OKOLvJM CLAodi|ačke srpske vojske u svoja područja, željna pravde i nacionalne slobode. Lepa su to sečanja i mnogo ima luke u njima, za našu narodnu 'udučnost. U teškoj međunarođnoj situaciji, koja je tek nedavno, nežna se da Ii trajno, ili tek privremeno olak.sana, nije se proslava 20-godi-snjice ujedinjenja mogla da organi-zuje kao praznik čitave zemlje, pa se to odložilo za bolja vremena, za 25-godišnjicu, kada če i 'medunarod-ni horizont, nadamo se, biti vedriji, i Jugoslavija, na svom stalnom putu konstruktivnog mira i napretka, još snažnija i zadovoljnija. Zato je u toliko značajnije, što su pojedina mesta sama uzela inicijativu za prosla-vu 20-godišnjice, kao da su bila ne-strpljiva da dadu oduška svom ro-doljubivom raspoloženjui' i kao da su smatrali da, baš u tim današnjim medunarodnim previranjiina, kojima Jugoslavija nije dala ni najmanjeg povoda, iz vesni kraje vi treba da se spontano čuju, i da kažu, sa koliko su čežnje u srcima iščekivali dan, kada če na rodnoj grudi pozdraviti Bele Orlove, kao nosioce slobode i sretnije budučnosti, i u kolikoj je nieri narod tih krajeva spreman da tekovine tih velikih dana, pod bilo koju cenu, održi — do poslednjeg Pedlja i za sva vremena! Jedan veliki italijanski pesnik je kazao, da ništa nije teže nego sečati se sretnih dana u nevolji. Jugoslavija je, hvala Bogu, daleko od toga da se oseča u nevolji: ali držimo da gornja misao nije uvek tačna. Ništa, naime nije korisnije i nista ne jača odlike jednog naroda u tolikoj meri, kao to, kada se, — u danima kad unutarnja sloga bilo u čemu popusti, ili kada je horizont o-ko njega, ma i naj man je naoblačen, 1— seti dana nedavne s!ave i herojstva, dana sloge i zanosa, dana Pobede i velike vere u hud urnost! Kada god čujemo črnoglede, koji ku-kaju nad našim unutarnjim proble-№ima, kao da su ti sporovi nerešivi, ili kao da nam čak prete katastrofam, mi bismo ih uputili na te dane red dvadeset godina, kada su svi rajevi, bez razlike, svi staježi i svi delovi naroda, Hrvati i Slovenci jednako kao i Srbi, a katolici, musli-uianii i protestanti jednako kao i pravoslavni, — sa suzama radosnicama i sa cvečem dooekivali oslobodilačku erpsku vojsku i takmičili se ko če spontanije da se raduje slobodi i ko če predanije da saraduje na organizaciji novih prilika. A ipak, i pre toga je bilo, i te kako teških spo-fova izmedu Srba i Hrvata; kao što № bilo i veličanstvenih epoha za-jedničkog rada protiv zajedničkih ne-Prijatelja, a za zajedničku budučnost!... Problem je, dak|e, sav u tome: vratiti se na zanose, na raspolože-nja i na dobru volju od pred 20 godina. Nije ni onda med i mleko teklo; bilo je i gladi i nevolje, bilo )e sve puno ranjenika i sirota, glad-n*h i bolesnih; dogadale su se i freske i nepravde, — pa ipak je °duševljenje vladalo svima krajevi- ma i svima slojevima, zato što je kod svih postajala vera da z]o hoče da se ispravli i da svi složno, dobrom voljomi i zajedničkom saradnjom, bez nasilja a$i i bez širenja mržnje, hoče da porade na tome, da se izgradi zajednička budučnost, sretna i rav-nopravna za sve, bez ikakve razlike. Tu dobru volju treba vratiti, tu samosvest i to pouzdanje, kod svih partnera na jednom istom poslu, pa če se i najteži problemi lakše reša-vati. Treba se setiti kako je složno i^ glatko to iš|o pred 20 godina. Po-čevši od najzvaničnijih pretstavnika vlasti i crk\e, pa preko svih slojeva gradanstva, do pretstavnika radni-štva i seljaštva, sve je ulazilo u Narodna Veča, sve bratski sarađivalo i sve se takmičilo ko če da hude zaslužniji u toj izgradnji. Slobodu su pozdravljala zvona sa katoličkih i protestantskih crkava, jednako kao i sa pravoslavnih, a u organizovanju nove slobode, u pripremama za u-jedinjenje, u stvaranju novih socijal-nih i privrednih prilika, u podrža-vanju poretka i javne l>ezbednosti, učestvovale su jednako konzervativne, državopravne ili nacionalističke grupe, kap i one liberalne, napred-njačke i socijalističke, — bez obzira da li se radi o Srbima, Hrvatima iji Slovencima. 1 zato su svi oni za-jedno pozdravljali junačku srpsku vojsku, kao garanciju pravde, sigurnosti i poretka, na kojoj ima da se izgradi močna država, pravedna za sve i napredna. Tu veru u se, ju-načka srpska vojska je potpuno zaslužila, pa se zato treba radovati što se baš njen ulazak u novooslo-bodene krajeve za sva vremena sa-čuvao kao simbolički praznik oslobodenja i ujedinjenja, jer to znači da je ono golemo pouzdanje, što su ga svi naši krajevi gajili prema herojima Ceiia i Kajmakčalana, prešlo u punoj meri i na junačku vojsku Kraljevine Jugoslavije, i da se u ljubavi prema njoj slažu svi delovi naroda i svi staleži. Neka nam se ne upiše u neskromnost, ako naglasimo, da su sve te proslave u veliko) mori i naš praznik, , — sokolski!... Jer, ako je sloga bila potpuna i ako je ljubav prema Dinastiji, prema vojsci i prema zajed-ničkoj državi spajala sva srca i sve misli, sokolstvo je — može se punim pravom kazati — bilo kvasac u toj slozi; baš zato što je ono, i pre i posle oslobodenja, bilo smatrano za opštenarodno, vanstranačko i nad-stranačko; što je umelo da stekne autoritet i poverenje kod s vi ju, i što je preko tolikih svojih članova, dobrovoljaca i utamničenika, pokazalo da ume da se bori i da se žrtvuje, te da pruži primer samoza-tajnog rada, sloge, discipline i vere u uspeh dobre stvari. Koliki bi bili klonuli, da nije bilo te sokolske vere; koliki bi se incidenti i nezgode bile odigrale, da nisu sokolski odredi odmah preuzeli čuvanje poretka; koliki bi se sporovi ipak bili javili, da nije sokolstvo nametnulosvu-da disciplinu i saglasnost, gledanje na konačni cilj i prelaženje preko lokalnih, grupnih ili ličnih interesa i željica!... Nije bilo tog Narodnog Veča, u kome nije bilo Sokola, vrlo često i u večini, a uvek u prvim redovima i na čelu svake odlučne i korisne akcije. A i oni koji do tada nisu bili njegovi članovi, pristopili su mu odmah. Sečajuči se tih lepih dana, Sokolstvo se sa ponosom seča i svoje u-loge u njima, — uloge koja ni da-nas još nije doigrana! 