wffl 1‘3 k3 »JADRANSKI KALENDAR«. Prvi veliki emigrantski kalendar izlazi koncem septembra. Oko 200 stranica teksta i preko 50 slika — stajat će samo 10 dinara. God. VI. Broj 37. U Zagrebu, 21. septembra 1934. Pojedin! broj «foii 1.50 dinara ^ §¥ KALENDAR »SOČA«, Mali džepni kalendar »Soča« izlazi tako-djer koncem septembra. Kalendar je još bolji nego lanjski, a stoji samo 8 dinara. — Naručite oba emigrantska kalendara. OÀSIIO SAVIJA JUGOSIOVENSKIIM EM SGRANATA IZ JULIJSKE Italija i Jugi Opet je na dnevnom redu Italije i Francuske, te izmedju Ooslavije. O tome se posljednjih dana mno-go piše Opaža se, da se Italija želi oslo-mti na Francusku poslije, tolikih neuspjeha doživljenih u posljednje vrijeme na diplomatskom polju. Mussolini se je u medju-narodnoj politici nažao u takvom položaju, da inu doista ne preostaje drugo nego dà traži prijateljstvo Francuske, ne želi U da Italija ostane sasvim izolirana. Njemačko-talijanski odnosi, koji su do nedavna bili kalem takvi, danas su sasvim loši i. sasvim je jasno, da izmedju Njemačke i Italije ne može biti suradnje. Austrija je izmedju Jijift, a sad je njemačka štampa opet počela da se inieresuje i pitanjem Južnog Tiro-ta .. Osim toga u Evropi su se narodi po ceh tako organizovati, da se sve jasnije ocrtava stvaranje jednog jakog bloka, koji _ 1 ^oji se bori protiv revizije ugovo-,ao miru i koji se oslanja na Društvo na-i oda. Jačanje Male antante, stvaranje snažnog Balkanskog pakta, ideja o istočnom paktu i ulaženju Rusije u Društvo naroda sve je to na liniji protufašističkih tendencija u medjunarodnom životu. Pred tako velikim protivničkim frontom Italija pribjegava Francuskoj, a Francuska iskorištava prililcu i nastoji da Italiju doista privede svojoj politici. Razumije se to ne će ići tako jednostavno, jer izmedju Italije i Francuske ima mnogo neriješenih pitanja, koja se imaju po mišljenju Mussolinija riješiti u korist Italije. Sad će sve to doći u pretres. Tu je pitanje kolonija. Italija naime drži, da joj Francuska u Africi mora učiniti nekoje ustupke Ta je pitanje Talijana u Tunisu. Tu je pitanje ravnopravnosti o naoružanju V'i moru. Pa onda i Podunavsko pitanje. Sre to nisu mala pitanja i pregovori ne će biti laki. Ima uglednih internacionalnih političara, koji predvidjaju, da do sporazuma baš zbog težine tih pitanja ne će uopće ni doći, kao što je i u ranijim pokušajima redovito došlo do ponovnog razmimoilaženja, Icad sc počelo raspravljati o kolonijama, Tunisu i pomorskom paritetu. Svakako u posljednje vrijeme priprema se teren za pregovore. U Rimu radi na tome francuski poslanik de Ckambrun sa Suvičem, a talijanski delegat u Ženevi Aloi-si govorio je o pregovorima s francuskim ministrom vanjskih poslova Barthouom sad za vrijeme zasjedanja Društva naroda. Barthou imo. da ide u Rim u drugoj polovici oktobra. Tako javljaju francuski listovi, a i po pisanju talijanske štampe vidi se da u Rimu očekuju laj posjet. Mussolini je neki dan prilikom otvorenja Istočnog Sajma u Bariju održao govor, u prisutnosti francuskog ambasadora, o latinsko-medite-ranskoj zajednici, a u lom je govoru oštro napao hitlerizam i taj se govor tumači kao značajan s obzirom na približavanje Italije i Francuske A ima i drugih znakova, po kojima bi se moglo zaključiti, da je Italiji mnogo stalo do tog približenja. Svakako Francuska prije Barthouovog polaska u Rim želi da pripremi Malu an-tantu, a naročito Jugoslaviju, na eventualno francusko-talijansko približenje. Mala antanta je u tom pogledu od najvećeg značenja i Francuska ne može da mimo nje učini u Rimu bilo što. Naročito ne, jer je jedno od najvažnijih spornih pitanja izmedju Italije i država Male antante, Podunavlje i Jadran. Mala antanta nije suglasna s onom politikom koju Italija provodi u Austriji i dok bude Italija takvu politiku provodila u Austriji ne može biti dobrih odnosa izmedju država Male antante i Italije. Francuska mora dakle da privede Italiju drugačijem tretiranju austrijskog i podunavskog problema. Što se tiče Jugoslavije tu je još i Jadransko pitanje i tu mora Italija temeljito da izmijeni svoje držanje želi U da s Jugoslavijom živi u miru i dobrim odnosima. Dakle, naročito spram Jugoslavije mora Italija da izmijeni svoje držanje, želi li dobre odnose s Francuskom, jer Francuska ne može ni da pomišlja na sporazum s Italijom, ako su Italija i Jugoslavija jedna prema drugoj u sadašnjem odnosu. Francuska bi mogla da se sprijate-Ijuje s Italijom bez obzira na to hoće li Italija biti u dobrim odnosima s Jugoslavijom jedino u slučaju, kad Francuskoj ne bi bilo stalo do jugoslavenskog savezništva. Znamo medjutim, da u Parizu mnogo drže do jugoslavenskog savezništva, pa prema tome možemo vjerovali, da Barthou ne će u Rimu ništa sklapah, ako se prije Italija ne odluči na drugačiju politiku prema Jugoslaviji. Francois Tessan, bivši potsekre-tar u francuskom ministarstvu vanjskih poslova, piše u jednom autoritativnom članku u tom smislu, pa i to potvrdjuje mišljenje, da Francuska računa s jugoslavenskim SflZOPET ŠTEVILNE ARETACIJE V NABREŽINI IN OKOLICI: prijateljstvom. čini se medjutim da Italija ne pokazuje baš naročitog interesa za ublaživanje svojih napetih odnosa s Jugoslavijom i da šta više baš ovih dana manifestuje svoju poznatu politiku neprijateljstva i provokacija grama Jugoslaviji. Ne samo da talijanska Trst, 17 septembra 1934 (Agis) Pred dvema mesecama je naš list poročal, da