Dr* Čermelj Lavo Dvorakova 6/II LJUBLJANA ŠESTOGA AUGUSTA VELIKI EMIGRANTSKI TABOR U ČRNOMLJU is SI ŠESTOGA AUGUSTA VELIKI EMIGRANTSKI TABOR U ČRNOMLJU GLASILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANATA U JULIJSKE KRAJINE ODNOSI MEDJU NJIMA Četvorna idila nije previše dugo trajala. Rečeno je, doduše, da je Pakt u četvero samo početna osnova za stvaranje čvršćeg odnosa izmedju četiri velike sile, koje moraju da vode u organizaciji desetgodišnjeg mira. Ali tek što je ta osnova postavljena pokazuju se sasvim jasni znakovi, koji govore, da je svaka daljnja gradnja iluzorna i da je Pakt u četvro vrlo papirnata stvar. Neki francuski astrolog na temelju zvijeidja, pod kojim je potpisan pakt, tumači njegovu efe-mernost, ali da dodje do svojih pesimistič-kih zaključaka i nije morao da konzultira zvijezde. Odnosi u četvornom paktu i suviše su jasni. Opaia se, da je čitav taj Pakt u preopti-mističkim i nedovoljno zasnovanim francu-sko-talijanskim srdačnostima, da je ne samo težište pakta, nego i sva stvarna efikasnost pakta u tim francusko-talijanskim prijateljskim perspektivama, a da na drugim stranama tuku duh i slovo pakta hladnoća i oživljavanje i produbljivanje anlagonizama. Ma da baš danas ništa nije tako kompli-kovano kao što su komplikovani medjuna-rodni odnosi, moie da se vidi, da se pored onog glavnog sukoba izmedju istočne Evrope i zapadnih velikih sila (Pakt u četvero i Istočni Pakt) u samom Paktu u četvero zbi-vaju tri važna sukoba, koja se i javno mani-festuju. Očito je, da je najinteresantniji onaj sukob, u kojem je u centru Njemačka. Francuska svojim zbližavanjem Italiji razbija ujemačko-talijanski fašistički front i to dosta uspješno. Mnogo su tome doprinijele pri-like u Austriji i pitanje Anšlusa. nanos su odnosi izmedju Njemačke i Italije tako hladni, da već dugo nisu takvi bili. Kad je Rosenberg s Mussolinijem stvarao prvi plan četvornog pakta, u Njemačkoj se sigurno nisu nadali, da će ih baš četvorni pakt (koji nije po planu Mussolini-Rosenberg) toliko razdijeliti. Sigurno su onda bila zamišljena drugačija rješenja austrijskog pitanja u vezi s revizijom ugovora naprama Poljskoj i u i srednjoj Evropi drugačija od onih rješenja, koja sada traži Hitler. Sigurno je prema početnom planu ti okviru rimskog paleta i sudbina čitave srednje Evrope bila drugačije dirigovana. Danas Wedjutim vodi se u Budimpešti oštra borba izmedju berlinskih i rimskih aspiracija i jaz na. Uniji Brenna—Beč produžuje se do Budimpešte . .. GombSsov put u Rim nije dru-fto nego epizoda iz »idile« u okviru četvornog pakta. Pored političkih interesa u Pešti sukobljuju i privredni interesi Italije i Njemačke... A u se. interesi sukobljuju i malo podale od Pešte, — u Bukureštu, i neki je dan 'Pariški »Temps« dobro tumačio na uvodnom 'njestu talijanske težnje za približenje Rumunjskoj i Maloj antanti baš na osnovu toka njemačko-talijanskog interesnog sukoba, ^èmps* u lom članku tumači njemački pri-nredni »Drang nach Osten« prama Madžar-sk°i, Rumunjskoj, Jugoslaviji, Bugarskoj i lurskoj i sukob toga »Dranga* s talijan-skim ambicijama neminovan je. Njemačka eks-Puuzija prestavlja stvarnost, koja je poma-0 i produkt francuskog » engleskog prolek-moniznia. Njemačka i nema gdje da traži eks-Portni teren za svoju produkciju, nego u lim evropskim zemljama, koje Italija *°mpetira za sebe. Tako piše »Temps«, a n,,ki dan je biljten velikog levantskog saj-rna u Bariju otvoreno istupio s konkurentnim predložimo s obzirom na njemačku ro-11 u istočnim zemljama i poslužio se čisto nNtičkim argumentima: treba, iskoristiti panju, koju u tim zemljama, čine, Židovi Protiv njemačke robe, solidarni sa svojom 'fiero,ačkom. progonjenom braćom. Izgleda, da 1° rei neki uspjeh za Italiju u pogledu eko-ornske ekspanzije u tome, što Rumunjska e želi da obnovi trgovački ugovor s Nje-'"očkom . . . Ka ilustraciju njemačko-talijanskog odno- hoji nije ni s obzirom na afinost fašiza-ui g obzirom na četvorni pakt, nimalo sr-'ort, karakterističan je i glas tršćanskog Popolo di Trieste«, koji upozorava eiia-talijansku javnost i vlasti na opasnost, prijeti Italiji od projektovanog rajnsko-Pavskog kanala prema nacrtu, koji je bio adjen 'još prije rata, a koji želi sada Nje-čka da ostvari. To bi bio udarac za poneki promet na Jadranu, a naročito za trosku luku. Njemačka bi se sasvim, eman-'°vala u tom pravcu, a odnijela bi sjever-n talijanskim lukama i dio prometa osta-10 Zaledja ... Ali ne 'vladaju tako »uzajamni« »srdačni« n°M samo izmedju Italije i Njemačke, koje ,Postavile prvi plan za četvorni pakt pune 'damasti i suradnje. Ko čita ovih dana "rusku štampu dobiva dojam, kao da, ni Iračka i Francuska nisu potpisale taj jedna pored druge Nema ni na jednoj ,"a drugoj strani ni traga srdačnosti i. m-'Von znaka, koji govori o početku novih ?0s®. Henderson je doduše u Berlmn ne-"agovarao intiera na sastanak s Da a i -oli teško da će doskora do toga doti. Iločka se baš sada poslije potpisa Pakta 'ozbiljnije naoružava. Francuska, štampa dnevno o tom njemačkom naoružanju SPECIJALNI TRIBUNAL RADI TAJNO Mmogš anti£ašist£, osudjenš, a da za to niko nezna Mi smo već više puta pisali o tome, da Specijalni Tribunal sudi mnoge optužene zbog političkih djela, a da o tome nema nigdje u štampi ni glasa, da se to ne javi ni rodbini osudjenih. Citirali smo već i nekoliko takvih slučajeva. Sad čitamo u biljtenu »Informazione italiana« od 5 jula bilješku, koja glasi: »U stanju smo. da potvrdimo da nisu svi oni procesi, koji se održavaju pred Specijalnim tribunalom objavljeni u fašistič- NOV UDAREC KONFINIR ANCEM Omejitev še ostale »svobode« Trst. julija 1933. (Agis). Dne 30. maja t. 1. je izdala direkcija političnih konfinirancev na Ponzi uredbo z namenom, da vzame še zadnje ostanke svobode, ki so jih konfiniran-ci imeli do danes in celo možnost sprehajati se v skupinah, po edinih dveh cestah po katerih jim je bilo do danes dovoljeno sprehajanje. Kasneje pa so izšle še druge prepovedi. Tako so jim z dnem 10. junija t. 1. prepovedali zbirati se v grupah več kot po 4 osebe in povzročati radi kateregakoli vzroka sploh vsako grupiranje (zbiranje, združevanje) ljudi. Prepovedano jim je obiskovati javne lokale, kot tudi uradne prosto- BARBARSKO POSTOPANJE FAŠISTIČNIH OBLASTI Hotedršica, julija 1933. (Agis). Postopanje raznih italijanskih oblasti z našim ljudstvom in njegovo lastnino onkraj meje, je že zdavnaj doseglo višek barbarstva. S svojo kulturo in miroljubnostjo so se pa izkazali pred dnevi tudi na posestvih, tik ob državni meji, last nekaterih kmetov iz Hotedršice. Znano je. da imajo naši kmetje precej svojega polja in gozdov, ki so vsled meje pripadli italijanskemu ozemlju in obratno. Pred dnevj se je v Novem svetu (vas ob meji na italijanski strani), pojavil oddelek vojakov s komisijo na čelu. V dobrem dnevu so posekali v gozdu, ki je last petih naših koj štampi. Više bivših tamničara formalno nas je uvjerilo, da mnogi antifašisti dolaze u zatvore poslije procesa, o kojima nije bilo ni riječi u fašističkoj štampi, a i mnoge familije osudjenih, koje u strahu čekaju glas 0 sudbini svojih dragih, i ako s najvećom pažnjom prate dnevne listove, ne nalaze nikada izvještaj o procesu njihovog rodjaka, 1 tek kasnije saznaju za njegovu sudbinu iz pisama osudjenog iz zatvora«. re okr. sodišča. Prepovedano jim je nadalje hoditi v stanovanja drugih konfinirancev ter ustavljati se v drugih sobah in spalnicah. Kdor se pregreši zoper te zapovedi zapade zaporu od treh mesecev do enega leta. V slučaju kolektivnega prestopka pa na tri leta. VRNITEV IZ KONFINACIJE. Trst, julija (Agis) — Aprila 11. se je vrnil iz konfinacije Anton Suša, po domače Matic (mlajši) iz Dolenje vasi pri Senožečah. Prebil je dve leti v zaporih Kopra. Trsta in na Liparih. Vrnil se je iz konfinacije zbit in sedaj težko boleha. kmetov, vsa mlada drevesa in vse grmovje. Debelo drevje so pustili, nato so pozvali lastnike in jim ukazali, da takoj posekajo še ostalo drevje. Povedali so jim še, da svet bo njihov. Da je to postopanje razburilo naše ljudstvo to in onstran meje. ni potreba pripominjati. Najbolj žalostno pa je dejstvo, da je ta gozd last najbolj revnih kmetičev iz Hoterdršice. ki jim je bil edini vir dohod-kov. Nič čudno, da so se nekateri izmed njih. ko so ugledali uničen gozd. na mestu razjokali. čemu naj bi jim bil ravno ta svet? Gotovo spet v vojaške svrbe! In kako naj razlagamo tako postopanje? SEJA ZVEZNEGA DIREKTORIJA V ČRNOMLJU 6. AVGUSTA V smislu 12 člena zveznega pravilnika odlaga zvezni predsednik zasedanje zveznega direktorija, ki Se ie imelo vršiti dne 30 julija, na 5 in 6 avgust o priliki emgrantske-ga zborovanja v Črnomlju. Seje zveznega direktorija prično v Črnomlju v soboto 5 avgusta ob 3h. popoldne ter trajajo dokler ne bo izčrpan dnevni red zasedanja. DNEVNI RED: 1 Položaj emigrantskih organizacij o priliki pripravljanja Jadranskega Pakta (ref. predsednik). 2 Usoda jugosiovenskega naroda v Julijski Krajini v zvezi z novim nameravanim jadranskim paktom (ref. predsednik). 3 Pretres društvenih poročil o delovanju v preteklem letu (ref. tajnik). 4 Pretres poročil za 1932-33 in delovnih programov zveznih odsekov za 1933-34 (ref. pročelnik! odsekov). 5 Notranje emigrantske organizacijske zadeve. 6 Tekoče zadeve in slučajnosti. Člani direktorija se udeleže 6 avgusta tudi gjavnega dela emigrantskega zborovanja v Črnomlju. Oni člani direktorija, ki bi bili zadržani, ali pa ne bi mogli prit; pravočasno na sejo, naj to takoj javijo zveznemu vodstvu. Predsednik : DR. IVAN MARIJA ČOK TABOR V ČRNOMLJU Organizatorno-propagandni odsek Saveza jugoslovanskih emigrantskih udruženi v Ljubljani vabi vse v Savezu včlanjene organizacije. da poskrbijo za čimvečio udeležbo svojih članova na emigrantskem taboru bratskega društva »Krn«, ki se bo vršil v nedelio, dne 6. avgusta t. I. v Črnomlju. Na taboru bo govoril Savezni predsednik gosp Dr. I. M. Čok. Udeležence. ki sp bodo poslužili proge Ljubljana— Črnonieli opozarjamo na dolenjski izletniški vlak, s katerim imalo potniki ugodnost polovične vožnje, ter bo ta. dan odhajaj iz Črnomlja I uro 41 minut pozneje kot navadno. t i ob 20 uri 10 minut. Emigranti, 6. avgusta vsi v Črnomelj! JAVNA VARNOST V OBMEJNIH KRAJIH Močen oddelek karabinerjev v Idriji Ziri, julija 1933. (Agis). Med večje raje ob meji, ki so poleg drugega posebno obro zavarovani z javno varnostjo, spada udi Idrija. V Idriji je karabinerska -postaja elo ojačena v primeri z drugimi. Karabi-erjev je brez števila, kar je sklepati že iz ega, da jim poveljujeta dva poročnika. Na-tanjeni so v treh velikih hišah, in sicer v loslopju na Rižah. kjer so bile svoj čas šol-;ke sestre in dveh drugih bližnjih hišah, ki so last rudnika. Res, da je delokrog idrijske postaje zelo velik, kljub temu pa toliko moštva ne more biti namenjenega samo za vzdrževanje javnega reda, saj jim domačini ne delajo tolikih preglavic. Bržkone pa je del te armade določen le za vršitev službe okoli vojaških naprav in za nadziranje našega ljudstva v katerem vidi fašizem svojega naj večjega političnega sovražnika. VELIKO ŠTEVILO KARABINERJEV VIL. BISTRICI Reka. julija 1933. (Agis). 11. Bistrica, kj postaja dan za dnem močnejša trdnjava in jo domačini primerjajo že italijanskemu mestu Spezia, je dobro zavarovana tudi po javni varnosti in zlasti po karabirierjib. Razdeljeni so na tri skupine: vsaka je popolnoma ločena in vsaka ima svoj delokrog. K prvi skupini spadajo navadni karabi-nerji, kj imajo bele pasove za naboje, teh je 25 do 30. Stanujejo v lastni, novi kasarni, kjer imajo tudi poveljstvo in druge pisarne. Načeljuje jim »tenente« s pomočjo maršala in dveh brigadirjev. Politični karabinerii se razlikujejo od navadnih samo po pasovih za naboje, ki so črni. Vseh je okoli 15. Sedež in pisarne t članke, dokumente i cifre... To je a s druge strane i sasvim ozbiljna na-Francuske, da se što solidnije veže s m. produbljuje jaz na Rajni. U fran-štampi, pa fak i u oficijoznom »Tem-jovori se i danas još o Hitlerovskim istima za mir, a neki dan je taj list na im mjestu, pišući, o novoj vanjskoj po-iusije, isticao, da je hitlerizam izazvao i pakt, približenje Rusije i Poljske, čuo i sve veće zbližavanje Moskve i Hitlerizam je — kaže »Temps« — io izolirao Reich i čini. da Njemačka i Evropi teren, koji je bila počela da ilje diplomacijom Stresemann ... Inat-»Temps« hoće da kaže, da je i P(a-rizu skrahirana Stresemannova politi-to"se ističe tako neposredno po potpi-ekosežnog ’ spasonosnog Pakta « če-Znaći, da su prilike doista takve, mačka je, razumljivi), nezadovoljna n i novom interpretacijom revizioni-ona ima »razloga« da se naoružava ,e pokazuje smisla za »duh pakta«. Velika Britanija nije poslije potpisa imajo v poslopju poleg sodnije. Na čelu jim je komisar Ottavio Zecchino, katerega samovoljno gospodstvo občutijo domačini prav pošteno. Tretja skupina je oddelek' obmejnih karabinerjev. katerih število ni znano. Sedež imajo v lesenih barakah poleg gostilne Primc na postaji. Stalno se menjujejo z raznimi postojankami ob meji v snežniškem gozdu. Zaradi tega imajo karabinerji. dodeljeni tej skupini, vsak svoj motor. Vsi ti karabinerji tvorijo že malo armado. Ker je ljudstvo mirno, nimajo veliko opravka. Več dela ima politična skupina, ki stalno zasleduje domačine. Pakta manifestovaia neku naročitu volju, učini nešto za oživotvorenje paktovih form la. Granica britansko-francuske saradnje bilježena stalnim otporom Engleske da Francuskom sklopi savez ili da joj dade ranciju sigurnosti, ne mijenja se. Politi ravnoteže ... Ta politika se nastavlja i b obzira na četvorni pakt, pa se iz tih ravr, tcšshih perspektiva u Londonu gleda i franeusko-njemačko zbližavanje, koje Eng sku ne oduševljava. Interesantno je, da