ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 501 original scientifi c article UDC 911.53:712.35(497.5Vis) received: 2013-09-25 STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA KRAJOBRAZ – PRIMJER JUŽNOG DIJELA OTOKA VISA, HRVATSKA Sanja LOZIĆ Sveučilište u Zadru, Odjel za Geografi ju, Franje Tuđmana 24i, 23000 Zadar, Hrvatska e-mail: slozic@unizd.hr Ante ŠILJEG Sveučilište u Zadru, Odjel za Geografi ju, Franje Tuđmana 24i, 23000 Zadar, Hrvatska e-mail: asiljeg@unizd.hr Kristina KRKLEC Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za pedologiju, Svetošimunska 25, Zagreb, Hrvatska e-mail: kkrklec@agr.hr IZVLEČEK V tem delu je podana analiza strukturnih značilnosti mreže suhozida in njihov medsebojni odnos z naravno krajino. Uporabljen je poseben pristop oziroma elementi mreže suhozida so analizirani v sklopu predhodno opre- deljenih prostornih celin (tipov geokompleksa), ki so določene z njihovo notranjo navpično zgradbo. Na podlagi tako zastavljenega odnosa je možno rekonstruirati prostorsko razporeditev in značilnosti področij, na katere vpliva človek, kar je neposredno vplivalo na stopnjo njihove razdrobljenosti in raznovrstnosti. V analizi strukture suhozida je uporabljena krajinska metrika oziroma kazalniki kompozicije in konfi guracije krajine. Podatki, pridobljeni z analizo GIS, so obdelani z metodami krajinske metrike ter s statističnimi metodami linearne soodvisnosti in faktorske analize. Z večkratno linearno soodvisnostjo sta ugotovljena značaj in stopnja povezanosti enajstih spremenljivk, vključenih v analizo. Faktorska analiza je narejena s ciljem zmanjšanja večjega števila spremenljivk na manjše število dejavnikov, ki najboljše določajo zgradbo in kompleksnost mreže suhozida, kot tudi stopnjo antropogenega vpliva na krajino. Ključne besede: mreža suhozida, krajina, krajinska metrika, južni Vis CARATTERISTICHE STRUTTURALI DELLA RETE DEI MURETTI A SECCO COME INDICATORI DI IMPATTI ANTROPOGENICI SUL PAESAGGIO - ESEMPIO DELLA PARTE MERIDIONALE DELL’ISOLA DI VIS SINTESI In questo documento è stata condotta l’analisi delle caratteristiche strutturali della rete dei muretti a secco e la loro relazione con il paesaggio naturale. E’ stato applicato un metodo specifi co, vale a dire gli elementi sono stati analizzati nell’ambito di complessi spaziali precedentemente determinati (tipi di geocomplessi) che sono defi niti dalla loro struttura interna verticale. Sulla base di questo insieme di relazioni, è possibile ricostruire la distribuzione spaziale e le caratteristiche delle aree incluse nell’antropopressione, la quale ha direttamente infl uenzato il grado della loro frammentazione e diversità. Analizzando la struttura del muretto a secco è stata applicata la metrica del paesaggio, in altre parole indicatori della composizione e confi gurazione del paesaggio. Analisi GIS dei dati ottenuti sono stati elaborati con i metodi di metriche del paesaggio e metodi statistici di correlazione lineare e l’analisi fatto- riale. Correlazione lineare multipla è stata utilizzata per determinare la natura e il grado di correlazione delle undici variabili che sono state incluse nell’analisi. Analisi fattoriale è stata condotta con l’obiettivo di ridurre il numero di variabili a un minor numero di fattori che defi niscono meglio la struttura e la complessità della rete di muretti a secco, così come il grado di impatto antropogenico sul paesaggio. Parole chiave: rete di muretti a secco, il paesaggio, la metrica del paesaggio, impatto antropogenico, parte meridionale di Vis ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 502 UVOD Krajolik suhozida najrašireniji je element poljopri- vrednog kulturnog krajolika na području otoka Visa. Razvio se kao posljedica nedostatka obradivih površina zbog čega su se počela koristiti plitka tla na karbona- tnim padinama uzvišenja (Gams, 1991). Površine pod suhozidima nekad su bile značajne kao ograđene pol- joprivredne površine na kojima su se uzgajale sredoze- mne kulture (suhozidi bliže naseljima) ili kao pašnjačke površine (suhozidi udaljeniji od naselja). Znatna podru- čja manje ili više strmih padina preoblikovana su antro- pogenim djelovanjem i to terasiranjem za uzgoj vinove loze, koja je stoljećima bila primarna uzgojna kultura Visa (Peričić, 1999). Današnji udio obradivih površina unutar suhozida znatno je smanjen, a težište uzgoja dominantnih kultu- ra vinove loze i masline premješteno je na prostranije i zaravnjene površine krških polja. Velike površine pod suhozidima danas se nalaze u procesu zarastanja (maki- ja, šikara i šuma primorskog bora) zbog čega je determi- nacija njihove izvorne funkcije otežana. Funkcije suhozida u prošlosti a i danas bile su vi- šestruke: suhozidi kao element ograđivanja poljopri- vrednih površina, suhozidi kao element ograđivanja pašnjačkih površina i suhozidi kao potporni element u obliku terasa (Aničić, Perica, 2003). Suhozidi kao element ograđivanja poljoprivrednih površina nastali su premještanjem kamena iz plitkih tala radi dobivanja obradivih površina, pri čemu je kamen korišten za ograđivanje poljoprivrednih parcela (Gams, 1991; Gams et al., 1993). Na južnom Visu, rasprostra- njeni su uglavnom na područjima blažeg nagiba, u bli- zini naseljenih područja. Struktura ovog tipa suhozida uglavnom je nepravilna, u skladu s morfologijom tere- na. Nekada su se na tim poljoprivrednim površinama uzgajale različite kulture (osobito vinova loza i masline) dok su danas u velikoj mjeri prepuštene zarastanju. Suhozidi u funkciji ograđivanja pašnjačkih površi- na rasprostranjeni su na cijelom području južnog dijela otoka Visa, imaju pretežito linearnu strukturu i domini- raju osobito na područjima kamenjara (Sl. 1). Suhozidi koji su služili kao potporni element terasa- stih polja imali su funkciju zadržavanja tla na strmijim dijelovima padina. Na obradivom tlu terasa nekada su se uzgajale kulture vinove loze i masline dok je danas njihova funkcija bitno smanjena, pa u velike površine terasastih polja u zarastanju a suhozidi se radi neodrža- vanja nalaze u procesu raspadanja. Nastanak i razvoj suhozidne mreže otoka Visa pred- stavljao je dugotrajan i kontinuirani proces sve do 20. stoljeća, kada zbog promijenjenih društveno-geograf- skih okolnosti dolazi do suprotnog procesa: napuštanja obrade zemljišta na padinama i prepuštanje suhozidne mreže prirodnoj sukcesiji i degradaciji. Ovi procesi danas su vrlo izraženi, što je jasno vidljivo u izgledu krajobraza i, što je još važnije, utječu na značajke eko- sustava. Podložnost suhozida destrukciji pod utjecajem je brojnih čimbenika. Najznačajniji su: litološki sastav, gradijent nagiba padina, nadmorska visina, postojanje/ nepostojanje biljnog pokrova, njihova prostorna kon- fi guracija, način korištenja i napuštanje tradicionalne poljoprivredne djelatnosti. Terenska opažanja na juž- nom Visu sugeriraju da se degradacija suhozida (kao i denudacija i erozija na padinama) češće pojavljuju u specifi čnim, izoliranim područjima, poput npr. zona s puno rasjeda, na padinama s višim vrijednostima na- giba, na padinama eksponiranim prema „kišonosnim“ vjetrovima (jugo), na kojima postoji izražen proces jaru- ženja i izloženost površinskoj vodnoj eroziji. Pozitivan element, povezan s napuštanjem tradicionalne obrade zemljišta jest uznapredovala sukcesija različitih vege- tacijskih stadija, koja umanjuje denudacijski i erozijski potencijal na padinama. U ovom radu provedena je analiza strukturnih zna- čajki mreže suhozida i njihov međuodnos s prirodnim krajobrazom. Primijenjen je specifi čan pristup, tj. ele- menti suhozidne mreže analizirani su u okviru pre- thodno determiniranih prostornih cjelina (tipova geo- kompleksa) koje su defi nirane njihovom unutrašnjom vertikalnom strukturom (Lozić et al., 2012). Elementi vertikalne strukture obuhvaćaju litološke značajke, geomorfološke značajke (reprezentirane nagibima pa- dina), te tipove korištenja zemljišta. Na temelju ovako postavljenog odnosa, moguće je rekonstruirati prostorni raspored i značajke područja obuhvaćenih antropopre- sijom (intenzivno poljoprivredno korištenje tijekom hi- storijsko-geografskog razvoja, uključujući prvobitnu ve- getacijsku regresiju i kasnije sukcesiju) koja je direktno utjecala na stupanj njihove fragmentacije i diverziteta. U analizi strukture suhozida primijenjena je krajobrazna metrika odnosno indikatori kompozicije i konfi guracije krajobraza (Haines-Young, Chopping, 1996; Gustafson, 1998; McGarigal, McComb, 1999; Kurnatowska, 1999; Turner et al., 2001; Botequilha-Leitão, Ahern, 2002; Botequilha-Leitão et al., 2006; Johnson, Patil, 2007; Lang, Blaschke, 2007). Nekoliko je temeljnih ciljeva istraživanja: a) od- ređivanje značajki dimenzija mreže suhozida i odabir krajobraznih indikatora koji su najpogodniji za defi nira- nje njezine strukture, b) određivanje temeljnih značajki dimenzija elemenata krajobraza (tipovi geokompleksa) unutar kojih su sadržani dijelovi suhozidne mreže, c) utvrđivanje karaktera i stupnja njihove međusobne po- vezanosti, tj. međuodnosa značajki suhozidne mreže i antropogenog utjecaja na krajobraz. Podaci dobiveni GIS analizom obrađeni su metoda- ma krajobrazne metrike i statističkim metodama line- arne korelacije i faktorske analize. Višestruka linearna korelacija poslužila je za utvrđivanje karaktera i stupnja povezanosti trinaest varijabli uključenih u analizu. Fak- torska analiza provedena je s ciljem redukcije većeg broja varijabli na manji broj faktora koji najbolje defi - Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 503 niraju strukturu i kompleksnost suhozidne mreže kao i stupanj antropogenog utjecaja na krajobraz. Temeljna je pretpostavka da je ostvarenjem navede- nih ciljeva moguće defi nirati značajke sadašnje struktu- re suhozidne mreže i pripadajućeg krajobraza južnog Visa kao i generalne obrasce utjecaja društveno-geo- grafskih procesa tijekom historijsko-geografskog razvoja koji su doveli do njihovog sadašnjeg izgleda i stanja. Sve navedeno trebalo bi poslužiti kao smjernica prili- kom odlučivanja o načinu i stupnju zaštite ovog spe- cifi čnog prirodnog i kulturnog krajobraza i eventualne revitalizacije u svrhu održivog turističkog vrednovanja. Sl. 1: Istraživano područje s mrežom suhozida. Fig. 1: Area of investigation with dry stonewall network. Sl. 2: Model istraživanja. Fig. 2: Model of research.     Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 504 METODOLOGIJA U znanstvenom procesu, uz opće znanstveno-istra- živačke metode, korištene su različite metode, tehnike i procedure. Cilj je bio njihovo integriranje u svrhu do- bivanja kvalitetnijih izlaznih rezultata. U istraživanju su primijenjene: GIS metode, metode prikupljanja i obra- de podataka (topografske karte Visa u mjerilu 1:25000, ARKOD, DOF-ovi područja, geološke karte), terenska istraživanja, metode geografske prostorne analize, me- tode krajobrazne metrike, statističke metode, uz izradu tematskih karata. Nakon postavljanja hipoteze i ciljeva uspostavljen je model istraživanja (Sl. 2). Najprije su određeni parame- tri (trinaest varijabli), koji su podijeljeni na antropogene (suhozidna mreža), prirodne/antropogene (tipovi geo- kompleksa čija se vertikalna struktura sastoji od podata- ka o litološkom sastavu, nagibima i vegetaciji/korištenju zemljišta) (Lozić i dr., 2012; 2013) i kompozitne (in- deksi). Nakon toga, pristupilo se izradi konceptualnog i matematičko - statističkog modela, GIS i statističkim analizama. Vektorizacijom suhozidne mreže dobiven je novi sloj koji je superponiran na prethodno dobiveni kom- pozitni sloj sastavljen od parametara prirodnog i kul- turnog krajobraza (geologije, nagiba i vegetacije/načina korištenja zemljišta) (Sl. 4) (Lozić i dr., 2012; 2013). Na taj način dobivene su 92 kompleksne prostorne jedi- Sl. 3: Prostorni raspored tipova geokompleksa. Fig. 3: Spatial distribution of geocomplex types. Sl. 4: Shema primjene krajobrazne metrike u analizi suhozidne mreže i pripadajućih tipova geokompleksa. Fig. 4: Landscape metrics application scheme in analysis of dry stonewall network and accompanying geocomplex types.     Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 505 nice (tipovi geokompleksa sastavljeni od elemenata s pripadajućim suhozidima) (Sl. 3). Navedeni postupci poslužili su kao temelj za daljnju analizu strukture su- hozidne mreže i pripadajućeg krajobraza. Automatsko preklapanje slojeva, njihovo klasifi ciranje i uređivanje omogućili su primjenu krajobrazne metrike (Haines-Yo- ung, Chopping, 1996; Gustafson, 1998; McGarigal, Mc- Comb, 1999; Kurnatowska, 1999; Turner et al., 2001; Botequilha-Leitão, Ahern, 2002; Botequilha-Leitão et al., 2006; Johnson, Patil, 2007) u prostornoj analizi suhozidne mreže s pripadajućim tipovima geokomple- ksa, te klasifi kaciju na temelju „natural breaks“ metode (Jenks, 1963; 1967) da bi se dobile odgovarajuće temat- ske karte pojedinih pokazatelja (Sl. 4). Nakon uspostavljanja baze podataka, pristupilo se statističkoj analizi (linearna korelacija i faktorska anali- za) da bi se utvrdili odnosi između varijabli kao i laten- tni faktori koji reprezentiraju određene grupe varijabli. Sve navedene metode i postupci omogućili su kvalite- tniju interpretaciju rezultata i donošenje odgovarajućih zaključaka. REZULTATI Elementi krajobraza do sada su se opisivali i kate- gorizirali s različitih aspekata: kao biotopi, staništa, ka- tegorije korištenja zemljišta, kombinacije pokazatelja prirodnih značajki i/ili korištenja zemljišta i sl. (O’Neill et al., 1988; Goigel Turner, 1989; Turner et al., 2001; Lozić et al., 2012). U ovom istraživanju primijenjen je modifi cirani pristup: elementima krajobraza pridodana je suhozidna mreža koja predstavlja poveznicu između antropogenog utjecaja i prirodnih uvjeta unutar krajo- braza tijekom historijsko-geografskog razvoja i danas. Ovakav pristup primijenjen je iz razloga što prostorna struktura suhozidne mreže u velikoj mjeri reprezentira fi zionomiju prirodnog/kulturnog krajobraza, ali istovre- meno utječe i na ekološke funkcije, fragmentaciju i di- verzitet unutar krajobraza. Također, veliki značaj ima za vizualni izgled i ljudsku percepciju krajobraza. Prostorna struktura krajobraza u uskoj je vezi s kompozicijom i konfi guracijom elemenata krajobraza. Kompozicija se odnosi na broj i čestinu pojave različi- tih tipova elemenata krajobraza, dok konfi guracija obu- hvaća prostorni raspored elemenata unutar krajobraza (McGarigal, Marks, 1995; Gustafson, 1998; Lang, Bla- schke, 2007). U tom kontekstu razvijeni su brojni matematički po- kazatelji kako bi se omogućio objektivan opis različitih aspekata strukture krajobraza (O’Neill et al, 1988; Go- igel Turner, 1989; Gustafson, 1998; McGarigal, Marks, 1995; Haines-Young, Chopping, 1996; McGarigal et al., 2002; Boutequilha-Leitão et al., 2006; Lang, Blaschke, 2007). Kvantitativna analiza prostornih obrazaca u kra- jobrazu predstavlja temelj analize strukture krajobraza odnosno funkcija i procesa koji su prisutni u njemu. Neke od tih mjera primijenjene su pri analizi strukturnih značajki suhozidne mreže južnog dijela otoka Visa. Strukturne značajke mreže suhozida i pripadajućeg krajobraza a) Značajke konfi guracije Analizom varijabli konfi guracije elemenata mreže suhozida moguće je dobiti uvid u njihov prostorni ra- spored, položaj, orijentaciju i stupanj složenosti struktu- re. Svi ovi pokazatelji ukazuju na stupanj fragmentacije/ agregacije odnosno homogenosti/heterogenosti suhozi- dne mreže kao i pripadajućeg krajobraza. Za potrebe istraživanja odabrani su pokazatelji ukupne, srednje, minimalne i maksimalne dužine suhozida, standardne devijacije ukupne dužine suhozida, površine i opsega tipova geokompleksa koji sadrže suhozide i indeksi gu- stoće mreže suhozida (odnosi između ukupne dužine suhozida s površinom i opsegom tipova geokompleksa). Slično kao i u analizi površina areala elemenata kra- jolika (Goigel Turner, 1989; Forman, 1995; McGarigal, Marks, 1995; Boutequilha Leitao et al., 2006, Lang, Bla- schke, 2010), dužina je najuočljivija i najdominantnija mjera konfi guracije suhozida. Važnost ovog parametra je tim veća jer se veliki broj ostalih mjera direktno ili in- direktno izvode iz njega, kao i u činjenici da reprezen- tira direktni utjecaj suhozida na biotičke veze, tj. raspo- red i diverzitet biljnih i životinjskih vrsta kao i utjecaj na prekid komunikacije unutar ekosustava i biocenoza. Također, dužina kao element konfi guracije suhozida utječe i na abiotičke procese, npr. stupanj i karakter in- fi ltracije padalina što, u međuovisnosti sa sastavom tla direktno utječe na padinske procese, ako se radi o po- dručjima izraženijeg reljefa. Ovo je od osobitog značaja zbog činjenice da padine s terasama kojima suhozidi služe kao potporni element u većoj mjeri zadržavaju stabilnost, za razliku od onih gdje takvog djelovanja