih Slovanov. Središče stare¬ ga srbskega ozemlja je bilo med reko Salo in Fuldo. Tam je bilo pleme pra¬ vih Srbov (Sorbov), od njih na vzhod in zapad pa sorodna in z njim združe¬ na plemena, ki so s Srbi vred zavzema¬ la naslednja ozemlja: na vzhod od Ta- felfichte v Jezerskih gorah ob reki G-vizdi (Queis) k njenemu izlivu v Bo- bro pri mestu Sagan, ob potoku Bobre do izliva v Qdro pri Krosni (Krossen) ter dalje po Odri do Aurith nad Frank¬ furtom. Od tod je meja šla na zapad čez Fiirstemvald h Kopjeniku (Kope- nick) na Sprevi, dalje južno preko So- sne (Zossen), Želm (Baruth) k Dubni (Dahme) ter ob meji braniborsko-saško- anhaltski k izlivu Šale v Labo, odtod pa južno-zapadno čez Koblon (Kalbe), Po- pelov (Asčhersleben), Nordhausen na Helmu k Miihlhausenu ob gornji Un- struti in dalje čez gornjo Fuldo na Chy- žice (Kissingen) in Gorico (Garitz), dalje na Wasserlosen, Windscheim, Cholm (Kolmberg), Windshofen in po reki Vranici k izlivu Donave pri Donau- worthu. Preko Rezna pa je šla dalje ob obmejnih čeških gorah k severu k izlivu Kamenice v Labo, pa ob češki Kameni¬ ci in Češki Lipi preko Ješteda k Jablon- ci in Jezerskim goram. Ti Lužičani obe¬ nem z Milčani so tvorili tedaj poznejšo Lužico, ki obsega zemljo med Čehi na jugu, na vzhodu pa je meja reke Gvidze in Bobra, na severu Odra, južno od se¬ danjega Frankfurta, dalje na zapad do Spreve ter po Sprevi k ustju reke Go- lešine, odtod pa k izlivu črnega Halstro- va v Labo. Na zapad je meja Halstrov in njegov pritok Polznica. Na to ozemlje so se preselili praoče¬ tje naših Lužičanov in prinesli s seboj veselje do obdelovanja polja, do živino¬ reje in ribolova; obenem pa tudi prine¬ sli s seboj vojno izvežbanost, ki so jo dobili v vedni obrambi s sovražnimi in tujimi plemeni. Na tej zemlji so mirno živeli vsaj od 2 stol. po Kr., morda celo še v davnejšem času obenem s polab- sko-baltiškimi Slovani, posvečujoč se svojemu mirnemu življenju, da jih ni opazil ostali svet, ki do 6 stol. molči o III1 IIP l lllllllH 11II ■Ul lili P1.. I lllllllill IIIIIIIMi— vencev je torej baje nazadovalo skoraj na polovico stanja iz 1. 1910. Zadnje štetje se je vršilo 22 marca 1934. Izvedli sta se zopet dve važni spre¬ membi: jezikovna pripadnost se določa le še pri stalno v dotičnem kraju biva¬ jočem prebivalstvu (Wohnbevolkerung), obenem se pa spremeni tudi pojem je¬ zikovne pripadnosti. Komentar k štetju pravi namreč, da naj vsakdo prijavi pripadnost k jeziku, »deren Kulturkreis der Befragte sich zugehorig fiihlt«; ne gre torej več za ugotovitev objektivne jezikovne pripadnosti, ampak za su¬ bjektivno zavest pripadnosti h kultur¬ nemu krogu kakega jezika. Po rezulta¬ tih tega štetja naj bi bilo na Koroškem od 405.129 stalno bivajočih prebivalcev 376.930 Nemcev (93.1 pošto), 26.796 Slo¬ vencev (6.6 pošto) in 1403 pripadniki drugih narodov (0.3 pošto), število Slo¬ vencev naj bi torej padlo v enajstih le¬ tih za nad 10.000. Način izvedbe štetja je bil takšen, da so se Slovenci pritožili pri Društvu narodov. 1 BEZ KORENA Naš susret je bio u jednoj kavani punoj dima i čudnog osječanja da je svaki čovjek prepusten sebi u svom bežna dnom boki. Oko nas jg bila samo plima strasti i pijanstvo cula. Moje srce u lom trenutku ustreptalo je iznenada za prolječem i pianinom... 1 dok sam sebi postavio pitanje: — Zašto nijesi toliko veseo kao i drugi oko tebe? —• Po- gledao sam oko sebe po kavani i samo taj jedini pogled unio mi je u srce tugu. pa je prividna radost nestaia kroz zamagljene prozore na kojima se upravo tad odigravala iskonska borba svijetla i tame. Čeznje moje poletjele su n to plavo praskozorje. Poletje- le su i smrzle se kao plice selice ko je urane u prolječe. S ječa m se da me je pogled jedne djevoj- ke, koja se približila stolu gdje sam sjedio sa svojim poznanicima. svojom tugom pre¬ kinilo iz ovili misli. U lom trenutku nelko je u mom društvu rekao: »Ova je s Krasa!« Izmijenili smo nekoliko rijoči. J onda sam. djevojko, pogledao u ivoje oči u trenutku, kad te je oko pojasa obubvatio nelko drhta- vom rukom i pružio ti čašu vina. Pogledao sam te, pa sani ustao i krenit o prema, izlazu, dok je u mojim ušima šumio reski i raz- bludno pijani posmijeh gostijo u ra s poj asa- nom veselju... Olišao sam... Ipak sam po- pio tvoj u suzarna utopljeni pogled, pouio sam u svom srcu svil bijedu jedne čovječje duše i i. Jutro je bilo magleno i mrzli vjetar gla- dio me po užarenom licu. (J srcu je bilo ko u kliči u kojo.j je pogreb. Žurio sam u svoj unajmljeni stan. dok me je tvoj pogled pra¬ ho i ja sam mu otvorio srce svoje, a u me¬ ni se tad rodila jedna bezizrazna pjesnia o patnji i bolu, o čežnji i tuzi onih kojima presjekoše korenje njibovog biča sa bla.go- tvnrnom rodnem grudora — — — — — II PRED VJEČNOŠČU Lojze je cijelog života strpi ji vo orao u nudi da. če ga škrta kraška zemlja nahra¬ niti. U to je tvrdo vjerovao i nije poslušan hraču, koja su se na sve Strane svijeta raz- letjela za, novcem, pa mu govorila da pljune im. motiku i da napusli krš. On se ni.je nio- trao raslati sa svojom potleusicoin pokrive- nom slamom. Ostao je sam na liapuštenom ognjiahi j orao iz dana u dan. Orao je i gladovao. a prolječa i l.jeta su se redala. Prolječa u posinjehu kraškili mirisnih trava i nabujalih potoka, ljeta u žaru sitnog kla¬ sja. Sve je ovo tonulo u čudno tjeskobne planinske jeseni u kojima su zvijezde tako krupne... U tim jesenjim n očima .sjedio je Lojze obično pred kučom na panju, koji je j 0 š nje¬ gov pradjed posjekao u šumi j pred kuču dovukao. Tad bi nronio n misli i jasno do- življavao svu proživijenu bijedu svoga ži¬ vota.. . Zvijezde su krupne mirovalo nul njegovom glavom, dok je njegova duša uro- njavala u nerazrješiva pitanja: — Zašlo su mi žena i djeca pomrli? Zašlo je ogujište moje opusi jelo? — — Zašloo, Lože? — Hla¬ dni planinski nočni vjetar dolle je bistrin zrenik nad sablasnim planinama i u njego¬ vo] duši bivalo je sve tamni.je, a na li.Hu hladnije, pa je Lojze pogrbljen i umora n ulazio u svoja izmen, da prevede još jed nu mučnu noč... , I kad su prve bure i sniježne meča ve Lojza nal.jerale da sjedi od ra nog suniva k a uz ognjišic, on bi do kasno u noč uz ogan.i sjedio, dok su se misli malo po malo sa sječanjhna trnule u duši kao i žar debije smreke na ognjištu. Tad je mislio o pro- šlom ralu, o gladi i -mrli i nije se više bunio. Osječao je da ga snaga napušta. . Jednog zimskog dana pohodio ga je nje¬ gov drug iz vojske Jurij, kad je opazio da ga več dvije nedjelje nema u erkvi. U|«o Jurij u Lojzetovu izbicu i upilao starački: -— Lojze, lebi je sigurno sasvim slabo! — Da! — Želiš ii šlogod? — Eto! Bolestan sam, kako vidiš, dvije sedmice. Prije sam mogao i da uslanetn, ali od jučer ne inogu ni da mahnem iz kreveta. Tad je uzdahnuo od iznemoglosii i malo zastao. onda odmali grčeči usnice dodao: — Pitao si me što želim? ... Nije našla vio .. . Ušutio je ... Jurij je dolle zapalio vafru na ognjišlu i skubao nilijeko koje .je bio donio. Pokuša da nagovori Lojza, da se malo in J i jekom okrijepi, ali on mahnu rukom: — Ne ruogu! Gofovo je sve... Zar no vidiš ? ... Ja se ne bojim smrti. ... Nego prije si me pitao, da li nešlo želim?... — Da! Samo reci! Učinit ču štogod mo¬ gli, dragi Lojze! — Dobro! Opet je ušulio. Culo se u Izbici starčevo disanje i prigušeno pucketanje zapaljenih ,-nirekinih grančica. Jurij je zamišljeno ne¬ koliko puta ustao i potstaknuo vatru, da plamen ne priguši zelene smrekine gran- čice, onda- pogledao u prijatelja i sjeo na klupicu blizu ognjišta . .. Kako je bio kralkovidan, nije malo po- slije primijelio da ga Lojze rukom zove k sebi: — Jurij!... Jurij!... — zaječao je u hropcu Lojze. — Šta je? Šta je? — odgovorio je sta- rac, ustao i prišao krevetu ... Lojze je jedva skupio malo snage da mu progovori: — - Jurij, dragi Jurij, zovi mi svečenika! Jurij kimne glavom, ustane i trotno pre¬ korači prag kueice. Preeavši prag stane. Podupre se o štap i drhtavo prošapta: — Kako? Tko da ga iapovjedi? Svečenik je Talijan; ne zna on naš jezik, a druga je župa gdje je naš stari župnik dalekol.T. Ipak ode gegajnči se n župnikov stan. Don Sebastiano odmali krene. Pokušao je da razgovara sa Jurijem, ali je ovaj samo kliinao glavom i jedva jedvice suslizao ko¬ rak mladog svečenika. Udjoše n kučicu. Ju¬ rij i svečenik pridjoše krevetu. Lojze otvori oči. Tad mu se obrati svečenik: — Ecco! sono venuio!... Doda još nekoliko riječi namještajuči stolu, ali Lojze ga pogleda raz rogačenim očima, pa okrene glavu zidu i u dubokom uzdah« prošapta: — Bože! — L tom trenutku podignuta desna ruka opruži se na pokrivaču i prsi i -e zgrčiše u saku. Svečenik se obrati Juriju i samilosno izusti: — E morlo poverello!... — pa nastavi da moli... SPOMIN Kad se naijnen na puneilru i gjedain priko Vah: Egor gore pokrijene snigvn Oblake male: mi se čiiu da vidin Bonaču. Misečina l;alco zlato iula Pada priko mora i pida Od koga sc lunini ruje. Mir je. Sa pilule mula. Kade se more z kamikon jub>: Gradi se mojih, misli kola. Ona ima veliki, i irdi slupi, mn je prež Jundamenta i krova. JI V E I< AS ELA. STRANA 12. ISTRA BROJ 14., 15. J 16. J. JARD AS : UBORAK CEKINI (ČAKAVSKA PRIPOVIJEST) Lepi su pozimski dnevi. Konateč po bregeh zašal san i na Rošca, lih nad selon Marčelji. Na si kraji se z Rošac lepo vidi, utinut na Vela Vi ata i na Boduliju. Kad sunce seda na Učku parat je kako da va Gromičkeh Planinah, tatno pod Obruč, va Cvijah dvori gore. Ako se obrneš kuntro Klanoj vidiš pod Židovnje kunfin i dve ban¬ deri; našu i otiu od imperija, našeh sused. Kad je, za vreme Ilirije, va oveh krajeh Napoleon zapovedal storili su bili Francezi na Rošceh sohi i obesili jenega cigana aš da j’ bil Antonoven ukral virugi od voza. Zato i danas neki Rošca zovu Sohi. Na sude se j’ cigan skuževal da ni vi¬ rugi, ukral, lego našal. Ta škuža mu ni pul Francezi niš valjala. Po ordine kapitana kljical je župan Tone Matijašev, da ne sme nijedan niš nač, aš i on kibi ča našal če kljenbesat na soheh. Francezi su takov red bili storili i strah va ljudi zabili, da ne bi bil za vas svet ni¬ jedan pobral na ceste da ča najde. Nije- nenu ni šabil ni ključ va vrateh. Još ni landravac, ki su pasevali z Reki va Trst, se nisu ljudi bali. Malo j' talilo da se ni na soheh zacin- buljal ' barba M'ho, a bil je baš dobar i pravičan čovek. Dobar va družine i nikad boljega va sušeščine. Miha j' bil onako nekako štud čovek. Pul sakega dela sej znal inžinjat. On ie govoril da tu trebe zemliu z dolca na vinč s pranki va vagoničeh zgoru vuč, a ne na hite va koše na lehu nosit. Kad je ugljeve va gore pod Snežnik palil, ordinal je Šen- diku jene železne kanelice da te mu bit kod dimi na kope. I tako zavinovekon su mu bile po glave nekakove šegavarije i novotarije. Jedanput o pozime predeleva! ie Miha neku prezid. Kad je s’ hrasnicun znel jenu skril našal ie pod njun jedan dreveni ubo- rak. Na obe strani j’ bil zadniven. a težak ko da bi železni. S’ koseričen je znel jeno dno i tot je uborak pun zlateh cekini. Miha j’ vas pre- trnul i odrvenel kad je to zagljedal. On je valje na ješer prišal pak je ti beči malo ugljedal i sam sobun govoril; »Bože moj dragi, ki ji to nejde nekada tu zazidal. To j' moral storit neki od našega roda. Ki če znat, morda i' to zazidal pokojni barba Ive? Stari Matok. vavek poveda da j' bil barba Ive čuda zlata z Lešandrije i Cari¬ grada prnesal, pak da se nikad ne zna trga ni truske temu zlatu. Da j to ki tuji zakopal več bi to zdavni bili našli rečki ježovitari, aš oni vavek po umeikeh neč štavra.iu i beči išču — Miha j’ bil na čude ča če storit. Znal je da se ne sme niš nač. Se j' s pod klobuka pogl.iedal na Rošca. Bura i' puhliala i pra- zari špag na soheh cinbuljala. Za sen ten mu se ni dalo to zlato pustit. Znal je da ni to nijedan zgubil i da ni to ničigovo. To mora bit po pravice samo njigovo, aš je jal va praven svojen posese ki j’ od vavek njih. Ako bi pak to nesal kapitanu još bi ga tatno mogli optatat. a! pak reč da i' na ceste našal. Vrag ie to po kanci- lerijah hodit i z gospodun posla imet. Stari .M i halj i Mate Andrejev vavek deju da ki z gospodun črešnje zoblje da mu repi ustanu. Još ie Miha malo pomešal va cekineh, pak je otel uborak nazad zadnit i va kakov štrned hranit Ma kod na dešpet prišla i’ 7 . drugun rušnjun žena mu Mare. Rekal ie sam sobun- Baš te j' jezero vraži moralo jušto sad prnest. — Kad je Mare videla pul kakovega posla j' Miha. a kad je on z uborkon srznul ce¬ kini su ju zableščeli, kodabi njoj neki zr¬ calo v' oče uprl, pak je rekla: »Za liubav Božju Miho! Ča j’ to Miho?« Žela j' va prgešič i spesti va pest pre- hičevala. i rekla: »To su. tako ja zdrava, ko da bi ne- kakovi beči. Neč takovo j’ prnesal Mate Katič-Kovačev z Benec. i Arap Fradeličev 7. Kaira. Miho najbolje če bit da mi to pu¬ stimo po bande. Stavi to nazad kade i' bilo. Z beči i’ — potari ga sveti Križ — vrag zmešan. Nedjel.iu j' pul Viški, pop Jure predikal da bi lagl.ie kamela skroz jglene uše leg bogataš va diku nebesku. A cul si i kljič pak znaš da se niš ne sme nač. Miho. pazi se Miliol Viš odovde se sobi vide na Rošceh!« Miha j’ uborak nazad zaprl. Stavji ga j' va piezid i s kanienen obložil, pak ie rikal: »To j' tu bilo ki zna kulika leta i tu neka je do Božje volji.