je bila aretirana konec meseca junija t. 1. v Nabrežini večja skupina fantov, med katerimi so bili znani PEKTOT MILAN, PERTOT ALBIN, D ORI A ANTON, BURGER JOSIP IN JORDAN MARTI- ranci. Vojaške oblasti so tržaški kvesturi privolile in tako je moral Stanislav Ca-harija sleči vojaško suknjo in iti v tržaški zapor. Njegovi starši v Nabrežini so nadvse vznemirjeni nad usodo svojega sina... Dalje se širijo vesti, da je policija v zadnjem času izvršila tudi nove NIS. Kot poročajo iz Nabrežine, ni bil ; številne aretacije tako v Nabrežini, kado sedaj se nobeden izpuščen iz preis-3 kor v okolici (Slivno, Šempolaj itd.). To-kovalnega zapora in so torej vsi pr idr- ? da kljub temu ne moremo dobiti nika-zam. Točno število aretiranih v tistem kih točnih podatkov o obsegu in podrob-casu pa nam še do sedaj ni znano. Kot ■ nostih teh aretacij. Gotovo je to, da so smo ze poročali jih niso aretirali vseh izvršili te nove aretacije na podlagi skupaj, ampak skoraj vsakega posebej ; prvih, ki so jih izvršili meseca junija. Ni m v večjih časovnih presledkih. Tudi j izključeno pa, da niso vse te številne nihče ne ve kakšne grehe so jim napr- ? aretacije v Nabrežini in okolici v kakšni tih. Vsekakor se pa sumi, da so jih ob- * zvezi z onimi v Tršiču in okolici, o kate-tozih antifašizma in delovanja proti ita- jj rili smo že poročali v našem listu. Itali-lijanski naciji, kakor je v takih slučajih : janska policija dela neumorno na tem navada. Pred kakimi tremi tedni je po- !. in išče novih zvez in sledov. Vse te ve-licijska oblast zahtevala od vojaških ob- ’ sti o prejšnjih in sedanjih aretacijah lasti, da ji predajo Stanislava Cahari- ^ nam zopet verno kažejo v kakšni psiho-jo, starega 21 let, ki je pred kratkem šel zi živi fašizem. Povsod vidi samo nevar-k vojakom in je bil poslan, da odsluži nosti za svoj obstoj in zato se ga pola-vojaski rok nekje v Italiji. Med tem ča- ščuje manija aretacij, konfinacij, polisom, ko je bil pri vojakih, so baje poli- j cijskih nadzorstev in drugega. Sad tega cijske oblasti izsledile, da je tudi orne-,, bo gotovo kak »monstre« proces pravega njeni Caharija zapleten v afero z areti- j fašističnega kova. SPECIJALNI TRIBUNAL RADI TAJNO STOTINE GODINA ZATVORA U zadnje vrijeme Specijalni tribunal radi tajno. Na proteste svjetske štampe, fašistička vlada je bila prisiljena da objavi barem nešto o tim tajnim procesima. »Od januara do juna ove godine u 18 raznih procesa osudjeno je 29 lica, medju kejima 2 žene i 4 starca. Jedna žena na doživotnu robiju, tri na 25 godina; jedna žena 24 godine; tri po 20 godina: jedan. PONOVNA ZAPLIJENA „ISTRE" I prošli broj našega lista (od 14. IX.) bio je zaplijenjen od državnog odvjetnika na temelju člana 19. zakona o štampi a u savezu sa članom 3. izmjena i dopuna toga zakona. 17; jedan 16; pet po 15 godina; jedan na 13; jedan 11 godina; četiri po 10; jedan na 6, dvoje na 5 godina; troje na 3 i jedan na 1 godinu robije«. To službeno saopćenje kaže, da su to osude za špijunažu, ali ta procedura je uobičajena i protiv antifašista svaki put kada se u Italiji položaj fašizma pogoršava. (»L’inforinazione Italiana«). ZE LETO DNI V PREISKOVALNEM ZAPORU Ivančič Franc iz Grabrovice M ač k o v 1 j e, septembra 1934. (A g i s). Lansko leto v septembru je bil aretiran Ivančič Franc, star 28 let iz Gabrovice. Odvedli so ga pod pretvezo, da je osumljen protidržavnega rovarjenja. Ves ta čas se nahaja v preiskovalnem zaporu, kljub temu. da ni nikomur znan pravi vzrok in ne da bi se proti njemu naperila obtožnica, ali sploh kaj ukrenilo v razčiščenju njegovega položaja. TRI ARETACIJE ZARADI PREKORAČENJA MEJE Gorica, 15. septembra 1934. (Agis). Karabinerji iz Šmartnega v Brdih so aretirali na podlagi ovadbe goriškega sodišča včeraj zjutraj Josipa Korena, starega 23 let, stanujočega v Škofji Loki. Z dvema svojima tovarišema se je pred časom podal v Jugoslavijo s trebuhom za kruhom, toda brez potnega lista. Ker pa ni dobil dela, se je vrnil včeraj v Kojsko, kjer je bil aretiran. Oba njegova tovariša Franc Fi f k ar in Franc Kristanič sta bila tudi predana sodišču zaradi bega preko meje. INTERNACIONALNA DELEGACIJA PREGLEDAVA TALIJANSKE ZATVORE I KONFINACIJSKE LOGORE »L’ informazione italiana« javlja da sc osnovao jedan internacionalni-komitet, koji će zatražiti od talijanske vlade dozvolu da pregleda zatvore i konfinacijske logore. U svijetu se vodi velika kampanja protiv načina kojim postupa fašistička Italija sa političkim kažnjenicima. Pod pritiskom te kampanje osnovao se Internacionalni komitet, kojemu ie na čelu Internacionalno udruženje za pravo. Mnogo poznatih ličnosti podupire taj komitet, a mnogi od njih su se već javih dobrovoljno za članove komiteta koji bi imao da podje u Italiju. Medju njima su poznanaučnici i pisci, kao na pr. August Hamon, pisac, profesorica pariškog sveučilišta Lahy-Holebecque, advokat kod pariškog Apelacionog suda De-lepine, sveučilišni profesor Jean Painlevé i drugi- Taj komitet je poslao apel svim intelektualcima da se pridruže tom pokretu. Na temelju tog apela održano je u raznim krajevima svijeta već bezbroj skupština, koje su poduprle taj pokret. Medju političkim kažnjenicima u Italiji i medju njihovim familijama ta je vijest pobudila veliko zanimanje i nade da će se očajni položaj političkih kažnjenika možda popraviti. Medjutim talijanski antifašisti ne vjeruju u uspjeh te akcije, jer poznaju ljude na vrhovima fašizma. Kosis&smno društvo v Ba^kovijah dobilo komisarja Trst, septembra 1934. — (Agis). Zna-f1.0 Delavsko konsumno društvo v Barkov-Ijah, ki je uspešno delovalo že nekaj let in ima svoje prostore v bivšem Narodnem domu, je pred kratkem dobilo komisarja. Gostilno omenjenega društva, ki jo je imel v najemu neki Italijan, pa so oblasti zaprle. Očitno ie. da bodo to gostilno izročili »do-£J>i*v.orii?