           oRnitonimi u habdelićevu                                           Ornitonimi v Habdelićevem Dikcionarju: divje ptice V prispevku so obravnavani ornitonimi za divje ptiče in nekateri izrazi, povezani z njimi, ki jih je avtor prispevka ekscerpiral iz Habdelićevega Dikcionarja (1670). Zbrano gradivo se najprej predstavlja ob ustreznem gradivu iz treh starejših hrvaških slovarjev, od katerih sta bila dva natisnjena pred Habdelićevim, eden pa po njem in je dostopen na Portalu hrvaške jezikovne dediščine (crodip.ffzg.hr/default_hr.aspx). Gradivo se nato povezuje s sodobno ornitonimijo, in sicer z gradivom iz temeljnega Hirtzovega dela o zoonimih, z gradivom, ki ga je avtor v treh desetletjih zbral v Istri, in z gradivom iz drugih leksikalnih virov. Ključne besede:Habdelić, Dikcionar, ornitonimi, narečjeslovje, kajkavščina, čakavščina, štokavščina, etimologija Ornithonyms in Habdelić’s Dictionary: Wild (Forest) Birds This article examines the ornithonyms for wild birds and some related expressions excerpted from Habdelić’s Dictionar (Dictionary, 1670). The selected material is first presented along- side relevant material from three older Croatian dictionaries, of which two were printed before Habdelič’s dictionary and one was printed after it and is available on the Croatian Old Dictionary Portal (crodip.ffzg.hr/default_hr.aspx). The material is then linked to mod- ern ornithonymy: material from Hirtz’s seminal work on zoonyms, material that the author has collected in Istria over the past three decades, and material from other lexical sources. Keywords: Habdelić, Dictionar, ornithonyms, dialectology, Kajkavian, Čakavian, Štoka- vian, etymology U radu se raspravlja o ornitonimima za divlje (šumske) ptice, uz nekoliko naziva koji su u svezi s njima, koje je autor pocrpio iz Habdelićeva Dikcionara.   - delićeva se građa najprije, ako ima odgovarajućih oblika naravno, uspoređuje s odgovarajućom građom iz triju starih hrvatskih rječnika, od kojih su dva tiskana prije Habdelićeva, a jedan poslije, a koji se nalaze na Portalu hrvatske jezične baštine (crodip.ffzg.hr/default_hr.aspx) – glavni urednik prof. dr. Damir Boras, tehnički urednik Nikola Ljubešić: Faust Vrančić, Dictionarum quinque nobilis simarum Europae linguarum (1595.); Bartol Kašić, Talijansko-hrvatski rječnik  (1599.); Libellus alphabeticus (1757.). Građa se uspoređuje i sa suvremen(ij)im ornitonimijama, prije svega s onima iz Hirtzove kapitalne knjige o zoonimima, te građom koju je autor prikupio u Istri tijekom protekla tri desetljeća, a i nekih Rad je napisan u okviru projekta „Lingvistička geografija Hrvatske u europskome okružju (LinGeH)” koji financira Hrvatska zaklada za znanost pod brojem HRZZ 3688.  Juraj Habdelić, Dictionar ili réchi szlovenszke, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1989 (pretisak izdanja iz 1670.).                                      oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice  drugih leksičkih repertoara.  Za svaki se pojedini ornitonim, kad god je to moguće, daje i etimološko rješenje. Glavni je cilj ovoga rada utvrditi je li Habdelić ornito- nime dobro atribuirao. Pocrpljene su natuknice pisane onako kako ih je zabilježio Habdelić. Ornitonimi iz Dikcionara navode se redom koji je uobičajen u ornitološ- kim repertoarima i to podebljano, a njihovi latinski ekvivalenti iskošeno, jedno i drugo izvornom grafijom iza čega slijedi oznaka mjesta u knjizi i uglata zagrada sa suvremenom grafijom. Obrađenih je 30 ornitonima, uz 2 pridjeva (odnosno 7 ako brojimo i pridjeve koji su dio dvočlanih ornitonima) i 1 deminutiv od ornitonima te 15 riječi koje su s ptičjim svijetom povezane na bilo koji način. U članku se koriste sljedeće kratice: čak. – čakavski; hrv. – hrvatski; im. – istromletački; (i)mlet. – (istro)mletački; jd. – jednina; kajk. – kajkavski; lat. – la- tinski; mlet. – mletački; mn. – množina; OA – osobne ankete; prslav. – praslaven- ski; s. v. – pod natuknicom; sln. – slovenski; štok. – štokavski; tal. – talijanski. Iz eseja Josipa Bratulića na kraju pretiska Habdelićeva Dikcionara  kojim se slu- žimo prenosimo da je Juraj Habdelić rođen u zagorskom selu Staro Čiče 1609. godine, pripadnik isusovačkoga reda, plodan i poznat pisac hrvatske kajkavske književnosti 17. st., a njegova su se djela čitala i kasnije. U nekoliko je navrata djelovao kao profesor u riječkoj, varaždinskoj i zagrebačkoj gimnaziji, a predavao je i u Trnavi gdje je završio teologiju i, kasnije, doktorirao iz filozofije. Umro je u Zagrebu 1678. godine kao propovjednik u župi sv. Marka. Dictionar ili Réchi Szlovenſzke zvexega ukup zebrane, u red poſztaulyene, i Diachkemi zlahkotene Trudom JURJA HABDELICHA, Maſnika Tovaruſtva Jeſuſevoga, na pomoch na predka u Diachkom navuku Skolneh Mladenczeu Horvatſzkoga, i Szlovenſzkoga Naroda donosi dakle Réchi Szlovenſzke (= kajkavske – slovenski je tada kranjski), a sam je rječnik zamišljen kao priručnik za đake isusovačkih škola Horvatſzkoga, i Szlovenſzkoga Naroda (dakle štokavcima i kajkavcima prema semantici u Habde- lićevo doba). Habdelićev je rječnik kajkavsko-latinski i obasiže oko 13.000 natu- knica, 460 stranica. Rječnik je džepnog formata i nema paginacije nego folijaciju, a na dnu svake strane nalazi se kustoda (prva riječ ili slog naredne stranice). Za hrvatsku je leksikografiju bitan i po tomu što će se njime kasnije poslužiti i leksi- kografi Belostenec i Jambrešić, kao uostalom i mnogi drugi jezikoslovci. nazivi koji Se tiču ptičjeg Svijeta . – Nidus di m. (D6→  ) [gnjezdo] Vrančić donosi Gnyzdo, Kašić Ggnȋzdò. Domaća riječ: npr. čak. gńȋzdo u Ku- ćibregu, Materadi itd. itd. (LAIČaG 762), gnjīzdȍ u gradu Hvaru (RGGH 179);  Oblici iz RKKJ navode se ako nisu preuzeti (samo) iz Dikcionara.  Dodatak pretisku: Josip Bratulić, Juraj Habdelić: život i djelo, 1–15.  Znak → znači da je riječ o sljedećoj stranici iza obilježene.           kajk. gnīzdȍ oko donjeg toka rijeke Sutle (RKDI 154); štok. gnizdo/gnjizdo/gnez  do/gnjezdo (RSBS 101). „Postalo od psl. *gnězdò.” (ERHJ 278). napraulyam. – Nidifico  as (D6→) [gnjezdo napravljam] Sintagma gnijezdo (v. 1.1) napravljati  [nesvrš. oblik od nàpraviti < prslav. *na pràviti (ERHJ 670)] za lat. nidificare „savijati gnijezdo” (LLCE 2037). Pticza. – Volucris is f. Avis is f. Ales tis f. (S8) [ptica] Sva tri latinska oblika označuju pticu: ales ĭtis (LLCE 124), avis is (LLCE 295), volŭcris is (LLCE 3522). Hrvatski nazivi tipa ptica tica ptić  tić - maćeg su podrijetla i poznati su (s različitom čestoćom) u sva tri hrvatska narječja: npr. kajk. ptˈica   tȋč u Varaždinu (RVKG 1511, 1990); čak. tȉć u Mrkočima i Pazinu (RGZM 659, PaR 301); štok. ptica u Begtežu (RNZNpt 392), tȉca u benko- vačkom kraju (RIBK 514): „Pslovan. *pъtca*pъtt’ь *pъtak ipd. je izpeljano iz *pъt”(SES2 591). Ptichica. – Avicula  ae f. (S8) [ptičica] Lat. avicŭlaae „mala ptica, ptičica” (LLCE 294). Hrvatski je oblik umanjenica ptica (v. 1.2). Louptichji. – Aucupium ij n. (I1) [lov ptičji] Lat. aucupium  „lov na ptice, lovljenje ptica” (LLCE 271). Hrvatski je ekvivalent sintagma imenica [prslav. *lòvъ (ERHJ 565)  ] + pridjev ptičji. Dalje v. 1.2. Ptichilou. – Aucupium ij f.