DVA SREDNJOBIZANTSKA ULOMKA SKULPTURE XII. STOLJEČA IZ DALMACIJE L ju b o K a ra m an , Zagreb D alm acija je istaknuti rub Balkanskog poluotoka. što se razvijenom obalom prem a zapadu otvara na veliki m editeranski zaljev, Jadran. Cesto je bila nazvana krajem , gdje se Istok susreta sa Zapadom i mnogo se pisalo o dodiru i vezam a tog k raja u prošlosti s Bizantom u političkom i kulturnom pogledu. U članku, koji sam davno objavio u Recueils Uspenskij nastojao sam svesti na stvarnu m jeru utjecaj B izanta na području um jetnosti D alm acije.1 O vdje bih litio naknadno upozoriti na dva zanim ljiva, jer rijetka i sporadična ulom ka izrazito srednjobizant- skog karaktera, jednog iz Splita, a drugog iz D ubrovnika, koja stavljam u XII stoljece; a n ajradije bih ill objasnio i povezao s ponovnom po ja­ vom bizantske vlasti na istočnom Jadranu u vrijem e čara Em anuela Komnena (o. 1167—1180). Spomenut ču još ulomke skulpture bizantskog k araktera iz nedavno objelodanjenih iskopina srednjevjekovne crkve iz okolice Sarajeva.3 1. Ulomak iz Arheološkog muzeja u Splitu U zbirci Arheološkog m uzeja u Splitu čuvaju se u lapidariju dva ulomka skulpture, očito dio negdašnje pristupne strane propovjedaonice (sl. 80). Analogan predm et čuva se u M uzeju hrvatskih starina u Splitu i potječe od propovjedaonice u crkvi sv. M arije u B iskupiji.3 Ulomci su se čuvali u starokrščanskom dijelu lapidarij a; ali su mi upali u oči što su i po motivim a kao i po tehnici i stilu odudarali od starokrščanskih spom enika i ulom aka, a s druge strane nisu pokazivali značajke rom aničke zapadnjačke um jetnosti, koja vlada u D alm aciji u srednjem vijeku. D a ulomci propovjedaonice ne potječu iz starokrščan- skog vremena, jasno je več u prvi m ah po onim prstenim a, koji označuju mjesta, gdje se lisnate vitice odvajaju od valovite grančice, koje staro­ krščansko doba još ne pozna; p a nadalje po onom stepenu »arabeski- ranja« vitice u Rieglovom smislu, koji je taj, izvorno antikni m otiv dobio tekar u odmaklom srednjem vijeku, osobito u bizantskoj um jetnosti. Za bizantski um jetnički krug govori izgled vitice tako zgusnut da jedva proviruje fond skulpture na lijevom rubu ulomka. Nije me stoga začu­ dilo, da sam u zbirci fotografija iz ruševina srednjevjekovnog bizantskog 12 Zbornik grada M istre našao ulom ak sa potpuno identičnim motiviina uz inini- m alne stilske razlike u obradbi, razum ljive i neminovne kod predm eta nastalih daleko jedan od drugoga (sl. 81). Ulomak u Splitu, kao i onaj u Mistri, im a kao obrubni m otiv n ajp rije arabeskiranu viticu a potom motiv užeta, dok je sam a ploha ulom ka urešena prepletom troprutastih trakova izradenih ažuriranom tehnikom. Potvrdu mog m išljenja da u splitskim ulomcima imamo prim jerak skulpture srednjobizantinskog ka- rak tera donio mi je potom grčki arheolog, asistent prof. R odenw aldta u Berlinu, koji je početkom 30-tih godina ovog stoljeca posjetio splitski Sl. 80. Ulomak iz Arheološkog m uzeja u Splitu (XII. stoljece) muzej, i za ove splitske ulomke, kao i za ulom ak u D ubrovniku, o kojem ču još govoriti, sa sigurnošču tvrdio, da su bizantske skulpture XII. sto­ ljeca. Ovakvo datiran je i nehotice tjcra misao na vrijem e ponovne pojave bizantske vlasti