Poštarini 'ezml' '.n.Vo ì Vili. Broj 24. ptn rnko^S/-^ r • -j-CAITA Uredništvo I uprava ZAGREB, Masarvkova 28a. Teleton 67-80 Uredništvo In uprava za Slovenijo In slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a U Zagrebu, 12. luna 1936. Pojedini brol sloji dinara 1.50 U Julljskoj Krajini tjera taSlzam naSe seljake iz n.tlliovlli domova. Na njihova mjesta dolaze Talijani. NaS seljački narod ostaje bez zemlje i bez kuće. Seljaci moraju da sele u Abeslntju 111 da se unajmljuju kao kmetovi 1 napoltčarl na talijanskim velikim posjedima. GIASIIO SAVEZA JUGOSlOVENSKiH EMIGRANAJA IZ JUUJSIKE KHAIINE » MHOGO SE PIŠE 0 JUGOSLAVENSKO-TALIJANSKIM ODNOSIMA u posljednjp vrijeme, naročilo u vezi s nokim novijim diplomatskim dogodjajima, a 1 u vezi sa završetkom afričkog rata. U me-djunarodnoj Stampi iskrsavaju pitanja: kako će Jugoslavija da se drži sada, kako će se orijentirati, hoće li tražiti neki defenzivni savez pred novim opasnostima, koje sada upravo njoj prijete od ojačanog faSi-stičkog imperijalizma. U posljednjem broju našega lista citirali smo opširno članak velikog londonskog lista »Daily Heralda« koji najozbiljnije piše o tome, da je sada Balkan na talijanskomu udaru. To što piše londonski list opetuju i potertavaju i drugi veliki listovi i upozoravaju, da je Jugoslavija u stanju nužne defenzive, pa da je u tom pravcu đi-rigovana njezina diplomatska aktivnost. Naročito se u tom smislu obradjuje tema: jugoslavenski odnosi praraa Francuskoj i Njemačkoj. U nekim se komentarima otvoreno ističe, da je Jugoslavija ugrožena od Italije u prvom redu zato, jer je Francuska prama Italiji vodila do sada politiku koncesija, da je Lavai sa svojom politikom omogućio abesinski rat i da su zbog toga oslabili odnosi Jugoslavije i Francuske. Kaže se, da će Jugoslavija morati da traži drugačiju orijentaciju ne promijeni li Francuska svoje držanje prama Mussoliniju. U glavnom organu francuskih socijalista >P o p u 1 a i r u«, listu sadanjeg pretsjednika francuske vlade Bluma, izišao je 27 maja članak Andre Lerouxa, koji kaže medju ostalim, da se Jugoslavija približuje Njemačkoj zato, jer je Lavai »koga je Mussolini hipnotizirao, zaključio rimske sporazume ne tražeći ni najmanje garancije za Mulu a n-tn tu iza Jugoslaviju specijalno.« Nadalje kaže Leroux, da je Francuska prepustila Jugoslaviju Mussoliniju, kao što je učinila s Abesinijom. Ì ako se danas Jugoslavija drugačije orijentira, to je posljedica Lavalove politike. Ali ne piše tako samo francuski socijalistički organ Ima i drugih listova u Parizu i drugdje, koji govore na isti način. Povodom dolaska poljskog ministra vanjskih poslova Bečka u Beograd mogli smo u francuskoj štampi čitati mnogo sličnih komentara, čak i u listovima, koji su do jučer podupirali Lavala. »Echo đe Pariš«, organ francuskog generalštaba 'unosi na uvodnom mjestu članak glasovitog Pertinaxa, u kojem stoji ovo: Ničemu ne služi kada se krije da od zaključenja četvornog pakta od 16 juna 1933 godine, a naročito potpisivanje toga ugovora, od ubistva Kralja Aleksandra, od potpisivanja francusko-talijanskog sporazuma 7 januara 1935 i procesa u Aix en Provence, jugoslovenska diplomacija, uprkos zvaničnih protesta, teži da se odvoji od Francuske i da na drugim stranama traži jamstva sigurnosti. Talijansko-abosinski rat još je povećao neraspoloženje prama nama. Jugoslavija je primjenjivala ženevske sankcije na veliku štetu svojih razmjena sa ino-stranstvom. Danas pak, ona strahuje od pobjedonosne Italije da ova u crnačkim trupama ne dobije jo 5 jaču silu. »Šta ćete učiniti ako nas napadne Italija?« Ovo se pitanje često postavlja u razgovoru. Oklijevanja Francuske, slabljenje njenog prestiža poslije Hitlerovog udara od marta mjeseca, utvrdjenje Rajnske oblasti, moći će s vremenom uvjeriti Jugo-slovene da im ostaje jedino sredstvo da zauzdaju Italiju: potpo-niagati njemačko nadiranje na Trst.« TI pariškoj »Revue Bleu« izišao je članak, koji obradjuje istu tomu i jugoslavensku opreznost prama Italiji i nedovoljnu francusku pažnju prama Jugoslaviji. I ta revija daje Jugoslaviji pravo što se ne °sjeća dovoljno sigurnom, i taj list u neku tuku predbacuje dosadašnjoj Francuskoj1 OSUMLJEN PROTIFAŠISTIČNE PROPAGANDE, OBSOJEN NA 26 MESECEV JEČE Kravanja Franc iz Kala pri Bovcu Bove, junija 1936. — Lansko leto v avgustu, nekako istočasno kot je bil na meji pri Ratečah aretiran jugosl. državljan Čopi (15. avgusta) je bil na svojem domu aretiran Kravanja Franc, star 28 let iz Kala pri Bovcu. Bil je odveden v goriške zapore od tu pa v Koper. Med tem ko je bil Čopi za Božič 1936 poslan iz zaporov in predan jugosl. oblastem, je bil Kravanja obsojen na 26 mesecev ječe. O tej obsodbi ter kje se Kravanja nahaja ni delj časa nihče vedel, na to pa se pred kratkim oglasil iz torinskih zaporov. Kravanja je bil osumljen antifašistične propagande in na podlagi tega suma je bil tudi aretiran ob neki priliki, ko je bilo po Bovškem raztreseno vsepolno letakov protifašistične in protivatikan-ske vsebine in je bil (najbrže tudi samo) na podlagi tega suma obsojen na 26 mesecev ječe. Da je bil mučen in maltretiran se razume samo po sebi. NAŠI SELJACI ISTJERANI IZ SVOJIH DOMOVA NA NJIHOVU ZEMLJU DOLAZEr TALIJANI — FAŠIZAM SVE VEĆOM UPORNOŠĆU NASTOJI KOLONIZIRATI ISTRU S TALIJANIMA Pazin, juna 1936. — U posljednje vrijeme ide sve više i više imanja naših seljaka na dražbu. Imanja otkupljuje u bescjenje »Ente di rinascita agraria pelle Tre Venezie«. Tom zavodu je cilj da preuzimlje imanja naših seljaka i da na njima naseljuje Talijane. Tako su pred malo vremena ostale na Lindarštini četiri naše seljačke obitelji bez kuće i bez zemlje. Jedni su Juriči iz sela Juriči, starac i starica, koji se sada skitaju negdje po Labinštini. Oni su dobili nalog da u 15 dana plate dug za porez, a budući da to nisu mogli oduzeli su im svu zemlju i kuću sa svim pokućtvom. Pod stare dane otišli su starac i starica s štapom u ruci u prosjake. U Jugoslaviji imaju jednoga sina. — Druga obitelj je Pahor iz sela Suje-vići. I njima su sve odnijeli, čak i krevete. Oni su takodjer ostavili svoje selo i sada rade na posjedu veleposjednika Talijana-fašiste iz Pazina Camussa kao napoličari (mezzadri). Na sva ta imanja su se doselili Ta- lijani iz Italije sa familijama. Njima je »Ente di rinascita agraria« dao i orudje i razne druge pripomoći kao što daje uvijek u takovim slučajevima Talijanima koje naseli na zemlji naših seljaka koje je to isto društvo istjeralo sa zemlje na kojoj se nalaze već preko deset stoljeća. Ako to ovako ide napred, doskora neće u Istri biti niti jednog našeg slobodnog seljaka. Oni će ići u prosjake ili u Abesiniju, a u najboljem slučaju će postati kmetovi veleposjednika. PO ĆIĆARIJI KUPE SELJAKE ZA NASEUIVANJE ABESINIJE Vodice, juna 1936. Otkako su ovi naši gospodari pobjedili u Abesiniji, nastalo je stanje, koje se ne da opisati, Svakog našeg čovjeka, koji im je bio samo malo sumnjiv, drže ga na oku i uha-djaju ga. Čak nam i prijete, da će nas( sve kolonizirati u Afriku. Glede ove kolonizacije kolaju po našim selima razni njihovi agenti i nagovaraju naše ljude da idu sa svojim familijama u Abesiniju, jer da je sada tamo veliko bogatstvo. Ovi agenti su bili i u našem selu i našli sU trojicu naših odvrženika, koji su se dragovoljno javili. To su: Poropat Josip, star 28 god., sin naše zloglasne babice. On se prijavio da ide sa ženom i jednim djetetom. Rotar Ivan, star 32 god. sa ženom i troje