(S8) [ptiči lov] V. 1.2.2. Loveczptichji. – Auceps cupis m. (I1) [lovec ptičji] Sintagma imenica lovec [prslav. *lovьc (ERHJ 565)  ] + pridjev ptičji. Dalje v. 1.2. Ptichar. – Auceps cupis. (S8) [ptičar] Hrvatski oblik po sadržaju u potpunosti odgovara latinskom: lat. auceps cŭpis „lovac na ptice, ptičar” (LLCE 267). Izvedenica na ptica ptič (v. 1.2).  Habdelić navodi glagole u 1. l. jd. prezenta kako je to uobičajeno u tradicionalnoj latinskoj leksikografiji.  Uz napomenu „novije za ftȋč”.  Npr. kajk. lȏ u Đurđevcu (RĐG 318); čak. lȏf u Mrkočima (RGZM 228); štok. lȏv u benkovač- kom kraju (RIBK 222).  Npr. kajk. lȍvẹc u Đurđevcu (RĐG 318), lˈovac u Varaždinu (RVKG 667); čak. lovȁc u Pazinu (PaR 140); štok.  među bačkim Hrvatima (RGBH 244).          oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice Somborenye pticje. – Garritus avium. (V8) [žomborenje ptičje] Lat. garritus us „cvrkut, cvrkutanje”. Glagolska imenica žu(m)borenje  uz pridjev ptičje (= lat. avium). Dalje v. 1.2. Krichanyepticzſomboranye. – Garritus avium. (G8→) [kričanje ptic, žomboranje] Oblik iza zareza odgovara prvom dijelu sintagme ad 1.3. a u ovoj natuknici Habde- lić daje i sinonim kričanje  ptic (= genitiv od mn. ptice). Dalje v. 1.3 i 1.2.  krelyut. – Ala ae f.(G8→) [krilo, kreljut] Lat. āla ae „krilo u ptice” (LHRj 24). Oba hrvatska sinonimna oblika potječu od istog etimona [< prslav. *kridlò (ERHJ 502)] i poznata su u sva tri hrvatska narječja: npr. kajk. krlutkrˈilo u Varaždinu (RVKG 592, 596); čak. krīlȍ u Senju (SR 60: „Za krīlȍ su stãri Sȅnjani govorȉli krȅljut.”), krȅjūtkrīlȍ na Grobinštini (GG 327, 328); štok. krelut/kreljut „ptičje krilo” (RSBS 303),  među bačkim Hrvatima (RGBH 218). Krelyut. – Ala ae f. (G8) [kreljut] V. 1.4. Perut. – Ala ae f. (P1→) [perut] Lat.  „krilo” (LLCE 119). Kajk. perut (RKKJ 10/17), pˈȩrut „perje s krila” u Varaždinu (RVKG 1164). U čak. i štok. nema. Izvedenica od pero – imenice koju rabe govornici svih triju hrvatskih narječja: npr. kajk. pˈȩro u Varaždinu (RVKG 1163); čak. perȍ u Senju (SR 102); štok. pèro u benkovačkom kraju i među bač- kim Bunjevcima (RIBK 330; RBaBu 238) < prslav. *perȍ (SES2 507). Klyun. – Roſtrum n. (G2) [kljun] Od starijih rječnika s portala Vrančić ima Klyuun, Kašić Kgliùn na m. Lat. rōstrum „kljun” (DIV 934). Domaća riječ poznata u svim hrvatskim dijalek- tima: npr. kajk. klȗn (RVKG 545); čak. kljȗn u Mrkočima (RGZM 189); štok. kljȗn među bačkim Hrvatima (RGBH 126): „Enako je cslovan. kljunъ, hrv., srb. kljȗn, nar. rus. kljún (knjiž. kljúv). Pslovan. *kl’ȗnъ in *kl’ȗvъ je sorodno, verjet- no izpeljano iz glagolov *kl’űnǫti ‘kljuniti’, *kl’ьva̋ti, sed. *kl’ȗjǫ ‘kljuvati’ (Be II, 44)” (SES2 281).  Od glagola žuboriti slikopisna postanja [„Onomatopejska imenica »sussurus«” (SKOK III/686, s. v. žȕber)]: npr. kajk. žubˈorȩńȩ/žubˈorȩti u Varaždinu (RVKG 2384); čak. žumborȉti  - cama (ID 226); štok. žȕmberit među bačkim Hrvatima (RGBH 695).   kríčatikrìčati) < prslav. *kričàti (ERHJ 501) > npr. kajk. krĩčati u Varaždinu (RVKG 595); čak. krīčȁt na Braču (RBČG 409); štok. kríčat među bačkim Hrvatima (RGBH 218).             . – Avis allectrix. (H4→) [lafra] Lat. avis is „ptica” (LLCE 295), allectris, pridjev od allector  oris „koji privlači, mamac, primamljivač” (LLCE 130). Skok prema Belostencu navodi „gen. -fra m pored lafra f (Belostenec) »avis allectrix«” (SKOK II/259). U Akademi- jinu rječniku navode se istoznačnice lafra lafar prema Belostencu bez ikakvih tumačenja, osim preuzeta značenja koje se navodi uz lafra: „(vaļa da je) ptica koja druge vabi ili mami (kad se love ptice).” (ARJ V/868). Kajkavski reperto- ari, osim RKKJ dakako, kojima se služimo nemaju odgovarajućih oblika, jedino je termin lȃfra zabilježen u Đurđevcu, ali u značenju „maska; napadno odjevena osoba” (RKDI 226). Vjerojatno je riječ o germanizmu, možda prema njem. Läufer „lovac” ili Lauer „lovačka čeka” (VNSS-cd). Preostala dva hrvatska narječja ne poznaju ovaj oblik. Kerletka. – Cavea ae f. (F8) [krletka] Autori starih rječnika nemaju cavea. Lat. cavea ae „krletka, kavez” (LLCE 425). Hrvatski je oblik domaćeg podrijetla: „Izvorno kajkavska riječ.  Najvjerojatnije postalo od psl. *klětъka [...] s neobjašnjenim -. Nije vjerojatno da je posuđeno preko mađ. kalitka ‘kavez, ćelija’.” (ERHJ 506). U štokavskim je govorima riječ dobro potvrđena (npr. kletka među bačkim Hrvatima (RGBH220)), dok na odgo- varajuće oblike u čakavskom (ako ih negdje uopće i rabe) svakako valja gledati kao na učene riječi.  Pticharnicza. – Aviarium ij n. (S8) [ptičarnica] Lat. aviarium  „ptičji kavez, krletka za manje ptice” (LLCE 294). Izvedenica na -arnica. Dalje v. 1.2.      Pelecanidae (nesiti) Pelikanpticza. – Pelicanus  ni (O8→) [pelikan ptica] Lat. pelicānus -ī (ANDR 122); pelicanus (LLCE 2252) „pelikan”. Hrvatski oblik bilježe leksikografi svih triju hrvatskih narječja: npr. kajk. pẹlikȃn u Varaž- dinu (RVKG 1159); čak. pelikȃn u Mrkočima; štok. pelìkȃn (RHrJ 23), pelìkān  (SKOK II/633: dubrovački pisci).  Kao i sln. plikan „prevzeto prek nem. Peli  kan in srlat. pelicanus iz gr. pelekán ‘pelikan’ [...], kar je izpeljano iz gr. pélekys ‘sekira (z rezilom zgoraj in spodaj)’. Pelikan je tako poimenovan zato, ker oblika njegovega kljuna spominja na sekiro.” (SES2 504).  Npr. krltka u Varaždinu (RVKG 600).  U čakavskim su govorima za taj pojam najčešći oblici tipa gajba/kajba: npr. gãjba na Grobinšti- ni (GG 256; RROG), gȃjba Roveriji (RROG 81), kȃjba u Trogiru (RTrCG 151) < mlet. gabia (BOE 294) < lat. cavea, REW 1789.2.  Usp. pelikan/pelikanke „vrsta kliješta” (RSBS 499): „(metafora) željezo za vađenje zubi” (SKOK II/633, s. v. pelìkān).         oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice       Ardeidae (čaplje) Chaplya. – Ardea ae f. (B2) [čaplja] Pravilna atribucija: Ardea = čaplja: ardea -ae (ANDR 32). U Libellus csaplja „der Reiher ”.  Ornitonim prisutan u svim hrvatskim govorima: npr. u čakavskim govorima čȁpĺa u Medulinu, Žminju i Muntiću, cȁpĺa u Paradižu (LAIČaG 769), čãpja u Brusju na Hvaru (RBrG 422); u kajkavskim čpļa u Varaždinu (RVKG 140); u štokavskim čȁplja među bačkim Hrvatima (RGBH 72), čapljȃrda „velika čaplja” (RSBS 97) i šire po slavenskom svijetu: [„Čaplja je sveslavenska riječ iz praslav. doba bez paralela u baltičkoj grupi, a ni ie. veze nisu utvrđene” (SKOK I/294)]. „Postalo od psl. *čápja” (ERHJ I/121). Ciconidae (rode) Strok. – Ciconia ae f.(X1→) (štrok) Lat. Ciconia je „roda”: cicōnia -ae (ANDR 54); ciconia ae (LLCE 457) „roda (Ciconia ciconia)”.  