Poštarina plačena u gotovom God. XI. Broj 40. U Zagrebu, 6. oktobra 1939, Pojedini broj Din 1.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARVKOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine L J I 'JANA Eriavčeva 4a SKUPLJAJMO NARODNO BLAGO IZ ISTRE! ONO NAJRJECITIJE GO¬ VORI. DA JE ONO ZEMLJA NAŠA DA JE ONO KRV NAŠA! J Problem naše omladine jedan je od najtežih problema, koji tište naše redove. Ne snujemo se zavarovali, da smo mi jaki, da nam, predstoji bolja buduč- nost, da nas slijede legije mladjih narašta- ja, koji če nastaviti tamo gdje smo mi pre¬ stali još večim zanosom, još večim elanom. Izuzevši rijelke pojedince i rijetke skupi¬ nice borbene istarske omladine, koja s mnogo ljubavi i mladenačkoga elana nastoji da dodje do riječi i provede u djelo svoje ciljeve, mi nekog organiziranog omladinskog pokreta nemarno. Nemarno ga, jer si ga u ovih dvadeset godina nismo umjeli stvoriti. A prilike je bilo dosta. S nama je ova- mo došlo na stotine učitelja, narodnih pro- svjetitelja, koji su dolje u Istri časno' i do¬ stojno izvršili svoju ulogu. Oni su u našim nekadašnjim Družbinim školama vjerno ispravno služili potrebama naroda i u ne- davnoj su prošlosti potpuno izvršili svoj nacionalni zadatak. Škole su kod nas — jednako osnovne, kao i srednje u Pazinu, Kopru, Iiastvu i Volavškom — bile ognjištem nacionalne ideje, hramovi iz kojih su izlazili narašta- ji krepki, snažni i odvažni, svijesni svoje vrijednosti kao borbene jedinice u opčem narodnom pokretu. Treba se samo sjetiti naših mladih djaka, koji su se za vrijeme škotskih praz¬ nika razmiljili po selima istarskim i bili organizatori, buditelji i preporoditelji nji¬ hovi. Sad da li je ambijenat ovdje bio takav da onakovu radu nije pogodovao ili su po- litičke prilike ovdje ubile u našim učitelji- ma i nastavnicima onaj zanos kojim su se dolje odlikovali, ali jedno stoji: omladina naša ovdje nije bila onakva, kakvu smo mi poznavali dolje kod nas. A nešto smo ipalc svi mi morali ovdje uraditi: okupiti oko sebe omladinu, pa sve ovako raštrkani stvo¬ riti niz čelijica, ko je bi bile kasnije, kad se zajedno povežu velika jedna snaga, koja bi se, ovdje odgajena znala u ovdjašnjim pri¬ likama snači bolje nego mi r raditi uz to prema našim idealima, ko je smo joj u mla da srca uctjepili. Priznajemo iskreno: mi se ovdje, otrgnu- ti od zemlje, koja nas je rodila, nismo znali stlači. Mi nismo u potpunosti izvršili zada ču, ko ju nam je uži naš zaviraj postavio. Mi se ne bismo danas znali snači ni u Istri, kad bismo bili ostali tamo. Mi smo bili odgojeni u drugom duhu, s drugim ciljevi- ma i nove su nas prilike tamo zatekle ne- pripravne. Tamo se odgaja nova omladina kojoj ne smijemo osporiti patriotizam, ni ljubav do naroda iz koga je nikla pa ma- kar njezin rad gledan kroz naše naočale, nije onakav kakovog si mi zamišljamo da bi trebao biti. Vijesti koje nam odanle sti- zavaju uvjeravaju nas da tamo nije sve pro- palo , kako bi možda po koji pesimista ovdje pomislio. Baš naprotiv! Možda če nas jedno- ga dana ona omladina iznenaditi. Razočarati bi nas naprotiv mogla ova naša omladina ovdje. Nema tonle dugo što nas je posjetio sin jednog našeg emigranta. Sada mu je 20 go¬ dina Rodio se u Puli, ali je odmah nakon prevrata došao s roditeljima ovamo i nase- lio se u jednom bosanskom mjestancu. Mla¬ dič govori najčiščom štokavštinom s div- nim bosanskim naglaskom. O Istri zna tek toliko da se je tamo rodio. da mu je tamo do pred 20 godina živio otac, no on je več Bosanac. I zagrijava se političkim i kultur¬ nim idealima bosanske sredine. Za nas je i za našu stvar več sasvim izgubljen. A kad se još oženi i porodi djecu, ta če djeca je- dva znati da i ona i njihov otac noše na duši neotkupljeni dug prema onoj jemlji, koja je zasijana gomilama kosti njihovih djedova, koji su toliko žrtava za nju podni- jeli. Tu i takvu djecu mi eto treba, da spa- šavamo, da ih očuvamo sebi i svojoj zemlji, jer su joj krvavo potrebna. Naš je rad u to m pravcu bio do sada jednak ništici. Ako je po koja nimka, nešto i radila bilo je to neorganizo- vano, pojedinačno. Jedan od takovih pokušaja je i pokrela- nje omladinskog Usta za našu djecu »Malog Islranina«. List, koji ima za sobom tako li¬ je pu prošlost tako svijetlu tradicija, nije kod, emigranata naišao na onaj prijem, na koji je po svojoj golemoj važnosti za odgoj bu- dučih generacija rnorao naiči. Ne govorimo to »pro domo srn*, nego »pro bono comu- j nU! Baš je emigrantske djece na nj naj- manje pretplačeno I kad ne bi bilo ovdjašnje rodoljubne omladine, koja pokazuje mnogo razumijevanja i ljubavi za našu prwecm« stvar, p 0 našoj emigrantskoj mladeži list Dl v eč davno prestao postojati. A to nam ni tnalo ne služi na čast. Ovdje imadu riječ naši učitelji. Om. tet ji, koji su dolje stvorili čudesa .. Bos J slavne pruske pobjede nad Austrijom co Kraljičinog Graca 1866 uskliknuo je najveci Pruski državnik: -Kod Kbaiggratza po ije. di° je njemački učitelj«. Tako je zaista i bilo. Austriju je pobijedila razvijena njema- čka nacionalna svijest, a tu nacionalna svi Ust odgajali su učitelji. Ogovor Sovjetske Rusije i Njemačke Paradoksi sadašnjice — Hodočašča u Moskvu — Ugovor o granicama i prijateljstvu — Poziv na mir Političari hodočaste u Moskvu: nje¬ mački, turski, estonski. Sva tri u vrio va- žnom i za svoju zemlju presudnom poslu. Saradžoglu osim svoje zemlje ima i misiju za druge balkanske države. Estonija je samo lično tangirana, ali pregovori njezinog ministra sa sovjetskim ministrima svršava- ju temeljitom izmjenotn položaja same Es¬ tonije. Ali svakako najvažniji je dolazak u Moskvu njemačkog ministra vanjskih po- slova kao političara jedne velesile u ratu i države koja je sa Sovjetskom Rusijom okupirala Poljsku. Kao i u Miinchenu i u Moskvi se stvaraju velike odluke u noči, kad obični gradjani več spavaju, političari tek viječaju. Razgovori izmedju njemačkog ministra Ribbentropa i njemačkog ambasa- dora u Moskvi grofa von Schulenburga s jedne strane te šefa sovjetske vlade i ko- mesara za vanjske poslove Molotova i Sta- ljina s druge strane zavrženi su u subotu u 5 sati u jutro. Rezultat tih razgovora je potpisivanje novog ugovora izmedju Ru¬ sije i Njemačke. Ugovor o granicama i prijateljstvu Tekst ugovora glasi: Vlada Njemačkog Reicha i vlada SSSR (Saveza sovjetskih socijalističkih republika) smatraju poslije raspada dosadašnje polj¬ ske države kao isključivo svoj zadatak, da u tim oblastima ponovo uspostave mir i red i da osiguraju narodima, koji tamo ži¬ ve, miran razvitak, koji odgovara njihovoj nacionalnoj individualnosti. U tom cilju složile su se po ovim pitanjitna: Član 1: Vlada Njemačkog Reicha i vlada SSSR odredjuju kao granicu