1 da taj ponos dobije svoje puno opravdanje, neodigrana uloga treba da se nastavi! lzgradivanje velike, zajedničke i rav-nopra\ ne jugoslovenske budučnosti još je pred nama, i ono još uvek nailazi na slične prepreke: na nerazumevanje, nepoverenje, neslogu itd. Da ih savlada, Sokolstvo treba uvek da nastopa kao opšte narodno, hrvatsko i slovenačko, jednako kao i srpsko, tj. u punom smislu reči jugoslovensko; te da i narodne sta-Ieže i političke partije upučuje na slogu i nacionalnu disciplinu; na dobro Kralja, čitavog naroda i svih njegovih delova; na budučnost čitave države i svih njenih delova. OZIVOTVORENA ZAVETNA MISAO Na proslavi 20-godišnjice ulaska srpske vojske u Sarajevo, kazao je brat D-r V. Besarovič između ostalog, i ove, vrlo značajne reči: „Za nas sarajevske Sokole, 6 novembar 1918 bio je dan največe sreče, ponosa i zadovoljs va. To je bio dan naše največe sreče, jer se toga dana os varila naša sokolska zavetna misao, jer smo u do tada neoslobo-đenom Sarajevu pozdravljali naše bele orlove, nosioce naše shbode. To je bio dan ponosa, jer smo prelazeči u mislima his'oriju sokolskog rada do toga dana, mogli da utvrdimo da su naši Sokoli pre ra'a, u doba naj-veče reakcije bili nosioci slobodarske misli pod tuđinom, visoko nosili našu svetu sokolsku zastavu, na kojoj su bile ispisane ove značajne reči: „Borba ад oslobođenje i ujedinjenje”, i bili spremni da za svoje ideale pod-nesu največe žrtve. To je bilo doba našeg ponosa, jer su naši sokolski prvoborci za vreme ra a zbilja i podne-li največe žrtve i bacani u tamnice i uzimani u taoce, uvek vedra Sela osajali verni svojim sokolskim ide-alima. To je bio dan ponosa za naše sarajevske Sokole, kad smo medu srpskom vojskom mogli da pozdravimo svoju braču Sokole, koji su se kao dobrovoljci borili sa herojskom srpskom vojskom i jugoslovenskim legijama za oslvarenje naših narodnih ideala. To je bio dan osobitog zadovoljstva sarajevskih Sokola, jer su prvi put iza Vidovdana 1914 zabl stale sokolske odore koje su za vreme rata značile največi izazov neprija-teljskoj vlasti, zablistaše upravo u najsretnijem času za nas Sokole, u času ulaska srpske vojske.” 65 godina brata E, L. Gangla u 1 'Wl L. .J Ljubljanski listovi javljaju, da je prvi zamenik Starešine Sokola Kraljevine Jugoslavije, brat E. L. Gangl, navršio, pred osam dana, 65 godina života i da je taj dan proslavio skromno, u krugu najužih prijatelja i rodbine, od-marajuči se za daljnji predani rad na sokolskoj i na opštenarodnoj njivi. Jugoslovensko Sokolstvo toliko ceni i voli brata Gangla, da je svaki njegov praznik mio i drag svakom Sokolu. Zato je i ono, u dubini duše, prisu-stvovalo toj skromnoj slavi, sa željom da brat Gangl doživi još mnogo tak-vih rodendana, još svetlijih za narod i za njega, pa da, i pored njegove skromnosti, možemo u što večem slav-lju da ga pozdravimo kao 70-godiš-njaka, koji če i tada biti najagilniji i po srcu najmlađi medu nama! PRED 1 DECEMBAR Sokolski 1 Deceinbar je uvek bio praznik vere i samosvesti, a ovogo-dišnji 1 Decembar, koji beleži ujed- no i 20-godišnjieu postajanja Jugoslavije, treba da bude naročita proslavljen u tam duhu. Čitave decenijc se naše sokolstvo spremalo za taj Veliki Dan, nasle-divši i usredsredivši u sebi amanet i veru svih velikih Srba, Hrvata i Slovenaca, koji su znali da bez uje-dinjene Jugoslavije nema prave budučnosti ni za koga od njih. Pro-živeo je naš narod kroz to vreme, vrlo teške dane, rasparčan i podložen tudim gospodarima, ali baš zato što ni jednog trenutka nije iz-guhio veru u bolje, nalazio je u sebi snage da ruši i največa carstva i da svoju slobodu, na snazi duha i na herojstvu mača, zadobijc i osi-gura! Sečanje na tu veru i na te> podvige, koji su i planine pomicali, tre- ba da dominira našim dušama u o-vogodišnjoj sokolskoj proslavi 1 Decembra. Kad je iz haosa sitnih pokrajina, podložnih tolikim jačim gospodarima, mogla za tako kratko vreme^ da se stvori ovako velika ia nc-zavisna država, čiie se prijateljstvo ceni i od čije budučnosti se toliko očekuje, —■ šta li tek može da se stvori u toj nezavtsnosti i slobodi, ako se muški pregne, ako se stavi u pokret i um i srce i mišice, i ako se sokolske odlike i načela za is ta provode a životu, u punoj svesti i savesti. Čuda se mogu postiči i Ju-* goslaviia kroz drugu dvade-setogodišnjicu, može da postane ta kmac n a j n a p r e d n i-jim i najmočnijim državama u svetu. Na taj cilj treba da se zakune Sokolstvo, kad bude slavilo ovogodišnji 1 Decembar! Smrt Kemela Ataturka Prošle nedelje su turski narod i turska republika izgubili svoga vodu, pre-poroditelja i pretsednika, Kemala A-taturka, koji je ujedno bio i veran saveznik Jugoslavije i naročit poštivalac blagopočivšeg Kralja Ujedinitelja, Aleksandra. Zasluge Kemala Ataturka za turski narod su ogromne. Može se kazati da je tursku državu, u nacionalnom i na-prednom duhu, Kemal Ataturk na novo stvorio; jer je to, što je pre njega postojalo, bila jedna dezorganizovana i nazadna zemlja, dcmoralizovana porazom u velikom ratu, i u opasnosti da postane plenom unutrašnjih trvenja i spoljnih neprijatelja. Ali Kemal Ataturk je uspeo, za najkrače vreme, da tursku vojsku toliko reorganizuje i da joj dade toliko elana, da je s njom najpre osi-gurao državne granice i integritet Male Azije, a zatim se upustio u provadanje delokosežnih reformi, koje su, za ne-pune dve decenije, iz osnova izmenile lice nekadašnjeg osmanljiskog carstva, nazvanog „bolesnikom na Bosforu”. U-mesto tog „bolesnika”, došao je do izražaja jedan mlad i pun energije narod, rešen da snažnim koracima nadoknadi ono, što je u napretku čove-čanstva zaostao i da, korak u korak sa ostalim naprednim narodima, poradi na dobroti sveta. Reformatorski duh Kemala Ataturka obuhvatio je sve grane javnogt i privatnog života u Tur-skoj, što najbolje svedoči za univerzalnosti Kemalovog genija i za njegovu retku dalekovidnostj i aktivnost. Bilo je to u toliko teže, što su te reforme zadirale u područja, koja su se od vekova smatrala za svetinje turskog naroda, i što su se protiv njih dizale i predrasude i zaostalost. Ali je gigantski Kemalov zamah uspeo sve to da savlada, da prebrodi sve sporove i svai razmimoilaženja izmedu grupa, partija i mentaliteta, u torne patrijarhalnom narodu, i da sve što je najbolje i naj-naprednije u zemlji, ujedini na velikom programu stvaranja Nove Turske, — jake, napredne, bogate i željne kons-struktivnog rada i mira. U tim nastojanjima Kemal se slagao do u tančine sa velikom zamišlju Vi-teškog Kralja Aleksandra za stvaranjem Balkanskog Saveza, pa je postao spontani i predani prijatelji i saveznik Jugoslavije; za što mu