djece, i njegov brat Rotar Grgo, takodjer sa ženom. Mi ni toliko ne zamjeravamo ovoj gornjoj trojici da idu u tu Abesiniju, jer jesti i živjeti treba, a nema se otkuda, jer nema rada da si čovjek zasluži ma niti jednu liru. Mi predobro poznamo taktiku naših gospodara. Jer ovo nije dobrovoljno, nego prisilno iseljavanje, jer se time hoće nas iz naše rod jene grude sistematski istrijebiti. Mi takodjer vjerujemo, da će se ovoj trojici ići u svemu na ruku, kako bi mogli tim lakše namamiti i druge. Mi ćemo se opirati ovoj njihovoj propagandi koliko nam bude moguće, dapače ćemo radje ovdje umrijeti, nego zapustiti tudjinu svoje rodno ognjište. (ćić) TEŠKA NESREĆA U PULI OD MOTORIZOVÀNOG TOPNIŠTVA Trst, juna. Javljaju iz Pule, da je tamo prigodom jedne vojničke parade motorizovana poljska haubica uletjela medju gledaoce, koji su stajali na pločniku. Pet osoba je sasječeno i smrvljeno, a 20 osoba je što teže, a. što lakše ranjeno. Prema jednoj drugoj vijesti, usmrćeno je 8 lica, a 36 ih je ranjeno. Do nesreće je došlo zato, jer je vozač izgubio vlast na volanom, i punom brzinom uletio u masu. SVE ŠKOLE U ISTRI ZATVORENE, JER SE OČEKUJE VOJSKI! Roč, juna 1936. — Sve škole u okolici su već zatvorene. Na brzu ruku se čiste i uredjuju. Govori se da će dobrzo u njih doći veliko mnoštvo vojske. veliku pogrešku što je podupirala Mussolinija. Pa kaže i ovo: »U filmu talijanske propagande, koji se je nedavno davao u Parizu, jedan je naročito neumjestan naslov, koji spominje, da je Italija stupajući u rat dobila obećanje, da će joj Dalmacija biti ustupljena, a to' je obećanje zaboravljeno. Ovih dana oko godišnjice stupanja Italije u svjetski rat ta jednostavna činjenica je često morala biti spominjana u Italiji. Jugoslaveni ne vole taj predmet razgovora. Oni pretpostavljaju ono što će im Nijemci reći posredstvom svog povjerenika poljskog ministra Bocka ...« Njemački list »Berlinet Bhrsen Z e i t u n g« od 3 juna na uvodnom mjestu piše: »Ukoliko je Italija postojala značajnija za Francusku, utoliko jo Jugoslavija manje mogla računati da održi svoj vodeći položaj, koji joj je s pravom pripao u Balkanskom sporazumu i u Maloj antanti. Iskustvo joj je dalo za pravo. Porast političkog i vojničkog značaja Italije, uslijed pokrivanja njene pozadine sa francuske strane, stalo jo Jugoslaviju već praktične jo-moći Grka. Ona već osjeća da sjene talijanskog imperija padaju na Jadran.« Budimpeštanski »S a b a d s z a g« piše : »Jugoslavija nemože gubiti iz vida da se snaga Italije oslobodila svoje zauzetosti u Africi, a talijansko-aibanski sporazum od posljednjih mjeseci već je i dosad izazvao zabrinutost u Jugoslaviji, neće li Italija po svršetku afričkog rata nastojati da proširi svoj uticaj na Balkanu prvenstveno na račun Jugoslavije. Dosad je jugosloven-sko-francuski savez štitio Jugoslaviju od Italije, a pitanje je da ii će udaljena Njemačka i pojedine države u njenoj interesnog sferi značiti neku kompenzaciju za Jugoslaviju, ako bi ona oslabila svoje dosadašnje veze. Od strane Jugoslavije zavisi u velikoj mjeri, kakvo će stanovište zauzeti Italija po medjunarodnim pitanjima.' Na svim se stranama opaža taj strah, da bi se Jugoslavija pred talijanskom opasnošću i francuskom slabošću mogla složiti s Njemačkom. List »L e Moment«, koji izlazi na francuskom jeziku u Bukureštu piše o tome na polemičan način i na neki se način zauzima za zbliženje Italije i Jugoslavije pod francuskim direktivama. Taj list vidi engleske prste u guranju Jugoslavije prama Njemačkoj i Poljskoj. »Le Moment« kaže: »Pošto je rat sa Abesinijom završen, engleski i talijanski uticaj bore se o prvenstvo u Podunavlju. Zahvaljujući potpori Velike Britanije Nijemci stalno poboljšavaju svoj položaj u Srednjoj Evropi. Engleska politika postala je odjednom veoma dinamična. Njoj je uspjelo da ukloni Starbemberga sa austrijske političke areno. Taj uspjeh nije uvećao uticaj Velike Britanije u Beču, ali je znatno koristio Trećem Reichu. U Jugoslaviji, uporedni napori Londona, Berlina i Varšave teže zaoštravanju suprotnosti izmeđju Beograda i Rima. U Bugarskoj engleska diplomacija potiskuje postepeno Talijane sa položaja, koje su dosada zauzimali. Ona isko-rišćava sve povoljnije raspoloženje bugarsko javnosti prema Jugoslaviji, trudi se da pospješi zbliženje oba slovenska naroda kako bi uništila talijanski uticaj u Sofiji. Ali, Engleska je daleko od bugarskih, jugoslovanskih, i austrijskih granica, koje nisu ni približno toliko udaljene od njemačkih. Britanski napori imat će na kraju krajeva za posljedicu pojačavanje njemačkog uticaja u Beču, Beogradu i Sofiji.« Hladnije i ozbiljnije tretiraju stvar neki čehoslovački listovi. Oni žele da stvari poprave na taj način što će Jugoslaviju pođu-preti u njezinom odupiranju talijanskoj opasnosti. Uvaženi list »Lidove Novini« od 30 maja piše, da se Njemačka trudi da I dobije Jugoslaviju za sebe. To je nezgodno j za Cehoslovačku, pa zato kaže: »Da bi se razumjela jugoslovenska spoljna politika, treba imati na umu i opasnost koju za Jugoslaviju pretstavlja Italija. Jugosloveni se ne osjećaju ugroženi od Njemačke neposredno, i oni nikada nisu imali antipatija prema toj zemlji. Dužnost je Francuske i Čeho-slovačko da tom nadiranju pariraju na isti način, to jest intenzivnijim privrednim odnosima sa Jugoslavijom. Pored toga, postavlja se i politički problem. Svi Jugosloveni, bez obzira da li eu uz vladu ili protiv nje, danas tvrde da je Jugoslavija ozbiljno ugrožena od strane Italije, naročito poslije njenog uspjeha u Africi. Uspjeh njemačke propagande u Jugoslaviji ne treba precjenjivati, ali ga treba suzbijati privrednom i kulturnom akcijom Francuske i Cehoslovačke. Treba imati razumijevanja za bojazan Jugoslavije, i ne treba dozvoliti da Čehoslovačka izgubi svoga pouzdanog saveznika za ljubav jednog sumnjivog partnera kao što je Italija.« Ovaj je članak u »Lidovim Novinama« napisao vrlo utjecajan publicista g. Ripka, pa se to može smatrati u neku ruku mjero-aavnim za pravac Cehoslovačke u ovome času. Umjesto komentara svim ovim glasovima, koje citiramo u svrhu informacije, kazat ćemo samo, da je bukureštanski sastanak poglavara država Male antante i u pogledu odnosa prama Italiji, Francuskoj : Njemačkoj od velikog značenja i da će u daljem stavu Male antante doći do izražaja upravo ta nova situacija Jugoslavije poslije abesin-skog rata, u vezi.s većom agresivnošću Italije prama Balkanu. Zato treba n najskorije vrijeme očekivati stvari, koje će biti u znaku takve politike i na liniji efikasne obrane nacionalnih i državnih prava u ovom zapadnom dijelu Male antante (***) NEUSPJELI POKUŠAJ „NANOSA" Ljubljanska »Stara pravda« donaša u dopisu iz Maribora vijest da je emigrantsko društvo »Nanos« htjelo povesti akciju protiv prikazivanja filma »Sto dana Napoleona« koji je snimljen po kazališnom komadu Mussolinijevom. U tu svrhu je »Nanos« izdao spomenicu koju je predložio na potpis svim mariborskim kulturnim i narodnim društvima. Uspjeh je bio »ogroman«, nastavlja dopisnik. Spomenicu je, osim »Nanosa«, potpisala »Zveza mladih intelektualcev« i »Narodna strokovna zveza«. Ostala društva (Sokol, Narodna Odbrana, Jadranska straža itd.) nisu htjela potpisati. Za to su navela zanimive razloge. Na pr. »... s tim bi se škodilo interesima poduzetnika g. Valjaka«, ...»s tim ne bi bilo i neće biti ništa pomognuto Vašoj(!) braći«, »najprije moramo sazvati sjednicu« itd. Da li Vam se ne čini sve to zanimljivo. »Stara pravda« popraća to ovim komentarom: »Ne samo zanimljivo, već i žalosno. Hvalevrijedna je inicijativa društva »Nanos« da je nastupilo protiv političke i kulturne propagande fašizma. Sva društva bi se bila morala tome priključiti. Na isti način bi se moralo nastupiti i protiv hitle rovske propagande koju moramo našim kinematografima gutati.