u hrvatskim krajevim a i istočnom Jadranu u vrijeme cara Em anuela i posebno na pisanje Tome A rcidakona o odnosu ovog cara prem a Splitu. Toma naim e vrlo toplim riječim a opisuje carevu darežljivost prem a Spličanim a, piše kako se propitivao za novorodenčad u tom gradu i šiljao im zlatnik, a posebno ističe prijateljski prijem splitskog nadbiskupa A rnira (Rainerius) i njegovo bogato darivanje od strane cara. Zato sam n ajradije pom išljao na to, da splitski ulomci po- tječu od propovjedaonice, koju bi nadbiskup A rnir bio dao podici po m ajstoru dobivenom u C arigradu u drugoj polovici XIT. stoljeca. (D a­ našnja rom anička propovjedaonica potječe iz druge polovice X III. sto­ ljeca; bilo je dakle vrem ena da ranija propovjedaonica dotraje.) Ovakvom nagadanju prividno je na puiu bilješka u katalogu skulp- tu ra splitskog m uzeja, prem a kojoj su spom enuti uloinci iz Solina. Prem a onom, šlo gore iznesoh, ovi su ulomci tako različiti od onoga, što imamo u starokrščanskoj Saloni, da bi uz pretpostavku, da je bilješka o nalazu i podrijetlu točna morali nagadati da propovjedaonica potječe iz kakve crkve srednjevjekovnog Solina, n. pr. iz velike trobrodne bazi- Sl. 81. Ulom ak iz M istre it G rčkoj like sv. M ojsija kod Šuplje crkve. M edutim im a izgleda, da bilješka u katalogu nije točna. Imao sam više p u ta utisak prelistavajuči kataloge Arlieološkog m uzeja u Splitu, da je don Frane Bulic kod sastavljanja prvog kataloga kod predm eta nepoznatog podrijetla unašao ih u katalog s približnim podacim a prem a najboljem znanju onog vremena. Cinjenica je svakako, da u katalogu nije zapisano, kao šlo inače kod predm eta, od kojili postoje sigurni podaci, na kojem su mjestu Solina ovi ulomci bili nadeni, tko ih je našao, je li ih muzeju darovao ili prodao i uz koju cijenu. Svi predm eti na istoj strani kataloga im aju samo istu oznaku podrijetla (Salona), koja je u vrhu stranice označena slovima, a ispod toga opetovana navodnim znakovim a. Prem a torne vrlo vjerojatno je Bulič označio podrijetlo ulom ka prem a svoin ličnom uvjerenju i znanju onog vrem ena; a ulomci mogu potjecati i iz S plita i višekratnih iska- pan ja i zalivata izvedenih u samoj stolnoj crkvi i njezinoj okolini. 2. Ulomak iz Sv. Stjepana u Dubrovniku Prigodom iskopina provedenih u Sv. S tjepanu u D ubrovniku nadeno je više kam enih ulom aka crkvenog nam jesta ja. Ulomei su objelodanjeni u reviji »Dubrovnik« 1929. I. god. br. 8. Neki su ulomci urešeni poznatim pleternim klesarijam a starohrvatskog doba. jedan od njih. onaj na strani 279 sa palm etom , koja p ri donjem kraju ima spirale, što završa- vaju kuglicom, tipičan je za prelazno doba pleternih klesarija prem a rom anici; jedna plastična glava izdubljenih očiju je vrlo vjerojatno iz rom aničkog perioda, dok je veči ulom ak urešene ploče sa spletenim tro- prutastim trakovim a i višelatičnim ružicam a izmectu tih trakova izrazito srednjebizantskog k arak tera.4 O va ploča, koju donosim na slici br. 82, odudara u cjelini i u detalju, u tehnici, stilu i m otivim a od pleternih klesarija ranog srednjeg vi jeka u D alm aciji. Iako i u tim klesarijam a dolaze višelatične ruže i tropru- tasti pleter, značajan je izgled tih ukrasa, koji su tako zgusnuti, da ne