original scientific paper UDC 811.163.42'373.21(497.5 Istra) received: 2005-05-15 TOPONIMIJA BOLJUNŠTINE U RUKOPISNOM RJEČNIKU BOLJUNSKIH GOVORA Sandra TAMARO Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Puli, HR-52100 Pula, M. Ronjgova 1 e-mail: stamaro@ffpu.hr IZVLEČEK V prispevku smo analizirali toponomastični material iz neobjavljenega Slovarja boljunskih idiomov avtorja Ivana Francetica, ki je nastal v petdesetih letih prejšnjega stoletja. Poskušali bomo predstaviti izvor osemdesetih toponimov iz okolice Boljuna v Istri ter za vsakega določiti njegovo osnovo in oblikoslovne pripone. Kot je znano, je vsak toponim ob nastanku semantično transparenten oz. motiviran: če gre za pašnike, doline, polja ali gozdove, ponavadi izraža pripadnost določenemu lastniku ali lastniški družini, lahko pa je navdih za njegov nastanek določena geomorfološka konfiguracija terena, kot tudi ime živali, rastline itd. Imena naselij pogosto označujejo izvor ljudstva, ki naseljujejo ta območja, ali pa preprosto izhajajo iz priimka družine, ki tam prebiva. Ključne besede: toponomastika, Boljun, Slovar boljunskih idiomov LA TOPONOMASTICA DI BOGLIUNO NEL DIZIONARIO DELLE PARLATE DI BOGLIUNO SINTESI Nel lavoro viene analizzato il materiale toponomastico tratto dall'inedito Dizionario delle parlate di Bogliuno di Ivan Francetic, scritto negli anni Cinquanta del XX. secolo. Si cerchera di far luce sui nomi di ottanta toponimi della localita di Bogliuno d'Istria individuandone la motivazione e i formanti (suffissi). E noto che ogni toponimo al suo formarsi e semanticamente trasparente, cioe motivato: se si tratta di pascoli, valli, campi o boschi indica prevalentemente l'appartenenza ad un proprietario, una famiglia, oppure prende spunto dalla configurazione geomorfologica del terreno, nonché da nomi di animali, di piante, ecc. I nomi dei paesi indicano spesso la provenienza della gente che li abita, oppure semplicemente il cognome della famiglia risiedente. Parole chiave: toponomastica, Bogliuno, Dizionario delle parlate di Bogliuno Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 UVOD Toponimi su dragocjeni jezični spomenici jer sadrže vrijedne informacije o jezičnoj i kulturnoj baštini nekog kraja, njegove prošlosti i svjetonazora ljudi koji su taj kraj nastanili i svojim jezikom, bolje rečeno govorom, dali ime selima, dolinama, pašnjacima, brdima, rijeka-ma, ili pak preobličili več postoječa imena i tako ovje-kovječili tragove jezičnih kontakata i jezičnih prepli-tanja, koji su odraz povijesnih i društvenih okolnosti. Svaki je toponomastički materijal iznimno vrijedan, ne samo znanstvenom oku, več i večini znatiželjnih čita-telja, koji pronalaze u toponimima, naročito mikrotopo-nimima, sličnosti s njima več poznatim imenima mjesta, brda, jama, livada i zaključuju da iza toponomastičkog imena zapravo stoji jedno univerzalno svojstvo tipično ljudima da stanovito mjesto imenuju po njegovoj naj-očitijoj karakteristici, odnosno po specifičnosti terena, kako bi se ovaj mogao istaknuti i razlikovati od ostalih. Tako čemo npr. u Istri ali i drugdje imati mnogo sje-nokoša kojima je ime Jarišce, mnogo livada kojima je ime Guvno, mnogo Gradtna, DrDžica itd. U radu donosimo prikaz boljunske toponimije (ojkonimije i mikrotoponimije), koju smo ekscerptirali iz neobjavljenoga Rječnika boljunskih govora.1 Boljunski govori2 su mjesni govori Boljunštine (Boljunšcine), koja pod svojim administrativnim okriljem zahvača sljedeču grupu manjih zaselaka u sjevernoj Istri: Boljun, Brnac (ili Brnci), Brus, Buretiči, Fabiči, Francetiči, Frlaniči, Katun, Kirčija, Knezi (ili Knjezi), Komarija, Križmanija, Kure-loviči, Mandiči, Martiči, Novljani, Opatija, Pikuliči, Polje, Rakanati, Ravno Brdo, Rogoviči, Romanija, Ser-goviči, Sestani, Supljini, Serebija, Tonšiči, Troštija.3 Boljun se nalazi podno Učke i u prošlosti je njegova opčina obuhvačala cijelu Boljunštinu i sva susjedna sela koja ju okružuju a to su: Borut, Brest, Gradinje, Letaj, Paz, Belaj, Sušnjevica i Vranja, buduči da je bio jak društveni, ekonomski i administrativni centar. U ovome če članku biti predstavljena imena sela, pašnjaka, šuma, livada, njiva, oranica, sjenokoša, draga i jama na području Boljunštine i okolice. Cilj je rada prikazati vrijednu, dosad još neobjavljenu, topono-mastičku gradu, i raščlaniti, u onoj mjeri koliko nam je moguče, osnovu: motiviranost toponima i najtipičnije sufikse kojima su tvoreni. O MOTIVIRANOSTI ISTARSKIH TOPONIMA (OJKONIMA I MIKROTOPONIMA) "Toponimi pripadaju razgovornom jeziku, nastaju pučkim, prirodnim putem u nuždi orijentacije u prostoru na odredenom području. Prenose se po čuvenju, rekli bismo, fonološki" (Simunovič, 1976b, 48). Oni su u trenutku nastajanja značenjski i tvorbeno razumljiivi jer u svom imenu odgovaraju na pitanja: što (ili tko), kakav, gdje, ili pak čiji. Imena naselja tj. ojkonimi mogu nastati od geografskih apelativa, od fitonima, od objekta na terenu, od imena životinja i ljudi, mogu biti motivirani vodom, ljudskom djelatnošču ali i metaforama. Hrvatski ojkonimi u Istri, s obzirom na strukturalne tipove (Simunovič, 1979), mogu se svrstati u ojkonime koji izravno i ne-izravno imenuju zemljopisni objekt i one koji imenuju