« Mare i’ ontrat znela, z oprčalnega, koša zdelicu celega konpira, slane ribi i barii- čicu vina Dak ie rekla: — Sad listo iij dokle ti se ne ostudi. Miho i’ govoril da nima pravega petida, aš da ga i’ još sinoč konpirifažol napuh- nul. A bomiča i’ liital se cel konpir v’ usta a ribi i’ gutal za sun kostun. Smiron ie neč sam sobun niurgal i petinah Mare i tento.ea suholiva koš. lomila i govorila: — Miha ne žvergai zavinovek amen. kod Frani na Jurko, če ti najzad presest ako buš tuliko titulah Kad se i’ Mare spravljala doma. Miha nioi ie zatracal da če njoj zaiik odrezat, aka bude koi ženskoi ča podrisnula za cekini. Ona j’ obečala da neče. Miha ni sejeno va njoj veri imal, aš ono ča Mare zna ko da bi breku na rep privezal. Ona ne bi bila nijene stvari zatršutila magari da j’ valje čoveku za glavu. Kad ie najzada Mare odašla. počel ie Miha sam sobun računat ča bi storil, da mu zlato ustane, i da gospoščina niš ne dozna. On je bil provrčan čovek. pak je valje znal ča če. Znel ie listo uborak z gromači, zamotal ga j’ va pooelnjak i stavil va koš. Oprtil se j' i šal je obač labori i zanki. Na labo- ri i' tiči lovil, največ dršči i brinjavki, a na zanki zeci. Za sreču .i’ valje va ienoj zan¬ ke znel jenega zeca. Vica Studenika j’ šla z Reki pak kad je videla da j’ Miha zeca ulovil rekla mu j’: — Barba Miha, morda bite i lesicu ulo¬ vili. Čera mi i’ žela jenu'lepu kokosu nai- boliu nosicu. Va Studenoi več neniorento ni živet pred ten smradom — Baš nesem va Griže. — rekal je Mi¬ ha. — železa podleč aš san našal lesič.iu iainu. Lego znaš ta naruga se rada na ribu ulovi. Morda neseš z Reki ribi pak biš mi kad ie le. dala jenu za v' železa. — Ju mane. barba Miha, — rekla ie Vica, — nesen baš lepi osliči, županu Ma- tesine. Odgrnite, obrus na košare, ribi su lih pul vrh pak zamite, kad ie za takovu stvar, kuliko van rabi. Miha i’ zel jenega osliča od jeno pol funta. Vica i’ zavila Studenu. hvaleč Mihe i moleč mu za zdravlie. Miha j’ pak pod Šternički Breg v' jamu uborak hranil, pak ie šal na Čmaž. Va Čmažev kalič je stavil zeca. Zadnje nogi mu j’ zamastil va blato a glava i’ štrčela van. Na iedan grmič stavil je mej rogi malo maha kod njazlo od ščiki i nu- tar ,ie stavil osliča. Glava j’ bila v’ njazle a rep je preko visel. Kad je Miha to se finih rekal ie sam sobun — Ja tako je; ki v' jamu leti se maha lovi — i šal je brzo nazad. Kad ie sopeta počel prezid raskapat kanu! ie v Reke polne hitih pak ie šal Miha doma na obed. Z’ obedon ie Miho rekal: — Mare neka ženske pašče blago obre- dit. Neč se mezdri po nebe i nekakovi ianj- čiči se delaiu pak bi moglo nevreme zar vrnut. Poč nan ie malo veja iskat na Čmaž i ča uogan.i. Miha j’ brzo kola paričal i kravi za¬ pregah Mare j’ na njega zijala: — Ki ti zlodej ie danas da tako za ten delon haptiš. Ne uževaš bit ta nagli. Ča ne znaš da j’ trebe prvo kravi napojit. Miho ni otel ni čut ča Mare petina i čanpa. leg ie s palicun od korbača pred kravani na tloh križ storil, da nj-in ka žen¬ ska roki ne da, aš bi mleko zgubile i oošinul ie kravi. Puten su kravi silile na saki kalič pit ma Miha iih ni nikako pustil na vodu. Kad su prišli na čmaž Miha i’ spregal kravi nak su zaieno tekle na kalič. S pr- vetni nogami su va vodu zašle i se na nos puhale, kako su za sun željun pile. Okol njih su se na vode oni koionbari delali i zadevali va onega zeca. kega i’ Miha ju¬ tro va kalič stavil. Bilo i’ reč kako da se zec zdiže i spušča. Miha i' počel sakomantit i Maretu zvat: — Mare teci videt zec se kupa. Mare i’ pritekla počela se j’ čudit i rekla: — Miho pak ča žbališ, kod žaba v' jaia. leg zgrabi jenu sten i hiti va niega. Al češ mu morda soli na rep klast. Miho je popal jedan babulj i zadel je zeca. Z grabljami ga j’ potegnul z vodi i rekal: — Viš kod je velik. Od koži če mi Pavlič baretu storit. Kravi su pustili neka konate a oni su šli veje grabit i v' lancuni nakladat. Miho i’ šal da če iedan leščič odrezat za trtu uvit i štrami malo bolje pripet. Sopet ie počel sakomantit: — Teci brzo Mare još jeno čudo videt! Kad ie Mare pritekla pokazal njoj je ribu na grmiče. Ona i’ zabljena v’ ribu gliedala i otela j’ skopnet od čuda. pak ie rekla: — Bog me šental, ako san još videla ribu na grmiče. Bi ti se valje greh smutil kamo i’ šla njazlo delat. Miha i’ rekal: — Šegavo blago. Laznul ie z jenun mljavicun po kite i oslič ie pal na travu. Mare ga i’ digla i rekla: — Baš je lep oslič. Od obeda j' palenti ustalo. ov oslič i vrčičac vina pak če ti bit dobra večera. Barba Zvane Kosov va¬ vek reče da muškernu mora bit riba. Miha i’ bival na dele dosta časan i pa- čuhast. Najvolel ie neč protat, pak su mu i govorili — proto krpica — ma onda i’ za se moči veje grabil. Brzo su voz nalo¬ žili. zapregli kravi i šli doma. Kad ie Mare drugi dan na Šterne vodu kalala ni mogla od manje leg je povedala kume Zvanke Andrejevoi. da i’ Miho našal uborak cekini. Ona j’ Marete obečala da neče nijenoi ženskoi povedet. a još doma reduč povedela j’ tele Jelcte. Ona j’ valje povedela tete Lucete. I tako kuma i rekla tete^ teta kume. obedve strine pak ie prej- noči so selo gučelo da i’ barba Miha. Gržan čuda beči našal. Jože Konjar je re¬ kal da i’ Miha našal na ceste vreču beči. Andre Capila ie rekal da j’ videl, kad su Miha i Zvanina Lučin skopali va Repičšeh tri barili zlata i bretitu srebra. I tako, kako ie več va šele, neki j’ re¬ kal ovo. neki ono. saki j’ malo priložjl. pak ie najzad i francesko.i komande v’ uše prišlo. Drugi dan okol južinske dobi, ženske su se paričevaie kafe pit a Mihe j’ bil kon¬ pir pečen. Otel je poč vrčičac vina otočit, tot pridu va kuču: iedan soldatina grana- ter. župan. Tone Matijašev. i sudac Jo- žina Suša-Jurajev. Mihu j’ valje mrzli^pot nrosul. aš ie suminjal poč su prišli. Zen- sken ie kafe presela. one su se još iače prestrašile. Miha i' le valje nase prišal pak ie ljuden dal katridi da malo sedu. Sudac ie rekal da moru casak, ma čuda ne. Da tijin je poč valje ča. a i Miho i Mare da moraju š njimi aš da jih neč ka¬ pitan zove. Miha ie rekal: — Na slavu Božju. gospoščine se ni urtevat. Ukrali nismo niš, storili nismo niš, pak neče bit pržuna ni nikakove ka- štigi. Lego ne remo tako ča, čete jedanput pit, a ja i Mare čemo ča tentoga nase liitit. Nenioren poč va zavojceh pred go¬ spodu. Prnesal ie goliču naiboljega vina. Gra- nater se i’ najbolje golice držah Mare i’ nočela cmihat, a Miha njoj je podmučeč rekal: — Bilo ti prež tega bit. Da biš bila samo zaiik orejila ne Bog daj. Kad ie golica car puti okolo šla rekal ie župan sucu: — Kume. ja ga več čujen, a i poč je ča. da nas preveč ne čekaiu. Mare i’ va kancileriie drhtala kod to- nolova veja. Ona ni još nikada bila na ni- kakoven sude. Se njoj se j’ nekako svet vrtel. Na zide i’ visela figura na koi je bil cesar Napoleon. Ona j' mislela. da j’ va n ju oče uprl i da če, sad na, neč na niu zazijat. Bilo i' malo strah i Mihota. ma on se i’ onako va se zel i koražno se držal. Kapitan je najprva Mihota pital kako se zove. Mare i' tiho rekla: — Miha ne poveda.i kako ti j’ ime. — Sejeno su to si culi i nasmeli se. Mihu su počeli zajeno za cekini zvedat i na se viie motat, da bi ča ž njega zvin- drili. Mihe i' bil nekako vreda strah pasal pak se i' onako va se zel i vavek jenu Dilii: — Ja nis još svoj živedan niš našal, ni neznan za tiikakovo zlato ni za uborak. lego za onega va ken muku držimo i za onega v’ Rečine na kega. knez malinar, ubere muku za plaču kad nan samelje bre¬ me frmenti al šenice. Ja ni ne znan kakovi su cekini. Od Bele nedelji nisan ni cvan- ciki videl. Niman ni patakuna za paket tabaka. Neka vide gospodine. znel ie spod cinturina tnošnu od praščega mihura, ni prašiča tabaka niman ni za fajfu ni za čiku. Morda imaju on kakov mokulič od cigara bi mi bilo za čiku, aš ja. da mi proste, prež te nesnagi od čiki ne moren nikako bit. Kapitan ie va sebe pomislel da ni tre- beda Miha niš kriv kad je tako koražan i očit. Sejeno ga ni valje pustil leg niu i’ reka! da neka niš ne zavija, da j’ najbolje ako drito po istine povede pak da če bit čuda manij kaštig. Tajit da ni sejena koristi, kad ie Mare cekini videla i žen- sken povedala. — Mare sama ne zna ča govori, — re¬ kal ie Miha, — ona ni vragu tega cekina nikad ni videla. Njoj sako malo neč, ne budi promenjeno ko da bi va glavu trupi. Tr te to gospodine i sami videt da ni na sen šeste. Mare ni ioš bila pravo na se prišla kad su iu počeli zvedat. Kapitan njoj je za¬ tracal da mora se po pravice povedet i najprvo reč kad je to bilo ča su delali i kade su bili. Ona se ie tresla kod prut i rekla: — To i’ bilo on dan kad smo ulovili zeca va kaliče, a ribu na grmiče. — Mare d rita budite. To ni tako bilo — rekal je jedan primotelent — ča bi delal zec va kaliče. a riba na grmiče. — Zec se i’ ku- pal se i’ gore skakal, rekla j’ Mare. a riba j’ na grmiče njazlo delala. Bil je baš lep oslič. Ja san dobro zapoštala, aš je jušto on večer otel gospodina kapitana. Bog nas ocuvai. vrag zet. Kapitan je pogl.iedal telenta i srzenta. nasmelinuli su se pak ie rekal Marete da neka re doma kafe pit, aš su zaspravlie misleli. kako god ie Miha rekah da ni Mare pul takoveli besed na sen šeste. Mare j’ šla valje ča, bogda su njoj rekli. Mihe su se oče kresile od veselja, da i' to tako liso pasalo. Kapitan mu i’ dal verljin. Miha i’ z verljina stegnul slamicu. za pasa i znel ognjilo, kreniih i gubu nažgal ie verliin. Za sun želiun ie zapušil i rekal: Gospodine kad su tako dobri ja bin DREVNA PJESMA SLIJEPOGA GUSLARA Sudba svijeta u Božjo) je ruti, Sudba tvoja u tvojoj je vlasti: Boga svog u samom sebi trasi- Tu l’ Ga nadeš, svuda češ Ga nači, Tu l’ Ga nemaš. tebi spasn nema. Bogu Božje, čaru carsko podaj, Tude poštui, a svojim se divi, — Zcpovjest je Božja svim i svakom ; Savjest slušaj. pa se dobra nada). Ne slušaš U. najgore oieku). Ko se riješi da prkosi Boga. Život svoj da, nesavjesno vodi. Zgazit če ga, Icoji streme pravdi, Smrvit če ga. koji. teže Bogu I : ako biva. otkad ima ljudi. Tako bit če, dok ih bude bilo: Čista savjest mjerilo je pravde. Pravda od svih sila je najjača. Sad il' poslije. pravda slavlje slavi. Pravda ljudska pristrasna je cesto. Pravda Božja nepristrasna vječno; Ljudskom sudu možeš i umači, Božjem sudu ne mpžeš uteči: Ljudska pravda šlo propusli, zgriješi. Božja pravda sve uravnoteži. Ravnoteža osnov Božjeg reda. Cilj je pravde, istine. slobode. Isvan nje je pako zla i mraka, Povod gnjevu Gospoda nam Boga. Dobro l’ činiš, još češ bolje steči, Zlo li vadiš, gore če te snači. Sve šlo više daješ, više primaš. Sve što više otmeš, manje imaš, — To je zakon vječne ravnoteie, Vjera sveta kosovskih junaka. Dobra djela molitva su Bogu, Dobra djela, a ne prazne riječi. Zla i nerad priklonjenje paklu. Žrtve tvoje uzdižu te k spasu, Pljačke tvoje u bezdan te vuku: Lako li je survati se dolje, Teško li je uzdiči se gore. U računu svome završnome Povjerilac budi. a ne dužnik: Višak dobrih djela napredak je. Polet, trajan mir i blagostanje, Višak djela zlih je uzrok bijedi, Nespokojstvu, pobuni i ralu. Pravo tvoje dužnošču se mjeri, Van te mjere zločin i izdajstvo; Nesebičnost izvor vječnog blaga, Sebičnost je siromaštvo vječno. Čista savjest svestrano bogatstvo. Čista, savjest to je raj nebeški, To je sreča ljudi dobre volje, Črna savjest, to je pako črni. Umjerenost- ti je izvor zdravijo, Bolest tvoja nemanje je mjere; Skromnost ti je časna veličina, Niskost sramna u visokom letu; Snaga tvoja u istini leži, Slabost tvoja posljedica laži; Sloboda ti u vrlina snazi, Ropstvo tvoje u poroka sili; Hrabrost, smjelost u tvom su poštenju. Kukavičluk u podlaštvu tvomu; Čestitost ti blagoslov donosi, Tebi, djeci, cijelom tvorne domu, A nitkovluk donosi prokletstvo Kako tebi, tako i tvom rodu. Tvoja Ijubav mudrosti je vrelo, Mržnja tvoja uma pomračenje. Kad je mržnja kči ljubavi čiste, A njen otac opče patnje jecaj, Kad je mržnja Božjeg gnjeva izraz Ili Božjeg Providenja oblik. Kad je zahtjev vječnoga napretka Ili Suda Božjeg naredenje Ili Pravde Božje izvršenje, Tad je mržnja osvetnica ljuta, Sila divlja, krvava i strašna, Što no laži, ropstvo i nepravde Ruši. krši, satire i gazi, Pravdi Božjoj, istini, slobodi Smetnje ništi, pobjedu donosi. Bogu Božje, čaru carsko podaj, Tude poštuj, a svojim se diči. Savjest slušaj, pa se ne boj nikog, Ne slušaš li. boj se šušnja svakog. Boga_ svog u samom sebi traži: Tti V Ga nadeš, svuda češ Ga nači, Tu V Ga nemaš, tebi spasa nema. Sudba. sveta, u Božjoj je ruti, Sudbe tvoje sam si h gospodar: Biraj sudbu — bolju ili gora, Biraj put tvoj — strmi ili ravni. Biraj život — časni ili. sramni. Na volji ti — leži ili lakši: Na muci se poznaju junači' DR IVO MOGOROVIČ rad da me više puti pozovu, a komač je čekal da gre van. aš drugačije neču več tako vreda verljin pušit. Gospoda su se nasmeh, a Miha j' šal veselo van. Po šele i' šal štimano pušeč. Za uhon ie nosil slamicu od verljina. Od Midroka J zišal Stipič Gromički z mehom čudno Dogliedal Mihu i rekal: — Barba Miho. sigurno se neki tarno dole ženi kad vi pušite verljin. Miha i' rekal: — Zlodei se i' ženil Stipič zlodej. Da si ti bil tamo biš ioš večeras na Rošceh visel. O mlade lete. nejde okol Vaznia, znel ie Miha z jami uborak cekini. Kupi! ie voli nak ie voževal v Reku na škverti iarboli i bordunali. Va gore ie' zel paleriiu nak >e našal dve kumpaniie paleri- Susedon ken je rabilo beči za va goru poč. prehiti! niin ie do Bele nedelji i zarezal ie na ro¬ vaš. Uborak cekini pomogal jeMihu i čuda drugeh ljudi BROJ 14, 15. i 16 -»ISTRA« STRANA 13. GLAGOLJICA U TRSTU cijelo imanje otišlo na dražbu. Ali su same cesarske vlasti imale ipak, kaže ljetopisac, nekog obzira, pa su pustile sinovima Giambattisti i Petru, da ot- kupe cijeli razrušeni posjed, tako da su izgradili na novo kuču i bili u sta¬ nju, da dadu urezati u zid mnogo spo- menuti glagolski natpis. Kako se vidi iz ovoga razlaganja, ne može natpis nikako poticati iz god. 1448., kako bi to htio Tribel. Mnogo je vjerojatniji stoga datum 1498., koji se oslanja ria bnjjnom značaju slova »zade«. Ali ostaje ipak poteškoča, kako da se čita prvi broj natpisa, dali 2163., kako to hoče Tribel, da li 2213., kako bi odbijajuči godinu postanka Trsta (715 pr. Kr.) odgovaralo god. 1498. O Giambattistovoj svadji s dekanom katedrale sv. Justa nema kod Tribela nikakva podatka. Ali se za njegova brata Petra zna, da je bio prijek i da- pače opasan čovjek, pa se pričalo, kako je u svadji ubio nekoga Bitina Tomiču, što mu ni j e stajalo na putu, da bude izabran za proveditura trščanske Opči¬ ne. Ali kao da je s godinr.ma dosta opao u svom značaju. Jer dok mu je prva žena bila iz dobre kuče, tako da je njegov sin Krsto, rodjen god. 1494., postao gradskim vlastelinom, druga mu je žena, Bianca della Motta, bila kči običnog ribara. Posljednji član te poro- dice bio je Lazar de Monticolis ili, kako su ih češče zvali, Cancellieri. Poslije god. 1540. ne spominju se Monticoli više. Predmetni glagolski natpis, koji je sa- čuvan u trščanskom lapidariju. niie bio nepoznat našem svijetu u Trstu. Kuča Je naime, premda u starom gradu, bila dosta značajna i na vidnom položaju. Ali je medju našim ljudima u Trstu bilo tajnog dogovora, da se o torne ni¬ sta ne piše od straha, da ne bi Talij ani otstranili taj natpis. Da je Krstu de Monticolis jezik trščanske okoline bio dobro poznat, o torne nema ni najma- nje sumnje. Inače se ne bi dalo zami¬ sliti, da je toliko tih godina stajao na čelu tamošnjeg seljačkog cvijeta u bor¬ bi protiv Venecije. Zanimljivo je me¬ ri j utim, da rivalitet izmed ju istočne i zapadne jadranske obale nije bio ogra- ničen na Dalmaciju, nego da je išao sve do Trsta. Jedino su mletačke na- seobine u Istri, izmedju njih osobito Piran i Kopor, današnja Capodristria, a bizantijska Justinopolis, stajale čvr¬ sto uz Veneciju, koja im je dopuštala, da imaju svoja solila i da trguju iz- ravno s inozemstvom. Razlika izmedju ovih istarskih gradova i Trsta može se primjetiti donekle još danas, ali je bila veoma jako