« Tako »Stara pravda«. Ni čudno ni žalosno. To je tako razumljivo. Kako li se, zaboga, možemo usuditi sada u tako delikat nom momentu, sada kada je Mussolini idol talijanskog naroda, kada Italija kipti od snage itd.? Kako se možemo usuditi na »izazivanje«. Treba štititi »više interese« — gle dali internacionalni položaj itd. A. niko od tih ljudi vam ne zna kazati koji su ti »viši interesi«, koja je i kakova ta visoka internacionalna politika. Svi ti ljudi koji vole da nedjeljom popodne išetaju svoje opuštene trbuhe u raznim veteranskim uniformama i da tobože paradnim korakom prodju pod muzikom kroz špalir svojih namirisanih ženski; svi ti ljudi koji uz čašu kiseliša pretresaju zaprepaštenim licima izvje Staje agencije »Stefani« ili »Ha vaša« o Rimskom imperiju i novom Juliju Cezaru iz Predappia, svi oni se u svojem intimnom krugu dive Mussoliniju. 1 svi se oni osjećaju tako mali, tako mizerni. I kao pojedinci i kao cjelina. U svim tim krugovima vlada neki frojdovski osje čaj niže vrijednosti. Svi ti gradjani. polugradjani i malogradjani priželjkuju, makar i nesvjesno, nekog du-cea, firera, nekog vodju koji bi ih oslobodio svake odgovornosti. Koji bi za njih mislio i, naročito, za njih preuzimao inicijativu. Samo ne odgovornost, zaboga, jer vremena su kaotična i ni vrag ne zna što može donijeti sutrašnje jutro. Zato je najbolje ne miješati se u tako škakljive sivari. Pa još kada te škakljive stvari hoće da pokreću nekakvi emigranti i još protiv Mussolinija. A i interesi vlasnika kina su po srijedi. Pa ni »Vašoj braći« se ne bi pomoglo. Eh, kad bi se radilo o tome da se zaista po-dje, s puškom, s lopovima, da se oslobodi »Vašu« braću, eh, t.ad'a, bi vidjeli šta smo mi kadri. Tada. A po kinima i nadalje gutaju svi lik »Osnivača imperije« u pozi cir kuskih žderača mačeva uz pratnju »Giovinezze«. 1 mnogi se teškom mukom suzdržavaju da ne zapi ješću. Pa ne samo u kinima. Eto, na primjer, u zagrebačkom kazalištu. Nekoliko večeri redom pjeva Solari, pa iza toga opera Lodovica KO POD DRUGIM JAMU KOPA... Fašisti u Vrhu podmetnuli eksploziv našim ljudima, a nastradala majka fašiste Grbca Buzet, juna 1936. — Na Duhove se dogodio u Vrhu kod Buzeta slučaj koji je izazvao velike komentare u cijeloj okolici i u kojem su po fašističkim namjerama imali stradati naši ljudi, ali je sudbina drukčije odredila. Toga dana su, naime, bili neki naši ljudi u gostionici Jakova Grbca u Vrhu. Grbac je ujedno i glavar sela i zagriženi fašista. Osim naših ljudi u gostionicu su došli i neki renegati fašisti. Na čelu su im bili poznate izdajice Ivan Kajin i Flego Lovre (geometar) i tajnik fa-šija. Oni su naše ljude počeli izazivati, ali naši su se sklonili u kuhinju da ne dodju u napast i tamo su se zabavljali i pjevali. Fašisti su tada u sporazumu sa gostioničarem Grbcom, neopazice podmetnuli u štednjak u kuhinji nekakav eksploziv u namjeri da naše ljude izrani i da ih kasnije optuže kako su oni to učinili. Medjutim je sudbina drukčije htjela. Malo iza toga došla je u kuhinju majka gostioničareva Antica Grbac da pregleda vatru. U tom času je štednjak eksplodirao i ona je ranjena pala u ne-svjest. Prigodom te eksplozije je ranjen u ruku i naš čovjek Ivan Nežić. Antiču Grbac su odnijeli brže bolje u krevet i teškom su je mukom povratili. Karabinjeri su odmah poveli izvide i zatvorili su bili naše ljude: Matkoviča iz Klariči i Majcana iz Dubrove, ali su ih brzo pustili, jer se dokazalo da su eksploziv podmetnuli fašisti Flego, Kajin i sam gostioničar Grbac. Njih su medjutim pustili na slobodu. — Taj Kajin je poznata propalica. On je već jednom pucao na svećenika Peršiča, a Jedanput mu je već i bomba eksplodirala u rukama, te je bio sav izranjen. Vlasti ga štite i nikad ga nisu još pozvali na odgovornost radi njegovih zlodjela. Ovaj se dogodjaj komentira u cijeloj okolici i narod veli da ko pod drugim jamu kopa sam u nju pada. „Dopolavoro” na Vrhu raspušten jer se u njemu govorilo jedino hrvatski Rocca, pa proslava Toscaninia. 1 novine su pune njihovih likova, njihovih imena i njihove slave. Gra-djanin se divi, gradjanin se osjeća malim i ponosnim na toj časti i na- vrh kod Buzeta, juna 1936. — Na Vrhu je raspušten dopolavoro. Jednog dana su došli na Vrh komesar iz Buzeta, tenente karabinjera i sekretar fašija Hrvatin. Oni su poveli istragu protiv članova »đopolavora«, jer da članovi govore u društvu samo hrvatski (a drukčije ni ne znadu). Osim toga su ih optužili da su prihod od zabave i plesa podijelili med ju sebe, a nisu ga poslali fašiju kao što je to propisano. »Dopola- voristi« su se branili da su potrebni, bez posla i gladni, ali to im nije pomoglo, (SVJETSKI OMLADINSKI KONGRES U ŽENEVI Primili smo ovaj poziv s molbom da ga uvrstimo u list: — ijTa poticaj Udruženja za Ligu Naroda u Zagrebu sastali su se dne 4 o. mj. pretstavnici niže navedenih omladinskih Udruženja i konstituirali inicijativni odbor za priprem a -nje Svjetskog omladinskog kongresa u Ženevi. Rad inicijativnog Odbora kretat će se oko okupljanja svih omladinskih organizacija u jedan pripremni odbor, koji će popularizirati ciljeve Kongresa i poslati delegate naše omladine u žene-vu. U namjeri da zainteresiramo hrvatsku omladinu za ženevski Kongres, inicijativni odbor izdaje ovaj POZIV Shvaćajući veliku važnost omladine u rješavanju najvažnijih pitanja medju kojima je ono mira i rata, Medjunarod-ni Savez Udruženja za Ligu Naroda saziva početkom rujna ove godine Kongres u Ženevi. Cilj Kongresa jest: 1) Da omladini sviju zemalja dade prilike za izmjenu misli o medjunarod-nim pitanjima i za prihvaćanje zajedničkog akcij onog programa za spriječa vanje rata i organiziranje mira. 2) Da u tu svrhu provadja praktična sredstva za uspostavu saradnje omladine sviju zemalja na osnovi medjusob-nog razumijevanja i poštivanja različitih nazora. 3) Da učvrsti veze između omladin- &VlSar faajrte sSeC Naroda. tin im je kazao da su protiv države, da su »Croatoni«, a ne Talijani kada neće ni poslije 18 godina da govore niti u »dopolavori’« talijanski i da nisu dostojni da imaju društvo. Narod ne žali za tim društvom, jer u Vrhu su samo tri fašista: Flego, Grbac i Kajin, dok sve druge zovu »trađittori« (izdajice). 