ve, na engleskih listova, kao s nekom, sračur tom tendencijom, ma da i protivno dojui rašnjoj kampanji, — govori opet o potrt revizije mirovnih ugovora. Engleska štampa interpretira i četvor pakt kao sredstvo za reviziju mirovnih uq vara, a »Manchester Guardian«, koji je jučer bjesnio, na Hillera, ističe da je Pa iluzoran, ako se ne korigira V ersailleski govor u korist Njemačke ... »Journal de G neve« je neki dan pisao, da je i John Sinu britanski ministar vanjskih poslova, pr> svog puta u Ameriku, na taj način tumač četvorni pakt. I možda nemaju krivo rus DRUŠTVO »TABOR« V LJUBLJANI vabi vse člane in prijatelje, da se polnoštevilno udeleže emigrantskega tabora v Črnomlju, v nedeljo dne 6 avgusta t. 1. Odhod in povratek z dolenjskim izletniškim vlakom. Izletniški vlak bo ta dan odhajal iz Črnomlja 1 uro 41 minut pozneje, kot sicer, . j. ob 20 uri 10 minu.t ČLANOVIMA DRUŠTVA »ISTRE« U ZAGREBU DO ZNANJA Pozivaju se svi članovi društva »Istra« da namire svoju zaostalu članarinu. Upravni je odbor na svojoj redovitoj sjednici od 25. VII. odlučio, da se brišu svi oni članovi, koji ne bj podmirili do konca mjeseca augusta svoju zaostalu članarinu. KATASTROFALNE PRILIKE POLJOPRIVREDE U JULIJSKOJ KRAJINI prema službenim fašističkim informacijama Trst, jula 1933. — »Bollettino«, koji izdaje »Consiglio Provinciale dell Economia Corporativa« u Trstu napisano je: »Kad poljoprivreda, koja zaposluje četiri petine pučanstva u ovim krajevima, propada i industrija mora da propada i trgovina je u opadanju. Treba spomenuti, da blago (marva) danas vrijedi tek jednu četvrtinu od onoga što je vrijedila prije rata, a i ostali su produkti skoro na jednakoj visini, dok naprotiv poljodjelski strojevi koštaju danas dvostruko, a gnojivo jednu petinu više nego ranije«. i neki drugi listovi, koji ističu, da Engleska radi na tome, da razbije francusko-tali-jansko zbližavanje, jer joj nije u interesu i da će u tome možda i uspjeti s jedne strane demagoškim podražavanjem revtzionisliikih ambicija Italije, a s druge sirane diplomatskom akcijom u Parizu. Njemačka i Italija bi se u tom slučaju opet našle na istoj liniji i stvari £e se vratiti u dojučerašnje stanje. '.. Važno je, da se i mi što točnije uputimo u sve ove odnose medju velikim državama, u sve ove nesuglasice u okviru Pakta u četvero. Sve će to biti od utjecaja na poziciju Italije u Evropi i na njezin stav prama raznim aktuelnim problemima. Sto je najvažnije, sve će to imati učinka i s obzirom na odnose na Jadran. Stvarnost i. vjerojatnost francusko-talijanskog zbliženja u vezi je sa svim ovim odnosima medju velikima, u dobrom, i u lošem smislu. Izgledi »jadranskog pakta« bivaju jasniji kad se sve to opazi i može da se jasnije vidi da li je taj pakt moguć ili nije. No o tome ćemo još govoriti. TRAGIČAN POLOŽAJ JUŽNOG TIROLA . Povodom najnovijeg razvoja političkih prilika u vezi sa stavom Italije u pitanju srednje Evrope, naročito u vezi s pitanjem Austrije, ističe se kako se kod toga križaju interesi Njemačke i Italije, i kako bi se one u tome mogle jednom i razići. Nenia, sumnje da se tu radi o vitalnim interesima dvaju imperijalizama — za talijanski karakteristična je i njegova politika odnarodjiva-nja Nijemaca u Južnom Tirolu — no kada se iz toga hoće stvarali zaključci u pogledu njihovih odnosa ne smije se izgubiti iz vida sve ono Ho ih je do sada vezalo i čio će ih silom prilika i nadalje upućivati jedne na druge. Dolazak Hitlerov na vlast nije nitko tako oduševljeno pozdravio kao fašistička štampa u Italiji. U novo stvorenim prilikama u Njemačkoj ona je vidjela pobjedu i učvršćivanje onoga sistema, koji se u Italiji drži već preko deset godina. Prilike su se u Njemačkoj razvijale slično onima u Italiji, samo mnogo naglije. Hitler je sve promjene ižvršivao energijom kakva se u Italiji nije vidjela. Za ono što je u Italiji trebalo nekoliko godina, u Njemačkoj izvršeno je « nekoliko mjeseci. Daljnje reforme koje na tom putu preo-staju, sprovodni će se bez sumnje 'jednakim elanom. U tome i u fanatičnoj vjeri u svoj pokret, Hitler je premašio svoga talijanskoga učitelja. Ostalo što je u njegovu pokretu, u koliko nije proizašlo iz njemačkih prilika i njemačkoga shvaćanja, hitlerizam ima svoj uzor u svome predhodniku, talijanskom fašizmu. Tu je čitava ideološka osnova i. naročito dragocjeno iskustvo, koje je talijanski fašizam stekao u prvim godinama svojega vladanja. Njime se mogao Hitler obilno koristiti u njemačkim prilikama koje Sii od početka pokazivale frapantnu sličnost s prilikama kako su se one razvijale u Italiji po dolasku Mussolinija na vlast. Oduševljenje za njemački fašizam izražavano je u Italiji na bučan način. Često se teško nazrijeva koliko se prave iskrenosti krije iza talambasa fašističke štampe. Ali u slučaju Hitlerova dolhska na vlast, fašističko oduševljenje u Italiji imalo je mnogo razloga da bude iskreno. Praktično u politici mogu se njemački i talijanski fašizam u mnogim pitanjima razilaziti, ali zato u mnogom pogledu imadu oni zajedničkih, upravo istovjetnih interesa. Medju njitna je u suštini zajednička ideološka osnovica; jedan i drugi nastali su iz analognih prilika; dosadanji razvoj im je sličan: sve to upućuje dovoljno na to kako se u Njemačkoj i Italiji radi o jednoj jedinstvenoj pojavi. Oni su zato jednako radikalnim sredstvima nastupili protiv svojih neprijatelja, koji su u obim zemljama bili ljudi jednake boje. Bile su to stranke i pojedinci Ije-vičarske orijentacije. Što su pored toga stradale i desničarske nacionalističke stranke, kao na pr. Federzonijeva u Italiji i Hugen-bergova u Njemačkoj, nije to u načelu ni malo važno. Radilo se tu o satelitima koji su postali nepotrebnima onoga momenta, ka da su prestali biti korisni. Radije treba reči da je to karakteristično za jedan i drugi fa šizam i da se time sa još jedne sirane dobi va potvrda kako se radi o jednoj pojavi fašizma. U posljednje vrijeme može se čitati kako se u hitlerovskim redovima pojavljuju struje s boljšcvističkim tendencijama. Pojavilo se dakle nešto česa u Italiji nije bilo. Medjulirn kolikogod je ovakovih pokušaja došlo u Njemačkoj na površinu oni su bili ugušeni onoga momenta kada su se pojavili. To je sasvim razumljivo jer kada bi hitlerizam dopustio neke radikalne socijalne reforme, značilo bi da dopušta da se siječe grana na kojoj sjedi. Uputnije je da se svrne pogled na sve one otvorene nosioce fašističke ideologije i još više na one zakulisne aktere koji su financijalno’’ potpomagali te pokrete u Njemačkoj i Italiji. Ti akteri bili su spremili da u pogledu socijalnih reforma podju tek toliko dalje da u bili ne budu oštećeni i da se sam sistem sačuva. Dotle dok njemački fašizam bude pokazivao takav kompromisni karakter — a talijanski ga pokazuje i nakon što je ušao u drugi decenij svojega poslanja — izmedju ta dva sistema ne može biti osnovnih razlika. Hitler sam. zna da n tome ne može ići dalje i zalo najavljuje da je revolucija u Njemačkoj svršena stvar, premda mu mora biti potpuno jasno koliko time razočarava svoje gladne i neuposlene pristaše. Mnoge političke divergencije izmedju Italije i Njemačke postojati če dakako i dalje kao što su postojale i prije Hillerova dola slca na vlast. Dosta je potsjetiti na to kako je Italija u. svoje vrijeme reagirala kada se bilo postavilo pitanje carinske unije izmedju Njemačke i Austrije, i kako ona danas razvija u Centralnoj Evropi političku aktivnost nastojeći da pojača svoj upliv nasuprot Njemačkoj koja prijeti s priključkom Austrije. Radi se dakle o krupnim pitanjima, no varao bi se onaj koji bi mislio da če sve ove protivštine biti toliko jake da bi mogle onemogućili sve druge dodirne točke, koje po stoje izmedju ta dva fašizma. Može se govoriti o tome kako su interesi jedne imperijalističke Njemačke i isto tako imperijalističke Italije u Srednjoj Evropi upravo nepomirljivi, može se tu nepomirljivost nazivati upravo historijskom nuždom, diktiranom geografskim položajem obih zemalja. Može se tu čak i nadodati da ta opreka interesa ima svoj korjen već u osnovi jednog i drugog fašizma: sve se to može reći, no uz to ne smije se zaboraviti da nije slabija ni ona historijska nužda koja sili ta dva fašizma na savez barem, dotle dok imadu zajedničkih neprijatelja. Za talijanski fašizam jasno je da se on u internacionalnom životu, oću-tio jači u onom momentu kada se njegov ODLIČNE KARAKTERISTIKE FAŠISTIČKOG FILMA Sto na jednoga, to je osnovna karakteristika Trst, jula 1933. — Fašistički režim na sve moguće načine propagira domaću filmsku industriju, da se ne bi moralo uvoziti filmove iz Njemačke i Amerike. I u posljednje vrijeme izradilo se je u Italiji nekoliko novih filmova. Jedan je gori od drugoga. Medju tim novim filmovima naročito je reklamiran film »La voce lontana«. Jedan Ijpbavni motiv. Student sa sela zaljubljuje se u spikericu rimskog radia. Ljubav ko ljubav. Ništa naročito. Studentske scene. Pijanke i slično. Ali zbog te ljubavi razvija se ljubomora i nekoliko stotina kolega tog zaljubljenog studenta, napadaju bijednika, mlate ga... I na koncu još ga tuže univerzitetskim vlastima ••• Sasvim kolegijalno... To je zapazila čak i fašistička kritika. U »Corriere della sera«, kinematografski kritičar u povodu tolike podlosti protestira i kaže, da treba očajavati, ako mediti fašističkim studentskim redovima vladaju takve prilike,, da ih stotinu napada jednoga i da ga tuže kao da su u osnovnoj školi. Mi se tome ne čudimo, pa to je sasvim fašistički metodi... Stotinu na jednoga! Marko Ramperti, poznati kazališni kritičar ističe u povodu ovoga filma, taj film ima osnovnu karakteristiku tu, što mu manjka svaka svježina i fizička snaga... Izgleda da športska obnova nacije u Italiji nije uspjela. ITALIJA JE U RABIO-PRETPLATHICMA MEDJU POSUEDNJIM DRŽAVAMA Interesantne informacije službenog lista »Radio Corriere« Trst. jula 1933. — Jedna talijanska agencija informira, da usprkos žive propagande talijanskog centralnog radio-preduze-ća E1AR, kontroliranog od države i uza svu kontrolu^ državnih organa i progon onih ra-dioslušača.^ koji slušaju radio kriomice, da ga ne plaćaju, u Italiji ima još uvijek jednaki broj pretplatnika kao f godine 1929. koliko ih ima danas. To se vidi najbolje baš po samom Rimu, gdje je koncem 1929 bilo oko 19.000 pretplatnika, a toliko ih je bilo i koncem 1932, a toliko ih ima i danas. 0 tom pitanju piše i službeni organ ra-diopoduzeća »EIAR« »Radio Corriere« i kaže: »Broj gradjana, koji u Italiji prema službenim podacima posjeduju radio za koji plaćaju obvezatnu taksu za dozvolu i pretplatu, je tako neznatan u odnosu prama broju cje- lokupnog stanovništva. Taj je razmjer gori nego u ijednoj drugoj većoj naciji. Ne može se, a da se ne opazi nerazmjer u brojevima rađiopretplatnika u Italiji i drugim kulturnim zemljama. I to traje usprkos intenzivne kampanje. koja se provodi. Italija, kolijevka elektrotehnike, domovina Galvanija. Volte, Pacinottija, Ferrarisa, Meuccija, Calzecchi-Onestija, Righija i tolikih drugih, ne smije ostati na jednom od posljednjih mjesta u širenju radia«. Nema sumnje, da je ovome stanju kriv u prvom redu fašizam i direktno i indirektno. U prvom redu zato, jer je talijanski narod upropašten ekonomski i ne može da si priušti luksus radia, a oni pak, koji su talijanski programi bijedni i puni fašističke lažne propagande, a osim toga, sve ono što vrijedi iz inostranstva, u Italiji se ne smije slušati... KAKAV KRUH I KAKO SKUP KRUH JEDU TALIJANI Informacije službenih fašističkih listova Trst, jula 1933. — Prema službenim informacijama pojedinih talijanskih općina, pu-blikovanim u fašističkoj štampi, cijena običnog kruha (tipo popolare) bila je koncem 1931 i koncem 1932 ova: Milano 1.80 odnosno 2— lire, Brescia 1.70 odnosno 1.90, Genova 1.70 odnosno 1.80, Firenze 1.35 odnosno 1.55 lire. Vidimo, da su cijene kruha u godinu dana porasle osjetlivo. uza sve to, da fašistički listovi mnogo galame o takozvanoj »žitnoj bitci«, koja spašava Italiju i koja se provodi s lozinkom »Kruha za sve Talijane«. Kakav kruh jedu Talijani to nam kaže »Rivista del municipio di Genova« koja piše: »Procenat kruha slabo pečenog, kruha sa prevelikom količinom vode, u pekarnama Genove je 78% »Pekari se opravdavaju, ističući, da je kvalitet brašna takav, da im nije moguće praviti dobar kruh«. U samoj jednoj pekarni zaplijenjeno je 27 kvintala brašna pokvarenog, krišom samlivenog«. Ove su informacije veoma interesantne i karakteristične, ako znamo, da je produkcija kruha u Italiji disciplinovana posebnim zakonima, da se kruh rriože peći samo iz brašna, koje država određjuje, da se brašno melje u kontroliranim mlinovima itd. FAŠIZAM SE PRIBLIŽUJE NARODU Trst, jula 1933. — Ko čita fašističke listove mogao je opaziti kako se u posljednje vrijeme često opetuje fraza »II fascismo va-verso_ il popolo«. To znači, da se fašizam približava širokim narodnim slojevima i da svu svoju brigu posvećuje malom čovjeku. Kako to izgleda u praksi, najbolje iiustruje slučaj, koji se desio u Reggio Calabria i koji se i ovdje prepričava, jer je karakterističan: Tamo je bio otpušten iz državne službe jedan željezničar. Željeznice sve slabije rade i mnogi se željezničari u posljednje vrijeme otpuštaju- Otpušteni željezničar nije mogao da plati stanarinu, pa ga je stanodavac izba- cio na ulicu s pokućtvom i ženom, koja je bila pred porodom Treba istaknuti, da je taj fini stanodavac fašista »delia prima ora«. Nesretni čovjek pošao je, da se potuži prefektu zbog toga što mu se dogodilo. Medju-tim prefekt ga je otjerao i malo kasnije bio je aretiran jer — se dogodio škandal: njegova je žena na ulici, izbačena iz stana, rodila. Radi javne sablazni bio je taj željezničar otpušten iz službe i izbačen iz stana