izražena u vanjskom izgle- du stanovništva, u nošnji i u samom govoru. Trščani nisu naime sve do Na¬ poleonova vremena govorili mletačkim dijalektom, kao što govore danas, nego je njihov jezik bio dosta sličan dalma- tinskom, kako je to u običaju u našim primorskim gradovima, najduže na Kr¬ ku. Dapače se za Trst moglo reči, da je sačinjavao dijalektalnu sponu izme¬ dju romanskog jezika Dalmacije, Furla¬ nije i dijalekta Retoromana u alpin¬ skim predjelima Karnije, Kadora i Graubundena. GLAGOLSKI NATPIS U TRSTU — SUKA IZ KNJIGE »UNA PASSEGGIATA STORICA PER TRIESTE« ___ LOJZE DOLENC: TRŽAŠKI SLOVENCI PO UVEDBI DUALIZMA (ODLOMEK IZ RAZPRAVE: »SLOVENSKO POLITIČNO ČASOPISJE V TRSTU«. NAGRAJENE S SVETOSAVSKO NAGRADO PRIMORSKEGA AKADEMSKEGA STA¬ REŠINSTVA) U broju 6 od 11 veljače o. g. bili sveuč. prof. g. dr. Ante Dabino- smo iz »Obzora« prenijeli članak vica »Glagoljaški natpis u Trstu«. U br. 56 od 10 ožujka vrača se po¬ novno »Obzar« na tu temu, p. „ pre- nosimo i taj članak buduči da je ovaj drugi članak nastavak prvoga i da je izazvan interesom što ga je prvi članak pobudio. Bilješka objelodanjena u »Obzoru« od 3. pr. mj. o nekom giagoljskom n a,pišu u Trstu izazvala je pažnju onih ovda- šnjih krugova, koji se nalaze ješ uvi- jek u vezi s Trstom i uopče s krajevima današnje Italije, gdje je nastanjeno na- šeg svijeta. Ovcm prilikom je utvrdje- no, da se vjerna reprodukcija cijelog natpisa nalazi u knjiži Antonija Tri¬ bela »Una passegginta store«, per Trieste« na str. 257. Knjiga je izašla več god. 1886. Za Tribela je mješavina glagolskih, židovskih i grčkih slova u drugom retku natpL~a, ispod izreke »ro- tat omne fatum«, svr.kako glagoijski tekst, pa on stoga tvrdi, tla ga do sada nitko nije umio ili htio pročitati (iseri- zione glagolitica che nessuno pote o voli e mai decifrare). I u pitanju da- tiranja natpisa ima Tribel svoje mišlje¬ nje. Za njega se glagoijski zna’*, izme- ju IIM i LXII ima tumačiti kao broj jedan, tako da bi se natpis imao da čita god. 2163 od postanita Trsta. I buduči da je Trst osnovan, kako se mislilo, god 715 prije Krista, odgovarala bi god. 2163. od postanka grada godini 1448. od rodjsnja Kristova. Na kuči je zbilja malo dalje urezan broz 1448. No u gia¬ goljskom nntpisu nalazi se «salut. MCCCC«, zatim slovo »zade« deveto u židovskom alfabetu, i napokon VID h« dakle značilo godinu' 1498. Ovo bi bila godina, kada je kuča na novo po- dignuta ili proširena, ista godina kada je njezin vlasnik, kanonik Giambatt'- sta de Monticolis premješten u Ljub- ljanu. O njemu i o njegovim pretcima ima Tribel nekoliko poj edinosti, koje se tiču doduše trščanske mjesne povijesti, ali koje imaju dosta značajnu vezu s borbama izmedju Sigismunda Luksem- burškog i Venecije radi Dalmacije. Porodica de Monticolis se spominje, tvrdi Tribel, več god. 1335. Giovanni de Monticolis bio je naime vikar oglejslf.og patri j ar ha. Kasni j e su Monticoli igTali ulogu tokom ratovanja Sigismunda s Venecijom god. 1411. Mletački saveznici bijahu onda austrijoki vojvode Ernest i Fridrik. Taj je mletački savez bio oduran ne samo Trščanima, koji su u Mlečanima vid jeli svoje zaklete nepri- jatelje, nego i stanovnicima trščanske okoline i visoke Istre, koji su bili Slo¬ venci i Hrvati. Kada su naime Mlečani utvrdUi Udine (Videm), došlo je do otvorene bune protiv Austrije. Buntov- nici su zauzeli Muhov grad (Mocco) i htjeli su svakako, ria dodju pod Vlast Ljubljane. Ovom je prilikom poslan u Trst, da umiri duhove, Petar de Monti¬ colis iz Sassnola blizu Modene, koji je, •kako se čini, zbilj a imao uspjeha, pa je vršio u dva povratka, od 1420. do 1425. i od 1426. do 1428. god. službu gradskog kancelara u Trstu. Od toga vremena je dodan uz porodično ime de Monticolis naziv Cancellieri. Seljačka buna nije medjutim bila sa- svim bez uspjeha, j er su tom prilikom, kaže Tribel, neki krajevi podredjeni vlastima u Ljubljani. Monticoli je me¬ djutim došao do novaca: god. 1448. sa- gradi on na najotmjenijem mjestu sta¬ rega Trsta, oslonjenu na staru rlmsku zidinu, stojnu kuču, uz koju bijahu vočnjak i vrt. žena mu bijaše neka Lu¬ cija de Cergna, pa je od nje imao sed¬ mero d ječe. Najviše se od njih istakao Krsto, koji je ne samo bio gradski no¬ tar u kaznenim "tvarima (pubblico notaio al banco dei malefizi) nego i valjan ratnik, kao što je to dokazao, kada je na čelu seljaka iz trščanske okoline potukao Mlečane i dapače ubio njihova četovodju (contestabile). Da se osveti Trščanima, Republika je otpre- mila protiv njih vojsku od 20.000 bora- ca, koja je podsjedala Trst od 4. srpnja do 10 studenoga 1463. god. Onda je na¬ ime pošlo za rukom Trščanima pomoču seljačkih četa i austrijskih pomočnih odreda, da potisnu Mlečane do blizu Doline. Rat bi dalje trajao, toliko je ogorčenje bilo s jedne i s druge strane, da se nije metnuo po srijedi papa Pio H., koji je kao Enea Silvio Picolomini bio neko vrijeme trščanski biskup. Izme¬ dju gradske posade na čelu koje je sta¬ jao Krsto de Monticolis, i zapovjednika rijemačkih pomočnih četa došlo je od- mah iz toga do teških razmirica, koje potsječaju na razmirice izmedju nje- maekih četa i odreda kod nas tokom turske opasnosti. Nijemci su naprosto navalili na grad i opljačkali su se teme¬ lja kuču de Monticolis. Što su tu našli bogatstva, pripovijeda savremeni ljeto¬ pisac, prelazi svako opisivanje. Tu jebilo dragoejena pokučtva, raskošnih nosiva, bakrenog i kositrenog posudja, 200 vr- čeva vina, ulja i žita u izobilju. Sam je Krsto de Monticolis ubijen 14. kolovoza 1464. braneči svoju kuču od Nijemaca. Sinovi njegovi su pokušali da se obrate sudu, ali su bili lose sreče, tako da je Od uveljavanja dualizma dalje so imeli tržaški Slovenci več časopisov. Od 1867 do 1869 je izhajal v Trstu dvakrat na mesec političen list »Primorec«, ki ga je urejeval V. Raič; od 1869 do 1870 je pa izhajal tudi dvakrat na mesec prav tako političen list »Jadranska zarja«, ki ga je urejeval Mar- telanc. Od teh dveh listov nimamo v Ljub¬ ljani nobenega izvoda. »Primorec«, ki je nehal izhajati 1869, je bil 1871 obnovljen. Začel je izhajati 1 ja¬ nuarja in je imel podnaslov: političen in podučiven list. Izhajal je dvakrat na me¬ sec, in sicer vsako prvo in tretjo nedeljo v mesecu. Lastnik in odgovoren urednik je bil V. Raič, tiskala pa je list tiskarna Rup¬ nik in drug v Trstu. Izšlo je 20 številk. Program lista, objavljen v prvi številki, pravi, da bo list vedno čvrst odmev jav¬ nega mnenja v tržaški okolici; da bo od¬ kritosrčno in brez zlobnih namenov, grajal vse napake, ki ovirajo narodni napredek; da bo vedel ceniti vsako dejanje za slo¬ venske interese, ki je vredno priznanja. Dalje piše, da bo »Primorec« v vednem stiku s slovanskimi brati in da se bo ne¬ ustrašno boril za jugoslovanski program. Važnejše zunanje zadeve bo prinašal, koli¬ kor mu bo prostor dovoljeval. Svoj program je list točno izvajal. Os¬ tro je napadal Italijane in Nemce, vneto pa je zagovarjal jugoslovanski program in ši¬ ril panslavistično idejo. Hohenvvartovo vlado Je list sprejel z mešanimi čuvstvi, prešel je končno v opozicijo proti nii, češ, da le obljublja, s tem pa Slovenci ne morejo biti zadovoljni. Ostro je napadal slovenske poslance, zakaj podpirajo tako vlado. Radi ostrega pisanja se je število na¬ ročnikov zmanjšalo in list je prenehal iz¬ hajati. Zadnja številka je izšla 31 decem- »Edinost«. Ko je prenehal izhajati »Primorec« niso imeli tržaški Slovenci nekaj let nobenega časopisa. Zato si je politično društvo »Edi¬ nost« prizadevalo, da bi začelo izdajati svoj list. In 8 januarja 1876 je začela izha¬ jati v Trstu »Edinost« s podnaslovom: Gla¬ silo slovenskega političnega društva tržaš¬ ke okolice. List je izhajal vsako drugo in četrto soboto v mesecu. Lastnik, izdajatelj Jn odgovorni urednik je bil Ivan Dolinar, tiskala pa je list tiskarna Avstrijskega Lloyda. Politične dogodke, tako notranje kot zu¬ nanje, beleži list v začetku brez vsakega komentarja; kmalu pa se razgiblje in začne kritizirati Andrassyjevo vlado, kateri na¬ poveduje skorajšen padec. Zlasti pa na¬ pada vlado, ker je zaprla meje in zadrže¬ vala prostovoljce, ki so hoteli na pomoč Srbom v vojni proti Turkom leta 1876. Avstrija, piše list, bi morala pustiti do¬ godkom svojo pot. S tem, da pomaga Tur¬ kom, izgublja simpatije Slovanov, kajti Ru¬ sija tega ne bo mogla mirno gledati. Ako hoče ostati Avstrija trdna in močna, se mora nasloniti na Slovane, ki so jo rešili pogube tudi takrat, ko so ji Madžari in Ita¬ lijani omajali temelje. Avstrija naj posta- : ne zvesta zaveznica Rusije. V notranji politiki, pravi »Edinost«, naj se odpravi madžarska hegemonija in cen¬ tralizem v deželah, ki so zastopane v dr¬ žavnem zboru. Dualizem je že sedaj za Avstrijo škodljiv in ne bo mogel obstati, kajti po desetih letih so ga že vsi siti. Dua¬ lizem je dal Ogrom vse, drugim pa nič. Dualizem je pripravil Avstrijo ob vso moč in veljavo na zunaj in znotraj. Sedaj jo pa hoče uničiti še finančno, ker Madžari za¬ htevajo, da se narodna banka razdeli in da dobe svoj denar. Vsak pameten človek mora po mnenju lista želeti, da pade ne¬ srečni Beustov dualizem. Slaba notranja politika tira državo v si¬ romaštvo, ki je za državo pogubno. Juni¬ ja 1878 je državni aparat — državno zasto¬ pstvo to ni, ker ne zastopa vse države — dovolil Andrassyju 60 milijonov za berlin¬ ski kongres. Toda ni verjetno, piše list, da bo Andrassy s temi milijoni delal čudeže in preplašil poslance na berlinskem kongresu, da bi radi tega delali drugačne sklepe. Ta¬ ko gospodarijo ljudje, ki so brez obraza. Vse puščice, ki so letele nanje, jih niso vrgle z ministrskega stolčka. Ma minister- skih stolih se mogočno zibljejo ljudje, ka¬ terih imena so učakala žalostno slavo, kaj¬ ti zavozili so državni voz na rob propada. Delali so z ljudmi kakor z živalmi; prikra¬ dli so deželam pravice s tem, da so de¬ želnim zborom .tako stisnili meje, da se v njih ne morejo gibati. Da bi lažje vladali, so si ustvarili državni zbor po svoji in ne po ljudski volji, a celo ta zbor jim ni'bil do konca zvest. Četudi sede v njem naj¬ večji njihovi privrženci in mnogo takih, ki žive ob drobtinah, ki padejo od njihove mize, so se vendar oblaki v državnem zbo¬ ru zgostili in nastal je vihar, ki je mini- sterske stole tako omajal, da ni varno več sedeti na njih. Država je podobna stroh¬ neli stavbi, krog katere razsajajo hudi Vi¬ harji. Če Bog ne pošlje moža, ki bi imel toliko moči in razuma, da stavbo Zopet utrdi, ga mu ne bo mogoče več najti. Seveda je bil list radi takega pisanja v juniju 1878 večkrat zaplenjen. BRDA še svojemu so rodu srca verna, Še naša tu se glasi govorica, še čitajo tu pesmi se Prešerna, šc nada je v bolesti pomočnica. Še skrivna solza moči mračna lica in še je žalost v srcu neizmerna, ko kraj Pcdgore, Pevmne in kraj Mirna, se bela v solncu zablišči Gorica. Bo še živela naša tu beseda? Bo še med brati sladkomila vez? Ne bo nikoli bratu brat krvnik? Srce vprašuje, trepeta in gleda na tri strani; tam že odprt je jez: Koprivno, Rutarji, in tam Ločnik. ALOJZIJ GRADNIK (Iz zbirke »Pot bolesti«) UPOZORENJE EMIGRANTIMA, DRU- ŠTVIMA I OSTALOJ JAVNOSTI O NA- VODNOM ISTARSKOM UČITELJU C ARMIN ATIJU. Ovih dana su zagrebačke novine do- nijele vi jest da je neki Carminati, na- vodno učitelj iz Istre, a rodom iz Šibe¬ nika, izvršio niz prevara. Osim toga do- znajemo da se isti prikazuje bao učitelj iz Istre — izb jegliča, i da kao takav ide naokolo, naročite po školama. i da traži potpore. Još godine J934 je naš Savez bio pri¬ siljen da izda u našem listu »pozoren,je (broj od 15 juna 1934) o tom Carmina- tiju, pa prenosimo ponovno tu obavijest Saveza, koja glasi: Upozoravamo da neki Vjekoslav Carminati iz Šibenika, koji se izdaje za bivšeg učitelja u Trstu te za žrt- vu fašističkog režima, živi več niz godina isključivo samo od potpora. Carminati umije na .vrlo spretan način izmamiti od raznih ustanova, bankovnih zavoda, nacionalnih or¬ ganizacija i od emigrantskih dru- štava obilate potpore. U posljednje vrijeme pojavio se u Dunavskoj ba¬ novini gdje na isti način iskorištava tamošnje organizacije. Upozoravamo ovim putem sva emigrantska dru¬ štva da ne udovoljavaju njegovim molbama, več da ga prijave organi- ma javne sigurnosti. IZ SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANTSKIH ORGANIZACIJA. flROJ 14- 15. I 16. SIKAJVA 14. ______ __ »ISTRA« __ JOSIP A. KRALJIČ; U SOVINJAK Iz mojih uspomena i doživljaja Oktobar 1896 godine. Nedjelja. Vlak je jurio kroz maglovito jutro i približavao se Buzetu. Putovao sam kroz još nepo- znate krajeve pa su moje oči neprekiduo tražjle po onim zelenim i ošišaiiim brije - govima ; brežuljcima prvo mjesto mog službovanja, što mi ga, je otkrio i uvrstio u moj registar nomenklature istarskili tnje- sta i gradova dekret »Bezirkshauptmann- scbafta* u Kopru, — Ono, eno tamo na.onoin brežuljku.. ono vam je Sovinjak, a ovo u dolini Bu¬ zet... tamo Draguč — protumači mi neki seljak, koji je sjedio do mene i neprekidno dimio iz svog zetnljanog lončiča. Dugo nišam skidao očiju sa onog zde- pastog bijelog zvonika u hrpi sivih kuciča, na koje me je upozorio moj suputnik. U meni se nešto smutilo: Tko zna kako če mi tamo biti... Hoču li se snači... Kako če -me primiti... Kako da započnem? .. I dok sam tako. razmišljat) sa nekom tieskobom u duši, vlakovodja najavi zviž- dukom ulazak vlaka u buzetsku Staniču. »Pinguente—-Buzet«, pročitah na pro¬ čelju stanične zgrade ... Tu sam. Na peronu gospodin sa malim »spitz- bartom«. U ruci mu kukasti štap a pod pazuhom snopič novina i knjiga. 'Silazim. — Josip Bačič, učitelj — predstavi mi se gospodin sa bradicom posmatrajuč me pri tom brižljivo onim svojim dobročud- nim nasmijanfm, pronicavim i uvijek tre- ptečim očima. Ovaj prvi susretaj sa prijaznim i lju- baznim kolegom 'u nepo'znatom kraju ras- pršio je namah moje neraspoloženje i po- vratio mi u dnšu mir, što su mi ga još čas prije smutili oni prvi doimovi o onom šivom gnijezdu visoko na brežuljku nad zamagljenom doliiiom Mirne. Uputismo do prve kuče. — Gospodin Frane Flego... a ovo je naš mladi učitelj u Sovinjaku — upoznava nas Bačič taruči si pri torne ruke, a da si nišam nikako mogao protumačiti zašto. Preda mnom stajao ie krupniji čovjek sa neobično dugačkim brciina i lijepim, uimlfatim ko baršun mekanim očima... Ime. koie mi • je bilo dobro znano a i lik poznat mi po slikama u »Našoj Slozi«. Je¬ dan od naših najbistrijih ljudi, koji su se bez naročitin škola podigii visoko nad ra- zinom prosječnosti i istaknuU kao vodje i učitelji našega naroda u Istri. Flego mi stisne ruku i vidno zadovoljan našim dolaskom .provuee si par puta obini rukimia svoje liiepe nredjene i portmo niegovane brkove vodeči nas u so¬ lin goje ie več njegova uzorna gospodia pjostirala stol. T Dakle u Sovinjak? Šaiiu me.... tako glasi dekret... — Nece vam biti zio... Tamo čete doduše irnati borbe, ali tni se eto svi borimo... Sovinjak ie mali osinjak — osmjelme se di brocudno prokušani narodni borac. — Ali vi čete se snači. Nači čete tamo na- šeg Žiganta Sirotiča-Matišu, Sergobane, Kosmiča. Matulina. Miha Majera i druge, a pored toga tu su i naša junaška Jerma- uija. Pračana, Poiie itd. Svi če vam oni pomoči, a vi samo mirno, mudro i uvijek istim odmierenim korakom dalje ... Poko¬ rit če se oni.