je čitaj jugosloven-ski narod, od srca zahvalan. Slava Ke-malu Ataturku! Život i značcnjc i lindriha Imena Miroslava Tirša i Jindriha Fignera, njihov rad i njihov udeo u stvaranju i razvijanju sokolstva, od to-likog su značaja, da njihov život i njihov primer treba što češče stavi j,ati pred oči jiovim sokolskim naraštajima. Dr. Miroslav Tirš je roden 17 IX 1832 godine u Dečinu kraj Labe. Otac mu, lekar, umro je vrlo rano, a dve godine posle očeve smrti, Miroslav iz-gubli i mater i ostane potpuno siroče. Miroslavi jeva mati imala je brata, u-pravnika spahijskih dobara u selu Fru-ticama, koji uze maloga sirotana k sebi i primi obavezu na sebe o rodi-teljskom staranju svoga sestriča. Provodeči detinjstvo u selu, mali Miroslav, sa komadom hleba u torbi u društvu seoske dece, dolazio je u osnov-nu školu, koja je bila udaljena čitav sat od njegova sela. Ta škola, društvo seoske dečice i soba spahijskih sluga, u kojoj se pričalo o vilama i veštica-ma, bili su prvi faktori koji su uticali na dušu maloga siročeta, i ta idila se toliko usadila u Mirosavljevu dušu, da je on i posle, kroz ceo život, žu-dio za selom i za nevinošču, u kojoj je proveo prve dane svoga detinjstva. Kada je došlo vreme za giinnaziju, Miroslava je ujak odveo u Prag; a kad je i on umro, prihvatio ga je drugi ujak, Antun Kiršbaum. Ukoliko je više ulazio u gimnazijske nauke, Tirš je utoliko više pokazivao nakldnost za klasične študije. Interesan- *) Predavanje održano u Saveznoj prosvetno] Skoli, dana 17-V11I 1938 god. A, Šenoa, pesnik Ako je istina da su pesnici učitelji ro-doljublja, onda je August Šenoa, — či-ja 100-godišnjica rođenja je proslavljena prošle nedelje u Zagrebu, — jedan od največih učitelja domovinske Iju-bavi medu omladinom hrvatskog dela našeg naroda. Preko romana i pri-povedaka su čitave generacije naučile da vole svaku stopu rodne grude, svaki zakutak, starog Zagreba i svaki kamen na kome je urezana prošlos(fc i slava našeg naroda, i to ne samo hrvatskog njegovog dela, negto i svih Jugoslovena. Soko, čija glavna briga je duhovno i telesno vaspitanje novih generacija, di-zanje patriotske svesti i jačanje samo-svesti čoveka i naroda, vidi u Šenoi tipičnog sokolskog pisca, — ma da nije bio Sokolac, — upravo zato što je Šenoa miljenik omladine koja se nalazi u go-dinama duhovnog formiranja i što je najmanje tri četvrtine učeče mladeži kod Hrvata, pa delimično i kod Srba, u Hrvatskoj i Dalmaciji, svoje literarno vaspitanje zasnovalo na Augustu Šenoi, na njegovim duboko patriotskim, humanim, idealističkiro i punim zdravog optimizma romanima i pripovetkama, kao što su „Zlatarevo zlato”, „Diogenes”, „Prosjak Luka”, „Čuvaj se Senjske ruke”, „Seljačka buna”, „Karamfilj sa pesnikova groba” itd. Šenoini rodoljubivi i puni muške samosvesti stihovi, upuči-vali su omladinu da bude svoja, da u radu za otadžbinu nesme da stane ni pred kakvom preprekomj i da budučnost svoga naroda treba da traži u vlastitim snagama, u slozl i jedinstvu Hrvata sa Srbima i Slovencima, i u stalnom ot-poru protiv svega što je tudinsko i ne-narodno. Nema gotovo učenog čoveka medu Hrvatima, da nije mladost proveo maštajuči i učeči se rodoljublju i čovje-štvu na Šenoinim delima, a retko ima pisca, koji če tako dugo sačuvati svoj predominantni položaj medu omladinom, kao što je Šenoa, koji je, po svojoj umetničkoj i literarno-istorijskoj vrednosti, naš Valter Skot. Kao literarni kritičar, Šenoa je, sa jednakim marom, pratio dela srpskih pisaca, kao i hrvatskih; pa je sa največom simpatijom pisao o Da-ničiču, Sundečiču itd. Smatrajuči da je naša književnost jedna i- jedina, sa-stavio je dve antologije srpske i hr-vatske poezije, tretirajuči u nji-hovom predgovoru srpsku i hrvat-sku poeziju, kao jedinstvenu i neraz-dvojnu. Njegove pesme, posvečene slo-zi i jedinstvu našeg naroda, poznate su Miroslava Tirša Fignera*) tno je, da se nacionafpa svest ovoga dečka najviše razvijala pod uticajem Nemca, profes,ora Unšulda, koji je svojim dacima česot čitao crtice iz češke istorije. Nacionalna svest i patriotski polet u mladoga Tirša bili sudotakvoga stepena razvijeni, da je on, u burnoj 1848 godini, kao vrlo mlad dečko uzeo vrlo aktivnog učešča. Sa puškom u ruci, Tirš je prvi put oprobao svoju snagu na polju nacionalnog rada i sma-trao je za najznačajniji dan, kada mu je na barikadama probilo kapu tane iz grenadirske puške. * Mladi Tirš je prvi študent koji je molio i kome je bilo odobreno, da matura polaže ,na češkom jeziku. Upisao se zatim na pravo, afi je uskoro pro-menio fakultet i upisao se na filozo- Kao študent, Tirš je, zbog oskudice u materijalnim sredstvima, morao da napusti Prag, pa je otišao u selo Ja-kimovo, da tamo bude dečiji učitelj. Na selu je proveo pune dve godine, vrlo zadovoljan, a zatim je, 1860 godine, ponovo otišao u Prag, položio is-pite i postao doktor filozofije. Za vreme svoga bavljenja u Jakimovu, Tirš se upoznao sa Fignerom, koji je jedne godine bio pošao tamo na letovanje. Tirš je, još kao dete, poneo sobom iz sela ljubav prema prirodi, šetnji i putovanjima. Još kao dak, proputovao je pešice, sa torbom na ledima, Italiju, pa se preko Kranjske vratio u otadžbinu. Dok je bio u Jakimovu, u kuči Bartelemovoj, gde se diskuotvalo i glu-milo, Tirš je pokazivao naročitu brigu sokolskih vrlina svima, a za Šenoino shvatanje i gledanje na život, naročito je značajna i sokolstvu tabo bliska pesma „Budi svoj!”: Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, U grudi nosiš brate srdce cielo; Nekloni dušomi* i da niesi mlitav, Put vedra neba diži svoje čelo! Pa došli danci nevolje i muke, Pa teko s čela krvav tebi znoj, Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, 1 budi svoj! Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada Nebolike ti zlatne sanke budi, Ko sivi soko uzvini se nada, Al sviet je svieb> i ljudi tek su ljudi. Da, zbilja goni s uzglavlja te meka, U sebični te zovuč svieta boj; Ma što te brate u životu čeka, Tj budi svoj! Oj, budi svoj! Ta sviet ti nije pako, Ni raj ti nije; rodi trnom, cvietom; Ni desno lievo da se nisi mako, Več ravno podi, dok te nosi, svietom; Koračaj bez obzira krepko, živo, Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj! I pravim drži pravo, krivim krivo, I budi svoj. Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet, A Bog sve mrzi, što je laž i/vatka; I neka ti je vazda vedra pamet, 1 srdce vrelo, duša čista, žarka; Nek ravno um[ i srdce tvoje važu, Tek tako bit češ čovjek, brate moj! Da žli i dobri ljudi smierno kažu: Da, on je svoj! Oj, budi svoj! Al brat si budi brači, I radi za sviet, al’ neslušaj pljeska; I ljubi sviet, al nenadaj se plači, Jer hvala ljudska voda je vrh pieska. U tvojoj sviesti hvala ti je trudu, S 'poštena lica teče pošten znoj, I niesi brate živio zaludu, Kad jesi svoj. Oj, budi svoji, i čovjek ljudskog zvanja! Pa diži čelo kao sunce čisto; Jer kukavica tek se rdi klanja, Tvoj jezik, srdce nek su vazda isto. Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi Tek mičenika ropskih podli roj; Ti gledaj, da, 1’ i cfuša zlata vriedi, Pa budi svoj. Da, budi svoj! Pa dodje 1’ poči hora, Odje tisuč zviezda zlačenih se vije, za fizičko vaspitanje. On je još tada bio okupio krug omladine i došao na ideju, da osnuje Češki Soko. Tu ideju je počeo da ostvaraje 1862 godine. Pošto je napravio program rada, izradio je društvena pravila, pa je tako zvanično osnovan „Praški Sokol”, za čijeg prvog starešinu je, po predlogu Tirševom, i-zabran Hindrih Figner. Docnije je Tirš govorio: „Največa moja zasluga za sokolstvo jeste ta, što sam, za prvog starešinu, predložio brata Fignera”. Več 1 juna 1862 godine osvečena je društvena zastava' i priredena prva javna vežba. Ohrabren prvim uspesima, Tirš je priredio, 1 marta 1863, dragu javnu vežbu, kao uspomenu na go-dišnjicu osnivanja sokolstva. Največi u-ticaj na širenje sokolstva imali su izleti, koje je Tirš vodio, jer je on bio društveni voda. Godina 1866 je bila vrlo plodna u Tirševom radu. Za vreme austro-pru-skog rata Tirš je izradio detaljan program za organizacijo dobrovoljačke legije, pa je zatim ponudio vladi da i on, sa sokolima, uzme učešča u ratu za odbranu otadžbine, pogotovo zato što su Prusi prodrli baš u Češku. Ta njegova ponuda bila je odbijena, ali, kada je praška policija otišla za vojskom, Tirš je sa sokolima preuzeo brigu za održanje poretka u Pragu. * Godine 1867, 1868 i delom 1869, spa-daju u najbujnije razdoblje Tirševog rada. Kroz to vreme nije bilo ni jed-noga akta u narodnom životu, u kome sokolstvo nije uzelo najvidnijeg učešča. Godine 1868 Tirš je stvorio svoj sistem telesnog vežbanja, pa je tako ot-stranio svaki upliv tudinštine. Pored svoga redovnoga posla, Tirš je za sve ovo vreme bio na čelu te- Kad čovjek račun si savršit mora, I ti ga svršuj, nek ti žao nije; Jer tvoje srdce šapnuti če ti’o: Oj mirno, brajne, sad si račun sbroj! Poštenjak, čovjek na zemlji si bio: Bio si svoj! Ova pesma najbolje pokazuje koliko je August Šenoa bio Sokol u du,ši i U srcu, koliko su njegova životna gesla bila sokolska još pre osnivanja Sokola i koliko su te velike misli čojstva, samosvesti i visokih etičkih idčala bile odu-vek svojina svih velikih Srba, Hrvata i Slovenaca. Broj Slovena u Madžarsko) „Velkische Beobachter” javlja da se je, usled revizije granica između Čeho-slovačke i Madarske, stanje narodno-snih manjina u Madarskoj, u velike izmenilo. Nemački list računa, da od 1.060.0000 Stanovnika, što ih je putem revizije Madarska dobila, ima 460.000 nemadara, dakle gotovo — polovina! Od tih je 300.000 Slovaka i Rusina, 150.000 Jevreja i 10.000 Nemaca. Na taj način se nalazi sada u Madarskoj 600.000 Nemaca, 500.000 Slovaka, 120.000 Jugoslovena, 50.000 Rusina, 20.00 Rumuna i 580.0000 Jevreja. — Svih Slovena zajedno ima u Madarskoj preko 700.000, a Madarska ima sada lBo/o narodnosnih manjina. Sabiranje otpadaka po uzoru u Ne-mačkoj, sada želi zavesti čehoslovačka. Svoj deci osnovnih, gradanskih i srednjih škola, biče naredeno da, kod svoje kuče ili u svojoj okolini, sabira, otpatke od stakla, porculana, gvožda, papira, krpa,' i t. sl. Sve sabrane stvari deca bi donosila u školu gde bi se otpatci klasirali u za to spremljene sanduke. Na taj način pretpostavljaju se postici znatne uštede u uvozu sirovine. Vero-vatno da bi se ta propaganda prenela i na sokolske i slične organizacije. Čitajte i širite sofiolsfiu štampu! hničkog vodstva „Praškog Sokola”, a u isto vreme je radio na svojoj stručnoj literaturi i na sokolskoj publicistici. Povrh toga je, 1868 godine, izabran u češki sabor i u državno veče. Sve je to oduzimalo ovome energičnom čoveku dosta vremena, tako da je morao raditi duboko u noč. U tim strašnim napre-zanjima i leži uzrok njegove živčane bolesti. U jesen, 1868 godine, počeo je pobolevati, pa je morao otputovati na Bodensko jezero. Umesto da se posvema posvetio odmora, Tirš je i Hatno legao na rad, tako da nije mogao potpuno da se opo-ravi i da ozdravi. Godine 1871 je izradio pravila „Sokolskoga Saveza”, koji je bio njegov ideal, ali mu vlada nije htela potvrditi ta pravila, niti je uopšte, za života Tirševa, dozvolila osnivanje Saveza. Te iste godine pokrenuo je časopis „Sokol”, koji je po mišljenju brata šajnera, najznatnije Tirševo literarno delo, upravo „Jevandelje Sokolstva’ • Godinu dana docnije, Tirš se oženi o Fignerovom jedinicom, Renatom, koja je uživala glas dobre spisateljice. Naporni rad, bez dovoljnoga odmora, p°' novo je slomilo Tirševo zdravlje, Pa je, po lekarskom savetu, morao da pU' tuje u Italiju, gde je proveo dve godine. U doba Tirševog bolovanja pada * kriza češkog sokolstva, koja je trajala 6 godina, a izazvale su je poh-tičke borbe u narodu. Tiršev „Sokol je prestao izlaziti, 1876 godine, jef nije imao sredstava za izlaženje, a broj društava i član,ova znatno je pao. (Svršetak u idučem broju) Vhstimir šolajič Sofiolsfii jubileji Biraf Miroslav Vojnovič — Navršio je 60 godina — Pre punih 30 godina u Beograd je došao, iz slovenske sokolske zemlje Češke, brat Mirko Vojinović. Brat Mirko imao je tada 30 godina. Prvih trideset godina proveo je u svojoj rodnoj zemlji, a drugih trideset godina kod nas. I tako, na dan 10 o. m. brat Mirko Vojnovič napunio je 60 godina svoga života. Neobičnim slučajem jubilarna 60-to-godišnjica života brata Vojinoviča poklapa set i sa više zaokrugljenih celina njegovog životnog i sokolskog rada. Pre punih 40 godina, 1898, brat Mirko počeo je da vrši poslove ^>kolskog prednjaka i načelnika. Pre 30 godina, 1908, završio je u Pragu prednjački tečaj češke Obce sokolske. Ujedno pre 30 godina dolazi u prestonicu Srbije, u Beograd, da prema rešenju tadašnjeg načelnika češkog sokolstva, dr. Jindre Vranjičeka, bude