ljude na odredenom objektu, pa stoga razlikujemo topo-grafsku i antroponimijsku motiviranost osnove imena. Buduči da se na istarskom poluotoku isprepliču sla-venski i romanski idiomi, u istarskoj toponimiji uočavaju se jezični slojevi koji su odraz prožimanja i suživota romanske i slavenske kulture i naroda. Najstariji sloj predstavljaju supstratna predromanska imena koja se odnose na najstarija i največa istarska naselja. Drugi sloj sačinjavaju imena romanskog predmletačkog podrijetla: to su gentilicijska, predijalna imena naselja na -an, -ana, koja su najviše rasprostranjena oko pulskog i porečkog agera. Slijedi starohrvatski sloj čiji su toponimi motivirani morfologijom terena, biljnim i životinjskim svijetom pa se takva imena nazivaju još u stručnoj literaturi nomina topographica (Simunovič, 1991, 377), buduči da su motivirana svojstvima tla. Noviji hrvatski sloj istarskih topo-nima motiviran je vlasnošču i antroponimijskog je podrijetla (patronimska imena, etnonimi, porodično zadružna imena, prezimena, nadimci novih doseljenika) pa se takvi toponimi nazivaju nomina antroponymica. Najmla-da toponomastička grada tvorena je od apelativa za zanimanja, tzv. uslužnih imena (Simunovič, 1991, 378). Mikrotoponimija je uglavnom motivirana zemljopis-nim nazivljem i to je najlakši i najslobodniji put topo-nomizacije. Toponimi se mogu odnositi kako na kon-figuraciju i sastav tla, tako i na obradbu tla. Mikroto-ponimijom se imenuju pašnjaci, šume, livade, njive, oranice, sjenokoše, drage i jame, tako da im se nadjene ime ili nadimak vlasnika, ili pak nailazimo samo na njihovu okarakterizaciju, opis i lokalizaciju. 1 Taj je rječnik bio pohranjen pri Sveučilišnoj knjižnici u Puli, a kasnije preuzet od Znanstvene udruge Mediteran iz Pule, kako bi se s devet tisuča kartonskih lističa prepisao i objavio. Njegov je autor Ivan Francetič, rodeni Boljunac, koji je, pedesetih godina XX. stolječa, sakupljao usmeno blago svoga kraja: pjesme, poslovice, priče, riječi i počeo ih zapisivati, stvarajuči tako vrijedan pismeni dijalektalni dokumenat Boljunštine. 2 Boljunski govori pripadaju boljunskom idiomu, koji se ubraja u sjevernoča kavski ili ekavskočakavski dijalekt. 3 Popis je sela sastavljen prema podatcima koje smo dobili u Opčini Lupoglav, u sastavu koje se danas nalazi cijela Boljunština (a navedena sela spadaju pod mjesni odbor Boljun), te smo ga nadopunili posluživši se knjigom Prezimena i naselja u Istri, kao i informacijama dobivenih od ispitanika na terenu. Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 Sto se tiče tvorbenih modela toponimizacije, oni mogu biti jednočlani (kada se radi o jednostavnoj riječi), jednočlani izvedeni (izvedenica) i složeni (sastavljeni od dviju punoznačnih riječi, ili pak slijede model prefiksal-no-sufiksalne tvorbe) (Simunovic, 1976, 54). Izvedeni ojkonimi sufiksalne tvorbe s posvojnim zna-čenjem imaju posvojničku, pripadničku funkciju prema osnovi u kojoj je antroponim ili apelativ s idejom vlasnosti a najfrekventniji i najplodniji su sljedeci sufiksi: -ac, -ščina, -išče, -ija (u Istri je -ija vrlo čest i karak-terističan sufiks u kolektivnom značenju i dolazi umjesto drugih sufikasa u neslužbenoj uporabi imena, na onim ojkonimima koji su sačinjeni od porodično-zadružnih imena i koji označuju "ljude koji potječu od koga, od nekud ili se bave nečim" i na taj način dobivaju ideju lokaliteta sa značenjem "mjesto gdje takvi ljudi žive") (Simunovic, 1979, 228). Produktivni su sufiksi još i: -ica, -iščica, -ik, -ina itd. Toponimi mogu biti tvoreni i od posvojnog pridjeva koji se odnosi ili na ime ili na ime-nicu, sufiksima: -o, -ov, -ev, -in. Patronimičnost je dana sufiksima -iči ,-oviči, -eviči i takvi ojkonimi u odnosu na antroponim u osnovi označavaju: "ljude koji potječu od osobe ili su u nekoj vezi sa njom" (Simunovic, 1979, 233). BOLJUNSKA MIKROTOPONIMIJA: PAŠNJACI, ŠUME, LIVADE, NJIVE, ORANICE, SJENOKOŠE, DRAGE I JAME NA PODRUČJU BOLJUNŠTINE I OKOLICE Arcic, a, m., ime jednog pašnjaka na Boljunskom polju. Tvorbeni sufiks mu je -ič u značenju „malen" (Babic, 2002, 149, 296). Sličan toponim pojavljuje se u okolici Krnice: Artič i označava borovu šumu (Ivetac, 1982, 100), a i u istočnojadranskim obalnim hidroni-mima, kao Artič ^ Art ^ rt (Simunovic, 1986, 244). Bencija, i, f., ime jedne livade i oranice na Boljunskom polju. Pretpostavljamo da je mikrotoponim antroponimskog postanja, nastao pomocu tvorbenog sufiksa -ija koji označava "mjesto" (Babic, 2002, 215, 218), a u osnovi krije dijalektalizirani etnik Benečan (FRA) < mlet. Venezian "Mlečanin" (Boerio, 1998, 785), u čijem liku je došlo do betacizma v>b. Toponime iste osnove nalazimo još oko Višnjana npr. naselje Benčani, te naselje Benčiči oko Buzeta, oko Ročkoga Polja, te oko Zminja (Bratulic, Simunovic, 1985-86). No, nije ni za odbaciti mogucnost povezanosti osnove s imenom Benko (od Benedikt) (Skok, 1971-74, I/401). Bltonjina, i, f., ime jedne drage i pašnjaka na Boljunskom polju. Mikrotoponim je nerazriješena postanja a tvorbeni sufiks mu je -ina.4 Buladi, Bulat, f., ime jednog izvora i pašnjaka na Boljunskom polju. Radi se o antroponimijskom mikro-toponimu tvorenom od prezimena Bulat (nazočnom oko Buzeta) u množinskom