~ž2,„rl'eKOve »kulturne« namene. NAŠA POSESTVA KUPUJE GORIŠKI MONT. Dražbe na Vogerskem. Gorica, septembra 1934. (Agis).— V teku enega leta so bile na Vogerskem prodane tri kmetije in sicer posestniku Beltramu, Žižmondu in Petrovčiču. Vse tri je prevzel goriški Mont za smešno nizke cene. Tudi ostala posestva na Vogerskem so vsa prezadolžena in jih čaka ista usoda. štampa ne prestaje svojom kampanjom prema Jugoslaviji, nego ima i drugih dokaza, da Italija ne želi da uvjeri Francusku 0 svojoj dobroj volji s obzirom na Jugoslaviju. U austrijskom pitanju na dnevnom su redu stvari, koje se ne mogu uzeti u prilog talijansko-jugoslovenskom približenju. Nekoji govori Mussolinija takodjer izaziv-Iju sumnju u njegovu miroljubivost s obzirom na Jugoslaviju. Posjet maršala Balba pretslavlja značajan incidenat, koji nije ostao nezapažen u internacionalnoj štampi. Taj se dogodjaj komentira kao antijugoslo-venska provokacija. A sad se neki dan u nizu tolikih incidenata dogodio još jedan, koji je od najvećeg značenja. Fašistički list »San Marco<, koji izlazi u Zadru, donio je u posljednje vrijeme nekoliko vrlo žučnih napadaja na Jugoslaviju, u kojima je ismjehivao hrabrost Srba. U tim člancima — kako navodi beogradsko »Vreme« — naveo je Kosovo polje, Slivnica i neke druge momente iz historije Srbije kao tobožnje dokaze c kukavičluku Srba. Na ove klevete je oštro reagiralo beogradsko »Vreme« istaknuvši da kroz posljednjih 50 godina, u koje je vrijeme vodjeno sedam ratova, ni jedan strani list nije se usudio nabaciti takvu gnjusnu uvredu našoj nacionalnoj časti. Dalje »Vreme« navodi, kako su Talijani prošli u ratovima, počevši od Abesinije pa do Caporetta, pa završava: »Mi znamo sve to i zato preporučujemo »San Marcu« i svima, onima, koji stoje oko 1 iza njega, da su Talijani posljednji, koji bi smjeli uopće o ma čijem drugom kukavičluku i porazima, osim vlastitim, da govore i da je ovo suviše opasna igra u koju su se om zapleti. Mi znamo da damo odgovor -ne satno riječima već i djelima, jer smo mi sami naše ime i našu historiju i našu slavu stvorili«. Taj članak beogradskog »Vremena« komentira se u čitavoj internacionalnoj štampi kao dostojan odgovor na brutalan napadaj »San Marca«:, a Italija medjutim to pri- hvaća kao povod za diplomatsku represaliju ,koja se je dogodila u povodu Medjuna-rodne interparlamentarne trgovinske konferencije, koja se je ovih dana održala u Beogradu i u kojoj je učestvovalo vrlo mnogo pgrlamentaraca sviju nacija. Italija je zabranila svojoj delegaciji da prisustvuje toj beogradskoj konferenciji. Talijanska službena agencija Stefani razaslalo je slijedeći komunikej koji su objavili svi talijanski listovi: »Zbog držanja koje je u posljednje vrijeme zauzela jugoslavenska štampa prema Italiji, talijanska delegacija koja je imala učestvovati na interparlamentarno] konferenciji koja se sastaje u Beogradu, primila je u Veneciji naredjenje da odloži put«. — Ovih duna nalazi se u Veneciji Mussolini, pa je ovo naredjenje i datirano u Veneciji. Hnteresantno je, da fašistički listovi donoseći saopćenje o ovoj talijanskoj demonstraciji stavljaju naslove kao »Običajne jugoslavenske metode sprečavaju svaku suradnju«. — »Brzi odgovor na jugoslavensku kampanju«, i slično, pa se iz toga vidi, da je ova demonstracija represivnog karaktera, iako je oštar ton jugoslavenske štampe u posljednje vrijeme, na koji se komunikej želi, samo odgovor na bezobzirnu kampanju čitave fašističke štampe i na ispade pojedinih listova, kao što je pun pogrda bio članak u zadarskom »San Marco«, na koji je došao samo zasluženi odgovor. Taj incidenat dokazuje u najmanju ruku da Italija ne želi da s Jugoslavijom do-dje do boljih odnosa. Možda Italija želi da Francusku uvjeri kako bi bilo najbolje da se one same sporazumiju bez obzira na Jugoslaviju. Svakako taj incidenat, kao ni posjet Balba nije ostao nezapažen od me-djunarodne štampe. Pariški poluslužbeni list »Temps« javlja da je doduše poznato, da postoji stanovito trvenje političkog i privrednog karaktera izmedju Jugoslavije i Italije, ali da se nije smatralo da su novinske polemike dobile takav karakter, da bi radi njih talijanska delegacija odustala od sudjelovnja na konferenciji u Beogradu. Zato dopisnik misli, da bi možda mogli postojali neki drugi uzroci, zbog kojih se Italija odlučila na tu odluku, koja je u protuslovlju sa raspoloženjem, za koje se vjerovalo da postoji u Rimu. Na koncu dopisnik kaže: »Bilo kako bilo ovaj incidenat pokazuje i ovom prilikom, da još postoji jugosloven-sko-talijanski nesporazum. Pojavu ovog incidenta treba to više žaliti, što se dogadja u času, kad se govori o sporazumu Francuske i Male antante s Italijom ...