65 oseb pred zasliševanjem Zasliševanje je trajalo tri dni Bovec, junija 1936. — Agis. — V Bovcu je bilo pred kratkim zaslišavanih 65 oseb. Vsi ti so morali v karabinjersko kasarno zaradi vesti, ki se je širila po trgu in okolici, da je neki domačin padel v Afriki. Tri dni je trajalo to zasliševanje, ubogi ljudje so morali letati in zanemarjati svoje delo. Končno je prišlo tako daleč, da so ugotovili, Naši ljudje se vračajo iz konfinacije Trst, junija 1936. — Agis, — Kon cem meseca maja in v začetku meseca junija se je vrnilo iz konfinacij precej naših ljudi, vendar poročila iz vseh krajev še niso prispela, zato moramo navesti samo za naslednje: V Ajdovščino se je vrnil 26 maja Stano Prosen, brivec po poklicu, doma iz Ajdovščine. Lansko leto v mesecu juniju je bil poslan na otok Ven-tottene, kamor je bil konfiniran za dobo treh let. Iz konfinacije se je vrnil bivši župnik v Sv. Križu pri Ajdovščini, Srečko Rejc, ki je bil v letu 1934 konfiniran na pet let. V črni vrh pa je prišel bivši črno-vrški župnik Filip Kavčič, ki je bil v juniju 1934 leta konfiniran od goričke konfinacijske komisije za dobo petih let in je bil poslan v Castel di Piana, prov. Perugia. Dalje se je vrnil iz konfinacije lazarist Martelanc iz Mirna pri Gorici, pi je bil v mesecu februarju leta 1935. poslan v konfinacijo za pet let. V Trnovo pri Ilirski Bistrici se je vrnil student Slavko Vičič, ki je bil v začetku letošnjega leta konfiniran v okolico Potenze za 2 leti. Iz konfinacije se je tudi vrnil bivši šebreljski župan Anton Rejc, ki so ga oblasti zaradi suma, da je odgovoren za primanjkljaj v večjem znesku, ki so ga ugotovili pri šebreljski hranilnici in posojilnici, pred kakim dobrim mesecem poslale v konfinacijo za dobo treh let. Anton Zadel, čevljar iz Ilirske Bistrice, ki je bil v decembru leta 1934 konfiniran za pet let, se je vrnil domov in približno istočasno tudi komaj 20 U tu svrhu raspravit će se ove temè na Kongresu: 1) Narodi i Društvo naroda. 2) Ekonomska i socijalna organizacija svijeta. 3) Religijski, moralni i filozofski osnovi mira. Ovim su temama obuhvaćeni svi naj-I važniji problemi sadašnjice, koji se tiču ■ omladine. Taj će Kongres dati prilike omladini čitavog svijeta da se izjasni o njima. Potrebno je naglasiti da će na Kon-kdo je to vest vrgel na trg, in sicer je I prisustvovati omladine svih poli- bil to neki vojak-Italijan, ki se je po- tičkih, kulturnih 1 religijiskih nazora, što norčeval in tako s svojim norčevanjem vlse_1 fašistička omladina iz Italije, Nje-zapletel vrsto ljudi v neprilike in sit- ^acke i Japana, koja će zastupati svoja nosti, ki bi se, če ne bi bil slučaj še do- stanovišta. Ovaj Kongres biti će u pra-kaj srečno končal, zaključilo s kakšnimi I vom smislu riječi prvi parlamenat mla-aretacijami in obsodbami, najmanj pa I u historiji. s konfinacijo! } Nema sumnje da uz ove probleme, koji su zajednički čitavom svijetu, imade °mfad,int 1 ,sv°iih specijalnih problema, koje treba đa iznese pred me-djunarodni omladinski forum. , . Uv^ereni smo da će zaključci, koji će biti stvoreni na ženevskom Kongresu naći odjeka na čitavom svijetu i imati veliki utjecaj na javno mišljenje. Stoga je potrebno da i naša omladina bude zastupana svojom delegacijom na tom Kongresu. Pozivamo sve hrvatske i ostale omladinske organizacije te svu omladinu naših krajeva da počne s pripremnim radom za ženevski Kongres. Samostalni akademski klub seljačke demokracije u o. Kulturno Udruženje studenata pacifista. letni štembergar, doma iz Vrbovega pri Ilirski Bistrici, ki je bil obsojen samo zaradi tega, ker se ni hotel pred-vojaških vaj udeleževati v predpisani uniformi. V Koritnico pri Bovcu pa se je vrnil po petih mesecih konfinacije Mlekuž Leopold. Nekateri izmed navedenih so se vrnili bolni in izčrpani, tako da jim bodo še dolgo ostali znaki prestane kazni. LAMPE IVAN IZ ČRNEGA VRHA SPET DOMA Hotedršica, junija 1936. — Agis. — Kot poročajo iz črnega vrha, se je tjakaj vrnil zadnji teden v mesecu maju 60 letni Lampe Ivan, vulgo Hladnik iz črnega vrha. Lampe je naredil vso dolgo pot preiskovalnega zapora skupno s obsojenim Pivkom, bil po obsodbi poslan domov, a po nekaj tednih ponovno aretiran in odveden v goriške zapore. Koncem maja se je vrnil spet domov, vprašanje je le, za koliko časa ga bodo pustili na miru. REŠKI ZAPORI SO PRENAPOLNJENI Reka, junija 1936 — Agis. — V Kulturno dar«. prosvjetno društvo »Var- Omladinska podružnica ženskog po-Kreta,. studentsko Udruženje »Svijet- Opće lost«. Junior sekcija univerzitetski obrazovanih zena. Omladina učiteljskih društva »Jedinstvo«. Akademski filozofski klub. Klub studenata prirodoslovnih nauka- OMLADINA Ì FAŠIZAM »veljačka mladica*, Ust za gr o-bačkih sveučilištaraca pristaša HSS donaša u drugom broju članak pod naslovom x-//f' reških zaporih je bilo preteklega me-1 valsici narod i fašizam , u koiem znu~ima čenja meje ali pa prenašanja živil iz ... proste cone. Ljudje se pač otepajo lakote in bede kakor vedo in znajo, ker drugega izhoda itak nimajo več na raspolago. Kar je kje še kaj dela, pridejo v poštev samo priseljeni Italijani, nikakor pa ne, čeravno tudi vrlo potrebni domačini, ki so povsod zapostavljeni. Rocca i kako li se već sve zovu, svi oni dolaze iz te »sretne zemlje Italije« kao što ju je nazvao ovih dana jedan budimpeštanski list, i svi su oni avangarda. Avangarda slave i moći; baloni i rakete koji imaju da demoraliziraju neprijateljske redove. Umjetnost je umjetnost, politika je politika. Ali sve to skupa je dio stvarnosti, dio ove povampirene sadašnjice. I »sto dana Napoleonovih« i Solari i Rocca, sve je to roba za eksport. Kao, recimo, bosanska irastovina ili zagorski, purani. I kada se već uvadjaju kontingenti i punja kazalište. A svi ti Solari i ti sankcije, kada se vrše uvozne i iz- vozne represalije, bilo bi logično da to kontingentirano društvo' kontin-gentira i filmove, filmske žurnale, tenore i operne kompozitore. Jer sve to je mnogo opasnije od trabakula sicilijanskih narandži ili puljiškog mladog krumpira. To rodoljubna društva ne opažaju ili neće da opaze. Za to im treba dokazivali i dokazivati, ali jačim ar- \ dan tei gumentima nego »Nanos«. \ Zadra 1 Obratimo se omladini, pr ogovori] pal^-: »A kaicova sudbina čeka sve te na-rade, koji padnu u pandie fašističko!) imperijalizma. Dosta je pogledati Abe-sintju. Ali ne treba ići preko mora crni kontinent, dosta je bacili pogled na Istru pa da se vidi polagano ali sigurno umiranje jednog naroda. Ras-jurene su sve driavne ustanove, sva hrvatska društva, istjerana je hrvatska riječ iz škola i crkava, umukla je milozvučna hrvatska pjesma, što je joć nedavno odjekivala istarskim selima-Najsurovijim sredstvima guši se hrvatska svijest u zemlji, koju stoljećima nastava Hrvatski narod. Hrvatska prezimena se talijaniziraju samo da potomci što brie zaborave da su nekoć bui Hrvati.« Neukrotiva „ljubav" za Dalmacija Generalni sekretar talijanskih ratnih dobrovoljaca Pescosolido odgovorio je na )'*' dan telegram dalmatinskih dobrovoljaca Zadra t ovim riječima vodi »Dalmatinskih mo joj njezinim jezikom i fepjet\„bjÀm7LmìJL ćemo Sigurno. Uspjet cerno haremi »vom ljubavlju. Ta Vjera i ta velika ljubav toliko da će se znati da smo prote-\bit A® * unapred plamen 1 oruije«. , stirali i zašto. A i to P-J marinisličkog stila? GLASOVI TALIJANSKE ANTIFAŠISTIČKE ŠTAMPE OBUETNICA MATTEOTTI JE,VE SMRTI G. Matteotti Prošlo je dvanaest godina. Ljudi koji se žure zaboravili su ili se pretvaraju da su zaboravili. — Matteotti? — Ah, da, Matteotti! Zatim govore o nečem drugom. Mi se ne žurimo. Mi ne zaboravljamo. Ne samo radi toga, kao što je bio kazao Turati, jer se mrtve ne izdaje, već i zato što je ime tog mrtvaca bilo i bit će naša zastava. To je zastava koju mi nećemo nika-. da spustiti. To je zastava koja izrazu je nade radnih masa Italije i radnih masa cijeloga svijeta u bolju budućnost, u društvo koje neće biti maćuha najvećem dijelu ljudskih stvorova. Matteotti, junački deserter svoje klase, je bio ubijen, jer je znao da postane najprije tumač seljaka Polesine, a kasnije radnika cijele Italije. Bio je ubijen jer nije htio da šuti pred triumfirajućim zločinom. Zločinac je vjerovao da je bljesak bodeža u jednoj blagoj romanskoj večeri mjeseca jula epilog. Vjerovao je taj zločinac da je tok krvi iz smrtne rane svršetak. Da je hropac zadnjega protesta svršetak. To