«. Ne.bojte se sova, ako su to i nočne ptice ... nasmije se ponovo raz¬ neženi buzetski lav sa Počekaja. R j ječi izvirale su mu iz ustiju poput iekog m ;, og i slatkog zuja i padale na m oju dušu kao blaga očinja poduka i bla¬ goslov na pokretnici iz djačke bezbrižtiosti u zbiljski život. Postao sani njegov. Osvo- jjo me potpunoma i od toga sam ga dana i vsema zavoiio i ciienio. Naš otac. koji sn Počekaia. sa one visoke posmatralice pod suro m brdskom kosom Čičarije ravna i upravlja čitavom kotlinom i okolnim mje- sfjnia. dok mu je Buzet liram u kojemu gori njegovo vječno kandilo^ za dobro i sreču izmučenog i prezrenog istarskog Se¬ ljaka. Frane Flego — apostol i svečenik, skrbnik i otac malog čovjeka, a Počekaj svetište. gdje se polijeva vodom krštenja i budi na život i borbu. I kad smo se narednog jutra sa iza- slanikom Mjesnog škoiskog viječa, drugom Bačičem, verah po onim lomnim serpenti¬ nama iz »Miniere« u dolini Mirne do su- rog Sovinjaka, mo>'e su se misli i opet vračale k Počekaju, k Franu Flegu, k onoi bijeloj i pristaloj kuči, gdje sani prjmio prve upute za ulaz u krš zavedenih i za- travljenih magičnim štapiceni samozvanih gospodara iz Poreča i. Buzeta. — Tamo čete imati borbe ... Sovinjak je mali osinjak — ponavljao sam u sebi. kad smo več pod saniim mjestoni stali susretati prve ljude — tajanstvene, muča- Ijive i nepovjerljive... »Per me si va nella citta dolente...« — dolazili mi u pamet stihovi iz Daiiteova pakla... Na ulazu u s.elo nralko "se lecnuh. Na »Peknjici« dočekao nas skup mladih ljudi sa naherenim šeširirna, ispod kojih su pre¬ bijali njihovi mrki i neprijateljski pogledi. Ne rekoše nam ni riječi. — Ose Frana Fiega! — izmrsi ispod brka nasmijano uvijek dobro raspoloženi Bačič. — Ali .. »non cruciarti!«... Zvrn- aat če ti oko ušiju, al uboda se ne boj... Žalac im je več dobrano otupio. a domala če im i posvema ispasti... Udjosnio. Na terenu smo, u jednoj u- rnjetno podignutoj tvrdjavi neprijatelja op- sjedanoj sa sviju strana našim življem. Sičušna oaza, greben usred našega mora, kejega sa sviju strana zapijuskuju valovi probudjene narodne svijesti. Tek mu se još po koji zakršljali izdanak ropski ula- giva i sljubljuje sa njegovim surim ka¬ menjem ... Selo daje utiske' stare košnice iz koie pčde ne lijetaju daleko.. Ukleto ostrvo.. Selo umiručili... Pod ladonjarna pred crkvom čovjek kuštravih brkova i malih ko iskra žarečih očiju. Pljučka poliralo na obje strane, raz- g&vara i diže na mahove svoje debele suk- liene hlače, koje mu onda i opet padaju duboko ispod trbuha. A tu im i jest ono pravo rnjesto... Druga su pitanja preča:. — Naš Žigante — »Furlaneto« — pred¬ stavlja mi ga Bačič stiščuči mu ruku. — Ja sam Kraljic, vaš novi učitelj. Žigante se nasmiješi voljko, podigne i opet obligatno svoje hlače, protare si ci- jelotn pesnicom brkove i premještavajuč si po stoti puta svoj kestenjastj šešir, ko¬ jemu inače nije nikada mogao nači pravo- ga mjesta,. izusti: — M: kraljice i trebatno. Naša je mla¬ da vojska več dugo bez njega, a to je ono što ne valja. Povest čete .ie, a mi čemo svi za vama. Put je prokrčen, a ova ša- čica zanesenjaka neče nas zaustaviti u hodu ... Vedri se... vinogradi su obre¬ zani ... smiješio se dalje zadovoljno stari Žigante midjajuč nas »prezom« iz svoje velike koščane tabakere. Drug i saradnik Frana Fiega. Jedan od stožera na kojima je počivao važniji ogra- nak prostrane buzetske opčine. Knez So- vinjščine. Prokušani strateg izložio mi je ubrzo čitav svoj plan. Izlizani štapič od suhe drenovine bio mu je na večer u nepre- kidnorn pokretu. Za ognjištem uz bukaletu nicale su u pepelu sve kule, kote, šančevi, sela i zaseoci i ja sam več imao pred o- čima čitavi plan i tajne karte generalšta¬ ba u kuči kneza na Stenicama. — A na- rednih dana zaredali njegovi generali i drugi siibalterni. da mi se predstave i da mi se metini na raspoloženje. Meni. Stari Sirotič-Matiša iznosio mi pred očima tajne puteve neprijatelja do njegova rajona. Po- lako — skandirajuč i usipavajuč si pri tom na mahove u času vode sVoju obli- gatnu »soda-bicarbonata«. On je bio ge¬ neral na Polju, za obranu s boka, što je dolazila preko Bregova i na pola več po¬ rušene neprijateljske utvrde na Vrhu. ■— Stari Matulin, »Penžjonato«, general-niajor iz junačke Jermanije. Pretstavlja mi sta- rog Vivodu-Meniguca, šefa tajne policije i tjelesne straže kneza. — Dolaze i Sergo- bani, tanki i vitki ko jele. Topdžije za ju¬ naštvo i zasluge. — A onda tiho, posvema tiho priniiče se šef kvarta sa Pračane, stari proniišljeni Kosmič. Graničar — po bradi i po nastupu. Predaje mi kijučeve svoje utvrde na jastučiču svoje rnekane i plemenite duše. Slijedi ga Miho Majer, ključar tijesnijih ulaza i diplomata na dvoru kneza, a inače i šef dopisnog ureda te jedan od savjetnika našeg Ministarstva u Buzetu. — Zaredali onda niži časnici, sve od kapetana»do potporučnika: Anzulo, Ninič i Bepo, sinovi »Zaneta Groznoga«, Kranjčič iz Senja, Jermani i Vivode iz Jermanije, Sirotiči iz Polja, Rušnjaci i Vivode iz Pračane, a onda Zidariči, Vito- loviči, Crnjeke i drugi. Svi sa iste staže, odvažni i suijeli. A na posljetku stari Silvestre Vitolovič. uvijek nasmijanih ‘ i suznih očiju i sa velikim modrini rupcem .u ruci. Tjelespi čuvar, svakog našeg uči¬ telja i svečenika i kronica r svih dogadjaja, sitnijih i krupnijih. Cita iz pameti, sve re¬ dom, sa danom, mjesecom i godinom, i ne ispušta ništa. Priča dugo, a onda završuje: — Učitelji su im trn u oku, kao i sve¬ čenici! Tako je bilo sa Carom-Eminom, Rajčičem i Bačičem, a tako če biti j s vama Nego vi znadete onu o Mažuraničevoj rna- loj četi... Ima nas medjutitn i više, a. zamke su im providne... Nebojte se, Ču¬ vat čemo vas... Dva uzastopna hica sa Stenica iii sa naše Fortice i klanci če pro- vrvjeti — danju i noču ... I tako redom, dolazili sa sviju strana. da rni ispolje svo.iu lijepu i plemenitil istarsku dušu. A onda odlaziii i pričali selu o meni: imamo ga,... došao je,... naš je... I tako je u nekoliko prvih dana mog boravka medju njima zaključeno »ratno viječe« i bojni su več topovi bili poraz- mješceni na svitu istaknutijim mjesiima operativnog polja za obranu i juriš protiv glavnine u Buzetu i njenih ekspozitura u Sovinjaku i na Vrhu. Borba je započela. Pod mojim prozorima culi se nočni bojni povici: Zadevi... Morte!.,. Glavni pohodnici Luigia-»Guardabasso« i drugovi. Mute mi nočni san, prijete i izazivlju, ali moji ,kapci na prozorima ostaju zatvoreni. A oni ih onda potresu sa nekoliko kamenih kugli iz svojih bojnih topova i nestaje ih u sjenatna tijesnih i vlažnih uličica. Dan ih medjutim zatiče u našim daljnim nasr- tajima, pri svijetlu i suncu_ I u okolini slave se naši triumfi. Zastave se več neg- djč dižu na poviša mjesta, dok se drug- dje polako pomaljaju, gotovo još nekud plahirno i stidno, kroz napola rastvorene prozore. Boj se razmahao a klipovi pod mojim nogama sve češči i gušči. Dižem noge i ne sustajem. Generali provjetruju prolaze i klance, iz Buzeta dolaze sve utješljivije poruke: Neprijatelj uzmiče, ponestaje mu municije i — hrane... Naprijed!.. Vjera u konačnu pobjedu raste. Nismo sami. Uz nas gori na stotine i hiljade živih baklja, koje ne izgaraju... Istra traži svoje! Bog je s nama!... Zatekla me tako i prva Badnja noč na otvorenom bojištu. Hrist se radjao. Vani pritisla ljuta zima i snijeg polako pršio nad selom. Selo ljepše i pitomije. Prekrilo ga_ bijelo velo nevinosti velike i svete noči. Prozori svuda rasviietljeni. Ladonje pred crkvom uljuljane u san i prekrite koprenom nedužnosti i pokore,.. Pod nji¬ ma sjedala pusta i ledena. Zvonik vidljiviji no obično, opran i pomladjen... Badnja je noč! pod pobijeljenim krovovima gore badnjaci, posječeni u našim šumama... Blagoslovljeni su uzdasima i molitvama staraca. koji pri torne ne zamijenjuju hr- vatsku riječ po azbuci svojih mladjih. Ne tnogu... ne znaju... Ta to je njihovo, a stari se običaji moraju poštivati... I niko se ne buni... Sveta je noč!... A moje misli odvajajaju se od sela i lete nekud daleko da se onda i opet vrate stapajuč se sa dragim mi selima u okolici, gdje se za starim ognjištima i raspirenim badnja- cima raziiježu naše pjesme h dimu tami- jana sa naših oltara. Srce me vukio napolje u sniježnu i le- Saša Šantel: Bijeg iz domovine U denu noč. I probih se po mekorrr tauanmit sagu u bijelu pustoš. Prve stope u stiijegu baduje noči. Moje... Osamljen?... Ne! Uz mene se stisla moja vierna dvocijevka, tiha i mučal.iiva, ali goruča u nekoj divi joj čežnji da se razviče u toj tišini svete noči. Sa Fortice odjeknuše dva uzastopna hica. Pregovorila je moja šarka srnjelo j; jako. Znak uzbune. zov očaja — SOS. Sustah. Tišina. Sa zvonika odbijajti sa¬ tovi otegnuto i 'pridušeno. Ne brojim ih, več se plahirno vučeni uz visoki zid grob¬ lja i sklanjam pod jedini spomenik — na- ledie tazapetog Hrista. — Dolje u selu za- nijemila pjesina ... Culi su me... Pred lednom kučom u nižini zavitlao neko goručom glavnjorn. Kolut zažaren ppput usijanog obruča. Odazov?.. Ra- zumjeli su me... Ne čuje se i lie vidi ništa, tek što se na pragovinia pomaljaju rnala svijetla,.. goruče duše smjelih ... A onda se gube kroz klance i šumice i po¬ svetna ih nestaje. Jedno se još samo niče i upravlja prema Sovinjaku. Na mahove staje, naginje se, ko da se klanja, a onda i opet kreče dalje. — Dolaze! — izvine mi se iz grudiju pridušen uzdah. Obuzeo me strah. Što če biti ako uistinu dolaze i ako udju u selo? Nije li moj pothvat presmioni i opasan? A možda i drzak?... Pod selom ugasila se odjednom i ta je- dina drščuča iskra. Tamno ko u rogu. ti¬ šina... Prevarih se! Ali nečiji pridušeni kašalj. Lecnuh se. Dolaze! Tu su! Ne sumnjam više. I ko strijela pobrzah nizbrdo da predusretnem zlu i da zapriječim gotovu bunu. Na pragu u selo sastab se sa četom od tridesetak ljudi. Svi zaogrnuti preko glave kaputima i gunjevima pod kojimd nešto kriju ... Pred njima starac... Vitla nekom kvrgastom motkom i stupa neu- strašivo dalje korakom mladiča. — Stanite ljudi!... Nije ništa!... Sve ie mirno!... Sveta je noč... Pozdravih vas iz moje dvoejevke, d^ vam bude sreč¬ no i veselo badnje veče... Našalib se... Oprostite!.. Slavite i dalje veselo rodjenje Hristovo. . I hvala vam!... Stoput'vara hvala! Ljudi se ddbročudno nasmijaše štiščuci mi ruke i čestitajuč mi srečne božičnje blagdane. Završio najstariji. onaj sa kvr- gastom batinom, izmršivši kroz zube: Neče oni vas, neče, jer — po majku, ueču Boga ranit... i poljubivši me u čelo uputi za svojim drugovima, koji su se veselili i raz- dragani vračali svojim kučama; izvršili su svoju dužnost i održali zadauu riieč... Još sam dugo slušao njihovu staru sve¬ tu pjesrnu: »U sej vrime godišča«, što mi je iz daljine dopirala do ušiju, dok mi se nisu u očima zakrijesile dvije krupue suze, da mi osvijetle put sagradjen na čeličnom karakteru dobrih, plemenitih i jedinstvenih istarskih ljudi .. Ovako su Istrani vodili borbu, čuvali svoje ljude i gradili svoju srečniju buduč- nost, u koju su nepokolebivo vjerovali... Vjerovali i nadali se... Hrist se je ra- djao... Ostadoše. al im nove ceste neče za- mesti stare tragove... BREŠKI ZVONI Žulji su storili Velu crnkav belu, Zj lepimi oltari Nalcitili čelu. Svetemu Osipu Posvetili su ju / zvoni kupili Da se dugo tuju. A ti zvoni breški Lepo su skladali: Mici, srednji, veli. Veli. srednji, mali. Jutro, polne, večer Ozmnjaju svete. Zovu k sveto 3 maše. A grešnikov prete. I na blagdan salti Lepo kampanaju, Da nigder na svete Tako baš ne znaju A kad oblak črni. Z grašicun zastraši, Odgone ga složno Si tri zvoni naši. Mali anjeliču, Srednji velikemu. A z veliken složno Odsvanjaju semit Samo zadnje vreme Pesni su n jin iužne, Kako da jih muie A eke sanji ruzne ... TOK CIC BROJ 14, 15. i 16. »ISTRA« STRANA 15. B—' l i l«' MALEČKAR Z V ANE KASTAVAC: KASTAVSKE USPOMENE (IZ SPOMENICE O 25-GODIŠNJICI KASTAVSKE CITAONICE, OOD. 1892) Kastavska je čitaonica bila osnovana Kodine 1866, dakle ravno dvije stotine go- dine posliie slavne kastavske bune. Bilo je to vrlo zatvoreno društvo. Pretsjednik joj je bio kastavski plovan. časnici su bili učitelji i opčinski činovnici, imala je svega dvadeset i dva člana (medju njima tri eg- zotična plemenitaša) i osam počasnih čla¬ nova. tiajslavnijih imena u Slavenstvu. U liju nisu imali pristupa ni svi kastavski »grajani« a gdie bi »vanjščaki«. Istom go- dine 1880 bilo je primljeno nekoliko gra- djaua »nižega sloja«, a g. 1869 bilo je od- bijeno iedanaest mladiča, koji su tražili članstvo ovoin molbotn: »Slavni odbor Čitaonice kastavske. Mi potpisani mladiči sabrasmo se i odlučismo zamoliti Slavni Odbor ne bi li nas primio u kolo sloge svoje, jer i mi Slave smo si¬ novi, jer i nas je jedna urnika rodila, jer i mi smo potekli iz skalnatih bregovih, jer i u nas su tvrda slav.ianska srca. Potrudit četno se, da od našega pona¬ šanja zla govorilo se ne budc i da čast slavne Čitaonice ne malaksa več da se uzdigne. Nas ie do toga čina dotjeralo donto- l.iublje i volja k naučenju liepših i koris- nijih stvari. Ako izvoli Odbor slavni primiti nas, molimo da nam odgovori kako i što. ako ne. mi svejedno Slave smo sinovi. Domoljubna narodna i pokorna mla¬ dež«. Slijedi 11 potpisa. Da bi se lakše razuinio ovaj jaki stil domoljubne mladeži, treba znati, da ie, u ono doba oatriotske romantike, kastav¬ ska Čitaonica. kao prva u Istri (druga je bila u Puli osnovana 1869), o svome po- m-ii pjesmom, koju je »spjevao, ukajdio i Čitaonici u Kastvu posvetio« slovenski glasbenik Miroslav Vilhar, a čija je prva kitica glasila: Mi Kastavei Slave smo sinovi Jedna nas ie majka rodila Tvrdni to so skalnati bregovi Tvrda to so slav.ianska srca. Pa ipak u torne je društvu, gdje bi se mislilo da su u tišini šuštili santo listovi čitanih novinaoli zveketale figure na ša- hovskoj ploči, — nikla i bila ostvarena misao saziva prve velike narodne skup- šline u Istri, Tabora, koji je održan god. 1871 na rumenom brdtt Sv. Mihovila (brdo je ostalo preko granične žice) okupivši i mase naroda, premda su protivnici kroz mističnu Kastavštinu širili glase: »da če (Tabor) uništiti Kastavštinu, jer da če joj naprtiti veliku stivru (porez) a Kastavei redom da če u vojnike; da če Kastavščina pasti pod Hrvatsku. gdie se i od kokose plača porez, da, i od žene«. Zlobni susjedi pričahu, da ie jedan Kastavac pošao na Sušak i pitao jednog sušačkog podrugljiv- ca. je Ii istina da se kod njih plača štivra i na zenu, a Sušačartin da je to Dotvrdio i još dodao uzdišuči: »ja, i na kavidal i na užofrut«. J da je tako nekoliko lako- vjermka izostalo od Tabora boječi se šlivre na Ženu. Potpuna demokratizacija društva izvr¬ šena je god. I8S1 kad joj je za pretsjed- nika došao Dr. Laginja. Te je godine do¬ bila ime »Hrvatska čitaonica« i nova pra¬ vila, ko.ia je Namjesništvo u Trstu odobrilo ovim riješenjem: »Svjedočuje se postavni opstanak Hr- vatske Čitaonice u Kastvu po pričujočih Statutih«. U ljetopisima društva upotninje se Bar- ba Mate, zajedno sa Spinčičeni, još god. 1874 u pokretu za osnivanje »Bratovščine hrvatskih ljudi u Istri« koja je takodjer potekla iz čitaonice; na zabavi 14-5 1876 »držao je govor Laginja Mate stud. jur.