« Ima dakle stvari, koje se ne mogu računati u prilog zbliženja o kojem se ovih dana mnogo piše i govori. Obistinjuje se tvrdnja, da Italija ne može biti u dobrim odnosima s Jugoslavijom sve dok u njoj vlada imperijalistički fašizam. A postoji i nešto teže. Razumije se, čak i kad bi se stvari razvile tako, da se diplomatski urede odnosi sklopi čak i formalno prijateljstvo, taj odnos neće biti nikada normalan i ispravan, dok u Julijsko] Krajini živi pod nehumanim okolnostima preko 600 tisuća Jugoslavena. Italija ni u kom slučaju nije voljna da Julijsku Krajinu izruči Jugoslaviji, a ne pokazuje volje ni zato, da našem narodu dade drugačiji život. To ona ne će nikada učiniti. I kad je neki dan povodom predloga Društvu naroda, da se zaštita manjina protegne na sve države talijanski delegat Aloisi izjavio, da Italiju ta stvar ne tnteresuje s obzirom na manjine (kao da u Itaiji ne bi bilo manjina) nego satno s obzirom na reviziju ugovora. Ta izjava Aloisija vrlo je značajna. Pokazuje u najmanju ruku, da u slučaju nekog sporazumijevanja Italija na kani uzimati u obzir Jugoslavene u Julijsko] Krajini i da bi se svaki pokušaj sporazuma imao provesti preko tih još jednom žrtvovanih 600.000 Jugoslavena. Može li se na takvim osnovama razvijati organizacija mira i medjuna-rodne solidarnosti? STRANA 2. »ISTRA« BROJ 37. „Jadranski Kalendar" UŽASAN ŽIVOT U TALIJANSKIM TAMNICAMA Na pet stranica »JADRANSKOG KALENDARA« opisuje Ante Gerbec svoje uspomene iz talijanske tamnice. U jezivim prizorima prikazuje nam iz dana u dan sav mučni život političkog kažnjenika; borbu izmedju pojedinih ljudi zatvorenih u istoj ćeliji; dvoboje zaoštrenim žicama u sablasnom polumraku; nečovječno i brutalno iskorištavanje kažnjenika sa strane tamničara i uprave. U uvjerljivim realističkim crtama odvija se pred nama grozan film o sredovječnom postupku s ljudima na domak Rima i veličanstvenih kulturnih spomenika. Osim takovih priloga ima u kalendaru dosta prvorazredne beletristike, a uredništvo je primilo i nekoliko naučnih članaka, pisanih popularnim stilom, koji tretiraju razna pitanja Julijske Krajine. Uz to ima i par članaka od vrlo poznatih i cijenjenih pisaca, u kojima se govori o političkim problemima našega naroda, o Italiji, fašizmu itd. — Drago Gervais je dao, uz ostale pjesme, i jednu vrlo sugestivnu pjesmu bjegunca u dijalektu, a Mate Balota je napisao, uz »Jurinu i Franlnu« i dvije pjesme kakove može samo on da napiše. Sve stvari su umjetnički i efektno ilustrirane, a odlične ilustracije je izradio jedan priznati umjetnik. Kalendar će imati preko 200 stranica, a stajat će samo 10 dinara. Poštarina se plača posebno. To će biti najbolji i najjeftiniji kalendar u Jugoslaviji. — Podnaslov kalendara će biti: »Kalendar jugoslavenskih emigranata iz Italije«. Protuvatne demonstracije u Italiji HAPŠENJE RADNIKA. »L’informazione italiana* antifašistički biljten za štampu, javlja da su u Capri u Emiliji bili u noći od 1 augusta ispisani zidovi kuća poklicima protiv namjera-vanoj vojničkoj intervenciji u Austriji, protiv fašizma i ratu uopće. Policija je uhapsila mnogo ljudi. Narod je bio revoltiran i velika masa je upriličila antifašističke demonstracije. Došlo je i do konflikta sa karabinjerima i milicijom. U Milanu su uhapšena 22 radnika zato to su tražili rada. U Fabriano kod Ankone je uhapšeno mnoštvo radnika, a medju njima i radnik Dino Tancredi. Osumnjičeni su, da su rasturali protufašističke letke. U Castiglione su uhapšeni radnici Dino, Spighi, Ercolani, Fantini i Fabbri, jer su na ulici pjevali Internacionalu. Paravo lice fašističke potporne. akcije SELJACI MORAJU BESPOSLENIM DAVATI HRANU GRADJANIMA. Trst, septembra 1934. — Toliko se slavi akciju za pomoć besposlenima, koju da je osnovao duce, ali ta pomoć besposlenima je jedan novi oblik poreza na našega seljaka. ,, . Tako je, na primjer, koparski raslo zaključio 30. augusta da pošalje sakupljače po selima, koji će sakupljati hranu za besposlene. Seljaci su prisiljeni da daju od svega što imaju ponešto, kao krumpira, žita, pasulja, luka itd. Seoski fašistički povjerenici znadu točno koliko koji seljak ima i prama tome mu se odredjuje i taj »dobrovoljni« porez. Svu tu hranu voze u Kopar, u magazin fašia. Tu se u pučkoj kuhinji, pod nadzorom ženskog fašia, kuha hrana za gradsku sirotinju i besposlene. Tako izgleda ta »opera assistenziale« u našim krajevima. SODNIK IN TUŽITELJ SLOVENCI, STRANKA SLOVENSKA tolmač za italijanščino in Italijani, ki se smejejo S Krasa, avgusta 1934. (Agis). Na Krasu niso zanimive samo svetovnozna-ne kraške jame in luknje, ne samo teran in »pršut« ampak tudi nekaj drugega. Ta specijaliteta so kraška ljudska sodišča, vsaj nekatera. Zato so pa naši ljudje, ki imajo posla z njimi res pravi reveži, zaradi besede in predvsem zaradi denarja. Da vam povemo en primer: V nekem večjem kraju na Krasu obstoji tako sodišče, v katerem sedi gospod sodnik pravega in čistega slovenskega imena, ki si ga je seveda prekrstil. Zna pač bolje slovenski nego italijanski. Tajnik je tudi Slovenec — dvakrat krščen. Za tolmača fungira istotako Slovenec s prekrščenim priimkom. Oba znata najbolje slovenski jezik. Tožena stranka pa ne zna niti besedice italijanščine in mora imeti omenjenega tolmača za Italijanščino. Stranka tore; pove svoje zadeve v slovenščini in tolmač jih prevede na italijanščino, kakor to zahtevajo paragrafi in oba, sodnik in tajnik, lepo preslušata italijanski prevod in ne marata slišati slovenski izvirnik, čeprav ga bolje razumeta in sta ga že slišala. To seveda jih nič ne ovira pri njihovem delu. Torej Slovenci so v svojem jeziku ne smeju razumeti in proti vsej logiki morajo vzeti tolmača, četudi so že stvar slišali in umeli. Tudi sami Italijani se tej komični