je, medjutim, bio početak: početak borbe, koja traje više nego je bilo predviđeno, ali u kojoj će pobjediti, kao u svim borbama, onaj koji bude izdržao četvrt sata više od neprijatelja. Slava Matteottiju! Il Nuovo Avanti. GOVORI SE O AMNESTIJI... Govori se o velikoj amnestiji. Ona bi imala da bude zakašnjeli lijek tolikim okrutnostima, koje su u mnogo slučajeva bile uzaludne i ihspirisane jedino niskim duhom osvete. Naravno ova nas amnestija može interesirati jedino sa sentimentalne točke gledišta, ali oha ne dira naše političke principe. Mi smo izašli iz Italije jednostavno zato da izbjegnemo zatvor i konfinaci-ju; izašli smo da bi mogli nastaviti propagandnu akciju za oslobođenje koja ham je bila praktički zabranjena. Amnestija ostavlja političku situaciju isto onakovom kao što je bila pred deset godina. Mi možemo da pristanemo ha povratak u Italiju jedino u tom slučaju kada bi nam se dalo pravo na slobodnu misao i na propagiranje socijalizma. U protivnom slučaju nas ta am-hestija ne može interesirati. To, međutim, ne znači da smo se mi odrekli naše Propagande u Italiji. Tu propagandu vršimo i svakim danom je sve to jača, ali u jedinoj mogućoj formi: tajno i ilegalno. Avanti. Faktori koji će priječiti naseljavanje V ABESINIJI , Među faktorima koji će priječiti kolonizaciju Abesinije ne treba zaboraviti bi ove: Gveriljski napadaji Abesinaca koji će prisiliti Talijane da se nastane h određenim predjelima pod zaštitom Vojske; ozbUjna opozicija Talijana toj |hiigraciji; finansijska nesposobnost države. ftiiistfaia e Libertà. Tajna finansiranja abesinskog rata Koliko Je Italiju stajao rat i odakle je ona došla do velikih utrošenih svota Trst, juna 1936. Prema dosadašnjim objavljivanjima dosada je bilo odobreno okruglo 12 milijardi lira za vodjenje istočno-afričkog poduzeća i za ogromno naoružanje na suhom i uz-duhu, koje je s ovim u vezi. Ministar financija Thaon de Revel izjavio je nedavno kod skupštinske diskusije o predlogu za 1936-37 godinu, da još nije došlo vrijeme za objavljivanje ukupnih izdataka sedmo-mjesečnog rata, ali on već danas može da kaže, da će se svijet čuditi, kako je jeftino bilo ovo poduzeće. Talijanski ministar finansija istovremeno je govorio o potrebnim sumama za policijsku akciju_ (jedne vojske od pola milijuna ljudi), pri čemu je on dao razumjeti, da će osvajanje i u budućnosti gutati nepredvidjene sume potrebnog novca. Uz ovo dolaze izdatci u-pravljanja kolonijama, izdatci za gradjenje puteva, javne radove najvećih razmjera i tome slično. Kako se finansira rat, naoružavanje i takozvane policijske akcije, koje prema mjerodavnim shvaćanjima čine jedinstvenu cjelinu? Tko plaća ove miljardske iznose izvan normalnog budžeta? Poznato je da se iz općih privrednih razloga odustalo od prvobitno namjeravanog oduzimanja kapitala, koje jako odgovara Musolinijevim I sklonostima. Odustalo se od povećanja poreza za finansiranje izvanrednog ratnog budžeta, čija bi šteta u odnosu na raspoloženje stanovništva bila veća od njegovog finansijskog efekta. Na taj način ostali su samo novčanički opticaj i zaduživanje, dakle podizanje zajmova, kao finansijski izvori. Pošto je fašistička vlada, kako ćemo vidjeti, bila čvrsto odlučila da rat ne finansira putem inflacije, mogla je ona novčaničku banku iskoristiti samo u malom obimu za finansiranje ratne privrede. Prema podatcima koje je ministar finansija iznio u Skupštini, to se desilo u visini od tri milijarde lira, što pretstavlja 25% prosječnog normalnog novčanog opticaja. Prema tome, osim dvije milijarde lira novih novčanica — pošto je jedna milijarda lira novčanica već ponovno bila povučena — rat, naoružavanje i policijske akcije finansirani su pomoću novoga zaduženja države. Sa izvjesnim humorom osu-djenoga na smrt primjetni su milanski fi-nansijeri da novih deset milijardi dugova sada i onako ne čini ništa. U pojedinostima novac dolazi u državne blagajne iz slijedećih izvora: 1) Od doplaćivanja 15 lira na svaku nominalnu vrijednost od 100 lira za konver- | ziju velikog zajma od 60 milijardi od tri i po postotaka u zajam od 5%. Prema općoj prosjeci dosada je konvertovano oko 40 milijardi lira, što je državnoj blagajni donjelo otprilike 6 milijardi lira. 2) Od novog emitovanja nacionalnog zajma od 6%. 3) Od novog emitovanja devetgodišnjih državnih bonova. Izvori pod 2 1 3 pretstav-Ijaju tekuće emisije i manje se dobrovoljno bilježe, nego što se daju od države kao isplata, i nego prisilno prikupljeni Inostrani vrijednosni papiri od strane talijanskih državljana. Procjena o visini ovih papira koleba se izmedju dvije i osam milijardi lira. Iz njihovog deviznog iznosa plaćene su navodno isporuke ratnoga materijala, tako da je devizna i zlatna rezerva" novčapičke banke upotrebljena samo za pokriće normalnog deficita vanjske trgovine. Nacionalni zajam od 5% i devetgodišnji državni bonovi mogu se ostaviti i zbog toga, što blokirani novci uslijed ograničenja dividende u cijeloj zemlji uobičajeni, znatni ostatci stanarina moraju bili uloženi u ove papire. 4) Od zlatnoga poklona naroda, koji je prema riječima ministra finansija donio »mnoge stotine miliona lira« V Julijski Krajini uspevale industrija ki dela za vojno Zanimiva poročila italijanskih časopisov Trst, junija 1936. — Agis. — Tržaški časopisi prinašajo izredno zanimiva poročila o stanju industrije v slovenskih provincah pod Italijo. Seveda ne manjka v teh poročilih v prvi vrsti nagla-ševanja, da je vse to rezultat proti-sankcijske borbe Italije in njene ogromne notranje gospodarske moči. Tako ugotavlja časopisje dalje, da je industrija, ki je v zvezi z vojnimi pripravami In dobavlja državi vojne predmete v zadnjem času pokazala zelo znaten dvig. Celo tovarne, ki so zamrle, so otvorile ponovno svoje obrate in pričele z delom. Tako n. pr. tekstilna tovarna v Gorici, ki je bila že zaprta, a je 20 novembra lanskega leta ponovno pričela z delom in zaposluje sedaj preko 400 delavcev. Ravno tako zelo naivna pa je trditev, da je lesna industrija v Julijski Krajini narasla in se dvignila vsled tega, ker ni več konkurence s strani Jugoslavije. Vendar pa se kljub slavospevom o dvigu vojne industrije v Julijski Krajini med delavstvom prav nič ne pozna. Razmere so še vedno obupne. Ne pomaga pri vsem tem nobena demagogija z osemurnim delavnikom. Delavstvo, ki je v tovarnah pod vojaško disciplino, je kljub temu navideznemu dvigu in zboljšanju v industriji, ki pa je odvisna popolnoma od vojne, vedno na istem. Mussolini odredil stradalno dijeto Pomanjkanje živil v fašistični Italiji — Fižolova moka v makaronih Rim, junija. — (>Prosveta«), — Diktator Mussolini je sicer ustvaril rimsko cesarstvo, ko je njegova oborožena sila okupirala Abesinijo, ni pa mogel preprečiti gospodarskega poloma doma, čigar učinki se kažejo povsod. Sankcije, ki jih izvajajo v Ligi narodov včlanjene države, so dosegle svoj cilj. Fašistična Italija mora hraniti armado pol milijona vojakov in delavcev v Afriki in to je delni vzrok pomanjkanja živil v Italiji. Zaloge življenskih potrebščin so se skrčile in Mussolini je moral uveljaviti drastične ukrepe. Ti bodo ostali v veljavi, dokler ne bodo sankcije preklicane, ali pa do časa, ko bo Italija pričela z eksploatacijo bogatstva v Abesinlji. Najbolj značilna od uveljavljenih odredb je ona, ki se tiče makaronov, narodne jestvine. Ta kaže, da zaloga pšenice v Italiji ne zadostuje za preživljavanje prebivalstva doma in vojakov v Ariki. Sedaj eksperimentirajo z novimi