«, a za zabavu od 23-2 1882 on je sastavio šaljivi igrokaz »Šilo za ognjilo« i u njemu igrao ulogu Milana Vojvodiča, krajiškog satnika, zapovjednika kastavskog puka »Nebojsega«, koji se je sakupliao za sed- mogodišnji rat protiv Prusije (1740). Izno- seči sadržai komada. Spomenica priča: »No prkosna mladež stade zadirkivati star¬ ca (Tomašiča), kako se je on, sudac ka¬ stavski. sakrio u diinnjak kad su onomad- ne Kastavei bacili kapitana u Lokvu«. Ne¬ ma Kastva bez Lokve. I jedna od pjesa- rna u dodatku Spomenice sieča nas svo- iim izrazima na taj dogadjaj: Stari, mladi, oci, dica, Bog če pomoč i Trojica, Stavimo se mi ervat Ja i brat i brata brat! Pa. po miša, tko je onda bio sudac. Tomašič ili Kinkela? Bila su obadva. Stari Rim ie imao dva konzula, stari Kastav dva suca. Statut, sloboščine i pravice! Za jubilarnu zabavu od 24-1 1892 sa¬ stavio je pjesmu »Kasfav-gradu« Rikard Katalinič Jeretov a uglazbio ju je Matko Brajša Rašan. Ta dva čestita irnena po¬ javila su se u istom svojstvu i na Jubilar- noj svečanosti Čitaonice pulske (1909) sa oiesmom Divič-gradu. Barba Rike pjeva Za hrvatstvo dično sveto Ustao je prvi on Psestrašio pleme kleto Probudio rodni dom, On bo prvi vraga smrvi Prvi shrva davni jad, Na obrariu prot tiranu Prvi stao Kastav-grad! Stare slave imamo dakle dosta. Još da sc hoče da nadje neki umješni jurist i uvjeri kastavskoga Malika, da je propašču Austrije izgubio snagu »tištament«, pa da Malik izda Ivi Jardasu ono dvanajst ka¬ ra teli cekini što su zakopani u Rošcima, pa da Ive s temi beči izvede one grandi¬ ozne hidrotehničke radove od Brajdiče do Fortice (vidi božični broj »Istre« g. 1937), eh, pa da onda, po tekstu u Spomenici, zagrmio: Hajd lumbardu na zid vali Bubanj na bok, pušku v ruke, Bubniai, viči, streljaj, pali Trum tum be, pum! Trum turn bel Nisem pijanec. Včasih pa rad stopim v gostilno in sedem h kozarcu vina. Saj sem Slovenec. Tako ie bilo tudi oni dan v Ljubljani. Sedel sem v eni tistih gostin, katerih imena je poznal že Prešern ali celo Tru¬ bar, ter gledal okrog sebe. Mize so bile dobro zasedene, — saj smo Slovenci — družbe so bile bolj ali manj glasne. Ne bom jih podrobno opisoval. Stopi, dragj čitatelj, v kako tako gostilno, in kar boš tam videl, sem ta dan videl približno tudi jaz. Naenkrat sem opazil moža, ki se je gi¬ bal od mize do mize. Pri vsaki mizi je postal, nekaj pripovedal, ljudje so ga malo poslušali, nato so odkimavali z glavo, in hajdi k sosednji mizi! — Bližal se je tudi moji mizi. Ugotovil sem, da je srednjih let. zanemarjene in zapuščene zunajnosti, ven¬ dar pa je kroj njegove obleke, izraz obra¬ za in korak kazal, da je mož videl boljše čase. »Dober večer, gospod!« »Želite?« »Gospod, za mal dar prosim, že od si¬ noči nisem jedel. Primorec sem, prebežal sem čez mejo, Italijani so ine... »Le počasi, prijatelj«, sem ga prekinil, »zmanjkalo Vam bo sape, posebno, če ste lačni. Sedite, večerjali boste z menoj in potem poveste svojo zgodbo«. Ponudil sem niti stol, oči so se mu za¬ svetile in ob enem nezaupno pogledale. Ponudi! sem mu stol v drugič. V takih ljubljanskih gostilnah, kakor sem jo zgoraj opisal, ni mnogo izbere. Jc- terca, gulaž, kranjske klobase z zeljem in nič več. Moj novi znanec pa tudi ni bil izbirčen. Prepustil je meni sestavo menu- ja češ, vse je dobro, samo da je toplo. Mož ni lagal! Jedel je hlastno. Med tem ko sem jaz ugnal porcijo jeterc. je on spravil jeterca, gulaž in kranjsko klo¬ baso z zeljem, k vsakemu dva kruha. Tudi ie pridno zalival. Bil je pristen Slovenec, moje usmiljenje se ie pretvarjalo v sim¬ patijo. Tudi cigareto je vzel iz potem ie kar sam začel: »Hvala Vani lepa še enkrat! Nasitili mi niste samo telo. ampak tudi dušo. Ne morete si misliti, kako je človeku hudo, ko ie toliko pretrpel, vse radi svojega na¬ rodnega prepričanja, ko je moral zapustiti svoj rojstni kraj, svoj dom, družino, ko pride med brate, poln idealov, poln dobre volje, s prekipevajočim, odprtim srcem, in ko tukaj ne najde razumevanja ne najde dela, ampak samo zasmeh, zaprta vrata, ledeno hladne obraze, odkiinavanje z gla¬ vami, pomanjkanje, glad_« Sledila je zgodba, čisto navadna: klju- bu vsej svoji tragiki, čisto navadna zgod¬ ba. Bil je priden podeželski trgovec, zave¬ den Slovenec in zato trn v peti raznim oblastnikom. Nakjer ni zatajil svojega na¬ rodnega prepričanja, začeli so ga šikani- Nek strepeču ribe u moru Nek ostave zveri goru Mora valje past mrtav Ko j’ potkapa naš Kastav! Sve je to, naravno, simbolički rečeno, jer su Kastavei danas sasvirn drugi narod nego li su bili u doba Morela i Valvazora. Pržun u Kastvu je uvijek prazan, stariii su sc smirili jer su se osvjedočili da, i ako su pali pod Hrvatsku odnosno Banovinu. nema štivre na zenu; mladež ie, kako stno čuli, domoljubna, narodna i pokorna; svi su pak, u dugoj korizmi provedenoj u pra- vičnoj sreči, okopnili i stegli kaiiše od¬ nosno kurdeli od brhana. Lako ti ie sada biti kastavski kapitan! rati z globami, pritiskati z davki, odvra¬ čati odjemalce od njega, klicali so ga v urade izpraševali, mu grozili, hišne preis¬ kave so bile na dnevnem redu. Nekoč so se fantje stepli z orožniki, on je bil tudi v gostilni, zasluti! je, kaj ga čaka in še isto noč je šel golih rok čez mejo. »Glejte, sedaj sem tu že mesec dni« ie nadeljeval, »in namesto da bi bil člo¬ vek, sem berač. Obupal bi, pošiljajo me nazaj, češ. kdo me je klical. Nikjer razu¬ mevanja, nikjer usmiljenja!« »Dragi prijatelj«, sem inu odgovoril, nekoliko imate prav, nekoliko pa tudi ne. Res je, da ni tu mnogo razumevanja, ni pa res da ljudstvo ne bi poznalo usmiljenja. Ne bom raziskoval, zakaj ni razumevanja, dokazati pa Vam hočem, da je to ljudstvo dobro, blagosrčno, še preveč. Poslušajte: Pustite na stran svojo pri¬ morsko zgodbo, katere nihče ne zapopa- de, in povejte ljudem raje kako izmišljeno storijo! Recimo tako-le: Stopite v sosednjo sobo. približajte se mizi in začnite: Prosim za mal dar. Ubil sem svojo mater, sedaj sem na poti, da se javim policiji, le prej bi rad dal za mašo zadušnico po ubogi materi. Prosim za mal dar!« Zopet so se mu zaiskrile oči, toda se¬ daj brez otožnega, nezaupnega izraza. Mož je bil res inteligenten. Elastično ie vstal, še enkrat se ini ie zahvalil rekoč: »Oprostite, takoj bom poskusil«. Stopil je v sosednjo sobo k prvi mizi. Debelušast pivec z viržinko v ustih ie pa¬ zljivo poslušal, konečno je pokimal, vzel denarnico in stisnil ščipec desnice v roko mojega znanca. Sledila je druga, tretja miza, povsod isti prizor. Potem pa nisem nič več videi, ker so vrata preozka. — — Nasmehnil ssni se. zmajal z glavo, pla¬ čal in šel. — -- Čez teden dni sem bil zopet v Ljub¬ ljani. V kavarni Emona se mi približa če¬ den, skoro eleganten mlad mož. — kje vraga sem videl ta obraz? Z nasmehom mi vzame mojo desnico in veselih oči vzklikne: »Ali me ne poznate? Oni dan ste mi plačali večerjo iu ini dali imeniten recept za beračenje. Kolosaliio! Pogledujte me! Nova obleka, novi čevlji, klobuk, perilo, pa še denar v žepu. Vse to imam zahva¬ liti vam. Ne bom vam pozabil. Ce gre tako naprej, bom kmalu lahko odprl trgo¬ vino«. Zopet sem se nasmehnil, kakor oni dan. ko sem zapuščal gostilno. Moj znanec pa ic nadaljeval: »Oprostite mi, moram na vlak. Na ko¬ lodvoru imam svoje prejšnje cape, služ¬ beno uniformo — hudomušno se je režal — peljem se v Zagreb. Bratje Hrvati so menda bolj junaškega značaja, v Zagrebu bom pa rekel, da sem ubil očeta! Se en¬ krat: Hvala, ne bom vas pozabil!« — — Malečkar ie bil grd in kosmat. Tudi gle¬ dal je kosmato. Smejal se tudi ni lepo. Re¬ žal se je, in bi mu takrat lahko potisnil v goltanec pest soli kakor domačemu go¬ vedu. Malečkar ie bio prav za prav lenuh. Na¬ vadno je čepel pod grmom ali za mejo in si obiral uši. Kaj je takrat Malečkar mislil, ni znano. Mogoče ie sam pri sebi zabavljaj čez ljudi. Možno pa je. in ie skoraj gotovo, da je koval načrte, kako se bo maščeval nad vaškimi pobalini. Vsaka vas ima pobaline. Zaradi njih je Malečkar veliko pretrpel. Ti pobalini so bili vaški otroci z grdimi razvadami; čini se je AJalečkar pokazal na vas, se jih je zbra¬ la gruča, tekala za njim in ga obkladala s priimki. — Zmazki zanikrni! — je režal nad njimi. — Se bom skril za grm! In če mi pride pod gorjačo sam sveti Luka... Mislil bo, da mu je padla tepka božja na glavo! Lumpje! Razbojniki! Oh, povero Maleč¬ kar... Sveti Jožef in Marija, bodita moja kotnpanija... Malečkar se je drl s hripavim, jokajo¬ čim glasom. Solze so mit tekle v črno bra¬ do. Pobalini pa so se režali... Pobalinom je Malečkar zameril, bal se jih ni. Plašil se je psov in vojakov. Zlasti vojakov. Vedel je Malečkar, ne otreseš se jih s kričanjem ne s palico. Zato se jih je izogibal. Vojakov in tudi psov. Malečkar je živel od dobrih ljudi. Nam¬ reč od tega, kar so inu dobri ljudje dali. Vendar so ljudje tudi hudobni. Trdili so. da je Malečkar zmešan — s čim. tega niso povedali. Trditev so podpirali s kretnjo roke, ki so z njo napravili čudno znamenje na čelu. Venda so mislili, da ima Malečkar v glavi uro. Kljub temu je bil Malečkar navaden be¬ rač. Prav nič se ni razlikoval od toliko in toliko drugih beračev. Vsede! se je po na¬ vadi na prag. To je dedna pravica, ki si jo berači lastijo. Ljudje so dobri in bi lahko povabili Ma¬ lečkarja v hišo. Ma'ečkar pa ie imel uši in teh se ljudje branijo. Uši na splošno niso priljubljene. Zato je Malečkar obsedel na pragu. V kosmato čeljust je momljal molitev, dokler mu niso prinesli sklede zelja. Zelje je cenil Malečkar malo manj kot svinjsko meso. Navajen je bil zelja. Po¬ stregli so mu z njim pri vsaki hiši. Poleg tega je vedel: zelje, zlasti kislo, je naša narodna jed. Z ozirom na to bi se Malečkar lahko skisal. Vendar se ni skisal. Umrl je. Umirajo berači brez posebnih naznanil, ludi oporok navadno ne pišejo. Utninib tako rekoč mimogrede. Pri nas pravijo tudi — kar na lepern je umrl. Trditi kaj takega o Malečkarju bi se ne spodobilo, ker so ga našli v hlevu. To je bilo po okupaciji. Naša vas se ie ponašala s krčmo. Krč¬ mar ie bil Primož Kržan. Malečkar je upo¬ števal Kržana; upošteval ga je tem bolj, ker mu je Kržan vedno postregel z žga¬ njem. Žganje pa je bilo Malečkarju lek v žalosti in bolezni. Malečkar in Kržan sta sovražila tujce, ki so prišli v deželo. Malečkar je molčal, Kržan pa je bil gobezdač in ie tujcem po¬ vedal svoje mnenje v brk. Ti-so se raz¬ burili in Kržan je moral čez mejo. Krčmo je prevzel tujec, ki je imel črno žensko, kosmato dušo in psa ki so mu rekli Fido. Poslej se je Malečkar krčme izogibal, dokler ga ni zgrabilo v črevesju. Spomnil se je Kržana in žganja, pa še je odločil. Pridrsal ie na dvorišče. Fido je zaren¬ čal in priklical na prag krčmarjevo žen¬ sko. Ta je zakričala na psa in namignila Malečkarju. Mesto žganja mu je prinesla skledo. Ni bilo zelje. — ATakaroni, — je delala go¬ spodinja. . Malečkar je bil bolan. Upiralo se mu ie. Sc zelje bi se mu uprlo. Tada berač se ne sme zameriti. Z rnuko je požiral spolzke makarone. Zasmilil se je samemu sebi: iz oci nui je lezla po kosmatem licu grenka mokrota in se nabirala v iišini bradi. Takrat Malečkar ni molil. Pustil ic praz¬ no skledo na_ pragu iu oddrsal k sosedu, pali so mu žganja in Malečkariu ie od¬ leglo. Se težje je odslej gledal tujce. Vendar je še hodil od vasi do vasi in žvečil zelje. „ J a so mu nekje ljudje iz same škodo¬ željnosti povedali" AJalečkar. naša narodna jed ni več zelie ... To je Malečkarja potrlo. Tudi iedel ni več toliko. Tistega dne se ie privlekel v Racetov hlev. Na stelji je mislil prespati noč. Naj- nrei ie molil, končati ni mogel. V trebuhu se mu je nekaj obrnilo. Spomnil se je na makarone. — Ne bi se jih mogel privaditi. '' i® pomislil Ma'ečkar — in umrl NA STANIČE Na Slanice, na brežiče Zidce je svir , .V« Slanice na brežiče Tiči slace •pir. Pod Staničem pod breiiitm Srnice pasa. Pod- Staničem, pod brtiičem Drenjuli rasu. hud Staničem, nad brežiče m Kavrani lete — Polten c dola n po Lužine Žica se plete... PAROBROD ULAZI U LUKU Ojeeje oči plamte ko žeravice na polukružnom lukobranu. Suton je pomilovan jato malih, nemirnih ruku; sjenke smreka i cipresa klanjaju se kapetanu, i brodu koji bez buke ulazi u luku. Njedra djevojačka gore, ali je dah zastao na usnama More je najsladi zov djevojački, strah i nada; zapaljena srca izložena su preteškim kušnjama od ko jih se pijano posrče i pada. Črne marame nisu slučajnost na pojedinim vratima, niti se njima maše mornarima i brodu; udovice kleče pred oltarom satima i satima, a kuee im nevolje glodu. Otok je ovijen čežnjom dalekih argentinskih pampam. Tužne su uspavanke naših majki i starijih sestara, otegnuto ojkanje i mol melodije razliježu se sa krasa, a riječ tvrda i nebo i zemlju para. Svake večeri stotinu nada ulazi parobrodom u tihu luku: suton dočarava prazne iluzije i varke. za palubom trga sc bezbroj ne vinih ruku, dok za ognjištem drhte samohrane žene i jecaju majke. ivo žic-KLACie MIKULA LET 1Č; ZNATI JE TREBA! TONČIČ STRANA 16. >1 S 1 K A> KROJ 14., 15. 