obo- stranih interesa obiju država u oblasti do , sadašnje poljske države, granicu, koja je * zabilježena ti priloženoj karti, i koja če biti potanko opisana u jednom dopunskom protokolu. Član 2: Obje strane ugovornice izjav- ljuju, da je granica obostranih interesa obiju država onakova, kako je odredjena u članu 1. definitivna i da odbacuju svako upiitanje trečih sila o pitanju odredjivanja te granice. Član 3: Potrebno novo državno uredje- nje u oblastima zapadno od linije, navede¬ ne u članu 1, preuzima vlada Njemačkog Reicha, a u oblastima istočno od te linije vlada SSSR. Član 4: Vlada Njemačkog Reicha i vla¬ da SSSR smatraju ovo sadašnje uredjenje kao siguran osnov daljeg progresivnog razvitka prijateljskih odnosa njihovih na¬ roda. Član 5: O vaj ugovor bit če ratificiran i dokumenti o ratifikaciji bit če izmijenje- ni što ie prije moguče u Berlinu. Ugovor stupa na snagu čim je potpisan. Napomena: Karta če biti kasnije obja¬ vljena putem štampe. Dedatak dokumentu Odredjena granična linija počima na ju- žnoj ivici Litve, odakle ide u glavnom u zapadnom pravcu, sjeverno od Augustowa do granice Njemačkog Reicha, zatim tom granicom Reicha sve do rijeke Piša, oda¬ kle slijedi tokom rijeke Piša do Ostrolen- ke. Sa te točke teče u jugoistočnom prav¬ cu, dok ne stigne na rijeku Bug kod Nura. dalje ide rijekom Bug do Kristinopola, gdje skreče prema zapadu i prolazi sje¬ verno od Rawe Ruske i Lubaczo\va do rijeke San, odakle ide granicom Sana sve do njenog izvora. Kao što se i očekivalo stvoren je za- ključak o zajedničkom gledanju na buduč- nost rata, ili drugim riječima o ratu na zapadu. Eto njihove skupne izjave. Zajednička izj‘ava Pošto su vlada Njemačkog Reicha i vla¬ da SSSR putem sporazuma, danas potpisa- nog, definitivno uredile sva pitanja, nastala prestankom poljske države, i na taj način stvorile sigurnu osnovu trajnog mira u Is- točnoj Evropi, saglasno izjavljuju ovim svoje uvjerenje, da bi odgovaralo pravim interesima svih naroda, kada bi se učinio kraj ratnom stanju, koje sada postoji izme¬ dju Njemačke s jedne strane i Velike Bri¬ tanije i Francuske s druge strane. Obje vlade učinit če zbog toga zajedničke, a eventualno i u sporazumu s drugim prija¬ teljskim silama, napore, da bi se taj cilj postigao što je moguče prije. Ako bi ti na¬ pori obiju vlada ostali bezuspješni, onda bi se konstatirala činjenica, da su Velika Britanija i Francuska odgovorne za produ- ženje rata. U tom slučaju daljega trajanja rata konzultirat če se vlade Njemačke i SSSR medjusobno o potrebnim mjerama. Sve ove instrumente sporazuma potpi- sali su Molotov i Ribbentrop. Uredjenje privrednih odnosa Konačno su obje strane odlučivafe gle de privrednih odnosa. Molotov je predao pismo Ribbentropu u kojem veli, da je So vjetska vlada na osnovu postignutog opčeg političkog sporazuma i u smislu toga spo¬ razuma voljna da sa svima sredstvima razvija privredne odnose i izmjenu dobara izmedju Njemačke i SSSR. U torne cilju izradit če obe strane privredni program, prema kome če Sovjetska Unija dobavljati Njemačkoj sirovine, a Njemačka sa svoje strane kompenzirati če te dobave dobavom industrijskih proizvoda na duže vrijeme. Pri torne če obje strane taj privredni pro¬ gram udesiti tako, da če izmjena robe iz¬ medju Njemačke i SSSR opet dostiči onaj maksimalni obujam, koji je imala u proš¬ losti. Obje vlade odredit če smjesta po¬ trebne mjere za sprovodjenje predvidje- nog sporazuma i vodit če računa o torne, da pregovori o tomu što brže započnu i završe se. Ribbentrop je na ovo pismo odgovorio Molotovu, kojim potvrdjuje prijem pisma, ponavlja ga i veli da u ime Njemačke pri- staje na saopčenje i da če Njemačka tako- djer sa svoje strane učiniti sve, što je u tom smislu potrebno. '250 km. F) N SKA * Helsinki F Lenjingrad ^ Pskov kalmin Launas/T^jp.. *Witebsk * /tf.ul/š' ; Moskva* >^1 I |^WTi.y-| W' no ? \ 9i3ialyKkjoT | | | | L*»Minsk\ 2 I M I /l^BrestLitj- ..v'''• Home' • ^krakov/'niS^ri J. | I* : - 73 Ij? i tfl/ . Kursk *c rWč^Cif*iw/ r— -VuaN INF. 'Berčičev? ' ‘L^, K --.:[liAV5 amienec .Kijev U. \ 0 '-N^ o V- ® O i Bucuresci" £€== in fi. • c < —'v. M >. '.JU I > j L. '.BUGARSKAt > .V'_* -'-yŠ ,>"GRC*.., , TUR.« r~ • IP RAZGOVORI BERLIN—MOSKVA Interes cijeloga svijeta usredotočen je posljednjih dana na ovo područje. Još se uvijek čeka, kako če se ova ze¬ mljo vidna karta konačno prekrojiti. »Avtonomija" Podkarpatske Ukrajine IGNAZiO SILONE O DANAŠNJICI O ovom poznatom talijanskom književ¬ niku bilo je dosta govora u našem listu pa je dobro poznat i našim čitateljima t. j. i onima koji nisu čitali njegova djela. On več dugi niz godina živi u Švicarskoj pa zato je intere-antno što je on izjavio ovih dana, kada je cio svijet u neizvjesnosti ra¬ di ratnih dogadjaja i njegovih posl.iedica. Silone veii: »Ima samo jedna sloboda, slo- boda jednaka za svakoga. I ima samo je¬ dan način da se spasi slobodu: treba je uzeti. Zbog toga postoje dva puta: unutar zakonitosti i unutar granica. Treba riski- rati tamnicu ili se odlučiti na progonstvo. Tko se ne može odlučiti za ovaj Slobodan izbor, neka se odrekne svoga rada. Mi ne možemo ništa u tom smislu, osim čekati. Moja domovina se ne može osloboditi d ru K> čije, več samo po ljudima u domovini. U to sam tako čvrsto uvjeren, da ne bih mogao željeti vojnički poraz svoje domo¬ vine, u kome bi se srušio sadašnji režim. Dužnost je svske političke opozicije da is- korištava situacije, a ne da ih stvara. Ja pretpostavljam samo jednu borbu protiv režima u zemlji: onu, koja se pravi unutar granica svake zemlje. Najdjelotvornija po¬ moč, koju može pružiti stranac, sastoji se u torne da pripazi na spas slobode u vla- stitoj kuči. Mislim da idemo, ako nišam loš prorok, u sus et strahovitom razdoblju oru- žanih sukoba i političkih promjena. Postoji samo jedna uloga za intelektualca: odbiti zbrku mozgova, a to znači služiti istini, to znači biti Slobodan, to znači braniti ljudsko dostojanstvo«. I sve nas odgojili su dolje u Istri našoj u nacionalnom duhu samo učitelji i svečenici, koji su neko vrijeme predstavljali jedinu našu narodnu inteligenciju. Učitelji su po¬ zvani da i ovdje odgoje u istom duhu i našu djecu. Oni su prvi, kojima dolaze naša djeca u ruke, prvi, koji joj ucjeplju,ju ple¬ menite ideale u dušu, koji iz mekog tijesta mijese i stvaraju ljude. Oko njih bi trebala da se skuplja naša mladež u najranijim danima. A kasnije, lcad poodraste i osovi se na svoje noge, ona če u zajedmci s nama starijima biti stup naših društava vokretač svake borbene akcije, tvora c novih djela. M> čemo uskoro sustati, nas če nestati, ako nas ta omladina ne zamijeni. Ne bi li strašno i sramotno zvučila konstatacija, da je iz Istre iselilo u Jugoslaviju