primesmi pri izdelovanju makaronov. Te so med drugim fižolova in riževa moka, toda še nihče ni iz teh primesi izdelal makaronov, ki bi imeli okus onih, ki so narejeni iz pšenične moke. Fašistična vlada se že dolgo trudi, da poveča uživanje ribjega mesa, a ne zaznamuje posebnih uspehov. Mussolini je že v zadnjem novembru odredil, da ne sme nihče jesti govejega mesa dva dni v tednu. Veljavnost te odredbe je minila pred nekaj tedni, dasi še ni bila preklicana. Turin, večje industrijsko središče v Italiji, je skoro popolnoma ignoriral Mussolinijev ukaz, naj prebivalstvo uživa več ribjega mesa in hrani zlato. Statistika kaže, da posamezna oseba v tem mestu poje manj ko unčo ribjega mesa na teden. Italijanske bolnišnice so tudi udarjene, morda bolj kakor druge ustanove. Par dni pred okupacijo Addis Abebe, glavnega mesta Abesinije, so fašistične avtoritete prepovedale bolnikom pitje žganja v zdravstvene svrhe. Dalje so omejile količine živil. Uživanje jajc je bilo prepovedano in le v skrajnih slučajih je smel dobiti bolnik eno jajce na dan. Grozna nesreča z granato na trnovski planoti Granata raznesla očeta, mater in sina — Ostalo pet sirot Gorica, 9 junija 1936. — (Agis). — žrtve vsled granat se v okolici Gorice vrste ena za drugo. Na stotine ljudi je še po vojni postalo žrtev posledic svetovne vojne, mnogo jih je vsled tega ostalo za vedno nesposobnih. Vse to pa samo za košček kruha, ki si ga skušajo z nabiranjem starega železa in kovinskih ostankov priboriti. Težka nesreča, ki je odjeknila daleč na okoli, pa je doletela pretekli teden v Trnovem na trnovski planoti družino Lipicar. Pri nabiranju starega železa so naleteli na se nerazstreljeno granato. Skušali so jo odpreti, da bi stresli iz nje smodnik. — Toda nesreča je hotela, da je granata raznesla 50-letnega očeta Evgena Lipl-carja, njegovo ženo Viktorijo, staro 40 let in 7 letnega sina Evgena. Trupla je popolnoma razneslo. Tragedija je še toliko večja, ker je ostalo še 5 nepreskrbljenih otrok, od katerih ima najstarejši komaj štirinajst let, najmanjši pa še ne eno leto. Začasno so prevzeli otroke v oskrbo dobri ljudje in pričeli so z nabiranjem prostovoljnih darov za nesrečne otroke. Iz Afrike se vračajo samo popolnoma izčrpani! Gorica, junija 1936. — Kljub temu, da je Italija zaključila v Afriki vojno in svoje vojne operacije, ne pošilja vojaštva, ki se nahaja tam doli, še domov razen prostovoljcev. Težko bolne in težko ali lažje ranjene so vse pridržali deloma po bolnicah južne Italije, deloma po zasilnih bolnicah izven Italije. Domov pa pošiljajo le duševno in telesno popolnoma izčrpane, take, ki niso za nobeno uporabo več. Na Bovško sta se vrnila iz Afrike dva taka nesrečneža in sicer Mlekuž Josip, roje» lieta 1911, doma iz Koritnice pri Bovcu in Leopold Komac, rojen leta 1911. doma iz Bovca. Zadnji je bil dodeljen nekemu oddelku v prvi liniji zaradi pisma,, ki je bilo na njega naslovljeno a cenzurirano in je med drugim vsebovalo tudi tale članek: »Saj sem ti rekel, da bi bilo bolje, če bi šel čez mejo«. Oba omenjena sta telsno tako izčrpana, da nista za nobeno delo. duševno pa tako močno, da kažeta tu pa tam znake blaznosti. MALE VESTI V nedeljo 7 junija je italijanski kralj odlikoval z zlato kolajno za vojaške zasluge zastavo vojnega letalstva. V zvezi s tem prinaša »Lavoro Fascista« službene podatke o akcijah, ki jih je izvršila laška vojna avijacija v toku vojne v Abesinlji. Skupno so Italijanska letala vrgla na abesinsko zemljo bombe v težini en milijon 500.000 kg In Izstrelili okoli 260.000 Izstrelkov Iz strojnic. * — Zet Mussolinijev Ciano postao je ministrom vanjskih poslova. Ciano se istakao u Abesinlji, jer je zajedno sa šurjacima junački bacao bombe na abesinska sela i ubijao žene i djecu. Ponekad je pucao i na muškarce, ali to jedino u slučaju kada je bio unapred obavješten da ti Abesinci nemaju ni mitraljeza ni protiavionskih topova. * — Suvić je otpušten. Posljednji njegov diplomatski čin bio je razgovor sa austrijskim kancelarom Sušnikom kada su vodili razgovor na svojem materinskom jeziku; govorili su, naime, slovenski. ♦ — U krapanjskom rudniku zatrpao je ugljen i na mjestu ubio Juriča Josipa, starog 53 godine, iz Labinštine. * — Blizu Zaloga pri Tolminu se je na blnkoštni ponedeljek smrtno ponesrečil 13-letnl Josip Levpušček iz Zatolmina. Peljal se je s kolesom proti Sv. Luciji. Ker je vozil ob robu ceste ki je bila vsa premočena od dežja, mu je nenadoma spodrsnilo in je padel 10 m globoko v Tolminco. Ljudje, ki so prišli tam mimo so ga sicer takoj dvignili iz deroče, vendar nizke vode ter ga spravili domov. Od tam so ga prepeljali v bolnišnico, kjer pa je podlegel poškodbam. ♦ — Družba »Italia Redenta«, o kateri smo pred kratkim že poročali, je leta 1934 ustanovila na Tržaškem In Goriškem 7 novih otroških vrtcev, in sicer v Boljuncu, Lonjerju, Mahinjak, pri Sv. Ani v Trstu, v Strmci, Studenem in v Črničah na Vipavskem. * — Fišistična vlada je najela nemško družbo Rheinmetall & Borsig za gradnjo velike oljne rafinerije v Trstu. Rafinerija bo stala tri In pol milijone mark. To je prvi slučaj, da so Nemci dobili kon-trakt te vrste v Inozemstvu. Takšna dela so doslej bila monopol Angležev in Američanov. ♦ — Talijanski poslanik u Londonu Grandi uložio je protest kod engleske vlade zbog toga što Halle Selasie istupa kao abesinski car, jer da abesinska carevina više ne postoji već samo talijanski imperij. ♦ — Brionske otoke i sve posjede Ku-pelwiesera u Medulinu, Pomeru i Puli je ekspropriirala država 1 zato dala 10 milijuna lira odštete. Otoci i sav posjed postaju državna svojina. ♦ — Za vrijeme abesinsko talijanskog rata poginulo je 86 talijanskih avijati-čara 1 150 Ih teže i lakše ranjeno. ♦ — 18.612 ljudi je posjetilo Postojnska špilju preko Duhova. ★ — Nova francuska vlada je zajedno s Engleskom odredila da brani u Ženevi produženje sankcija. * — Gotovo na svim svjetskim burzama pale su tokom zadnjih dana dionice društva Sueskog kanala NAŠA KULTURNA KRONIKA POBRATIMU VLADIMIRU NAZORU O 60-QODISNJICI VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Vabilo „NANOSA” v Mariboru Vladimir Nazor Sjeiaš li se, Vlade, Brodarice lihe Na dogledu našeg oludjenog Zadra, Gdje je kukolj, zapis duida od Mletaka, Trovao nam djecu i milu i dragu Otimao tuinu majčinome krilu. Sjedaš li se, Vlade, na osami kuie. One kuie male, gdje je Tvoja mašla Stvarala Zivanu i Medvjeda Brunda 1 otkud si iš6 uz staze i pute Velebita gorda, gdje je medu stanale, Da ti živa priča bude još i življa? Mladi li smo bili, puni svijetlih sanja Plavih kao Jadran što nam žalo tuko. Kidali smo trake neba sa vedrine, Dizala nas krila u vedre visine, A na zemlji brasmo samo čarno cvijeće, Život nam je bio pjesma mlade sreće. Pa U ode, Vlade, u dragu mi Istru Gdje si bračke priče s istarskima vezó, Gdje si miris zemlje osjetio moje, I u tvojoj pjesmi njezin dah se krije, Jer Tvoj Brač i Istru isto sunce grije. Nestadoše dani našeg mladovanja I pjesma je naša sve tiša i tanja, 1 silazi zima već u naše duše, Al se naši sanci nikako ne ruše. Mi čekamo vazda jošte ljepše dane Kad će i nad Istrom sunce da ograne. A Ti krećeš mirno do Tvojega Brača Da još gojiš ruže sve izmedju drača, 1 da mir svoj no.dješ u rodjenoj kući, l ljubavi plamen istinski i vrući. Sušak, 30 maja 1936. R1KARD KATALINIĆ JERETOV UKRAJINSKI GLAS U AMERICI O ANTI DUKIĆU Poznati publicista prof. Vasilj Vojta-novski, pretsjednik ukrajinske >Pro-svite«, objavio je nedavno u dnevniku .