PIGMEJl I ŽDRALOVI M i h o v i 1 A b r a m i č , Split M rainorni blok s prikazom lacte s pigm ejim a i životinjam a nilskoga k raja kao kokodrilom i hipotam om (vidi sliku 3) porijeklom je iz Salone, gdje je pronaden godine 1891, i čuva se sada u lapidariju split- skoga Arheološkoga muzeja pod inv. brojem D 150. Dug je 67 cm, širok 32 cm i visok 38 cm. Tekst u Katalogu (od F. Buliča) sm atra komad bazom jedne statue, od koje su ostali samo tragovi, dok se na n j oj vide jedan kokodril, liipopotam i »genii scherzanti« i t. d.; on dakle ne pogada ni funkciju kom ada ni k arakter njegova dekora. Publicirao je kom ad prvi p ut Kruno Prijatelj u Archaeologia Ju- goslavica 1 1954 na str. 30—32 sa slikom br. 3 na njemačkom jeziku: Einige hellenistische Elemente in der S kulptur des antiken Salona.1 On Sl. 3. M ram orna fontana iz Salone Sl. 4. M ram orna fontana iz Salone (po crtežu M. Abramoviča) Sl. 5. M ram orna fontana iz Salone ga drži takocter dijelom statuarne baze, od koje se je sačuvalo »ein 1 eil des M ittelfusses und gefaltenen Mantels«, ali da može po konkavnoj formi i po tem atici da hude dio fontane iz neke salonitanske vi lie. B u d u c i d a f o to g ra fija n e p r u ž a ja s n u slik n c je lin e i d e ta lja , c rta o sa m k o m a d s o d v ije n o m 1 . i d. stra n o m . M a te rija l je ita ls k i m ra m o r, v a ljd a iz C a r r a r e (sl. 4. 5). K ada sam uredivao lap id arij u novom Arheološkoni muzeju, posta- vio sam komad na bazu od četiri prem a gore sve to m anjim stepenicam a, uvjeren da je skulptura dio jedne fontane, koja je valjda nekoč stala usred basena u atrium u ili vrtu jedne kuče ili ville. Na vrhu ležala je m uška ili ženska figura, koja se naslanja na vazu, iz koje je tekla voda niz šest stepenica u basen. Im a još tragova, po kojiina se može zaključiti, da je voda dolazila kroz olovnu cijev. Ležeča figura ima donji dio tijela pokriven m antijom ; stoga je vjerovatno m uška, dakle koji vodeni genij (sl. 6). Kao analogon donesem sliku oveče statuete jedne nimfe, koja se n a­ slanja na vazu, iz koje je tekla voda. O vaj kipic vidio sam u septem bru 1958. godinu u XI. dvorani gradskog m uzeja u Bologni. Nosi ovu legendu: »Statua di ninfa giacente appartenente ad una antiea fontana. Scoperta Sl. 6. F ontana iz Salone postavljena u lapidariju Arheološkog m uzeja u Splitu nell’aiino 1912 a Bologna in via Orefici«. Fotografiju za sliku 7 dugujem sa zahvalnošču U pravi od Museo Civico. Spom ennti ču ovdje i lijepi reljef u Aquileji, koji prikazuje Tychu grada i do nje boga rijeke Natiso, koji se ležeči naslanja na vazu, iz koje teče reljefnim valovim a naznačena voda. Vidi G. Brusin, Aquileia, pag. 117, slika 70. Na dnu je lijevo prikazana lada s jednom jarbolom u vodi (nazna- čenoj dugoljastim valovima). Jedan pigm ej hvača desnom rukom prečku jed ra i nosi valjda am foru na brod; glava mu je prilično oštečena. D rugi pigm ej bježeči na brod nosi isto am foru i svojom lijevom rukom hvača Sl. 7. N im fa, koja se naslanja na vazu, iz koje teka voda (Bologna, Mus. Civico) se svog druga. Jedan i drugi je patuljastog stasa, gol osim na bedrim a omotanog pojasa, glava mu je relativno velika, te im aju prvi i drugi dug ud (phallus). Pigm eji išli su naim e na kopno po vodu, ali iznenadeni zvijerim a Nila, prestrašeni naglo bježe na svoju ladu. Dok su se oni navodno spasili, slabo su prošli njihovi drugovi druge lade, koja se vidi na desnom k raju i koja je označena dvajim veslima. Velik kokodril uhvatio je gologa