preko 70.000 svjesnih Hrvata i Slovenaca, i da se je na¬ kon nepunih 30 godina svih tih 70.000 pro¬ sto rasplinulo, a da za sobom uopče nijednu zdravil i jaku oslobodilačku ideju nisu osta- vili. Da nisu bili kadri odgojiti ni prvu mla- du generaciju. Moramo medjulim s veseljem konstati- rati utješnu pojavu, da se prilike u tom pogledu u našim večim emigrantskim cen- trima popravljaju. U Zagrebu, Ljubljani, Su- šaku i t. d. omladina se okuplja i poka¬ zuje živu aktivnost, koja mnogo obečaje. Podkarpatska Rusija je bila do kon¬ ca svetovne vojne sestavni del dežel krone sv. Štefana. Predobro je znano vsemu kulturnemu svetu, kakšne pra¬ vice je uživalo tamošnje ukrajinsko ali rušinsko prebivalstvo, še posebno pa je nam Jugoslovanom to znano, ker so morali tudi naši bratje skozi več deset¬ letij občutiti težo najradikalnejše ma- džarizacije. Na zunaj je seveda madžar¬ ska vlada pod krinko »madžarskega vi- teštva« skušala prikrivati dejansko sta¬ nje v tej deželi. Ko se je pa ob koncu svetovne vojne sprožilo vprašanje, ali naj Podkarpatska Rusija še dalje osta¬ ne pod Madžarsko, je ta hitela z oblju¬ bo posebne avtonomije. Za Božič 1918 je izdala ljudski zakon X, ki govori o avto¬ nomiji na Madžarskem živečega rusin- skega naroda. »Rusinski politični naciji« je ta zakon, obetal popolno samoodločbo glede notranje uprave, narodne prosve¬ te, vere in rabe jezika ter glede zako¬ nodaje in eksekutivne oblasti. Po sploš¬ nem, enakem in neposrednem volilnem redu naj bi se izvolilo samostojno ru- sinsko narodno predstavništvo. Ti načrti pa so prišli prepozno, kajti Podkarpatski Rusiji je bilo določeno, da si postopoma osvaja dejansko avtono¬ mijo v okviru češkoslovaške republike. Dvajset let se je tako ukrajinski narod lahko svobodno razvijal, dokler ni lani .eseni po krivični usodi zopet prišel pod madžarski jarem. Kakor leta 1918, tako je tudi leta 1938 Madžarska zopet obetala avtono¬ mijo podkarpatskim Rusinom, zopet so vsi madžarski listi prinašali pompozne članke o vzvišenih nalogah krone sv. Štefana in o madžarskem viteštvu. Čim pa je to leta 1918 izgubljeno ozemlje zo¬ pet zasedla, je že pozabila na vse slo¬ vesne obljube. Dejstvo je, da so v zad¬ njem času madžarski listi pisali samo še o neki kulturni avtonomiji v na¬ sprotju s prvotno predvideno teritorij al- no avtonomijo. »Pesti Hirlap« je še ju¬ lija meseca trdil, da si Ukrajinci pod Karpatmi sploh ne žele teritorij alne avtonomjie, temveč da bi se že zadovo¬ ljili s tem, da bi bili uradniki in drugi nameščenci vsaj deloma njihove narod¬ nosti. Drugi listi kakor na pr. »Nemzeti Ujsag« pa so vprašanju avtonomije Ukrajincev na Madžarskem sploh od¬ rekali narodnostni značaj, češ da gre le za krajevno gospodarsko vprašanje ker se s politiko bavi le neznatna inte¬ ligenčna plast ukrajinskega naroda. Toda juliju je sledil avgust in nato september, ki se je zaključil s prihodom - ruske armade na Karpate. S tem je za¬ čel očitno tudi tostran Karpat veti drug veter, saj so v tem kratkem času, ko stoje ruski vojaki vzdolž vse prejšnje poljsko-madžarske meie.že dovolili izda¬ jo nekega ukrajinskega lista. Verjetno je, da bodo marsikatero odredbo iz zad¬ njega časa zopet preklicali ali tiho za¬ brisali ter da bodo tudi vsi drugi načrti za madžarizacijo Ukrajincev pod Kar¬ patmi ostali na papirju. Morda tudi utegne sedaj lani obljubljena avtonomi¬ ja postati dejstvo. p. p. STRANA 2 . ISTRA BROJ 40. Novi davki v Italiji Italijanski ministrski svet jč na svoji seji dne 30. pret. m. odobril cel niz raz¬ nih zakonskih osnutkov in dekretov, med katerimi je tudi ukrep o uvedbi dveh novih davkov: rednega davka na imovino in splošnega dohodninskega davka. Nova davka sta bila po uradnem tolmačenju uvedena v svrho kritja red nega primanjklaja proračuna ter novih vojaških izdatkov, ki jih je povzročil mednarodni položaj. Redni davek na imovino, ki bo sto¬ pil v veljavo s 1. julijem 1940, se na¬ naša na imovino fizičnih in pravnih oseb ter ustanov in družb katerekoli vrste. Podvržena mu bodo zemljišča, stavbe, investicije kapitalov v katerikoli obliki, industrijska, trgovska in polje¬ delska podjetja. Davek se bo odmerjal po njihovi čisti premoženjski vrednosti. Tozadevna uredba predvideva le redke izjeme. Tako so davka oproščena le ne¬ pridobitna imetja javnih ustanov, cer¬ kve, ter znanstvene in umetniške zbirke v kolikor ne pridejo v poštev za trgo vanje, dalje — v skladu ž obveznostmi, ki jih je prevzela država z lateransko pogodbo — posestva Sv. stolice ter de¬ narne investicije v državnih vrednost¬ nih papirjih, hranilne vloge in vloge v tekočem računu, denar v gotovini, po¬ hištvena oprema ter oblačila; istotako ne bodo obdavčeni s tem davkom kapi- tali, naloženi kot skladi za življenske ali začasne rente, ali za razne oblike pri¬ silnega ali prostovoljnega skrbstva, to pa radi tega, ker gre v tem primeru za glavnice, ki imajo često značaj dohod¬ nine, že podvržene premičninskemu dav¬ ku. Davek bo znašal 0.30% čiste imo- vine. Vrednosti pod 10.000 lir niso ob¬ davčljive. Drugemu davku, to je splošnemu do¬ hodninskemu davku so poleg denarnega dohodka, izvirajočega iz gospodarskih dejanj strogo trgovskega značaja, ki so sedaj podvržena davku na poslovni pro¬ met, podvrženi tudi dohodki v gotovini, ali v naravi, ki predstavljajo ustrezajočo protidajatev za izvršeno delo ali za na¬ jem nepremičnih, kakor tudi dohodki, izvirajoči od prodaj, ki jih zasebniki iz¬ vršijo napram trgovcem ali industrij cem in končno dohodki v zvezi s prodajo blaga na drobno. Ne smatrajo se pa kot obdavčljivi vir dohodka nekatere po¬ sebne vrste gospodarskih dejanj, kakor na primer denarne transakcije, kupo¬ prodaja nepremičnin in podjetij, posest ali odstop kreditnih vrednotnic, bančni depoziti, otvoritve kreditov, plačila dol¬ gov i. t. d. Davek je določen na znesek 2 lir za vsakih 100 lir dohodka, izvira jočega iz posameznih gospodarskih de¬ janj, ki jih predvideva zakon. Novi da¬ vek nadomešča obstoječi davek na po¬ slovni promet, ki je bil jako komplici¬ ran; v njem je zapopadena kolkovina, ki je do sedaj veljala za račune, faktu¬ re, note in druge dokumente, ki se iz¬ stavljajo ob priliki plačila obdavčljivega dohodka. DVE SMRTNI NESREČI Gorica, septembra 1939. — Dne 23 septembra se je zgodila na Majnicah težka prometna nesreča, ki je zahtevala dvoje mladih življenj. Ker je bil lep dan, sta Ga¬ brijela Lukežičeva, uradnica v tiskarni Lu- kežič, in 14-letna Elvina Brešan iz Ločnika napravili kolesarski izlet do Zagraja. Na¬ zaj grede pa ju je na Majnicah doletela ne¬ sreča. Avtomobil, ki je vozil z veliko hi¬ trostjo iz Gorice, je obe podreš na tla. Ne¬ srečo je prav za prav povzročil voz poln koruze, ki je bil tistega