S. Pavešić uz štrok daje kao značenje sinonime roda štrk za potonje citirajući Habdelića, Belostenca i Vitezovića, dakle samo kajkavski (ARJ XVII/850), no za štrk navodi i štokavske izvore (ARJ XVII/848): usp. i štok. štrk „roda” u Slavoniji (DpS 269), štrk „roda, ptica selica” (RSBS 755). štrk pozabavio se i Skok. Izdvajamo: „Od istog je korijena pridjev -astštrkast (Otrovanec) = na -ljast [...] štȑkljast (Slatina) »dugonog«. Od- bacivanjem tog sufiksa nastade imenica štrklja f »gralla«.  Prema Mladenovu u prasrodstvu je sa nvnjem. Storch.  Miklošič ne zna tko je od koga posudio. Vasmeru i Hirtu je posuđenica iz germ. (stnord. storkr). Unakrštanjem praslav. strъkъ i svnjem. storc nastade u hrv.-kajk. štrȍk (Habdelić, Belostenec), slov. štȏrklja »roda«” (SKOK III/417). M. Snoj sln. štrk izvodi od prslav. *strkъ  *stь̋rkъ (SES2 743: „Če je domneva pravilna, je štrk poimenovan po svoji nerod- ni, togi hoji”).  Ne možemo sa sigurnošću tvrditi koliko je i kako njem. naziv za Storch) utjecao na navedene hrvatske nazive. Čakavski govori ne poznaju ni jedan ni drugi oblik.  Reiher = čaplja.  Libellus i Vrančić nemaju odgovarajući oblik. Usput, Vrančić za latinski oblik Ciconia daje pogrešan hrvatski ekvivalent (Cſaplya), uz pravilan njemački (Ein Storch).   grallae, arum „hodulja, štrklja” (LLCE 1255).  Njem. Storch „roda” (VNSS-cd).  Slično etimologijsko rješenje navodi i Hirtz: „što su vrste ovoga roda štrkljaste (dugih nogu za gacanje).” (RNZNpt 491, s. v. štrk).           anSeRifoRmeS (guščaRice) Anatidae (patke) Labud. – Cygnus ni Cicnus ni m. ris m. (H3→) [labud] U Libellus uz lat. Cygnus stoji Labud, u Vrančića također uz CygnusLe but  dok Kašić tal. Cigno navodi uz dvije natuknice: Làbut Lèbut. Lat. cycnus cygnus -ī (ANDR 65); cycnus cygnus  (LLCE 665) „labud (Cygnus  )”. Hrvatski je ornitonim domaća riječ prisutna u sva tri hrvatska narječja: npr. kajk. lˈabut  - raždinu (RVKG 628); čak. lãbud na Braču (RBČG 427): štok. làbūd među bačkim Hrvatima (RGBH 231) < prslav. *ȏlbǫdь/tь*ȇlbedь*ȇlbǫtь (ERHJ 533). Labudov. – Cygneus um.(H3→) Lat. cycnēus cygnēus  um „koji se odnosi na labuda, labudov, labuđi” (LLCE 665). Hrvatski je oblik pridjev od labud (v. 4.1.1) prisutan u sva tri hrvatska nar- ječja: npr. kajk. lˈabudof u Varaždinu (RVKG 628); čak. lȁbudof u Mrkočima (RGZM 219); štok. labudov (RNZNpt 250).      Accipitridae (jastrebovi) Kraguly. – Niſus ſi m. (G7) [kragulj] Uz lat. Niſus Vrančić navodi Kraguly, dok Kašić donosi Kragùgl glia uz tal. Spa raviero. André za lat. ornitonim nisus ī u starih pisaca nalazi značenje „balbuzard pȇcheur (Pandion haliaëtus)”;  nisus „vrsta ptice” (LLCE 2043). Gotovo smo sigurni da Habdelić rješavajući ovu natuknicu nije u mislima imao orla ribara, ali ne možemo biti sigurni je li riječ o kopcu (Accipiter nisus) ili jastrebu (Accipiter gentilis  ). Nazivi se za sokolovke u svim terminologijama miješaju, pa je tako bilo i u latinskom, a i u hrvatskom je tako: „Svi predstavnici reda izuzetno su slič- ni, što dovodi do miješanja naziva u pučkoj nomenklaturi” (IstOrn 85). Što se obli- ka o kojem razglabamo tiče Hirtz uz Accipiter gentilis (jastreb) navodi kragulj- činakraguljićina kraguljina, a uz Accipiter gentilis (kobac) kraguj kragujac kragujak kragujica kragul kragulj kraguljac  kraguljčić  kraguljčina  kraguljic  kraguljić (IZNŽ 13). Mi smo u Istri i za jastreba i za kopca zabilježili više oblika tipa kragu(lj): npr. kragȕj u Kućibregu, Materadi, kragȗj u Pazu, kragȕĺ kraguĺȉ u Lindaru za kopca; kərgȕĺ u Viškovićima, kərgȕĺ u Drenju, kragȕj u Jašićima za jastreba (LAIČaG 782, 783). Oblici su poznati i u ostala dva hrvatska narječja: npr. kajk. kragul „Accipiter aannotinus; buteo iringillarius”, kraguļ „grabežljiva ptica iz porodice sokolova (Falconidae): ptičji kobac, Accipiter nisus, ili kokšji ja  Treba Lebut.  Više vrsta.  Hrv. orao ribar.  Slovenski je stručni naziv za tu pticu kragulj (NPt 100).          oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice streb kraguj, Astur palumbarius” (RKKJ 375); štok. kragulj (RNZNpt 212). „Po- stalo od psl. *korgujь [...] što je posuđeno iz nekog turkijskog izvora” (ERHJ 492). Kraguly. – Niſus per annum, aut ultra asservatus (G7) [kragulj mitar] Za prvi dio sintagme v. 5.1.1. Hirtz pod natuknicom mitar navodi jastreb mitar soko mitar patak mitar (RNZNpt 278) gdje odrednica mitar znači da se te ptice mitare: „Izvedeno od mitar ‘ptica koja mijenja perje’ < *mytarь, što je izvedeno od psl. *mytь” (ERHJ 618, s. v. mitáriti se). Pilyuh. – Vultur ris m. Milvus m. (P2→) [piljuh] Lat. vultur volturŭris m u Livija, Vergilija i dr. znači „jastreb, smeđi sup. orlušina” (Marevich II/3535).  Vrančić ima pilyuh. Prema našim anketama u Istri najčešće označava jastreba (Accipiter gentilis). Domaća riječ, osim u kaj- kavskim govorima (piļuh „ptica grabljivica, jastreb, Accipiter” (RKKJ 10/39), čini se da postoji samo još u čakavskima: npr. pȉljuh pijȕh i sl. u mnogim mje- stima u Istri (OA). T. Maretić uz natuknicu piļug „neka grabežljiva ptica, možda kobac” piše: „Možda je u svezi s imenicom [...] pile  t. j. ptica, koja grabi piliće [...]” (ARJ IX/853). . – Aquila ae m. (O1) [orel] Sva tri stara hrvatska rječnika imaju , Vrančić i Libellus uz lat. Aquila, Ka- šić uz tal. Aquila. Lat. aquila -ae (ANDR 32); aquĭla ae (LLCE 193) „orao”. Kajk. ornitonimi tipa orel [npr. Ȍrẹl „topnim” u Đurđevcu (RĐG 440)] odgo- varaju štok. tipu  (RNZNpt 308) i čak.  [npr. orȁl (Brus, Skrbčići), ȍral  (Sveti Ivan) (IstOrn 41), no česti su i nazivi tipa , svakako pod utjecajem hrvatskoga standarda (npr. ȍrao u Nedešćini i Bijažićima (LAIČaG 785)] < prslav. *orьl (SES2 477). . – Aquilinus  na um. (O1) Pridjev. Dalje v. 5.1.3. Falconidae (sokolovi) Szokol. –  nis m. (X8→) [sokol] Vrančić uz lat.  nis daje Szokòl, u Libellus uz lat.  nis stoji   Kašić uz tal. Falcone donosi     M.Lat. falcō -ōnis „genre ” (ANDR 70); falco onis „(Falco peregrinus) sivi sokol”  (LLCE 1031). Hrvatski ornitoni- mi tipa soko(l) poznati su i u štokavskim govorima [npr. sȍkō (RSBS 694), sokol  Kako je već rečeno sokolovke su izuzetno slične ptice, pa u mnogim nomenklaturama postoji miješanje naziva. O tome smo detaljnije pisali u IstOrn 84, s. v. Falconiformes.  Onomatopeja pi-pi (SKOK II/659).  Petar Šimunović u svom rječniku bračkih čakavskih govora ima dvije natuknice sȍkol, uz prvu daje značenje „Falco, vrsta ptice grabljivice”, a uz drugu „Falco peregrinus sivi sokol, slučajan i rijetki zimovalac na Braču” (RBČG 879).              (RNZNpt 450)], dok čakavski oblici uvijek završavaju na  (npr. sȍkol u Mrkoči- ma i Buićima (RGZM 584; LAIČaG 781) < prslav. *sokolъ (HER 570)). pSittacifoRmeS (papigovke) Psittacidae (papige) Papiga. – Pſittacus  m. (O6) [papiga] Lat. psittacus -ī (ANDR 134); psittăcus (LLCE 2538) „papiga (Psittacus)”. Ornitonimi tipa papiga postoje samo u kajkavskom [npr. pˈapiga u Varaždinu (RVKG 1138), papiga u Međimurju (RNZNpt 321)] i štokavskom [npr. pàpiga  (danas općenito u književnom i saobraćajnom jeziku) (SKOK II/602)]. Marko Snoj uz papagȃj piše: „Prevzeto prek nem. Papagei in stfrc. papegai iz arab. babbaġāʿ ‘papagaj’. Različica sloven. pȃpiga je prek hrv. pàpiga prevzeta iz istega arab. vira.” (SES2 490) Čakavski govori ne koriste ovaj oblik  nego ro- manizme tipa papagalo: u Istri npr. papagȃlo u Mrkočima, Pazinu i na Roveriji (RGZM 380; PaR 189; RROG 192); južnije npr. papagãlo na Braču (RBČG 643), papagȃlo u Senju i Vrgadi (SR 100; RGV 148) < (i)mlet. papagàl   469), papagàpapagal (VG 732): „Biz. papagâs, dall’ar. babagā, con sovrappo- sizione paretimologica di gallo.” (DELI-cd) capRimulgifoRmeS (legnjevke) Caprimulgidae (legnjevi) . – Caprimulgus gi (G7) [kozodoj] Latinski i hrvatski ornitonim na planu se sadržaja u potpunosti slažu. Lat.  primulgus -ī (ANDR 48), căprĭmulgus  (LHRj 54) „leganj (Caprimulgus euro- paeus)”. Oblik kozodoj za tu pticu poznaju samo kajkavci i štokavci: npr. kajk. kozodoj (RKKJ 5/372); štok. kozodoj (ARJ V/422; RNZNpt 210: „Ova ptica noćnica zaliječe se za svojim lovom (imenito noćnim leptirićima) u obore i staje marvinske, u ovčare i kozjake, pa je otud nastalo vjerovanje, da ona muze krave i koze. Zato je čobani progone i ubijaju.”). Riječ je o složenici od imenice   (< prslav.  – ERHJ 490) + dojiti (< prslav. *dojìti – ERHJ 180). M. Snoj za sln. kozodȍj piše: „Zloženka iz  dojīti v nar. pomenu ‘molsti’. Po ljud- skem verovanju namreč ta ptica ponoči prihaja molst koze. Beseda je dobesedni prevod nem. Ziegenmelker, zloženke iz nem Ziege ‘koza’ in melken ‘molsti’, oz. lat. caprimulgus ‘kozodoj’, zloženke iz lat. capra ‘koza’ in mulgere ‘molsti’.” (SES2 316)  Ako ga koji čakavac i upotrijebi, to je svakako pod utjecajem hrvatskoga standarda.        oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice      Alcedinidae (vodomari) Szlavichmorski. – Alcedon  nis f. Halcyone. (X6) [slavič morski] Hrvatsku sintagmu ne možemo potvrditi u hrvatskim ornitološkim repertoarima u našem posjedu, no sličnu sintagmu, s drugim dijelom koji odgovara našemu, nalazimo u Ornitološkom rečniku Matice srpske gdje se, usput, među srpske or- nitonime redovito uvrštava i cijeli niz isključivo hrvatskih (čak i kajkavskih!) na- ziva, pa tako nalazimo sintagmu vodoban slavić čiji je drugi dio slavić (OP 32, s. v. Alcedo) koje citra prema: Juro Kolomanović, Imenik kralješnjaka Dalmacije I dio: sisavci i ptice Godišnje izvješće C. K. Velike realke u Splitu za školsku godinu 1884-85, Split, 1885. Prema latinskim ekvivalentima riječ je o vodomaru (Alcedo atthis): halcyon ŏnis „v. alcyon; alcedo” (LLCE 1288), halcēdo halcyon etc. „v. alcedo, alcyon etc.” (DIV 464); alcyon onis „opć pl. morske ptice” (LLCE 124); alcedo ĭnis „(Alcedo hispida) zimorod” (LLCE 123) alcēdo ĭnis „zimorod” (DIV 66), alcēdo ĭnis „zimorod (ptica)” (LHrJ 24).  Ornitonimom se pozabavio P. Rogić: s. v. slavić pod b. navodi morski slavić „isto što slavic pod b.  Samo u starim rječnicima, tako u Vrančićevu (alcedon  pionbino; Mervogel; slavić mor ski), u Habdelićevu slavič morski; alcedon halcyone) [...]” (ARJ XV/466). No, taj ornitonim nalazimo i u novijem rječniku bračke čakavice Petra Šimunovića: slavĩć/ślavĩć „Alcedo atthis »vodomar«” (RBČG 869).  Dalje v. 9.2.2. Upupidae (pupavci) Déb. – Upupa pae f.(C1) [deb] Pravilna atibucija: Upupa = pupavac (Upupa epops): lat. upupa -ae „nom donné à la huppe (Upupa epops)” (ANDR 163). Budmani nije uvrstio deb kao poseb- nu natuknicu, ali oblik navodi pod sinonimom dab „pupavac” (v. niže). Za dab „pupavac” pretpostavlja da potječe od vdab vdeb iz čega „vidi se da je sprijeda otpalo  [...]” i dalje „vidi se da je  (po disimilaciji) postalo od d (isporedi dabar prema bъbrъ); isporedivši sve oblike, mislim da se dolazi na najstariji vъdъdъ udvajanjem sloga vъd čim se htjelo napraviti zvuk sličan pupavčevu pjevanju   (usporedi i potpuden, i lat. upupa, grč. ἐποψ, češ. dedek i poļ. dudek itd.). Tomu bi bila potvrda i nepostojanost samoglasnoga slova (ima još i starosl. vъdidъ). – dolazi samo u Bjelostjenčevu rječniku gdje ima i (kajkavski) dëb, a u ovom obliku deb) i u Jambrešićevu i u jednoga pisca našega vremena: Pupavac ili deb.” (ARJ   Zimorod „Alcedo ispida” (RNZNpt 575) – Alcedo atthis i Alcedo ispida sinonimni su nazivi.  Tamo čitamo: „u svezi s atributom morski isto što ptica koju zovu još vodomor zimorad; alcedo hispida” (ARJ XV/465).  Siniša Vuković u Selcima na Braču zapisao je ornitonim slavĩć samo u značenju „vrsta ptice pjevice, slavuj” (Luscinia Megarhynchos) (RSG 326).  „Pjev je trosložno, šuplje, prigušeno ‚op-op-op‘, ponavljano nekoliko puta; izbliza slabo, no dalekočujno.” (PHE 238); „Voce: Un basso pu-pu-pu che si ode da lontano; anche parecchie note miagolate e grido d’allarme rauco.” (UE 139).            II/214). Hirtz ima i dab deb – za prvo navodi da se koristi u okolici Đurđevca, za drugo u pakračkom i križevačkom području (RNZNpt 82, 83). RKKJ dab deb (2/335, 2/353). Za čakavske govore nemamo potvrda. paSSeRifoRmeS (pjevice/vRapčaRke) Hirundinidae (lastavice) Laſtovicza. – Hirundo is f. (H5→) [lastovica] U Libellus Laſtavicza uz Hirumdo, u Vrančića također pod Hirundo  Laßtovicza. Lat. hirundō -inis (ANDR 92); hirundo ĭnis (LLCE 1323) „lastavica (Hirundo rustica)”. Hrvatski oblik domaća je riječ koju poznaju sva tri hrvatska narječja: npr. kajk. lāstavȉca u Đurđevcu (RĐG 306); čak. lȁstavica u Pazinu (PaR 135); štok. lȁstavica među bačkim Hrvatima (RGBH 235) < prslav. *lástovica *lásta  (ERHJ 540). Turdinae (drozdovi) Branyug. – Turdus di m. (A7→) [branjug] Lat. turdus -ī „nom générique des diverses espèces de grives, principalement de la grive litorne (Turdus pilaris)”. U Hirtza nalazimo branjug (govori se oko Va- raždina, oko Pčelića, Daruvara, Raića, Budinšćine i Križevaca) za što veli „isto je bernjug” (RNZNpt 21), a uz bernjug daje značenje „Turdus pilaris” (= drozd bravenjak) i sinonime branjug brljug brnjog brnjug vranjug (RNZNpt 11). Đ. Daničić uz brāńȗg daje isto značenje, „Turdus pilaris” uz sinonime braveńak  borovńak (ARJ I/202), a što se postanja tiče upućuje na sinonim bravèńȃk za koje drži da je ista postanja kao i sinonim borovńak: „Postańa će biti jednoga sa bo- rovńakom (istom pticom), od koga bi se razlikovao tijem što u osnovi iza  ima vo- kal e ȇ), i što mu je drugo  (koje ima borovńak) otpalo, pa se prvo premjestilo na ńegovo mjesto produļivši se u  [...], isto bi tako mogao postati i brańug(ista ptica) – podebljanje naše – izgubivši  pred ń.” (ARJ I/612). Ornitonim je, čini se, ograničen na štokavske i kajkavske jezične sustave. RKKJ (1/199) navodi brańug prema Habdeliću i rječnicima koje citira i ARJ, no ima i dvije izvedenice u znače- nju „turdarium” (= mjesto za uzgajanje drozdova): prema Jambrošiću brańugińak i prema Belostencu brańužišće (RKKJ 1/199). I na koncu, ne može biti jasno je li Habdelić dao samo općenito značenje ili je mislio na vrstu koju smo naveli gore. Szlavich. – Philomela  ae f. Luſcinia  ae f. Acredula  ae. (X6) [slavič] Vrančić navodi Szlavich uz lat. Luſcinia, u Libellus pod Philomela nalazimo  vuj, u Kašićevu rječniku uz tal. Rosignuolo rosignoloSlavicch chia M. Sva tri latinska ornitonima označuju slavuja (Luscinia megarhynchos): lat. philomēla -ae (ANDR 126); luscinia -ae (ANDR 98); acrēdula (agrē-) -ae (ANDR 21).  