Poštarina plačena u gotovom God. XII. Broj 18. U Zagrebu, 4. svibnja 1940. Pojedini broj Din !.— Narod koji se odreče ma i jedne , t stope krvlju i znojem otaca svo- i iih natopljene zemlje nije dosto- j jan da se nazivlje napadom 30 TRA VNJA godine 1915, dakle m smrtni dan hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana, zakletih protivnika i Habsburgovaca i Austrije, sa- stali sti se u pariškom hotelu >Madison* predstavnici hrvatskih, slovenskih i srpskih emigranata iz Austrije, da zauzmu stanovi- šte prema dogadjajima, koji su se u tim ča- sovima — po male narode na Slavenskom jugu naročilo sudbonosnim — odigravali. lako se javno o torne nije mnogo govo¬ rilo, jer su zainteresirane velike sile to držale kao najstrožu tajnu, ipak se osječalo u zraku, da se nešto iza kulisa zbiva i da se Južnim Slavenima kroji sudbina r To su dokazivali brojni Hanci o Hrvatima i Slo- vencima pod Austrijom, o njihovim oslobo- dilačkim težnjama, o Jadranskom pitanju i svim moguiim drugim problemima, koji su radili o nama, a o kojima su se novine u to vrijeme, očito inspirirane, na veliko ras- pisale. Pravi hrvatski pretstavnici u domovini nijesu u to doba mogli dignuti svoj glas. Velika večina najvrijednijih sinova ili je bila po austrijskim tamnicama ili bila raz- bacana po frontama. Jedrna je dakle emi¬ gracija mogla u te dane reči u ime naroda svoju rijei. Kao dobri rodoljubi ovi vrijed- ni ljudi su je i izrekli. 1 da, ne bje njih, Bog zna kakovim bi putem historija naše¬ ga naroda bila krenula. Oni su još prije \Vilsona i njegovih 14 točaka postavili prin¬ cip samoodredjenja naroda pod iijim se je geslom cijeli svjetski rat i vodio. Bez lir nih ambicija, vodjeni (istim idealizmom, ti su (lanovi Jugoslavenskog odbora, pokre- nuli zajedni(ku akciju za obranu naših na¬ cionalnih interesa. Ta je akcija, u kojoj su sudjelovali i najvrijedniji slovenski i hrvat¬ ski sinovi iz Istre, doživjela par godina za¬ lim proklamacijom Wilsonovih 14 točaka i ulaskom Amerike u rat, najljepšu satisfak¬ ciju. Kada se uzme u obzir tadanje prilike u svijetu i potpuno nepoznavanje naših proble¬ ma i našega naroda, kada se zna, da mno¬ gim Velikim silama nije bilo u interesu Oži- votrorenje ideala, ove male skupine nesebič¬ nih rodoljuba, koji za sobom nijesu imali. naročilo nakon sloma Rusije, nikoga. do H vieru u svoju pravednu stvar, tada istom vi¬ dimo jasnu sliku golemoga rada. i napora tih (estitih ljudi Program njihov nije na žalost ispunjen u cijelosti. Ali več samim tim. da su ga uspjeli kao pripadnici jed no ga maloga naroda iznijeti pred najviše fo rame tadanje svjetske politike značio je ve liki uspjeh. Koji su bili principi na kojima se teme- liio rad Jugoslavenskog odbora? Najbolje se to vidi iz memoranduma, šlo ga je od¬ bor nekoliko dana , zatim (6. svibnja 1915.) upravio francuskom ministru panjskih po- slova Delcasse-u, a u kome se medju osta¬ lim kaže, da svi Srbi, Hrvati i Slovenci oče- kuju od ovoga rata ujedinjenje svih svojih narodnih dijelova i (itavoga teritorija u jed nu nezdvishu državu, u kojoj če im na nji¬ hovoi ujedinjenoj zemlji biti zajamčena nji- hova narodna egzistencija. Nije bilo lako izvojevati priznanje tih zahtjeva, kad se zna, da se voditelji velikih država do zadnjega (asa nijesu mogli po¬ miriti s mišlju da Austrija mora propasti, da bi mali narodi, koji su u njoj stcnjall pod njemačkim jarmom mogli slobodno ži- vjeti. A ipak žilavosti 'i zanosnom požrtvov- nom rodu toga skupa emigranata uspjelo je, da je konačno njihova teza o samoodre- djenju naroda proklamirana kao vrhovno načelo za koje se vodio tako strašni rat. Gesto se (uje, kako je svaka emigracija osudjena na propast, jer da nema uporišta u narodu, da je biljka koja bez rodjene zemlje mora prije ili kasnije uginuti. Na adresu raznih emigracija kojih je u posljed- njih 25 godina prepuna Evropa, padaju raz ne cesto ne baš najlaskavije primjedbe. Ce¬ sto * s potpunim pravom, jer se i u redove