usodnega trenutka pred njima in jima preprečil razgled po cesti. Obe sta zadobili tako težke poškod¬ be, da sta kmalu nato umrli. ŠEMATIZAM SVEČENSTVA u porečko- puljsko j biskupiji DUHOVNIŠKE VESTI Gorica, oktobra 1939. Alfonz čuk iz Bilj, ki končuje višje bogoslovne štu¬ dije v Rimu, je imenovan za glavnega prefekta v centralnem bogoslovnem se¬ menišču v Gorici. Zorko Martinčič, dozdaj župni upravitelj na Srpenici pri Bovcu, je šel za vikarja na Trnovo pri Kobaridu. Sava Zor, kaplan v Bovcu, je nameščen kot župni upravitelj na Srpe¬ nici. Luka Anderwald gre za pomožnega kaplana v Kobarid. * Preteklo soboto je bilo pri starem sv. Antonu v Trstu posvečenih v du¬ hovnike pet klerikov. Med njimi je bil tudi Dominik Pipan iz Avberja. NAZNANITEV VINSKEGA PRIDELKA Italijanski uradni list »Gazetta Uffi- ciale« z dne 1. oktobra je objavil mini¬ strski dekret od 25. avgusta 1939. s ka¬ terim je bila uvedena naznanitev vin¬ skega pridelka tozadevnim oblastem. Kakor smo o tem dekretu ob objavi že poročali, morajo vsi vinogradniki na¬ znaniti, koliko vina so pridelali ter od¬ dati državi 20 odstotkov pridelka, iz ka¬ terega poberejo alkohol, ki ga potem mešajo z benzinom. Dovoljena je oddaja tudi tropin in manj vrednih ter pokvar¬ jenih vin. Vsak vinogradnik dobi ob oddaji potrdilo na katerem je navedena cena in vsebina oddanega blaga z od¬ stotki alkohola. Nedavno je porečko-puljski ordinarijat izdao popis ovih dviju ujedinjenih bisku- pija. U njem su navedeni svi svečenici i župe u biskupiji. Navest čemo ovdje sveče¬ nike, koji vrše administrativne i dušobriž- ničke funkcije. Kao što je poznato na stolici Porečko- puljske biskupije več preko 25 godina sjedi biskup dr. Trifun Pederzolli On ima 75 go¬ dina života, a 53 godine svečeničkog zvanja. Rodjen je u Kotoru u Dalmaciji pa je pre¬ ma torne postao talijanski državljanin op cijom. Buduči da su dvije biskupije pod jednim biskupom to postoje i dva kaptola: porečki i puljski. JUpravljaju župama i crkvama po kaptolima ovako: Kaptol Pula. Na čelu puljskog kaptola je mitronosni prepozit, (prošt) kanonik Leonardo Pavan. Kaptol sačinjavaju osim njega još dekan Ivan Verla i tri kanonika: Dimitar (Jurko¬ vič, Anton Angeli i Luigi Battisti. K ovima dolaze još četiri počasna kanonika: Grgur Nider, Viktor Sestan, Jakov Cecinovič i Ivan Majer. U puljskoj biskupiji su tri vanjska kaptolska vikarijata: 1) u Puli kanonik Verla, 2) u Vodnjanu župnik Ivan Gas ;iard i 3) u Labinu župnik Silvio Zanoni Župnik stolne crkve u Puli je kanonik dr. Antun Angeli, koji ima četiri kapelana: dra Feliksa Odorizzi, dra Pavla Marini, Dome- nika Delton i Luziana Manzin, Oni su ka¬ teheti po puljskim Skalama. Nadstojnik Go spine crkve u Puli je kateheta Roman Bra¬ tuš, bivši župnik iz goričke nadbiskupije II vanjskom puljskom kaptolskom vika- rijatu je 12 župa i to: Pula, Fazana, Ga- ližana, Loborika, Ližnjan, Medulin. Mun- tič, Pomer, Premantura, Šišan, Štinjan i Valtura. Regularnog definitivnog župnika imaju samo Galižana natpopa Tvana Pi- nesi; Medulin poč. kanonika Jakova Ceci- noviča; Premantura Viktora Heraka i Si¬ lan Kamila Amonirati. Župa Valtura je provizorno povjerena penzioniranom žup¬ niku Antunu Gerolami, koji upravlja i žu- pom u Muntiču. Fažana ima župeupravite- lja Marija Zambiasi, Ližnjan penzionira- nog svečenika Marka Degrassi, Pomer pen- zioniranog svečenika Tomu Franka. Stinja- nom upravljaju puljski svečenici, a Lobo rikom župeupravitelj iz Marčane. Vanjskom vodnjanskom kanfolskom vibarijatu pripada 6 župa i to: Vodnjan. Barban, Rakalj, Marčana. Mutvoran i Fili pana i 5 kapelanija: Roverija (Juršiči) Hrelji, Pomjan, Šajini i Kavran. Osim Vodnjana samo jedna župa ima definitiv¬ nog župnika i to nadžupa Mutvoran. gdje je župnikom natpop Antun Pentecoste sa sjedištem u Krnici U ostalim župama su župeupravitelji: u Barbanu Marijo Stifanič, u Raklju Grgur Berkan, u Marčani Antun Debeljuh, u Filipani penzioner Antun Gi- nič. Od kapelanija samo Roverija ima svog svečenika Vjekoslava Pellina. dok Hrelje opskrbljuje župeupravitelj iz Filipane, Por- njan i Šajine župeupravitelj iz Barbana, a Kavran upravitelj iz Mutvorana. Vanjski lab inski vikarijat ima 7 župa: Labin, Sv. Nedjelja, Plomin, Sv. Lovreč, Sv. Lucija, Sv. Martin i župa novog rudarskog nase¬ lja Arsija, koja je ustanovljena pred 2 go¬ dine. Labin ima kolegiiski kaptol sa dva kanonika: župnik Silvio Zanoni i Josip Ohiavalon. Osim Labina samo Arsija ima definitiv nog župnika Umberta Pinesi. U ostalim su župama župeupravitelji: u Sv, Nedilji An¬ tun Lazzari. u Plominu Oddino Daminato u Sv. Luciji i Sv, Lovrecu Lovre Bertag nolli i u Sv. Martinu Vladislav Premete. Kaptol porečki. Stolni kaptol porečki sačinjavaju: mitro¬ nosni prošt kanonik Antun Bronzin, ka nonik grof Agapito, kanonik Brandolise i kanonik Bartolomej Codemo. K ovim treba dodati počasne kanonike Juru Pelin i Jo sipa Martinolli, župnika u Vrsaru. Crkveni diocezanski sud sačinjavaju: kanonici Bronzin, grof Agapito, (Jurkovič, Battisti, Martinelli, Angeli, Nider, Sestan i Godemo; tužilac je kanonik Brapdolise, a branitelj je kanonik Verla; tajnici i notar jesu svečenici Luigi Nardin, Petar Cl^va, Domenik Delton i Felice Odorizzi. Upra¬ vitelj biskupske kancelarije je prošt Bron- zin, arhivar kanonik grof Agapito, upravi¬ telj crkvenih dobaia kanonik Verla, kance lar svečenik Ivan Fabro. Biskupije porečka ima 4 vanjska kaptol¬ ska vikarijata: Poreč, Rovinj, Kanfanar i Motovun Vanjski porečki kaptolski vi¬ karijat ima 10 župa: Poreč. Funtane, Sv. Lovreč Pazenatički, Geroldija, Baderna, Fuškulin, Žbandaji, Tar, Vrsar, Novavas Kaptolski vikar je kanonik Brandolise, a župnik u Poreču kanonik Agapito. Nadstoj nik crkve Majke Božje u Poreču je sveče¬ nik Franjo Sferko. U Funtanama je žup¬ nik Antun Crisma, u Sv. Lovreču Pazena- tičkom župeupravitelj Eugen Bulešič, Ge roldija je provizorno sjedinjena sa Sv. Lo vrecom Pazenatičkim, u Baderni župe¬ upravitelj Jakov Filipič, koji upravlja i sa Fuškulinom. u Žbandaji ima župnik Franjo Rocchi, u Taru župnik Agapito Miniussi. u Vrsaru župnik kanonik Josip Martinolli, u Novoj vasi Petar Basso. Vanjski rovinjski kaptolski vikari¬ jat sačinjavaju Rovinj i Bale Kaptolski vi¬ kar je kanonik Cosimo. Rovinjska crkva ima vlastiti kolegijski kaptol koji osim ka nonika Cosimo sačinjavaju kanonici Ivan Sterle. Viktor Borri i Stjepan Fortunato Župnik u Balama je Angel Leonardelli. Vanjski kanfanarski kaptolski vi¬ kar je župnik u Kanfanaru Marko Zelco. koji upravlja i kapeianijom u Baratu. U Rovinjskom Selu je župnik Angel Tar- ticchio, a u Svetvičentima Ivan di Giusto (Žustovič). Vanjski motovunski kaptolski vika¬ rijat je največi n porečkoj biskupiji. Ima 13 župa