zadevi od srca smejejo, češ da Slovenec Slovencu v italijanščini pove kar je prvi Slovenec povedal. V letu Gospodovem tlsočdevetstotridesetčetrtem... KARAB1NERJ! ZLORABLJAJO NASA DEKLETA Služba, ki ni služba Trst, septembra 1934. (Agis.) Znano je, da so med karabinerji tudi taki tiči, ki so le navadni postopači in ki mislijo, da ta njihova služba obstoji le v pohajanju in lenarjenju. Zato ni čuda, da se marsikdaj pripetijo »neljubi dogodki«, zaradi naših deklet. Tako je nekoč karabinerska patrulja vršila službo med Sežano in Orlekom. Bila je ravno nedelja in dve dekleti sta se vračali z nekega plesa domov. Karabinerja sta ju prosila naj gresta z njima, toda dekleti sta molčali in pospešili korak. Ko pa sta karabinerja še naprej silila v nje, je eno dekle odgovorilo naj se nikar ne brigajo zanje. Končno so se pa vendar sprijaznili in šli skupaj. Toda kmalu se je pokazalo kam pes taco moli. Karabinerja sta ju začela mamiti, a ker nista dosegla z besedo, sta se poslužila sile. Ko sta dosegla, kar sta želela, sta jima zagrozila s smrtjo, če ka, črhnijo o tem pri njihovih predstojnikih ali pa, ako bi ti na kakšen drug način zvedeli. To je lep primer zlorab-Ijenja, pri katerem rii prišla do izraza samo spolna razdraženost laških gospodarjev, ampak igra tu vlogo tudi političen moment, če ne doveliš tega in tega, čeprav je proti vsem postavam in zakonom, si pri njih že antifašist in protinacionalni element, kar povzroči predvsem gospodarsko smrt. Goriška prefektura moti ljubljansko radio-posta jo Nekatere interesantne podrobnosti Gorica, septembra j1934. (Agis). Naš list je o tej zadevi že večkrat na dolgo in široko poročal. Vendar pa so bila mennja o kraju moteče italijanske radiotelegrafske postaje različna. Sumilo se je celo, da vrši to delo vojaška postaja na letališču v Mirnu, čeprav so nekateri menili, da moti goriška ra-dio-oddajna postaja, ki je instalirana na prefekturi. Zadnje vesti pa to mnenje potrjujejo. Poslopje goriške prefekture na Travniku (Piazza Vittoria) ima v pritličju na dvorišču posebne prostore, ki so namenjeni tej postaji. V veliki sobi so nameščeni vsi aparati in motorji radio-postaje. Tukaj je tudi pult z vse- mi pripravami za reguliranje in upravljanje vseh mehanizmov. Vse je avtomatično in vsako kretnjo kažejo zelene in rdeče signalne luči, ki opozarjajo radiotelegrafista na napake in delovanje postaje. Aparat je najmodernejšega sistema Telefunken in je stal nekaj sto-tisoč lir. Naravnan je skoro na isto dolžino vala, kot ga ima ljubljanska ra-dio-postaja. Da lahko moti je tudi dovolj močan. Ima namreč 4—6 kw. Upravlja ga nek Kalabrež. Zraven pulta ima zvočnik, da lahko posluša Ljubljano in pri rokah im vedno brzojavni aparat, da moti kadar je treba. Drugače pa če ima čas, čita časopise. Fašistevska šola v Julijski Krajini Novi učni načini Col pri Repentabru, 10 septembra 1934. (Agis). — Zdaj imamo po Krasu že samo Italijansko učiteljstvo in po večini ženske. Med zadnjimi slovenskimi učitelji, ki so jih spravili v notranjost, je bil naš. Prestavili so ga v Abruzzo, v zanemarjen kraj, kjer ima vrhu vsega križe z nerednimi in umazanimi otroci. Med njimi bo moral preskušati, kaj pomeni italijanska zanesljivost in ljubeznivost. Sedanja šola je res nekaj posebnega. Včasih so se otroci učili, danes telovadijo, delajo izlete... Učitelji se spomnijo, da je treba kam na izlet, obljubujejo otrokom to in to, da se bodo peljali zastonj po železnici in podobno. Ko pa pridejo v Dol do postaje, jim razodene, da so zamudili in da bodo šli peš v Du- tovlje, ali kam drugam. Tako lažejo otrokom o dobrotah, ki jih nikjer ni. Otroci obrabijo obleko, zapravljajo denar, doma ne delajo, v šoli se ne uče — ni čuda, da so doma nezadovoljni in da trezni kmetje otroke kratkomalo sezuje-jo, da ne bi mogli na izlet, čevlji so vendar dragi in denar je težko dobiti in če učitelj tega ne sprevidi, morajo nastopiti starši. Napravili so nam vodovod, a obstal je na Poklonu. Vrhovci in drugi se jezijo, da je prišel samo do župana, kakor da ga naprej od njega ne rabijo. Grozdja je po zgornjem Krasu malo, ker je cvelo v dežju. Kaže, da bo teran pri nas po 4 lire na debelo, ne na drobno. Na spodnjem Krasu bo pridelek veliko boljši. UKIDANJE GRADJ. ŠKOLE U POSTOJNI I ASIMILACIJA Razlozi za njezino postojanje Trst, septembra 1934. — Javili smo 0 namjeri da se Postojni dade gimna- 1 to radi toga da se čim lakše italija-ra onaj kraj. Medjutim kako bi gimna- i postojeća gradjanska škola bila Preki luksuz, to postoji namjera da se granska škola snizi na 2 godine. □radjanska škola (slovenska) u Postoj-e osnovana 1906 godine; 1919 je uveden janski jezik kao predmet, a 1928 je pot-o italijanizirana, tako da se već te go-ì »poučavalo crtanje i kaligrafija na janskom jeziku«, kaže tršćanski »Picco-Lanjske je godine pohadjalo tu školu učenika i učenica. Po jednom članku »Piccola* već bi se ove godine imala da skrati na dva razreda tako da bi škola ostala kao neki dvogodišnji tečaj. Prostorije današnje škole, kao i sav namještaj i nastavna sredstva, pripale bi novoosnovanoj gimnaziji. »Piccolo* zagovara postojanje te škole iz političkih razloga. Kaže, da su i Slaveni (u »Piccolovom« riječniku »l’elemento vernacolo«) rado pohadjali tu školu i da je na njih vršila jak talijanski utjecaj. 