još i aretiran. Tako se to ide »verso il popolo« i tako se gleda na materinstvo u zemlji, gdje se toliko fraza napisalo o novoj demografskoj politici... BEDA V GORICI Gorica, julija 1933. (A g i s). Mesto midi kaj čudno sliko, ki naredi neprijeten vtis ze na domačina, kaj šele na tujca. Ker so vsa večja dela kot je umobolnica v Gorici in okolici že končali. je čimdalje več bres-poselnega delavstva, ki tava po mestu. Pravijo. da vsaka vojaška kuhinja skuha tudi za določeno število brezposelnih enkrat na dan nekaj »mineštra«, ki jo razdelijo med najpotrebnejše. Tj pa morejo imeti nekake listke s katerimi pridejo po to hrano. Kapucin; pridigajo V cerkvi o bedi. ki vlada v mestu, tolažijo in prosijo prispevkov za brezposelne. Zadnjič je pridigar rotil navžo-če v cerkvi in dejal: »Pomagajte kolikor morete, drugače bomo vsi pomrli«! Samo- stani so oblegani cd sestradane množice, katere ne morejo več potolažiti, kaj šele nasititi. Pravijo tudi. da kapucini skuhajo dnevno 800 litrov mineštre, ki jo razdelijo med stradajoče. Da bi nekako potolažili svojo vest. sku-sajo prepričati ljudstvo, da bodo v kratkem zasedli vse do Zidanega mosta, in potom da bo _ »mir«. Vsied tega vlada med soriškim prebivalstvom čudno razpoloženje. Vojska četvorni pakt, mir, itd. vse se vrti pred njimi ko v filmu. Nekdo prorokuje mir. ki je zagotovljen z novim paktom ter prepričuje da zdaj nn več nobenega upanja na rešitev našega ljudstva izpod italijanskega jarma. TRSIO PRETI NOVA NEVARNOST! Nemčija namerava zgraditi rensko-dunav-ski prekop, ki bi pomenil gospodarsko smrt Trsta. Trst. jula 1933. — Trst propada. Mizerija je na vrhuncu. Toda obetajo se Trstu še veliko slabši časi in strahu pred to strašno bodočnostjo je dal izraza te -dni celo sam »II Popolo di Trieste«, opozarjajoč tržaško in vso italijansko javnost na nevarnost, ki preti italijanskemu Trstu od največje prijateljice fašistične Italije — hitlerjevske Nemčije. »Popolo« pripoveduje, da se je hitlerjevska Nemčija odločila, da zgradi rensko-dunavskj prekop in tako ustvari načrt, ki je bil zasnovan že pred svetovno vojno, čegar izvršitev pa so preprečile vojna m povojne homatije. Sedanja Nemčija pa hoče izvršiti ta načrt, dasi bo treba za to ogromnih sredstev. Zaposliti hoče pri teh delih veliko število svojih brezposelnih, a izvršitev načrta pomeni njeno popolno osamosvojitev v trgovsko-prometnem pogledu. Ves njen promet, zlasti iz južnih n.ienih delov, ki ic doslej težil k Jadranu, krene no dovršitvi prekopa po mnogo cenejši vodni poti proti severozapadu. Tržaški »Popolo« je prepričan, da bo imela zgradnja rensko-dunavskega prekopa brez dvoma teške posledice za jadranski Pfomst. zlasti pa za tržaškega, čigar področje šega prav do tjakaj, kjer se bo pričenjal prekop na Dunavu, do Regensburga. List se sicer tolaži, da ostane, sodeč po sedanjih razmerah, tudi po zgradbi tega prekopa vsaj Avstrija zvesta Trstu in zato vlači na dan zopet načrt predilske železnice, ki naj bi skrajšala prometno pot med Avstrijo in Jadranom, t. j. Trstom in Benetkami. Če ni druge, je seveda tudi taka tolažba dobrodošla. Toda. če se zgradi dunav-sko-renski prekop, bodo kljub vsemu r-sicer se pa politično obzorie dandanes menja zelo hitro? — na Dunaju pač tudi toliko dobri računarji, da bodo znali izračunati razliko med vodno in železniško prometno potjo in bodo s svojim prometom krenili vo tisti poti. ki jim bo cenejša pa vodni, ki ne vodj v — Trst! Iržaški strah pred rensko-dunavskim prekopom je popolnoma upravičen. Po tržaški svobodni luki že danes raste trava-Kaj šele bo! njemački dvojnik dočepao vlasti Tek je na ga mjeseca fašisti su u Bazenu ra-bili enooko paradoksno ako se talijanski fašizam i menile krnim r -enu ™‘'DUl SP° prema njemačkom čuti toliko jak da i nuda- Ta ev Jodu iz m JI n pvedstav- Ije lego i prije provodi nasilnu politiku Te- ena Afcolnf t0infh Ć°ta *e0d0rik ^ladaoakraMa iadi- -umliivo U po°leda’ t0 j (ak 1 lrl° ra' na, patuljka Laurina. Stvar nema dakako ni- ZlL/i ŽŽŽJhlknm !hŠZrtW t// EUore To tornei, interpretirajući, mišljenje fa-ć AhPd!i, ■ ih prilično objaš- šisla, pronašao je da je taj spomenik pro-njava Ako apstrahiramo njihovu zajednil-t vokacija i antitalijanska demonstracija pa mr/T°l°ŠkU osn°fm. * ■ analogije koje je otvoreno pozivao da ga se sruši. Kao kriv-AZZTJZiW ČuT: naznačiti ovdje službenu fašističku ,, ---- J,----,1 - 7 U --„ oc-t,- če dvojici kapitalista kojima se doduše interesi križaju, jer djeluju na istom području ali se uzajamno podupiru protiv svih onih koji su načelno prptiv njih. Na misli koje smo gore iznesli naveo nas je jedan nov slučaj nasilja prema Nijemcima u Južnom Tirolu. U jednom, prijašnjem članku, kada smo pisali o Južnom Tirolu, povodom drugih nasilja, istakli smo kako talijanski fašizam neće ništa odvratiti od no- iJtžl. - ___ . . . r --i »t.. “ Utike raznarodjivanja tamošnjih Nijemaca kako Njemačka u tome ne može ništa poduzeti, jer je zlog drugih interesa vezana uz Italiju. Talijanski fašizam sa svoje strane očito smatra da pitanje Južnog Tirola nije takva stvar koja bi mogla škoditi odnosima s hitlerovskom Njemačkom. Da je tako, dokaz je ovo novo nasilje. Prvih dana ovo- li ali ju, baš kao i, kod uništavanja Gregorčičeve ploče u Rihcmbergu, jer se tamo ovattavi podvizi ne poduzimlju iz privatne inicijative. Oni koji su neupućeni u pravo stanje stvari u Italiji, mogli su nakon Mussolinijeve izjave povodom oštećenja trogirskih lavova misliti, da Italija doista zna, poštivati kulturne spomenike i drugih naroda, jer su »dokumenti povijesti Čovječanstva i moraju stoga biti' poštivani bez obzira na njihovu estetsku i umjetničku vrijednost... makar, ako su tudji časovitim gospodarima u zemlji .. « Rušenje . spomenika kralja Laurina, nakon ovakove izjave, ne mogu Nijemci smatrali drukčije nego ciničkim izazovom, ali još uvijek ne takvim, da bi mogli povući posljedice. Kada se kod toga ne gubi iz vida toliko naglašavamo pvijaielj,slvo izmedh; Ita-i Bivši prefekt isključen iz fašističke stranke Bivšem prefektu gr. uff. Renatu Čaven oduzeta je iskaznica fašističke partije s3 slijedećim obrazloženjem: Pošto ni sam nema fašističkog uvjerenja, dozvolio je ài članovi njegove porodice bivaju odgajani đaieKo od duha. -kojim se .zadali n u? i u nove’ generacije. " - ' - Uapšem opasni anarhisti u Italiji Osujećeni teroristički atentati. Trst. jula 1933. — Dne 20. o. mi. ie objavljeno službeno saopćenje, u kojem s® javlja, da je redarstvo već duže vremen3 pratilo kretanje dvojice poznatih anarhist.3 i to Angela Lenzi i Gina Bolognesi iz Li' vorna Ova dvojica su podržavala veze 33 antifašističkim emigrantima j očito sU spremali izvršiti neke terorističke akcije-Dne 13. o. mj. ova dva anarhista su uaP' šeni j tako je u zametku prigušen koni' plot, koji su spremali. Tokom istrage, koi3 ie vodjena u Livornu, ustanovljeno je, ie s njima podržavao vezu jedan sumnjivl tip. koji se izdavao za Španjolca. Medjutiri ie naknadno ustanovljeno, da se tu ra3' o anarhistu Vincencu Capuani, koji se kr>' som vratio u Italiju $ krivom putnicom 1,3 ime salvatora Fernandeza. Istraga se n3' stavlja. -----a.-«*-- Ogenj je učinil gospodarsko poslopje Prem, julija 1933. (A g i s). V nedeli® 9. t. m. zvečer se ie pojavil ogenj v gosp®" darskem poslopju last kmeta Počkaja P- d' Feiaka iz Smrj. Nevarnost je bila da bi s® ogenj razširil na sosedna poslopja ter ogr°' žal vas. Kljub pomanjkanju vode, pa se je posrečilo omejiti ogenj. Škodo še hi50 ugotovili toda prav gotovo je velika. lije i Njemačke, onda je jasno da je poloni za Nijemce u Južnom Tirolu upravo traS'‘ čan. Oni su izvrgnuti odnarodjivanju, Ijima, ruse im se kulturni spomenici i to znade sedamdeset milijuna njihovih vodnjaka u Njemačkoj i Austriji, protesti s službene strane se ne čuju. No šlo bi mod19 fašistička Italija čuti od Njemačke, kada °\. sigurno zna da Hitler u postupku Pre>Lt slavenskim manjinama u Njemačkoj kop,fa melode lz dužnog Tirola. u0 Na Nijemce iz Južnog Tirola, nacional*" socijalistički pokret u Njemačkoj sigurno. si svoj' upliv. Oni se možda nečemu nadOl °d Pojave toga novoga duha, premda zn%! 1,(1 Hitlerizam u ovakovim prilikama ne sa njih ništa učiniti. Oni zato sa svoje e" . ne uvjeravaju njemačku javnost, kako mo-e liti prijateljstva s italijom, koja , hoće da izbriše nijemsivo iz m Tirola. Baš povodom rušenja spomen' t kralja Laurina izjavljuju se oni za olv°*u, iredentizam, koji nije prije tako jasno Dj. jao kao sada. Ali uz današnje službene ^ nose izmedju fašističke Italije i isto * Njemačke, to se mora i njima činiti M lista daleko. A dotle? Dotle ne može ^ ^.wr [usa uz ovakove okolnosti. Na očajne^. teste Tirolaca službena Njemačka 0 'm. rala je do sada i odgovara mukom- ~ jj. PISMO IZ IDRIJE ŠTO SE DOGODILO BALBU NA ISLANDU? Idrija. 16. julija 1933. (A g i s). V na sem mestu je svoj čas vladalo blagostanje, danes pa je »mizerja« na višku. Trgovine nimajo nobenega prometa in če ne bi bili naši trgovci tako dobro situirani že izpred vojne in prvih povojnih let, bi že zdavnaj morali zapreti svoje lokale. Le vojaštvo, ki je stalno nastanjeno v novih kasarnah, »poživlja« mesto in okolico. Kot vsako leto so tudi letos napovedani veliki vojaški manevri. Pri vojaških delih so zaposleni samo Italijani. Pred časom je k vojaškim napravam prispelo precej novih delavcev, ki so nekaj večerov prenočili po privatnih stanovanjih. Ko so pa dogotovili barake, so se morali takoj vanje vseliti. Mnogi so kaj neradi posebno ker je občinski zdravnik ugotovil, da so barake nezdrave. Ker pa ne smejo biti v nikaki zvezi s privatniki, so se morali vdati ali pa opu • stiti delo. Na »Vrh Želj« so že pred leti pričeli z gradnjo poslopja, namenjenega laškim kapucinarjem. Kasne je so že govorili, da bodo v tem poslopju odprli novo obrtno šolo. Danes ni niti prvega niti drugega. Stavba stoji napol dograjena, toliko, da je pod streho in čaka boljših časov. V poslopju, kjer je bila svoj čas idrijska realka, so zdaj nastanjene šolske sestre, ki se same italijanke. Prišle že pred leti na mesto slov. šolskih sester, kj so bile v Rižah a so se morale izseliti. Te sestre vzdružujejo otroški vrtec ki ima preko 170 otrok, kar jasno kaže, da vlada v Idriji, zlasti med rudarskimi in drugimi delavskimi družinami, velika beda. Vrtec finansira idrijski rudnik. Rudniško gledališče, kjer so svoj čas prirejali razne predstave, je zaprto. Le tu in tam ga uporabijo za oficirske bankete ali kaj sličnega. — Poslopje, kjer je bilo za časa avstrijske vlade žitno skladišče, je danes prazno. Pravijo pa, da ga bodo preuredili v več malih stanovanj Pred tedni je prišlo v naše mesto veliko tujcev, ki pa so se ustavili le en dan. Govorilo se je. da so bili sami mornarski olicirji v civilu, ki so prišli, da si ogledajo Idrijo. V kakšne namene naj bi bil ta ogled, ni znano. Elektrarno na Marofu, ki je last rudnika so že pred časom dokončali- Slovesna otvoritev te elektrane in novega mostu je bila 1. aprila t. 1. ZNAKI DVATISOČLETNE KULTURE Trnovo pri II. Bistrici, julija | 1933., (A g is). Civilizacija in visoka kultu-‘ “u AVi’alijanskega ljudstva o kateri pridigajo našim ljudem ima kateri kričijo v svet, se nam kaže čimdalje bolj v pravi luči. Saj smo imeli že marsikaterikrat priliko prepričati se Slovesna otvoritev te elektrane po novih priseljencih. Večerna vojaška šola, v kateri poučujejo preko 70 vojakov analfabetov. ki služijo vojaški rok pri tuk. polku, nam je pa naj večji dokaz o vzornem prosvetnem delu med italijanskim ljudstvom. Gotovo ne bodo ti vojaki doma iz Rima, Milana in drugih večjih italijanskih mest, Pač pa iz raznih zakotnih krajev. Za take kraje nimajo ne šol ne drugih ustanov. Zato nič čudnega, da podpirajo nazadovanje dolskih uspehov med našim naraščajem. »SLOGA« MED PRISELJENCI H. Bistrica, julija 1933. (A g i s). Pri Pa$ obstoja že nekaj časa med drugimi tuni organizacija bivših karabinerjev. Jasno j.e- da so v njej včlanjeni skoro samo prise-‘icnj Italijani in nekaj domačinov, večina le taki. ki so bili primorani. Ta organizacija je imela pred kratkim Svojo prireditev v prostorih kavarne »Ro-P]a«. Take prireditve niso ponavadi dobro Poiskane in tako tudi ta ni bila. Zelo slab Ptis pa je naredil na prisotne prepir, ki se je vnel med člani organizacije takoj ob pričetku prireditve, katere rezultat je bil popoln neuspeh. _ __ POŽAR. Postojna. 