jedan od organizatora sokolskog tehničkog rada u Srbiji. Isto tako u ovoj godini brat Vojinovič na-vršava dvadesetogodišnji jubilej kao za-menik načelnika jugoslovenskog sokolstva i dvadesetogodišnjicu službovanja u Ministarstvu prosvete. Izgleda, bar starijim generacijama, da vreme neobično brzo leti. Skoro je neve-rovatno, da su več prošle pune tri de-cenije od onoga dana, kada je u beo-gradsku sokolanu prvi put došao brat Vojinovič, da unese nov duh, nov po-iredalkl i nove oblike organizovanog sokolskog rada. Isto tako izgleda neve-rovatno, kada danas posmatramo brata Mirka, da je on več navršio 60 godina života. Jer još uvek, i danas kao 'I onog dana kada smo ga prvi put videli, brat Mirko pokazuje istu životnu i radnu energiju, sa punom tačnošču i svojstvenom pedantnošču u vršenju dužnosti. Kao i !pre 30 godina tako je i danas prav i vredan, okregan, pokretljiv i brz. Sa hitrim kora-cima kreče se danas naš zamenik sa-Veznog načelnika, odlazeči na svoju dužnost u Ministarstvo i Sokolski savez, kao što je pre 30 godina sa brzim koracima hitao na svoje dužnosti u Prvu j tada jedinu beogradsku soko-Janu današnje Matice i ina dužnost na-stavnika gimnastike Vojne Akademije. * Brat Mirko Vojinovič, kao rođeni Čeh, proveo je u našoj zemlji tačno po-lovinu svoga dosadašnjeg života. So-bom je doneo sve pozitivne, aktivne o-sobine, vrednoga čove!ka i sokola. Ove svoje pozitivne osobine priložio je našem sokolstvu u jednom veoma značaj-nom momentu našeg narodnog i sokolskog života. Godina 1908 prestavljala je značaj-nu godinu — ne samo za naš opšti narodni, več i za naš sokolski život. A naročito za sokolski život u kraljevini Srbiji. I do tada su postojala u Srbiji sokolska društva, mada u veoma malom broju. Ali metoda sokolskog rada, kao i ideološki pravac sokolovanja, nije imao svoje dovoljno sistematizova-ne oblike. Znalo se i u sokolanama sa divljenjem govorilo se o sokolskome radu u Ceškoi. Ovaj uticaj sokolskog rada naročito se osetio kod tadašnjih beogradskih sokola posle V češkog sve-sokolskog sleta, održanog u Pragu 1907 godine. Ovaj slet tako je snažno i poletno delovao na dušu tadašnjih malo-brojnih sokola u Beogradu, da se kod nekih javila misao da iduče, dakle 1908 godine, trebta! i u Beogradu da se priredi svesokolski slet. Ova ideja, mada naivna, pokazuje kako se več tada u Beogradu osetila veličina i lepota sve-sokolskog sleta u Pragu. A osim toga, °va prerana i naivna ideja o priredi-yanju svesokolskog sleta u Beogradu •mala je i jedan svoj veoma pozitivan rezultat. Naime, Češka Obec sokolska Poslala je tada u Beograd svoga sta-resinu, dr. Josipa Šajnera, da na licu jnesta ispita sokolske prilike u Beogradu i maloi Kraljevini Srbiji. Dr. Šajner, došavši u Beograd, video je nesum-njivo naivnost želje da se u Beogradu Priredi tada svesokolski slet. Ali u-jedno video je i to šta treba učiniti a se podigne sokolstvo u maloj ali slobodni slovenskoj kraljevini na brat-skom slovenskom jugu. Prvi rezultat ove misije dr. Šajnera bio je spajanje tadašnjeg Sokola i Dušana Silnog u $eogradui i Srbiji, a zatim dolazak odličnih sokolskih stručnjaka iz Češke radi uvodenja Tirševog sistema i sokolske ideologije. Na taj način, i sa tom misijoni, došao je u Beograd pre 30 godina i brat Mirko Vojinovič. Dolazak brata Vojinoviča prestavlja značajan datum za naše sokolstvo u Beogradu i tada- . i šnjoj Srbiji. Njegovim dolaskotn zavla-dao je nov duh u jedinoj so-kolani beogradskoj, • u Bosanskoj ulici. Duh reda i sokolske ozbiljnosti. Mi, koji smo kao deca i dečaci dočekali i prisustvovali prvome času pod vočstvom brata Vojinoviča, osetili smo da je izvršen preokret u našem radu u vežbao-nici. Nepokolebiva disciplina i duboka ozbiljnost, koju je svojim držanjem i radom unosio brat Vojinovič, učinila je da smo sa novim/ i punim rešpektom gledali na sokolski rad i na časove u vežbaonici. Ubrzo zatim organizovan je prednjački odbor, a u sokolani po-javio se mesečini, panski izraden ras-pored rada u vežbaonici. Uvedena je i podela na grupe, što je pretstavljalo prvo diferenciranje kategorija vežbača po sokolskom sistemu. Dolazak brata Vojinoviča u Beograd prestavlja datum za sokolstvo presto-nice Srbije. Nov duh i nova organizacija rada učinila je, da beogradsko sokolstvo postaje sve ozbiijnija organizacija, sposobna da dočeka značajne sokolske dogadaje u Beogradu i Nišu 1910, u Zagrebu 1911 i u Pragu 1912 godine. Zajedničke vežbe srpskih sokola u Pragu 1912 delo su rada i truda brata Mirka Vojinoviča. Nije bez značaja napomenuti, da su ove vežbe, nazvane vežbama Oslobodenja i ujedinjenja, ostavile dubok utisak ne samo kod naših i drugih slovenskih sokola, več i kod neprijatelja našeg narodnoj Ujedinjenja. Vežbe Oslobodenja i ujedinjenja, koje je sastavio brat Mirko, tada još brat Frančišek, bile su predmet čestog razgovora pri saslušava-inju i čitanju optužnice državnog tužioca na sokolskom veleizdajničkom procesu, održavanom u Zagrebu protivu voda Srpskog sokolstva iz bivše Austro-ugarske. Solidan i ozbiljan, brat Mirko Vojinovič uneo je ove svoje osobine u svaki svoj sokolski rad — ne samo u beogradskom sokolstvu, več i u celo-kupnom Srpskom, a zatim i u Jugo-slovenskom sokolstvu. Svojim radom brat Vojinovič zadužio je mnogo celo naše sokolstvo. Trideset godina sokolskog rada brata Vojinoviča kod nas pretstavljaju ujedno dragocen dar, kojim su nas zadužili bratski češki sokoli u oblasti sokolskog vaspitnog rada. U ovom radu brat Vojinovič naročito prestavlja primeran uzor izdržljivosti. Naporne sokolske dužnosti brat Mirko nikada nije prekidao. Izuzimajuči mome-nat kada je, po objavi mobilizacije Srbije od 1912, otišao na vojnu dužnost kao vojnik srpske vojske, pri opsadi Jedrena, da ujeđnp i ]фо sokot i Sloveti sa severa, učestvuje u velikom narod-nom delu svoga brata, Slovena sa juga. Sokolska hvala bratu Vojinoviču do-punjava se toplom željom da dugo, zdravo i korisno poživi, za dobro svoje lične i sokolske porodice. Dr. M. Dragič 45 godina sokolskog rada brata Šulce Sokolska Župa Zagreb proslavila je pred nekoliko dana, na najsvečaniji način, 45-godišnjicu sokolske delatno-sti jednog od najuzornijih članova jugoslovenskog sokolstva, brata Dragutina Šulce, odgojitelja čitavih sokolskih generacija u Zagrebu i u Hrvatskoj. Roden g. 183, u Zagrebu, brat Šulce je po ocu