1 16 JAKOMIČ FRANEČICEV: KOKU JE ŠAVEŠTRIČ HAJA NEKIGA UBIU Da no puzabimo naš lepi zajik iz naših lepili štorih krojih tamo prek noše droge Jočke, jas, con van danas nepisaten provi dogodek u lepin zajikj ki se govori u skraj¬ nim kantoni mej Šavrini i Čiči, ne Buzeš- čini. Tu se je dugudilo mojemi sosedi Sn- veštriči Hajeti tamo pred kvarnor i pet let. Šaveštrič je oš žiu. Šaveštrič Haja je biu nizek človek, soli koku en bakalar, črn koku en kosič, raa mojhen koku en ragačina. Dobar je biu on delavec. Imeu je en por njiu, dvo vrtiča, en por kokoš i puna hiš otrok. Saka nedeja je hudiu ne zornica, a saka korizma ne spo¬ ved. Ni kleu, somu kada ga je žena šekola, je hitiu kaka »oštija«. Pu zime je hodiu u Trs ne delo. — nosit malta zidaron. Ma onibot so bilo lepe žornode i on je u por meseci zasližiu nikoliku lepih fiorinu, da si je mugu kipit mojhaniga praščiča, en por postoli i da ploti nikuliku šteure. Kada je prišu doma, nigdor ni puzabiu proea sobon ena štroca belega kroha za otroke, a ku je puno zasližiu, anka en kvart kafe. Njegova žena Anica ni bila ni velika ni mojliana, ni debela ni mršava, toku, — nekaj srednjega. Pametna, i šparovita ženska. Oni dvo so ve- zoli kroj s krojem koku so mugli. Mesa so retko jeli, ne Vazen i za Božič, a bakala ne Vilja božja j ne Veli petek. Bože moj, droge dneve maneštra od kapoza ali repe, palenta s špehon ali s pomidori, škrob, broskve, kumpir ne balo, radii • salota. To i tamo en bakončio konpanadiga, en por klobasic, ma od tega se niso nejeli. Unoliko otrok bi bilo pojelo anka Bogi noge .. Postimo sada tu ča i gremo daje. Sa- veštrič i jas smo sedeli en cespudon u hlodi pod mjelon. Tu je bilo angošta mese¬ ca 1907. leta. Bilo je teplo koku u paklo. Ja son biu ne vakaneah koku študent. On je pipau soja pipica, a jaz puluvica španjo- lela, mepar da je biu ungareže Ma da son imeu več črne mojhane mu.štače pod noson, senako so se bou pipat pred mojin sada pokojnim očen, Boh ga pomili! A biu son irkalas i gledau več za dikajinama... U ono vreme so otroki imeli rešpekt pred očen i materon (recimo pravo, pred mate- ron eno molu manj), a ne koku sada, boh mi prosti, kada je mladina šotošora ... Vručina je bila. Ukuli nas so tiči kan- toli, metiji so leteli od rožice do rožice, a krove so posle trava po Drnjelovici. Mi smo čakuloli sega vraga: o strigah, vukodlakih, mrtvih, madroni i kaj van znori sada kaj. Tonjer tega mi je pučeu guvurit o sudotih. On se je Štirna u, da je biu sudot. A znote zakaj? Ki ne levi ni biu zet za sudota, za njega so guvorile ženske, da mu fali pulu¬ vica nekiga... Savešlrič je siižiu poli land- vera u Poli. Brižen landver ‘s Šaveštričen, zafu je Austrija šla u remengo. On ni mugu r.anka kukoše ubit, a prije bi ga biu kolpo vidriu, nego da bi puroisliu. da streja u človeka. Ma kaj se je dogodilo? Naj Ša- veštrič son guvori. On mi je guvuriti: »Dragi Jakomič, koku sudot son ti prišu u Pola. Tamo so me ubukli koku enega cigona. Sudočka ba- reta mi je prišla du voha, a bluza koku eno vreče, da ne rečen kaj je bilo z brage- šama. Ma provi post, pajaeo. A znoš, Jako¬ mič, kaj smo jeli? Prežgona joha, kisela panjoka i. črno kafe. A, a, tu ti je bilo dobro za štomih, ulita, srce i jetra. Ma biu son zdrau koku en lic. Se malatie so šle s vragon. E, e, znola je Austrija kaj dela ... Ponjer dvo meseca so me stovili ne vohta ned Pola poli forteca. Ne report.i so mi re¬ kli, da kada vidin človeka blizi fortece da moran iz sega glosa zakričat punemški »haltberda« Nigdor mson te besede čou. Tri bote se more ta beseda zakričat, i u člo. veka, kateri ne Stone, se mora strejat ma- gari direto u srce. Kada son to čuo ne re- porti diboto da mi je slabo prišlo. Jaz, Ša- veštrič Haja, strejat u živiga človeka, a du sada nison nanka kokose ubiu... Ma nison jao šempio i prpros. Ali s droge bande mi je reku Miran iz Štrpoda,: »Zamerkaj Sil¬ vester, Dinst je dinst, a klobase so klobase.« Brižen jas son ti biu koku u ognje. Z ene bando sveta vera govori: ne ubij, češ poč u paku, a z droge bande: ubij, ku ne forteca čc poč u arija, a ti, Šaveštrič. eno por let u garnizonsarest. A moja mloda Anica? Ježumarija, boh mi prosti, kaj ču ja storit? Pamet mi je bila zmočena, u glave ena pro- va maneštra: sklop, doša. arešt, smrt i moja Anica. JPasja vira, ma ne enem ra- porti stovili so me ne vohta Pu dnevi je šlo lepo. Son špašizau gori ; doli pu trave, gledau doli ne mori koku Medulinci ribe loviju, a tamo doli prek ceste son zameriva u ene lepe dikajine ne enem okne. Hm, vražje je imela oči, a bela je bila koku sneg i kr¬ vava koku en garofolo. Ona mi je nemige- vala, ma jas son biu u dinsti. A kaj bi rekla moja lepa Anica? Son si misliu, boh me očuvau od greha, hodi ženska s vragon, da si ne špurkon doša... 1 toku je don pasau i prišla noč. Mene je taknolu poč oš ne vohta od punoči do dveh pu punoči. U večer smo čakuloli, pipoli i žrli komisbrot. Mene so me držoli za norca, da son švoh i debole i da nison nikakou jinok. Ma jas nison bacilau nič, i u sebi son si misliu, morebit imate anka pravo... Doli ne zgo- nike je tuklo punoči, kada son prezeu dinst od Zvaneta Mikulavčiča iz Nogle, boh mu daj zdrovji! Ta moja Prva noč ne voliti je bila črna koku kutu izvan, a tarna koku u trebohi. Sklop, — ti biš u hrvackim zajiki reku puška, — je biu nepunjen s patronom, ma onom Šarf, a ukuli posa son ih oš nikuliku sola po celin teli... Ki vrah je tu? Stojin jas tiho, a srce mi je tuklo koku nigdor u imeu, vrah ih zeu so skopa. Spažižon ti ja ralon i z enom oberlajtnandon, ki je biu ta i tarna, da nisi nesrečna noč inšpečion oficir ' So so me prošali da kaj son strejau, ma molu besed je šlo iz mene . Ponjer so prinesli neke vidin nanka prsta pred noson. Misli mojo sp bile poli moje Anice, kada neenbot je nekaj šušnulo... Neka mrzlica mi je pa- sola po celin teli... Ki vrah je tu? Stojin jas tiho, a srce mi jo tuklo koku nigdor u mojen živjenji.. Sajeta božja, nekaj se jače i bliže šuška, o sveti Saveštro moli za mene. . Zomen šklop »ir. dl Hand« i čo- kan. ma neki vrah šuška i šuška... Od stroha son biu mokar koku da son se koučau u mori ... Son sebi son si reku: kurajo Savešfrič... Iz sega glosa son za¬ kričali »haltberda«, a prs son stoviu ne pe- tešič od sklopa. Ma. Ježumarija, šuškalo je se daje i bliže .. Sada je bilo treba zakri¬ čat drogi bot, ma jas son enu molu počo- kau. Šuška jače, a srce moje tuče oš jače.. Drogi bot son zakričau kuliku son mugu »haltberda«. Brageše so m: -> tresle koku ne vetri... Pumisliu son: ne doša, ne mrt- viga, ne arešt i ne moje Anice .. . Pumolia son se Bogi... i prekrižiu, pusjošau i čo¬ kati .. . Hrs, hrs, hrs je šuškalo se bliže, a jas son u ime Boga treti bot zakričau »hal- berda«, da se je ne largo čolo, a moj glos sigoro se je smiiiu anka Bogi i sen an- djelon... Oš veča tarna mi je prišla pred oči, a srce mi ni več tuklo ... Sada son morau strejat u človeka, mama moja mila.. Ma jas. proti zapovedi, od stroha, son za¬ kričau i štrli bot »lialtberda«, a morebit anka poti i šesti bot, kaj ti jas brižen znon... šuška on, več je to .. . vidin nekaj črniga.... ' »sveta, Marija, majka božja moli za nas grešnike sada i u čas smrti noše, amen . . « U ime Boga zapreu son oči, puvuku za po- lešič no šklopo i — brrruummm. Biu son van iz sebe... a nič ni več šuškalo... mrl je, boh ga pumili... a jas, jas, šaveštrič Haja, son ga ubiu ... Pučeu son molit, ma neenbot. so pri¬ tekli si sudoti iz vaheimhra z enom kano- loči i. iskoli ubiti ga. Ja3 se nison mogu maknat iz mesta ... nesrečna moja doša če poč u paku ... Kada neenbot začojen jas en smeh, ki se je morau čut se doli du Medulina, Preman- ture, a deboto anka du Barbarige... Sudoti so se držali za treboh od smeha, a nekateri so se vojali pu trave. Her Oberlajtnant me je puklicau i jas son prišu bliže. Dou mi je roka, putuku pu rame i mi reku da son jinok. Jas jinok... ki son človeka neduž- niga ubiu?? A sudoti so se i daje smijoli, i gledali u ubitiga i u mene, ma jas nison od žalosti nič vidiu, i nanka nison znau, da li son ubiu moškiga ali ženske... En ge- frajter me je prijeu za roka koku otroka i pejau me du ubitiga. Son se teu prekrižit, pugledam enu molu boje i kaj son jas vi¬ diu, dragi moj Jakomič? Ubitiga tuvra, ma- garca, koku biš ti reku . Ni mi bilo du smeha, ma senako son se anka jas nesmi- jau. Doša je bila spašena . .. Tužniga i nedužniga tuvra son.trefiu dreto u srce... Ona noč nison spou ... a drogi don son biu puklicau ne report. Her Hauptman me je pithvaliu pred somi sudoti i šenkau mi je pet fijurini. Dubin son urlsub od oson dni i šu doma, a za muje Anice son kipiu mu- litvena knjiga »Oče budi volja Tvoja« od nošiga velikiga biškupa Dubrile i en brhan. * * * Šaveštrič je finiu pripovedni, a jas son se smijau od .srca. Lepa se b>ia ona vre¬ mena, kada son pusjošau ta istinita pripo- ves dubroga Saveštriča ... Mlados moja jo pila i srkala doli slobode, dob muje ožje domovine, kateri ji sojen en bušič i mej pu- zdrav od srca i doše. — — — Boli domo¬ vina, oš čemo se vidit — — — U Zagrebi, ne don Posta 1938 leia. VAŽNI JI ČLANCI U „ISTR1“ U 1937, GODINI U lanjskom uskršiijem broju donijcli smo bili bibliografiji! važnijih članaka u »Istri« od početka izlaženja do kon¬ ca 1936 godine. Sada popunjavamo tu bibliografiju s onim što je izašlo u li¬ stu kroz proslu godinu. NARODNE MANJINE Besednjak dr. Engeibert, — Vjera i ma¬ terinski jezik 13/37. Grahor Ivo; — Manjšinski kongresi. 29/37. Rojak dr. Henrik Tuma 51/37. Peruško Tone — Narodne manjine i de¬ mokracija 20/37, ČSR—Njemačka i manji¬ ne 33/37. Njemačko-poljska deklaracija o manjinama 46/37. Žiberna Joško. — Misli ob koroškem dnevu 41/37. * Fašizam in manjšine 13/37. Zanimiva razprava o iugoslovensko-talijanskem spo¬ razumu 19/37, Koroško vprašanje 21/37. — Položaj Lužičkih Srba je sve gori 29/37. O XII. Kongresu narodnih manjina 30/37. Narodne manjšine 32/37, Njemačka manjina u Jugoslaviji 36/37. Kongres u Stuttgartu 36/37, Naše manjšinsko vprašanje pred mednarodno javnostjo 38/37. Narodne ma¬ njine u Madžarskoi i Rumuniii 40'37. EMIGRACIJA Akademičar. — Naša akademska omla- dina 49/37. Barba Lujo. — Naša emigracija 18/37. Iveša Ante. — Kontakti i veze 51/37. Legiša Lino. — Slovenska beseda iz Južne Amerike. 51/37. I. — Naša emigracija 34/37. Peruško Tone. — Problem naše ontiadi- ne 28/37. Naši zadaci 47/37. R. L. — Problem poiitičkih emigranata. 31/37. Prikodražan. — Što nas veže 40/37. S. Milko. — Naša emigracija 11/37, So- cijalno vprašanje 13/37. * Naša emigracija 20/37. Okupljanje na¬ še omladine 30/37. KNJIŽEVNOST-KULTURA Bolič Josip. — Spomin na Simona Gre¬ gorčiča 35/37. Balota Mate. — Razgovor sa mrtvim kumom 11/37 Ča je pusta Londra 13/37. Muka Božja 13/37. U zori na Oceanu 13/37. Lipi tiči 25/37. Kuraj 36/37. Belanič Ante. — Iz mojih uspomena na Artura Oervaisa 27/37. Car Emin Viktor. — Umjetnikova suza 21/37. Čermelj dr. Lavo. — Naš tisk 42/37. — Kulturna stopnja Primorskih Slovencev 38/37. Gervajs Drago. — Nasadiše nas, nasadi- še... 13/37. Profesor plesa 51/37. Kosmač Ciril. — 15 marec 1937. 13/37. Krapš Jože. — Štucinkino vstajenje 13/37. Magajna Bogomir. — Legenda o Marti, kapitanu in barbanski Mariji 51/37. Mogorovič dr. /vo. — O istini 42/37. O siobodi 43/37, O pravdi 45/37 46/37, 47/37. Mira. — Ekskurzija romanistov v Ita¬ lijo 49/37 Nanoški Josip. — Spomin na izgubljeni dom 13/37. m. — Da li krečemo na bolje. Povo¬ dom Androvičevog tali.iansko-slovenskog riiečnika 25/37. Peruško Tone. — Spomenik Evgeniju Kumičiču i Istrani 40/37. Prvi slikar iz se- ijačke Južne Istre 51/37. Pertot. — »Istra« Nikole Žica 45/37. Petelin Ruža Lucija. — V spomin na velike dni ljubljanske opere 29/37. Plesničar Pavel. — Reminiscence ob 30 letnici prve spominske plošče pesniku Si¬ monu Gregorčiču 34/37, 35/37. P. —e. — Pesnik slovenske narodne borbe 35/37. Radetič Ernest. — Jubilej dra Nikole Andrica i Istra 51/37. Saharin. — »II romanzo di Abbazia« — 44/37. _ Soški. — Po tridesetletnici Gregorčiče¬ ve smrti 35/37. V. R. — Istra i HRID 24/37. Žiberna Joško. — Vsakdanje misli 51/37. Žic Nikola. — Iz gradje za Zbornik o Istri 40/37—45/37. * * Kritike knjige L Božiča »Naš idrijski kot« 6/37. Važniii članci u »Istri« od po¬ četka izlaženja do konca 1936 godine 13/37 14/37, 16/37. 17/37 O istarskoj Ijestvici 15/37 GOSPODARSTVO I FINANSIJA Agis. — Tržaški promet v luči statisti¬ ke 40/37. Božič Lado — Živlienske razmere idrij¬ skega rudarja 25/37. Kees. — Ekonomska pozadina flaman- skog pitanja u Belgiji 51/37. Mirkovič Mijo. — Seljačko pitanie u Italiji 51/37 O. K. — Gospodarstvo Julijske Krajine v preteklem letu 28/37. Peruško Tone, — Prisilno izvlaštenie 10/37. Pavlovič Peter. — Polom fašistične de- mografične politike 13/37. X. Y. — Položaj našega kmeta v Julij¬ ski Krajini 20/37. * * Prisilno pet postotno posojilo v Italiji 10/37. Amandmani u finansijskom zakonu, koji interesiraju emigrante 11/37. 5 postot¬ no državno posojilo in naš kmet 13/37. JULIJSKA KRAJINA — RAZNO Baiota Mate. — što če nam ostati od Istre 9/37. Istra, koia još postoji 10/37. Barba Lujo. — Uspomene iz našeg Pazina 27/37. Čermelj dr. Lavo. — O prevratni dobi na Primorskem. Giuseppe del Bianco »La guerra e il Friuli« 13/37. TaMjanska kolo¬ nizacija Julijske Krajine 13/37. Statuti tr¬ žaškega mesta 18/37. Uradno priznan po¬ lom fašistične demografične politike 5/37. Hegediis Nandor, — O našem narodu pod Italijo 10/37. Jardas Ivo. — Zlato v Roščeh 51/37 Krvavac Miho: Istra se miienia 37/37, 38/37, 39/37 40/37, 42/37, 43/37 45/37, 46/37 48/37. NE PLAČ... Ne plač, Višnjo, ne plač Aš još nimaš zač Imit češ još zač plakat I mater zvat Selzi ti neče teč Al boli bit če več Ki če te tad mirit I selzi sušit? Va kjončicu te stavin Po giavičici te gladin Kantan ti pisme svoje Aš poznan boli tvoje Za sedaj još ima lika Dvignen te, prestane krika Na prsih te privrnen I plač na sinih obrnen Ne plač. Višnjo, ne plač imit češ plakat zač Samo ki če to bit. Znat te umirit... Mara Sindik-Kaliterna. Mikac Jakov: Božični običaji u Brestu u Čičariji 51/37. M. g.: Reminiscencije iz pazinske gim¬ nazije 27/37, Pajalič Nikola: Ženidbeni običaji u Ber- seču 5F37. Prepeluh Albin: O prevratni dobi na Primorskem 15/37, 16/37, 17/37. Skaljer dr Lovro: Izbori u Istri 1907 godine 20/37 V. R.: Statistički prikaz stanovništva u Puljskoj i Riječko.i pokrajini 51/37. Žiberna Joško: Naša vas v Julijski Kra¬ jini 13/37 Žic Nikola: Naselja u Istri 51/37. + Kdaj je bil Skedenj italijanski 20'37. De- setgodišnjica smrti dra Otokara Rybarža 2/37, Situacija u Julijskoj Krajini 3/37. Hr- vatska republika v Istri 1921 leta. — Nova vas za rudarje »Arsa« 4 ( 37. Nekaj podrob¬ nosti o Bratuževi smrti in pogrebu 1P37, Prebivalstvo Julijske Krajine 18/37. Pri- rodni prirastek prebivalstva v Julijski Kra¬ jini, Beneški Sloveniji in Zadru 25/37 Go¬ riška pokrajina geografsko-fizički pregled 35/37. ŠKGLA I CRKVA Pavlovič Pfctei: Nove srednje šole v Ju¬ lijski Krajini 3D37, Ob pedesetletniei obrt¬ ne šole v Trstu 33/37 Ekonomske in na¬ cionalne funkcije kmetijskega pouka v Ju¬ lijski Krajini 17'37. Peruško Tone: Naša školska omiadina 25/37. P. J.: Narodnost in šolstvo na goriškem 1. 