20. julija (A g is). — Dne l9- Julija ob 10. uri zvečer je pogorelo Poslopje gostilne Primc na postaji v Trnovem. Ogenj se je pojavil v notranjosti stavbe in se hitro razširil, vendar so Ra Ko mu je podmetnuo pokvareni benzin? O Balbovoj ekspediciji sa 24 avijona iz Rima u Ameriku naši su čitatelji informiram iz dnevne štampe. Bez sumnje lijepi let i može da zadivi one, koji ne misle koliko to sve stoji, koliki su milijuni potrošeni za tu novu metodu fašističke reklame... Te milijune krvavo plaća talijanski narod u teškim pojezima. koji su svake godine sve veći i teži. A pored toga ima i drugih nelijepih strana ta Balbova ekspedicija. A ima i epizoda, koje nisu poznate široj javnosti u Italiji. U Italiji se na primjer nežna za incidenat, koji se Balbu desio na Islandu. u Reykiaviku. Spremilo se sve, da se leti dalje, svi su avijoni bili spremni i če- kali su nalog za let, ali taj nalog nije dolazio... Nego naprotiv iznenada bio je iz Bal-bovog avijona dan nalog, da se let odga-dja... Talijanski su listovi javili, da je let od-godjen zbog atmosferskih neprilika, a javili su to i nekoji strani listovi, bilo je medjutim listova u Engleskoj, koji su doznali za prave motive toj odgodi. Balbo je odgodio let, zato, j«r njegovi motori nisu htjeli da funkcioniraju. Benzin, kojim je snabdjeven Bal-bov avijon nije bio — benzin... Neko je htio, da Balbo ne poleti, s Islanda. Možda je to bio neko iz njegove pratnje. Ko zna?... NAROČIT PAPIN BLAGOSLOV BALBU Trst, jula 1933. — Prema obavijesti Agenzie Stefani »Osservatore Romano« javlja, da je Papa poslao naročiti blagoslov učesnicima talijanske transoce-anske ekspedicije. Taj svoj blagoslov Papa je poslao chikaškom kardinalu Mendel einu da ga podijeli generalu Balbu i svim učesnicima leta sa željom da se njegov put sretno završi. Fašistički listovi u vezi s ovom noticom javljaju, da je Papi prije početka leta posla- ta posebna mapa s označenom putnom linijom i uz posebno pismo, kojim učesnici leta izražavaju svoje kršćanske osjećaje prije samog leta. Papa je bio veoma dirnut ovim iskazom odanosti i postavio je mapu u svoju radnu sobu, gdje on sam svojom rukom označuje etape leta papinskim i talijanskim zastavicama »koje su sjedinjene na samo, mapi«... KONKORDAT S NJEMAČKOM I NARODNE MANJINE U pitanju manjina taj je konkordat povoljniji nego talijanski Pred nekoliko dana potpisan ie konkordat izmedju Vatikana i Hitlerove Njemačke. Činilo se. da Je odnos izmedju crkve i fašističke Njemačke tako napet, da je konkordat uopće isključen. Ali dogodilo se obratno. Vatikan se je sporazumio s Hitle-rom. kao što se ranije sporazumio i s Mussolinijem. U konkordatu, koji je sklopljen govori se i o narodnim manjinama. Član 29. konkordata glasi: »Narodne manjine, koje obitavaju u njemačkoj državi, u pogledu upotrebe materinskog jezika u bogoslužju, kršćanskom nauku i crkvenih organizacija uživat će iste pravice, kakve uživaju njemačke narodne manjine u državi, kojoj u jezikov-nom pogledu spadaju.« U konkordatu je prema tome prilično povoljno označen položaj manjina. Ako na primjer, njemačke manjine u Poljškoj budu u crkvi poštivane, što se tiče jezika. Papa će moći od Hitlera zahtjevati. da on po štuje u crkvi jezik poljske manjine u Njemačkoj. Tako će ta zaštita praktički iz gledati. U slučaju naše manjine u Italiji u konkordatu s Mussolinijem nije zaštita jezika u crkvi tako konkretizovana. U tom je konkordatu rečeno, da se moraju župnicima u netalijanskim krajevima, u slučaju potrebe, dodijeliti pomoćnici, koji poznava ju jezik domaćeg pučanstva, u svrhu, »da se dušobrižništvo vrši po propisima crkve u jeziku vjernika«. Ali ta je odredba takve naravi, da je fašističke vlasti izigravaju s najvećom lakoćom. ZOPET ENO PISMO IZ JEČE Trst. julija 1933. (Agis). Politični kaznjenec ki že eno leto čaka razsodbe pišc: . Prve tri mesece sem bil sam v celici in nisem dobil nobene vest; od družine, ki tudi ni vedela ničesar o meni. Pobrali so mi ves denar in me tako prisilili, da sem se preživljal z borno jetniško hrano, ki nikakor ne zadošča. Čeprav sem zagotavljal, da sem brezbožnik, so me prisilili, da sem šel vsaki-krat k maši. Iz jetniške knjižnice, kjer je še precej lepih knjig, nisem mogel ničesar drugega dobitj kot par verskih knjig. Rjuhe in brisače so menjali vsakih 50 dni. Pozimi se nisem mogel niti enkrat okopati. Dovolili si m) dnevno le 30 do 40 minut sprehoda, če prav je predpisana cela ura. Zasliševali so me vedno le ponoči, izven ječe, v posebnih prostorih centralne policije. Za vsako najmanjšo opazko in reklamacijo je kaznjenec poklican iz svoje celice in pod pretvezo, da bo govoril z direktorjem odpeljan v podzemeljske. nalašč za to pripravljene prostore, kjer jetnika pošteno pretepejo. To je zadoščenje. ki ga dpbi jetnik za razne reklamacije in opazke! DEMOSTRACIJE SOFERA U MILANU Aretacija demonstranata Trst, jula 1933. — Šofer! u Milanu vrlo nezadovoljni. Moraju da rade 15 do 16 sati na dan, a plate im iznose 14 lira dnevno Poduzeća su naime u vrlo teškim finan-sijskim prilikama zbog velikih poreza i zato, jer se danas ni u Milanu skoro niko r.e vozi automobilima, jer je bijeda i tamo osjetljiva. Šoferi su dakle uzalud tražili od poduzeća bolji postupak i povišenje nadnica i jednog dana organizovali su demonstraciju. U koloni od nekoliko stotina njih uputili su se prama prefekturi, vikali su, da traže kruha i rada. i protestirali su protiv lošeg postupka poduzeća, koja ih iskorištavaju. Ali prije nego li su došli do prefekture naišli su demonstranti na vicepodestata Milana, koji se vozio u svom luksuznom automobilu. Zaustavili su ga i napadali su ga najpogrdnijim povicima. Podeštat nije svojim automobilom mogao da se makne, dok nije za nekoliko minuta došla jaka Četa policije, koja je nekoje demonstrante rastjerala, a nekoje aretirala i odvela u zatvore... FAŠISTIČKA ITALIJA SNABDJEVA KINU ORUŽJEM Trst, jula 1933. — Pored posjeta stranaca. koji je zbog visokog tečaja lire dosta slab posjet stranih diplomata predstavlja u Rimu naprotiv veliku živahnost. ____XI,:i. .... ......... sada čak i kineski ministar dr. Soong. Talijanski listovi suho su zabilježili, da ie dr Soong došao u Rim zbog toga, da se »pokloni Duce-u«. Obavješteniji tvrde, da je dolazak u vezi sa nabavkama oružja: y.. dobri uri popolnoma pogasili. Škoda je Na^cm njemačkih ministara — sam Hitler K|iub temu precejšnja. Velika nevarnost je njje nikad hodočastio u Rim — došao je Patila zaradi vojaških skladišč, ki se na-jajaio v neposredni bližini in ki so polna s,reliva Vsled tega je bilo alarmirano vse '’e.iaštvo, ki je z domačimi in sosedi ogenj °Kasilo. predno so prišli gasilci. ZAKLJUČENO UPISIVANJE U FAŠISTIČKU STRANKU. , Generalni sekretar fašističke partije “"Javio je odredbu, kojom se sa I. augusta zakl.iučUje upisivanje u fašističku stranku. fašistički listovi srde se na KLEVETANJE ITALIJE. „ ‘Tribuna, u jednom članku sa naslo-»Italia fa da se« oštro osudjuje pisa-"’e nekih antifašističkih listova u inostran- mlada kineska republika, koja se mora boriti sa naoružanim Japanom, odlučila je da se i sama naoruža, pored svega toga, što konferencija za razoružanje radi već više od godine dana i što je sam Duce odlučio, da u pitanju općeg razoružanja intervenira. Uostalom u slučaju Kine ne radi se, sa fašističkog gledišta, o naoružanju već o jednostavnom poslu, koji će dati novog rada talijanskoj ratnoj industriji, koja radi Punom parom. TUBERKULOZA U ITALIJI RASTE Uzroci: jede se sve manje kruha Trst, jula 1933. — Da se bolesti pod fašizmom u Italiji razvijaju, to je stara istina. Naročito se naglo širi tuberkuloza, kao bolest, koja je u tijesnoj vezi s ekonomskim i socijalnim propadanjem širokih narodnih O širenju tuberkuloze govore i faši- st,,,. T 11 unuidsiMiciMii 7 •: T * masa O širenju uioerKuioze govore i i«; fvorn- ^,a,.kole antifašistička akc ja Š,H z ona e ASnomsk. ^ ^ ^ ^ ^ da o Ttaiiii, • ko3e antifašistiCKa aiu-i a ekonomski list »11 Sole« kaže se, da Stranst"‘ tali^ niie Potrebna Pomoć d ]92g tui,erkuloza u Itali]! raste. Godišnje dovnrtVa ~ kaže ‘Tribuna« - er je ona od ru 0 |judj od tuberkuloze. Broj tra?«-na sama sebi. što dokazuju unu- a™re .?K° lazi p0la milijuna, a od toga su » zaimovi skloolieni u posljednje ^svim Pnesposobni za rad. Znači, vriie da su to samo oni, koje imaju u evidenciji zavodi za osiguranje, a u širokim narodnim slojevima ima sigurno na stotine hiljada — i milijune tuberkuloznih, koli nisu u nikakvim statistikama registrirani. O tuberkulozi u Italiji piše i list »La Panificazione«, periodički tehnički glasnik za pekare u Milanu. U broju od 15 maja 1933 taj list kaže, da je »porast tuberkuloze u vezi s opadanjem, potrošnje kruha u Italiji« Mogu li stvari biti jasnile? Gladan je talijanski narod pod fašizmom i nije čudo, da je i tuberkulozan. Tako kaže milanski pekarski glasnik. A pekari sami najbolje znadu, kako se sve manje i manje kruha u Italiji jede. MIZERNE CIJENE ŽITA U ITALIJI? Katastrofalne za producente Trst, jula 1933. — I u staroj Italiji i u našim krajevima, postoje neki državni zavodi, koji otkupljuju žito, dok je još u lđasu> da bi se navodno pomoglo seljacima, koji nemaju novaca, da se u teškim prilikama snadju. Prema pisanju u fašističkim listovima vidj se. da se anticipatno prodana pšenica plaća po 78 lira kvintal. Kako je to mizerno najbolje se vidi po ciframa o lanjskim cijenama pšenice: lani je pšenica oscilirala od 110 do 130 lira po kvintalu a i ove je godine njezina realna cijena veća, nego što je plaćaju te državne ustanove, koje »spašavaju seljaka«. To je legalna, fašistička forma najgoreg zelenaštva. Fašističke pošte brižljivo pretražuju pisma Traže se protudržavne ideje i — valute... Trst, jula 1933. — Milanski ekonomski list »II Sole« uveo je u posljednje vrijeme interesantnu rubriku pod naslovom »Vrijednosni papiri izgubljeni ili ukradeni«. Sama »Banca Commerciale Italiana« objavljuje za sam jedan mjesec preko pedeset vrijednosnih papira, koji su joj poslani, a nisu joj stigli. Moglo bi se u povodu toga pomisliti sasvim opravdano, da se na talijanskim poštama agenti tajne policije OVRE, koji istražuju korespondenciju i traže antidržavne ideje, bave i drugim poslićima, kao na pra-mjer pljačkanjem vrijednosnih papirića... Aretiran jer je bio besposlen Kako Italija rješava problem nezaposlenosti Trst, jula 1933. U Cosenzi je živio antifašista Scarselli, koji se vratio iz konfinacije, a nije nikako mogao da dobije posla. Fašističke tvrtke nisu mu htjele dati posla, ier je bio u konfinaciji, a ostale nisu smjele i mogle da mu dadu posla, jer je bio — konfini-ran, i jer je antifašista. I vlasti su ga stalno progonile zbog nezaposlenosti. Zahtjevalo se od njega da nadje posla, jer inače... Sav mu je napor bio uzaludan, ali na policiji to nisu htjeli da shvate. Bio je aretiran i počeli su ga maltretirati. Kad su ga dobro istukli zatvorili su i tako su riješili pitanje njegovog zaposlenja. Sjaj i bijeda Rima (Iz jednog nlsma Iz Rima.) Nebrojene povorke mladih fašista formirale su se u prvi sumrak i one su pošle do palače Venezia, da akiamiraju Ducea. Međutim on se nalazio u Ostiji, gdje se zadržao zboe revije nekoliko pomorskih eskadra. Ostia je »luka Rima. kako je to odredio Duce«. Na obali, koja je prije deset godina bila pusta, gdje Je bilo samo nekoliko ribarskih drvenjara. danas se nalazi moderno kupalište, sa širokim asfaltiranim ulicama, bujnim parkovima, divnim vilama. Električna željeznica prevozi svakih četvrt sata hiljade Rimljana i Rimljanki u to kupalište, koje bi trebalo da prikaže u grubo odlijevenoj kopiji, kako izgleda Nizza. I baš one nedjelje, kada je talijanska ratna mornarica bila u Ostiji, tada je sav Rim nagrnuo da vidi, kako ona izgleda. Već rano poslije podne bio je prekinut promet sa Ostijom, jer je električna željeznica sama prevezla preko 50.000 ljudi. Asfaltiranim cestama jurile su povorke automobila velikih i malih, teretnih i polu-teretnih noseći fašiste, da zajedno sa Duce-om... uživaju »u veličini i snazi nove Italije«. Ali zato bijedu Rima ne treba tražiti tek na periferiji, gdje se nalaze visoki tvornički dimnjaci, pomalo ugasli koji jedva tu i tamo puštaju po koji pramičak dima. Ta velika bijeda može se vidjeti u samom centru: na nekoliko koračaja od crkve sv. Petra. U onom spletu uličica, što ih Čine Borgo Vittorio. Via degli Ombre-lan. Borgo Spirito, Porta Angelica, Piazza Risorgimento. I. gotovo, da bl se na najveći dio Rima mogle primjeniti te ulice bijede j nevolje. Jer u tom vječnom gradu najcrnija bijeda ide uporedo sa raskoši, nevidjenom j velikom, koja se smjestila u bogate vi e na Pinciu, predjelu Borghese i Gampidogliu. . Novo italijansko posojilo rinato6 10 t- J- se Je začel vpis drugega velikega italijanskega notra-njega posojila v znesku 600 milj. lir. Posojilo razpisuje država s posredova-11JConsorzio di Credito per le opere puDliche. To posojilo namerava Italija porabiti po sklepu ministrskega sveta za elektrifikacijo železnic. Gre za drugi obrok svote, ki je potrebna za elektrifikacijo. V treh etapah po štiri leta bodo elektrificirali 4365 km državnih železnic, tako da bodo najkasneje do konca 1944 elektrificirane vse glavne z Vključkom dosedanjih na 25.500 km. Skupni stroški so preračunani na 4.65 milijarde lir. Ta dvanajstletni načrt računa z elektrifikacijo prog: Rim—Florenca, Rim—Napulj Napulj—Saiermo, Torre Anunziata—Gra-gnano, Meran—Bozen—Trldent in nekatere proge v jul. Benečiji In v Piemontu. Lani v oktobru je bilo dovolje-nih .lir’ letošnje prvo P05 ccn0 6 m ' iiT .3e kll° prevpisano 550 milj lir. Emisijski tečaj znaša 453 lir (nominale 500 lir), obrestna me- on P* 4'5„ ?0|fc0- PoleS tega je v prvih 20 letih določeno, da bo izžrebanih obveznic za 1 milijardo lir. Emisijski tečaj len.1iore3 P1 P0®10- faktični tečaj pa 4.944 posto. Namen elektrifikacije ital. železnic ima tako gospodarske kot vojaške cilje. Italija sprema rat! «sammmmmmmamamaBmmammBmmummmmmmmmmm MUSSOLINI JE SAM PREUZEO MINISTARSTVO RATA ZAŠTO JE OTSTUPIO GENERAL GAZZERA. — PROMJENE SU U VEZI S KONFERENCIJOM ZA RAZORUŽANJE. — KONCENTRACIJA RATNIH MINISTARSTAVA. — BALBO MARŠAL I ŠEF GENERALŠTABA? SLOVANSKO LJUDSTVO POD MUSSOLINIJEVIM JARMOM Trst, 23 jula. Pretsjednik vlade Mussolini poslije pet godina ponovno preuzima Ministarstvo vojske. Dosadašnji ministar vojske, general Gazzera, povukao sé. U vezi s tim izvršene su promjene u čitavom sastavu ovog ministarstva. Državni pot-sekretar u Ministarstvu vojske, Mana-resi, takodjer je otstupio. Za novog državnog potsekretara u ovom ministarstvu naimenovan je armijski general Baistrocchi, dosadašnji komandant armijskog korpusa u Veroni. On je danas položio zakletvu. Nedavno je u talijanskom parlamentu, u diskusiji o budžetu Ministarstva vojnog, istaknuta potreba da se ministarstva vojske, mornarice i avijacije fuzioniraju u jedno ministarstvo. Izgleda da je ova kombinacija za sad odbačena i da će Mussolini, preuzimajući ponovno ministarstvo vojske, koordinirati prestižom rad ovih triju ministarstava, ostavljajući pri tome sadašnjem ministru, Balbu, i ministru