1 baš radi njih se ne bi smjelo ukinuti tu školu, jer su oni u značajnom broju (svi!) i treba je održati baš radi širenja talijanskog jezika i talijanske kulture, kaže »Piccolo*. Učitelfska škola u Puli Pula, septembra. — U Puli će se ove godine otvoriti učiteljska škola. Već nekoliko godina se puljski fašisti bore da dobiju takovu školu. Ističu važnost škole za talijanstvo Istre, i možda je baš radi toga uspjelo Mraku i prefektu Cimoronlju da isposluju tu školu. Osnivanje te škole ic u vezi sa kampanjom protiv cdlaska naše djece na školovanje u Jugoslaviju, jer, misle da će narod u južnoj Istri radje slati djecu u tu talijansku školu u Puli, nego u mnogo dalje i teško pristupačne škole u Jugoslaviji. Nove potujčevalnice Trst, septembra 1934. )Agis) Letošnje lete so sezidali zlasti veliko novih šolskih poslopij po Vipavskem, pa tudi po Istri in drugod. Zdaj višajo na Opčinah enonadstropno in obširno šolsko posoblje, sezidano pred vojno. Z letošnjim šolskim letom pa so otvorili novo šolo v Dragi pri Dolini. Otvoritvi šole je bila pridružena — kot je to v navadi zadnja leta po naših krajih — tudi veselica s plesom in drugimi zabavnimi točkami. Na vse načine mno*e ootuičevalnice po naših krajih. DALMATINSKE NARODNE NOŠNJE D TRENTO, KAO ZNAK TALUANSTVA DALMACIJE Trst, septembra. — U Trentu je održan festival talijanskih narodnih nošnja sa narodnim plesovima. Počasno mjesto na tom festivalu je ustupljeno narodnim nošnjama iz Dalmacije Jedna grupa tih »Dalmatinaca« je nastupila u zagorskoj narodnoj nošnji — u opancima, kuparanima i crvenoj kapici. Okupljeni gledaoci su tom prilikom priredili manifestacije »neoslobodjenoj* Dalmaciji, a novine pišu da je ta priredba dokaz talijanstva Dalmacije. Naš kongres u talijanskoj stami»! Zadarski pamfletski listić »San Marco« posvećuje jednu noticu našem kongresu u Mariboru. Sa poznatim rječnikom psovaka piše o tom našem impozantnom sastanku i napada dr. Čoka i župnika Sokliča. Naše mučenike nazivlje »banditi del Carso fucilati e condannati dalla legge italiana« (kraški razbojnici streljani i osudjeni od talijanskih zakona). »MISIJA STAROGA RIMA«, U Anconi je otkriven spomenik caru Trojanu. Svečanosti otkrića spomenika prisustvovao je u ime vlade državni podtajnik u ministarstvu korporacija. Blagi, koji je održao govor. U tom govoru Blagi je istakao da sadašnja Italija, koju je fašizam obnovio, je naslijedila misiju staroga Rima. Ova misija sastoji se u tome da poveže istočnu sa zapadnom civilizacijom i da izvrši veliki civilizatorski zadatak na Sredozemnom moru. FAŠIZEM PODPIRA NEZAKONSKE MATERE Šempas, septembra 1934. — (Agi s). Gospodje, ki upravljajo našo občino so kaj radodarni. Pravijo da, sicer po naredbi »Duceja» dobi vsaka nezakonska mati za dečka 70 lir, za deklico 50 lir občinske podpore na mesec. V slučaju pa, če se nezakonska mati poroči v istem letu, ko je bil rojen otrok, dobi na občinske stroške seveda, vse potrebno pohištvo. Slaba stran te metode pa je v tem, da potem, ko je mati enkrat poročena, čeprav živi v naj-bednejših razmerah, nima več pravice do podpore. NAŠEMU KMETU SE NE SPLAČA OBDELOVATI POLJA Šempas, septembra 1934. — (Agi s). Leto za letom padajo cene poljskim pridelkom, dajatve pa se stalno zvišujejo. Da se našemu kmetu na noben način več ne splača obdelovati svojega polja, nam dokazuje ta-le slučaj: Neka vdova iz Šempanske okolice, ki nima razen enega travnika ničesar, je dala pokositi ta travnik in seno peljala na prodaj v Gorico. Za prevoz sena je morala seveda najeti voznika, v Gorici plačati razne pristojbine tako, da ji je ostala od izkupička reci in piši vsega skupaj 17 lir. S tem ostankom naj bi plačala pred vsem koscem dnino, dalje razne neposredne davke tako, da ji ostane od vsega še manj kot nič. Ni se treba torej čuditi, če ječi naš kmet pod dolgovi in mu preti popolen gospodarski propad. Sredstva aslmllacSje po selima Azili, kuglane i omladinski logori. Jelš a n e, septembra 1934. — Naša je općina, u dogovoru sa vlastima, sagradila bila dječji vrtić (asilo) za bolju asimilaciju naše djece. Naša općina sagradila je i kuglanu i za nju potrošila 12.000 lira. Htjeli su nas odrasle privući. Ali i tu su ostali kratkih ruku, jer mi im ne idemo na njihovu udicu. Uvidjeli su ti mudraci da cilja ni sa prvim, a niti sa drugim ne mogu postići, i izmislili su sada nešta drugo i novo. Tik same općinske zgrade počeli su zidati i graditi jednu kuću, koja će služiti kao dječja bolnica. Koliko smo doznali, ne će se primati u ovu bolnicu nikog drugog nego samo djecu staru od 3 do 10 godina. Kao što smo naveli izjavilovila su im se prva dva pothvata pa držimo da će i ovaj treći, i to tim prije, jer mi znamo vrlo dobro njihove namjere, a osobito namjere koje će imati ova njihova tobožnja bolnica, pa ćemo se znati čuvati. Inače ovog su ljeta nakon svršetka školske godine u cijeloj našoj općini iz svakog sela uzeli po nekoliko dječaka starih od 12 do 16 godina i odveli ih u Rim na neka-kve tečajeve za škvadriste. Ti su dječaci išli i putovali na općinske troškove. glavna skupščina ĆIRIL-METODOVE DRUŽBE NA VRHNIKI v nedeljo 16. t. m. je imelo najstarej-še in najpomembnejše slovensko narod-no-obrambno in kulturno društvo svojo letno skupščino na Vrhniki. Iz obširnih in stvarnih poročil se je jasno razvide-la pomembnost in važnost te organizacije, ki še danes živahno deluje, kiju13 spremenjenim prilikam. Z obzirom na to, da je del svojega cilja dosegla je vsa pozornost te institucije obrnjena na obmejne in prekomejne slovenske kraje, k* še niso