obliku. No, osnova možda krije i stari boljunski romanizam butat "biljegovati, označiti" < mlet. bolar "bollare, marchiare" (Boerio, 1998, 88) < lat. bullare (Meyer-Lubke, 1992, 1385). ČUkovica, i, f., ime jedne oranice na Boljunskom polju. Vjerojatno je mikrotoponim motiviran ornitoni-mom čuk "manja nocna grabljivica iz porodice sova" (Anic, 1998, 13), nastao po nadimku Čuk njegova vlas-nika, pa Čukov kao posvojni pridjev na kojem se dodaje sufiks -ica.5 Dol~nka, i, f., ime jednog pašnjaka na Boljunskom polju. Mikrotoponim je motiviran geografskim apelati-vom dolina "udubina blagih kosina i vece površine izmedu bregova i brda, ob. uz kakav vodeni tok" (Anic, 1998, 178), a tvorbeni sufiks je -ka (Babic, 2002, 277279). Hadrovica, i, f., ime jednog pašnjaka i oranice na Boljunskom polju. Mikrotoponimu možemo utvrditi sa sigurnošcu samo tvorbeni sufiks -ica (Babic, 2002, 166), dok pitanje osnove ostavljamo otvorenim, iako pomišlja-mo na motiviranost po vlasnosti: Hadrov pašnjak.6 Jarisce, a, n., ime jedne ogradene sjenokoše na Boljunskom polju u selu Kurelovici. Tvorbeni je sufiks -išče.7 Osnova vjerojatno skriva dijalektalnu imenicu jara (Istra, Dalmacija) "naslon gdje stoka zimi stoji, prekriven kao prošuma na Krku"; jarište "mjesto gdje je više jara", po Skoku od milanskog ara < lat. hara "štala za ži-votinje" (Skok, 1971-74, I/756), usp. lat. hara "kotac, svinjac" (Divkovic, 1997, 465); no ne možemo ne pri-mijetiti u osnovi i ime životinje jarič "malo jare" (Anic, 1998, 366), i pretpostaviti da su se na toj sjenokoši možda nekad jarili jarci i koze, usp. jarit se "tjerati se, pariti se" (FRA). Kako je prošlo mnogo vremena od trenutka toponimizacije, vecina je mikrotoponima izgubila svoju prvotnu motivaciju, pa su sva današnja objaš-njenja pretpostavke s više mogucnosti interpretacije.8 Juriesovica, i, f., ime jedne ogradene sjenokoše na Boljunskom polju. Riječ je o mikrotoponimu tvorenom po vlasnosti antroponimijskog postanja od -uresa, lik od imena -uraj, a na pridjevsku osnovu -uresov dodan je tvorbeni sufiks -ica (Babic, 2002, 166). 4 Sufiks -ina može imati augmentativno, pejorativno ili hipokorističko značenje (Babic, 2002, 252). 5 Sufiks -ica jedan je od najplodnijih sufikasa (Babic, 2002, 1 66). 6 Iako nam osnova upucuje na to rješenje, buduci da nam ime Hadrijan, Hadro na Boljunštini nije poznato, pitanje motiviranosti mikrotoponima ostavljamo otvorenim. 7 To je dijalektalizirani oblik od hrvatskog književnog sufiksa -ište. Najčešce označava mjesto gdje što jest ili je bilo ili gdje se što radi s onim što znači osnovna imenica (Babic, 2002, 152). 8 Moglo bi se povezati osnovu i s pridjevom jari "rani" odnosno "koji se sije u proljece" (FRA; Anic, 1998, 365). Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 JurTnka, i, f., ime jedne oranice na Boljunskom polju. Radi se vjerojatno o mikroroponimu tvorenom po vlas-nosti, antroponimijskog postanja od imena -urina (tipično istarski lik) a tvorbeni sufiks je -ka.9 Klenovica, i, f., ime jedne jame vrtače (ispod sela Kirčije) na Boljunskom polju. Mikrotoponim je motiviran fitonimom klen "naziv za drvo acer campestre, acer pseudoplatanus" (Skok, 1971-74, II/94;Anic, 1998, 408), a tvorbeni sufiks -ica (Babic, 2002, 166) dodan je pridjevskoj osnovi klenov. Kocijanovica, i, f., ime jedne livade i oranice na Boljunskom polju. Radi se vjerojatno o mikrotoponimu antroponimijskog postanja tvorenom po vlasnosti (odgo-vara na pitanje: čiji? Kocijanov) od imena Kocijan (< lat. Cantianus, Skok, 1971-74, II/118) a sufiks mu je -ica (Babic, 2002, 166). Kružtlka, i, f., ime jedne oranice na Boljunskome polju. Mikrotoponim iskazuje vlasnost, i tvoren je po prezimenu Kružila, tvorbenim sufiksom -ka (Babic, 2002, 277). MalinTšce, a, n., ime jedne livade i oranice na Boljunskome polju. Mikrotoponim je motiviran dijalektal-nom boljunskom i istarskočakavskom imenicom malin "mlin" (FRA; Skok, 1971-74, II/362), i tvoren je sufiksom -išče (Babic, 2002, 152). Zanimljivo je da je nekad, po Franceticevim zapisima, na području Boljunskoga polja postojalo čak sedam mlinova, pa odatle potječe i ime. Mindrija, i, f., ime jednog gorskog pašnjaka u okolici Boljunštine, i "mjesto gdje se ljeti ovce muzu" (FRA). Toponim je romanskog podrijetla i radi se o posudenici iz mletačkog dijalekta mandria, "ogradena livada za sta-do", prema Boeriju: "quel prato o campo dove i pecorai rinchiudono il gregge con una rete o altro che lo circonda onde stabbiarlo" (Boerio, 1998, 392) < lat. mandra (Meyer-Lubke, 1992, 5290), grčkoga podrijetla. Mateštja, i, f., ime jednog pašnjaka i oranice na Boljunskome polju. Mikrotoponim je tvoren antroponi-mijski od osobnog imena Mateša, iskazuje vlasnost i tvoren je sufiksom -ija (Babic, 2002, 215, 218). Petranjevo, a, n., ime jedne njive na Boljunštini. Riječ je o antroponimnom mikrotoponimu koji izražava vlasništvo a tvorbeni sufiks je -evo (Babic, 2002, 295). PečkTšce, a, n., ime jedne oranice i livade na Boljunskome polju. Tvorbeni je sufiks -išče (Babic, 2002, 152), a u osnovi se skriva dijalektalni boljunski pridjev peščien "pjeskovit" odnosno peščeni t "id." (FRA), jer je zemlja te oranice bila pomiješana s pijeskom, pa je po toj karakteristici i