mornarice, Siri-ani ju, slobodne ruke za dalji rad u ovim ministarstvima. Značajno je da je prije ostavke dosadašnji ministar vojske general Gazzera naimenovan za komandanta armijskog korpusa i kao takav stavljen na raspoloženje. To isto učinjeno je i sa sadašnjim ministrom kolonija, generalom De Bonom. Ne isključuje se da bi uskoro i Ministarstvo kolonija imao da preuzme Mussolini. Današnji listovi ističu važnost ovih promjena u strukturi vlade pa pri tome napominju da Mussolini preuzima Ministarstvo vojske u jednom od najvažnijih momenata, kad se ima da riješi pitanje opće redukcije naoružanja i kad će, u vezi s tim, morati biti donijeta važna riješen ja ne samo nacionalnog, već i medjunarodnog značaja. »Giornale d’Italia« tvrdi da je Mussolini pre-destiniran za ministra vojske. On kao vodj fašizma, šef vlade i pretsjednik Vrhovnog odbora državne odbrane, može jedini da koordinira funkcioniranje svih ministarstava državne odbrane. Njegova gepijalnost kao političara ispunjena je dubokim psihološkim poznavanjem masa, i to mu daje moguftiost da rukuje i komandu je svima vojnim snagama zemlje i u miru i u ratu. On je dobro upoznat s vojnim disciplinama kao i sa funkcioniranjem nacionalne milicije, jer ovom pitanju poklanja naročitu pažnju i proučava ga već mnogo godina. Kao pretsjednik Vrhovnog odbora za državnu odbranu on je svojim lucidnim predlozima iznenadjivao generale, admirale i razne vojne eksperte. Oni su se divili koliko je Mussolini kompetentno, lucidno i sintetički sudio o najdelikatnijim vojnim problemima. BALBO BUDUĆI ŠEF TALIJANSKOG GENERALŠTABA. Pariz, 23 jula. U vezi sa smenjivanjem talijanskog ministra vojnog rimski dopisnik »Temp-sa«, nastoji da objasni zašto je g. Mussolini uzeo portfelj vojske u svoje ruke. »Prije svega ne treba zaboraviti, veli dopisnik, da se sve države s obzirom na ženevsku konferenciju nalaze pred teškim pitanjem smanjivanja naoružanja. Prema tome u vezi sa pretstojećim solucijama, koje će možda iziskivati izvjesne preobražaje i preuredjenja državne odbrane u svima zemljama moguće je da je g. Mussolini želio da u svojim rukama ima vojsku«. Dopisnik upozorava na to da je talijanska vlada nedavno donijela odluku po kojoj bi načelnik glavnog generalštaba moglo biti ne samo neko lice iz redova suhozemne ili pomorske vojske, već i iz redova vazduhoplovstva. Kad se ta vladina odluka dovede u vezu sa jednom drugom odlukom, po kojoj se u talijanskoj vojsci zaista moglo očekivati krupne promjene. Dopisnik predvidja da će general g. Balbo, kada se bude vratio iz Amerike, biti naimenovan za maršala i za šefa glavnog generalštaba. Interesanten članek Neka ugledna antifašistična revija, ki izhaja v Parizu v ital. jeziku, je prinesla v junijski številki zanimiv članek o naši manjšini v Italiji. Pod naslovom »II popolo sloveno sotto il giogo di Mussolini« prinaša zanimiva razmotrjvanja, ki jih navajamo celotno v prevodu, ker so zanimiva v prvi vrsti radi načina gledanja dela ital. antifašistične emigracije na naš problem. Članek je opremljen s slikami 5 naših žrtev, slikami Ladavca Vekoslava in Dušana, Bačca Viktorja in Gortana Vladimirja ter sliko požganega Narodnega doma v Trstu. (Agis). Nobena pokrajina v Italiji ni toliko pretrpela zaradi bede in fašističnega terorja kakor ravno Julijska Krajina. Slovensko ljudstvo, podvrženo italijanskemu imperializmu, trpi kot ostalo delavstvo polotoka poleg ekonomskega in političnega zatiranja od fašistične in kapitalistične diktature, še težo krute politike zatiranja, ki hoče vzeti Slovencem njihovo narodno fizionomijo in njihov jezik. Kljub bedi, ki jo je prinesla italijanska okupacija in predvsem fašizem v borne koče slovenskih delavcev, kljub uničenju najelementarnejše svobode, kljub vsemu temu je nastopilo še sistematično zatiranje, izvedeno z vsemi potankostimi, organizirana provokacija, vsakodnevna sramotitev in palica. V vsakem mestu, vasi, v vsaki hiši, lahko vsak Slovenec pove na desetine, stotine dogodkov fašističnega terorja. Ni je vasi v kateri ne bi »miličnik«, z odkrito ali pokrito protekcijo marešala ka-rabinerjev, onečastil kakega dekleta, tepel moža, ali da ne bi na kak drugi način kazal svojo moč. V slovenskih vaseh matere grozijo otrokom, če jih hočejo ostrašiti, s tem, da jim rečejo, da bodo poklicale »fašista« ali »Italijana«, kot jih navadno matere strašijo s cigani. Naravno, da se kljub vsemu temu ne utrudijo s kričanjem o njihovi misiji, češ, da bodo »prinesli svetu rimsko civilizacijo.« Pred kratkim je prineslo »Jutro« iz Ljubljane trditev, da v Julijski Krajini analfabetizem narašča od 1. 1921. sem. Čeprav bi bilo interesantno vedeti za vir te ugotovitve, kljub temu nihče se ne more čuditi, ako pomisli, da je fašizem zaprl vse slovenske šole in jih nadomestil z najslab- antifašistične revije širni italijanskimi, ki so zasedene z najslabšimi učnimi močmi in po nekod še celo začasno. Slovenski učitelji so bili odpuščeni ali pa službujejo v Siciliji in Kalabriji. V šole Julijske Krajine so pa poslani italijanski učitelji, ki ne morejo naučiti ničesar, ki jih ne razumejo in ker učitelji ne razumejo jezika otrok. Slovenski jezik je odpravljen iz vseh uradnih dokumentov, slovenski jezik je izgnan iz šol, gledališč, javnih uradov in lokalov, slovenska popevka je smatrana kot »protidr-žavno« delo. Slovenske publikacije (tudi čisto literarne) so ovirane v izdajanju na vse načine in praktično onemogočene. To je prispevek k civilizaciji, ki ga je italijanski fašizem, prinesel napredujočemu ljudstvu, kulturnemu ie človeškemu, katerega odstotek analfabetov je mnogo nižji kot v pretežni večini italijanskih pokrajin. Način vladanja, ki ga poskuša italijanski imperializem nad slovenskim ljudstvom, je eden izmed mnogih kolonialnih načinov vladanja in zatiranja. Toda to je le ena izmed tolikih strani fašistične premoči, ki je izvršena nad polovico miljona ljudi, katerim so vzeli ime ali pa ga popačili. To ni nič drugega kot en del velikega truda za raznaroditev, sistematično izvršena s strani biričev italijanskega kapitalizma v Julijski Krajini. Ni nič drugega kot člen verige, s katero usužnjuje italijanska premoč slovensko ljudstvo; a to verigo hoče slovensko ljudstvo na junaški način raztrgati v že 12 letni vsakodnevni bitki za kruh, za svobodo, za pravico do samó-odločitve. Na čelu te borbe je slovensko ljudstvo, slovenski delavec, delavci so skoro vsi tisti, ki so v ječah, delavci so v velikem številu tisti, katere so fašisti ubili v pocestnih zasedah, delavci so oni, ki jih je fašistična vlada postavila pred puške (od 9 na smrt obsojenih antifašistov je 5 Slovencev). Italijanski delavci so edini s slovenskimi brati ter čutijo dolžnost, da tudi oni pripomorejo z vsemi svojimi močmi k njihovi odrešitvi. Italijanski delavci nočejo, da bi bilo slovensko ljudstvo zatirano, da , bi mu bilo zabranjeno govoriti v njegovem jeziku in imeti svoja lastna slovenska imena. Italijanski delavci nočejo biti »hudiči«, s katerimi strašijo slovenske matere svoje nebogljene otroke. PISMO IZ ILIRSKE BISTRICE Julija. 1933. Prilika je, da zopet odpošljemo par vrstic iz naše doline. Vedno imamo napisati kaj takega, kar je dobro, če izve še kdo iz ven naše okolice. Pred par dnevi nas je obiskala takozvana vojaška kolona avtov. Bilo je približno 50 avtomobilov, ki so obšli našo mejo od Gomanca do Jurjeve doline nato so prišli v Trnovo ter tukaj ostali dva dni. Vojaštvo, ki je krožilo po cestah, je kazalo že od daleč sadove it civilizacije. Skoraj, da ne znajo drugega prepevati kot pesmi, ki nas izzivajo in žalijo v naših nai-globjih čustvih. Prepevaju namreč izključno pesmi proti Jugoslaviji in proti nam SlovaKadar stopi človek zvečer ah v nedeljo korak iz hiše, vidi, kako se pretaka zelena reka zelenega vojaštva po cesti. Vedejo se tako nesramno, da se človek mora zares zadržati, da ne zgrabi prvega in ga trešči ob tla. Ko gredo mimo nnh naša dekleta jih izzivaju, kričijo za njimi itd. Seve-da, saj tako delajo ljudje, ki jirn je usojeno, da nam prinesejo vsaj malo civilizacije iz globokih virov----- Pa vendar smo lahko ponosni na nas kraj, vedno in vedno imamo visoke goste. Sedaj je že kakih štirinajst dni pri nas približno 60 častnikov s 4 ali 5 generali. Vsak dan se odpeljejo z velikimi avti na mesta kjer se bodo vršila nova velika vojaška dela- Sedaj se je začelo kanaliziranje reke Reke. Podrli so jezove, in s tem ustavili mline in žage. Lastniki pa niso dobili še nikake odškodnine. Kanalizacija ne bo služila v to, kar zatrjujejo, namreč za izboljšanje terena, pač pa v vojaške svrhe. V slučaju morebitnega naglega umika vojaških čet bi bil beg zelo otežkočen ker je voda po nekaterih krajih zelo globoka, zato pa bodo naredili povsod ravno strugo, da bo voda hitreje odtekala in bo le 50 cm visoka. Govori se, da bodo odvzeli našim ljudem na vsaki strani vode po 300 m zemlje ter tam nase ih svoje kolone, z namenom, da zasejejo tudi pri nas tujčevo seme. . . Dela pri vojašnicah cestah in drugih vojaških delih nadaljujejo z vso paro. Sedaj so pričeli z delom nove ceste, ki se bo odcepila pri železnem mostu, šla pod kolodvorom, se prikazala zopet pri Samsovi parni žagi in šla potem dalje do Zabič. Pričeli so tudi z delom vojaške ceste, ki bo šla iz Trnovega pod Stražico, pride veli v Mrzlem dolu ter krene na levo in zveže cesto na Koritnice. Na vseh koncih in krajih se vidi kriza in pomanjkanje*. ali kljub temu ne zmanjka denarja za vojaška dela. Novih 5 miljonov misli država zazidati v vojašnice in letališče v naši dolini, ki se bo v kratkem pričelo graditi. Kako more biti kmetu, delavcu, si ni težko misliti. Prvemu bodo kmalu izgnali še zadnji rep iz hleva za davke, drugemu pa plače tako krčijo, da bo moral kmalu delati samo za bol. blagajno, sindakat itd. • Navaden delavec ima — če ima zaposlenje — 1.20 do 1.40 L na uro. Za bol. blagajno, sindakat in drugo plača dnevno 2 L. Tako si lahko vsakdo predstavlja, kako lahko delavec, družinski oče vzdržuje svojo familijo. Kmet nima kaj prodati; mleko prodaja v mlekarno po 0.30 do 0.40 L in še to mu plačajo po dveh ali celo treh mesecih. Davke pa je treba plačevati redno ,. Pomislimo samo. da plačuje srednji kmet, kateri more rediti 3 do 4 krave, — 2000 L letnih davkov. Ne smemo se čuditi, da, drvijo posestva v propast. Fašizem pije kri. ker rabi denar Naša dična vlada in še dičnejši »duce« ob vsaki priliki dokazujejo, da so P°šten.ux.1 „„dUrntl meta«! Ce pogledamo, kako nasi podestati gospodarijo s tujo, lastnino, nam ne bo težko predstavljati si, s kakšnimi lopatami zrejo šele njihovi vredni voditelji. Iz gotove strani se sliši, da bodo ta teden vozili pod Snežnik velike topove Ob takih prilikah zastražijo vse ceste ter us avl o ves promet. Toda, če bo noč še tako temna, če bodo ceste še tako zastražene, mi bomo vi-I deli in bomo poročali. 'T00> POL MILIJONA VOJAKOV V REŠKI POKRAJINI Reka, julija 1933. (A g i s). Za letošnje vojaške manevre, ki bodo največji od dosedanjih v naših krajih, je napovedanih pol miljona vojakov samo na ozemlju Reške pokrajine. Vojaške vaje se bodo vršile večinoma v obnejnem pasu. Kmetje se jih zelo boje, ker tako veliko število vojakov bo povzročilo še več škode ko v preteklih letih. STRATEGlCNE POTEMKINOVE VASI Postojna, julija 1933. (Agis). V eni izmed prejšnjih številk našega lista smo poročali da so na Dulah med drugim sezidali lud i okrog 10 hiš, ki naj bi zabrisale lice vojaškim napravam. Stavbe so na zunaj res tako urejene da naredijo utis stanovanjskih hiš, namenjene pa so skladiščem, vojašnicam i dr. Vseh dokončanih poslopij je že 17. Vsaka stavba ima dimnik, ena. največja izmed njih pa celo nekak zvonik s križem. Strehe so krite z opeko in deloma z nekim drugim materialom. Stavbe, četudi na zunaj ne zgledajo velike, so v notranjščini zelo prostorne. Vsa poslopja so zidana med drevjem. Pripovedujejo celo. da so morali zidarji drevesa, ki so jih pustili tik ob temeljih, odtegniti z uzvmi, da ne bi ovirala pri zidanju. Paziti so morali na vsako vejo, da jo niso pokvarili, sicer bi bili kaznovani. Ko so stavbe popolnoma dokončali, so drevesa odvezali. tako da zdaj zgleda, ko da bi drevesa zrasla poleg zidu in ne obratno. KAKŠNO LEGITIMACIJO IMATE 2 Vsakdo, kdor hoče v pravnociviliziranem svetu kaj doseči, se mora za to izkazati s pravico, — imeti mora za to pravilno legitimacijo. Italijani hočejo danes nekako pokroviteljstvo nad Podunavjem in nekako nadoblast. če ne celo gospodstvo nad Balkanom in sicer zato, da bi potem lažje uresničevali svoj megalomanski načrt o obnovi nekedanjega rimskega imperija. Poglejmo nekoliko, kakšne pravice, kakšno legitimacijo imajo za to in to najbolje spoznamo, ako nekoliko pretehtamo njih preteklo in sedanje politično delovanje. Dokler so zdihovali pod Radetzkyjem, so strahovito obsojali avstrijsko tiranstvo in prav so imeli! — Ko so pa postali sami svoji, so pozabili na lastno trpljenje — in tako in še celo mnogo, mnogo hujše so jeli pripravljati svojim bližnjim in daljnim sosedom. Bahato opirajoč se na proslulo 2O0Olet-no kulturo in na »potrebo«, da se razširi ta slavna kultura tudi na tuje zemlje so Lahi dobili mandat za razne kolonije v Afriki, kjer so se bili spravili tildi nad Menelika, a ta jih je s svojimi Črnci strahovito nagnal, potem $o si 1. 