poslijeratne emigracije uvuklo svega i sva- čega. Hrvatska i slovenska emigracija iz svjetskoga rata visoko odslcače, osobito pro- matrana iz današnje perspektive, svojim idealizmom, zanosom i požrtvovnošču. Nitko od svih tadašnjih (lanova Jugoslavenskog odbora, kad je kasnije došlo do oživotvore- nja njihovih ideala nije ni za tren pomislio na to da se plodovima svoga dugogodišnjeg mukotrpnog rada okoristi. Svi su oni umrli gotovo zaboravljeni, mnogi daleko od dnev¬ ne politike, a svi daleko od one politike koja »nosu:. Zato je tim Ijepša i tim svijetlija, ostala njihova slika u našim očima, a ostat če i u očima budučih pokoljenja. Spominjuči se danas na dvadesetpetu godišnjicu osnutka Jugoslavenskog odbora lih naših vrlih ro¬ doljuba mi im s najdubljim gostovanjem iz¬ rišemo svoju hvalu kao uzorima koji su nam pokazali kakva mora da hude prava emi¬ gracija. ITALIJA PREMA DANAŠNJEM SUKOBU ODNOS PREMA SAVEZNICIMA I NJEMAČKOJ ID posljednjem svesku »Nove Evrope« (broj 2. i 3.) napisao je poznati hrvatski publicist Bogdan Radiča politički prikaz o Italiji, koji je — premda napisan prije rata uNorveškoj — još uvijek aktuelan s obzirom na držanje Italije, koje se u biti nije u posljednje vrijeme promijenilo, premda je narav¬ no vidljivo svakim danom sve jače skretanje talijanske politike u pravcu jačega zbliženja s Njema- čkom i približavanja konačnoj odluci: aktivnoj intervenciji na¬ kon stanja nezaračenosti, u ko- jemu se sada nalazi. Radiča piše: »Dok su sve evropske velike sile subjektivni učesnici rata, a u gla- vnom svi mali narodi čuvaju s velikim oprezom svoje neutralnosti, dotle jedna j edina velika sila čini iznimku u ovom sukobu političkih i ekonomskih imperi- jalizama i suprotnih sukobljavajučih se ideologija. Radi se o Italiji ili bolje o fašističkoj Italiji, buduči da vodje i odgovorne ličnosti današnje Italije stal¬ no podvlače i ističu, da je smisao i cilj fašizma intimno povezan sa smislom i sa ciljem same Italije, te da nema ni- kakve razlike izmedju Italije i fašizma, naprotiv, da su se ta dva pojma poisto- vjetila i čine jedno jedinstveno tijelo. U ovoj postavci leži sva duboka dra¬ ma koja se danas odigrava u stavu tali- janskog neratovanja; a ne talijan¬ ske neutralnosti, kako se to mislilo u početku. Jer, sasvim je shvatljivo, i u prirodi je jednog režima koji svoj ratni- čki karakter nije nikada krio, da on nije mogao da ostane neutralan, kao što su to činile na pr. švicarska, sjeverne ili balkanske zemlje, koje nemaju nikakvih nacionalnih i teritorijalnih aspiracija i smatraj u mir kao j edino sredstvo svoga napretka nacionalnog i socijalnog. Tko dobro poznaje izvor fašističkog režima i njegovu prvobitnu popularnost u tali- janskim masama, taj če morati da pri¬ zna, da je prvenstveni elemenat njegove doktrine bilo: stvaranje talijanskog car¬ stva i teritorijalno uvečanje talijanske države. Fašizam nastaje u Italiji kao prva pobuna protiv ugovora o miru i protiv versailleskog diktata, koji je, pre¬ ma mišljenju fašisti čke poli tičke litera¬ ture, lišio Italiju njezinih životnih po¬ treba. Ma da je Italija bila jedna od potpisnika Versaillesa, kao j Francuska i Engleska i ma da je ona bila u stvari u sklopu francusko-britanske politike, ona je prva — sa fašizmom i preko fa¬ šizma — proglasila svoju sumnju u Versailles, i postepeno, ukoliko se režim razvijao, ona je doprinijela da se Ver¬ sailles sruši i da se politika status-quoa učini nerealnom i nepostoječom. Fašizam je, prema torne, odmah poslije rata, odvukao Italiju iz evropskog ekvilibrija i najavio potrebu stalne vojničke pri¬ pravnosti Italije, pošto je Versailleski mir obilježio slabim, bolesnim, i kratkog trajanja. Na taj način, fašistička Italija bila je prva zemlja koja se stavila na čelo revizionizma, te smatrala da evrop¬ ska karta ima da bude izmijenjena i prekrojena. Fašizam nije nikada zanije- kao ovaj svoj pravi izvor i ovaj smisao svoga režima; on je, naprotiv, od po- četka