dobila ime. PlovanjTca,10 i, f., ime jedne drage na području Paza. Tvorbeni je sufiks -ica (Babic, 2002, 166), a dija-lektalna boljunska osnova izražava pripadnost župniku pltvanu (FRA), (tj. plovanu u Istri). Toponim je roman- skoga podrijetla jer je motiviran latinskom riječ i ple-banus < lat. plebs, plebe "puk, seoska župa" (Meyer-Lubke, 1992, 6591; Skok, 1971-74, II/689). Podrebrica, i, f., ime jedne oranice na Boljunskom polju. U ovom se mikrotoponimu uočava prefiksalno sufiksalna tvorba prijedlogom pod (Babic, 2002, 48) i sufiksom -ica (Babic, 2002, 166). Osnova je motivirana hrvatskom imenicom rebro "planinska kosa, greben" (Anic, 1998, 989), a prijedlog pod označava da se ta oranica nalazila bas ispod nekog grebena. Rastočina, i, f., ime jedne duboke drage na zapadnoj strani Učke. Tvorbeni je sufiks -ina (Babic, 2002, 252), a osnova mikrotoponima proizlazi iz imenice rastočje "mjesto gdje se rijeka račva", od gl. rastočiti "preliti tekucinu iz jedne posude u vise posuda" (Anic, 1998, 970), u boljunskom govoru rastočit "id." (FRA). SemenTja, i, f., ime jedne livade i oranice na Boljunskom polju. Mikrotoponim u osnovi sadrži dijalektalni ekavskočakavski oblik semen "sjeme" karak-terističan za boljunske govore, i tvoren je sufiksom -ija (Babic, 2002, 215, 218), a ime je dobio po tom sto se na toj oranici pretežno sijalo. SironjTca, i, f., ime jednog izvora i šumice na Boljunskome polju. Tvorbeni je sufiks -ica (Babic, 2002, 166). Pitanje motiviranosti mikrotoponima ostavljamo otvorenim, iako pretpostavljamo da je osnova vjerojatno nastala od praslavenske riječi s\rt "sir", indoevropskog podrijetla po pridjevu*sUros "kiseo, slan" (Skok, 1971 — 74, III/242). Sciedini, Sciedin, f., ime jednog pašnjaka i šumice na Boljunskom polju. Mikrotoponim bi mogli povezati sa slovenskim skedenj (< stnj. scugin) "štagalj, gumno, zgrada u kojoj se drži stočna krma i gdje se mlati" (Jurančic, 1989, 1054). Strpieš, Strpieša, m., ime jedne šume na području Paza. Mikrotoponim je vjerojatno motiviran dijalektal-nom imenicom štrpet koja u boljunskim govorima označava "grm, šikaru" (FRA), buduci da je šuma bila puna grmova. Toponim je romanskoga podrijetla jer proizlazi iz istromletačkog sterpo "pianticella secca e stenta" (Rosamani, 1958, 1092). Nekoliko mikrotoponima u Istri motivirani su po istoj osnovi kao npr. pašnjak Strpica blizu Gradina, Strpe "njive i pašnjaci kod Ližnjana", Strpied "niska šuma kod Mačina", Strped "šu-marci i oranice kod Nove Vasi", te mjesto Strped na Buzeštini (Ivetac, 1982). Truoštovica, i, f., ime jedne livade i oranice na Boljunskom polju. Mikrotoponim ima tvorbeni sufiks -ica (Babic, 2002, 166) na posvojni pridjev Truoštov i motiviran je prezimenom Trošt obitelji koja je bila vlasnik spomenute livade i oranice. U Boljunskom Polju po istoj osnovi motiviran je i ojkonim Troštija. 9 Babic navodi da je u razgovornom jeziku veoma proširena tvorba sufiksom -ka od prezimena s oznakom ženskih osoba istoga prezimena i od muških imena kada se izvodi žensko ime (Babic, 2002, 277). 10 Usp. toponim Plovanija, mjesto u sjevernozapadnoj Istri blizu Kaštela (Bratulic, Simunovic, 1985—86/ II, 327, 329). Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 Uljarnšče, a, n., ime jedne oranice i livade na Bo-Ijunskom polju. Mikrotoponim u osnovi skriva boljunski pčelarski termin ulj "košnica" (FRA), odnosno uljišče "mjesto gdje se drže košnice pčela" (FRA), usp. hrv. ulište "košnica, pčelinjak" (Skok, 1971-74, III/543; Anic, 1998, 1243), a tvorbeni sufiks mu je -išče (Babic, 2002, 152), jer se vjerojatno na toj livadi nalazilo mnogo košnica. Uriejše, a, n., ime jednog polja na Boljunskom polju. Mikrotoponim je vjerojatno dobio svoje ime po stablima oraha ili orasima koji su se nalazili na tom polju i koji se u boljunskim govorima nazivaju urehi (FRA), h>š a tvorbeni sufiks je -je (Babic, 2002, 160) s metatezom. Vališče, a, n., ime jedne oranice na Boljunskom polju. Mikrotoponim je tvoren sufiksom -išče (Babic, 2002, 152) i motiviran je veoma čestim i produktivnim geografskim apelativom u tvorbi toponima: čakavskim oblikom vala "dolina, uvala, nizina, kotlina" (FRA), vala u Istri "1. dolina, draga; 2. livada u dolini rijeke" (Skok, 1971-74, III/561) buduci da se oranica nalazila u dolini. Velj ak, Veljaka , m., ime jednog pašnjaka na Boljunskom polju. Riječ je vjerojatno o mikrotoponimu antro-ponimijskoga postanja motiviranom prezimenom Veljak (koje je prisutno na području Kršana), ili nadimkom Veljak tvorenog pomocu sufiksa -ak (Babic, 2002, 112116) na pridjevskoj čakavskoj osnovi veli. Vicrnka, i, f., ime jedne oranice na Boljunskom polju. Vjerojatno je mikrotoponim motiviran prezimenom Vicini, koje je prisutno na području Vodnjana, možda po romanskoj osnovi od mlet. vicin ili višin "colui che abita accanto" (Boerio, 1998, 792) < lat. vicinus (Meyer-Lubke, 1992, 9312), a tvorbeni sufiks mu je -ka (Babic, 2002, 277-279). Zvanisče, a, n., ime jedne oranice i livade na Boljunskom polju. Mikrotoponim ima tvorbeni sufiks -išče (Babic, 2002, 152), a motiviran je antroponimijski po imenu Zvane (hipokoristik od Ivan) i označava pripadnost. OJKONIMI BOLJUNSTINE I OKOLICE Boljun, Bolju na, m., ime gradica smještenog