1911 izmoledovali nov mandat in s tem so zasedli Tripolitanijo in toliko druge zemlje, da bi iz nje lahko napravili več italijanskih kraljestev, — istodobno so na jako rafiniran in zvit način zasedli Dodekanez in po končani svetovni vojni jim je mirovna konferenca v Parizu dala «pravico«, da so zasedli Južni Tirol in naše Primorje. Vsled »dogovora« so dobili Italijani tudi proste roke v Albaniji... Bog ve. ali se je zavedala »vsevedna« diplomacija, t. j. tisti najviši mednarodni forum, ki ne odloča* o usodi ene ali več oseb, ampak o usodi celih narodov in dežel. — kakšne posledice bo imelo vse to, kar je diplomacija tako lahkomišljeno dovoljevala Italijanom?! In ko so Lahi sprejemali te zemlje v lastno moč, so mednarodnemu foru obljubovali višek »preizkušene 2000letne kulture«!... Sedaj pa poglejmo dobroto in srečo, ki so prinesli Italijani iz svoje 20001etne kulture vsem tem nesrečnim narodom, ki jih je najela kruta in brezzvestna laška roka! V Afriki delajo Italijani — prej s svobodnimi in zadovoljnimi narodi — hujše kakor z živino. Dodekanez zdihuje in komaj čaka rešitve izpod italijanskega jarma. Albanija je sita italijanske predrznosti in požrešnosti ter preklinja Zoguja ki jo le spravil v italijanski kavdijski jarem. — Južni Tirol in naše Primorsko pa je še posebno poglavje zase! Ko so naši delegati na mirovni konferenci zahtevali od Italijanov garancij za svobodno življenje v gospodarskem in kulturnem pogledu, so se Italijani čutili skora, razžaljene ter so odgovorili: Posebnih garancij ne damo, saj je naša 20001etna kultura že sama na sebi najboljša in največa garancija, ki vam ie moremo dati! In naši dobri, mehki in lahkoverni zastopniki so verjeli zato. ker zahrbtnih Italijanov niso poznali — in kako se godi danes našemu narodu in vsem tistim nesrečnikom, ki^-er padli v njih gladne in krvave krempijvjirajani to predobro vemo mi. emigranti, ki smo bìn prisiljeni, da se izognemo laški nezaslišani zlobi in podlosti, ako nismo hoteli popolnoma propasti pod glasovito garancijo njih slavne in visoke 20001etne kulture!!! In vse te laške strahote in grozote, ki jih Lahj dan za dnem izvajajo nad našim nesrečnim narodom in ki so protivne naj-primitivnejšemu človeškemu dostojanstvu, ter so na večno sramoto evropske civilizacije. — da, te strahote in grozote — te so resnična in zaslužena legitimacija, ki si predrzno domišljuje. da joj pritiče pravica se umešavati v Podonavje in na naš Balkan. Čudimo se samo drugim državam, da vsega tega ne vidijo in da to neopravičeno laško stremljenje še podpirajo!!! Narodi, posebno Slovani ob Donavi in na Balkanu, odprimo oči ter živo zanimajmo se za razmere pod Italijani v Afriki. Dodekanezu, Albaniji, v Južnem Tirolu in še prav posebno na Primorskem ________ in po- tem bomo gotovo jasno spoznali, kakšne dobrote prinaša italijanska 2iX)0Ietna kultura narodom, ki so prišli pod italijansko oblast. Bog nas varni take družbe in takih protektorjev ter njih »dobrohotnega« sodelovanja v naših zadevah. Oni naj se nam približajo, kedar jih bomo klicali, do tedai pa naj pometajo pred lastnim pragom, kjer bodo imeli toliko dela, da ga ne zmorejo sto let, — od naših poslov pa — roko proč!!! Evropa prav gotovo ne pozna še dobro italijanskih junakov in zato jih tudi tako uvažuje — in ravno naša propaganda bo morala skrbeti, da iih popolnoma spozna ter zavrne v meje, ki se spodobijo. In ta naša nedosledna Evropa, kj se ie potegovala za Armence. Bure, Indijance, za Črnce in celo za Žide. — se bo morala zavzeti tudi za svoje Evropejce, čeravno se imenujejo Slovani. — zavzeti se bo morala tudi za Evropejce. ki živijo v Južnem Tirolu, v Albaniji in Dodekanezu — in ker ie nepoučena Evropa dovolila Italijanom pohod tudi v Afriko, se bo morala brigati tudi za Afrikance, ako bo hotela imeti mir. kajti tain. kjer vlada samo bajonet, bič in zapor, tam ne more biti miru!!! Taka 2000Ietna kultura, ki nosi med narode le verige, glad in solze, ne sme im®” legitimacije za posezanje v područja drtigm narodov, pač pa spada sama pod najštrožj® mednarodno kontrolo in kuratelo, ako hočemo ohraniti mir v naši že toliko preizkušeni Evropi. — Argtis. ___ ■ Ig. Breznikar H Trgovina kave 1 čaja. — Vlastita BI elektropržlona 1 elektromlln za B mljevenje. ZAGREB, ILICA BROJ 65 B Telefon 7657 a KOMEMORACIJE... I IZVANREDNA SKUPŠTINA DRUŠTVA „ISTRA” U NOVOM SADU Posljednja sjednica savesnoa direktorija i ,. Posljednja sjednica saveznog direktorija a Ljubljani koncem prošlog mjeseca, pretresala je pored ostalih točaka dnevnog reda i pitanje, vrlo važno u organizacijsko-društve-nom životu naše emigracije: pitanje kome-tnoriranja žalosnih spomendana naše najnovije, poslijeratne prošlosti. Kako se i u komunikeju saveznog vodstva (u pretprošlom broju lista) vidi, direktorij nije trebao učiniti ništa drugo, nego konkretizirati želje i prijedloge pojedinih naših organizacija i mišljenje lanjskog emigrantskog kongresa u Beogradu. I dao je tim prijedlozima i željmna logičnu i opravdanu formulaciju, koja se bazira na tome da je obziroin na prečesto komemoriranje datuma, koji iako svaki za sebe imaju svoje veliko značenje, ali jer se redaju jedan za drugim u relativno kratkom vremenskom razmaku, najoportunije, da se komemoriranje svede na jedan dan, — 12 novembra. Uzet je taj datum kao dan odakle izviru sve loše i tragične posljedice za naš narod u Julijskoj Krajini. Direktorij je prema tome 12 novembra fiksirao kao obvezatni, oficijozni žalosni dan u godini, ostavljajući medjutim pojedinim organizacijama na volju da i pored to ga dana održavaju eventualne komemorativ ne priredbe u skladu sa lokalnim potrebama. Takav zaključak Saveznog vodstva naglasili smo već, jedino je logičan i oportun. Pakat što je to bila želja i prijedlog raznih organizacija i mišljenje beogradskog kongresa, govori zaključku još većma u prilog. Znači da su pojedine organizacije iz Prakse same uvidjele da je u našem emigrantskom društvenom životu potrebno uvesti harmoniju i sistem, te komemoracije svesti na pravu mjeru. Diktat iskustva i svrsi-shodnosti bio je ovdje glavni motiv što govori, da je ovaj zaključak bio i umjestan i nuždan, da je bio diktiran stvarnim razlozima. Jesenski mjeseci nose nam tri tragična dana: 6 septembra (Bazovica) 17 oktobra (Gortan), 12 novembra (Rapallo). Pored o-vih glavnih datuma koji se redaju jedan za drugim u tri mjeseca, život sam u našoj e-migraciji i organizacijama donosi još za sijelu emigraciju ili pak pojedina društva tokom godine niz raznih spomendana (smrt istaknutijih ličnosti, obljetnice društava itd.) kada se održavaju komemoracije odnosno spomenproslave. I vrlo je dobro istaknuto, da kult svih ovih datuma može u našim naj-‘Lrim emigrantskim redovima pobuditi mani-iu manifestiranja. Pribroje li se k tome razni spomcndani i proslave u vezi sa našom historijom, onda se može dobiti, i to tek približno, sliku o tome kako u našim organizacijama za druge zadatke emigracije i u Najboljem slučaju ostaje tek vrlo malo vremena. Da nas se. krivo ne shvati. Apsolutno ni-snio protiv komemoriranja, pogotovo ne ob-'žirom na datume najbliže nam i najtragičnije prošlosti, jer je to dio našega današnjega zbivanja; uroniti u to, zamisliti se shvatiti domašaj i značenje Uh datuma zna-*’■ Potražili ispravnu orijentaciju koja poja-šava smisao naše borbe. Ali smo protiv od-Već čestog vanjskog i formalnog komemori-ranja. koje bi bilo samo sebi svrhom i mo-'!° postati glavnim i pretežnim dijelom, in-ereSa naših organizacija. , Ali ne samo obzirom na našu emigraci-jn, koju pretjerano i skrenuta održavanje ntta komemoracija može uljuljati u neka knradna i elegična nastrojenja i maniju re-j Szentacionog manifestiranja bez jačeg e-’*kt(i zbog samog manifestiranja, koje potiti P’ >z vida druge isto tako važne pro-lerne — kult takvog komemoriranja ima i fPenw vanjskoj javnosti u propagandnom Mflledu negativne efekte, protivno od onog 1° telimo postići, jer se javnost zasićuje vkvim našim istupima kojima kad se mnogo AJetiiju ne zna prave svrhe niti opravdanja. °etalom sa sredstvima i moćima koja sto-Pojedinim društvima na raspolaganje, ona čl ! ,ne mopu da u takvim prigodama spreme etit i značajan, solidno pripravljen proli <1'n' hbji bi bio na visini i koji bi sam k tfbi nosio elemente uspjeha, program na se ne dolazi preko volje iz raznih po-t^at‘h obzira, zbog reprezentacije i t. d., već '^Unskih spontanih, emotivnih pobuda. atko znade da više vrijedi za našu propa- jedna solidna priredba (u ovom slu-horn *eomtimoraciia) zbilja solidna u sva- n; Pogledu, nego više manjih sa polovič ^ ’Ji slabim uspjehom. na1' nešto. Istovremeno komemoriranje cJih Posljeralnih žrtava — 12 novembra, u emigraciji, ne samo što će biti. od ja-^'v prema vani nefjo 6e ono značiti i p0iu jaču emigrantsku svijest povezanosti, n^ovjetavanja skupnih interesa, unijeti u 0 redove potrebni amalgam. U Zaključak Saveza o komernoriranju 12 pozdravit će zacijelo sva naša (?- l’a- Savez je svojom odlukom oprav-drusi ,u ovom pogledu svoju funkciju. Na je da svojim radom dadu sadr-U tj' Smisao ovom zaključku, da ga privedu ZoiiiA?h hJa na ta] način kult Gorlano, ba-Šin hih žrtava, smisao Rapalla dodje u no-Novima do jačeg izražaja i pumje r>nacije. — T. R. U nedjelju, dne 23 jula o. g. održana je vanredna Skupština društva »Istra« u Novom Sadu, koja je bila vrlo dobro posjećena. Skupštini su prisustvovali i brojni članovi iz provincije, a kao gosti došli su i pretsjednik zagrebačke »Istre« i potpredsjednik Saveza g. Ivan Stari, te u ime udruženja »Istra-Trst-Gorica« iz Subotice, g. Ante Cehić. Skupštinu je tačno u 10 sati otvorio najstariji član bivše Uprave gosp. Petar Crno-bori, koji u svom lijepom pozdravnom govoru pozdravlja prisutne i zahvaljuje im se na tako lijepom odzivu, što smatra kao znak, da u njima još uvijek živi ona narodna svijest, koja ih je pred 6 godina okupila oko ovog društva. Pozdravlja g. Ivana Starog kao starog nacijonalnog borca iz Istre, a koga skupština sa oduševljenim poklicima dugo aklamira. Pozdravlja g. Antu Cehića iz Subot'ce, te članove iz provincije. Dužnost nam je, veli dalje g. Crnobori, da se sjetimo svih onih naših heroja i mučenika, koji su za onu istu ideju, koja nas spaja, dali svoje živote. Sa poklikom »Slava« Gortanu i Bazovičkim žrtvama, odaje skupština počast istarskim Mučenicima. Sjeća se smrti nedavno umrlog istarskog nacionalnog borca i prvaka pok. prof. Vjekosla-va Spinčića, kome skupština odaje počast jednom nmutom ćutanja i poklikom: Slava Spinčiću! Zatim obrazlaže značaj današnje van-redne Skupštine kao i razloge, koji su doveli do današnje Skupštine. Zadatak Skupštine je da si izabere novu upravu, koja će da povede društvo ka napretku i do novih uspjeha. Pošto je primljen-njegov izvještaj, zahvaljuje se g. Crnobori na povjerenju i sarađnji, koju mu je ukazala stara Uprava za vrijeme trajanja krize, i pošto smatra da je današnjim danom izvršio svoju dužnost, predlaže Skupštini da si izabere drugo lice, koje će pretsjedavati današnjoj Skupštini. Za pretsjednika Skupštine predlaže g. Lazu Ljubotina, što se sa aklamacijom prihvaća. G^ Laza Ljubotina zauzimajući mjesto pretsjedavajućeg, zahvaljuje se na povjerenju i počasti i prije prelaza na dnevni red predlaže izbor dvaju ovje-rovljača zapisnika, gg. Burica Zvonimira i Rosandu Josipa, što skupština prima. Prelazeći na dnevni red, predlaže da se najprije izabere kandidacioni odbor od tri lica. Izabrani su gg. Tihomir Cukon, Jakov Mihaljević i Rudolf Jugovac. Poslije odmora ulazi kandidacioni odbor i g. Mihaljević čita listu nove Uprave. Pretsjeda-vajući stavlja na glasanje ovu listu kand. odbora, i pošto se niko nije javio sa drugim predlogom, već jednoglasno glasao za ovu listu, proglašuje ovu listu izabranom, u koju ulaze: Pretsjednik: g. Opašić Ivan, viši čin. Dunavske finansijske direkcije; potpredsjednik: g. Laza Ljubotina, šef berze rada: tajnik I.: g. Juričić Lujo, činovnik Ljubljanske kreditne banke; tajnik II.: g. Cukon Tihomir, mehaničar kod Ratne Mornarice; blagajnik: g. Pečar Jakov, viši činovnik Direkcije Pošta. Odbor: - g. Kirac Ante, činovnik Direkcije Pošta, g. Ćuk Stanko, stolarski majstor pri Ratnoj Mornarici, g. Grgurina Vjekoslav, ka-zandžija, g. Mihovilović Ivan, car. posrednik. Zamjenici: g. Prašelj Eugen, činovnik kontrole mjera; g. Rosanda Josip, vojni činovnik; g. Rudolf Jugovac, trg. pomoćnik; g. Baučer Antun, elektromehaničar. Nadzorni odbor: g. Šajn Josip, penzioner; g. Mihaljević Jakov,_ brodograditelj; g. Mučić Franjo, mehaničar. . Skupština je sa velikim oduševljenjem pozdravila novu Upravu a g. Ljubotina kao potpredsjednik, u otsustvu g. pretsjednika, zahvaljuje se lijepim govorom na povjerenju, koje je Skupština sa takvim oduševljenjem ukazala novoj Upravi. Poziva sve članove da budu uvijek u pomoći Upravi, koja će nastojati da učini sve što bude u njenoj moći za što bom napredak društva i postignuće cilja, oslo-bodjenje naše braće od tudjinca, Uto ulazi u dvoranu novoizabrani pretsjednik g. Ivan Opašić, koji je i ako bolestan došao na Skupštinu. Dolazak novog pretsjednika pozdravljen je sa oduševljenim poklicima. G. Opašić zahvaljuje se na povjerenju i počasti, te potvrdjuje sve ono što je rekao g. potpredsjednik u ime Uprave. Pošto je još slab, g. Opašić se povlači, a potpredsjednik vodi dalje skupštinu i daje riječ tajniku g. Juričiću, koji se u svoje ime takodjer zahvaljuje na povjerenju, koje mu se već šesti put ukazuje. Odazivajući se tom povjerenju veli g. Juričić, primam na sebe dužnost, koja nije lahka. I ako je teška, ja je prihvaćam, jer mi tu dužnost nalaže moja emigrantska svijest, ljubav premđ zarobljenoj braći, do naše cijelokupne emigracije i sviju Vas. Kad mi to savjest ne bi nalagala, smatrao bih se nedostojnim sinom naše nesretne Istre, koja me je rodila i othranila. Kad se ne bi primio te dužnosti, značilo bi da negiram sve ove velike i bezbrojne žrtve, koje su doprinesene na oltar naše domovine. te da se odričem porijekla i svetog imena neoslobodjene grude. Obraća se članovima apelom, da se ostave ličnih zadjevica, radi kojih bi mogla trpjeti naša stvar. Poziva članove na složan rad i da pomažu upravu u njenom nastojanju. Ne