nema. Ovakve padine su u puno većoj mjeri izložene djelovanju egzogeomorfoloških faktora (klimatski utje- caji, gravitacijski procesi i dr.). Sve navedeno vrijedi i za parametre kompozicije od kojih se neki temelje na udjelu dužine suhozida. Ukupna dužina suhozida (Sl. 5) predstavlja zbroj svih dužina pojedinih suhozida koji tvore više ili manje homogenu mrežu unutar jedinice krajolika (tipa geo- kompleksa). Najveća ukupna dužina suhozida (9221,8 - 18050,5 m) utvrđena je na nekoliko areala, od kojih se najveći nalazi u središnjem dijelu istraživanog područja (Sl. 5). Drugi areal s najvećim dužinama suhozida, nešto manje površine, nalazi se na krajnjem istočnom dijelu. Ostali areali fragmentarno su raspršeni na manjim područjima u SZ dijelu i bitno su manje površine nego prethodna dva areala. Najmanja ukupna dužina suhozidne mreže (0,3 - 509,4 m) utvrđena je na područjima krških polja na sjevernom dijelu istraživanog područja (Sl. 5), što je i Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 506 razumljivo s obzirom na to da se radi o intenzivno kori- štenim obradivim površinama gdje nije bilo potrebe za gradnjom takve vrste. Prosječna dužina suhozida predstavlja aritmetičku sredinu dužina suhozida izmjerenih unutar svih geo- kompleksa koji sadržavaju suhozide unutar tipova i predstavlja važnu prostornu komponentu tradicional- nog kulturnog krajobraza zbog usporedivosti mreže su- hozida različitih tipova geokompleksa, zbog čega ima iznimnu važnost kao indikator antropogeno uvjetovane homogenosti/heterogenosti krajobraza (Liang, 2008). Područja s nižim vrijednostima srednje dužine suho- zida ukazuju na veći stupanj fragmentacije krajobraza, slično područjima s manjom srednjom površinom areala krajobraznih prostornih jedinica (tipova geokompleksa). Iako se radi o relativno jednostavnom krajobraznom indeksu, njegov značaj u istraživanjima krajobraza je velik zbog visoke osjetljivosti na sve promjene u krajo- brazu. Uz ostale pokazatelje, prikladan je za kompara- tivnu analizu stupnja fragmentacije/agregacije elemena- ta suhozida (Liang, 2008). Na temelju podataka o ukupnim dužinama suhozida unutar svakog tipa geokompleksa određene su njihove standardne devijacije koje su dobar pokazatelj homo- genosti/heterogenosti mreže suhozida, a vrijednosti za različite tipove geokompleksa pogodne su za uspored- bu. Stupanj homogenosti/heterogenosti direktna je po- sljedica prirodne predispozicije zemljišta za ograđiva- nje i terasiranje. Površina tipova geokompleksa (osnovnog elemen- ta krajobraza), kao i svi ostali parametri koji se izvode iz nje, jedan je od temeljnih indikatora procesa unutar krajobraza (abiotičkih, biotičkih i antropogenih). Veli- čina elementa krajobraza, na svim razinama, utječe na strukturne i funkcionalne značajke kao i na proce- se unutar ekosustava (raspored vrsta i njihov diverzitet, količinu biomase, primarnu produktivnost i dr.). Osim toga, ovaj parametar ukazuje i na fragmentaciju staništa i ekosustava u cjelini. Npr. tip krajobraza čiji su elemen- ti brojniji i manje površine u odnosu na neki drugi tip u većoj je mjeri fragmentiran (McGarigal, Marks, 1995). Ova fragmentacija posljedica je kombiniranog utjecaja prirodnih i antropogenih faktora tijekom historijsko-ge- ografskog razvoja. Opseg („edge“) tipova geokompleksa je temeljni pa- rametar koji reprezentira oblik elementa krajobraza. S obzirom na to da se radi o graničnoj liniji između dvaju ili više geokompleksa ili tipova geokompleksa na višoj razini, javlja se tzv „granični efekt“ („edge effect“, Lang, Blaschke, 2007) koji ukazuje na promjene u mikrokli- matskim značajkama, prirodnim ili antropogeno uvje- tovanim poremećajima (demografskim i gospodarskim procesima) koji mijenjaju kompoziciju i strukturu vege- tacijskog pokrova, kao i značajke životinjskog svijeta). Također, značajke granične zone u velikoj mjeri utje- ču na ekološke procese, kao što su npr. izmjena mase i energije i migracije biljnog i životinjskog svijeta duž ili preko granične linije (Gutzwiller, Anderson, 1992). Omjer opsega i površine tipova geokompleksa (SHAPE) predstavlja indeks oblika elementa krajobraza i u analizama se koristi kao mjera kompleksnosti/kom- paktnosti oblika, koja se odražava na različite ekolo- ške procese (Forman, 1995). Računa se prema formuli (Lang, Blaschke, 2007):   Sl. 5: Ukupna dužina suhozidne mreže. Fig. 5: Total length of dry stonewall network. Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 507 ����� � �2√π�  gdje je: p = opseg elementa, a = površina elementa Npr. element krajobraza koji ima oblik sličan kru- žnici ili kvadratu, imat će malu dužinu opsega i veću površinu središnjeg područja („core area“). Suprotno tome, dugački, uski i nepravilni oblici elemenata krajo- braza, imat će veliku dužinu opsega ali manju površinu središnjeg područja ili jezgre, unatoč velikoj ukupnoj površini. Unutar kompaktnijih elemenata krajobraza, organizmi se mogu neometano kretati ili rasprostirati, dok linearni, nepravilni i izduženi oblici često utječu na prekid u komunikaciji ili kontinuiranom rasprostra- njenju. Većina mjera koje se odnose na oblik predstavlja neke od varijacija temeljnog odnosa opseg - površina (Krummel et al., 1987). Kompleksniji oblici imat će veći opseg i, posljedično, veći indeks opsega i površine. Ta- kođer, oblik utječe i na magnitudu i karakteristike inte- rakcija između elemenata krajobraza s njihovim susjed- stvom, prije svega kroz „granični efekt“ (Collinge, 1996) i procese koji se odvijaju u graničnim područjima. Indeksi gustoće (odnos ukupne dužine suhozida i površine/opsega tipova geokompleksa) reprezentiraju fragmentaciju suhozidne mreže i pripadajućeg krajobra- za. Ovi pokazatelji su od velikog značaja jer odražavaju stupanj antropogenog utjecaja na fragmentaciju ekosu- stava krajobraza. Da bi se dobila potpunija slika o stupnju interakcije prirodnog krajobraza i mreže suhozida kao pokazatelja antropogeno uzrokovane fragmentacije, ukupna dužina suhozida dovedena je u vezu s ukupnom površinom i opsegom svakog tipa geokompleksa, prema izrazima: C1 = n/A, (Gao et al., 2011) i C2 = n/P gdje je: C1 = indeks gustoće 1 (dužina/površina), C2 = indeks gustoće 2 (dužina/opseg), n = ukupna dužina suhozida), A = površina tipa geokompleksa P = opseg tipa geokompleksa Na taj način omogućena je prostorna diferencijaci- ja područja južnog Visa na područja različitih značajki antropogenog utjecaja na prirodni krajobraz (Sl. 6 i 7). Ovi pokazatelji pružaju vrlo korisnu informaciju o stu- pnju i karakteru antropopresije unutar pojedinih tipova geokompleksa i mogu biti smjernica prilikom odabira odgovarajućih tehnoloških postupaka (u smislu veće ili manje zahtjevnosti) prilikom eventualne revitalizacije krajobraza. Sl. 6: Odnos duljine suhozidne mreže i površine tipova geokompleksa. Fig. 6: Relationship of length of dry stonewalls network and area of geocomplex types.   Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 508 b) Značajke kompozicije mreže suhozida unutar prostornih jedinica krajobraza Prostorna kompozicija odnosi se na broj elemenata suhozida i značajke diverziteta/dominacije i fragmen- tacije/agregacije unutar pojedinačnih tipova geokom- pleksa kao i krajobraza u cjelini. Kompozicija nije pro- storno eksplicitna značajka jer se odnosi na brojnost i raznolikost, ali ne i na prostorni raspored unutar eleme- nata krajobraza (Boutequilha-Leitão et al., 2006). S obzirom da je veliki broj vrsta ograničeno značaj- kama staništa (McGarigal, Marks, 1995), poznavanje kompozicije elemenata i mreže suhozida od velikog je značaja, jer parametri kompozicije ukazuju na stu- panj utjecaja na biotičke veze, tj. raspored i diverzitet biljnih i životinjskih vrsta kao i prekid ili uspostavljanje komunikacije unutar biocenoza i ekosustava. Također, kompozicija suhozida reprezentira i abiotičke procese, npr. stupanj i karakter infi ltracije padalina što, u međuo- visnosti sa sastavom tla, direktno utječe na padinske procese ako se radi o područjima izraženijeg reljefa. Ovo je od osobitog značaja zbog činjenice da padine s terasama kojima suhozidi služe kao potporni element u većoj mjeri zadržavaju stabilnost, za razliku od onih gdje takvog djelovanja nema. Ovakve padine su u puno većoj mjeri izložene djelovanju egzogeomorfoloških faktora (npr. derazijski procesi i dr.). Broj elemenata suhozidne mreže (Richness index), kao osnovnih elementarnih čestica mreže