na 250 m visokom brežuljku na podnožju zapadnog dijela Učke, poznatom po staroj arhitekturi, drevnoj impo-zantnoj tvrdavi i izvoru. Riječ je o ojkonimu o kojemu se mnogo pisalo, a mišljenja istaknutih etimologičara u vezi s njegovim postanjem se ne podudaraju. Naime Skok i Simunovic (Simunovic, 1992, 48; Simunovic, 1976a, 13) posvjedočuju da Boljun proizlazi iz latinskog participa bulliens < bullire "vreti, izvirati" (Meyer-Lubke, 1992, 1389; Skok, 1971-74, I/234-235), i da je toponim nastao odnoseci se na izvor blizu naselja. Talijanski eti-mologičar Doria (Doria, 1980, 41-48) tvrdi da je riječ o zabludi i donosi valjane argumente koji potvrduju da je točna etimologija toponima u latinskoj riječi balneolum (*baneolum) "kupeljica". Bilo kako bilo toponim je vezan uz pojam vode, istoimena je rijeka Boljunčica koja tamo prolazi, možemo zaključiti da je možda ipak bio motiviran izvorom i prihvatit cemo Doriovu etimo-logiju koja bolje objašnjava fonetske promjene toponima čije se ime kroz stoljeca mijenjalo u Bagnol, Baniol, Boglion, Boion, Buglion, Buion, Vagnol, Vaniol, Bogli-uno, pa sve do današnjeg Boljun. Brus, a, m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran imenicom brus "brusni kamen" (FRA), "kamen za oštrenje sječiva noža, kose itd." (Anic, 1998, 89), usp. Brus kod Zadra i u Srbiji. Ne isključujemo mogucnost je da su se tako zvala neka brda i planine gdje ima kamena od koga se rade brusevi. Boljunščina, i, f., područje koje obuhvaca naselje Boljun, naselje Boljunsko Polje i Ravno Brdo. Toponim je tvoren od ojkonima glavnog centra a to je Boljun pomocu dijalektalnog sufiksa -ščina, u hrvatskom stan-dardnom jeziku -ština.11 CukovTja, i, f., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Osnova je motivirana nadimkom Čuk12 jedne po-rodice u Boljunu, pa je ojkonim antroponimijskog postanja i označava ljude koje tamo žive a tvorbeni mu je sufiks -ija (Babic, 2002, 215, 218) i dodaje se pridjevskoj osnovi Čukov. Dolenja Vas, Dol. VasT, f., ime sela koje se nalazi sjeverno od Boljuna i s njime graniči. Radi se o dvo-složnom toponimu, sastavljenog od "lokalizirajuceg" bo-ljunskog pridjeva dolenja "donja" (u odnosu na Gore nju Vas) i geografskog apelativa vas "selo". Fablči, Fabic, pl. m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Taj ojkonim je vjerojatno antroponimijskog postanja tvoren po prezimenu Fabič (koje je prisutno na području Funtane), u pluralnom obliku i označava ljude koji tamo žive. Fajmani, Fajman, pl. m., ime zaselka koje se nalazi na području Letaja a motivirano je prezimenom Fajman u množinskom obliku i označava ljude koji tamo žive. Filicini, Filicin, m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Nije nam poznato prezime toga tipa pa je pitanje postanja najbolje ostaviti otvorenim. Gamberija, i, f., ime jednog istarskog zaselka na Lesišcini. Ojkonim je vjerojatno motiviran antroponi- 11 Sufiks -ština označava "kraj oko mjesta x" (Babic, 2002, 272). 12 Iako nije ni za odbaciti povezanost s boljunskim ornitonimom čuk "manja nocna grabljivica iz porodice sova, Athene noctua" (FRA; Anic, 1998, 137), mada naglasak i mekano /c/ upucuju na gornje navedeno rješenje. Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 mijski po prezimenu Gamber13 na području Dolenje Vasi (Bratulič, Simunovič, 1985-86, II/317), tvorbenim sufiksom -ija (Babič, 2002, 215, 218). Gradinje, a, n. ime sela koje se nalazi jugozapadno od Boljuna. Ojkonim je motiviran imenicom gradina "ruševine grada, odnosno kule" (FRA), odnosno "tragovi materijalne kulture na vrhu" (Skračič, 1996, 304), a tvor-beni sufiks je -je (Babič, 2002, 160-161). Katun, Katuna, m., ime jednog zaselka na Boljun-skome polju. Ojkonim je tvoren od imenice katun koja označava povremeno pastirsko naselje u planini, u ko-jem su ljeti boravili pastiri radi ispaše njihovih stada, i selo uopče. Apelativ katun karakterističan je za mnogo sela u Istri (npr. kraj Badrene, Grdoga Sela, Kožljaka, Lindara, Trviža) u kojima su se nastanili došljaci u 16. st. (Istarska enciklopedija, 2005, 383). Radi se o posudenici iz istrorumunjskoga buduči da su oblici katuna prisutni u svim rumunjskim dijalektima: u dačkorumunjskom catun (DEX, 1998, 153; Cioranescu, 1966, 1563); u aru-munjskom catuna (Cioranescu, 1966, 1563; DDAr, 1963, 283), catunu (Caragiu Marioteanu, 1997, 207), catun (DDAr, 1963, 283); u meglenorumunjskom catun (Cioranescu, 1966, 1563; Atanasov, 2002, 315). Skok tumači da se najvjerojatnije radi o balkanskoj riječi arbanaskog podrijetla iz oblasti terminologije naselja (Skok, 1971-74, II/64), dok drugi autori pretpostavljaju različite etimone, od albanskih do slavenskih (Cioranescu, 1966, 1563). Kircija, i, f., ime jednog zaselka na Boljunskome polju. Tvorbeni sufiks -ija (Babič, 2002, 215, 218) dodan je osnovi koja sadrži etnik Kirci da bi označila ljude koji tamo žive i koji su došli s područja Crikvenice i okolice, a s time je povezano i prezime Kirac.14 Koblljak, a, m., ime južnog dijela boljunskoga Krasa, koji medaši sa Sušnjevicom. Tvorbeni sufiks je -ak (Babič, 2002, 112-116), a osnova skriva boljunski zoo-nim kobila "kobila" (FRA). KočevTja, i, f., ime jednog izumrlog istarskog zaselka na Pazu. U tom ojkonimu