lužičko-srpskog, a po materi slovenačkog porekla, pa je zato več u mladim danima bio prožet i širokim slovenskim osečanjem i, uz žarko hr-vatsko rodoljublje, gajio živ jugoslo-venski nacionalizam. Pošto je oca izgu-bio još kao dete, a majka je teško mogla da ga prehrani, morao je vrlo mlad da pode na štamparski zanat, u kome se kroz kratko vreme toliko istakao, da je postao jedan od najuvaženijih štampar-skih stručnjaka u Zagrebu. Nlo i pored tog teškog rada, našao je i vrehiena i zanosa, da se posveti sokolstvu, u kome je tražio oporavka za svoje slabo zdravlje i široko polje za svoj plemeniti altrui-zam, za svoje jugoslovensko rodoljublje i za svoje sveslovenske zanose. Još kao 20-godišnji mladič stupio je u tadašnji Hrvatski Soko, u kome je ubrzo zauzeo jedno od prvih mesta, naročito u ve-žbačkom telu, postavši kroz kratko vreme prednjak, pa zatim učitelj gimnastike, a onda postepeno župski prednjak, pa načelnik u Hrvatskom Sokolskom Sa-vezu itd. Nakon rata, i nakon ujedinjenja čitavog jugoslovenskog sokolstva, brat Šulce je postao zamenik načelnika Jugoslovenskom Sokolskog Sa-veza, a ctocnije zamenik načelnika Save-za Sokola Kraljevine Jugoslavije. Zasluge brata Šulca za sokolstvo su tolike, da su i na Najvišem Mestu na-išie na priznanje, tako da je brat Šulce dobio nekoliko visokih odlikovanja. Ali i pored toga praktičnog rada, brat šulce je našao vremena da ga posveti so-kolskoj književnosti i publistici, koju je kao malo ko zadužio svojim odličnim i opšte priznatim radovima. Sve je to samo sumaran prikaz rada brata Šulca, ali mbralno značenje i doseg te delatnosti u sokolskim redovima, je daleko veče i obimnije. Brat Šulce je jedna od najpopularnijih i najcenje-nijih ličnosti u našem sokolstvu, a mnogi medu najboljim sokolskim radeni-cima mlade generacije, imaju baš njemu da zahvale za svoje uspehe. Akademija u počasi brata Šulce Javljaju nam iz Zagreba’. Svečana sokolska akademija, koja je održana 5 novembra, u počast 45-go-dišnjice sokolskog rada brata Dragutina Šulce, u svakom je pogledu uspela. U prisutnosti predstavnika bratskih sokolskih župa Karlovac, Sušak-Rijeka i Zagreb, te velikog broja sokolskih veterana, sa bivšim Saveznim načelnikom, bratom Miroslavom Ambrožičem na čelu i nekoliko stotina pripadnika zagrebačkoga sokolstva, celi je program izveden na največe zadovoljstvo gledalaca. Osobito oduševljeno se povladivalo sastavima samog jubilarca, koji su ranije blii izvedeni na zagrebač-kim sletovima i na ostalim sokolskim priredbama. Mnogo su se svidali ta-koder sastavi sestre Mire Beličevič, Zorke Jankovič i Zore Vajnhard, te brata Zvonka Brozoviča. Pre programa zamenik župskog načelnika, brat Dr. Stanko Tončič, je u vanredno tempera-mentnom govoru istakao rad i zasluge svečara, koji, • radi bolesti, na-žalost nije mogao da prisustvuje svečanosti. Konačno je pročitao brzojavne i pismene čestitke za brata Šulce, od bratskog Saveza Sokola Kraljevine Ju-Šgoslavije, od prvog zamenika Saveznog starešine brata Gangla itd. Dvorana bila je ukrašena zelenilom, čilimima i slikom jubilarca. U prekra-snu, naročito izradenu spomen-knjigu, upisivali su se prisutnici. Izmedu poje-dinih delova gimnastičko-ritmičkog programa svirala je muzika bratskog Sokolskog društva Zagreb, I, pod vršnim ravnanjem brata profesora Gortana. Župskom načelniku bratu Luji Vajn-hardu, župskloj i saveznoj načelnici sestri Elzi Skalarjevoj, kao i župskom starešini, bratu Dru. Otonu Gavrančiču svi su čestitali na uspehu ove priredbe. Tekst adrese, predane bratu šulce, glasi: Dragi Brate! Na današnji dan, u 45 obljetnici Tvo-ga požrtvovnog i slavnog sokolskog rada skupila nas je u.ovome sokolskom hramu bratska ljubav prema Tebi, a u cilju da Ti ovim vanjskim znakom oda-mo čast, hvatu i priznanje, za sve što si uradio za uzvišenu sokolsku ideju. Brate! — Ti si onaj od retkih, prvi medu prvima, koji si u minulo tmurno doba duboko zaorao u neizoranu sokolsku njivu, da na njoj nikne slobo-darsko sjeme velike sokolske ideje, nacionalne slobode, slavenskog bralstva i društvene jednakosti, u duhu demokratskih principa. Učitelju! — Ti si nas poveo na tr-novine sokolske puteve, kojima nam je bilo poči, a da ne strahujemo pred narodnom Golgotom, na koju smo se uspinjali, u težnji velikih ciljeva narodne slobodfe i bratstva. Vodo! — Ti si bio onaj koji nas je pred 45 Ijeta, poveo mtadenačkim žarom i poletom za onom zvijezdom prevodni-com, koja je otsjevala idejama Tirša i Fignera. Ti si nas, vodo, uveo u gaj, gde slavenska lipa širi grane i okiuplja pod svoju krošnju sve koji slave veliku majku Slaviju. Prijatelju! — Bio si nam sve, bio si nami i jesi uzorom, jer u Tebi smo u-poznali sve onjo Iijepo i dobro, plemenito i istinski bratsko, što treba da reši Sokola. I zato, Ti prekaljeni, izradeni i savršeni Sokole, primi na današnji dan od sviju nas iskrenu i bratsku hvalu, uz naš odani iskreni, srdačni i bratski: Zdravo! Požar sokolske fribine u Mariboru Javljaju iz Maribora, da je, 13 o. m. u noči izbio požar na tribini letnjeg ve-žbališta tamošnjeg Sokola Matice. Tri-bina, koja je imala oiko 500 sedišta i prostorije za garderobe, je potpuno Oizgorrela, čime je pričinjena šteta od 60.000 Dinara. Ne zna se, kako je do-šlo do požara. Ioš jedan sokolski dom Sokolsko društvo Rogaška Slatina po-diže dom svoj. Sokolski dom koji ga podiže sokolsko društvo Rogaška Slatina u doba Sokolske Petrove peto-letke, nosiče naziv „Sokolski dom Vi-teškog Kralja Aleksandra I Ujedinite-Ija." On če biti dostojan spomenik Blaže-nopočivšem Kralju Aleksandru I, i slu-žiče najuzvišenijoj nameni: odgajivanju jugoslovenske omladine. Društvo je uputilo poziv za prilog svima sokolskim prijateljima i nada se da če i najmanji dar dobro doči za, izgradnju doma. Iz slovensfiog sokolstva Samosvest čehoslovačkog Sokolstva I posle teških dana, koje je proživela čehoslovačka republika, držanje čeho-slovačkog sokolstva je takvo, kao što dolikuje sokolstvu i kao što je inogao očekivati svatko, ko pozna njegove du-boke moralne i nacionalne osnove, — a to znači: odlučnost za daljnji rad, borba protiv malodušnosti i vera u budućnost naroda, koji je večan i koga ništa ne može da uništi. Tako n. pr. „Sokolski vestnik”, organ ČOS, donosi na uvodnom mestu reči Tiršove iz g. 1881, koji je, u isto tako teškim danima za češki narod, govorio da „nikome ne prilični