suhozida, po- kazatelj je fragmentacije mreže suhozida unutar tipova geokompleksa, ne uzimajući pri tome u obzir njihov prostorni karakter, raspored ili položaj unutar mreže su- hozida. Određuje se prema izrazu R = m, gdje je m broj osnovnih elemenata suhozida prisutnih unutar skupa. Ovaj pokazatelj ima široku primjenu kao temeljna mjera kompozicije i diverziteta strukture suhozida ali i tipa geokompleksa na kojem se određen skup suhozida nalazi (Sl. 8). Sve to ima značajne implikacije na fra- gmentaciju i diverzitet abiotičkih i biotičkih elemenata krajobraza, izmjenu energije i raspored prirodnih resur- sa. Također, ovaj pokazatelj jedan je od bitnih kompone- nata nekih mjera diverziteta, kao što su npr. Shannonov ili Simpsonov indeks diverziteta (Lang, Blaschke, 2010). Shannonov indeks diverziteta je kompozitna mje- ra broja elemenata (Richness) i jednolikosti raspodjele (Eveness) (McGarigal, Marks, 1995; Lang, Blaschke, 2010; Boutequilha-Leitão et al., 2006). Ovisno o cilju istraživanja, naglasak može biti na brojnosti elemenata, pri čemu se kao mjera koristi Shannonnov indeks diver- ziteta (SDI; Shannon, Weaver, 1949), ili na jednolikosti raspodjele, za što je prikladniji Simpsonov indeks (Na- gendra, 2002). Primjena indeksa diverziteta u analizama prirodnog krajobraza detaljno je opisana u literaturi (McGarigal, Marks, 1995; Boutequilha-Leitão et al., 2006; Lang, Blasch- ke, 2010; Dušek, Popelkova, 2012; i mnogi drugi autori). U ovom istraživanju Shannonov indeks diverziteta primijenjen je simultano na elemente suhozidne mreže i pripadajućeg prirodnog krajobraza, pri čemu su uzete u obzir dvije komponente: broj individualnih elemenata mreže suhozida unutar tipova geokompleksa kao i broj individualnih geokompleksa unutar tipova koji sadrža- Sl. 7: Odnos duljine suhozidne mreže i opsega tipova geokompleksa. Fig. 7.Relationship of length of dry stonewalls network and perimeter of geocomplex types.   Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 509 vaju suhozide (Sl. 9). Ova modifi kacija je od važnosti jer su na taj način reprezentirane značajke diverziteta oba organski povezana elementa krajobraza. Vrijednost di- verziteta svakog individualnog tipa geokompleksa može se razmatrati u odnosu na ostale individualne tipove ili krajobraz u cjelini, što omogućava kompleksniju i potpuniju detekciju dijelova krajobraza kojima je po- trebno posvetiti posebnu pažnju prilikom eventualne revitalizacije i revalorizacije (agrarne ili turističke). U ovom slučaju, indeks diverziteta označava fre- kvenciju pojavljivanja pojedinačnih elemenata suhozi- dne mreže unutar prostornih jedinica krajobraza, koja Sl. 8: Broj geoobjekata (individualnih elemenata suhozidne mreže) unutar tipova geokompleksa. Fig. 8: Number of geoobjects (individual elements of dry stonewall network) within geocomplex types.   Sl. 9: Prostorni raspored indeksa diverziteta suhozidne mreže unutar tipova geokompleksa. Fig. 9: Spatial distribution of dry stonewall network diversity index within geocomplex types.   Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 510 istovremeno ukazuje na stupanj fragmentacije krajobra- za. Ovaj pokazatelj izračunat je za sva 92 tipa geokom- pleksa sa suhozidima kao i za krajobraz u cjelini, prema izrazu:   N Np ii = gdje je: Ni = broj elemenata suhozida unutar određenog tipa geokompleksa N = broj elementa suhozida unutar svih geokom- pleksa (cijelog krajobraza) s = broj geokompleksa (uutar pojedinog tipa ge- okompleksa) Vrijednosti SDI rastu s povećanjem broja individu- alnih elemenata suhozida unutar pripadajućih tipova geokompleksa odnosno sa stupnjem proporcionalne di- stribucije broja elemenata suhozida i površine tipa ge- okompleksa u odnosu na sve druge skupove suhozida s pripadajućim tipovima geokompleksa. Drugim riječima, maksimalne vrijednosti SDI javljaju se kada su propor- cije ili udjeli svih tipova geokompleksa s pripadajućim suhozidima jednaki, a opadaju ako se razlike u propor- cijama povećavaju (McGarigal, Marks, 1995; Lang, Bla- schke, 2010; Boutequilha-Leitão et al., 2006). Indeks dominacije odražava stupanj dominacije jedne ili više mreža suhozida zajedno s pripadajućim tipovima geokompleksa. Drugim riječima, ovaj indeks je mjera odstupanja pojedinačnih vrijednosti diverziteta od maksimalne vrijednosti na razini cijelog krajobraza (OʹNeill et al., 1988; Hulshoff, 1995; McGarigal,Marks, 1995). Vrijednost indeksa dominacije proporcional- na je veličini broja elemenata (Richnesss) i jednoli- kosti raspodjele (Eveness) (McGarigal, Marks, 1995; Boutequilha-Leitão et al., 2006; Lang, Blaschke, 2010; Gao et al., 2011). Ukoliko je indeks dominacije za po- jedini skup suhozida unutar tipa geokompleksa veći, ukazuje na veći stupanj dominacije u odnosu na ostale, i obratno. Indeks dominacije računa se prema slijedećem izrazu: ( )∑ = ×+= s i ii ppHD 1 max log )log(max sH = N N p ii = gdje je Hmax = maksimalna vrijednost indeksa diverziteta Ni = broj elemenata suhozida unutar određenog tipa geokompleksa N = broj elementa suhozida unutar svih tipova geokompleksa (cijelog krajobraza) s = broj individualnih geokompleksa unutar poje- dinog tipa geokompleksa Korelacija između SDI i indeksa dominacije u ovom slučaju skoro potpuna, tj. r = 0,98 (Tabela 1), što znači da su područja s izraženim diverzitetom istovremeno i dominantna, i obratno. Odnosi između varijabli i njihov značaj za procjenu fragmentacije i diverziteta krajobraza Da bi se utvrdila jačina veze između varijabli struk- ture krajolika, provedena je Pearsonova analiza linear- ne korelacije (Atauri, de Lucio, 2001). S obzirom na to da se radi o parametrijskom testu, prije samog postupka bilo je potrebno provesti analizu normalnosti raspodje- le za svaku pojedinu varijablu (Tabachnik, Fidel, 2007). Utvrđeno je da većina varijabli nema normalnu raspod- jelu, zbog čega je provedena transformacija (kvadratna ili logaritamska, ovisno o varijabli). Na taj način dobive- ne su približno normalne raspodjele vrijednosti varija- bli, čime su zadovoljeni uvjeti parametrijske korelacije i svih ostalih parametrijskih postupaka. Iz dobivenih rezultata predstavljenih korelacijskom matricom (Tabela 1), može se utvrditi da postoji značaj- na povezanost između velikog broja varijabli. Ako se korelacijska matrica raščlani prema stupnjevima jačine povezanosti varijabli, odnosi među varijablama i njihov doprinos razumijevanju strukture suhozidne mreže i pripadajućeg krajobraza i s njome povezanih procesa u krajobrazu postaju jasniji. Zbog opsežnosti korelacijske matrice, ovdje su predstavljeni samo najvažniji odnosi među varijablama. Velika ukupna dužina suhozida u pozitivnom smjeru povezana je sa srednjom, maksimalnom i minimalnom (u negativnom smjeru) dužinom kao i njihovim raspo- nom. Također je visoko povezana s varijablama krajo- braza (broj geoobjekata, površina i opseg geokomple- ksa u pozitivnom smjeru), te kompozitnom varijablom suhozida i krajobraza (Gustoća 2). Područja s velikom ukupnom dužinom suhozidne mreže sastoje se i od većeg broja geoobjekata od kojih je veliki udio onih s maksimalnom dužinom. Razlike između standardne de- vijacije dužina pojedinih geoobjekata (varijabla STD), u odnosu na ukupnu dužinu svih geoobjekata unutar tipova geokompleksa izrazito su velike, što upućuje na raznolikost i heterogenost suhozidne mreže. Povezanost ukupne dužine suhozidne mreže s površinom elemena- ta krajobraza je visoka (r =0,75) što znači da se površine s velikom dužinom suhozidne mreže uglavnom nalaze i na većim područjima. Također, s porastom površine ele- Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 511 menata krajobraza raste prosječna i maksimalna dužina suhozida, dok se broj suhozida manje dužine smanjuje. Značajna je pozitivna povezanost ukupne dužine s ra- sponom dužine suhozida, što ukazuje na rast diverzifi ci- ranosti suhozidne mreže s porastom površine. Varijabla Srednja dužina suhozida pokazuje slične značajke povezanosti s ostalim varijablama kao i varija- bla Ukupna dužina, samo slabijeg intenziteta. To je i ra- zumljivo jer se radi o aritmetičkim sredinama vrijednosti dužina suhozidnih mreža. Varijabla Minimalna dužina suhozida pokazuje ne- gativnu povezanost s gotovo svim varijablama, izuzev varijabli Srednja dužina suhozida, SHAPE i Gustoća 1 i 2, gdje je povezanost pozitivna ali slaba (<4,0). Ova- kvi odnosi upućuju na zaključak da se smanjivanjem dužine elemenata suhozidne