^Svoboda«, koji izlazi u Jersey City-u kao organ Saveza ukrajinskih udruženja u Americi, zanimljiv članak pod naslovom »Ante Dukić, hrvatski kulturni radnik i književnik izgubljene Istre«. Na koncu svog opširnog i toplo pisanog prikaza o ličnosti i radu Ante Dukića napominje Vojtanovski, da su neke Duki-ćeve pjesme već poznate ukrajinskoj javnosti po prevodu Vitali ja Petrovskega, te zaključuje sa željom da bi ukrajinski narod zadobio čim prije i njegove »Poglede« na svome jeziku. SREĆKO KOSOVEL U SLOVAŠČINI V zadnji številki katoliške literarne revije »Pramen« (št. 6), je znani prijatelj slovenske književnosti pesnik K. Ge-seldini prepesnil lep Kosovelov sonet »Sonet smrti«. BEOGRADSKA »PRAVDA« O SREĆKO KOSOVELU O Srečku Kosovelu objavlja Tone Potokar v beograjski »Pravdi« (6. junija 1936.) literarno-zgodovinsko črtico, ki sloni v glavnem na podatkih uvoda, katerega je napisal k »Izbranim pesmim«. (Tiskovna zadruga. Ljubljana) urednik zbirke dr. Anton Ocvirk. Emigrantsko društvo »Nanos« v Mariboru, razvije oz. sprejme v svoje varstvo krasen prapor. Od ustanovitve do danes se je društvo moralo boriti z ve-r likim požrtvovanjem, da si je ustvarilo v Mariboru ugled, ki ga danes uživa. Nihče, kdor ni zasledoval društvenega dela in kdor ne pozna razmer, ki vladajo v Mariboru, posebno med tukajšnjimi primorskimi rojaki, ne more pra vilno preceniti vsega ogromnega dela, katerega sad danes ni izostal. Saj lahko trdimo, da se pod društvenim praporom zbira v Mariboru vsa prava emigracija od navadnega delavca pa do uradnika. Samo kako lepo je na društvenih sestankih vsak četrtek zvečer Tu vidiš naše mlajše člane, emigrante, pomešane s starejšimi člani, ki z verno pobožnostjo slede izvajanjem predavateljev. Vsi se zavedajo, da je mnogo bratov in sester, ki čakajo našega kralja Matjaža. V nedeljo dne 14 junija t. L, bratje, sprejmemo v svoje varstvo prapor. Ta dan naj bo praznik našega gibanja. — Pripravili smo vse, da dostojno sprej-memo bratske delegacije, da skupno manifestiramo za našo misel. Sprejem gostov je v nedeljo zjutraj od 9 uri. Vabimo vse v Mariboru živeče rojake, da se sprejema na kolodvoru udeleže. Novi prapor pa naj združi prav vse v Mariboru živeče primorske rojake, da se strnemo v močno fronto v borbi za pravice našega teptanega naroda on stran mej. Naše geslo bodi: »Vse za svobodo bratov!« SPORED SLAVNOSTNIH EMIGRANT SKIH DNI V MARIBORU V soboto dne 13. junija t. 1. priredi bratsko emigrantsko društvo »Tabor« iz Ljubljane, pevski koncert v Veliki dvorani »Uniona«. Pričetek koncerta ob pol 21 h. Na sporedu so primorske narodne pesmi in tudi nekoliko drugih. V nedeljo dopoldan ob 9. uri sprejem gostov in delegatov na glavnem kolodvoru ter nato povorka skozi mesto Narodni dom. Ob 10. uri svečana predaja prapora v Narodnem domu, s slavnostnim govorom tov. prof. Bizjaka Lojzeta. Ob pol 12. uri v frančiškanski cerkvi svečana sv. maša. Poje družtvo »Tabor« iz Ljubljane. Popoldan od 15. uri se vrši velik narodni tabor s sodelovanjem več mariborskih pevskih društev. Tabor se vrši na telovadišču Sokola I. Koseskega ulica. Pozivamo vse v Mariboru in oklici te v drugih krajih živeče rojake, da se naših prireditev polnoštevilno udeleže ter ~ tem povdarijo svojo emigrantsko za- vest. »Nanos« — Maribor Uspjelo Istarsko veće u Zemunu »Udruženje Jugj. iz Istre, Trsta, Gorice i Zadra u Zemunu priredilo jo 6 6 1936 u večo u basti hotela »Contrai« istarsko veće, uz blagonaklono učešće, Jugoslavenskog akademskog pjevačkog društva, Hrvatskog pjevačkog društva »Tomislav« i gudalačkog pjevačkog zbora pitomaca Doma slijepih. Lijepo i nacionalno predavanje o Istri održao je prof. Niko Bartulović, književnik. Iznio je pred mnogobrojni prisutni svijet nekoliko istaknutih činjenica o slavenskom narodu u Istri, koji se kroz vijekove upire i bori protiv dva jaka imperializma i koji je do danas uspio sačuvati svoje slavensko obilježje. Nadalje govorio je o narodima, koji za svoje pripadnike, obitavali oni na ma kom dijelu sviieta, ulažu mnogo materijalnih sredstava za njihovo nacionalno održanje i vaspitavaju ih u duhu moći i snage za konačno oslobodjenje. Tim primjorom treba da podje cijeli naš jugoslavenski narod, da sve žrtve pridonese za oslobodjenje našeg najsavjesnijeg i najkulturnije-jeg dijela jugoslavenskog naroda iz Julijske Krajine, ili da ga u njegovoj neravnoj i teškoj borbi za održanje svestrano pomogne. Kraj govora g. Bartulovića bio ie iskreno i toplo od svih prisutnih pozdravljen Zatim je djak 6 razreda gimnazije g. Sava Cerovac u dirljivom tonu izdeklamovao pjesmu »Pozdrav unima doma« od Mate Balote. Na kraju održala se bogata lutrija i pecanje na suvu. što je kod prisutnih izazvalo veliki interes. a društvenoj blagajni donijelo najviše dobiti. Na koncu programa održana je igranka đo rano u zoru u ugodnom raspoloženju. Za lijep uspjeh naše Istarske večeri u prvom redu pripada zasluga zamunskom gradjanstvu koje u ovakvim prilikama pokazuje duboku ljubav i interes za naše ciljeve, zatim g. Niku Bartu-loviću jednom od najboljih prijatelja našeg nesretnog naroda u Istri, koji jo svojom zanosnom i osjećajnom riječi, uvijek spreman, da uveliča naše priredbe, i doprinese znatan dio za propagandu naših ideja i ciljeva. Duboku zahvalnost dužni smo Jugoslovenskom akademskom pjevačkom društvu, Hrvatskom pjevačkom društvu »Tomislav« i gudalačkom zboru Doma slijepih u Zemunu kao i cjelokupnoj i brojno zastupanoj emigraciji Zemuna i Beograda. koji su svojim sudjelovanjem mnogo pridonijeli da jo naša priredba u svakom pogledu uspjela«. I. U. MALI DOKAZI O VELIKOJ RIMSKOJ RASI U DALMACIJI Zadarski »San Marco« donaša listu novih članova uprave Federacije dalmatinskih fašija. (Federazione dei Fasci di Combattimento della Dalmazia). Ime tih članova glasi: Trifone Radovani, federalni vicesekretar, Giuseppe F r anch, administrativni federalni sekretar. Članovi: Lorenzo Urschitz (Uršii), Piero T assovaz (Tasovac), Biasutti, Zioliotto i Trigari. Eto, od sedmorice poglavica fašija u Dalmaciji, tri sa slavenskim prezimenima, jedan Židov, a samo trojica nose talijanska prezimena. Kakovi su, onda. članovi tih fašija, to ne treba ni napominjati. IVO BRNĆIĆ I VIKA PODGORSKA NA PROSLAVI CANKARA U ZAGREBU U subotu 6 o. mj. priredio je akademski klub »Triglav« u Zagrebu proslavu Ivana Cankara. Nastupno predavanje je održao g. Ivo Brnčić, književnik iz Ljubljane, a Cankara je recitirala (uz ostale) i gdja Vika Podgorska, članica Narodnog kazališta u Zagrebu. »ISTARSKA OBITELJ« U LJUBLJANI Na zamolbu Istrana obrazovao sc mjeseca februara prošle godine u društvu .Soča« u Ljubljani novi otsjek pod imenom »Istarska obitelj«. Svrha mu je, da organlzuje Istrane naše narodnosti, koji su naseljeni u Sloveniji, da medju njima širi njihove tradicije, da gaji narodnu Istarsku glazbu i pjesme 1 da vodi brigu o Istarskim narodnim nošnjama. U tu svrhu priredjuje sastanke, priredbo, izlete, predavanja o Istri 1 širi novine 1 knjige o Istri. Za svoju knjižnicu nabavlja časopise i knj'-- o Istri, pa molimo prijatelje 1 književna društva širom Jugoslavije, da nam dobrostivo pošalju takvih knjiga 1 novina 1 da nam ih u svrhu nakupa pošalju na ogled. Načelniku Je dužnost, da po mogućnosti posjeti bar jedanput u godini članove izvan Ljubljane. Otsjek se uzdržava sam. Sjedište mu Je u Ljubljani. Načelnik mu je Dr. Jos. Prodan, Ljubljana, Masarykova 14, te molimo naše Istrane, da šalju pisma na njegovu