samo ljubav, već i zajednička mržnja do istog neprijatelja treba da nas složi. Radi naše nesloge, naša braća bi još više trpjela, a crne košulje podigle bi glavu. Mi, koji smo ovdje, koji imamo u onom zemaljskom paklu naše roditelje i braću ne smijemo se razdvajati na našu sramotu i propast a na zlu radost naših neprijatelja. Na složan i ustrajan rad, jer samo tako postići ćemo naš konačni cilj: slobodu Julijske Krajine, Iza tajnika je govorio g. Ivan Stari, koji toplim riječima pozdravlja Skupštinu, pozivajući sve na ustrajan rad. Uvijek napred. nikad natrag, rekao je g. Stari. Novosadska Istra mora i nadalje biti ne samo medju prvima, već prva u redovima naših emigrantskih organizacija. Pozdrav g. Starog popraćen je oduševljenim poklicima njemu i zagrebačkoj »Istri«. Govorio je i g. Ante Čehić, koji pozdravlja skupštinu u ime udruženja »Istra-Trst-Gorica« iz Subotice. — Time je bio iscrpljen dnevni red, a pretsjedavajući zahvaljuje se ponovo toplim riječima na povjerenju, stavljajući svima na znanje, da će nova Uprava svim silama raditi za dobrobit i napredak našeg društva. — Ovime je završena današnja Skupština, koja ne samo da je dobro uspjela, već je i dokazala, da su si članovi svijesni zadatka koji ih čeka. Poslije podne prisustvovali su učesnici Skupštine na čelu sa novom Upravom te g. Starim utakmici, koju je priredila športska sekcija S. K. »Istra« u Petrova-radinu. Poslije utakmice priredjena je zakuska, koja je potrajala do poslije H) sati na večer, kada su svi otpratili g. Starog na stanicu. Tako je eto riješena ova kratkotrajna kriza, koja je nastala ne iz nekih ličnih ih drugih pitanja ili pojavom opozicije, već jedino željom za što veću aktivnost u radu te da se članstvo što jače priveže uz društvo. Opozicije nema, jer su svi članovi jednodušni i žele društvu svaki napredak i uspjeh. Izborom nove uprave, u koju su pored dosadašnjih članova ušla i nekoja nova lica, društvo će da produži put, koji je zacrtala bivša Uprava. Tijesnom saradnjom sa svima članovima, dat će nova Uprava društva većeg poleta, a reorganizacijom i podjelom rada opravdati će sve nade, koje se u nju polažu. Sarađjivat će sa svim bratskim organizacijama širom cijele Jugoslavije, te će kao član Saveza Jugoslo-venskih emigrantskih organizacija i u buduće zastupati zajedničku ideju i propagirati kult otetih krajeva i misao na neoslo-bodjenu braću. ŠTAMPA 0 NAŠOJ AKADEMSKOJ OMLADINI u povodu propagandističke ekskurzije »Glas Sumadije«. list, koji se mnogj bavi našim pitanjem, donosi u svom broju od 22 o. m. ovaj simpatično pisani članak: Bio je to za njih jedan od najtežih i najbolnijih dana kada su morali pod tiranijom svirepog neprijatelja da napuste svoju rodnu grudu, ognjišta i roditelje. Kuda i gđie su mogli otići nego u Jugoslaviju, kod svote rod iene braće, da na svom materinjem jeziku nastave prekinute studije. Većina tih mladih studenata, braće Jugo^’ vena. nastanila se u Sloveniji, u LjuMiam (ima ih mnogo i u Zagrebu), gdje im se tako svesrdno i bratski izašlo u susret da bi njihova nostalgija bar jednim dijelom bila ublažena. Jugoslaviju, koja je od uvijek bila njihov najuzvišeniji ideal, zavoljeli su iskreno' ali njihova mlada srca neprestano razdira lulijske Alpi sa snježnim Triglavom, koji kao kakav kolos dominira na oj strani Kad god bi svoje poglede uprli na tu stranu činilo bi im se kao da ^ju jauk > vricak svoie brace, koji potlačeni i ponize-Km"« nikakvih prava, pa čak nasm»» slobodno ni svojim jezikom da govore. Imali smo više prilika u Ljubljani da razgovaramo sa našom braćom studentima — emigrantima i da nam se koza jezi od niihovih priča, koje su i dirljive i pune užasa. Koliko ie samo tih mladih ljudi gle- dalo svojim sopstvenim očima kako pobje-snele fašističke horde muče i ubijaju njihovu braću. Šta su mogli oni da čine, oni jedna šačica nenaoružanih ljudi? Pravda ie bila nemoćna. Gutali su. Njihova dotle svježa lica i oči%pune sjaja, potamnjele su, a iz plemenitih i čovjekoljubivih srca morali su se roditi bol i mržnja. I oni su mdnoga dana, kada je bijesni orkan fašističkih strasti zaprijetio i njihovim glavama. sa bolom n duši napustili svoje domove, natopljene suzama ucviljenih majki nevinom krvlju njihove braće. Ta naša braća, emigranti iz Trsta, Gorice i Istre, ili drugačije kako se nazivaju Primorci, žive u Jugoslaviji 1 iz želje i velike ljubavi prema Jugoslaviji priredjuju. augusta mjeseca, propagandističku ekskurziju kroz našu Kraljevinu. Oni hoće da upoznaju i najšire slojeve naroda sa životom svoje braće, koje neprijatelj nemilosrdno goni samo zato što su Jugosloveni. Sto iugoslovenski misle i govore. šumadinci! ti mladi ljudi čiji su ideali tako uzvišeni, proći će mjeseca augusta i kroz naše krajeve, kroz našu Šumadiju! Dočekajte ih .svuda srdačno i bratski, neka osjete da je ovo njihova domovina, ublažite njihovu bol i pružite lm moralnu potporu za dalnji rad! Dobro nam došli braćo Primorci! Sreten Gemovlć. KOMEMORACIJA VJEKOSLAVA SPINČIĆA V CELJU Protest nad nekulturnim činom italijanskih oblasti v Rihembergu. Celje, 24 jul,. Preteklo nedeljo je priredila celjska »Soča« v mali dvorani Narodnega doma javno komemoracijo za pokojnim Vjckosla-vom Spinčićem. Dvorana ie bila za to priliko primerno okrašena s kraljevo sliko, zastavami, grbi ter lipovim zelenjem. Pod kraljevo sliko je visel na črnem floru grb Istre. Vabilu »Soče« so se odzvala sva narodna društva tako Sokol. Jadranska straža, J.-Č. liga, C. M. D. in druga, nadalje zastopniki civilnih in vojaškili oblasti ter veliko število občinstva, ki je napolnilo dvorano. Točno ob 11 uri otvori predsednik prof. Gorjup proslavo ter pozdravi vse prisotne. ki so se prišli oddolžit spominu velikega pokojnika. Nato je 12 članski moški zbor lepo odpel Brajševo: »Vjekoslavu Spinčiću«. Za svoje izvajanje je žel zbor priznanje. Omeniti moramo, da je bil to prvi nastop pred kratkim ustanovljenega pevskega zbora. Da pa se ie že lahko predstavil širšj javnosti — in z uspehom — je gotovo zasluga požrtvovalnega in pridnega tov. Savelija. ki je pripravil zbor za ta prvi nastop. Sledil je siavostni govor dra Mikuletiča. Govornik nam je orisal najprej na kratko težke razmere, v katerih je živel hrvatski narod v Istri, katero je Škof Do-brila po ^ vsej pravici imenoval »tužna Istra«. Težko je bilo delo. katerega je bilo treba izvršiti. Toda ljudje kot Dobrila, Vi-tezič. Mandič, Laginja in Spinčič niso obupali temveč se pridno lotili dela in tako v vsakem pogledu dvignili obubožani istarski narod. Nato nam je govornik orisal pokojnikovo politično delovanje, iz katerega smo uvideli, da je bil pokojni Spinčič vseskoz neomabljiv borec za narodovo svobodo in pravico. Temu narodu ie ostal zvest do smrti, le žal, da se mu ni izpolnila največia življenska želja, ko bi mogel gledati, kako bo vzšlo tudi istarskemu narodu sonce svobode iznad Učke. Svoj govor je končal: »Umrl je velik patriot. Jugoslovan. Delo. ki ga je dovršil bo ostalo, a nadaljevali ga bodo njegovi mlajši učenci. Vjekoslavu Spinčiću Slava!« Prisotni so stoje zaklicali pokojniku »Slava«. Sledila je deklamacija g. Čebularja: Srečko Kosovel. »Duma« in recitacija g. Hribarja: »Poslednjemu od istarskog trolista« od R. Katalinič-Jere-tova. S tem bi bila proslava končana. Toda tov. predsednik se je spomnil pred kratkim izvršenega nekulturnega škandala italijanskih oblasti, kj so dale razbiti v Rihembergu spominsko ploščo Simona Gregorčiča ter ostanke dale vreči na gnoj. Z ostrimi besedami je ožigosal postopanje oblasti, ki se tako rade ponašajo s svojo propadlo 2000-letno kulturo. V ta namen je g. Gaberšček recitiral S. Gregorčičevo »Soči«. Podal jo je tako temperamentno in s takim občutkom, da se marsikatero oko orosilo. Na koncu so vsi prisotni stoje zapeli »Hej Slovani«, ter se mirno razšli. —o. KOMEMORACIJA POŽARA TRŠĆANSKOG NARODNOG DOMA U BIOGRADU NA MORU. U četvrtak 13 jula t. g-, na dan obljetnice zapaljenja tršćanskog Narodnog doma »Balkan«, održan je u Biogradu ko-memorativni sastanak. Sastanak je održan u 9 sati na večer u društvenim prostorijama. O predmetu, a u vezi s istim uopće o prilikama naše braće u Julijskoj Krajini, predavao je učitelj-Istranin brat Ivo Mihovilović. koji je, _ kao sin zarobljene Istre, prikazao prisutnima stanje našeg naroda pod Italijom. Predavanje je na prisutnu braću očito djelovalo a predavač je često bio prekidan ogorčenim protestnim poklicima na adresu tirana. Predavanje je zavr-šeno poklicima Jugoslovenskoj Istri. Jugoslaviji, Nj. Vel. Kralju 1 Vladalačkom Domu. U svrhu da se upozna ovdašnje pučanstvo sa rak ranom na našem narodnom tijelu, priredjivači imaju u vidu još nekoliko predavanja o prilikama naših sunarodnjaka pod Italijom. DRUŠTVO „TABOR” V LJUBLJANI PREDAVANJE DRUŠTVA »TABOR« V LJUBLJANI V četrtek, dne 20 t. m. je na društvepem sestanku predaval tov. M. Škrap o »Loi>-donskj konferenci«. Na istem sestanku ie bil prj društvenih zadevah sprejet soglasen sklep, da se dru-štvo udeleži prireditev u Črnomlju in Škofji Loki. ter bo na obeh prireditvah aktivno sodelovalo z dramskim, mandolinističnim in pevskim odsekom. Omenjeni odseki stalno študirajo program. ki ga bodo izvajali na teh prireditvah ter z veseljem ugotavljamo, da se članice in Člani z resno vnemo pripravljajo na ta dva nastopa, kjes se bo ponovno afirmirala trdna volja emigracije, da čimprej premaga vse ovire in doseže končni čili. , HIMEN. Ljubljana. 19. julija 1933. (A g is). Dne 16. t. m. se 3e poročil v Ljubljani rojak dr. Joža Wilfan, odvetniški pripravnik, (sin našega poslanca dra Wilfana) z gdč. Marijo Bukovčevo, slušateljico filozofije. Obilo sreče' Nassa halturnss hrnniha MLADINSKA KNJIŽEVNOST IN PRIMORSKI KULTURNI DELAVC Mladinska matica v Ljubljani, katero so pred šestimi leti organizirali predvsem primorski učitelji, ki so bili izgnani iz Italije, ie tudi letos izdala A knjige, ki so pred kratkim izšle, in sicer: 1) »Kresnice«, zbornik člankov o Jugoslaviji, predvsem o Sloveniji. Govorijo zelo mnogo o našem zasužnjenem Primorju in prinašajo poleg slike Narodnega doma v plamenih tudi več drugih pokrajinskih slik naše primorske obali. 2) »Lovci na mikrobe«, spisala Marija Kmetova, ie knjižica realne vseb1-ne, kjer pisateljica podaja mladini v poljudni obliki in skoraj v beletrističnem slogu življenjepise in delo najznamenitejših raziskovalcev bacilov za človeško zdravje. 3) »Slikanica za vesele in žalostne čase«, spisala Anica Černejeva, ilustriral Edo Deržaj v krasnem štiribarv-nem tisku. Knjižica ie vrsta v dovršenih pesmicah in v dovršenih ilustracijah zloženih veselih simboličnih zgodbic iz živalskega in rastlinskega sveta. 4) »B r k o n j a C e 1 j u s t n i k«, spisal Bogomir Magaina. ilustriral Božidar Jakac, je pravliica. podana v besedilu in slikj na poseben nov pravljični način. Snov nas spominja na kraško pokrajino z vsemi podzemaljskimi krasotami in čari, ki so prišli do izraza ne samo v pravljici, ampak tudi v sijajnih ilustracijah Božidarja Jakca, ki je slike zelo harmonično spojil z besedilom. Vse štiri knjige so bile med otroci sprejete z velikim veseljem in tudi odmev v dosedanji kritiki ie zelo ugoden. V šestih letih obstoja, se je Mladinska matica, ki jo lahko štejemo med naše, že po ustanoviteljih in po sotrudnikih, saj ie med najboljšimi mnogo Primorcev, povzpela nad vse ostale slovenske mladinske knjižnice. Med sedmimi slov. mladinskim listi, ki izhajajo v nakladi od 1.000 do 4.000 izvodih, je zavzel prvo mesto »Naš rod«, ki ga izdaja Mladinska matica kot mesečno glasilo. Ta list je nekako nadaljevanje »Novega roda« v Trstu, ki se je tiskal v 10.000 izvodih in je bil takrat najboljši mladinski list na Slovenskem. Mladinska matica je bila ustanovljena z namenom, da 1) izboljša slovensko mladinsko knjigo, 2) poceni slov. knjigo. 