1848 51/37 * Zatiranje slovenskega jezika v cerkvi v Beneški Sloveniji 13/37. Razmerje v cer¬ kvah na tržaškem se ni ispremenilo 19'37. POLITIKA UOPČE Agis: Cadorna je pripravljal napad na Francijo 29/37. Rino Alessi piše 42/37. Čermelj dr. Lavo: Totalitarne »volitve« v današnji Italiji. Študija Gaetana Salvemi- nija v Ameriški reviji 16/37. Nova knjiga grofa Sforze in mi 40/37. Mario Nordio Loši sluga goreg gospodara 9/37, Trideset skoga jezika 34'37, Odgovori na prigovore 43/37, »Termini« 45/37. Hegediis Ferdinand? Dve knjige o ba- lilah 15/37. M. T.: Bilanca po sporazumu 27/37. Peruško Tone: Seljaci bez zemlje 6/37, Loši slug agoreg gospodara 9/37. Trideset godina je prošlo 19/37. O učenju talijan- skoga jezika 34/37, »Termini« 45/37. Za-Ha: Fašizam i nauka 13/37. Žiberna Joško: Tekma v smrt ali v življenje 13/37, Tri velike vojne v dveh desetletjih 30/37, Avtarkija 49/37. * Fašizam i selo 2/37. 3'37, 4/37. 5/37, 7/37, 13/37. Rezultati političkog skitanja Maria Nordia 2/37. Kako je D’Annunzio imao da sruši Pulu god. 1918 3'37 U na- rodnoj Skupštini poslanik g. DoberSek go- vorio je o stanju našeg naroda pod Itali- jom 10/37 Senzacija o Jadranskom paktu i demanti 11/.37, Diktatorji in diktature 13/37 Giovanni Maracchi o sporazumu 14/37, Ne¬ ki glasovi taliianske, strane i domače štant- pe o sporazumu 14/37, Sporazum izmediu Jugoslavije i Italije. Tekst političkog spo¬ razuma 14/37, Okvir jugoslovensko-talijan- skoga sporazuma 21/37. Hrvati za Hrvate u inozemstvu 21/37, Ifaliianska knjiga o di¬ plomaciji, Adovrandi Marescotti: Guerra diplomatica 22/37, 24/37, Legenda o Koba¬ ridu 33/37. P. P-ič Širite »Istra«, j er je to jedmi list koji sistematski prati doga- djaje u Julijskoj Krajini i sve dogadjaje u svijetu koji su u ve¬ zi s nama i s našim pitanjem. Pcdupirajuči fcaj naš jedini list, Vi aktivno sudjelujete u na¬ šo j borbi. Plačajte uredrio pretplatu — nalazite nove pretplatnike! — Čim više urednik pretplatnika, to bolji i veči list! BROJ 14., 15. i 16 »ISTRA. STR ANA 17. NAŠA OMLADINA PIŠE -— MLADINI Ruši smelo vse ograde, če za svoje sile mlade nimaš več dovolj prostora. A ograda je opora za snovanje in. posest: zopet druge si postavi, samo v večji še širjavi, da še več bo k tebi cest in še več nad tabo zvezd. ALOJZIJ GRADNIK (Iz zbirke »De profundis«) FUNKCIJA OMLADINE Smjenjuju se generacije? — po onoj Gunduličevoj »Kolo sreče uokoli, vrteči se ne prestaje...« Stari odlaze, novi dolaze. I uvijek tako — i razumljivo je da se sta- riji grčevito drže za ono što prolazi — što su stariji to se grčevitije hvataju i života i svega onoga što je njima život učinilo lijepim. I tnaterijalnih dobara koje su sti- cali, i položaja koje su si izborili i ideja za koje su vijorili barjacima u svojoj mla¬ dosti. To se dogadalo uvijek — na svim kon- tinentima i u svim epohama —pa se to dogada i danas. A omladina od tog života još nista nije priborila, pa je nista duboka ni ne veže s onim što je bilo prije nje. Ne veže je toliko da bi htjela ostati na onom dijelu puta koje su prevalile generacije ispred nje. I zato omladina sili nap rijed. I ona .hoče da prede svoj dio puta u razvoju, da na tim putovima pobije svoje bar jake I da malo pomalo ostane na tim pozicija¬ ma koje je sama stvorila i priborila. I u torne — u tom poletu omladine da kroči dalje od prvašnje generacije — u torne je 1 glavna funkcija omladine u dru- tvu. To je njezina prirodna funkcija. Stariji se tuže na »svojeglavost« omla- sicer istočasna evakuacija velikih mas is mest. lahko oteževala mobilizacijo, če bi se ji prislonilo šele v začetku vojne.« Ko je poudaril še važnost fašističnega miličnika, ie Mussolini dobesedno dejal: »Po vsem kar sem vam danes povedal, se nadejam, da sem v vas učvrstil neko močno prepričanje in to. prepričanje je, da so vojaška v pr a š a- n j a osnovna, drža v n a i n narodna vprašanja in da radi tega p o s v e- r u j e m jaz te m vpraša n j e m. na j v e- č j i del svojega dnevnega dela. To delo mi je zelo olajšano radi stalne drago¬ cene pomoči, ki mi jo nudijo državni tajni¬ ki ... Z njimi skrbno razpravljam in pro¬ učujem vsako materijalno in osebno vpraša¬ nje iz področja državne obrambe. Mislim, da se je v vaših dušah ustvarilo še neko drugo prepričanje — prepričanje da bi vsakdo, ki bi se dotaknil pravic ali inte¬ resov naše domovine, v trenutku n a kopnem in na morju in z neba dobil gromek in dostojen o d go¬ vor v s e g a naroda pod, orožjem. Ko smo si. v tem, na. jasnem, bi želel, da bi sa ustvarilo v vas še tretje prepričanje, t. j. da .i e pri nas vse in v s a k m a s v o- j e m mestu in da lahko mirno sp i- t e. Toda ravno zaradi tega, ker smo tako delali in ker se lahko pohvalimo z marsi¬ katerim končanim delom, vam moremo mir¬ ne duše reči, da je ostalo se marsikaj, kar se mora storiti, in to bomo storili in dosegli za vsako ceno! Mi ne maramo vedeti za. ilu¬ zije in utopije. Zalo smo tudi zapustili, že¬ nevski lokal, kjer so krčmari. s lam dvemi artikli. Ono, kar je vedno odločeva¬ lo v odnošajih med p o e din i mi na¬ cijami, in kar tudi danes o dl o č v- j e, to je vojni potencijal vsake g a naroda. A ocenjujoč svoj vojni potencijal, jemljemo kot prvo in glavno merilo za slop- njo duha našega naroda. Mislim, da ni bil duh italijanskega naroda nikoli loko močno ukoreninjen, tako dovršeno razširjen m vse sloje naroda, tako močan z voljo, in tako poln zavesti, kakor je danes. Ali je mogel Napoleon Buonaparte, ta Italijan, ki je v. Franciji našel primerno sredino za razvoj svojega genija, sploh kedaj to predvideti? Ko je zahteval za časa španske vojne maršal Sucht od njega italijansko divizijo Palom- bini kod zelo zanesljivo: mu je cesar odgo¬ voril: Prav pravite, maršal. Ti Italijani bo¬ do nekoč prvf vojaki na svetu! In mi hoče¬ mo to sedaj postati. Želimo, da se nekdanja Napoleonova prerokba pretvori v sodobno stvarnost, v stvarnost, fašistično in rimsko!« Vsi narodni poslanci in pa številno me¬ ščanstvo je na trgu Venezia poslušalo po radiju ta Mussolinijev govor. ki. je bil name¬ njen tudi ostalemu svetu. Poslušalo so ga tudi vse fašistične organizacije v Italiji, ki so sc zbrale v svojih domovih. SMUČARSKE TEKME NA KANINU Dne 30. marca so se vršile na Kaninu, smučarske tekme, katerih se je udeležilo med drugimi tudi 10 Slovencev, ki so na tek¬ mah nastopili. Na višini 1850 m je bil start za tekmovalno proč.o, lci je bila silno težka .. Manjkalo je tudi dovolj snega in sneg je bil zmrznjen. Tekem bi se morali udeležili tudi Nemci in Avstrijci, ki. pa so svojo udeležbo odpovedali, lako da so tekmovali samo naši in Italijani. Naši pa so dosegli razmeroma zelo slab rezultat in. ie prvi dospel šele 9 za Italijani na cilj. NOVA POSTAJA POSVEČENA ADOLFU HITLERJU V RIMU Italijani so pričeli z gradnjo velikanske¬ ga sprejemnega paviljona za. Hitlerja. Pavi¬ ljon bo dolg 155 m in visok 15 m. Stal bo. na kolodvoru Ostiense ter naj bi bil kot tra¬ jen spomin na srečanje med Hitlerjem iti Mussolinijem v Rimu. Vsa zgradba bo iz se- kanega kamna. Od tirov do paviljona vodi 300 m dolg hodnik, ki je tudi pokrit z im)-' numentalno streho. V paviljonu bo 10 m d-of . ga dvorana, v kateri, .se. bo vršila šprejčinna. svečanost. Zgradba bo na zunaj m znotraj' okrašena s simboli, ki bodo kazali pohod, obeh fašizmov in alegorično prijateljstvo, obeh. narodov. DEMOGRAFSKO GIBANJE IN VOJAŠKA MOČ' DRŽAVE Po statistikah, na podlagi katerih'je'Mus-’ solini ugotovil vojaško moč Italije, šteje Italija mož v starosti od 21 do 55 let 5 milj.-, 850.000. Mladeničev od 18 do 20 let pa je približno 850.000. Skupno znaša torej število za poziv sposobnih mož 10.700.000. Če. se od tega odšteje 15 pošto, ki. bodisi niso sposobni, za vojaško službo, bodisi so potrebni prL drugih opravilih, znaša vojaška moč dejan-' skon 9,100.000 mož. Od lega odpade 8 milj. 400.000 na leta 21 do 55, 700.000 pa na naj- mlajše letnike od 18 do 21. MLCi, HODI . . . Trudna sen Teške su nogi moje Počinut bin otela Put je gerd Ne znan kadi bin se sela Pek iščen puti krače Sama sen. Sence je na zahoju A ja se strašin mraka. Kantat ču Da niinan večc straha. Zabit ču misel svoju Al ku? Da počnen sedaj evdi Va tujen kraju, svitu? Mici, hodi... MARA SINDIK-KALITERNA UMIRE MI MAT Umire mi mat, Nemega blizu nje ni, I mat zovc: Dica moja, Kadi ste mi vi? Ča nijedan od dice Ne (e doč. Da mi, svitu vžge? Ca, te U ki znat Od, moje dice, kadi Če ju me pokopat? če li ki. sad. Mi svetu užgat? Dica, dica, kadi sle sad vi? Svita mi ne gori, A mene na svitu vet ni. RUDE BROJ 14., 15. 1 16. »ISTRA STR ANA 10. TRST V NOVEM POLOŽAJU S priključitvijo Avstrije Nemčiji bodo ■nastale, poleg političnih, marsikatere druge posledice, zlasti gospodarske. Avstrija je postala sestavni del velike Nemčije in ie tako vključena v njen gospodarski sistem. Zginili bodo tako vsi mednarodni gospodar¬ ski problemi med njima in postali bodo na¬ rodni. Posledice pa bodo nastale tudi v zvezi z drugimi državami, ki so imele sti¬ ke z Avstrijo. Toda to ni naše vprašanje, ki naj bj ga danes razrnotrivali. Zanima nas vprašan j e_ l.rsta, ki je bil kot tak silno vezan na bivšo Avstrijo in je tvoril njeno slavno izvozno in uvozno Inko. uživaioč pri teni razne ugodnosti. Položaj Trsta v zadnjih, zlasti povojnih letih nikakor ni bil rožnat in se je prav¬ zaprav stalno slabšal. Nič čudnega ni, če so morali gospodarski krogi skrbeti, da se položaj zboljša, ali pa vsaj vdrži na isti višini. I o pa je v tcb časih najhujše kon¬ kurence in pa omejevanja prometa z raz¬ nimi carinami, mogoče le na ta način, da se pritegne^ čim več prometa, ki se mu mo¬ ra nuditi čim več ugodnosti. V Trstu se je to v polni meri poskušalo, vendar pa rezultat ni bil zadovoljujoč. Tekma z dru¬ gimi pristanišči je bila silno težka in Trst [o je zgubljal. Nič boljše ni tudi v zadnjih časih, ko se splošne gospodarske razme¬ re, po mnenju, ki vobče vlada, a kar sma¬ trajo le kot navidezno, ali vsaj začasno, zboljšujejo. V jeseni je morala celo vlada priskočiti tržaškim javnim skladiščem na pomoč in jim je odredila 10 milijonov lir subvencije. Da si je mesto skušalo pomagati se vidi iz mnogih naporov zlasti pri modernizaciji pristaniških naprav, kljub temu. da so te bile vedno na višku. Samo v zadnjih dese¬ tih letih je bilo v ta namen investiranih preko 200 milijonov lir. Zgradili so nov pomol, pet dvonatstropnih skladišč, 2S žer- iajov z nosilnostjo od 2.5 do 10 ton. skla¬ dišče za tobak, potniško postajališče in pristajaiišče za vodna letala ter druge na¬ prave. Važne pa so poleg pomorskih zvez in naprav tudi zveze in naprave za pro¬ met z zaledjem. Da se tu ni počivalo se vidi jasno iz tega, ker se je do mej vsa železniška mreža elektrificirala: tako iz Trsta proti Gorici in Postojni. Stara želja Trsta je neposredna zveza z zaledjem preko Predila z dvotirno železnico. S teni bi odpadla dvojna meja od Jesenic do Bo¬ hinjske Bistrice, carinske ovire bi s tem skoro popolnoma odpadle, poleg tega pa bi se stroški sorazmerno zmanjšali. Italijan¬ sko- avstrijske tarife bi se s tem določile lahko neposredno, ravno tako pa tudi ta¬ rife z Nemčijo in Čehoslovaško. Med bivšo Avstrijo in Italijo so se tudi končala toza¬ devna pogajanja za Trst precej ugodno. Vendar pa stare sanje Trsta, da bi dobil dvotirno železnico preko Predila. do danes niso šle niti za korak naprej. Kljub temu se je seveda vsled tehničnega napredka precej povečala hitrost zlasti tovornih vla¬ kov. ki prihajajo iz zaledja. Ta hitrost pa je razmeroma povečana le za malenkost. Vlak z Dunaja in z Prage je pred vojno rabil do Trsta 33 oz. 61 ur, sedaj pa 32, odnosno 54 ur. Konkurenčna sposobnost tržaške luke je kljub vsem naporom z dneva v dan manjša in okolnosti so vedno težje. To se je še povečalo nenadoma, skoro preko no¬ či. z združitvijo Avstrije z Nemčijo. Saj so ravno nemške luke one, ki Trstu, zlasti po vojni, tie mnogo manj tudi pred vojno, silno komkurirajo in mu onemogočajo razvoj. Predvsem gre za Hamburg in Bre¬ men, pa tudi Gdinijo, Gdansko. Brailo, Konstanco. Njim se v manjšem obsegu pri¬ družujejo še luke Sušak, Solun in Benetke. Nekatere sicer konkurirajo Trstu v zelo majhnem obsegu, a vendar je skupno vzeto njih delež precej znaten. Tako je na pr. šlo lani preko Gdinije 600.000 ton bla¬ ga iz severne Češkoslovaške, ki se je vča¬ sih usmerjalo preko Trsta. Kreko Hambur¬ ga in Bremena gre sedaj pretežni del češkoslovaškega prekomorskega izvoza. Leta 1913 je šio preko Trsta iz sedanje Češkoslovaške okrog 700.000 ton blaga, leta 1927 še 538.000 ton. 1930 pa le še 287.000 ton. V tem je pridobilo pristanišče Hamburg in Bremen, preko katerega je šlo 1927 leta n. pr. 1,921.000 ton čehoslovuške- ga blaga. Dočim sta si bila pred vojno Trst in Hamburg v konkurenčnih ozirih p reče i na istetn. oz. je 1 rst s Hamburgom lahko tekmoval, se je po vojni obrnilo po¬ polnoma narobe. Leta 1913 je n. pr. znašal blagovni promet v hamburški luki okrog 16,000.000 ton,- v tržaški nekaj preko 5 miijonov. Leta 1935 v Hamburgu 20. v i r- stu pa 2.5 leta 1936 22 oz. 2.2 miljona ton. Tako ie bil hamburški luški promet pred 25 leti približno 3 krat, leta [936 pa ze 9 krat večji, kakor tržaški. Med tem pa se ie že promet v Gdiniji povspel na 13 tuilionov ton. Vidimo torej jasno, v kak¬ šen položaj ic Trst nenadoma vsled novih razmer zalezel. Ni čudno torej, cc se J vsled teh razmer pojavila y gospodar¬ skih krogih misel, da bi sc 1 rst spremeni v industrijsko središče m da f pristaniško ne povzdigoval vec cez mero Pojavilo se ie zato tudi cisto stvarno mnenje, da bi se pričelo predvsem pod¬ pirati industrijo, ki jo je v 1 r ? tu ,n -° tit lici precej, tako plavži, ladjedelnice, ustil niče petroleja itd. V tem oziru so oblasti pričele izvajati nekakšno racionalizacijo i pričele so obstoječa podjetja moderno ure¬ jevati ter njih obseg razširjati. Tako vidimo, da je Trst kot pristanišče v času po vojni izredno mnogo zgubil, na mu je bil vsak normalen razvoj. vsaj v primeru, kot smo to videli n. pr. pri Ham¬ burgu, Gdiniji itd. nernoguč. Ves problem je bil v povojnih letih bistveno v tein. da se kolikor mogoče prometa, ki je staiV šel preko Trsta, tudi obdrži in da se po možnosti pritegne nanj še novega. Vendar pa so bili ti napori več ali manj umetni oz. je bil ves promet, ki je šel na ta način preko Trsta, le nekako umetno, ne pa na¬ ravno vezan na luko. Pri najmanjšem tres¬ ljaju, se je to lahko obrnilo v nasprotno smer. Ko je nenadoma nastal tako važen poli¬ tičen preobrat, in se je Avstrija združila z Nemčijo, je seveda nujno morala nastati v tržaških gospodarskih krogih velika ner¬ voznost. To se je tudi na zunaj pokazalo. Saj je razumljivo. Najbližje svetovno pri¬ stanišče Avstrije je bil naravno Trst. Z novim položajem pa se je to spremenilo. Nemčija sama bo seveda najprej skušala kriti vse potrebe, ki jih ima, v svoji lastni državi. Tako n. pr. bo sedaj les. ki ga je morala v ogromnih količinah uvažati, do¬ bavljala z nove pokrajine. Čeprav je bila Avstrija včasih eden glavnih izvoznikov lesa v Evropi, bo vendar njena produkcija komaj krila potrebe velike države in bo morala Nemčija celo velike količine uva¬ žati še z drugih držav, in sicer od 700.000 do 800.000 m3 letno. Seveda bo morala tudi Italija iskati novih tržišč, ker z Avstrije ne bo mogla več dobavljati dovolj lesa. Od tu pa ie lani uvozila 74 odsto vsega uvoženega lesa. Kakor izgleda in je tudi naravno, bo postala odslej Jugoslavija njen glavni dobavitelj. Brez dvorna je. da bo tudi Trst s tem nekoliko pridobil, ven¬ dar pa ne toliko, kolikor je izgubil. S tem v zvezi je brez dvoma nova smer. v katero so pričeli uvajati tržaški gospodarstveniki svojo gospodarsko poli¬ tiko. Prvič so napisali v svojih časopisili, za Slovence izredno važno, a tudi staro znano ugotovitev in dejstvo, da je Trst za slovensko gospodarstvo okno v svet. Ra¬ čunajoč, da so nameni te ugotovitve iz¬ nesene dne 15 marca t. 1. v »II Piccolo di Trieste« odkriti, smatramo, da bi moralo biti to načelo tudi načelo našega sloven¬ skega gospodarstva, ki'hira ravno na tem. ker nima odprte zveze z morjem. Tako se SREČNE VELIKONOČNE PRAZNIKE želita naročnikom, čitateljem in oglaiivalcem UREDNIŠTVO IN UPRAVA JUGOSLOVENSKA MATICA U ZAGREBU održat če svojo glavnu skupštinu dne 24 aprila 1938 u 10 sati ujutro u dvorani »Ja¬ dranske Straže« u Zagrebu, Gajeva ulica 28-1., uz slijedeči dnevni red: 1. Pozdrav pretsjednika, 2. Izvještaj tajnika, 3. Izvje- štaj blagajnika, 4. Izvještaj delegata Po¬ družnica i Povjereništava Jugoslovenske Matice, 5. Izvještaj nadzornog odbora. 