pigm eja-m ornara za desnu ruku, njegov drug donio je na brod am foru i hoče da kopljem probodi neman, valjda uzalud. Naj- gore je prošao treči pigmej, koga ogromna rakovica hvata u p rav za phallusr Debeli hipopotam inožda proždere još jednoga. (Nažalost re- • ljef je ovde oštečen, tako da se ostaci nemogu sigurno protum ačiti.) D esna strana bloka je samo djelomice izradena kao hridina, gornje p ar­ tije su glaike. Na lijevoj strani bloka vidimo dva stabla, po svoj prilici dvije stilizirane palm e, koje služe za karakteriziranje pejsaža. Fontane na stepenicam a niz koje je voda rom injala u veči basen, na- lazimo često u Pom pejim a. Jed na od najljepših, ukrašena mozaicima i školjkam a je reproducirana kod V. Spinazzola, Le arti decorative in Pompei e nel Museo Nazionale di Napoli, M ilano 1918 na tabli 194 u C asa detta della fontana grande, druga u kuči Casa del Centenario na tabli 157, treča opet u Pom pejim a u C asa dei Scienziati ili u C asa di Marco Lucrezio. Sr. T atiana W arscher, Pom peji, Berlin 1925, Abb. 15 i Abb. 43. Sr. R. Engelm ann, Pom peji — Leipzig u. Berlin 1902, Fig. 6, Fig. 80 i Fig. 81 (sl. 8). U Italiji je im ala skoro svaka kuca u atrium u fontanu s vodoskokom; da navedemo samo nam a najbliže: Aquileia ima nekoliko fontana; sr. ovde sl. 9 one fontene, koju sam rekonstruirao u Bečn prigodom A dria- Sl. 8. F ontana u Pompeim a Ausstellung. Vidi C. C ostantini, A quileia e Grado sl. 88 tekst na str. 106. Concordia, ovde slika 10 po mojoj fotografiji. Fontana u Concordiji je iz- radena iz bijelog m ram ora i služi danas u stolnoj crkvi za svetu vodu. G. Brusin, G uida di Aquileia, no. 79, pag. 148. Pola, vidi A. Gnirs, F ührer durch Pola no. 234 i 235, sl. 43 na str. 37. Sr i D urm J. Die B aukunst der Römer, S tuttgart 1905, slike 544 i 546, tekst na str. 476. Palme, kokodrili, hipopotam i a takoder pigm eji su elementi aleksan­ drijske um jetnosti Vec u doba helenizma, a pogotovo u carsko rimsko Sl. 9. Fontana iz Aquileie Sl. 10. Fontana iz Concordie vrijcme, oni se raširuju u čitavom području rim ske im perije do u daleke provincije. Nalazimo ih na reljefim a, na predm etim a sitne umjetnosti, osohito na svjetiljkam a. C itirat cemo samo jedan prim jerak lucerne iz Aenone (Nina). Vidi G. B e r s a , Le lucerne fittili rom ane di Nona u »Bull. Dalm.« 1902—06 tav. U 10, koja je svojom slikom identična s jed­ ilom iz Poetovija (Ptuja) kod V. F is c h b a c h a , D ie antiken Tonlam pen aus Poetovio Taf. I n. 299. Palm e nalazimo takoder na jednom spomeniku provincije Norika u Celju. Na visokoj četverouglastoj ploči iz pohorskog m ram ora izradena je vitka palm a s bujnim , lijepo naznačenim liscem i visečim plodovima (Phoenix dactyliphera) v. L. A d a m o v ic , Die P flan ­ zenwelt D alm atiens, tabla 40. Desno i lijevo na posebnom postam entu dva pjetla u borbi, ko.jom lijevo upravlja mali Pan. Slika 11. Sr. Janko O r o ž e n , Zgodovina C elja (1927) I del, str. 99 br. 78; reljef je iskopan 1902 u dvorištu bivše kasarne k ralja Petra. Slične predstave kao na našem bloku nalazimo i na t. zv. C am pania- terakotam a. Vidi n. pr. katalog »Auc­ tion sale XVI«, Basel 1956 na tabli 42. fig. 184. Drugi komad s prikazom Pigmeja je iz područja um jetnosti sitnog obrta. Radi se o interesantnoj toeletnoj kuti j i od kosti. N adena je u okolici stare Na- rone (Vida kod Metkoviča), po svoj prilici kao prilog u jednom grobu. T re­ nutno je u privatnom posjedu, ali če skoro biti nabavljen za splitski Arheo­ loški