lamcntiranje, koje neče ni da se prihvati posla, a naj-manje to priliči sokolstvu”. List kaže, da današnji položaj čehoslovačkog naroda ne znači ništa drugo, nego da se, na putu ka svom velikom cilju, još jed-nom našao u udubini vala; a opšte je poznato da svaki val, posle udubine, počinje, u toliko jače da se penje. Tako če i češki narod doživeti ponovni veliki uspon. Dosta je bilo plača i sada treba, u toliko jače, zasukati ru-kave! „Soko je več na poslu, — završava čianak, — on je več na pohodu napredi Vežbaonice su ponovo ispunje-ne članstvom... Disciplina, koja je u sretnim vremeriima pustila ponešto, mora da se učini još strožijom, upravo železnom! Ne možemo trpeti defetizma ili praznog brbljanja; ali ne možemo na prvim mestima da gledamo više stare zasluge, umesto mladih energija. Nečemo gomilati sebi za-date, pa da, na koncu konca, ne izvršimo ni jedan u redu. Naš zadatak treba da je onaj, koga nam je ostavio Tirš. Naš prvi posao je sada, da podignemo razočaranu narodnu sa-mosvest. Ne bude li to išlo lepom rečju, treba kušati odlučnim činom!” I „Sokolske Listy”, organ praške župe sokolske, pišu u istom duhu i pozivaju Sokolstvo, da se vrati posvema Tiršu i njegovoj nauči; ali onoj pravoj, a ne falzifikovanoj od nekih poznijih tumača, List se žali, da se od Tirša htelo napraviti „nešto više”, i da su ga zato proglasili za Evropejca, više negoli /a Ceha. Evropa nam je, medutim, zato slabo zahvalila, a za Tirša je največi ponos bio, da bude dobar Ceh. List /avršava: „Sve što treba raditi za budučnost, . a preporod i za jačanje naroda, nala-;’i se u Tiršovoj nauči. I zato treba osatviti po strani „tumače”, a pustiti da nam govori Tirš izravno; onaj Tirš koji je bio pravi demokrat i bez ikakve bojazni* i koji se nikada nije pitao, što če kazati „oni gore”, ili kakav če odziv to nači kod „onih dole”; ili kod onih na desno, ili na levo!” I s vi ostali sokolski listovi u Cehoslo-vačkoj puni su poziva na rad, na ši-renje životnog optimizma, na pouzdanje prema sokolstvu i na veru u novu bu- dnčnost. Gubitci čezoslovačkog sokolstva Javljaju iz Cehoslovačke da je, usled poslednjih promena u čehoslovačkim grar.icama, Čehoslovačka Obec Sokolska izgubila 488 društvenih jedinica. Specijalno za sokolsku župu tješinsku, koja je brojila 176 društava, javlja se, da je sada ograničena samo na 53 je-dinice, i da je nakon revizije granica izgubila 2/3 svih svojih jedinica. Pored toga se javlja, da je na teritoriji Tješina strogo zabranjen pozdrav „Nazdar”. Sokoli, članovi vlade U današnjoj čehoslovačkoj vladi na-lazi se šest članova Sokola: pretsednik vlade, general Sirovi, dr. Bukovski (koji je ujedno i Starešina Ceškoslovenske Obec Sokolske), Dr. P. Ženki, Dr. Kal-fus, Dr. šubert i dr. St. Mentl. Dr. Bukovski je svoje kancelarije, kao mini-star prosvete, instalirao u Tirševom So-kolskom domu, u Pragu. Rad poljsko $ Sokolstva Javljaju nam iz Varšave, da je vež-bački zbor Saveza Poljskog Sokolstva, na svojoj sednici, održanoj koncem oktobra u Varšavi, podneo referate o svojoj delatnosti prošle godine i ras-pravijao 'o daljnjem radu u župama i u jedinicama. Večanju načelnika i načelnica pretsedavao je brat Fazano-vviez. Brat Fazano\vicz je naročito govorio 0 radu na medunarodnim takmičenjima, a pogotovo na takmičenjima u Pragu. Podvukao je, da su vrlo dobri rezultati polučeni u kontaktu sa jugosiovenskim, bugarskim i čehoslovačkim sokolskim udruženjima. Veoma pohvalno se izra-zio o sletu u Pragu, koji poljskom sokolstvu može da dade pouke za rad kod kuče. Od domačih priredbi, naročito je istakao takmičenja u Bidgošti, kod kojih je učestvovalo 164 muških 1 90 žena. Takmičenja su trebala da se održe u Lavovu, ali zato što je bilo izmenjeno mesto priredbe, bio je i broj učesnika manji. U idučoj godini prirediče se gimnastična takmičenja za prvenstvo Poljske, u Varšavi, kojom prilikom če se izvršiti i izbor ekipe za takmičenja sa Ne-mačkom, koja če se držati u Drezdenu. Dva naročita sleta, za okružja malopolj-sko i velikopoljsko, odrržače se u Lavovu (27—29 maja) i u Poznanju (29 juna — 2 jula). Savez če nastaviti pri-preme za Olimpijadu, a odlučio je da što brojnije učestvuje na sletu bugarskih Junaka i na svečanostima u Štokolmu. Iz našiti jedinica OTKRIVANJE SPOMEN-PLOCE KRALJU UJEDIN1TELJU U BIJELOJ Nedavno je svečano otkrivena spomen ploča blaženopočivšem Kralju Aleksandru I Ujedinitelju, u malom mestancu Kamena-rima, u Boki Kotorskoj. Inicijativu za po-dizanje ove spomen-ploče dalo je bivše Sokolsko društvo Jošica-Duriči, sa još nekoliko videnijih meštana. Odma se izabrao naročiti odbor, kojemu je na čelu bio g. Lazar Mihajlovič, inžinjer, i br. Tomo Ko-sovac, poznati sokolski radnik. Stanovni-štvo čitavog mesta izišlo je u susret ovoj zamisli sokolskog društva, te je ploča, kao zavetni rad društva, ovih dana postavljena, na. Pomenutog dana sokolsko društvo Bi jel д je došlo u Kamenare, sa svim svojim kategorijama i mnogobrojnim članstvom. Tač-no u 10 sati otpočelo je osvečenje ploče, koje su izvršili pravoslavni sveštenik g. Radulovič i rimokatolički don Stipe Serventi. Svečanost je otvorio govorom pretsednik odbora g. Mihailovič, te je zamolio g. Petra Šeroviča, banskog savetnika, da otkri-je ploču. Zatim je govorio izaslanik Sokolske župe Cetinje, g. Maksim Zlokovič, koji je u svom poletnom govoru izneo nepro-cenjive zasluge Kralja Viteza za Sokolstvo. U ime sokolskog društva Bijela položio je lovor venac g. Ivan Slaby. Na kraju svečanosti sokolski orkestar je otsvirao him-nu, pa se time svršila ova lepa sokolska i nacionalna manifestacija. Na ploči se nalazi brončani reljef Viteš-kog Kralja, ispod kojega stoji napisano zlatnim slovima: „Kralju Vitezu i Mučeniku Aleksandru I. Karadordeviču Ujedinitelju, — na uspome-nu na Njegov poslednji prolazak kroz ovo mesto, dana 5 oktobra 1934 god.". PREDNJAČK1 TEČAJ BANJALUCKOG OKRU2JA Banjalučko Sokolsko okružje održalo je prvi deo tečaja za vode sokolskih četa u Banjoj Luci. Tečaj je pohadalo 13-ero brače iz 8 Sokolskih četa i to: Drugoviči 2, Slatina 3, Opsječko 1, Vrbanjci 2, Turjak 1, Klašnice 1, Elezagiči 1, Potočani 1 i društva Banja Luka 1 tečajac. U ovom tečaju koji je vodio župski putujuči prednjak, uz pomoč predavača: brače Dr. Perenfceviča Jove, 2luve Josipa, Inž. Misite Riste, Dr. Pišteljiča Slavka, Dr. Pere Trumiča i okruž-nog