Kod pretraživanja u kućici za lat. stoji Hitundo, no u Vrančićevom je tekstu pravilno, Hirundo.         oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice Sva tri hrvatska dijalekta poznaju i oblike tipa slavić slavuj: npr. kajk. slavȗj  Varaždinu (RVKG 1774), slavȋčẹk u Đurđevcu (RĐG 628), slavīčȅk u području donje Sutle (RKDI 412); čak. slavić u Škrljevu, Bakru Kaštelu na Rabu (RNZN 489), slavȗjslavȉć u Permanima (LAIČaG 841), slavĩć na Braču (RBČG 869);   štok. slàvūj među bačkim Hrvatima (RGBH 537) slavulj u Slavoniji (DpS 240), slàvȋć (ARJ XV/466).  U manje-više svim europskim jezicima nazivi za slavuja uobličuju sem „prekrasan pjev”, a tako je bilo i u grčkom i u latinskom (v. opširna obrazloženja za to na mjestima u ANDR koje smo gore citirali), no Petar Skok izvodi naziv od boje perja (SKOK III/283), što misli i M. Snoj: „Pslovan. *so lvьc *solvьj *solvik ipd. so izpeljanke pslovan. *sȏlvъ ‘svetlorjav’.” (SES2 667, s. v. slávec). S pozicije zakonitosti pučke denominacije životinja izvođenje naziva za slavuja od boje perja (koja je dosta neugledna i sigurno nije ono što ti prvo upada u oči niti ta boja slavuja izdvaja od drugih ptica!) dosta je teško, ako ne i nemoguće, braniti. Svakako držimo da treba potražiti neko drugo staroslavensko ishodište koje bi imalo veze s pjevom. Sylvinae (cvrkutuše) Germulcha pticza   Szluka. – Ficedula  ae f. (D5) [g(e)rmuša ptica, šluka] André za fīcēdula  aefīcĕdula) prema starim piscima kao znaćenja navodi više ptica iz obitelji grmuša (Sylviidae); lat. ficedŭla ae „grmuša, volić, vrsta drozga (Sylvia simplex)”; fīcĕdŭla „grmuša, volić, (vrsta drozga)” (DIV 413); fīcĕdŭla  „grmuša (ptica)” (LHRj 142). Ornitonim prisutan u sva tri hrvatska narječja: gr muša (RNZNpt 146);  štok. gmuša „Sylvia”  (ARJ III/451). Izvedenice od gȑm < prslav. *grъm (ERHJ 301). Što se sinonimnog ornitonima tiče taj tip zapravo označuje vrstu Scolopax rusticola (šljuka, bena): npr. čak. šĺȕka u Brestu, šjȗka u Poljanama, šljȕk u Buići- ma (LAIČaG 799); kajk. šlˈuka „Scolopax rusticola” u Varaždinu (RVKG 1921), šlȕfka „šljuka livadarka” u Đurđevcu (RĐK 696); štok. šljȕka „Schnephe, sco-  U Istri su nazivi tipa slavić češći (v. IstOrn 79 i LAIČaG 841).  Pitanje je je li termin slàvīć „najjednostavnije puhaće glazbalo” u Popovićima (RSPo 280) „svi- rala od vrbe, zviždaljka” u benkovačkom kraju (RIBK 460) potekao od slavujeva pjeva – tako vjerojatno misli i autor potonjega rječnika jer odmah uz natuknicu u zagrade stavlja (v. slàvulj), ili je možda htio reći da je riječ o sinonimima? A možda je termin u svezi sa slavić „rakļasto drvce, kome duži krak strči napoļe niz koji sklizi rakija i kroz jednu lanenu krpu ide ili pada u ǵban” kako je mislio P. Rogić jer uz natuknicu daje i značenje „vrsta svirale. Slàvȋć, vrsta čobanske svirale, koja se samo iz jedne cijevi sastoji, ozgo na vrhu malo je razvraćena i na tom vrhu urezan je pisak. Naši čobani posve lijepo u taj slavić svire. S naznač. akcentom u Lici zabilježio Bogdanović” (ARJ XV/467). A možda je riječ o pučkoj etimologiji.  Istu natuknicu preuzima i Belostenec u svoj rječnik ispravljajući pogrešno napisan pridjev: „Gërmuſcha pticza, ſzluka. Ficedula [...] Volich” (Gaz. II/101).  Mi smo za cvrkutuše u Istri zapisali cijeli niz ornitonima izvedenih iz sema „grm” [prslav. *grъm (ERHJ 301)]: npr. grmĺarica „Sylvia borin” u Brestu (LAIČaG 854), grmȗš „Sylvia atricapilla” u Velim Munama (LAIČaG 855).  Više vrsta.         lopax” (RHrJ II/535). Istina je da oblici tipa šljuka grmuša mogu biti sinonimi: grmuša (RNZNpt 146: značenje „Scolopax rusticola” navodi prema Trstenjaku).   Latinski oblici tipa ficedula nikad ne znače šljuku, pa je do zbrke došlo vjerojatno zbog sinonimije šljuka – grmuša? Ni Vrančić nije jasniji: za lat. Ficedula-major  daje hrvatski ekvivalent Ssljuka Velika i njemački groſſe  Schnepf.  Daju li Broz i Iveković oba značenja: gmuša „neka mala tica, die Feigenschnepfe  motacilla ficedula” (RHrJ I/347) – njem. „Scolopax”, lat. „Sylvia”? Oblici tipa šljuka kao i sln. slka „Scolopax rusticola” potječu od prslav. *slka (SES2 670). Szlukapticza. – Ficedula  ae f.(X7→) [sluka ptica] V. 9.3.1. Krályicz. – Regulus m. (G7→) [kraljič] U Vrančića uz Regulus stoji Kralych, a Kašić za tal. Regolo ima hrv. Kraglicch chia. Habdelić ima za kraljića dvije natuknice koje navodi jednu ispod druge (v. 9.3.2.1). Uz drugu dodaje odrednicu ptica (v. 1.2) i latinski sinonim Trochilus. André za ornitonim rĕgulus -ī u starih latinskih pisaca nalazi tri značenja: „Regu- lus ignicapillus, Regulus regulus; Troglodytes troglodytes” (ANDR 138), također i za sinonim trochillus  -ī (ANDR 155). Prema našim istraživanjima nazivi se za vatroglavog i zlatoglavog kraljića (Regulus regulus; Regulus ignicapillus) i palči- ća (Troglodytes troglodytes) miješaju i u Istri: „Nazivi za vatroglavog i zlatogla- vog kraljića miješaju se s nazivima za palčića [...] Riječ je o najmanjim istarskim pticama (zato je u pradigmama za sve tri vrste najviše umanjenica), premda ne izuzetno sličnim [...] Za sve tri vrste u ANDR (str. 72, 88, 113, 138, 139, 155, 160) nalazimo: foråminārius orchilus rex aium trochilus *uitipara (zvjezdica je stav- ljena jer je riječ o Hardouinovoj popravci Plinijeva teksta), gregåiolus rēgåliolus rēgåriolus regulus. [...] Kako je riječ o praktično beznačajnim pticama, nazivi su vrlo šaroliki, često se razlikuju i u dva susjedna sela.” (IstOrn 147, 148). Riječ po- stoji u sva tri naša narječja: npr. čak. kraĺȉć u Brestu, krajȉč u Ročkom Polju, krājȉć u Krtima, kraĺȉč u Bijažićima (LAIČaG 857, 858) – sve u značenju „Regulus re- gulus: Regulus ignicapillus”; krajȉć u Čiritežu, Foršićima, Gradinju, Krušvarima, Praćani, Premcima, Štrpedu, Vidacima i Vrhu, kråjȉć      kraljȉć u Strmcu (IstOrn 167); kajk. kraljič „Regulus; Troglodytes troglodytes” (RNZNpt 214): štok. kràļić „regulus, trochilus, regaliolus, troglodytes passer” (ARJ V/460). Kao i latinski ornitonim i hrvatski je umanjenica od „kralj”. Lat. regŭlus ī „kraljić; ptica kraljić”; hrv. kralj [< prslav. *korlj (ERHJ 493: „Opći slavenski naziv za kralja najvjerojatnije potječe od imena franačkog vladara  Velikog (747.–814.), prvoga kralja s kojim su Slaveni došli u kontakt”)] + -ić.  U ornitološkom rječniku Matice srpske navodi se grmuša u značenju „Scolopax rusticola” ali prema Trstenjaku i Hirtzu (OP 352).  Njem. groß „velik” (VNSS-cd).  Njem. Schnepfe „Gallinago; Scolopax” (VNSS-cd) – dakle neka ptica iz porodice Scolopacidae.     oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice Krályicz pticza. – Regulus m. Trochilus li m. (G7→) [kraljič ptica] V. 9.3.2. Fringilidae (zebe) Sterglinecz. – Carduelis is f. Accanthis  thidis f. (X1) [šterglinec] Stari rječnici s portala nemaju odgovarajućih oblika. Lat. acanthis -idis (ANDR acanthis ĭdis (LLCE 66) i carduēlis -is (ANDR 49), carduelis is (LLCE 403) istoznačnice su: „češljugar (Carduelis carduelis)”. Oblik postoji samo u kajkavskim govorima (osim u RKKJ u kajkavskim repertoarima koji su nam na raspolaganju ne nalazimo odgovarajućih oblika). Oblik se manje-više podudara s kajkavskom ornitonimima štrgulinec koji Skok navodi za Prigorje (SKOK III/414, s. v. štiglićšterlinčec  šterlinček (RNZNpt 489) i sličnima, a koji idu u paradig- mu naziva koje Skok navodi na gore citiranom mjestu i tumači ih kao slikopisne: „Onomatopejski naziv ptice po glasu, koji ornitolozi pišu stiglit  stihlit”.  Ploceidae (vrapci) Urabcecz. – Paſſer  ris m. (Bb2) [vrabec] Lat. passer -eris (ANDR 120), passer ĕris (LLCE 2231) „vrabac (Passer dome- sticus)”. Hrvatski je ornitonim domaćeg podrijetla, s dočetkom -ec samo u kajkav- skom; u štok. dočetak je , kao i u čak. uz poneki izuzetak:  npr. kajk. vrbec u Varaždinu (RVKG 2100), vrȃbẹc u Đurđevcu (RĐG 766); čak. vrȁbac   Munama i Šorićima (LAIČaG 876);  štok.  (RNZNpt 547), vrábac  među bačkim Hrvatima (RGBH 652) < prslav. *vorbcь (HER 680). Urabchecz. – Passerculus m. (Bb2) [vrab(p)čec] Lat. passercŭlus „vrapčić” (LLCE 2231). Hrvatski je oblik umanjenica na -ec – dočetak, uz -ek, tipičan za kajkavske govore. Cinclidae (vodenkosovi) Potočnapticza. – Cataracta ae f. (R2) [potočna ptica] André uz cataractēs piše: „Transcription du grec καταρράκτης. Nom des aues Diomediae dans Juba, d’après Pline [...]” (ANDR 50). Marević uz cataracta ae prema Pliniju navodi i značenje „morska ptica koja roni” (LLCE 417). Nije nam poznato postoji li u hrvatskoj ornitonimiji sintagma potočna ptica kao ornitonim. No, nalazimo potočni kos (RNZNpt 371) u značenju „vodenkos (Cinclus cinclus)”, pticu koja skoro u potpunosti odgovara Plinijevoj tvrdnji da je riječ o ptici koja roni, uz ogradu da vodenkos nije morska ptica: „Živi u Europi i Aziji, a u Hrvatskoj ga nalazimo u Gorskome kotaru, Lici, Dalmaciji ... Vo-  „Voce: un richiamo emesso generalmente in volo ‘tiglitt’.” (ICU 226).  Npr. rebȅc u Krbavčićima (LAIČaG 876).  Češći je tip rebac i sl.: npr. rȇbac u Vižinadi, rebȁc u Gologorici, rabȁc u Ližnjanu (LAIČaG 876). Uz lat. Paſſer Vrančić ima Rebàc, kao i Kašić uz tal. Passero, ali bez naglaska: Rebac.  I vrébac (RGBH 653).               denkos lovi sitne beskralježnjake, prije svega rakušce, ličinke kukaca, mekušce, male ribice. U vodu skače iz leta ili zakoračuje s kamena. Vješto zaranja i kratko roni mašući kratkim, ali snažnim krilima.“ (prirodahrvatske.com/2018/07/11/vo- denkos-cinclus-cinclus/ – pristupljeno 18. travnja 2010.); „Zaranja za vodenim beskralježnicima, pliva pod vodom koristeći krila” (PHE 272).  Sturnidae (čvorci) Skvorcz. – Sturnus ni m. (V7→) [škvorc] Odgovarajući oblik za lat. Sturnus ima samo Libellus: Sskvoracz [škvorac]. Lat. sturnus -ī (ANDR 147); sturnus (LLCE 3047) „čvorak (Sturnus vulgaris)”. Habdelićev ornitonim [kajk. i  u Zagrebu, škvorec oko Varaždina,   Šestinama (RZNZpt 483)] odgovara štok. škvorac/škvorc (RSBS 736),   Gudincima i druguda po Slavoniji (RNZNpt 483) i čak. škorȁc u Brusu i Malom Brgudu, škȏrc u Blaškovićima i Mavrima, škȏrec u Marušićima, švȏrac u Premci- ma (IstOrn 159) < prslav. *škvorьcь̏ (SES2 729, s. v. škórec). Oriolidae (vuge) Vuga. – Galbula ae f. Galbulus m. Galberius ij m. (Bb4→) [vuga] Sva tri latinska ornitonima imaju značenje „vuga (Oriolus oriolus)”: lat. galbulus -ī (ANDR 79), galbŭla aegalbŭlus galberius  (LLCE 1204). Hrvatski je oblik poznat u sva tri hrvatska narječja: npr. kajk. vũga u Varaždinu; čak. vȗga  Bijažićima i Buićima, vȕga u Moščenicama (LAIČaG 878);  štok. vuga (RNZNpt 505). „Samoglasnik u je nastao od sonantnog  [...]. Praslav. *vъlga. [...] Etimolo- gija nije izvjesno utvrđena. Denominacija ptice mogla je nastati po vlazi [...] jer se misli da zove kišu; upor. njem. Regenpfeiler, ali Machek upoređuje s lit. volungẽ i njem. Wide-walch i smatra da je naziv ptice iz praevropskog supstrata. To je mišljenje vjerojatno.” (SKOK III/635) Nije nam jasno odakle Hirtzu etimološko tumačenje koje daje na početku natuknice vuga: „jer rado jede vuge (smokve  )” (RNZNpt 555). Corvidae (vrane) Kauka. – Monedula f. (F7→) [kavka] Ni Libellus ni Vrančić uz Monedula nemaju odgovarajućeg oblika, Libellus samo Csavka. Lat. monēdula -ae (ANDR 104), monedŭla ae (LLCE 1953) „čavka (Corvus monedula)”. Hirtz ima  za Crni Lug, Martijanec, Samobor i Prigorje (RNZNpt 182). Hrvatski je ornitonim poznat u sva tri hrvatska narječja, premda su, čini se, češći nazivi tipa čavka (usp. broj oblika u Hirtza s. v. čavka – RNZNpt 56) iste, zvukopisne etimologije. U LAIČaG-u smo samo u dva mjesta čuli tip   Usp. noracronacrončić istoga značenja (RNZNpt 16, s. v. bjeloguš).  U čakavskim je govorima u Istri nešto češći tip ugla i sl.: npr. ȕgla u Žminju, Nedešćini, Perma- nima i Svetom Petru u Šumi, ȗga u Gologorici i Ližnjanu (LAIČsG 878)  Ne možemo naći potvrdu da se negdje za smokvu kaže vuga.         oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice kȁwka u Kućibregu i kȃvka u Krbavčićima (LAIČaG 881),  dok je oblika tipa čavka znatno više (ibidem); kajk.  (RKKJ 5/272); štok. kȃvka ARJ IV/907. Matasović s kȃvka upučuje na čȃvka gdje daje etimologiju za jedno i drugo (ERHJ 435): „Postalo od psl. *čavka*kavka [...] Izvorno onomatopejska tvorba prema glasanju ptice.” (ERHJ 123, s. v. čȃvka). Kauran. – Corvus m. Corax cis m. (F7→) [kavran] U Libellus uz Corvus nalazimo Gavran. Habdelić uz ornitonim daje dva sinonima: lat. coruus -ī (ANDR 62), corvus (LLCE 627) i corax -acis (ANDR 60), corax ăcis (LLCE 617) i jedno i drugo „gavran” što je dalo i znanstveni naziv Corvus co- rax. Oblici tipa kavran supostoje s oblicima tipa gavran iste etimologije: „Postalo od psl. *gavornъ*kavornъ [...], što je zacijelo složenica u kojoj je drugi dio psl. *vornъ, muški rod od *vorna [...] Usporedba s lit. kóvarnis pokazuje da je oblik *kavornъ vjerojatno stariji, dok oblik *gavornъ ima sekundarno početno *ga- [...] Psl. *kavornъ vjerojatno je složenica od dvaju naziva za ptice, ‘čavka’ i ‘vrana’, kavo-vornъ, što je haplologijom dalo psl. *kavornъ.” (ERHJ 261, s. v. gȁvrān). Štokavski dijalekti ne poznaju oblike s početnim  („Od XVI vijeka kod čakavaca i kajkavaca” – ARJ IV/908, s. v. kȁvrȃngavran u Slavoniji (DpS 76), gàvrān među bačkim Hrvatima (RGBH 128). Čakavci i kajkavci rabe oba oblika: npr. čak. gȁvran u Pazu i Gračišću, kȁvran u Lindaru, kavrãn u Mošćenicama (LAIČaG 886); npr. kajk. kvrangvran u Varaždinu (RVKG 518). Kaurannochnij. – Nicticorax  cis m. Nicticorax (F7→) [kavran nočni]  Ornitonim ima samo Habdelić. Riječ je o sintagmi u značenju „noćni gavran” što doduše odgovara lat. sintagmama coruus nocturnus coruus noctis koje André tumači kao „Tentatives de traduction du grec νικτικόραξ de la Septante” upućujući nycticorax (ANDR 63): za nycticorax  -acis prema starim autorima nudi jako puno mogućih značenja, od Bubo bubo (sova ušara) i Asio otus (mala ušara) do pupavca (Upupe epops) (ANDR 110). I Marević, kao Habdelić, uz nyctocŏrax  acis stavlja značenje „noćni gavran” (LLCE 2078), no hrvatski bi oblik zapravo značio legnja (Caprimulgus europaeus). Pridjev noćni u mnogim nomenklaturama  često određuje tu pticu.  