muzej, odnosno za njegovu fili- jalu u Vidu. K utija je duga 9,8 cin, široka 4,5 cm, visoka 2,3 cm. Pod i sti- jene bile su spojene ljepilom, pobočna stijena, na kojoj je igrao poklopac, učvrščena je s podom brončanim čavli- čem, drugi čavlič je ispao, ali se vidi rupica, u koju je bio um etnut. K utija je izradena od zdrave, polirane kosti, samo poklopac, koji igra u žlijeboviina, od loše je kosti i stoga pri lično istro- šen; kada je poklopac zatvarao kutiju, bio je osiguran m alim brončanim kolo- vrtom. Slična kutija od dobre, zdrave kosti, ali brez dekora, čuva se u split- skom Arlieološkoni m uzeju; dajemo sliku s pola otvorenim i drugu s pot- puno zatvoreniin poklopcem (sl. 12). Takve koščane kutije služile su za čuvanje nakita, kao prstenja, naušnica, možda i tankih zlatnih ogrlica. Ako su od brončanog lima, upotrebljene su bile za toeletne i medicinske svrhe. Tako je n. pr. jedila u zadarskom Arlieološkoni muzeju (sr. Muzeji i zbirke Zadra, Zagreb 1954, br. 41 i tabl. 65, drugu publicirao je J. B e rs a u »Nolizie degli scavi« 1925, str. 417, slika 2). K utije od kosti obično su ukrašene reljefiina: ovamo spada reljef putta, koji vodi bika na žrtvo­ vanje (Führer durch das Staatsm useum in S. Donato in Zara str. 128, slika na str.41, Muzeji i zbirke Zadra, slika na str. 7). O bljubljene su scene, Sl. 11. Spomenik sa palmoni u Celju koje p rikazuju Erosa u borbi sa bezazlenom životinjom n. pr. kunicem (vidi W. S c h m id , Emona u Jahrbuch für A ltertum skunde YII 1913, sl. 20 na str. 94). Time prelazim o na dekorativne elemente naše kutije. Na vanjskoj strani duge stijene prikazan je u vrlo dobroj izradbi reljef: pigm ej, pot- puno gol, prilično debeo i zdepast, čelav s velikim udom (phallusom ) navaljuje mačem u uzdignutoj desnici i oružan malim okruglim štitom na ždrala; izgleda, da ga je ranio, buduči da je ptica pala na desno Sl. 12. Toeletna k u tija iz Salone, sada u Arheološkom m uzeju u Splitu koljeno i da je njena glava s dugim kljunom nagnuta. Lijevo naznačuje otvoreni teren čvorasto stalilo s dvije velike grane i širokim lišcem (smokva?). Na protivnoj strani navaljuje jedan pigmej karakteriziran kako več opisani na ždrala, koji svojim kljunom nap ad a patuljka. N je­ gov agresivni stav očituje se u koso postavljenim nogama i otvorenim krilim a; kljun mu je pola otvoren. Lijevo se diže visok stup s kuglom (ili kapitelom ?) na vrhu, desno na dnu jedan koso položeni štit (sl. 13, 14). Polje na pobočnoj strani ispunjava ukusno izradena ptica, s kratkim kljunom i dugim repom, izgleda da je svraka. Na drugoj strani izraden je vegetabilno izradeni motiv, koji je djelomice ošiečen brončanim kolo- vrtičem i več navedenim čavlicem, odnosno rupicam a za ispale čavliče (sl. 15). Več smo istakli, da je poklopac iz loše kosti; on je pukao u dvije polovine, rub mu je na desni strani nekoliko oštečen. Na kvadratnoj bazi sa naokolo urezanom linijom stoji jedan ždral s uzdignutim krilim a (sl. 16). SI. 13. Toeletna kutiju u splitskom Arheološkom m uzeju Sl. 13. Pobočna strana toeletne k n ti je Sl. 16. Poklopac toeletne kutije Sl. 14. Pigm ej i ždral na toeletnoj kutiji iz Narone Koliko inrainornu fontenu, toliko i eksaktno i elegantno ukrašeu« kutiju možemo d atirati u II. stolječe n. e., rade nešto ranije negoli kas- nije. Ali grčka literatura i umjetnost počela je mnogo ranije, da se zabavi čudnim bičima kakvi su pigmeji. Več Ilomer (Ilias III 2 i dalje te Ilias II 459 i sl.) spominje borbu Pigmeja sa ždralovima: dok naime Aheji