dosegli v smislu programa Cirilo-Metodove družbe nacionalne svobode. Na tej skupščini so bili prisotni tudi naši priznani delavci iz emigrantskih vrst, med njimi dr. Lavo Čermelj, kot zastop' nik Zveze emigrantskih društev, Andrej Gabršček, borec goriških Slovencev drugi. BRO J 3*. »ISTRA. STRANA 3. U S TIP € /1 TELEGRAM GORIČKOG NADBISKUPA FAŠISTIMA „ Cijeli Trst—gradilište ‘ Brave Camicie nere... i Xrst- septembra 1934. Ured za štampu Tršianski »Popolo* donosi pod velikim I K°rjčke fašističke federacije javlja: Novi naslovom »Trieste, tutta un cantiere* (Ci- . nadbiskup, Nj. E. mons. Carlo jeli Trst jedno gradilište) popis javnih I Poslao je federalnom sekretaru radnja, koje su u gradnji u Trstu. Na ovai. telegram:^ »Tek danas, pošto sam se koncu nadodaje panegirik načelniku Sale-1 vratio s puta, čitam u starim novinama da mu i kaže da je to prava fašistička odluč- s*e nn bili poslali pozdravni telegram, ko-nost, koju ne može da pokaže bilo ko. Trst, iesa nisam bio, nažalost, primio. Zahvalju po riječima »Popolovim«, je jedva proživio IJem } blagoslivljem Vas, a s vama i od kada je došao za načelnika »rejmicofo« I v a 1 f a n c Crne košulje (brave » fašista Salem. ' Camicie nere) — Carlo Mar- Donašamo iz toga članka popis tih jav- sotti, nadbiskup. tlih radnja: Kanalizacija izmedju S. Andrea i Campo Marzio. Gradnja javnog zahoda na Piazza della Borsa. Gradnja jedne privatne kuče u ulici Sette fontane. Po-\ ™ pravak asfalta u ulici Mazzini. Adap-1 _ Zjantmive manirestacije »JUSTITIA ET PAX« GESLO NADŠKOFA MARGOTTI! A. Slovenec piše: Nadškof Margotti bo po dosedanjih vesteh 23. sept. slovesno ustoličen. Deloma se je že predstavil s posebno številko lista »Vita Cattolica« iz Carigrada, ki piše o njem, o goriški nadškofiji in njegovem geslu »Justitia et pax« — pravica in mir. Avafi&giaardisff p&ì sw* Oéetfi tacija jedne privatne kuće za osnovnu I . Dne 8. tm. je papež sprej el okrog školu u Svetoj Ani. tisoč avanguardistov iz inozemstva. To Izrada postolja za spomenik palimi s.° otroci italijanskih staršev, ki si v tu-Trščanima u sv. Justu. j ini služijo kruli. Fašistična vlada dela Proširenje škole u Rojanu. I na to, da prežive počitnice v Italiji in Gradnja jedne tramvajske remize. da jih pri tem vzgajajo v fašizmu. Blago Trstu kada ima Salerna. Sada Avanguardisti, ki jih je papež sprejel Trščani barem znadu što znači »cantiere*, so bili iz Južne Afrike, Aleksandrije, Samo što se stariji sjećaju da je prije rata Kaira, Kanade, Grške, Rumunije, An-sam Kopar, koji je dvadeset puta manji, iz- glije in drugih držav. Bilo pa jih je tudi vadjao godišnje isto toliko javnih radnja, \iz Jugoslavije! Sv. oče jim je držal kraal» niko nije o tome pisao. I tek nagovor v katerem je naglašal, da Da, ali Salem radi po »piano quinquen- j morajo pred vsem ljubiti svojo domo-nale« (petogodišnji plan). | vino, četudi bi ne bila kar najlepša (il bellissimo fra i piu belli). Dolžnost je, . da jo dobro spoznajo, obiskujejo in Iju- Balbo na našem Jadranu 1 bl3c? »Vaše potovanje se 3e v tej zemlji draženi ako bi obstojali v Italiji, tako le na pr. v. Napoliju ali v Rimu ali pa v Gorici sokoli ali kaka druga jugoslovanska čisto nacionalna in nikaka militaristična organizacija, kakor so avanguardisti. — (Agis) FAŠISTIČKI AVANTGARDISTI U SPLITU »L’ echo de Belgrade« od 12 o. mj. javlja da je talijanska ladja »Adriatico« iskrcala u Splitu 32 djeteta od 12—17 godina pod vodstvom talijanskog učitelja Ljubiča. To su sve djeca talijanskih optanata iz Interesantna je izjava maršala Balba u šilo«. Rekel je nadalje še, da naj bodo »Popolo d'Italia*. Treba je pročitati. vedno zvesti domovini in naj spoštujejo Naročito gdje veli: »Ja sam samo uzviknuo I italijansko ime verno in zvesto ter »Alala* za Dučca našte su svi Talijani od- j ^ le treba tudi hrabro. govorili*. čudno je namreč, da eksistirajo kaki To je bilo u jugoslavenskom! avanguardisti v Jugoslaviji, ko jih ven-Splitu! dar nikjer in nikdar ne vidimo in ne A šla bi rekla službena Italija, da je ma slišimo. Spretna italijanska propaganda koji od jugoslavenskih generala šetao jah-1 in politika jih vedno stakne v dolgih lom po vodama talijanskim, da se zadržao, kolonah italijanskih časopisov. Toda recimo u Trstu, i tu viknuo samo »Živio* I zaradi tega se ni pri nas v Jugoslaviji i da su to prihvatili Hrvati i Slovenci trš-1 nihče razburjal. Ne moremo si pa mi-ianski? Gdje U bi se i u kojim zatvorima | sliti, kako bi bili italijanski živci raz-svi oni našli — a što li bi bilo sa tim generalom i sa Jugoslavijom? Mislim u naj-l manju ruku, da bi nam Italija objavila rat! | Treba li ovdje komentara Evropi?! . . Dalmacije, koji su bili u Italiji na avangar-najbolj ljubljeni od Boga srečno izvi-- dističkim vježbama. Kada su carinski organi pregledali njihove kofere, našli su u svakom kompletnu uniformu fašističkih avangardista i vojničke pelerine sa oznakom »Fascio«. Osim toga su tu pronašli i mnogo fašističkih propagandističkih knjiga, koje su u Jugoslaviji zabranjene. Policija je sve to zaplijenila. Tako eto »Talijani« u Dalmaciji, a kada naša djeca iz Julijske Krajine predju u Jugoslaviju radi školovanja, njihove se roditelje kažnjava sa šest mjeseci tamnice i globama koje se penju na nekoliko hiljada lira. Balbo je ujo u Dalmaciji, ali bi sigurno Ajdovščina, septembra 1934. — mnogi dalmatinski »Talijani* i. »Azzun di I (A g j s). Čudno ,a resnično! Tudi naš