mreže povećava stupanj fragmentacije, što potvrđuje i značajna negativna po- vezanost s varijablama diverziteta i dominacije (-0,69 odnosno -0,68). Prema tome, i ova varijabla, kao direk- tan odraz antropogenog utjecaja na strukturu suhozidne mreže, predstavlja dobar pokazatelj fragmentacije i he- terogenosti. S obzirom na visoku međusobnu pozitivnu pove- zanost varijabli ukupne dužine suhozida, površine i opsega pripadajućih elemenata krajobraza, diverziteta i dominacije, jasno je da se radi o pokazateljima koji imaju veliki značaj za kvantifi kaciju strukturnih značaj- ki krajobraza unutar cijelog područja južnog Visa. Po- vezanost ukupne dužine suhozidne mreže s površinom elemenata krajobraza je visoka (r=0,75) što znači da se površine s velikom ukupnom dužinom suhozidne mre- že uglavnom nalaze i na većim područjima. Također, s porastom površine elemenata krajobraza raste prosječ- na i maksimalna dužina suhozida, dok se broj suhozida manje dužine smanjuje. Značajna je i pozitivna pove- zanost površine tipova geokompleksa sa standardnom devijacijom, što ukazuje na porast heterogenosti suho- zidne mreže s porastom površine. Povezanost varijable Ukupna dužina s kompozi- tnom varijablom Gustoća 2 značajna je (0,70). Razlog je specifi čnost varijable opsega koja je sadržana u ovom odnosu, odnosno činjenice da ona reprezentira dužinu rubne linije geokompleksa koja može biti vrlo različita, o čemu ovisi karakter i opseg procesa koji se odvijaju u graničnim zonama između različitih tipova geokom- pleksa. Još bolji i točniji pokazatelj utjecaja suhozidne mreže na krajobraz je varijabla oblika (SHAPE). Ukoliko se raz- motri odnos ukupne dužine suhozida i oblika elemenata krajobraza (SHAPE), uočljivo je da s porastom ukupne dužine suhozida rastu i vrijednosti indeksa oblika, što znači da je veća dužina suhozidne mreže zastupljena na dijelovima krajobraza koji su nepravilnijeg i/ili linearnog oblika, s često manjim područjem „jezgre“ („core area“, Goigel Turner, 1989; McGarigal, Marks, 1995; McGarigal et al., 2002; Boutequilha-Leitão et al., 2006; Lang, Bla- schke, 2007). Ova činjenica ukazuje na značaj antropo- genog utjecaja, izraženog kroz elemente strukture suho- zidne mreže, na modifi kaciju oblika a time i na funkcije i procese unutar ekosustava krajobraza. Osim s varijablom ukupne dužine, varijabla oblika (SHAPE) pozitivno je povezana s gotovo svim ostalim varijablama strukture suhozidne mreže i pripadajućeg krajobraza (osobito s dužinom opsega elemenata kra- jobraza). Značajna je slaba povezanost s varijablama gustoće, što ukazuje na činjenicu da veći utjecaj na Tabela 1: Korelacijska matrica odnosa između varijabli. Table 1: Correlation matrix of variables relationship. Marked correlations are signifi cant at p < ,05; N = 95 UkDuzSuh = ukupna dužina suhozida; SredDuzSuh = prosječna dužina suhozida; MinDuzSuh = minimalna dužina suhozida; MaxDuzSuh = maksimalna dužina suhozida; STD = standardna devijacija; BrojGeoob = broj geoobjekata (elemenata suhozidne mreže); PovGeok = površina tipova geokompleksa; OpsGeok = opseg tipova geokompleksa; SHAPE = oblik tipova geokompleksa; Gustoca 1/2 = odnos ukupne dužine suhozida i površine/opsega tipova geokompleksa; DIV = Shannonov indeks diverziteta; DOM = indeks dominacije. UkDuzSuh = total dry stonewall length; SredDuzSuh = average dry stonewall length; MinDuzSuh = minimal dry stonewall length; Max- DuzSuh = maximum dry stonewall length; STD = standard deviation; BrojGeoob = number of dry stonewall network objects; PovGeok = area of geocomplex types; OpsGeok = perimeter of geocomplex types; SHAPE = shape of geocomplex types; Gustoca 1/2 = the ratio of total dry stonewall length and area/perimeter of geocomplex types; DIV = Shannon diversity index; DOM = domination index.   Varijable UkDuzSuh SredDuzSuh MinDuzSuh MaxDuzSuh STD BrojGeoob PovGeok OpsGeok SHAPE Gustoca1 Gustoca2 DIV DOM UkDuzSuh 1,000000 0,757697 -0,627713 0,947514 0,835643 0,978585 0,752423 0,715368 0,597044 0,453169 0,704408 0,979057 0,965045 SredDuzSuh 1,000000 -0,259148 0,827879 0,782098 0,615535 0,494554 0,401462 0,211978 0,447454 0,691009 0,617385 0,608215 MinDuzSuh 1,000000 -0,549944 -0,562774 -0,691319 -0,475902 -0,494669 -0,489027 -0,249504 -0,355325 -0,694478 -0,681374 MaxDuzSuh 1,000000 0,924558 0,897752 0,710882 0,658715 0,517628 0,437288 0,693498 0,897770 0,887859 STD 1,000000 0,775739 0,590414 0,537031 0,536046 0,424038 0,647267 0,781897 0,771573 BrojGeoob 1,000000 0,754560 0,736605 0,651002 0,418031 0,646882 0,999018 0,986037 PovGeok 1,000000 0,967361 0,792739 -0,235210 0,104678 0,753369 0,754430 OpsGeok 1,000000 0,912588 -0,251666 0,022863 0,735580 0,738297 SHAPE 1,000000 -0,188539 -0,061009 0,648718 0,650167 Gustoca1 1,000000 0,908348 0,420570 0,396323 Gustoca2 1,000000 0,649169 0,626222 DIV 1,000000 0,985104 DOM 1,000000 Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 512 promjene u krajobrazu imaju strukturni elementi suho- zidne mreže (povezani s načinom gradnje i prostornim rasporedom) nego udaljenost između elemenata suhozi- dne mreže, odnosno gustoća izgrađenosti u odnosu na površinu i opseg elemenata krajobraza. Značajna povezanost varijable oblika (SHAPE) s va- rijablama diverziteta i dominacije (r= 0,65) ukazuje na komplementarnost procesa diverzifi kacije krajobraza suhozida i fragmentacije prirodnog krajobraza. To po- tvrđuju i visoki koefi cijenti korelacije između varija- bli diverziteta i dominacije s gotovo svim varijablama strukture suhozidne mreže. Rezultati analize odnosa između varijabli ukazuju na činjenicu da se iz elemenata strukture suhozidne mreže, kao i iz njihovog međuodnosa s elementima prirodnog krajobraza, mogu determinirati posljedice procesa transformacije izvornog krajobraza uzrokova- ne antropogenim utjecajem. To se prije svega odnosi na značajke heterogenosti/homogenosti (diverziteta) i fragmentacije/agregacije krajobraza, što ima direktan utjecaj na abiotičke i biotičke procese koji se odvijaju unutar postojećih ekosustava. Faktorska analiza provedena je kao komplementar- na analiza linearnoj korelaciji, s ciljem da se utvrdi ko- varijanca između većeg broja manje ili više povezanih varijabli (Riiteers et al., 1995; Tabachnik, Fidell, 2007), na temelju čega ih se grupira u smislene kombinacije manjeg broja nezavisnih (ortogonalnih) faktora (Timm, 2002; Lin et al., 2002; Tabachnik, Fidell, 2007). Inter- pretacija značenja pojedinih faktora temelji se na veliči- ni faktorskih bodova svake varijable u modelu (Quinn, Keough, 2002). Uvjeti za provedbu faktorske analize prethodno su postignuti normalizacijom, čime je posti- gnut linearni odnos među varijablama. Trinaest varijabli kompozicije i konfi guracije reduci- rano je faktorskom analizom (metoda glavnih kompone- nata) (Mardia et al., 1979; Riitters, et al., 1995; Timm, 2002; Lin et al., 2002; Johnson, Wichern, 2007; Taba- Tabela 2: Kumulativne svojstvene vrijednosti glavnih faktora. Table 2: Cumulative eigenvalues of main factors. Value Eigenvalues Extraction: principal components Eigenvalue % Total variance Cumulative Eigenvalue Cumulative % 1 8,691 66,856 8,691 66,856 2 2,594 19,960 11,286 86,817 Sl. 10: Graf pada svojstvenih vrijednosti u faktorskoj analizi trinaest varijabli strukture suhozidne mreže. Fig. 10: Graph showing decrease of eigenvalues in factorial analysis of thirteen variables of dry stonewall network.   Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 513 chnik, Fidell, 2007) na manji broj latentnih varijabli s ciljem smanjenja broja varijabli koje opisuju značajke varijabilnosti sustava odnosno fragmentacije (diverzite- ta) mreže suhozida i pripadajućeg prirodnog i kultur- nog krajobraza. Istovremeno, utvrđene su i međusobne veze varijabli unutar faktora, te međusobna korelacija faktora, što je od značaja prilikom interpretacije njiho- vog utjecaja na strukturu krajobraza. Faktorska struktura optimizirana je pomoću normalizirane varimax rotacije (Tabela 2). U ovom slučaju trinaest varijabli svedeno je na dva faktora (s karakterističnom vrijednošću >1) koji zajedno objašnjavaju 86,82% ukupne varijance (Tabela 2, Sl. 10). Ako se razmotri ukupni doprinos svakog faktora, uočljiva je izrazita dominacija faktora 1, koji objašnja- va 66,86% ukupne varijance. Drugi faktor sudjeluje s 19,96% objašnjene varijance. Ako se analiziraju faktorska opterećenja, uočljivo je da su za prvi faktor jače vezane varijable strukture ele- menata krajobraza (izuzev varijable Broj geoobjekata, DIV i DOM) (Tabela 3). Za ove varijable karakteristično je da su uglavnom složene, tj. radi se o parametrima strukture krajobraza izraženim kroz indekse. Drugi fak- tor najopterećeniji je varijablama Gustoća 1 i Gustoća 2, odnosno kompozitnim varijablama odnosa suhozi- dne mreže i krajobraza (omjeri ukupne dužine suhozida i površine/opsega tipa geokompleksa), te varijablama strukture suhozidne mreže. Prvi faktor može se defi nirati kao faktor strukture ele- menata krajobraza odnosno diverzifi kacije i fragmenta- cije kao posljedica promjena u strukturi i obliku kra- jobraznih elemenata uslijed dugotrajnog antropogenog utjecaja. Na ovo ukazuju vrlo visoka faktorska optereće- nja varijabli površine i opsega tipova geokompleksa i oblika (SHAPE). Drugi faktor mogao bi se defi nirati kao faktor struk- ture i gustoće suhozidne mreže i pripadajućih eleme- nata krajobraza odnosno kao faktor antropopresije, tj. antropogeno uvjetovane fragmentacije i diverzifi kacije krajobraza (kao posljedice načina i intenziteta gradnje) koju reprezentiraju strukturne značajke mreže suhozida kao i gustoća izgrađenosti suhozidne mreže unutar ele- menata krajobraza. Faktorskom analizom značajke strukture suhozidne mreže i njihov utjecaj na diverzifi kaciju/fragmentaci- ju pripadajućeg krajobraza objašnjeni su minimalnim brojem faktora, što potvrđuje primjerenost odabranih varijabli i pojednostavljuje eventualne daljnje analize. Također, omogućuje precizniju determinaciju varijabli koje reprezentiraju antropogeni utjecaj na krajobraz, kao i njihov relativni doprinos u okviru navedenog utje- caja u cjelini, što je i jedan od glavnih ciljeva ovog is- traživanja. RASPRAVA Fragmentacija krajobraza je proces kojim se veća staništa dijele u više manjih, u manjoj ili većoj mjeri izoliranih areala (Forman, 1995). Veliki broj istraživanja ukazao je nedvosmisleni utjecaj antropogeno uvjetova- nih promjena u prostornoj strukturi krajobraza na struk- turu i funkcije staništa i ekosustava (Haila, 2002; Fahrig, 2003; Rutledge, 2003; Fischer, Lindenmayer, 2007; Did- ham, 2010; Fahrig et al. 2011). U prvom redu, radi se o Factor Loadings (Varimax norm.) Extraction: Principal comp. (Marked loadings are > ,700000 Varijable Factor 1 Factor 2 UkDužSuh 0,694802 0,709871 SrDužSuh 0,337601 0,726301 MinDužSuh -0,560825 -0,393612 MaxDužSuh 0,633679 0,726801 STD 0,523626 0,713520 BrojGeoob 0,733736 0,645168 PovGeok 0,957892 0,104965 OpsGeokomp 0,991250 0,028822 SHAPE 0,915384 -0,050871 UkDuž_PovGeo -0,276520 0,906579 UkDuž_OpsGeo -0,011740 0,987514 DIV 0,732288 0,648140 DOM 0,737457 0,628169 Expl.Var 6,020103 5,266142 Prp.Totl 0,463085 0,405088 Tabela 3: Faktorska struktura prema varijablama. Table 3: Factor structure of variables. Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 514 smanjivanju ili nestajanju kontinuiranih areala istih ili sličnih prirodnih značajki s kojima su organski povezani određeni ekosustavi. Većina istraživanja ove problema- tike ne daje jednoznačni odgovor da li se radi o isključi- vo negativnom efektu. Staništa u kojima žive organizmi prostorno su strukturirana, a ti obrasci strukture u in- terakciji su s prostornom percepcijom organizama kao i dinamikom i unutrašnjom strukturom pojedinih zaje- dnica (Johnson, Wichern, 1992; McGarigal, Cushman, 2002, Cushman et al, 2010). Antropogeno uvjetovane modifi kacije krajobraza djeluju na ove obrasce, s če- sto pretpostavljenim negativnim posljedicama na biodi- verzitet (Hill, Caswell 1999; Urban, Keitt 2001; Flather, Bevers 2002; Haila, 2002; Cushman et al., 2010). Neka istraživanja ukazuju na činjenicu da utjecaj fragmenta- cije na modifi kaciju staništa i smanjivanje biodiverziteta ne mora biti, ili je u relativnom smislu od presudnog značaja (Atauri, de Lucio, 2001; Flather, Bevers, 2002; Yaacobi et al., 2007; Saura et al., 2008). S obzirom na činjenicu da su diverzitet i fragmenta- cija vrlo složene značajke krajobraza, često se javljaju tendencije pojednostavljivanja, kao na primjer tvrdnje da veća raznolikost/fragmentacija dovodi do veće sta- bilnosti (ili nestabilnosti) elemenata krajolika, što može biti potpuno pogrešno i posljedica je zanemarivanja značajki strukture elemenata krajobraza (Dušek, Po- pelkova, 2012). Stoga, razumijevanje i karakterizacija krajobrazne raznolikosti zahtijevaju složeniji pristup u kojem je poželjno izbjegavati generalizacije i simplifi - kacije i fokusirati se na sagledavanje diverziteta i fra- gmentacije iz složenije perspektive (La Rosa et al., 2011; Fahrig et al., 2011). Očito je da ovaj problem zaokuplja veliki broj znan- stvenika zbog svog značaja za planiranje održivog ra- zvoja i očuvanje prirodnog i kulturnog krajobraza mno- gih područja u svijetu, te ne postoji opći konsenzus u defi niranju odnosa između diverziteta, fragmentacije i stabilnosti elemenata krajobraza. S obzirom na važnost ovog problema, u ovom radu istražen je odnos između stupnja i karaktera antropoge- nog utjecaja (izraženog kroz strukturne značajke suho- zidne mreže) i funkcionalnih značajki pripadajućeg kra- jobraza, odnosno međuodnos antropogeno uvjetovane strukture krajobrazne mreže i utjecaja na fragmentaciju i diverzitet krajobraza (i s njima povezanih biotičkih/ abiotičkih procesa). Na temelju provedenih analiza može se zaključiti sljedeće: 1. Antropogeni utjecaj u prostornom smislu vrlo je neravnomjerno izražen na području južnog Visa, prije svega zbog geografske predispozi- cije (različitost geomorfoloških, klimatoloških i pedoloških uvjeta, udaljenost od naseljenih područja, dostupnost i dr.), na što ukazuje ve- lika varijabilnost vrijednosti analiziranih pa- rametara na razini tipova geokompleksa što se odražava i na krajobraz u cjelini. 2. Suhozidna mreža pokazuje veliku složenost strukture, defi nirane varijablama konfi gura- cije i kompozicije. Ova složenost izražena je kroz značajne razlike u međusobnim od- nosima analiziranih varijabli između 92 tipa geokompleksa, reprezentiranim matricom ko- efi cijenata korelacije. 3. Oblici tipova geokompleksa u značajnoj su korelaciji s gotovo svim varijablama suhozi- dne mreže (izuzev prosječne dužine suhozi- da). Relativno je visoka povezanost i s varija- blama diverziteta i dominacije, što potvrđuje značaj antropogenog utjecaja. 4. Faktorskom analizom, trinaest varijabli struk- ture suhozidne mreže i pripadajućeg krajo- braza svedeno je na dva faktora. Prvi faktor defi niran je kao faktor strukture krajobraza (uvjetovane promjenama biotičkih/abiotičkih značajki uslijed antropogenog djelovanja), a drugi kao faktor antropopresije, odnosno an- tropogeno uvjetovane fragmentacije i diver- zifi kacije krajobraza (kao posljedice načina i intenziteta gradnje suhozidne mreže) koju reprezentiraju strukturne značajke mreže suhozida unutar pojedinih elemenata krajo- braza. Unutar drugog faktora, na temelju fak- torskih bodova, determiniran je pojedinačni utjecaj varijabli na transformaciju prirodnog krajobraza. To je osobito vidljivo na primje- ru povezanosti diverziteta suhozidne mreže i fragmentacije krajobraza reprezentirane varijablom oblika, na što ukazuju visoka op- terećenja varijable Broj geoobjekata (koja je gotovo u potpunosti u korelaciji s varijablom diverziteta) na oba faktora. ZAKLJUČAK Sustav suhozidne mreže južnog Visa, usprkos rasvje- tljavanju prirodnog i društvenog konteksta unutar kojih su nastali i razvijali se, i dalje ostaje složen za inter- pretaciju. Povezanost lokacija suhozida i njihovih struk- turnih i funkcionalnih osobitosti s prirodno-geografskim kontekstom neosporna je, međutim ona nije jednoznač- na: unutar pojedinih dijelova mreže suhozida postoje i neki drugi obrasci grupiranja, lokalne veze i odnosi od daljnjeg interpretacijskog interesa. Prije svega radi se o novijem antropogenom utjecaju, izraženom kroz gradnju prometnica, urbanih i infrastrukturnih sadržaja. Za sada, na području južnog Visa ovaj utjecaj još nije izražen u značajnijoj mjeri, što predstavlja pozitivnu okolnost, jer bi degradacijom površina pod suhozidima nestala ili bi se bitno smanjila ljepota i posebnost krajo- braza kao i njegov turistički potencijal. Analize su pokazale da je primijenjenom metodolo- gijom moguće rekonstruirati antropogeni utjecaj na kra- jobraz odnosno stupanj intenziteta korištenja zemljišta Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 515 tijekom historijsko -geografskog razvoja. Opsežna