navaljuju na neprijatelja u velikoj tišini, Trojanci idu u boj s ogromnom vikom i bukom. Tgtoeg fiiv xA ayyfi r’ ivo7ift r’ Taav ögi'i&eg ujg• f;tire 7i€Q xAayyrj yegdvojv n iJ.ti očgavodi nq6, d l t ' litei ovv xeipiüva rpvyov xa i a&eorpaiov Sfißgor, xAayyft xaiye n iio v x a i ist * iJxiavoio, flodiov, dvfigdoi U v y p a lo io i (povov xai xftga (pegovoai. f^Qia 6 äga ralye xaxijv fgidct ngotpigovtai. ol ( 5 dg’ Xaav oiyfj fttre a nveiovieg A%aio(t iv &Vf4(j) f4euau>reg dAecefiev dAArjAotaii'. Uz Homera i Hesioda takoder drugi grčki pjesnici spomin ju ovu komičnu, neravnu borbu, kasnije i latinski, medu njima u prvom vijeku Vergil (Aeneis X 264), koji pijeva samo o ždralovom letu. (Sr. O. Waser Sl. 17. Francois-vaza Sl. 18. Reljef 11 V atikanu u Roscher, Lexikon der griechischen und römischen Mythologie III 3284 i sl.). U um jetnosti borba pigm eja i ždralova takoder je več rano pred­ stavljena, u drugoj polovici VI. v. pr. n. e. i to na bazi čuvene vaze Frangois (čuva se u Firenzi), koju je izradio keram ičar Ergotimos i slikao Klitias. Dok su na gornjim pojasim a vaze slikani herojski mitosi, na nozi je komični i hum oristični sukob pigm eja s ždralovima, kako če kasnije — si comparare licet — iza ozbiljne tragedije slijediti vesela satirička igra ( B ra u n , Griechische Kunstgeschichte I 169) (sl. 17). Vaze dekorisane črnim figurama i one s crvenim često prikazuju Pigineje, sve do svršetka keramičkog slikarstva. Dobre primjere navada O. Waser u gore spomenutom Lexikonu str. 3239—3269. Skulptura ta­ koder često se bavi Pigmejima, osobito u malim statuetama. (Sr. S. Rei- nach, Repertoire de la statuaire greque et romaine T. II vol. II p. 564 do 566.) U krug pigmejskih i srodnih biča spada onaj lik, koji je predstav­ ljen na keramičkoin malenu fragmentu u zbirci Museo Gregoriano u Vatikanu (slika 18). Ima sada skoro 50 godina, da sam ga našao i proučavao u depotu tog muzeja, kada sam radio na reviziji spomenika za III. izdan je Fiihrera od \V. lie 1 1 ) i ga (odnosno A m e 1 u n ga - R ei sc h a i Weege). Fragment ima na donjoj strani antikni rub, inače je svuda prelomljen. U reljefu izradeno je muško golo biče tjelesnih oblika, koje velikim mlatom ili sjekiroin (bipennis) navaljuje na desno. To težnu- kasto biče ima velik ud (phallos), na kojem u je vezano veliko zvono, koje zvoni, dok čudna figura ide u navalu; povrh pete lebdi malo krilo; noge su inače gole bez sandale. M lat je atrib u t K abira, ali ovde bih rade vidio k arik atu ru jednog Pigm eja, koji se je drško odlučio na borbu s kojom životinjom (težko je pom isliti na ždrala). U grčkoj um jetnosti verizam prvi je uveo Lizip u vezi s treeom di- menzijom u skulpturi. O n je za portrete učim o otiske u sadri čak od živili biča. U III. i II. vijeku taj pravac se dalje razvija osobito na teri­ toriju D iadoha, nigdje valjda tako savršeno kako u svjetskom trgovin- Sl. 19. M ozaik iz Pom peja (sada u N apulju) skom velegradu u A leksandriji. Spom enut čemo ovdje samo najglav- nija rem ekdjela ove epohe: stara žena pijanica, seljakinja s janjetom , p iljarica s košaricom, ribara iz Aphrodisiasa, od kojega se jedna dobra kopija sačuvala i u splitskom Arheološkom m uzeju (vidi moju raspravu: Antike Kopien griechischer S kulpturen in D alm atien u Festschrift fiir R udolf Egger I 11a str. 303 i sl.). Korak dalje je, kada skulptura verizm u pridoda i karikaturu time da osobito naglasuje neke tjelesne m ane kao odveč veliku glavu, pa trbušasto tjelo s m alim nogama i pretjerano krupne gluteje. Na svršetku ove razvojne linije stvaraju se i Pigmeji. Spomenut čemo samo brončane ki pice izvadene iz lade, koja je u antično doba stradala kod Mehedie (Tunis) i koji se sada čuvaju u bo- gatom m uzeju Bardo u Tunisu, osobito plesačicu s kastanjetam a, drugu plesačicu bahkanticu i plesača s velikim udom. R. S. R e i n a c h , R eper­ toire de la statuaire . . . Tom. IV p. 557 1 1 0 . 