Hirtz navodi tri ornitonimijske sintagme u kojima je prvi član pridjev noćnanoćna lasta noćna lastavica  noćna ptica – sve u značenju „leganj (Caprimulgus europaeus)” (RNZNpt 297), a u srpskoj je ornitonimiji za tu vrstu potvrđen i naziv noćni gavran (OP 181). No, Habdelić po svoj prilici nije imao na umu legnja, za tu pticu u rječniku ima kozodoy (v. 7.1.1), a možda je i  Prema našim istraživanja taj je tip u slovenskom dijelu Istre jedinstven i u slovenskom i u istro- mletačkom: sln. káwka (Brezovica, Dekani, Dragonja, Gračišče, Korte, Kubed, Malija, Mare- zige, Plavje, Pobegi, Prade, Sočerga, Škofije, Šmarje); im. kàwka (Bertoki, Bivje, Izola, Koper, Lucija, Piran, Strunjan) – LOHS 66.  Oblik nije jednoznačan, pokriva više različitih vrsta koje spadaju u različite redove i porodice, no uvrstili smo ga na ovo mjesto iz formalnih razloga.  Npr. Nightjar u sjevernoj Americi, Nachtzwaluw u Nizozemskoj (NAE 46).         znao da hrvatski ornitonim kao i latinski označuje neku čaplju jer lat. nyctocŏrax  nyctocŏrax  znači „gak, kvakavac” (LLCE 2078), dakle u hrvatskoj stručnoj ter- minologiji gak kvakavac ili gak.  Oba navedena oblika ima i Hirtz i tumači ih kao Nycticorax nictycorax (RNZNpt 113, 246). Prema podatcima kojima raspolažemo nazivi za tu vrstu u hrvatskom nikad ne uobličuju sem „mrak, noć” i sl.:  npr. an dro grbavi gačina gačinac  gag gagavac gakgakuša grčivrat kagrac kvakač      maigl petičan gak pupar radovan voljak (IZNŽ 25). Prije će biti da je Habdelića zaveo sem „noć” u latinskom nazivu, pa je to povezao s orni- coruus nocturnus coruus noctis koje smo naveli na početku odjeljka a koje je vjerojatno poznavao pa je preveo kako je preveo.  . – Cornix cis f. (Bb2) [vrana] U Libellus uz lat. Cornix stoji Vrana, u Vrančića, također uz CornixVrana. Lat. cornīx -īcis (ANDR 61); cornix icis (LLCE 620) „vrana (Corvus corone)”. Hrvat- ske ekvivalente tipa vrana poznaju sva hrvatska narječja: npr. kajk. vrȁna u Đur- đevcu (RĐG 769); štok. vrȁna među bačkim Bunjevcima (RBaBu 406) < prslav. *vőrna (HER 681); čak. vrȁna u Žminju i Nedešćini (LAIČaG 883). Szraka. –  ae f. (Y2) [sraka] Vrančić uz  daje hrvatski Straka, Kašić za Pica (gazza) hrvatski Straha Stra , a u Libellus za  stoji . Lat. pīca -ae (ANDR 127); pica ae (LLCE 2337) „svraka (Pica pica)” Hrvatski ornitonim poznaju sva tri hrvatska narječja: npr. kajk. srˈaka u Varaždinu (RVKG 1840), srȁka u Đurđevcu (RĐG 654); čak. srȁka u Krbavčićima, srȃka u Lindaru i Pazu (LAIČaG 880); štok. sraka u Slavo- niji (DpS 245), sraka u Gradištu u Slavoniji (RNZNpt 456) < prslav. *sőrka (HER 601). Iste su etimologije i nazivi tipa svraka koji su u štokavskim govorima češći [npr. svraka u Mitrovcu (RNZNpt 470)], no postoje i u čakavskom [npr. svrȁka  Buićima, švrȁka u Poljanama (LAIČaG 880)].    is a genus of night herons. The name Nycticorax means “night raven” and derives from the Ancient Greeknuktos “night” and korax, “raven”. It refers to the largely nocturnal  feeding habits of this group of birds, and the croaking crow-like call of the best known spe- cies, the black-crowned night heron. (https://en.wikipedia.org/wiki/Nycticorax – pristupljeno 9. travnja 2020.)   Gak kvakavac gakNycticorax nycticoraxptica iz por. čaplji (Ardeidae). Mala crno-bi- jelo-siva čaplja pogrbljena držanja, crnih leđa i tjemena s dugim bijelim perima kukme. Ugl. noćna ptica. Živi u većim skupinama uz močvare umjerenih i trop. krajeva. Hrani se žabama, ribama, gušterima i kukcima. U nas je selica. (https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx- ?ID=21017 – pristupljeno 9. travnja 2020.)  No, nije tako u svim jezicima: npr. češ. Bukač nočni, njem. Nachtreiher, engl. Night Heron (NAE 46).  Habdelićev je rječnik kajkavsko-latinski, no iz mnogih je natuknica vidljivo da je mu je polazište bio zapravo latinski: npr. Papiga, ka naſzleduje glaſz chlovechi za lat. Aſterias (O6→) – natuknicu nismo uvrstili u ovaj članak.     oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice Soyka. – Graculus m. (V8) [šojka] Uz isti latinski ornitonim u Vrančića stoji Szoyka.  Latinski ornitonimi označu- ju čavku (Corvus monedula) [lat. grāculus -ī (ANDR 86); gracŭlus „čavka” (LLCE 1251); grăcŭlus (DIV 453); grācŭlus (LHRJ 154)] dok ornitonimi tipa sojka/šojka u hrvatskim govorima, barem prema svim ornitološkim repertoarima u našem posjedu, imaju isključivo značenje „šojka (Garrulus glandarius)”, no ipak u starijim hrvatskim rječnicima oblici toga tipa mogu označavati više različitih vra-   pa i čavku.  No i u rječniku govora slavonskih, baranjskih i srijemskih Mar- tina Jakšića, izišlog 2015. nalazimo šȏjka „kreja, čvorak, kreštalica, vrana, ptica” (RSBS 743).  Osim štokavskih oblik o kojem razglabamo poznaju i kajkavski i čakavski hrvatski govori: npr. kajk. šȏjka u Varaždinu (RVKG 1929); čak. šȍjka  Brestu, Kućibregu, šȍja u Moščenicama, šjka u Svetom Petru u Šumi (LAIČaG 879) < prslav. *sòja (SES2 734). zaključak Od riječi koje smo obradili ad 1 (Nazivi koji se tiču ptičjeg svijeta) samo je jedan oblik [lafra (1.6)] protumačen kao mogući germanizam, ostalih petnaest domaćeg je podrijetla. Domaćeg je podrijetla i velika većina ornitonima. Od 30 obrađenih naziva samo su dva germanskog podrijetla [pelikan (2.1.1) i papiga (6.1.1)]. Do- maćeg su podrijetla i svi pridjevi i umanjenica. Dakle, od obrađena leksika 94,4% je riječi domaćeg podrijetla, a 5,6% stranog. bibliogRafija  = Jacques André, Les noms d’oiseaux en latin, Paris: Librairie C. Klincksieck, 1967.  Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–XXIII, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i um- jetnosti, 1880–1976.  = Radojka Baldić-Đugum, Beside kaštelanske, Kaštel: Muzej Grada Kaštela, 2006.  = Giuseppe Boerio, Dizionario del dialetto veneziano Milano: Martello Editore, 1971 (pretisak mletačkoga izdanja iz 1856.).  = Nikola Kustić, Cakavski govor grada Paga s rječnikom, Zagreb: Društvo Pažana i prijatelja grada Paga, 2002.  U Libellus drukčiji oblik, Kreſtelicza – izvedenica od kreštati < prslav. *krěščati (ERHJ 502), hrvatski i latinski oblik –, barem prema današnjoj ornitonimiji, ne podudaraju se: kreštalica je „šojka”. V. bilj. 57.  V. ARJ XV/822, s. v. sȏjka i ARJ XVII/710 i s. v. šȏjka gdje su svi ti rječnici uredno pocrpljeni.  Već smo rekli da nije neobično da se nazivi za korvide u mnogim nomenklaturama miješaju, no obično je riječ o nazivima za vranu i gavrana, a što se šojke tiče, njezini se nazivi, npr. u istarskim talijanskim govorima (ali i govorima u Italiji), miješaju s nazivima za svraku (o tom smo opširnije pisali u IstOrn 96, s. v. Garrulus glandarius).  Nazivi kreja kreštalica stoje za Garulus glandarius (RNZNpt 216, 218) [„Najčešće se ćuje karakterističan, glasan i intenzivan, promukao vrisak, ‚kršae!