pa do danas, išao za tim da se revizionistička tendenci j a sve to više proširi na cijelu Evropu. Frirodno je, da je uslijed toga moralo doči do saradnje sa nacizmom, koji je imao iste težnje kao u prvoj svojoj fazi fašistička Italija, koja je jedina saradjivala aktivno sa Sovjetskom Rusijom. Pored toga, faši¬ stička Italija je proglasila i formulirala i specifično pravo proleterskih i siro¬ mašnih velikih naroda, koji traže svoje mjesto na suncu. Sve to čini, da fašisti¬ čka Italija i danas ostaje više u moral- nom i političkom težištu u kome se na¬ lazi Njemačka nego li Engleska i Fran¬ cuska. Fašistička Italija je zemlja koja smatra historiju svog nacionalnog uspi- njanja nedovršenom i nezaključenom, pa je s toga gledišta logično, da je ona protiv francusko-engleskog statičkog shvačanja medjunarodnog života, a za jedan dinamički i promjenljiv medjuna- rodni života koji treba da vodi više ra¬ čuna o siromašnim velikim narodima. Ovi osnovni elementi, koji ostaju u vezi fašističkog shvačanja unutrašnjeg i spoljašnjeg života Italije, odlučno utiču na današnje držanje talijanske politike; čine, da Italija nije neutralna, nego se nalazi samo »u stanju nerato¬ vanja«, ostavljajuči sebi otvorena vrata, da u slučaju kad njezini interesi to budu zahtijevali posegne i za sredstvima ra- tovanja. To je bio i smisao Članova go¬ vora u rimskoj Korporativnoj Skupštinl; on u suštini iznosi ove dvije krupne tačke; 1. obrazloženje zbog čega Italija nije odmah i automatski trebala da udje u rat na strani Njemačke; i 2. prizna nje, da Italija nije vojnički bila pripre- rnljena za ovaj rat. Sve ostalo je dija lektički istoricizam, nastao uslijed ne predvidjene i nametnute stvarnosti. Izvjesna zapadno-evropska publicistika htjela je da u torne vidi odmah kidanje osovine Rim—Berlin, napuštanje saveza od strane Italije prema Njemačkoj, pri biižavanje Italije zapadnim demokraci jama (u-smislu njihovih ciljeva u obra¬ nu zapadnjačke krščanske civilizacije od bolj ševičko-nacističko-poganske opasno- sti), te konačno i analogiju izmedju po zicije Italije od godina 1914.—1915. i da nas. Sve su to bila proizvoljna beletri- stička nagovještanja, bez ikakve veze sa mussolinijevskom i fašističkom stvar- nošču, koja je demokracije i njihove ustanove, skupa s njihovim političkim organizmom, davno več proglasila fo- siiima i staračkim petrefaktima. Sam Mussolini je u više mahova kazao, da je Sredozemno More velika tamnica u ko- GOVORI U FAŠISTIČKOJ KORPORATIVNOJ KOMORI GRANDI O 45 MILIJUNA TALI JANA, KO JI SU SPREMNI SLIJEDITI MUSSOLINIJA Fašistička korporativna komora zaklju čila je ovih dana proračunsku debatu, koja je potrajala nekoliko dana. Pošto je pro¬ račun u cijelosti odobren pretsjednik komore Grandi ustao je i održao go¬ vor, u komu je pozdravljajoči pretsjednika vlade i osnivača talijanskog imperija, Mus¬ solinija istakao, da je ovo zasjedanje ko¬ more održano u vrijeme, kada svijet pro- življava teške dane u ratu, koji znači po- četak velike transformacije političke, kul¬ turne i privredne ne samo našeg kontinen¬ ta nego cijelog svijeta. Taliianski narod u toni konfliktu ne može ostati po strani, jer je svijestan da je dužan dovesti do iz¬ ražala svoju volju u velikoj igri, koja stavfja u pitanje takodjer njegovu slobodu. sigurnost pa i sam život sadašnjih i bu-’ dučih generacija. Upučujuči Mussoliniju u ime cijelog talijanskog naroda izraze naj- dublje odanosti, Grandi na koncu ističe, da je Mussolini osigurao talijanskom naro¬ du prosperitet i očeličio ga u pobjedono- snim ratovima, koji su doveli do ostvare- nja talijanskog imperija da tako u radu i u borbi svaki Talijan bude na svom mje- stu. Italija u ovom velikom času svjetske historije kompaktna je od Alpa pa do Indij- skog oceana i može ustvrditi, da je 45 mi- liiuna Talijana kao jedan spremno da pod vodstvom kralje poslušni svom vodji pedju putem, na kome če ostvaritj velike direk¬ tive, koie je Mussolini oznacio i ko