i 2 kapelanije. Motovun ima svoj vlastiti kaptol, ali osim župnika kanonika Kvirina Ghersa druga dva kanonika su vakantna. Pod župu Motovun spada ju ka¬ pelanija Sv. Pankracij, gdje je kapelan Al¬ fred Bottizer i Kaidir. gdje je kapelan Ivan Gallo. U ostalim župama jesu: u Vižinadi župnik Ivan Cecco, koji upravlja i sa Ka- štelirom, u Višnjanu župnik M ih ovil Fa- chinelli, koji upravlja i sa Bačvom. u No vacima župeupravitelj Ivan Pavič, koji upravlja i sa Karojbom, u Sv. Ivanu od Šterne i U Montrilju župeupravitelj Kazi¬ mir Paič, u Labincima župeupravitelj Emil Zennaro, a u Rokotolama vrši dužnost župnik penzionirani kanonik Ivan Majer. Redovnici, časne sestre i klerici U Puli je 8 redovnika (svečenika i la ika) Franjevaca mletačke provincije Sv. Antuna i 5 franjevaca mletačke provincije Sv. Franje. I jedni i drugi imadu sirotišta U Rovinju je 8 franjevaca i 6 salezijanaca Časnih sestara je u Puli po bolnicama 89, u sirotištu, u skloništu i u ženskom in stitutu 12, u sirotištu 5, u Rovinju 11 za bolnicu i sirotište i 22 njemačke koludrice za bečki pomorski sanatorij, u Vodnjanu 6 u sirotištu i 3 u bolnici, konačno je 1" sestara u sldoništima u Balama, Arsiji k Višnjanu. Ukupno časnih sestara 183. U crkvi ratne mornarice u Puli služe 3 vojnička svečenika. Ukupno brojno stanje svečenstva po- rečko-puljske biskupije iznaša 101 osobu. Polaznika teologije imade 17. a u ma lom sjemeništu 50. Od 17 studenata teolo gije 5 ih je iz gradova, 11 iz istarskih sela i 1 iz okolice Zadra Berače lovijo Trst, sept. 1939. — Mestni stražniki ki so zopet aretirali celo vrsto beračev, ki so nadlegovali potnike in pobirali ogorke cigaret. Aretirani so bili: 40-let- ni Ludvik Stradtman, 35-letni Herman Lazar, 18-letni Basilio Cavestro, 27-letni Sergij Skočir in 47-letni Alojz Stamoba. Mogučnost ublaženja zabrahe vožnje automobilom Trst. — Buduči da je potpunim ukl- nučem cirkuliranja privatnih automobiia mnogo paralizirana potrebnost trgovačkog Doslovanja poduzeti su kod vlasti korači, da bi se ublažila ova mjera štednje pogon- skog benzina i ulja, Trgovci mole da bi im se dozvolilo cirkuliranje automobilom ba- rem jedan dan u sedmici, kada bi mogli posvršavati najhitnije poslove. Izgleda da če vlada udovoljiti njihovo! molbi i dozvo- liti im. da si svaki izabere jedan dan u sed¬ mici, a odredit če i količinu benzina. koiu če moči nabaviti. Sieg v Podbrdu Gorica, oktobra 1939. — Ko je ob koncu septembra nastopila nagla spre¬ memba vremena, je po gorah padal sneg. Iz Podbrda javljajo, da je snežna plast pokrila okolico in trg. V višjih legah in na obmejnih prehodih je bila plast de¬ bela 5 cm. Pao s b'cikla Vodnjan — Ive šarič, 16-godišnji mla¬ dič iz Vodnjana, vozio se je biciklom pre¬ ma Balama. Ususret mu je išao neki te- retni automobil, kome se je on htio ug- nuti ,pa je tom prigodom pao i dobio udarac u glavu. Prevezen je u puljsku bolnicu. OTVORENA JE ŽIDOVSKA ŠKOLA NA RIJECI Rijeka. — u utorak 3 o. mj. otvo- rena je na Kozali u smislu zakonske odredbe o Židovima, posebna židovska škola. D ječa židovske rase, koja su do- sad pohadjala druge škole imaju u bu- duče posječivati samo tu. školu. DROBIŽ — Gorica. — Zaradi pomanjkanja dokazav so bili pred sodiščem oproščeni 51-letni Josip Vončina, 26-letni Rafael Vončina, 20-letni Cvetko Vončina m 19-letni Miroslav Vončina, vsi iz Lokav- ca. Osumili so jih, da so pokradli nekaj lesa Josipu Madonu. * —Gorica. — Rafael Kosmač iz Idri¬ je je bil kaznovan na 7 mesecev zapora in 1000 lir den. kazni, ker je ogoljufaj Ivano Mrakovo in 1 Emilijo Glihovo za 100 lir. Rekel je, da ga je Ivan Jurajčič, mož Ivane, pooblastil naj prevzame denar od njegove žene, kar pa ni bilo res. ♦ — Gorica. — V bolnišnico so pripe¬ ljali 38-letnega zidarja Alojza Sfiligoja, ki ga je zadela kap. Njegovo stanje je’ nevarno. * — Gorica. — 70-letni Alojz Orel iz Avberja pri Sežani je padel tako nesre¬ čno z voza, da si je prebil čelo in zlomil nekaj reber. Njegovo stanje je zelo ne¬ varno. ♦ — Idrija. — Gozdarski miličniki so aretirali 25-ietnega Antona Štucina iz Nikove, ker je v gozdu odvrgel gorečo žveplenko na tla, ko je prižgal cigareto, in je zaradi tega nastal požar, ki je poškodoval nekaj dreves. * — Opčine. — Uprava tramvajske proge Opčine—Trst bo odslej jemala kot prtljago tudi kolesa. Tako se je izpol¬ nila davna želja vsek kolesarjev, ki po¬ sebno v nedeljah radi obiskujejo hraško planoto. ♦ — Solkan. — Ker je najavil stečaj, a ni vodil trgovskih knjig, je bil kazno¬ van trgovec Marij Pregelj iz Renč na 6 mesecev zapora in plačilo sodnijskih stroškov ter odvzem koncesije za eno leto. Državni tožilec pa je predložil ustavitev tožbe, zaradi dobrega obtožen- čevega vedenja. ♦ — Staro Sedlo. — Karabinerji iščejo 18-letnega Josipa Di Lenarda iz Rezije, ki je skupno z očetom Antonom Di Le- nardom, starim 60 let, ukradel iz za¬ družne mlekarne 60 kg surevega masla. * — Sv. Križ pri Trstu. — Pred trž. sodiščem je bil obsojen Virgilij Košuta na 1 mesec zapora in 350 lir den kazni, ker je hotel odnesti iz ladjedelnice v Tržiču nekaj bakra. * — Trst. — Umrli so: Negode Milan 53 let, Rožman Olga 61 Božič por. Perič Ida 32, Sosič Anton 87, Sosič Vincenc 66, Matulič Marija 34, Colja Marij 12. ♦ — Trst. — S tramvaja je padla 23- letna Danila Mikolova iz Herpelj. če ne bo komplikacij, bo ozdravela v 10 dneh. ♦ — Trst - Uradni list fašistične stran¬ ke »Fogllo d’Ordini« vzpodbuja Kmeto¬ valce, naj x-edijo v večjem številu kun¬ ce. Kunčevo dlako morajo sedaj uva¬ žati iz inozemstva za izdelovanje klo¬ bučevine. * — Trst- — Ker sta prodajala jestvi¬ ne po višjih cenah, kakor je predpisano, so oblasti zaprle trgovini trgovcema Ma- iellu Francu in Ferlugi Rudolfu * — Trst. — Uprava drž. železnic je uvedla za III. razred posebne spalne va¬ gone. Za posteljo je treba doplačat: 10 lir za progo do 500 km m 15 lir za .."-e- ko 500 km. IZ AMERIKE — Buenos Aires. — Žrtev prometne nesreče je postai dne 1. avgusta nat ro¬ jak šofer Viktor Bordon, doma it Ma¬ rezig, * „ v — Buenos Aires. — Anton Benčina išče svojega vaščana Franca Trošta, do¬ ma iz Cola nad Vipavo. Prišla sta sku¬ paj v Argentino leta 1923. Zadnjič mu je pisal iz Alta Gracie v Cordob: leta 1928. Kdor bi kaj vedel o njem. naj sn.