propuštaju nigdje pogled na fond, te djeluju kao rovašenje u plohu. Po- znato je, da se pleterne klesarije starohrvatskog doba dižu uvijek p re­ gledno s fonda i da njihovo djelovanje bazira na kontrastu fonda i klesarija naskočenih do iste razine. Značajna je i inekoča, kojom su izradeni i pleteri i ružice na toj ploči. tako da podsječaju na m odeliranje u mekoj glini, dok se kod pleternih klesarija starohrvatskog doba gotovo uvijek osječa oštar udarac koso držanog dlijeta. Konačno i motivi, iako nisu posve nepoznati pleternim klesarijam a, dani su na ploči iz Sv. Stje­ pana u kom poziciji i rasporedu, koji odgovara mnogo više srednjobizant- skim ukrasnim klesarijam a nego li klesarijam a starohrvatskog doba u Dalm aciji. Poznato je, da pleterne klesarije rabe, u odredenim i stalno opetovanim kom binacijam a, stanovite motive izrazito geometrijskog k a­ raktera, te — kako je Stiickelberg u svojoj davnoj študiji iznio — sastoje od kom binacija pletera sačinjenih od m nogostrukih remena (»Zweiriemen­ geflecht«, »Dreiriemengeflecht«, i t. d.), kao i od ukrasa, koji se mrežasto šire po čitavoj plohi, a u njim a se stalnim redom spliču, sijeku, u čvorove hvataju kvadrati, rombi, kružnice, razni Inkovi i t. d.5 Ploča u D ubrovniku nema ove i za malo izvježbano oko Iako uočljive tipične kom binacije motiva pleternili klesarija starohrvatskog doba. Ovo moje m išljenje potvrdio je i p rije spom enuti grčki arheolog — kojega sam zaboravio ime — i datirao ill XII. stolječem. U to doba je D ubrovnik još bio pod bizantskim suverenitetom pa i s te strane nema poteškoča u objašnjavanju prigodne pojave skulptura bizantskog značaja. Samo moram i ovdje istaknuii, da su prije opisani ulom ak propo- vjedaonice u Splitu kao i ova ploča iz Sv. Stjepana zanim ljivi, ali u stvari vrlo rijetki spomenici bizantskog značaja izm edu ogromne večine spom enika zapadnjačkog k araktera u srednjevjekovnoj D alm aciji. Ovi posljednji pokazuju, da su svi dalm atinski gradovi od Raba do Kotora u srednjem vijeku, uprkos relativno čestih veza sa Bizantom, bili ipak u pogledu um jetnosti pretežno orijentirani i u dodiru s um jetnošču Za- Sl. 82. Ulom ak iz Sv. Stjepana u D ubrovniku (XI1 . stol ječe) pada, i da su pojedini gradovi Dalm acije, usprkos često različite sudbine i pripadnosti, bili u kulturnom i um jetničkom pogledu i u to doba jedna cjelina. * Nedavno je u Rogačičiina kod Sarajeva otkopana srednjovjekovna crkva šesterolisne osnove i u njoj više kam enih ulomaka. Osobito su za­ nim ljivi ulomci arkada, koje donosim na slici 83. l.Č rem ošnikova koja je objelodanila te iskopine točno je uočila, da se na tim arkadam a javljaju osim pletera motivi koji nisu obični na starohrvatskim ulomcima klesa- rija iz D alm acije, ali ipak jednostrano i ponešto usiljeno uporeduje te arkade sa starohrvatskim klesarijam a D alm acije. U poredenje medutim po mom m išljenju daje negativan rezultat, što se najbolje- vidi iz pri- m jera, koje sama Črem ošnikova navodi kao najbliže arkadam a iz Ro- gačiča, a to su starohrvatske pleterske klesarije iz K nina, Muca, Pelješca i Biskupije (slike 54, 68, 109 i 115 iz moje knjige »Iz koljevke hrvatske prošlosti«). U stvari arkade iz Rogačiča im aju sve odlike i značajke