baza podataka o strukturi suhozidne mreže i značajkama prirodnog krajobraza omogućava precizan odabir po- dručja koja su najpogodnija za revitalizaciju u smislu rekonstrukcije i uređenja suhozidne mreže za potrebe turizma ili obnavljanja tradicionalne poljoprivrede, u skladu s održivim razvojem. Drugim riječima, planira- nje daljnjeg razvoja tradicionalnog kulturnog krajobra- za suhozida južnog Visa trebalo bi biti usmjereno prema očuvanju strukturnih značajki i estetske vrijednosti su- hozida kao turistički vrlo atraktivne autentične kulturne baštine te njihovoj revitalizaciji, zajedno s pripadajućim poljoprivrednim površinama, u svrhu zaustavljanja de- populacije stanovništva i poticaja razvoja turizma. Planiranju s ciljem održivog razvoja umnogome bi pridonijela primjena krajobrazne metrike, geomorfome- trijskih i geostatističkih metoda, koje bi olakšale i po- boljšale identifi kaciju elemenata i strukture suhozidne mreže i pripadajućeg prirodnog krajobraza i pridoni- jele kvalitetnijem pristupu gospodarenju. Bez sumnje, neophodne su daljnje kvantitativne i kvalitativne geo- grafske analize, koje bi, uz terensku detekciju, podra- zumijevale korelaciju sa svim prirodno-geografskim i društveno-geografskim čimbenicima od neposredne i posredne važnosti. Sve navedeno preduvjet je kvalite- tnoj interpretaciji stvarnog stanja u širem prostornom i vremenskom kontekstu, s ciljem točnije procjene poten- cijalnih mogućnosti očuvanja i valorizacije. DRY STONEWALLS STRUCTURAL FEATURES AS INDICES OF ANTHROPOGENIC IMPACT ON LANDSCAPE – EXAMPLE OF SOUTHERN PART OF VIS ISLAND, CROATIA Sanja LOZIĆ University of Zadar, Department of Geography, Franje Tuđmana 24i, 23000 Zadar, Croatia e-mail: slozic@unizd.hr Ante ŠILJEG University of Zadar, Department of Geography, Franje Tuđmana 24i, 23000 Zadar, Croatia e-mail: asiljeg@unizd.hr Kristina KRKLEC University of Zagreb, Faculty of Agriculture, Department of Pedology, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Croatia e-mail: kkrklec@agr.hr SUMMARY This paper deals with analysis of the dry stonewall network structural features and their relationship with the natural landscape. Thus, specifi c approach was applied – elements of dry stonewall network are analyzed within previously determined spatial units (geocomplex types) that are defi ned by their internal vertical structure. Based on this set of relations, it is possible to reconstruct the spatial distribution and characteristics of the areas under impact of anthropopression which directly affected the degree of fragmentation and diversity. Landscape metrics (indicators of the composition and confi guration of the landscape) was applied in analysis of dry stonewalls structure. Several basic research objectives were set: a) to determine the characteristics of size of dry stonewall network and to select landscape indicators that are most appropriate to defi ne its structure, b) to determine the basic features of the dimension of landscape elements (geocomplex types) within which parts of dry stonewall network are con- tained c) to determine the nature and the degree of their relationship (relationship between dry stonewall network and anthropogenic impact on the landscape). Data obtained from GIS analysis were further processed by landscape metrics methods and statistical methods of linear correlation and factor analysis. To determine the nature and degree of correlation between eleven analysed variables, method of multiple linear correlation was used. Factor analysis was conducted in order to reduce a number of variables to a smaller number of factors that defi ne the structure and complexity of dry stonewall network and the degree of anthropogenic impact on the landscape Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 516 The authors presume that the achievement of these goals will enable to defi ne the features of the current structure and the associated landscape of southern part of Vis Island. Additionally, it will enable defi nition of general patterns of impact of the socio-geographic processes during historical and geographical development that led to their present appearance and condition. All this should serve as guidance when deciding on the method and degree of protection of specifi c natural and cultural landscapes; and eventual revitalization to sustainable tourism valuation. On the basis of the analysis we can conclude the following: 1. Anthropogenic impact (in spatial terms) is very unevenly expressed in the southern part of Vis Island, primar- ily due to its geographic predisposition (diversity of geomorphological, climatic and soil conditions, distance from populated areas, availability, etc.), as indicated by the high variability in the values of the analyzed parameters on the level of geocomplex types which is refl ected in the landscape as a whole. 2. Dry stonewall network shows great complexity of the structure, defi ned by variables of confi guration and com- position. This complexity is expressed through signifi cant differences in the mutual relations of the analyzed variables of 92 geocomplex types, represented by a matrix of correlation coeffi cients. 3. Shapes of geocomplex types are in signifi cant correlation with almost all variables of dry stonewall network (except the average length of drywall). Relatively high correlation with the variables of diversity and dominance confi rms the importance of anthropogenic impact. 4. Factor analysis of thirteen variables of dry stonewall structure and associated landscape reduced this to two factors. The fi rst factor is defi ned as the factor of the landscape structure (caused by changes in biotic / abiotic fea- tures due to anthropogenic activities), and the other as a factor of anthropopression or anthropogenically caused fragmentation and diversifi cation of the landscape (as a consequence of the mode and intensity of construction of dry stonewall network) that represent the structural characteristics of the dry stonewall network within the individual elements of the landscape. Within the second factor, based on the factor points, individual impact of variables on transformation of the natural landscape is determined. Analyses have shown that used methodologies can serve to reconstruct anthropogenic impact on the landscape and the degree of intensity of land use during historical and geographical development. Extensive database contain- ing information on structure of dry stonewall network and natural features of the landscape allows precise selection of the areas that are most suitable for reconstruction in terms of reconstruction and interior of dry stonewall network for tourism or renewal of traditional agriculture, in line with sustainable development. Key words: dry stonewall network, landscape, landscape metrics, southern Vis island Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 517 LITERATURA: Aničić, B., Perica, D. (2003): Structural features of cultural landscape in the karst area (landscape in transi- tion). Acta carsologica, 32, 1. Postojna, 173-188. Atauri, J. A. & de Lucio, J. V. (2001): The role of landscape structure in species richness distribution of birds, amphibians, reptiles and lepidopterans in Me- diterranean landscapes. Landscape Ecology, 16. New York, 147-159. Botequilha-Leitão, A., Ahern, J. (2002): Applying landscape ecological concepts and metricsin sustain- able landscape planning. Landscape and Urban Plan- ning, 59. Philadelphia, 65-93. Botequilha-Leitão, A., Miller, J. N., McGarigal, K., Ahern, J. (2006): Measuring landscapes (A Planner’s Handbook). Washington, Island Press. Burrough, P. A., McDonell, R. A. (1998): Principles of Geographical Information Systems. New York, Oxford University Press. Collinge, S. K. (1996): Ecological consequences of habitat fragmentation: implications for landscape archi- tecture and planning. Landscape and Urban Planning, 36. Philadelphia, 59-77. Cushman, S. A., Compton, B. W., McGarigal, K. (2010): Habitat Fragmentation Effects Depend on Com- plex Interactions Between Population Size and Dispersal Ability: Modeling Infl uences of Roads, Agriculture and Residential Development Across a Range of Life-History Characteristics. In: Cushman, S., Huettmann, F.: Spati- tal Complexity, Informatics and Wildlife Conservation. New York, Springer, 369-385. Didham, R. K. (2010): Ecological Consequences of Habitat