>- roči na uredništvo »Slovenskega lista* (Buenos Aires. Sarmiento 1320). * — Buenos Aires, Argentina. — V La Plati je 14. avgusta umrl po kratki bo¬ lezni Andrej Lipičar, v starosti 40 let. Doma je bil iz Kala pri Kanalu. Pokojni je živel 15 let v Argentini in je bil za¬ poslen kot bolniški stražnik na polikli¬ niki v La Plati. Zapušča ženo, dva otro¬ ka, brata, sestro in več sorodnikov, v starem kraju pa očeta, dva brata in tri sestre. * — Cleveland. — Dne 22. junija je umrla Karolina Ušaj, stara 54 let in doma iz vasi Ravna pri Gorici. V Ame- nin, vse konzerve in 300 lir drobiža, dva sinova, v Jolietu eno sestro, v sta¬ rem kraju pa brata tn tri sestre. * — Cleveland. Po triletni bolezni je preminul junija naš rojak Josip Brožič, po domače Zemane, v starosti 53 let: Doma je bil iz Ilirske Bistrice na Notra¬ njskem, odkoder je prišel v Ameriko pred 36 leti. BROJ 40. »ISTRA STRAiVA 3. MANJINSKI PROBLEMI RIJEŠEN JE JEDAN TEŽAK MANJINSKI PROBLEM ■ S’®’? — 0 aassrjs “liku jediu danas nažalSst bivšu sla- ?°^ Ske k °} 0nizacije U - Bijel °j Ru vensku državu. Riješen je problem ukra¬ jinske manjine u Poljskoj. To je rješe- nje nažalost Poljska platila glavom. U času, kad je izgledalo da če se ukrajin- ska manjina iz Poljske, koja broji oko 7 milijuna duša nači u veliko j Njemač- koj i tako umjesto oslobodjenja promi- jeniti samo gospodara, umiješala se u zadnji čas Sovjetska Rusija, koja je pokazala da se uza svu svoju internacio- nalnost i te kako zanima za sudbinu i buducnost ukrajinskog i bjeloruskog sta- novništva. Moskovska »Pravda«, službe¬ na agencija »Tass« i konačno ruski ko¬ lesar za vanjske pošlo ve Molotov izja¬ vili su da Rusija svojih manjina u Polj¬ skoj ne misli napustiti, pa je nakon toga usiijedila odmah i njezina vojni- čka intervencija, koja je za vršila tako, da su danas konačno svi Bjelorusi i svi Ukrajinci na okupu u jednoj državi, u Rusiji. Neposredno pred samom intervenci¬ jam Rusije moskovski su se listovi ne- običnom žestinom oborili na postupak poljskih vlasti s ukrajinskom i bjelo- ruskom narodnom manjinom. Vodeči moskovski organ »Pravda« glavne razlo¬ ge poljske katastrofe vidi u njezinoj po- 0'V'i 1 nčn Al 1- „ -1 ~ •_ siji i protiv naselja vanj a poljskih legio- nara u bjeloruskim krajevima. Taraškje- vič je dalje zahtjevao sprovadjaflje agrarne reforme u korist sitnih zemljo- radnika. Godine 1921 je bjelorusko stanovni- štvo imalo 514 osnovnih škola. Ali 1928 godine su postojale več samo tri osnov¬ ne škole za bjelorusku djecu. U Ukraji¬ ni i Bijeloj Rusiji u Poljskoj su na dnev- nom redu bili požari naselja, koja su zapalili pobunjeni seljaci. Kad se naj- zad oko 20.000 naoružanih Bjelorusa po- bunilo protiv varšavske vlade, Varšava je uhapsila oko 80 bjeloruskih vodja iz političkog, privrednog i kulturnog živo¬ ta, večinom članove stranke Hromada. Poslije monstruoznog procesa u Vilnu rad te stranke je zabranjen i prvaci na¬ rodne grupe su od tog vremena trunuli u poljskim zatvorima. Trno viti put Ukrajinaca je bio sli¬ šan. Kao i kod bjeloruskog naroda se poljska granica povlačila preko ukra¬ jinskog teritorija. Od 45 milijuna Ukra¬ jinaca žive oko 32 milijuna u SSSR. Oko 7 milijuna Ukrajinaca je pripalo Polj¬ skoj kad je 1923 godine konferencija ambasadora te kraj e ve dodijelila Polj- „— -skoj pod uslovom, da če ukrajinskim griješnoj manjinskoj politici, koja je iz- gorštacima iz lavovske, tarnopoljske i — — -= -«---stanislavovske vojvodine, kao i Polesi i gradjena na ugnjetavanju i lišavanju prava manjina, a da se pri tom niie uzimalo u obzir činjenicu da preko 40 pošto stanovništva u poljskoj "Ukrajini nisu Poljaci. Sedam milijuna Ukrajina¬ ca i tri milijuna Bjelorusa u Poljskoj, koji su se kroz posijednjih 20 godina udivljenja vrijednom ustrajnošču borili za svoja prava, dočekali su, iako krajnji nacionaliste, Sovjetsku Rusiju kao svoju osloboditeljicu. Pučanstvo u Lvovu pc~ j zdravilo je oduševljeno Volinja obrazovati autonomnu državu. Ukrajinci su se sve dosada uzalud za to borili. Kičmu ukrajinskog narodnog ele¬ menta pretstavljale su zadružne organi¬ zacije, koje su obuhvačale oko 600.000 poduzeča. I tu se poljski pritisak ispo- ljavao kako na kulturnom tako i na privrednom polju. I tu je unutar držav- nog teritorija nikao front pasivne re- zistencije, koji se oslanjao na ilegalne - .. „-„— rusku vojsku. ... Jer ma kakav bio režim u Rusiji polj-j organizacije i s vremena na vrijeme su skl su Ukrajinci znali da tamo iza polj-! izbili plameni borbene aktivnosti. Se- ske granice živi 32 milijuna njihove bra če i oni su več po zovu krvi težili za tim da budu s njima sjedinjeni. Isti je slu¬ čaj i sa Bjelorusima. Od bjeloruskog naroda je na polj- skom teritoriju živila grana, koja je brcjila dva do tri milijuna duša. Ostali Bjelorusi su nastanjeni u Sovjetskoj Sa- veznoj Bjeloruskoj Republici (glavni grad M.nsk). Tamo ih je oko pet i po milijuna. Ono što se u toku posljednja dva decenija čulo o bjeloruskom seoskom stanovništvu, nastanjenem u sjevero- istočnoin dijelu Poljske, pretstavljalo je strašnu optužbu protiv Varšave. Uda- ljen od sviju obavještajnih centrala svi- jeta i od njihovih izvjestitelja tamo je živio narod, koji se stalno borio protiv svog ugnjetača i o kojem je u ostala Evropu prodrla vijest samo onda, kad su do zlu čuvene kaznene ekspedicije Poljaka imale veči broj ljudskih žrtava nego običan sitan dnevni rat. Kao Ukrajinci tako su i Bjelorusi zahtjevali obrazovan.ie kulturne samo¬ uprave' i uvadjanje bjeloruskog jezika pri službenim pretresima pred uredima' i sudovima, dalje imenovanje bjelo- ruske porote i ostala osnovna prava narodnih manjina. Godine 1923 je bjeloruski poslanik njoj. dam milijuna Ukrajinaca je mrzilo Po¬ ljake. Tragedija Poljske je i opet jednom dokazala, da se problem narodnih ma¬ njina nikada ne može riješiti nasilnim mjerama. Prije ili kasnije svako se takvo nasilje ljuto osvečuje. To ne znači da je problem Ukrajinaca sada konačno ri¬ ješen. Rješen je samo problem njihove manjine u Poljskoj, i danas su se našli svi Ukrajinci na okupu u jednoj državi. Oni se medjutim smatraj u posebnim narodom, ruskom narodu veoma bliskom no ne istim. Ako oni u okviru današnje Rusije nadju zadovoljenje svojih kul¬ turnih i nacionalnih stremljenja, _ on: če kao manjina prestati postojati. Ne nadju li toga činit če oni i u Rusiji je- dan težak manj inski problem, koji če se kad tad morati početi rješavati. Veliki jedan i teški manj inski pro¬ blem — problem 7 milijuna Ukrajinaca i 3 i pol milijuna Bjelorusa u Poljskoj poljskom je tragedijom dakle riješen. Tom tragedijom medjutim iskrsnuo je drugi problem — problem poljske manjine u Njemačkoj odnosno u Rusiji, ali o tom ovdje za sada ne može biti riječ, dok ne vidimo konačno uredjenje karte nove Evrope i poljske države u HKVATSKE ŠKOLE U GRADIŠČU »Hrvatske novine« glasilo gradiščan¬ skih Hrvata, koje izlaze u Beču donose članak »Pred početkom škole« iz kog razablremo »da su Hrvati u Ostmarku u tom sričnom stališu, da imaju dovo- ljan broj hrvatskih učiteljev i učiteljic, s čim se ne može pohvaliti svaka na¬ rodna manjina...