načelnika, brata Šebora Franca, obra-deno je gradivo koje je propisano da bi se tečajci osposobili za samostalne vode sokolskih četa. Isti ovakvi tečajevi održače se tokom ovog i idučeg meseca u sedištima prijedor-skog, drvarskog i bihačkog okružja, za njihove čete. Tečajcima su zadati razni za-datci, kako bi se na taj način bolje usavr-šili i pripremili za vršenje prednjačke duž-nosti u svojim četama. PROSLAVA ČEHOSLOVAČKOG DANA Sokolsko društvo u Višegradu održalo je, 30 oktobra, veoma uspelo čehoslovačko ve-če, u svom novom domu, pred punom salom članstva i ostale publike. Veče je otvorio načelnik, brat Milinovič, a o Čehoslovačkoj je govorio brat El. Ova-dija. Izveden je lep program i vladalo je srdačno raspoloženje. Brat R. Petrovič je izvestio o sakupljanju priloga za čehoslo-vačke sokole izbeglice. ¥ Sokolsko društvo Bijela je svečano proslavilo i dvadeser-godišnjicu opstanka Ce-ho-slovačke republike. Na akademiji, koju je društvo priredilo, održao je predavanje o Čehoslovačkoj, br. Maksim Zlokovič. Zatim je sokolski orkestar otsvirao himne, što su prisutni popratili' klicanjem. Na ovoj akademiji se sakupila lepa suma dobro-voljnih priloga, za braču Sokole, iz Sudetskih krajeva. — S. — PUTOVANJA SOKOLSKIH DELEGATA Za zborove i sastanke delegata sokolskih jedinica, u cilju utvrdivanja rada i perlu-striranja svršenih poslova u SPP, Savezna Uprava zamolila je Ministarstvo saobrača-ja da odobri koriščenje povlastice za vož-nju od 50% delegatima onako, kao što se ta povlastica običava davati prilikom sle-tova ili drugih sokolskih proslava. Generalna direkcija državnih željeznica odgovorila je, da se toj molbi, pošto nema o-slonca u Pravilniku o povlaštenoj vožnji, ne može iziči u susret. Izveštavajuči o tome, Savezna Uprava moli bratske župe, da za delegate koji bu-du dolazili na ovakove sastanke i zborove, kod svojih nadležnih železničkih direkcija, trebuje uputnice za povlaštenu vožnju isto onako kao i do sada, t. j. pojedinačnim molbama, saglasno članu 35 pomenutog Pravilnika. Smrt brata Dušana Guine Pišu nam iz Metkoviča: 15-Х1 smo sahranili, uz veliko sude-lovanje gradanstva( i pretstavnika raznih korporacija iz blzia i daleka, miloga i neprežaljenoga brata, Dušana Guinu, veoma uglednoga privrednika i zamenika starešine našega, koji je umro u naponu snage. Od blagopokojnoga brata Dušana o-prostio se je, u ime Sokolskoga društva i gradana, brat starešina dr. Koščina dirljivim govorom, u kome je ocrtao velike vrline pokojnika. Na sahrani je uzelo učešča i srpsko pevačko društvo „Gusle”, iz Mostara, i muzika hrv. kulturngo društva „Na-predak” iz Metkoviča. Slava imenu pokojnoga brata i hvala njegovom trudu! Jeste li postali pretplatu za sotiolstie listove? Dobre finjige i listovi NOVA KNJIGA „SOKOLSKE MISLI” Ovih dana je objavljena i sveska 3—4 biblioteke „Sokolska Misao”, koju ureduje brat Mirko Skovran, a koju izdaje Prosvetni Odbor Saveza Sokola Kralj. Jugoslavije u Beogradu. Ta nova sveska sadrži izveštaj brata Dure Brzakoviča, sa veličanstvenog sokolskog sleta u Pragu, prilikom proslave 50-godiš-njice češkog sokolstva, g. 1912; što je pret-stavljalo največu sokolsku svečanost pred-ratnih vremena; a kao drugi deo, pisma brata Miloša Stanojeviča, sa poslednjeg, ve-ličanstvenog, X. Svesokolskog sleta u Pragu. Knjiga, koja broji 74 strane, a koja nosi naslov „U Zlatnom Pragu", zaslužuje da se posebno osvrnemo na nju, što čemo uči-niti u jednom od idučih brojeva, i da j« svaki So|jolac, nabavi i pročita. Cena joj ie samih 5 dinara. JEDAN NOVI SOKOLSKI LIST Prvog novembra je počeo da izlazi u Subotici „Sokolski život”, kao „list sokolske Subotice”, koji če se objavljivati jedamput mesečno. List je lepo ureden i tehnički ukusno opremljen. Osim sokolskih vesti iz župe i pojedinih jedinica, donosi uvodni čianak „Naše oslobodenje”, povodom 20-godišnjice ulaska oslobodilačke vojske u Subotiču; zatim čianak „Sokolska reč”, članke o čehoslovačkom nar. prazniku i „Brači u Plznju”, a konačno i mnoge zanim-ljive vesti i beleške. Pretplata mu je 10 dinara godišnje, a članovi sokolskog društva Matica u Subotici primaju ga besplatno. NOVA KNJIGA STEVANA ROCE Brat Stevan Roca objavio je nedavno knji-žicu „Za slobodu i jedinstvo", u kojoj se nalaze „četiri dramske slike jugoslovenskog bola, ponosa i zahvalnosti”, a napisane su „u slavu 20-godišnjice oslobodenja”. Knjiga ie posvečena „Stvaraocima Jugoslavije”, a kao motto, nosi reči Kralja Ujediniteljz Aleksandra: „Recite svima i svakome, da nas nikakve granice, ni podvojenost iz pro-šlosti, kao ni Dunav, ni Sava, ni Drina ne razdvajaju, več da nam uvek spajaju inte-rese narodne i dušu nadodnu, u nerazdvoj-nu celinu, Jugoslaviju, koju nikad niko raz-jediniti neče!” Knjiga je štampana kod preduzeča „Novo Doba”, a nabavlja se kod samog autora, u Splitu. Natečaj Načelništvo Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije raspisuje natečaj za sa-stav prostih vežbi i vežbi sa spravama za članice, ženski naraštaj i žensku decu, za II svesokolski slet Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, 1941 godine i to: 1) Proste vežbe za članice. 2) Vežbe za posebnu tačku članica, sa ili bez sprava. 3) Vežbe za ženski naraštaj, sa spravama ili bez sprava. 4) Vežbe za žensku decu, sa spravama ili bez sprava i to: a) za decu do 10 godina (deca iz osnovne škole). b) za decu od 10—14 godina (deca nižih razreda srednjih škola). Vežbe pod 2) treba da budu teže od vežbi pod 1), buduči da če u toj tačei nastupiti odabrane vežbačice. Vežbe treba da odgovaraju svima zahtevima fiziologije, lepote i ritma, a treba da traju 5—6 minuta. Priložiti treba partituru za klavir. Vežbe treba da su u skladu sa mu-zikom. Vežbe treba napisati mašinom i označiti geslom. Geslo i naslov autora treba priložiti vežbama u zasebnom za-tvorenom omotu. U natečaju mogu učestvovati sve članice Saveza Sokola Kraljevine Jugo' slavije. Vežbe treba da su najkasnije 1 maja 1939 u Načelništvu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, Beograd, Prestolonaslednikov trg 34. Načelništvo Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije zdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Nenadoviča 6) — Uređuje redakcioni odbor — Odgovorni urednik dr. Tihomir Protič, Beogi-2^ Prestolonaslednikov trg. 34 - Stamparija Drag. Gregorič, Kneginje Olge 21 — Beograd.