Fragmentation. In: Jansson, R.: Encyclopedia of Life Sciences. Chicester: John Wiley & Sons Ltd. Online. http://dx.doi.org/10.1002/9780470015902.a0021904 (20.8.2013). In: Craglia, M., Onsrud, H.: Geographic Information Research: Trans-Atlantic Perspectives. London, Taylor & Francis Ltd, 245 – 262. Dušek, R., Popelková, R. (2012): Theoretical View of the Shannon Index in the Evaluation of Landscape Diversity. AUC Geographica, 47, 2. Prague, 5–13. Fahrig, L. (2003): Effects of habitat fragmentation on biodiversity. Annual Reviews of Ecology and Systemati- cs, 34. Palo Alto, 487-515. Fahrig, L., Baudry, J., Brotons, L., Burel, F. G., Crist, T. O., Fuller, R. J., Sirami, C., Siriwardena, G. M., Mar- tin, J. L. (2011): Functional landscape heterogeneity and animal biodiversity in agricultural landscapes. Ecology Letters, 14. Chichester, 101–112. Fischer, J., Lindenmayer, D. B. (2007): Landscape modifi cation and habitat fragmentation: a synthesis. Global Ecology and Biogeography, 16. Chichester, 265- 280. Flather, C. H., Bevers, M. (2002): Patchy reaction- -diffusion and population abundance: the relative im- portance of habitat amount and arrangement. Am. Nat., 159. Chicago, 40-56. Forman, R. T. T. (1995): Land mosaic: the ecology of landscape and regions. Cambridge, Cambridge Univer- sity Press. Gams, I. (1991): Systems of Adapting the Littoral Di- naric Karst to Agrarian Land Use. Acta Geographica, 31. Ljubljana, 5-106. Gams, I., Nicod, J., Julian, M., Anthony, E., Sauro, U. (1993): Environmental Change and Human Impacts on the Mediterranean Karsts of France, Italy and the Dinaric Region. Catena Supplement, 25. Cambridge, 59-98. Gao, L., Yun, L., Ren, Y., Cui, Z., Bi, H. (2011): Spa- tial and Temporal Change of Landscape Pattern in the Hilly-Gully Region of Loess Plateau. 2nd International Conference on Environmental Science and Technology IPCBEE, Vol. 6, IACSIT Press, Singapore. Goigel Turner, M. (1989): Landscape ecology: The Effect of Pattern on Process. Annual Reviews of Ecology and Systematics, 20. Palo Alto 171-197. Gustafson, E. J. (1998): Quantifying Landscape Spa- tial Pattern: What Is the State of the Art?. Ecosystems, 1. New York, 143-156. Gutzwiller, K. J., Anderson, S. H. (1992): Intercep- tion of moving organisms: Infl uences of patch shape, size and orientation on community structure. Landscape Ecology, 6. New York, 293-303. Haila, Y. (2002): A conceptual genealogy of fragmen- tation research: from island biogeography to landscape ecology. Ecological Applications, 12. Ithaca, New York, 321-334. Hill, M. K, Caswell, H. (1999): Habitat fragmentati- on and extinction thresholds on fractal landscapes. Ecol. Lett., 2. Chichester, 121–127. Haines-Young, R., Chopping, M. (1996): Quanti- fying landscape structure: a review of landscape indices and their application to forested landscapes. Progress in Physical Geography, 20, 4. London, 418-445. Hulshoff, R. M. (1995): Landscape indices descri- bing a Dutch landscape. Landscape Ecology, 10. New York, 101–111. Jenks, G. F. (1963): Generalization in statistical ma- pping. Ann. Ass. Am. Geogr., 53. Chichester, 15-26. Jenks, G. F. (1967): The Data Model Concept in Sta- tistical Mapping. International Yearbook of Cartography, 7. Bonn - Bad Godesberg, 186-190. Johnson, R. A., Wichern, D. W. (2007): Applied Mul- tivariate Statistical Analysis. New Jersey, Prentice Hall, 772 pp Johnson, G. D., Patil, G. P. (2007): Landscape Pat- tern Analysis for Assessing Ecosystem Condition. New York, Springer-Verlage. Krummel, J. R., Gardner, R. H., Sugihara, G., O’Neill, R. V., Coleman, P. R. (1987): Landscape patterns in a di- sturbed environment. Oikos, 48. Chichester, 321–324. Kurnatowska, A., (1999): GIS for the Analysis of Structure and Change in Mountain Environments, In: Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2 518 Craglia, M., Onsrud, H.: Geographic Information Re- search: Trans-Atlantic Perspectives. London, Taylor & Francis Ltd, 245 – 262. Lang, S., Blaschke, T. (2010): Analiza krajolika po- moiću GIS-a. Požega, ITD Gaudeamus. La Rosa, D., Martinico, E., Privitera, R. (2011): Di- mension of landscape diversity: ecological indicators for landscape protection planning. RegioResources 21 Con- ference. The European Land Use Institute.. Liang, S-Z. (2008): Monitoring and Assessment of Natural Resources and Environments. In: Liu, L., Li, X., Liu, K., Zhang, X., Lao, Y.: Geoinformatics 2008 and Jo- int Conference on GIS and Built Environment - Procee- dings of the SPIE, Volume 7145, 71451V-71451V-8 Lin, Y-P, Teng, T-P., Chang, T-K. (2002): Multivariate analysis of soil heavy metal pollution and landscape pattern in Changua county in Taiwan. Landscape and Urban Planning, 62. Philadelphia, 19-35. Lozić, S., Šiljeg, A., Krklec, K., Šiljeg, S. (2012): Vertical landscape structure of the southern part of Vis island, Croatia. Dela, 37. Ljubljana, 65-90. Lozić, S., Šiljeg, A., Krklec, K., Jurišić, M., Šiljeg, S., (2013): Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure of the Southern Part of Vis Island, Croatia, Geodetski list, 67/2 Mardia, K. V., Kent, J. T., Bibby, J. M. (1979): Multi- variate Analysis. London, Academic Press, 518 pp McGarigal, K., Marks, B. J. (1995): FRAGSTATS: Spatial pattern analysis program for quantifying landsa- pe structure. Corvallus, Oregon: Oregon State Universi- ty Forest Science Department. McGarigal, K., McComb, W. C. (1999): Forest fra- gmentation effects on breeding birds in the Oregon Coast Range. In: Rochelle, J. A., Lehman, L. A., Wisniewski, J.: Forest fragmentation: wildlife and management implica- tions. Leiden, Brill Academic Publishers, 223-246. McGarigal, K., Cushman, S. A., Neel, M. C., Ene, E. (2002): FRAGSTATS: Spatial Pattern Analysis Program for Categorical Maps. Computer Software Program Pro- duced by the Authors at the University of Massachuset- ts, Amherst. Available at the following website: www. umass.edu/landeco/ research/fragstats/fragstats.html. McGarigal, K., Cushman, S. A. (2002): Comparative evaluation of experimental approaches to the study of habitat fragmentation effects. Ecological Applications, 12. Ithaca, New York, 335–345. Nagendra, H. (2002): Opposite trends in response for the Shannon and Simpson indices of landscape di- versity. Applied Geography, 22. Cambridge, 175-186. O’Neill, R. V., Krumme, J. R., Gardner, R. H., Sugi- har, G., Jackson, B., DeAngelis, D. L., Milne, B. T., Tur- ner, M. G., Zygmunt, B., Christensen, S. W., Dale, V. H., Graham, R. L. (1988): Indices of landscape pattern. Landscape Ecology, 1, 3. New York, 153-162. Peričić, Š. (1999): The development of the economy of the island Vis in the past. Papers of Croatian Academy of Sciences and Arts in Zadar, 41. Zadar, 1-144. Quinn, G. P., Keough, M. J. (2002): Experimental Design and Data Analysis for Biologists. Cambridge, Cambridge Univesity Press. Riiters, K. H., OʹNeill, R. V., Hunsaker, C. T., Wick- ham, J. D., Yankee, D. H., Timmins, S. P., Jones, K. B., Jackson, B. L. (1995): A factor analysis of landscape pattern and structure metrics. Landscape Ecology, 10, 1. New York, 23-39. Rutledge, D. (2003): Landscape indices as measures of the effects of fragmentation: can pattern refl ect pro- cess? Science Internal Series 98. New Zealand, Depart- ment of Conservation. Saura, S., Torras, O., Gil-Tena, A., Pascual-Hortal, L. (2008): Shape Irregularity as an Indicator of Forest Biodiversity and Guidelines for Metric Selection. In: La- fortezza, R., Sanesi, G., Chen, J., Crow, T. R.: Patterns and Processes in Forest Landscapes. New York, Springer, 167-189. Shannon, C. E., Weaver, W. (1949): The mathema- tical theory of communication (reprint, 1971). Illinois. University of Illinois Press. Tabachnik, B. G., Fidell, L. S. (2007): Using Multiva- riate Statistics. London, Pearson Education Inc. Timm, N. H. (2002): Applied Multivariate Analysis. New York, Springer-Verlag Inc. Turner, M. G., Gardner, R. H., O’Neill, R. V. (2001): Landscape Ecology (in theory and practice). New York, Springer-Verlag. Urban, D., Keitt, T. (2001): Landscape connectivity: a graph theoretic perspective. Ecology, 82. Ithaca, New York, 1205-1218. Yaacobi, G., Ziv, Y., Rosenzweig, M. L. (2007): Ha- bitat fragmentation may not matter to species diversity. Proc. R. Soc. B., 274. London, 2409-2412. Sanja LOZIĆ et al: STRUKTURNE ZNAČAJKE SUHOZIDNE MREŽE KAO POKAZATELJI ANTROPOGENOG UTJECAJA NA ..., 501–518