adresu. Prema želji nastupa »Istarska obitelj« sa Istarskom glazbom, istarskim kolom u narodnim nošnjama 1 na drugim patriotskim priredbama. Poziv na II redovnu glavnu gčdišnju skupštinu »Istre« u Splitu U smislu 8 22. društvenih Pravila Uprava emigrantskog udruženja emigranata Jugoslovana iz Jul. Krajine i Zadra »Istra« u Spli- sati dneva 28. juna 1936 god. (nedjelja). Dnevni red skupštine je slijedeći: Riječ pretsjedatelja, Izvještaj tajništva. Izvještaj blagajnika. Izvještaj Nadzornog odbora. ) Biranje novog upravnog odbora, ) Eventualija. U slučaju, da se u zakazano vrijeme ne sakupi dovoljan broj članova, skupština će se u smislu g 24. stav. 2 održati na istom mjestu i sa istim dnevnim redom pola sata kasnije bez obzira na broj prisutnih. Sve event. predloge za skupštinu treba uputiti društvenoj upravi najkasnije tri dana Predloži, koji budu stigli poslije toga roka, neće se moći uzeti u obzir. Pozivaju se članovi našeg udruženja, da u punom broju izvole prisustvovati ovoj skupštini, pošto će istoj po svoj prilici prisustvo, vati i savezni pretsjednik i kako bi i ovom prilikom manifestovali našu neograničenu ljubav do rodne grade i do naše neoslobodjene braće. ODBOK. RAZSTAVA BRATOV VIDMARJEV V petek, dne 29. maja sta v Jakopičevem paviljonu v Ljubljani odprla umetniško razstavo svojih del slikarja Drago in Nande Vidmar. Oba razstav-Ijalca sta člana kluba Slovenski lik, ki je imel lani svojo prvo kolektivno razstavo v Zagrebu. V Ljubljani sta zadnjič gostovala 1. 1928 v Jakopičevem paviljonu in sicer istočasno z retrospektivno razstavo slovenske umetnosti, ki se je vršila na velesejmih__ Iz Istarskog akademskog kluba Početkom mjeseca juna diplomirala su na Pravnom fakultetu zagrebačkog univerziteta dva člana Istarskog akademskog kluba, i to: Grakalić Josip iz Medulina i Korlević Bogumil iz Kašte-lira. Mladim drugovima najsrdačnije čestitamo! NAPADAJ NA ŽUPNIKA BRANKA S o v i n j a k, juna 1936. — Po zlu poznati fašista-župnik Branka iz So vinjaka koji zamjenjujp na Vrhu bivšeg župnika Šibenika, koji je premješten u Lazaret. dolazi nedjeljom na Vrh da održi misu. U nedjelju kada je išao na Vrh neka nepoznata lica su ga napala kamenjem u potoku pod Svetim Stjepanom. Branka je podnio prijavu i karabinjeri vode izvide na sve strane, ali do sada nisu uspjeli uhvatiti napadače. NAŠE VASI DOBIVAJO ULICE Reka, maja 1936. — Agis. — V zadnjem času so v nekaterih naših večjih vaseh dale oblasti navadnim vaškim potem imena. Tako je dobilo Trnovo pri Ilirski Bistrici celo vrsto imen cest, kot via Dante (prej Gabrje), via S. Pietro (gornji del Gorenjca), viale Arnaldo Mussolini, via Diaz (proti postaji), via Trieste, via Nazario Sauro itd. To je pač za naše vasi velik prido-bitek. licitacija za dobavo živine VOJAŠČINI Gore nad Idrijo, junija 1936. — Agis. __ Pred kratkim je bila razpisana licitacija za dobavo živeža velikemu številu vojakov, ki bodo v kratkem prišli v našo okolico. Med drugim je bila razpisana tudi licitacija za dobavo goveje živine, in sicer za ca 18 glav dnevno. VELIKA VOJAŠKA PARADA V ILIRSKI BISTRICI Ilirska Bistrica, junija 1936. — Agis. — Pri nas so priredili 1 junija veliko vojaško parado ob priliki zaprisege _ rekrutov. Vse cerimonije so bile izvršene na bistriškem trgu. Prisotni so bili predvsem vsi predstavniki civilnih in vojaških oblasti, dalje člani vseh organizacij, zlasti mladinskih. Nalašč za to priliko je prišla vojaška godba iz Trsta. Tej pompozni prireditvi so morali prisostvovati — seveda pod raznimi pretvezami — tudi privatniki iz Ilirske Bistrice in Trnovega, kajti Italijani postajajo pri nas čim dalje večji tirani. — Preden so zasedli Adis Abebo so se vršile v bistriški cerkvi vsak večer molitve za srečno zmago. K tem molitvam so priganjali ljudi, zahtevali pa so, da se jih udeleže vse članice in člani mladinskih fašističnih organizacij. In če se kateri izmed teh ni udeležil molitev, so mu grozili z ricinovim oljem. In z grožnjami se skažejo prav ob vsaki priliki. OB MEJI SE ZIDAJO VOJAŠKI VODOVODI Dole nad Idrijo, junija 1936. -Agis. — Pri nas delajo, in sicer pri Santarju rezrvoar za vodo. Material (in sicer krog 4.000 kg cementa, pesek in municijo ter drugo) da na razpolago država, vse delo pri tem vodovodu pa morajo opraviti kmetje sami s tlako Delo vodi neki miličniški kapetan. DROBNE VESTI IZ NAŠE DEŽELE — Preteki« nedeljo so prišli v Trnovo balilski mušketirji iz Gorice. S svojim divjaštvom so odnesli precej slab utis. « — Gojenci soriškega semenišča so bili sprejeti pri papežu, pjer so izrazili svojo srečo in zadovoljstvo vsled velikega »zanimanja« Njegove svetosti za ta institut. Gotovo niso pri tem smeli govoriti slovenski gojenci. o — V Grahovem su prijeli 27-letnega Rafaela Šturma, ki mora odsedeti 3 mesece radi bega čez mejo. * .— V Komnu so prijeli 60-letnega Friderika Kukanjo, v Mirnu 24-letno Marijo Simčič, v Solkanu 25 letnega Alozija Marušiča ter 36-letnega Franja Miljavca.. Vsi morajo odsedeti krajše in daljše zaporne kazni. m — Iz idrijskih zaporov je pobegnila 22-letna Zora Jerin jugosl. državljanka, ki je prešla mejo iz neznanega namena-Dosedaj je še niso ujeli. * — V Tolminu so aretirali 40-letnega Štefana Siliča. Vzrok aretacije je neznan. ❖ — Italijani se mnogo trudijo s tem, da bj raziskali kolikor mogoče vse kraške jame. Do sedaj jih imajo odKritih okoli 3.000, ki merijo v dolžino 130 km, a skupna globina vseh bi znašala okoli 94.000 m. S tega si lahko približno predstavljamo kaj je vse pod našim krasom, ki ga raziskujejo že skoro sto let, a je še vedno poln neraziskanih tajnosti. Za Italijo je to zelo važnega vojaškega značaja. ★ . ~ V Trstu se organizira posebna turistična ekspedicija, ki ima namen pre-iska.ti vse naj višje vrhove v zavzetih krajih Abesinije. Ekspedicija naj bi imela predvsem znanstven značaj. ♦ »T V Trstu se vrši sedaj takozvani tržaški junij, ki je bil otvor jen z svečano kolavdacijo muzeja, v gradu pri Sv. Justu. * V Gorici se gradi od začetka vojne sem cerkev posvečena Srcu Jezusovemu. Ker pa vsled denarnih težkoč dela ne more j o izvršiti so se obrnili za pomoč tudi na Mussolinija, ki je dal kot svoj osebni dar 25.000 lir. Cerkev bo posvečena padlim v vojni, v zahvalo za velik t fargotti odredil, da se bo prva masa brala za dučeja. * so /aPrIi na oblastno od-tfndbpv J*1 dni trgovIne Karolini Siro-Hč’ ^.umi in Heleni Maluši, ker so niso držali predpisanih prodajnih cen. Vidu s strehe, ki jo je popravljal pri nekem Antonu Bevku. Ladislavov Dječji dom u Crikvenici §“akCnà morugOClÌn0 Cl3c°" koJa treba3U tempra "primat 1 JUna 1 traJe do 30 seP' : c ste On saI»° djeca od navršene seste ao navršene trinaes*: (13) codine živo- kožneJbo?estl>0lst'|U Kd nlkakvo unutrašnje Ul d?ecu- ko l «č hj mogla preč- na drugu hibi 86 obnoc ne mokro i koja ne tre- nlJnrimÌiu L^azlt.1IJe (co) 4ascDnl pazlteljl ra niSSi^.8? u nijednom slučalr ni uz pla-sa dovoliPošto ova uprava, raspolaže i naziteljlca brojom svoilh s^alnih oazitelja oc'nosno ovlašteni pratioci vode ® di?ca lmadu biti dopraćena u Dom-„ìvE°niolbenicama (školske polikii-El« r,^Titaii,vna društva 1 sl.) valja prido-P°Pls djece uz toči naznaku njihovi» fEoEm i kvanja roditelja te prema tome na-' J đnevnu pristojbu z., svako pojedino napose. Dnevna pristojba za ..Tecu državnih, banovinskih i općinskih činovnika kao i za grupe preko 16 djece iznaša Din 20.— d°k,za sy.® ostale Din 25 placa se una- pred za cijelo vrijeme boravka djece u Domu-f