« »Hrvatske novine« pišu: »Nasa naj- veča želja je da bi naše hrvatske škole i u buduče tako vjerno ispunj avale svo¬ ju zadaču, kako su to činile i u prošlosti. Da bi odgajale povjerenu im djecu u poslušnosti prema domovini i ljubavi prema svom narodu. No da bi naše skole mogle zaista savršeno ispuniti svoju odgojnu i na- učnu dužnost, potrebno je da se s dru¬ ge strane čuva ona tradicija u pouča- Va iko]a se je tokom zadnjih desetlječa pokazala tako uspješnom, naime da se u hrvatskim selima poducava u hrvatskom materinjem jeziku. Mi smo ovo naše prirodno stanovište toliko puta opravdali i raznim dokazi? ma poduprli, da nam se cini suvismm i danas još o torne raspravljati. činjenica je, — a to mi - priznanjem 1 zahvalnošču bil jezimo velike — da nam je skolska oblast Venite Njemačke ostavila hrvatski nastavni A kad galona jedini učitelj da mijenja nastavni jezik svoje škole. Ovo oodvlacimo sada na početku školske godine s osobitim glaskom« — pišu »Hrvatske novine«. Naravno je opet — kažu dalje iste Vine — da kad je u našim skolama^ na¬ stavni jezik hrvatski, daspadaju tam 1 hrvatski učitelji. To mozemo tim lasse reči, jer smo mi Hrvati u Ostmarku u tom sretnom položaju, da imamo dovo¬ lj an broj hrvatskih učitelja i učiteljica, čime se ne može pohvaliti svaka na¬ rodna manjina. Članak završava ovim riječima: »Sve u svemu: mi se nadamo, da če i u budu¬ če biti našim manj inskim školama pri¬ znata i zajamčena sva ona prava, koja su prema pedagoškim principima, našim kulturnim interesima i stopostotnom uspjehu naših škola potrebna, A naši učitelji neka i opet uzmu na svoja le¬ dja breme teške dužnosti s namjerom da učine sve što od njih traže domovi¬ na i narod«. . Kako vidimo školske su prilike u Gra¬ dišču (Burgenlandu) povoljne. Tamošnja hrvatska manjina ima i svoje škole ! svoje učitelje, a izuzev pojedince, pre¬ ma pisanju »Hrvatskih novina«, izgleda da im njemačke vlasti ne prave nikakvih neprilika. Razlog je u torne, što Gra¬ diščanski Hrvati ne leže uz granicu, nego su tek mali otočlč usred njemačkog mora, koji nije njemačkoj ekspanziji nimalo opasan. VODJA HRVATSKIH NIJEMACA »Deutsche Nachrichten«, glasilo Nije- tnaca u dravskoj banovini, koji izlazi u žiagrebu, javlja, da je Branimir Altgayer župni vodja u Osijeku, imenovan od novog pročelnika »Kulturbunda« vodjom Nijema ca u Hrvatskoj. Prema tom saopčenju ima Altgayer zastupati interese »Kulturbunda prema vlastima u Banovini Hrvatskoj, kao i druge interese Nijemstva, koje živi na tom Dodručju. Te novine upozoravaju sve Nijemce, da se u svim važnim pitanjima koja se odnose na narodnosnu skupinu u Banovini Hrvatskoj obrate na Altgayera. Branimir AItgayer posjetio je tajnika Hrvatske seljačke stranke ing. Košutiča te mu je iznio pojedina pitanja, koja zanima ju i tangiraju hrvatske Nijemce, da bi u lojalnoj i pozitivnoj suradnji pripomogli gospodarskom i kulturnom napretku Hr¬ vatske. NJEMAČKI UČITELJI U JU¬ GOSLAVIJI PRUE I SADA U glavnom organu njemačkog Kultur- bunda »Deutsches Volksblatt« piše jedan učitelj članak o orijentaciji njemačkih učitelja u Jugoslaviji. U njemu iznaša razliku nacionalne svi jesti njemačkih učitelja pod prijašnjom madžarskom i sadašnjom jugoslovnskom upravom. Pi- sac veli doslovno: »Kad je naša narodna grupa poslije svjetskog rata pripojena našoj sadašnjoj domovini Jugoslaviji, bili su njeni on- dašnji učitelji — sa rijetkim izuzecima — sve drugo nego nacionalni, t. j. nje- mački orijen tirani. Ma da su bili nje¬ mačke krvi, os ječali su madžarski. O njemačkom narodnosnom mišljenju ni- ; e bilo ni traga. Baš učitelji sačinjavali su, kao što je poznato, proslavljenu če- tu janjičara koja se bezuslovno stavila u službu madžarizacije i koja je na tom području postigla značajne uspjehe na stetu naše narodne grupe.« Pisac zatim konstatira kako su 1934 g. prvi njemački djaci svršili njemačku učiteljsku školu u Novom Vrbasu i kako su oni postali »narodnosno njemački učitelji* ne samo po imenu, krvi, i di¬ plomi več i po »mišljenju«. Izlaganje Deutsches Volksblatta sadrži posredno priznanje da su tek stvaranjem Jugosla¬ vije ovdašnji Nijemci postigli u kultur¬ nom pogledu veliki napredak. SPORAZUM S NJEMAČKOM MANJINOM U RUMUNJSKOJ Izmedju rumunjske vlade i njema¬ čke manjine u Rumunjskoj došlo je do potpunog sporazuma, što se svakako ima pripisati sadanjem položaju, barem što se tiče brzine sporazuma i zadovo¬ ljenja zahtjeva njemačkih manjina. KAKO JE POLJSKA PODIJELJENA Poslije pod jele Poljske listovi kon- statiraju, da njemački dio obuhvača 185.000 kv. km, a ruski 204.000 kv. km. U njemačkom dijeiu ima 19—20 mili¬ juna Stanovnika, a na ruskom 15—16 milijuna. Do sada je Reich imao 11 mi¬ lijuna slavenskih manjina, a sada do¬ biva 18 milijuna Pmjaka, tako da cijels slavenska manjina iznosi 29 milijuna odnosno 28.6 pošto LLOYD GEORGE KRITIZIRA VLADU RADI NAPUŠTANJA POLJSKE Povodom sloma Poljske bivši englesk pretsiednik vlade za vrijeme svjetske. rata Lloyd George naptsao je članak u ko jem ostro kritizira engiesku vladu radi na- puštanja Poljske u njezinoi borbi s dalek nadmočnijim neprijateljem. Lloyd Georgt kaže, da se ne može razumjeti. zašto En- gleska i Francuska nisu poslale Poljsko veči broj aviona, koje je ona očekivala pa izgleda da je to učinjeno najviše zbo« nepoznavanja prilika u samoj Poljsko Osim toga Lloyd George kaže, da je en gleska i francuska avijacija mogla Poljski pružiti indirektnu pomoč na taj način, št> su engleski i francuski avioni mogli ve u prvi čas snažno bombardirati velike i dustriiske centre Njemačke u kojima s« izradjuje ratni materijah To bi bilo prisili Jo njemačku komandu da odvoji znatne snage svoje avijacije s istočnog fronta n- zapad, a poznato je, da je upravo nie mačka avijacija imala presudnu ulogu, i slomu poljske vojske, koja bi se bila us pješnije branila i uspješnije upotrebil; svoju avijaciju da su joj Engleska i Fran cuska priskočile u pomoč bar na ovaj na čin. _ SPORAZUM O DRŽAVLJAN STVU U MEMELU Izmedju Njemačke i Litve postignu:. je sporazum o državljanstvu Stanovni¬ ka, koji se nalaze na području Memela nedavno pripojenog opet Njemačkoj Stanovnici, koj: su se tu nalazili prih 1923 godine, kada je memelsko područji pripalo Litvi, smatraju se kao njemačk državljani, dok se kasniji došljaci sma¬ traju litavski državljani. U specijalnin se slučaj evima predvidja pravo da po- , edinci optiraju za Njemačku ili Litvu Odnošaji izmedju Grčke i Italij Na početku evropskog komešanja pogo- tovo nakon ulaska talijanske vojske u Alba- niju izgledalo je da su odnošaji medju Grč- kom i Italijom veoma napeti. Grčka se je bila požurila da si osigura engiesku pomoč pa joj je ova i zagarantirala granice. U po sljednje je vrijeme ta napetost popustila, pa ,u talijanska i erčka vlada izdale