srednjobizanske skulpture. Upozorit ču na široki, oblo ispupčeni rub uz donji k raj tih arkada,6 pa na zgusnuti ukras ostalog dijela arkada, koji ne propušta nigdje sam fond, kao da je ukras rovašen u ploliu i mekoču izradbe te napokon i na same motive, kao što su nizovi rombova, odnosno ukras sačinjen od izdubenih trokutiča, koje ne poznamo iz starohrvat- skih klesarija iz D alm acije.7 Sl. 83. Ulomak iz Rogačiča nedaleko S arajeva (XII. stolječe) Prem a svemu arkade iz Rogačiča su puno bliže bizantskoj um jet- nosti, nego li ranosrednjovjekovnoj um jetnosti Dalm acije. Cremošnikova ispravno datira crkvu i njezin nam ještaj u Rogačičima uglavnom u XII. stolječe. A u to doba je i Bosna privrem eno došla pod izraviiu vlast Bizanta; pa stoga dok spomenici bizantskog k arak tera u tom kraju ostanu rijetka i iznim na pojava, mislim, da je i njih najbliže povezati uz ponovnu pojavu bizantske vlasti u našim krajeviina u vrijeme cara Em anuela Komnenca. 1 U poredi Recueils U spenskij, Vol. II/2, P aris 1932, str. 332—380. 2 Ove ulomke spomenuo sam letimice u svom Pregledu um jetnosti u D al­ maciji, Zagreb 1952, str. 42. Ulomke iz okolice Sarajeva podrobno opisuje Irm a Črem ošnik u G lasniku zein. m uzeja n Sarajevu. Sarajevo 1953, N. S. VJ11. str. 308 ss. Prem a zapisu na poledici fotografije tih ulom aka, koju mi je bio poslao kustos Sergejevski, a glasio je Osek kod Sarajeva, ja sam pod tim n a ­ zivom ulomke i naveo: Rogačiči, Biažuj, Osek sii sve toponim i u neposreduoj bližini vrlia zvan Crkvine, na kojem u su provedene iskopine. 3 U poredi sliku br. 49 Lj. K a r a m a n . Iz koliievke hrvatske prošlosti, Za­ greb 1930. Za zabat je desna strana ulom aka u Splitu preduga, a osim toga položaj križa u vrhu je nespojiv sa izgledom zabata. 4 To nišam još bio uočio u svom članku u spom enutoj reviji strana 272. 5 U]). E. A. Stückelberg, I.ongobardische Plastik. Kempten-Miinchen 1909. 6 Up. album iz M istre u G rčkoj Georgisades-a, passim. 7 Čreino.šnikova navodi samo pojavu rombova na ulomku u zbirci starina u Kotoru (v. Lj. Karam an, Spomenici VII. i VIII. stoljeca u D alm aciji, Vjes- nik HAD N. S. XXII—XXIII, 1942—1943., str. 93. sl. 9.), ali ovaj ulom ak je spo­ menik iz pretpleterne faze naše skulpture iz VIII. stoljeca. Bizant je zadržao, amo tamo, taj motiv i u kasnijim stolječim a srednjega vijeka. R e s u m e DEUX FRAGMENTS DE SCULPTURE BYZANTINE DU XIIe SlECLE EN DALMATIE 1. L’auteur determ ine les fragm ents dans le Musee archeologique de Split, apres analyse du style, comme appartenants au milieu de l’epoque byzantine et reconnait la possibility qu’ils proveniennent de l’ambon que l’archeveque A rm ir a fait construire dans la cathedrale de Split par un m aitre byzantin de C onstantinople dans la seconde moitie du 12e siecle. — 2. Le fragm ent prove- nant de l’eglise St. Etienne a D ubrovnik appartient egalement aux rares m onu­ ments du type byzantin parm i les m onuments du type occidental predom inant en Dalm atie. — 3. Les sculptures de l'eglise qu’on a decouverte ä Rogašici sont plus proches du type byzantin que de celui qui predornine en D alm atie. Cela s’explique p ar le fait que, au 12« siecle, la D alm atie etait pour quelque temps sous dom ination byzantine.