list Dalmazia* voljeli da nije nikada došao. Ato|sme pa Zg|eda, čez mejo. Tako . se je vtihotapil pred kratkim tudi v Ajdov- Balbo se iskrcao u Splitu Na oba.li ga je §£jno> v zep jetos došiemu italijanskemu aocehala talijanska kolonija. Zajedno sa o- župnjku Dorbolo-ju. Nesreča pa je hotela, sobljem konzulata bila su na dočeku ravno \ fa j-e dobil ravno tisto številko našega lista 24 lica. Senator Tacconi ga je pozdravio u v roke( v katerl Je biIa priobčena »dobro-ime talijanskog senata, a famozni Gianni-1 d0j]|ca<< Dorbolo-ju. On pa. ki trdi, da je Jio Carstulovich iz Nerezišća na Braču odao I |n veljati za čistokrvnega Slovenca, mu je počast u im c »neoslobodjenth*Sph-\ kIjub temu, da le s težavo obvlada nekaj tana. Dok je Krstulovic govorio I slovenščine, se Je ob »dobrodošlici« malce obazirao naokolo kao da nekoga jrazi Cim razburil. Da bi bolje razumel, je prosil ne-je Gicrmino svrfiio Balbo ga upita* I kega domačina, da mu je tistih par vrstic — Gdje su drugi: . 7 točno prevedel v italijanščino. Takoj v ne- — Ečclenca, jedan je bolestan, a jedan I jeljo že, pa je vest iz »Istre« delno preči- ,ISTRA“ NA PRIŽNICI V AJDOVŠČINI Kaj je hotel župnik Dorbolo izkrcava vreče su »Molfete*. U Šibeniku su bili. oprezniji. Tamo ga je dočekao samo konzul i odmah ga poveo u konzulat, gdje se nalazi i talijanska čitaonica. Tu ga je dočekala cijela šibenska kolonija. Bilo je: 7 ženskih, 3 muška i sedmero djece, ukupno 17 »neoslobodjenih*. Kad ih je Balbo ugledao samo se okrenuo i promrmljao: tal v cerkvi na prižnici. To je menda prvi in edini slučaj da je bil naš list čitan v Julijski Krajini pred javnostjo. Baje je hotel župnik Dorbolo tuđi protestirati pri uredništvu »Istre« proti tej dobrodošlici. Očivid-no pa se je premislil, ker do sedaj še ni od njega nobenega glasu. TUDI NA OPČINAH IMAJO ITALIJANSKO MAŠO Opčine, septembra 1934. — (Agis). Pri nas imajo za priseljence že več let ob nedeljali in praznikih ob 9 uri zjutraj mašo z italijansko pridigo. Mašuje neki duhovnik iz Trsta, ki se vozi na Opčine. Za vsako pot mu plača tržaška mestna občina 20 lir. — Naši ljudje pa, ki duhovnika sami plačujejo, ne bi smeli poslušati pridige v mate rinščinil U Beča slave Tegethoffa, hoji je kod Visa potopio talijansku flotu Antifašistički list »Giustizia e liberta* piše pod naslovom »Vis*, o torne, kako su u Beču još uvijek gradjani onog starog austrijskog mentaliteta, kad se radi o Italiji. Nedavno se u Beču dogodilo nešto vrlo karakteristično za taj mentalitet. Taj list piše: »Na jednoj ceremoniji na uspomenu Doll-fussa prisustvovalo je 100.000 Bečana. Bila je to mirna i gotovo ravnodušna masa. S poštovanjem je saslušan jedan fragment iz Tannhliusera. sa simpatijom je saslušan slavni »Ich hatle einen Kameraden*, s konvencionalnim aplauzom primljeni su razni vatrometi, koji su na nebo projektovali razne crteže, na pr. austrijsleog dvoglavog orla, idealizovanog Dollfussa Ud Ali dogodilo se nešto Što je izazvalo veliki pučki entuzijazam. Šta je to bilo? Na nebu se najednom ocrtala figura starog austrijskog admirala Tegcthofa, onoga od Visa, a zatim jedna austrijska fregata iz onog doba, na čijem je jarbolu visjela stara crno-žuto hdb-zburška zastava. Na mostu te fregate stajao ■je Tegethoff. 1 kad je zatim u drugoj slici Tegethoff sa svojom fregatom potopio talijanske ladje, aplauzi bečkih gradjana bili su upravo frenetični i trajali su 10 minuta. Diplomate raznih država koji su bili tu prisutni, tražili su da vide, kako se je to dojmilo njihovog talijanskog kolege Prezio-sisa. Očekujemo da te fašistička štampa Rima »Tevere* zatim »Ottobre* i ostali listovi profesionalnog patriotizma, dignuti glas i tražiti da Austrija moh oproštenje*. MJESTO TEGETTHOFFA — GARIBALDI. Pula, septembra 1934. — U »Corriere istriano« započela je kampanja da se Garibaldiu podigne spomenik. Predlog je da se kip Garibaldijev stavi na mjesto gdje je do 1918. bio Tegetthaff. Ujedno se apelira na gradjanstvo da svojim prilozima podigne taj spomenik. Poznavajući ovdašnje prilike sigurno je da će spomenik biti podignut, jer će svi oni koji zavise od vlasti morati da dadu priloge. U koliko će prigušenih kletava tom prilikom pasti na račun Garibaldija i Italije, to je drugo pitanje. -»Managia, pa za koga vraga su mc - Razne Predloge so že stavile zna-i i' . j j ne osebnosti fašističnega režima, da bi se poslali u Dalmaciju*. izpodrinila slovenska beseda iz naših cer- su ovako rezonovali: oraf o rezonovaii. povedana, ravno tako je uradno prepove- 7. nnlmrriii To m dano nositi v procesijah zastave s sloven- koliko Talijana ima u ® * 3 „ 7,J skimi napisi. Zadnje čase pa se je vnela bila vehka Meta da je on običan ostra borba za to, da bi se uvedlo po na- je on jedan od onih na vrhu i to če imati i-.. k h latin^r-o np*ip ;n (7a k! se v la- velike reperkusije toščini molile vse one molitve in izvršc- ‘da'dolazn^kao da nas ima najmanje 100 va!' Vll(-0-br7?Ì\ki pSrk mona/amr telala j ■]«nrficnt te j 6ekovooK raduna 36.789. - Pretplata! z- elietu uodlnu sn rti«.. . ?5 dvostruko; za Ameriku 2 dolara na codino. — Oglasi za radunala po cloni L.. _ Vlasnik i tzdavad: KONZORCIJ »ISTRA«, Maaanikova ul* 28 II Tal!.*"k’ i! *°inrtnlk deva ni. 3C. — Za uredniši"» odgovara: Dr. Pran Brodić, advokat,^ Samostanska — LTi®®k:_ S'edainina Jugoslovenske štampe d. Vd Zagreb Masaryko' ^jg87'80' 2 D^kSro odgovara Rudolf polanovid, Zagreb, Iliča bro| 131.