prepoznaje se tvorbeni sufiks -ija (Babič, 2002, 215, 218), a osnova je vjerojatno motivirana etnikom Kočevar, stanovnik Kočevskog roga, šumskog područja Slovenije koji se bavi proizvodnjom ugljena, ili pak imenicom kočevar "ugljen koji se dobiva na području Kočevja u Sloveniji" gl. kočevati "provoditi nomadski život" (SSKJ, 1975, II/357). Ojkonim valja povezati s prezimenom Kočevar, i s dva slična istarska ojkonima: Kočevarija oko Karšeta na Bujštini i Kočevari kod Sv. Petra u Sumi (Bratulič, Simunovič, 1985-86, I/62-63, II/71, 72). Komarija, i, f., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Taj ojkonim je motiviran prezimenom Komar koje je prisutno u selu Buretiči na Boljunskom polju (Bratulič, Simunovič, 1985-86, II/132) a tvorbeni sufiks je -ija (Babič, 2002, 215, 218). U osnovi vidljiva je veza s kukcem komarom "obadom koji napada goveda" kako se naziva taj obad u nekim čakavskim govorima Istre, a blizu Livada postoji šuma Komara i mikrotoponim Komarnjak blizu Gradinja istoga postanja (Ivetac, 1982, 112, 58). Kosovfja, i, f., ime jednog istarskog zase lka.15 Taj ojkonim tvoren je sufiksom -ija (Babič, 2002, 215, 218) na posvojni pridjev Kosov a motiviran je ornitonimom kos "ptica pjevica, Turdus merula" (Anič, 1998, 439), koji bi mogao biti nadimak ili prezime kao npr. Kos na području Podlabina, Malog Lošinja itd. (Bratulič, Simunovič, 1985-86, II/40, 174). Krbavcija, i, f., ime jednog napuštenog istarskog zaselka na Pazu. Ojkonim je tvoren sufiksom -ija (Babič, 2002, 215, 218) i antroponimijskog je postanja buduči da je motiviran prezimenom Krbavac (potvrdenom u Boljunu i u Katunu). Križmanija, i, f., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je antroponimijskog postanja motiviran prezimenom Križman (potvrdenom u Kirčiji na Boljunskom polju) i tvorbenim sufiksom -ija (Babič, 2002, 215, 218). Još dva istarska naselja imaju istu osnovu: Križmani kod Novaka i Križmani kod Zminja (Bratulič, Simunovič, 1985-86, I/121, II/90, 94). Kuontuši, Kuontuš, m., ili Kontusi: ime istrorumunj-skog zaselka kod Letaja. Ojkonim je antroponimijskog postanja u množinskom obliku motiviran prezimenom Kontuš potvrdenim u istoimenom selu kao i u Sušnjevici (Bratulič, Simunovič, 1985-86, II/75, 80, 85). Boljunci su ga zvali Kuontuši buduči da je u boljunskim govorima još prisutna stara diftongacija vokala. Kurelovici, Kure lovič, m., ime jednog zaselka na Boljunskom Polju. Ojkonim je antroponimijskog postanja motiviran prezimenom Kurelic (potvrdenom u Boljunu i Ravnom Brdu), tj. Kurelovic (na području Pazina, u množinskom obliku (Bratulič, Simunovič, 1985-86, II/74, 75, 124). Kurevcija, i, f., ime jednog zaselka sjeverno od Boljuna. Ojkonim je tvoren sufiksom -ija (Babič, 2002, 215, 218), a pitanje postanja ostavljamo otvorenim. Lovljani, Lovljtn, m., dijalektalni oblik imena jednog zaselka na Boljunskom polju. Službeni mu je naziv Novljani. Ojkonim je antroponimijskog postanja, u 13 Motivaciju bismo mogli pronači u ihtionimu gambor koji označava samo male priobalne rakove, a Vinja drži da smo tu aloglotsku riječ preuzeli iz govora susjedne obale (Vinja, 1986, 118-119). Aloglotem je romanskoga podrijetla i potječe iz istromletačkog gam-bero (Rosamani, 1958, 121), usp. tal. gambero "crostaceo dei Decapodi per lo piu marino con corpo allungato, addome terminante a ventaglio e potenti chele all' estremita del primo paio di gambe" (Zingarelli, 2003, 762). 14 Prezime Kirac prisutno je na Brestovici, Vinežu, Sv. Lovreču, Rasi, Pazinu (Bratulič, Simunovič, 1985-86, 11/14, 20, 38, 44, 124, 137). 15 Ivan Francetič u svom rječniku ne navodi točnu lokalizaciju, niti smo mu mi nasli protvrde u konzultiranoj literaturi. Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 množinskom obliku, motiviran prezimenom Novljan, tj. Lovljan (u govoru Boljunaca). Mancfici, Mandic, pl. t. m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Mandic prisutno u istoimenom selu, u pluralnom obliku. Mtrtici, Mttrtic, m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Martic prisutno u istoimenom selu na Boljunskom polju, u pluralnom obliku. Mtvri, Mavar, m., ime jednog zaselka oko Vranje. Ojkonim je motiviran antroponimom Mavar u množinskom obliku iz 14. st. od lat. Maurus "taman" (Meyer-Lubke, 1992, 5438), grčkoga podrijetla. To je bio svetac koji se štovao u Apuliji i u Istri (patron Poreča) a Skok je mišljenja da dvoglas au>av upucuje na dalmato-ro-manski leksički ostatak (Skok, 1971-74, II/392). Mavrici, Mavric, m., ili Mavrovici, ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran antroponimom Mavar, Mavri i tvoren je sufiksom -ici. Naselje Mavrici nalazimo još kod Letaja i kod Strana (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/80, 307). Mavrovfja, i, f., izumrli zaselak na Boljunskom polju. Ojkonim je antroponimskog postanja po imenu Mavar, tvorbeni sufiks -ija (Babic, 2002, 215, 218) dodan pridjevskoj osnovi Mavrov. Mihieljci, Mihe ljac, m., ime jednog zaselka na pod-ručju Dole nje Vasi. Ojkonim je antroponimskog postanja po imenu Mihelj od Miho, istarska varijanta od Mihael u pluralnom obliku. Sličan toponim u obliku Miheli nalazimo kod Kostrčana, blizu Brda (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/47-48). Muzari, Muzar, m., ime