3) je razširi do poslednje koče. Vse to se ji je v veliki meri tudi posrečilo. Saj je med oetimi slov. mladinskimi knjižnicami izdala največ knjig, in sicer 27. Od teh 23 rednih, v nakladi od 22 do 30.000 izvodov m 4 tz redne publikacije v 3.000 izvodih. »Naš rod« je izšel v štirih letnikih in se tiska v 20.000 do 40.000 izvodih. Skupna naklada publikacij Mladinske matice presega 600.000 izvodov, kar jasno kaže veliko prosvetno delo. ki ga vrši Mladinska matica med slov. naraščajem Polec tega se skoro vse njene knjige bogato ilustrirane po prizna nih delavcih na tem polju. Razen dveh. sta prevedene iz tuje miad. literature, so vse originalne in tako prirejene, da vsak do rad segue po njih. »Naš rod« ima pri vsakem letniku nad 50 sotrudnikov. med jtaterimi so sami priznani pesniki in pisatelji in okoli 20 ilu stratorjev. O »Našem rodu« kot tudi o drugih pu blikaciiah Mladinske matice imamo vse polno laskavih priznani in dobrih kritik, ki pravijo, da je dobila mladinska književnost v Mladinski matici dobrega podpornika in pospeševalca: da je Mladinska matica ona, ki nam bo ustvarila sodobno slov. mladinsko slovstvo: da ima neizmeran vpliv na vzgojo mladine in da vrši svoje vzgojno delo prav in smotreno. Odobrava se njen program, smer urejevanja in način organizacije in povdarja se važnost njene kulturne in vzgojne naloge. Opremo »Našega roda« je v »Učiteljskem listu« lepo ocenil priznani kipar Fr. Gorše (Meštrovičev učenec). ki pravi, da nam nudi pestro sliko bogato ilustrirane revije, ki se odlikuje po svoji vsebini in obliki v že umetniški dovršenosti, Noben drug mladinski list se ne more s tem ponašati. Ni čudi. saj so zastopana imena naših najbolj znanih umetni kov. — Znana slov. pesnica Utva pa pravi: Da je »Naš rod« naš najboljši mladinski list, bi bilo odveč povdarjati. Gotovo je. da nadkriliuje ne le druge domače mia dinske liste, nego tudi tujerodno mladinsko literaturo. Mladinska matica pa vrši še eno važno nalogo: postala je nekako regulatorjem na mladinskem knjižnem trgu in ji gre tudi v tem pogledu velika zasluga. Saj dobijo otroci ves letnik »Našega roda« in 4 knjige Mladinske matice (redne publikacije) za Din 22.50. ki iih lahko plačujejo v 9 obro kih po Din 2.50. Potrebno bi bilo, da bi se publikacije Mladinske matice razširile tudi med našimi izven mej Jugoslavije, med Koroškimi Slovenci, med emigranti — zlasti med našimi — v Ameriki in drugod. (A g i s) NAŠI IN NARODNA GALERIJA V LJUBLJANI Ob priliki otvoritve Narodne galerije v Ljubljani priobčuje julijska številka »Dom in Sveta« nekoliko vpogledov in nekaj značilnejših primerov iz njenih zbirk. Med njimi je reprodukcija velike slike največjega slovenskega klasicista XIX. stoleča Franceta Kavčiča iz Idrije, učinkovita kompozicija: Fokion in žena. Slika je bila doslej v dunajski umetniški galeriji, ki je priznala avtorju slovenstvo in jo pred kratkim posodila našemu hramu umetnosti. Med razstavljenimi deli. med katerimi so zastopani tudi Primorci (Veno Pilon, Saša Šantel, F. Pavlovec, Niko Pirnat, Sirk in »napol naš« Fr. Gorše) se zelo odlikuje losip Tominc, izvrstan portretist preteklega stoletja. Večina njegovih izrazitih, skoraj naturalistično natančno izdelanih portretov je porazgubljenih v Trstu, v zasebni iasti. V Trstu, kjer je užival velik sloves, so priredili pred kratkim razstavo njegovih del. V Narodni galeriji je zastopan z nekaterimi boljšimi slikami, izmed katerih je priobčil »Dom in Svet« portret tržaške družine, zanimiv ne samo z umetniške strani, ker združuje realistično detaj liranje predmeta z romantično barvanim ozadjem, marveč tudi radi točnega podajanja takratne noše. (A g i s) NAŠI V LJUBLJANSKIH REVIJAH V 6. številki »Dom in Sveta« je priobčil Ivan Pregélj konac novele »Idila v Sopo-tih«. — V 7. števili »Sodobnosti« je izšla črtica Bogomila Faturja »Sreča gospodične Vere«. »Ženski svet« prinaša v 7—8. letošnji številki pod naslovom: Žena v sodobni slovenski literaturi daljšo oceno o znanem primorskem pisateliu Francetu Bevku in njegovi knjigi »Muke gospe Vere«. Magajna Bogomir ie pa v isti številki »Ženskega sveta« zastopan s črtico »Elza« v kateri ie lepo naslikal borbo za kruh, ki ie več-kart usodna za naša dekleta. Dalje prinaša fotografijo Fr- Goršetovega kipa Belokranjca. Po daljšem času se je oglasila Dora Grudnova s pesmico »Pod kostanji« in Lea Faturjeva je pod naslovom »Mislite tudi na te!« pozvala javnost, naj se zgane in nekaj ukrene za brezposelna dekleta. Prinaša tudi druee krajše in daljše stvari in študije, kritike in ocene, razna poročila o svetovnem ženskem vprašanju in dve prilogi: Naš dom in modno prilogo. Pred kratkim je izšel almanali »Krog«, v katerem le zastupanih tudi nekaj naših kulturnih delavcev in o katerem bomo pri-liodniič poročali obširneje. (A g i s) NOVA KNJIGA DAMIRA FEIGELA Znani goriškj pripovednik Damir Fcigel je pravkar izdaj v založbi «.Goriške Matice« povest »Čarovnik brez dovoljenja«. MAZZINI I SLAVENI U pariškom tjedniku »Rossija i slavjan-stvo« priopćuje ruski profesor V. Prokofjev zanimlji” članak o idejnim vodjama talijanske i madžarske politike prije sto gedina, Mazziniju i grofu Istvanu Széc'.ie-nyiju, koii -su se svakom zgodom toplo zauzimali za sporazum sa slavenskim narodima. Navodimo iz članka ruskog profesora neke podatke o Mazziniju. U svom spisu »Missione italiana- rekao je Mazzini, u čemu vidi poslanstvo talijanskog naroda u Evropi: rad oko stvaranja federacije na-cionaino-demokratskih evropskili država. A Slavenima je napisao ovo značajno priznanje: »Značenje slavenskog preporoda je neosporno;- njihov preporod izmijeniti će politički zemljovid Evrope« (Lettere Slave 1857). Mazzini je naročito cijenio Poljake i južne Slavene. Pisao je. da je »heroizam Poljaka jedinstven u Evropi«, a i »medju južnim Slavenima, kojih skoro i ne poznajemo. lako ćemo naći. ako proučimo njilio-vu povijest za posljednjih 60 godina bezbroj primjera heroizma. koji je ravan poljskomu«. Zanosnim načinom veliča Mazzini grobove, u borbi očeličenib značaja južnih Slavena, sjećajući se slavne prošlosti Sr- ba, turskoga jarma i Karadjordjeve borbe za oslobodjenje. Glavftu karakterističnu crtu Jugoslavena vidi Mazzini u njihovoj narodnoj svijesti i kliče oduševljeno: »Gledajte, kakova ie ta rasa, o čijem sad gibanju čujemo i koja svakom godinom sve više i više stremi za ostvarenjem zajedničke. jedinstvene slavenske domovine«. Mazzini je svom narodu propovijedao, da se mora zajedno sa svim susjednim potlačenim narodima boriti protiv Austrije i Turske, tih tlačitelja tudiih narodnosti, i ove simpatije za južne Slavene zbližile su šezdesetih godina vodju mlade Italije i sa srpskim političkim radnicima. Organizacija srpske nacionalne omladine (»Omladina«) ustanovljena je g. 1866 po uzoru Mazzinijeve »Mlade Italije«, a jedan od njenih osnivača, Vladimir Jovanovič, bio ie u stalnoj prepisci s Mazzinijem. Mazzinijeva »Slavenska pisma« štampali su Talijani za vrijeme prošlog svjetskog rata, jamačno i ne sluteči, da dolazi zora narodu, čije ujedinjenje, preporod i slobodnu državu prorekao je već prije osamdeset godina jedan od njihovilt naj-čišćih pretstavnika — Mazzini. GLASOVI STAMPE Zagrebačke »Novosti« od 28. o. mj. donose ovaj članak: JADRANSKI PAKT jedna je krilatica, ubačena u svijet u poslednje vrijeme, kraj mnogih drugih, kao balkanski pakt, pa balkanski Locamo itd-, što se sve širi u nadovezan.iu politike, koja je došla kao posljedica i daljnji razvitak istočnoga pakta. Naročito se u pogledu Jadranskog pakta ubacuju već razni detalji, i to u vezi Opet sa politikom koju vodi Italija ili ju dalje namjerava voditi na Balkanu i u srednjoj Evropi. Tko lansira sve te paktove i razne detalje, nije toliko važno kao što je važan duh, koji provejava te vijesti i tumačenja politike ove ili one vlasti vis-a-vis Male antante i novih činjenica, koje su stvorene donošenjem istočnoga pakta. Nekoji francuski listovi pretjeravali su neke stvari već ranije u pogledu Austrije i Dollfussa i stvar je prikazana tako, kao da zbilja sudbina svijeta ovisi o dobrom pogledu i blagonaklonosti austrijskog kancelara (veliko ime za malu državu). Nije onda čudo, da se Beč učinilo središtem Centralne Evrope, iako su se razvile činjenice, koje su u Srednjoj Evropi stvorile drugo stanje, čijoj se stvarnosti uzalud otimlju i Austrija i Madžarska i koje uzalud podcjenjuju oni, koji uveiičavaju austrijski položaj. Svedeno sve na pravu mjeru pokazuje, da Austrija može uspješno da povede borbu za svoju nezavisnost poštivanjem činjenica, onih koje su stvorile, onih koje je stvorila Mala antanta, a uslijed čijeg igno-risanja je Austrija zapala u stanje iz kog traži pomoć Evrope. Posljednjih dana opet drugi francuski list prikazujući opasnost njemačkog Dranga nach Osten nekako kao da poziva Italiju, da ona sebe stavi na mjesto njemačkog prodiranja. Izgleda da je u želji za đokumentovaniem novih političkih pravaca i potreba zaboravljena mjera. Ne vidi se, da se sve, pa i sporazumi ima dešavati uvažavanjem mediusobnih veza i realnih interesa pojedinih zemalja i s najvećim poštivanjem političkih odnosa i osjetljivosti. Jer nema mjesta ničijem »Drangu« ne pobija se jedan, da se dade mjesta drugome. Ne može se na evropske zemlje i narode primijeniti kolonijalni sistem, kome su padali žrtvom narodi drugih kontinenata i te kako ogorčeni pobornici svoje slobode. Nema u Evropi bczuslovna zona interesa, nego moše da bude samo sporazuma u ravnopravnom i slobodnom zajedničkom razvitku evropskih naroda. Što vrijedi za centralnu Evropu to vrijedi i za Balkan. Pristupi li se rješavanju evropskih pitanja takovim mentalitetom, jasno je, da ne može doći do smirenja. Takav mentalitet izazivlje bune-nje, razdor, zadjevice, rat. Nešto slična, ako još ne gorega, dogodilo se ovih dana pariškom »Petit Pari-sienu«, kad je izvještavao o garancijama, koje je Mussolini dao g. Paul Boncouru. Prema informacijama toga lista Italija je dala obećanja, da se odriče teritorijalnih pretenzija prema Jugoslaviji, odnosno izjavila je svoj de-sinteressement u pogledu teritorijalnili osva-ianja na našem Jadranu. Da razmotrimo, što ta informacija kazuje. Prvo kazuje to, da je Italija imala zaista teritorijalne pretenzije prema nama, da se je bavila osvajalačkim težnjama j da je htjela još više naših krajeva, nego što ih ima. Drugo znači: U teškoj međjunarodnoj atmosferi i krizi uspjelo je ipak — tako se to valjda i prikazuje — prijateljima mira, da Italiju nagovore, neka se velikodušno odrekne tih pretenzija, pa će dobiti za to druge garancije, druge koristi i druga uvažavanja nego ii dosada. Ovo prikazivanje Petit Parisiena« u velikodušnom desinte-ressementu prema Jugoslaviji uključuje u sebi neko uvjerenje, kao da s u p r e t e n-ije Italije opravdane i legitimne, pa da ju se odvrati od tih pretenzija, treba joj dati odštetu ili veliko priznanje njenoj »velikodušnosti«, »uvi-djavhosti« i prijateljici mira. A niti je ono legitimno što se prema Jugoslaviji učinilo, niti može da bude govora o kakovom desinteressementu« uz pravo odštete sa strane apeninskoga susjeda. Slovenska Istra, krajevi Gorice i Gradiške, jugosio-venska ostrva na Jadranu, koja su pripala našem susjedu ne mogu opravdati svojim nacionalnim obilježjem ničiji legitimitet, te spadaju jednako u onakve pretenzije, u kakve su spadali i oni krajevi, koji su se spominjali prigodom sastanka gg. MacDo-nalda i Mussolinija. Ako tko može biti po-vredjen i ako je tko povredjen, u svom le-gimitetu, to je jedino naš narod i naša država, koja pretstavlja organizovanu volju našega naroda. Vrlo je dakle nezgodno, ako se ističe nečija zasluga zbog napuštanja povrede tudjeg legitimiteta, i naglašava kao mjerilo političkog stišavanja i uravnotežavanja nečiji desinteressement prema povredi. Ovakva politika vodila se u feudalnoj Evropi, vodila se u srednjem vijeku i pred svjetski rat, kad su se medju onima, koji su prisvajali sebi prava na tudji legitimitet, davale koncesije, dijelile zone interesa i narodi. Ako se već radi o kakvom desinteressementu, naročito teritorijalnom, to smo jedino mi, naša država, koja može da govori o desinteressementu, jer je samo i jedino naš narod žrtvovao krv svoje krvi, da može iskupiti mir na Jadranu, žrtvovao ono, na što je po toj krvi imao pravo posjeda. Pa kad se danas govori o teritorijalnom desinteressementu Italije prema našoj državi, kako to čini! »Petit Parisien«, znači to u najmanju ruku nepoznavanje pravog stanja stvari i, recimo, u dobroj vjeri, slabljenje položaja Jugoslavije, koja bj prema pisanju »Petit Parisiena« morala biti sretna, što je g. Suvich tako velikodušan. Pretjeranost u argumentovanju i zaboravljanje na mjeru, koja je u prosudjivanju medjunarodnih odnosa osobito potrebna, nisu kadri da unaprede ono, što se želi ovakvim postupcima postići. Obazrivost na tudje osjećaje i prava za uspjeh u medju-narodnoj politici, prvi je preduslov. NEKI NAŠI SURADNICI šalju nam rukopise, koji su često tak« napisani, da je gotovo nemoguća njihova redakcija. Vijesti iz Julijske Krajine primamo u svakoj formi, ali kad neko pi^® društvene vijesti ili čak članak, onda bi bilo poželjno, da to bude napisano čitljivo* uredno i praktično. Oni koji pišu mašinom, neka izmedju jednog retka i drugog ostavljaju dva mašinska razmaka, da bi se u rukopisu mogle provoditi potrebne korekture i da bi slagari mogli lakše da čitaju-Osim toga treba paziti, da su mašinska slova čista, naročito kod slovenskih rukopisa, u kojima slagari, nenavikli slovenskom jeziku, lako mijenjaju slovo o za 3 ili e. To često zadaje mnogo nepotrebn® brige. A i kod tekstova rukom pisanim koji se spremaju za štampu treba pazig da svako slovo bude jasno. ZAHVALA Andrija Škalamera i Katarina njegova žena iz Moščeničke Drage u Istri roditeli1 pokojnog cand. učit. Stjepana Škalamera koji je nedavno preminuo u Polzeli, Dravska banovina, ne nalaze riječi, da od sveg srca toplo zahvale: g. direktoru učiteljske škole u Petrinji, gdje je pokojnik študira® i toliko bio pažen, upravitelju osnovn® škole u Polzeli, Dravska banovina, koja i® odredio sve potrebito za sprovod i s školskom djecom otpratio pokojnika na vječni počinak, ukrasio grob vijencem j održao govor te gospodji Radi Cimperman, g°" stioničarki u Polzeli, gdje je pokojnik pro: boravio zadnje dane i koja ga je majčinsk' njegovala i tješila do zadnjeg časa njegova života. PROMOCIJA. Ljubljana, dne 22. julija 193J-(A g i s). — Na ljubljanski univerzi je promovira! za doktorja filozofije A. Ocvirk’ znani pisatelj in naš rojak, z dizertacijo 0 Levstikovem dultovriem obrazu, ki bo v kratkem izšla v Levstikovem zborniku-Čestitamo! _ V FOND „ISTRE*9 ^Am m _ Sa EwlóiiÀNgKifItanpuI _____________ Ova rubrika nastavlja se < ove godin* pod devizom; »Do bi »Istra* izlazila svakog tjedno r*" dovilo u normalnom formatu,* Biljeiimo ova nova darovatelja: Matejin Mauricij — Sušak Lazar Tone — Sv. Martin Trebie Anton — Šmarje . Ponti Benedikt — Ljubljana Klavora Hinko — Ljubljana N. N. — Celje . . . . Rado Humar — Jesenice Oplanié Baio — Karlovac U prošlom broju objavljeno imena plemenu »litra« Irlazi ivakog tjedna u petak. — Uredni itvo I uprava ealeze ie u Zagrsbu, Masarvkova ulir« 2« godine 25 dinara; za Inozemstvo dvostruko: za Ameriku 2 dolara na goJ-‘— Mibcvilpvić. Jnkićrva ul, 36. — Za uredništvo od govara: Dr. Fran Brnčić, Ukupno din godinu.g- OKl.iT.e r0.V6au “'J," Po"cl"nW. - vla.nl^ITd.vSč-"StONZOBOI /"iItAa ^ 60 *"<•«; ™ # lć, advokat, Samostanska 6 — Tisak- Statainin» si. ° a*J.» ^S71*** Masarykova ul. 28/11. — Urednik: 1* vara Budo» Polanovid, Zagreb, iìica SrSj 131. Ju*oslovonsko sla“P° “■ d-, Zaerob, Masarykova 28a. - Za tUkw» ®d«°