Misli o narodnom jedinstvu.* Poznato ie, da medu Srbima. Hrvatima i Slovencima ima liudi koii kažu da smo iedan troimeni narod. kan i onih koii vele da smo tri naroda. To sa dva suprotna uverema. na u koliko sn iskrena treba ih i poštovati a u svakom slučaiu « niima i računati. Pitanje ie samo. u koliko sp neko uverenip slažp sa istinom odnosno na čemu sp nsniva. otkada nno datira i na koii se način širilo ili nodržavalo. Niiko ne če poreči- da ie čovek do~ slc ii svakoi dobi svos^a razvoia mnoarošta verovao i veruie što ie dokazano kao neistinito i da put razvo'a vodi čoveka i7. tame u svetlo. Ne smemo se stoea obazirati ni desno ni levo niti prisluškivati što o tom pitamu netko iziavliuie bez dokaza pa ma bio 011 i neka kniiževna ili nolitička vcličina ier dati važnost bilo kakvim anriiorističkim iziavama. znači dozvoliti da one nesvestno predu u naše vlastito »uverenje«. Svatko od nas treba da idp sam na delo. da to oitanie nrouči i da se čuva sueestiia ma sa koie strane dolazile. Ta noznato ie da nekima niip stalo ni inalo do istine ni do narodne koristi i nieeove budučnosti. več im ie fflavno lična i nartii^Va korist i vlast. Ako hočeino to nitanip bez mredrasuda da razmatramo onda moramo eovoriti o elavnom i nresudnom obeležiu iednoea naroda: o nieeovu ieziku. U hrvatskom ili bosanskom selu na pr. eovori narod do u tančine iedno narečip daklp isti iezrk Pa inak iedni se nazivlin Srbi. druei Hrvati a treči su se do nedavna zvali Turci. i ako turski ne znaiu i po starom »uvereniu« oni su i sada dva iii doiučerašnia tri naroda. To neutemelieno i štetno razdvaianie podržavali su domači i tudi vlastodršci a povod za *n nalazili noradi neukosti konseivativiiosti i lakovernosti širokih narodnih sloieva Ako ie još u skorašnioi prošlosti cenanie naroda tako siaino uspevalo 11 selima iedne nokraiine ?de ie suspri susedn tako reči od dana na dan moeao * Želimo. da se o tem razvije stvarna debata. ki ho \e razčistila poimp in koristila razbistritvi noimov. o katerih. kakor videti. velik del učtelistva dosedai še ni pioblie. razmišljal. Hedati u dušu. ioš ip lakše mosrao uspeti ii celokunnom iusroslovenskom narodu. koii ip stotinam« eodina bio nolitički (fi zički) i duhovno ne samo rastroien več i raščetvoren na tolikp države i vlade. Niie -dakle čudo što sp u takvim prilikama stvorilo mišlienie da stno tri nosebna naroda i što ie svakome od nas bilo sveto samo ono narodno ime, u»koiem smo ii7eoieni i u koipm ie svatko video i vidi i svoiu ličnit i narodnu istoriiu. To ie ime sav svoi vek učin liubiti liubi ?a i sada kao štn voli i svoi narod kao nosioca to imena. na ie nemoguče da sp ea odrekne. Tako ie isto nemo'.ruče da se orircče svoy ie/ika tp svo.ic svetinje. ili da čak mrzi svoie slavne linde. koii su mu pa stvorili i očuvali. Zato i eovor n nekmn izdaistvu np mnže biti osnovan! No danas su evo^denp i nenroboine mede, koie su nas Srbe Hrvate i SIovence toliko vekova rastavliale iačom silom nborene i ini sp nalazimo brat uz brata n vlastitoi narod-noi državi. Životne nrilike sile nas dn se unoznamo. i zato onome tko niip uveren da sva tri naša naroda za-nravo tvorp ipdan narod ili tko se ii tomp. koleba ne preostaie drueo neeo da dru?a dva narodna dela unozna. da rita niihovu kniiževnost. unoznaie narodno ob;?;"'e i vidi liud^ i kraieve. Tko tako učini. nesumliivo ie da če zavoleti iednakom liubavi sva tri naša naroda i niihova imena a odatle do zaiedničkof ^ašep" naroda i imena iin^oslovenskop- niip tiiti korak Naravno. u to upoznavan.ie valia utrošiti i nekoliko truda naučiti možda nekoliko stotina nepoznatih reči i svladati ipo koiu noteškoču. ipr n»m ie iezik malo različit kao posledica st.oletnoy razvoia u tri na.še zasebnp kniiževnosti. Ali tai razvoi vršičc se odsada svakako n smeru siedimavania. i kan nrva etana slediče možda iziednačenip nravopisa terminoloEfiip a mnžda i nrihvat iednoy pisma a to če biti od ocrom.ne koristi za čitav narod. Uopšte što bude više liubavi u nas svakoea nanrama drueoi narodnoi dvoiici to če se lakše vršiti oostepeno zbližavanie naših kniiževnih iezika dok s.e to ne svr.ši. A time če biti naše nar-odno uiedinienie i formalno dovršeno. Tko u to ne veruie. neka se seti srpskohrvatsko^ iezika kakav ip bilo pred Vnkoin i neka fa poredi sn dana-šniim^ Vukovim Pa mu možda ne če biti teško nomisliti kako bi bilo da i slovenski kniiževni iezik tekom vremena izsrubi nekp sfariie oblike kao što ip na pr. dvoiina (koia ip u nas ?otovo sasvim iščezla) pa da tako izade u susret srbohrvatskom kniiževnom ieziku. N:o svaki način DOtrebnr. ip da se baš i.oiteHstvrv što više 7»nima za tn Ditatiie oa Ho p* orouči i steč^ n niemu svoi snri rfa hude na šasnom Jer niie nikako u rprfu d-> se teroi noieva taktika i da