‘ (PHE 362, s. v. šojka)], čvorak za Sturnus vulgaris (RNZNpt 71), vrana za Corvus corone (v. 9.9.3).         = Manlio Cortelazzo – Paolo Zolli, Dizionario etimologico della lingua italiana, Bologna: Zanichelli (Biblioteca Elettronica Zanichelli) (CD izdanje).  = Mirko Divković, Latinsko-hrvatski rječnik za škole, Zagreb: ITRO »Naprijed«, 1980 (reprint izdanja iz 1900.).  = Martin Jakšić, Divanimo po slavonski, Zagreb: Pergamena, 2003. = Ranko Matasović, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika:A–Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2016.  = Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricum onomatum aerarum: selectioribus synonimis, phraseologiis verborum construcionivus, metaphoris, adagiis, abundatissime locu pletatum / admodum reverendi patris Joannis Belostenecz, Zagreb: Stari grad, 1998 (pretisak izdanja iz 1740.).  = Iva Lukežić – Sanja Zubčić, Grobnički govor XX. stoljeća: gramatika i rječnik, Rijeka: Katedra Čakavskog sabora Grobinšćine, 2007.  = Alemko Gluhak, Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb: August Cesarec, 1993.  = Walter Černy – Karel Drchal, Impariamo a conoscere gli uccelli, Novara: Istituto geografico De Agostini, 1982.  = Josip Ribarić, O istarskim dijalektima: razmještaj južnoslavenskih dijalekata na poluotoku Istri s opisom vodičkog govora, Pazin: Josip Turčinović d. o. o., 2002.  = Goran Filipi, Istarska ornitonimija: etimologijski rječnik pučkog nazivlja, Rijeka: Izdavački centar, 1994. IZNŽ = Nikola Fink, Imenik znanstvenih naziva obrađenih u »Rječniku narodnih zoologičkih naziva« (Vodozemci – Gmazovi – Ptice – Ribe) prof. dra M. Hirtza. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956. LAIČaG = Goran Filipi – Barbara Buršić Giudici, Lingvistički atlas istarskih čakavskih govora, Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, 2019. = Milan Žepić, Latinsko-hrvatski rječnik, Zagreb: Školska knjiga, 1972. = Jozo Marević, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik I–II, Velika Gorica: Marka – Zagreb: Matica hrvatska, 2000. = Goran Filipi, Lexicon ornitologicum Histriae Slovenicae, Koper: Zgodovinsko društvo za južno Primorsko, 1993 (Knjižnica Annales 4). = Jože Stabej, Slovensko-latinski slovar po: Matija Kastelec – Gregor Vorenc, Dictiona  rium Latino-Carniolicum (1608–1710), 1997, elektronska objava na www.fran.si, Ljubljana, 2014.  = Harriel I. Jorgensen, Nomina Avium Europaearum, Copenhagen: Ejnar Munksgaard, 1958.  = Janez Gregori – Ivan Krečič, Naši ptiči, Ljubljana: Državna založba Slovenije, 1979.  = osobne ankete  = Dejan Miloradov – Vasa Pavković – Slobodan Puzović – Javor Rašajski, Ornitološki rečnik Novi Sad: Matica srpska, 2016. = Marija Gagić, Rječnik pazinskoga govora, Pazin: Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre – Zadar: Ogranak Matice hrvatske, 2017. = Lars Svensson, Ptice Hrvatske i Europe, Zagreb: Udruga BIOM, 2018.  = Marko Peić – Grgo Bačlija, Rječnik govorabačkihBunjevaca, Novi Sad: Matica srpska – Subotica: NIO Subotičke novine, 1990. RBČG = Petar Šimunović, Rječnik bračkih čakavskih govora, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2009. RĐG = Jela Maresić – Vladimir Miholek, Opis i rječnik đurđevačkoga govora, Đurđevac: Gradska knjižnica, 2011. = Wilhelm Meyer-Lübke, Romanisches etymologisches Wörterbuch, Heidelberg: Carl Winter Uni- versitätsverlag, 1972. = Ante Sekulić, Rječnik govora bačkih Hrvata, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslov- lje – Katoločki institut za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović«, 2005. = Ivan Večenaj – Mijo Lončarić, Rječnik govora Gole, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezi- koslovlje, 1997.   oRnitonimi u habdelićevu          : divlje (šumSke) ptice = Radoslav Benčić, Rječnik govora grada Hvara, Hvar: Muzej hrvatske baštine, 2013. = Damir Kalogjera, Mirjana Svoboda – Višnja Josipović, Rječnik govora grada Korčule Zagreb: Novi Liber, 2008 (CD izdanje).  = Blaž Jurišić, Rječnik govora otoka Vrgade II: rječnik, Zagreb: JAZU, 1973.  = Radoslav Runko, Rječnik govora zaseoka Mrkoči u Istri, Rijeka: Naklada Kvarner, 2014.  = Franjo Iveković – Ivan Broz, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Naklada Nediljko Domino- vić 2009 (pretisak izdanja iz 1901.).  = Alojz Pavlović – Eduard Pavlović, Rječnik novoštokavske ikavice benkovačkoga kraja, Za- dar: Ogranak Matice hrvatske, 2018.  = Štefica Hanzer i dr., Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Udruga Ivana Perkovca za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavi- čajne kulturne baštine – Opća pučka škola Šenkovac, 2015.  Rječnik kajkavskoga književnog jezika 1–14, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetno- sti – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1984–2017.  = Marija Peruško, Rječnik medulinskoga govora, Medulin: Mendula – Općina Medulin, 2010.  = Miroslav Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih naziva: ptice (Aves), Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1938–1947.  = Ratko Crnobori, Rječnik premanturskoga govora, Medulin: Općina Medulin, 2018.  = Martin Jakšić, Rječnik govorā slavonskih, baranjskih i srijemskih, Zagreb: Dominović d. o. o. 2015.  = Siniša Vuković, Ričnik selaškega govora (rječnik dijalekta Selca na otoku Braču), Split: Laus, 2001.  = Nikola Tokić – Ivan Magaš, Rječnik sela Popovića, Zadar: Ogranak Matice hrvatske, 2018.  = Duško Geić, Rječnik i gramatika trogirskoga cakavskoga govora, Split: Književni krug – Trogir: Združeni artisti, 2015.  = Tomislav Lipljin, Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, Varaždin: Stanek Media d. o. o. – Stanek d. o. o., 2013.  = Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika 1–4,Zagreb: JAZU (1971– 1974).  = Milan Moguš, Senjski rječnikZagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Senj: Matica hrvatska, 2002.  Slovar slovenskega knjižnega jezika 1–5, Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umet- nosti – Državna založba Slovenije, 1970–1991.  = Roger Peterson – Guy Mountfort – P. A. D. Hollom, Guida degli uccelli d’EuropaPadova: Franco Muzzio & C. editore, 1985.  = Enrico Rosamani, Vocabolario giuliano Trieste: LINT, 1999.  = Doris Debenjak – Božidar Debenjak– Primož Debenjak, Veliki nemško-slovenski slovar Ljubljana: Državna založba Slovenija, 2001 (CD izdanje).   Ornitonimi v Habdelićevem Dikcionarju: divje ptice V prispevku so ob 30 ornitonimih obravnavani še 1 manjšalnica, 2 pridevnika (pravzaprav 7, če se vključi tudi pridevnike, ki nastopajo kot sestavina ornitonima) in 15 drugih besed, ki so v Habdelićevem Dictionarju povezani z ornitonimijo. Med izrazi, ki so v zvezi s ptičjim svetom, je samo lafra verjetno nemškega izvora, vsi ostali pa so domačega. Tudi večina od 30 ornitonimov je domačega izvora, le dva (pelikan papigasta nemškega. Tudi vsi pridevniki in manjšalnica so domači. 94,4 % obravnavanega gradiva je torej domačega izvora, tujega pa 5,6 %.