5, 6 i 8. Njihove borbe s kokodrilim a, liipopotam im a i velikim ždralovim a predstavlja se u slikarstvu, ali najviše u mozaicima. Na ove obljubljene motive imala je inožda svoj upliv i staroegipatska narativna um jetnost, koja u plitkom reljefu od najstarijili vrem ena rado prikazuje ratne do- godaje, poljoprivredne radove, lov na kopnene zvijeri i morski ribolov. Za slikarstvo freske 11 K olum bariju ville Pam phili vidi: H. K o c h , Rö­ mische Kunst, W eim ar 1949, tablu 59, tekst na str. 77. Za mozaike vidi: V. S p i n a z z o l a , Le arti decorative in Pompei, lav. 160 i tav. 177 b, i osobito veliki mozaik u Palestrini, nadavno novim detaljim a popunjeni. Sl. 20. Mozaik iz Palestrine Najnovije djelo G u l l i n i - a s reprodukcij oni mozaika u bojam a ne zadovoljava (sl. 19, 20). Pigm eji nisu proizvod grčke fantazije. Več Grči V. stolječa prije n. e. znali su za patuljaste Stanovnike Afrike. T ada naim e plovila je jedna kartagijska ekspedicija kroz Heraklevove stupove (G ibraltar) duž af- ričku obalu na jug. N autička knjiga (periplus) kapetana H anna saču- vala se je u grčkom prijevodu u samo jedilom prim jerku, danas u Heidelbergu. H anno stigao je po zabilježenoj udaljenosti sve do kraja, koji odgovara današnjem Kamerunu. O ndje su našli paiuljaste ljude. Pvgmaioi su »palčici«, ljudi visoki 3 pedlja ili samo 1 lakat. D rugi su bili m išljenja da pigm eji stanuju okolo vrela Nila, treči tražili su ih u Indiji. I danas možemo citati, da moderni istraživači u srcu A frike traže »Buschmänner«, kojih sada malo po malo nestaje. Sr. H. L a m e r , W ör­ terbuch der A ntike, Leipzig 1933, s. v. Kam erun i Pygmäen. P ri k raju neka mi bude dozvoljeno, da kratko apostrofiram svečara. Mi smo, dragi prijatelju, na čestim svojim putovanjim a razgledali, pro- 5 Zbornik 65 učavali i uživali spom enike Helade u Ateni, D elfim a, O lim piji, Tliessa- lonici, u C arigradu i drugdje, zatim one u Italiji, gdje je na Tebe — kako se dobro sječam — osobito djelovala antikna arhitektura, konačno smo više p u ta i u antiknim provincijam a uzajam no izm enjivali svoje im presije na korist Tvoju i moju. Stoga se nadam , da če i ova moja rasprava Tebi biti ugodan dar u Tvojem »Zborniku«. Polje Tvojega rada je osobito slikarstvo srednjega vijeka, ali i kasnije, čak i najnovije. Možda češ jednom im ati prigodu, da se pozabaviš slikom svjetovnog sadržaja na kojoj se vidi otmeno, visoko društvo a u kojemu kutiču se nalazi nuzgredna čudna figura t. zv. dvorski budala (H ofnarr-buffone). Im a ga takoder u slici Paola Veronesa, koja prikazuje gozbu Isusovu u kuči Levi. (Vidi reprodukciju u »Enciclopedia Italiana« v. V III tabla XXII.) T ada češ se sjetiti, da izinedu ove komične, dobro karakterizirane figure »budale« jedna tan k a nit dovede do onih nesretnih čovuljaka- palčiča, koji su bili predmetom ove Tebi posvečene moje študije, do . . . Pigmeja. B1LJEŠKE 1 N jem ački jezik je prijevod orginala pisanog na hrvatskom jeziku i dosta je tvrd; neki izrazi su nem oguči kao »rustischc m jesto »rustikal« i t. d. 2 P rijatelj misli, da ga hvata za prste noge (»der zweite aber in seine Fuss- zehen beisstc). Resume PYGMEES ET GRUES L’auteur etudie trois monum ents, dont Tun insuffissam ent publie p ar Kruno P rijatelj et les deux autres tout-a-fait inconnus. Le prem ier est un bloc de inarbre de Salona, ay an t servi de decoration ä une petite fontaine: au sommet se trouvait une divinite des eaux (de sexe m asculin probablem ent), appuvee sur une urne d’oü l'eau en passant par six degres, s’ecoulait dans un bassin qui repre- sentait la mer ou le fleuve Nil. D ans le bassin, nous voyons deux barques mon- tees chacune p ar quelques pygmees, porteurs d’am phores, qui se rendaient sur le rivage chercher de l’eau. E ffrayes par de gros anim aux sauvages tels que: crocodile, hippopotaine ou crabe enorme, ils s’enfuient sur leur barque pour echapper au danger. Mais alors que les pygm ees-m arins du bateau de gauche ont, semble-t-il, plus de peur que de mal, un triste destin s’abat sur ceux de la barque de droite: un crocodile devore la jam be d’un des pygmees, un enorme crabe a saisi un autre aux parties genitales et un gros hippopotam e a dejä, peut-etre, avale le troisieme. On trouve aussi des fontaines semblables non seulem ent ä Pompei, m ais ä Aquileia, Concordia, Pola etc. Le paysage des berges du Nil avec sa faune et sa flore caracteristiques, nous le trouvons surtout sur les inosaiques de Pom pei et en prem ier lieu sur la grande mosa'ique de Palestrina. Les elements egyptiens du Nil figurent egalem ent sur certains m onum ents en province, tels qu’un palm ier sur un relief de Celje (colonia C laudia Celeia), le crocodile des lam pes de Aemona et Poetovio, ainsi que ce qu’on appele Cam- pania-T erracotte (terres-cuites). L’auteur publie ensuite un fragm ent de m arbre de la collection (depot) du V atican (Museo Gregoriano) representant le corps trapu d’un homme qui tient a la m ain droite un m arteau ou la «bipennis» et attaque vers la droite. Une clocliette est suspendue ä son membre (phallus) et sur ses jainbes nues on dis- cerne de petites ailes. I/a u te u r pense qu’il s’agit ici d’un pygmee. Le troisieme fragm ent appartient au petit artisanat artistique rom ain et a du etre trouve probablem ent dans une sepulture antique de N arona (aujourd’hui Vid, pres de Metkovič). II s’agit d'un coffret de toilette en os, bien conserve sauf le couvercle, qui est assez use. Sur les parois longitudinales figure la lutte entre un pygmee et une grue, probablem ent indecise. Les deux autres parois exte- rieures sont ornees, l’une d’un bei oiseau, vraisem blablem ent une pie, l’autre de m otifs vegetaux un peu endommages par une vis en bronze. Sur le couvercle assez use une grue est debout sur une base. Ges m onum ents peuvent etre dates de la seconde moitie du 11» s. de notre ere. Vers la fin, l’auteur s’adresse au jubilaire en com pagnie duquel il a par- couru de nombreuses terres classiques ainsi que les provinces en ecliangeant leurs impressions pour leur profit mutuel. Le jubilaire s’occupe surtout de la peinture du Moyen-Age, mais aussi d’une epoque posterieure. II etudiera, peut- etre, un jour une peinture plus grande representant la societe distinguee d’une cour au milieu de laquelle, pour l’am usem ent general, ne m anque pas meme le fou de cour. Nous le trouvons aussi dans la composition de P. Veronese, du banquet de Jesus, dans la inaison de Levi. Ces fous de cour etaient ordinaire- ment des nains, bossus parfois ou autrem ent deformers. Un lien tenu les rattaclie aux pygmees antiques.