Književna poročila. 29
Književna poročila.
Dr. Fr. Klein: Vorlesungen iiber die Praxis des Civilprocesses. Wien, 1900 (Manz). — Cena: K 5-40.
Predavanja, katera je imel Klein lansko poletje na vseučilišči dunajskem, so v tej knjigi zbrana. Novi sta le X. in XI. poglavje o prizivnem postopanji in o rekurzu. Knjigi se že glede na osobo predavatelja, odnosno izdatelja, ki je glavni vstvaritelj novih civilno-pravdnih zakonov in čuvar njih strogega izpolnjevanja, pripisuje velika važnost. Za »Slov. Pravnik« nam je o njej obljubljena daljša recenzija.
HoKcuiia cpedcmea y Haiun.M cmapoM msiicHOM nocmynKy. Napisao Aleksa S. Jovanovid. Preštampano iz »Braniča«. Beograd, 1898. 8». 42. Ciena 60 para dinarskih.
Najprije govori u ovoj svojoj zanimivoj i poučnoj študiji, čiji c'emo sadržaj u kratko našim čitaocem saobditi, uvaženi srpski juridički pisac i členjeni naš suradnik o »božjem sudu«ili o upotrebi vode, ognja i željeza kao najstarijem dokaznom sredstvu primitivnog oblika, o kojem govori i Dušanov zakonik. Pod Turcima bilo je poznato dokazivanje božjim sudom pod imenom »mazija«. Vuk Karadžid saobduje o božjem sudu ovo: »Kad kakvog čovjeka objede, da je što ukrao, a on odgovara da nije, onda uzavre pun kazan ili veliki kotao vode, pa u ovu vrelu vodu metnu komad usijana
30 Književna poročila.
gvoždja ili kamen; a onaj koga biedo da je ukrao zasuče rukave, pa objema rukama vadi ono gvoždje iz vode. Ako on ne bude ukrao ono, što na njega govore, ne če se užeči ni malo: ako li bude ukrao, izgoreče mu rukc.«
Po ,Pušanovu zakoniku mazija je primjenjIvana kao dokazno sredstvo samo pri razbojstvima i kradjama, dok su se u Crnoj Gori mazijora pravdalc najčešče žene za brakolorastvo, a udovice za hrdjav glas.
Kao vrsta mazije smatra se i bacanje sumnjivih u hladnu vodu sa uvjerenjem, da kriv ne če potonuti, po narodnoj praznovjerici: da hrdjava čovjeka ni voda ne prima. Ovo je sredstvo upotrebljavao i Kara-Gjorgje prema ženama, na koje je pala sumnja, da su vještice.
Šta je znao sudac ili o čemu je bio uvjeren, to tužilac nije trebao da dokazuje, niti je tuženom pomagalo da pobija drugim dokazima, več je u takovim slučajima presuda odmah bila gotova. Za K.-Gjorgjeve i Miloševe vlade opasnost od ovakvog sudjenja po ličnom i neposrednem, uvjcrenju sudije izazivala je češče naredbe, da se sudi samo po dobrom i dosta točnom izvidjenju djela.
Priznavanje obtužonika pojavljuje se u starom pravu u dva pravca: ili je dragovoljna ispoviost u skladu sa izvidjenim okolnostima ili jo posljedica prinudnih mjera.
Kad je obtuženik odricao krivicu, metan je na muke ili na odaju. Da je za doba K.-Gjorgja bila tortura dozvoljeno sredstvo, dokazuje naredba njegova od 7. lipnja 1812 br. 658.
Hvatanje ili opažaj prestupnika na samom djelutako-djer je neposredni dokaz o kriv nji. Ovaj se način dokazivanja u spomenicima zove »obličenjc« ili »policije«. U Dušanovom zakonu što licem uhvatiti znači podpuno dokazati čiju krivnju. Poznati lice pod čovjekom znači osvjedočiti se o nesumnjivosti uhvačenog prestupnika.
Od ostalih dokaza na prvo mjesto dolaze svjedoci, a za svjedocima duševnici, koji svojim zakletvom dopunjavahu ili održavahu navode jedne ili druge parnične strane.
Postojanje kažnjivog djela morao je napadnuti oglasiti pokličom, t. j. zapomaganjam izviestiti rodbinu i susjede o napadaju i pozvati ih na učešče u istrazi. U prvom je redu vlast preduzimala pogon iUpotoč (potjeru) tim što se tragom za napadačem od mjesta djela dolazilo do mjesta gdje traga nestaje. Lice, do čijeg imanja dopre trag, dužno je bilo da pro-kaže prestupnike ili da odbije trag do daljeg prvog mjesta. Na mjestu gdje se trag gubi, nastaje kazhena odgovornost. Osumnjičeno lice dužno je bilo da zakletvom dokaže da djela nije učinilo niti zna za krivca.
Za traga njem kao dokazno sredstvo dolazi uporaba potkazivača. Oštečeni objavi na seoskom sboru, docnije i na trgu, šta daje onom, tko mu pronadje krivca. Ova se nagrada zove sodžbina, a lice, koje se primi ovog posla sok. Ako sok ne dokaže krivnje onoga, koga prokažc, plača troškovc i strogo odgovara kao potvornik. Kadkada je sok nepoznat, jer zanj posreduje njegov povjerenik, koji se zove sokodržica. U starijim se spomenicima sok zove navodčija, što bi značilo navodnik ili današnji
dostavljač. Nije nevjerojatno, da je u to doba sok imao javnu ulogu naro-čitog iztraživača kažnjivih djela.
Po načinu iztraživanja sa sokom jc istovjctan i pravni običaj lici ti krv, primjenjivan kod ubijstava, tjclcsnih povreda i napadaja na ženski obraz. Ličiti krv znači obedati nagradu za pronalazak krivca, koji se jc zvao krvnik.