jednog zaselka na Pazu. Ojkonim je motiviran imenicom muzar "čovjek koji muze" (Skok, 1971-74, II/488), u pluralnom obliku, jer su vjerojatno ljudi koji su tamo obitavali uzgajali krave, ovce ili koze i bavili se mljekarstvom. Opatija, i, f., zaselak i proštenište na Boljunskom polju. Ojkonim je tvoren po imenici iz duhovne oblasti opatija "samostan kojemu na čelu stoji opat", opat "starješina u redovničkoj hijerarhiji" (Skok, 1971-74, II/559). Na Boljunskom se polju nalazio samostan pa je po tome mjesto dobilo ime Opatija. Po Skoku (Skok, 1971-74, II/560) riječ je o zapadnoslavenskom romaniz-mu iz crkvene terminologije od vlat. abbate (Meyer-Lubke, 1992, 8), abbatia (Meyer-Lubke, 1992, 9). Zani-mljivo je da imamo još nekoliko istoimenih toponima: Opatija kod Kršikle, Opatija kod Strana, i poznata Opatija kod Rijeke (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/105— 106, 306-307). Pas, P aza, m.. Službeni mu je naziv Paz i radi se o mjestu u Istri koje se nalazi zapadno od Boljuna i s njim graniči. Ojkonim je vjerojatno motiviran od mlet. passo "passo, quel moto del piede che si fa andando" (Boerio, 1998, 479) < lat. passus (Meyer-Lubke, 1992, 6271), buduci da se u talijanskim povijesnim izvorima naziva Passo a njemački su ga veleposjednici zvali Passberg (De Franceschi, 1964, 37; Alberi, 1997, 973) vjerojatno zbog svoje funkcije prolaza, tj. precice do Pazina. Paškvafici, a, m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Paškvalič po-tvrdenom u selu Rumanija i na Ravnom Brdu na Bo-ljunštini. Perčevija, i, f., ime jednog istarskog zaselka na Pazu. Tvorbeni sufiks -ija (Babic, 2002, 215, 218) dodan je po-svojnom pridjevu prčev buduci da toponimska osnova skriva dijalektalni zoonim prč "rasplodni jarac" (FRA). PerTci, Peric, m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Perič u pluralnom obliku, kojeg više na Boljunštini nema. PetešTja, i, f., ime jednog izumrlog istarskog zaselka u okolici Boljunštine. Ivan Francetic u svom Rječniku boljunskih govora nije lokalizirao mjesto. Ojkonim je tvoren sufiksom -ija (Babic, 2002, 215, 218) na osnovi koja sadrži prezime Peteh, koje nije prisutno na Boljunštini vec je zabilježeno u Raši, Brinjanima, Orbanicima itd. (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/45, 69, 93) od dijalektalnog zoonima pete h "pjetao, pijevac" prisutnog u boljunskim govorima i opcenito u Istri. Rakanati, Rakantt, m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ovaj nam je ojkonim ostao tvorbeno i semantički nerješen. RanoErdo, Ra nebrda i Ranegabrda, n. Ravno Brdo je predio na sjevernom dijelu Boljunštine koje se sastoji od pet sela. Riječ je o dvosložnom ojkonimu (iako ga autor bilježi kao sraslicu) tvorenog od pridjeva ravno i geografskog apelativa brdo, no govornici su u razgo-vornom jeziku apokopirali suglasnik /v/ pa je dijalektalni oblik prerasao u složenicu Ra nobrdo. Rogovici, Rogovic, pl.m., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je tvoren od prezimena Ro-govič u pluralnom obliku, koje je prisutno u više zaselaka na Boljunštini: npr. u Rogovicima, u Marticima i u Novljanima. Istoimeni toponim Rogovici nalazimo još u okolici Pazina (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/75, 121, 124). SandaljT, Sandalji, m., ime jednog istarskog naselja kod Boruta, sjevernozapadno od Boljuna. Ojkonim je tvoren od prezimena Sandalj u pluralnom obliku, a po-tvrdeno je na Brestu. Senjanfja, i, f., ime jednog napuštenog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran etnikom Senjanin i tvorbenim sufiksom -ija (Babic, 2002, 215, 218), jer su vjerojatno to mjesto naselili ljudi koji su došli iz Senja. Slavici, Slavfci, m., ime jednog zaselka na Vranji, istočno od Boljuna. Ojkonim je motiviran dijalektalnim čakavskim ornitonimom slavič "slavuj" u boljunskim govorima, a istoimeni toponim nalazimo još kod Picna (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/ 31, 135). Šerebi, Se rep, m., ime jednog sela na Belaju sje-verno od Boljuna. Ojkonim je tvoren po nadimku Serep jedne porodice u selu Serebija, u množinskom obliku. Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE U RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 ŠerebTja, i, f., ime jednog sela na Belaju sjeverno od Boljuna. Tvorbeni sufiks ojkonima je -ija (Babic, 2002, 215, 218) a motiviran je nadimkom Serep jedne poro-dice u istoimenom selu. Šestani, Sesttn, m., Sestani, ime jednog zaselka sa mlinom (na vodu) na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Sestan, koje je prisutno u Frla-nicima na Boljunskom polju, u pluralnom obliku. Isto-imeni toponim nalazimo još kod Pazina i kod Picna (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/127-128, 131-135). Šuplj1°ni, SupljTn, m., Supljini, ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Supljina, koje je prisutno u Boljunu i u Frlanicima na Boljunskom polju, u pluralnom obliku. TroštTja, i, f., ime jednog zaselka na Boljunskom polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Trošt koje je prisutno u Cerovcima, Grubišima (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/122), a tvorbeni sufiks mu je -ija (Babic, 2002, 215, 