6. Apsolutorij upravnom i nadzornom odbo¬ ru, 7. Biranje novog upravnog i nadzornog odbora,- 8. Prijedlozi. ti FOND , liSTRE ’ N. N. Sušak . D '20.- ■ Istra«. SL Brod . D 9.-- Prof. J. Jakac. Kastav, poro¬ dom prve gudišn.iicc smrti nezaboravnog druga i prija- jatelja blagopok. prof. Male Šepiča. daruje u fond Istre « U 56.— N. P-, Zagreb . D 6.— U proštom broju objavljeno D 42.736.60 _ U k n p no D 42.821.90 je zgodilo, da so tržaški gospodarstveniki opozorili Slovenijo na svojo luko, in to ravno v trenutku, ko je prispela kriza tr¬ žaške luke do vrhunca. Zgodilo pa se je to se v zvezi z gori navajanim dogod¬ kom, ko bo morala vsled tega Italija is¬ kati novega tržišča za nakup lesa, za kar Ji ^te zopet najbližje Slovenija, ki šteje, kakor navaja člankar v citiranem »Picco- lu«, 2000 žag in ki »zalaga rned jugoslo¬ vanskimi pokrajinami največjo količino Ie- sa za^gradbe v svrlio izvoza in je dejansko največja proizvajalka lesa v absolutnem smislu«. Tako bi s to popolno preusmerit¬ vijo tržaškega gospodarstva Trst pridobil v dvojnem smislu: prvič, pridobil bi novo tržišče lesa. drugič pa navezal nase zopet svoje naravno gospodarsko zaledje, ki mu i e . leta 1914 še. ko je bil njegov promet najvišji, izpopolnjevalo nad tretino njego¬ vega celokupnega prometa. S tem bi se pa na drugi strani oživelo tudi slovensko gospodarstvo, ki že dve desetletji išče iz¬ hoda na morje. Kljub temu, bo seveda ostalo za Trst še vedno odprto vprašanje, kako se pribli¬ žati čimbolj najvišji točki, ki jo je kedaj dosegel v prometu t. j. leta 1914. in prido¬ biti si še ostalo zaledje. To ie pa gotovo danes zanj zelo neugodno vprašanje in re¬ šitev se ie vsled zadnjih dogodkov silno, silno otežkočila. Domneve o tem, kako naj bi se rešilo to vprašanje za Trst in kakšne so možnosti, sicer spadajo v okvir tega članka, vendar pa se jih z ozirom na razne okolnosti, danes ne bomo doti¬ kali. Jasno pa je. da se bo ves promet Av¬ strije naglo usmeril proti nemškim prista¬ niščem. kar je edino naravno in zlasti za totalitarne države, ki vodijo osamosvojit¬ veno politiko, razumljivo. Trst pa bo ved¬ no predstavljal točko, na katero bo silil ves srednjeevropski promet in s tem tudi politika. Trst je v teku zadnjega leta in zadnjih dogodkov zašel v položaj, ki mu ustvarja sicer izvesno negotovost, kar se tiče bo¬ dočnosti. Okoli njega se bodo odigravali niarsikaki važni in odločilni dogodki in jasno je, da bomo o njem tudi v javnosti vedno več slišali. šk. ŽALOST U KUČI DR. LOVRE SKALJERA U Sv. Lenartu umrla je Ivka Skal j er, rodj. Borštnik, supruga dr. Lovre Ska¬ li era, u dobi od 54 godine. Pokojnica je bila u svakom pogledu rijetka žena. Od¬ lično je poznavala sedam jezika, odu- šcvljena pobornica ženskog pokreta, na¬ prednih ideja. Pokojnica je bila kroz ciugi niz godina dobra družica svome suprugu, uzorna majka i u svakom po¬ gledu odlična žena. — Pokojnica je bi¬ la nečakinja poznatog trageda zagre- hačkog kazališta Ignjata Borštnika. Rastuženom suprugu dr. Lovri Ska¬ ljeni, kčerkama, sinu i ostaloj rodbini naše saučešee, a pokojnici bila laka gruda koju je toliko voljela. IZLET OMLADINSKE SEKCIJE »ISTRE« Omladinska sekcija priredjuje 24 IV skupni izlet na Oštrac. Do Samobora iči če se vicinalnom željeznicom uz po- pusne cijene. Sve potanje informacije mogu se dobiti u sekciji društva »Istre«. Žerjavičeva 7„ UREDNIKOVA POŠTA FRLIČ RUDOLF, učitelj, Cetinjgrad: Podmirena pretplata do 1 Vil 1938. PA VEL KUNSTEK, Maribor: Prejeli smo znesek Din 48 .—, s katerim je porav¬ nana Vaša naročnina do konca tekočega leta. Maribor, aprila 1938. — Velika mari¬ borska emigrantska družina množi vrsic tu¬ kajšnjih emigrantskih društev. Ker živimo na severni meji, je aktivnost in organizacija našega dela prepotrebna iz dveh razlogov: Prvič, da razširimo svoje notranje delo¬ vanje med vrste vseh emigrantov; drugič, da poglabljamo vezi z domačini, lokalnimi dru¬ štvi in organizacijami, ki zasledujejo isti. smoter in stoje na braniku narodne časti in narodnoobrambne zavesit. Večkrat naletimo na očitke, češ. da se dr¬ žimo ob strani in zase. Če pogledamo tnalo globlje v društveno delovanje našega mestu, bomo našli ravno nasprotna, dejstva Skoro v vseh. društvih delujejo naši ljudje in ima¬ jo odgovorne funkcije z ozirom na njih vz¬ trajnost in zavest, društvenih dolžnosti. To je povsem prirodno. Človek, la je izgubil dom in je izkoreninjen iz tal, kjer je rasteh si skuša ustvariti novo duhovno in skup¬ nostno življenje, da uteši svojo bol. Zato predpostavlja lastnemu lazu nekaj višjega in globljega, kamor zre v idealizmu svojih stremljenj, od katerega pričakuje svoje re šenje. Zato se opaža posebno pri. naši mla¬ dini -neka. nestrpnost, požrtvovalna udanost in nemir. Ona hoče živeli, v ujej priroda." sila in iniciativa iščeta razmaha in dožive¬ tij. Nevarnost je v tem. ie je neznatno ali ne moremo usmerjali. V tem slučaju grozi ne¬ varnost, da zapade duhovni mlačnosti in po¬ trtosti, iz katere jo je težko dvigniti, in pri¬ kleniti k skupnemu delu. in stremljenju. Ra¬ vno ia usodna malodušnost se je vrnila v na¬ še vrste, ideali se zabrisujejo, življenske ra¬ zmere poosirujejo in tako opazujemo toliko . sklenjenih, povešenih glav. mračnih, trudnih obrazov, ki ne najdejo nikjer pravega oslo- na in pravega življenslcega obstanka. Vsak¬ do živi malo življenje poedinca in nihče ne pogleda za kulise njegovega ožjega zasebne¬ ga življenja, kjer vladala česio žalost in raz¬ padanje. To je moralni, idejni, in gospodar- slci zločin izvršen od nujnih razmer današ¬ njega časa nad življenjem naših mladih v po¬ polnih in siromašnih brezdomcev. Vrniti te ljudi l: dostojnemu življenju vrednemu člo¬ veka. bi bila naša primarna naloga in sveta dolžnost. Če pa ne moremo pomoči gospo¬ darsko, lahko storimo 1o idejno in duhovno. Naši ljudje bi morali vedeti in se zavedali, da imamo pred človeštvom in samim seboj iste pravice od življenja in svobode, kakor jih uživajo člani velikih narodov. Maloduš¬ nost in čut morebitne manjvrednosti mora iz nas! Kajti vse, kar nas razdvaja in teži ima samo en izraz — brezdomec. Mi pa smo uilanjeni v veliko telo jugoslovanskega na¬ roda. njemu pripadamo po krvi in rojstvu, njemu moramo pripadati tudi po svojemu ho¬ tenju in stremljenju. Uklonjen duh hira m životari, se udaja pesimizmu in zametuje vi¬ šje cilje in ideale od sebe kot mrtve stvari. Samo svoboden duh raste v prid sebi in skupnosti, deluje in se v delu sprošča in prebližuje cilju in resnici, ki jih nosi v tebi- kol težišče •svojega bistva in naroda. V tem prvem je naša dolžnost, da se udejstvujemo povsod, kjer se pojavljajo aktivne in tvorne sile vaše bodočnosti. Proč z malodušnostjo in. indifercniizmi. bodimo vredni nalog i' dolžnosti, ki nas čakajo, služimo višjim ci¬ ljem bratstva in narodne skupnosti. Večkrat se naš društveni prapor skloni nad svoje gomile naših rojakov in rojakinj. V tej pri¬ liki nas tesni misel, da umiramo kot Ust r vetru. Burja je zamajata drevo trpečih bra¬ tov in sester, utrgala list, ga v svojem ne¬ vzdržnem vrtincu nekaj časa lovila pred. se¬ boj. dokler ga bolestno ne odloži v grobove. Tako je utrgala list iz življenja naše emi¬ grantske družine. Bila je to naša dobra ro¬ jakinja M ari j o F ornasarice v a. Ti¬ ho je odšla, kakor je tiho in delavno njeno življenje. Velika množica jo je spremila k počitku, zupele so lopate, gruda je sdrčala in udarila ob les. Zamoklo mrmranje ljudi sklonjenih glav in Uiti šepet jesenskih trm se je bolestno poslovil od nje v hladen grob. Vse je vzela s seboj, le bolečina je ostala in zavesi, da ni živela zaman. Zopet ie udari> t al ob našo družino in odnesel s seboj na¬ šega. dobrega očka J v a n a Majcena. Mi. še živimo, delo je pred nami iv mi smo mladi! — L. B. sTkATVA 20. I S T R A« 8R0J 14., 15. I lt,. BUFFET „VIS“ SUŠAK STROSSMAYEROVA ULICA PRODAJA VLASTITIH VINA VUGAVA, PLAVAC I DEZERT JURAJ GALOVIČ SUŠAK Uvoz -izvoz južnog suhog i sv ježeg voča i zemaljskih proizvoda Te!.: 196- Brzojav: Svevoce GRADJEVNO PODUZECE BOREN EMILI OVL. GRADITELJ SUŠAK A. LORENCIN „AUT0PREV0Z u »Ječje gumene cipeilce na špangu praktične za škoi- sku dletu koja daleko idu n školn. Vel. 27—30 Din 25.—, 31—34 Din 29.—, ženske Din 35.—. Najviše cražena djeeja ci- pclica od finog laka sa spangom i čvrstim kožnim djonom. Od br. 24—26 Din 49.--, od br. 27—30 Din 59.—. od br. 31—34 Din 09.— Nestašnoj djecl za s kolu i igr ti najpodesnlje su ove polucipele od Jake kož' sa nepoderivim gumenim djo- nont. Od br. 31—34 Din 49.—. od br. 35—38 Din 59,— Dobro.i djec, za proljece ova fina fleksibl sandala sa ukrnsom i Špankam S reko rlsta. Od br. 27—3C in 49.—, br. 31—34 Ilir 59.—. br. 35—38 Oin 69 — Najbolja dječja prozracn. obiiča za proljece. Jesn ovi sandale od jake koze sr kožnim djonom Br. 27— 30 Din 49.—, br. 31—34 Din 59.—, br. S5—38 Din 79.— Moške Din 99.—. Za Vaše najmilife fine lake cipelice n smedjo boji sa uknsnim ukrason i Špan go m preko rista. Bi 27—30 Din 59.—. br. 31- 34 Din 69.— Ugodna platnena poiucl- Jela na špangu sa gume¬ nim djonom i niskom pe- tom. Radjene u drap sivol boii s' o v! prol tet ni model. La¬ ke i udobne ženske cipe- lice izradjene u smed.ioj boji, za Vaš novi kostim m najpodesnije. UDOBNOST VRIJE SVEGA Iskro jene n ristn 1 bogato ukrašene cipele. Vezuju sc sa okrasnim pertlama. — Vrlo su lagane. zato ib kupite za šetnju Laka damska člpelica lz ■adjena od Jakog pletna sa ukrasom od diftina. — Vrlo su lake, ufloone 1 oodesne za lijepo vrijeme. Elegantna iaka l .P ro ?E*$‘ na damska sandam. Izra- d jena od jake bijele kože kombinirane sa plavom kožom preko rlsta. Ukusno i bogato nerfonra- --■*— s pela Koja ce go varati Vašem Kosniuu. Izradjene su od črnog ili smedjeg boksa Zenske cipelice sa sirokom špangom preko rista, kož¬ nim djonom, niskom pot- peticom. Udoban oblik i hiška peta očuvače VaSf •mge. Odlična d je vojačka clpeli- ca Izra d jena od smedjeg boksa i kombinirana sa tamno smedjim semišom. Tste cipelice izradjene od črnog laka, kombinirane sa črnim semišom. POSLJEDNJ1 BECK1 MODEL! f _ Dekcltirana cipelica od plavog ševroa sa ukrasom preko rista t visokom pot- peticom. Mašna je kombi¬ nirana sa semišom. Z0 Ukusne damske cipelice od plavog semiša sa bljelim fli plavim ispletenim ukra¬ som na licu. Neophodno potrebne uz proljetne ka- pute 1 kostime. Jake muške polucipele, sa potpuno novim ukrasom, od smedje kože sa kožnim djonom. — Knšta.lu samo Din 99.—. Lake muške polucipele iz¬ radjene od smedje ki kožnim djonom. - = - SgS* K" Je samo C Di 1 , 99. Lože sa Bušeiu S 9 % Novi model. Elegautnom gospodinu uz ^ proljetno gOSpUuiiiu ““ mr- odljelo ove fine cipele u rlrap-smedjoj kombinaciji Bogato ukiaacne muške ci¬ pele izradjene od sivog semiša ill drap kože sa kožnim djonom. Pristaju uz svako Ijetno odljelo. NA § PONOS! Fina muška cipela Izra¬ el jena od fine smedje ili črne kože sa kožnim djo¬ nom i kožnom potpetlcom- „PSIOSYJETA“ KNJIŽARA I PAPIRNICA JOSIP A. AHMETOVIČ SUŠAK PISAČI PRIBOR, NAJVECI IZBOR I NAJNIŽE CIJENE TELEFON: 373 GRADJEVNO PODUZECE FRANJO GAŠPAROVIČ OVLAŠTENI ZID. MAJSTOR SUŠAK KUMIČIČEVA 32 A HOTEL „J AD RAN“ SUŠAK TELEFON BROJ 120 I AGENTURNA I KOMISIONA SKLADIŠTA SUŠAK TELEFON 437 VLAST ITI MLIN Staniča — ŠKRLJEVO Telefon - SV. MATEJ 1 Telefon — RAKAR 17 Automehanička radiona „Jadran“ Gumiklinika Sušak Telefon 89 za inozemstvo avostruKo, za vmeriKu z ooiara uredništvo odgovara IVAN S1AK1., £vonimi- Rudoll Polanovic. z-agreo. uica oroi 131. BRAČA MARČELJA Pošt. pretinac : 1S1 — Telefon: 38 VELETRGOVINA ZEMALJ¬ SKIH PROIZVODA I KO- LONIJALNE ROBE SUŠAK cekovnog računa H6.78SI. — Pretplata: za cijem godi n u 48.— din., za pma gudiue 44 .— cim.. — Vlasnik 1 izdavaC: Ronzorcu »Istra« Masnrvkova 28a. U. oroj telefona 67-80. — Jngoslovenske štampe a. d«. Zagreb. Masarykova ulica broj 28a. — %a tiskam odgovara »Istra« izlazl svakog tjedna o peta«. —-Broj na »odinu — Oglasi se računalu po cjeniku- rova uU™ 48. ul kat. - Tlsak: štečajnina POSTANSKA STEDIONICA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE FILIJALA SUŠAK P rima uloge na štedne knjižice uz 4% kamata i vrača ih na zahtjev. Podjeljuje lombardne zajmove na podloži državnih vrijednosnih papira. Otvara čekovne račune I obavlja preko njih plačanja u cijeloj državi kao i inozemstvu brzo i jeftino. Za uloge jamči država Blagajna je otvorena od 8-13 sati u Strosmayerovoj ul. 9 TELEFONI 461 i 462 Sapunara „RJEČINA ” Ing. KONRAD M 0 H 0 VIC ^ Sušak e-* R