218). Toponim Trošti iste osnove nalazimo kod sela Rojnici i kod Starog Pazina (Bratulic, Simunovic, 1985-86, I/213, II/137). TUonšici, Tuonšic, m., Tonšici, ime jednog zaselka na Boljunskon polju. Ojkonim je motiviran prezimenom Tonšic, u pluralnom obliku, koje se sačuvalo u selu. Diftong /uo/ karakteristična je značajka starih boljunskih govora. Vlašlja, i, f., naziv područja gdje žive istarski Rumun-ji: To so sela Letaj, Gro, bnik, Brdo, Sušnjevica, Nova Vas i -asenovtk. Ojkonim je tvoren sufiksom -ija (Babic, 2002, 215, 218) na osnovu koja sadrži etnik Vlahi, Vlasi. Povijest riječi Vlasi bilježi različita značenja koja su uvjetovana geografski i povijesno. Najčešca je uporaba naziva Vlasi za manje selilačke stočarske skupine rumunjskog jezika ili podrijetla koje žive po brdskim krajevima, a u Istri su poznati još kao Cici. Termin Vlasi prvotno je bio opci naziv za starosjedilačko romansko pučanstvo, koje su tako nazvali južni Slaveni nakon svog doseljenja na Balkan, a u srednjem vijeku Vlasima su se nazivali Talijani ili pak romasko stanovništvo u Dubrovniku i ostalim primorskim krajevima (Opca enciklopedija, 1982, vol. 8, 553). Toponim iste osnove kao npr. Vlašici prisutan je još kod Zminja i kod Kršana (Bratulic, Simunovic, 1985-86, II/53-55, 91-96). Vrtnja, i, f., selo Vranja graniči s Boljunom na istoč-noj strani i nalazi se ispod Učke. Ojkonim je motiviran hrvatskim ornitonimom vrana "Corvus Cornix", povezan s istokorijenskim pridjevom vran "crn" (Anic, 1998, 1315), od praslavenskog *vornt "mrk, zagasite nijanse, tmuran" (Skok, 1971—74, III/617). ZAKLJUČNA RAZMATRANJA U radu je obradeno tridesetak mikrotoponima i pe-desetak ojkonima ekavskočakavskoga područja Boljun-štine u sjevernoj Istri prema gradi iz neobjavljenog ruko-pisnog Rječnika boljunskih govora napisanog pedesetih godina XX. stoljeca. Ustanovili smo da je boljunska mikrotoponimija motivirana po imenu, prezimenu ili nadimku vlasnika njive, pašnjaka itd., tvorbenim sufik-sima -ija, -ovica, -ka, -evo, -o, -je, a isto tako ravno-mjerno su rasporedeni i mikrotoponimi koji su motivirani geografskim apelativom (npr. vala, dol, dolina), imenima stabala, biljaka ili njihovih plodova (klen, ureh, semen), materijalnom kulturom (malin, jara, mandrija, uljanišce) a uz njih se pojavljuju najčešce tvorbeni sufiksi -išce,-ija, -ovica, -ka. U ojkonimijskom dijelu primijetili smo da je vecina zaselaka motivirana imenom, nadimkom ili prezimenom ljudi ili glavara obitelji koji su naselili pojedino mjesto, i takvi antroponimijski toponimi imaju množinski oblik -i, ili pak tvorbeni sufiks -ija. U obradenoj ojkonimiji nije rijetkost ni etnonimijska osnova (npr. Vlasi, Senjani). Veca sela motivirana su geografskim apelativima (brdo), vodom (Boljun), apelativima za naselja (gradinje, katun, vas). Pojedini ojkonimi motivirani su kamenjem (brus), imenima životinja, ptica, kukaca (kos, slavic, vrana, kobila, peteh, gamber), a drugi i imenicom iz duhovne oblasti (opatija "samostan"), ili ljudskim djelatnostima (muzari). Etimologijskom obradbom mikrotoponima i ojkonima utvrdeno je da je svega 14,8% toponima Boljunštine romanskoga podrijetla i to: četiri iz starijeg latinskog sloja (Plovanjica, Boljun, Mavri, Opatija), sedam iz (istro) mletačkog sloja (Benči ja, Butadi, Mtndrija, Strpieš, Vi-cTnka, Gamberija, Paz), i jedan iz rumunjskog (Katun), dok je 85,2 % toponima slavenskoga podrijetla. POPIS TOPONIMA PREMA RUKOPISNOM RJEČNIKU BOLJUNSKIH GOVORA IVANA FRANCETIČA Mikrotoponimi: JurSnka Podrebrica Veljak Arcic Klenovica Rástocina Vic~nka Benclja Kocija novica Semenija Zvanišce Bttonjina Kružilka Sironj i ca Bulad! Malinišce Šciedini 2. Ojkonimi: ČU kovica Mt ndrija Štrpies Boljun Dol ~nka Matesija Triioštovica Bril s Hadrovica Petra njevo Uljanišce Boljunšcina Jarišce Peck i sce Uriejše Čukov i ja Juriesovica Plovanj i ca Va lisce Dolenja Vas Sandra TAMARO: TOPONIMIJA BOLJUNSTINE 8 RUKOPISNOM RJECNIKU BOLJUNSKIH GOVORA, 135-144 FabTci KrižmanTja Muza ri SenjabTja F ajmani Kuontuši Opatija Slavic i FilicTni Kurelovici PDZ Še rebi GamberTja Kurevcija PaškvaTci ŠerebTja Katu n Lovljani Perčevija Šestani KircTja Mandtci Perici Šupljtni Kobtljak Mt rtici PetešTja Trošfija KocevTja Mt vri Rakanati Tuonšici KomarTja Mavr i ci Ranobrdo VlaŠTja KosovTja Mavrovtja Rogovici Vrt nja KrbavcTja Mihieljci Sandalji THE BOLJUN DIALECT TOPONYMY IN THE MANUSCRIPT DICTIONARY OF BOLJUN IDIOMS Sandra TAMARO University of Rijeka, Faculty of Philosophy of Pula, HR-52100 Pula, M. Ronjgova 1 E-mail: stamaro@ffpu.hr SUMMARY The paper presents an analysis of thirty-two items of regional toponomastic nomenclature (names of pastures, woods, meadows, fields and valleys) and fifty toponyms related to the names of villages of the Boljun territory and the nearby areas of northern Istria. The toponymic material and the writing with accentuation are based on a manuscript - the Dictionary of Boljun Idioms by Ivan Francetič, written in the 1950s. After having examined local toponyms of the Boljun territory we have reached the conclusion that these originated in the names, nicknames or surnames of their respective owners and were formed by means of the following suffixes: -ija, -ovica, -ka, -evo and -