zaiedničk<’ ^aopčenje. u kom konstatiraju, da se odno¬ si mediu njima razvijaju u duhu iskrenoga prijateljstva i potpunog medjunarodnog po- vjerenja. Da nema prema Grčkoj nikakviv agresivnih namjera dokazuje Italija time što povlači čete s grčko-albanske granice Iste mjere poduzima i grčka vlada, ITALIJA JE PROIZVELA 9 MILIJUNA KVINTALA RIŽE Rim, — Kako javlja »Giomale di agricoltura« proizvodeno je ove godine .t Italiji 9 milijuna kvintala riže. Postupak sa strancima pozvanim pod oružje Trst. — Ministarstvo korporacija da je razjašnjenje da strani državljani, koji si radi sadašnjeg ratnog stanja pozvani pO' Oružje u svoiu državu, a uposleni u bit kakvom poduzeču u Italiji imaju se stm trati kao otpušteni iz posla pa im poslodav- ti imadu isplatiti sve što je zakonom pred- vidjeno otpuštenim namještenicima. ZADNJI SEZNAM PADLIH V ŠPANIJI Italijanski listi so te dni prinesli zad nji seznam padlih italijanskih vojakov v španski državljanski vojni, ki je kon¬ čala že ob začetku tega leta. Seznam obsega 53 imen. BENZINSKf BONOV! U ITALIJI Počevši od i. iistopada uvedeni su , daliji novi bonovi za kupovanje benzina Bonovi su ervene i zelene boje. Stari bono¬ vi, na temelju kojih se je do sada dobiva- icnzin izgubili su svo;u vriiednost. Italija povlači svoje čete iz Dodekaneza Kad ie nastupiio zaoštreue odnosa medju evropskim državama, a Turska je sklopila savez s Engieskom, poslala je Italija svoje čete na Dodekanez, koji ’eži nasuprot tur¬ ske obale. Kako su se medjutim medjuna rodne prilik? ienadana mi.ieniale! pogotove kad su ruske čete umarširaie u Polisku re vidirala je Turska svoje stanovište prem. državama osi Rim—Berlin. Zato ie sad; rafija počela povlačiti svoje čete sa dode eaneškog otočja, htijuči time dokazati, ka¬ ko ioj sa strane Turske ne prijeti nikakv? 'vpasnost. BLAŽJI REŽIM V BESARABIJI Romunska vlada je te dni izdala de¬ kret, s katerim je bil ukrajinski jezik zopet delno uveden v ljudske šole v Be¬ sarabiji. V vseh šolah so s 1. oktobrom uvedli 2 uri ukrajinščine in 2 url ve¬ rouka v ukrajinskem jeziku na teden. Vlada se je morala odločiti na to v vsej naglici zaradi pritiska zunanjih dogod¬ kov. Romunija je vseh 20 let. odkar ima Besarabijo, vzdrževala v njej režim, ki ni niti najmanj spoštoval narodnostnega načela. V romunskih političnih krogih so šele sedaj prišli do spoznanja, da to ni bilo modro in so pričeli naglo iz¬ puščati. BOLGARSKA ŠTEVILKA »MISLI IN DELA« Izšla je dvojna številka znane lju¬ bljanske revije »Misli in dela« za av¬ gust in september. V glavnem je posve¬ čena Bolgariji. Uvodno besedo »Realna slovanska politika« je napisal dr. Bran¬ ko Vrčon, ki je prevzel uredništvo tega zvezka. Asistent geografskega instituta ljubljanske univerze dr. Svetozar Ilešič je v razpravi »Iz današnje Dobrudže« orisal značaj in prebivalstvo ozemlja, h kateremu je sedaj usmerjena glavna zunanje — politična aspiracija Bolgar¬ ske, podpredsednik Slavjanskega dru¬ štva v Sofiji profesor Nikolaj Stanev pa je podal jasen zgodovinski pregled o problemu »Bolgarija in Dobrudža«. Kul¬ turni urednik ljubljanskega »Jutra« je pod naslovom »Bolgarski kulturni stiki« na kratko orisal vpliv tujih kultur na bolgarsko. G. Branimir Haberle iz Za¬ greba je prispeval obširno razprav«- »Današnje socijalno zakonodavstvo « Bugarskoj«. V »Obzorniku« sta med dru gim gradivom še poročilo o Slavjansker društvu v Sofiji in Bučarjev pregled »čitalnicah in ljudski prosveti v Bolgs riji«. Celotna številka je znaten dopri¬ nos k medsebojnemu spoznavanju in k poglobitvi prijateljstva med nami in Bolgari LITERATURA O REKI Trojna številka tržaške revije »Lr Porta Orientale« za julij-august-sep- tember 1939 je objavila dokaj obsežer pregled knjig in člankov, ki razpravlja¬ jo o D’Annunzijevem pohodu na Rek- Pregled, ki ga je sestavil neki Gari- baldo, upošteva tudi nekatere spise našem jeziku. Kot poseben ponatis i? »Revne o 1’Universite de Briucelles« ie pred krat¬ kim izšla knjižica »Fiume čt 1’Adria- tique« izpod peresa Leona Moulina. »Bibliographie balkanique 1938«, k« le te dni izšla v Parizu, pa prinaša med drugim pregled raznih spisov ki so izšh leta 1938 in se nanšajo na Jugoslavijo Seznam navaja tudi Čermeljevo knjig« »La minorite slave en Tta.lie«. ZASULO GA JE Trst, oktobra 1939. — Pri delu z a .ovo stavbo v škorkoli sta bila zaposle- n- pri kopanju temeljev delavca 28 letni Andrej Furlan iz Škofelj in 32- letni Ludvik Kaleč iz Trebč, ko se F nenadoma vsul plaz zemlje in ju poko¬ pal. Furlana so še lahko rešili, ker jc bil zasut do vratu in je imel glavo pro¬ sto, Kalca pa je popolnoma okopalo ker je bil tisti trenutek nagnjen in s« 1 je zaradi pomanjkanja zraka zadušil. STRANA 4. ISTRA« BROJ 40. PATRIJARHA GAVRILO NA RIJECI Rijeka. — U nedjelju 1 o. mj. došao je u Sušak poglavar srpsko-pravoslavne crkve patrijarha Gavrilo, gdje je osve- tio novi pravoslavni hram sv. Djordja. Istog dana poslije podne u pratnji više pravoslavnih biskupa došao je na Rije- ku. No mostu su ga dočekali pretstav- nici talijanskih vlasti, jugoslavenski konzul g. Kojič, talijanska vojska, mili- cija i balile. Pozdravio ga je opčinski načelnik. Vojnička glazba svirala je najprije jugoslavensku pa talijansku himnu. Sa mosta se je patrijarha upu- tio u pravoslavnu crkvu na Rijeei, gdje je održao molitvu za jugoslavenskog Kralja i za talijanskog Kralja i Čara. Iza molitve održao je govor, u ko jem je preporučio vjernicima da očuvaju sve- tosavske tradicije, savjetovao im da budu lojalni svoj oj novoj domovini Ita¬ liji, te zahvalio talij anskim vlastima da pravično i krščanski postupaju sa pravoslavnim gradjanima. Iz crkve otišao je patrijarha u jugo¬ slavenski konzulat, gdje mu je priredjen svečan doček. Tu ga je pozdravio konzul g. Kojič, riječki biskup Camora, prefekt Testo, general Fiumi i drugi dostojan¬ stvenici. Iz konzulata odvezao se je na trag preko mosta u Sušak. Kod odlaska na mostu mu je počasna četa talijan- ske vojske odala počast, a vojnička glazba svirala je obe himne. Kad je patrijarha prolazio po Rijeei živo su ga pozdravili riječki gradjani. Turističkcp-domačinska škola u Vigmju Sunčani Viganj u Korčulanskom Ka¬ nalu daje svima, koji neče i ne mora ju živiti u gradu, mogučnost mirnoga, na- dasve lijepoga i jeftinijega života. U prekrasno j i od ostrih vjetrova za- štičenoj morsko j prirodi te usrijed buj¬ ne flore južnih vočaka i cviječa, daleko od svake buke i uzrujavanja, Viganj je izvanredno ugodan u jeseni i zimi. Turističko-domačinska škola brine se za potpunu i prvoklasnu opskrbu uz veoma umjerene cijene, pa tkogod želi otiči iz grada u mjesto sigurnoga mira, bit če nedvojbeno zadovoljan, ako se obrati na: Ravnateljstvo T. D. škole, Viganj, z. p. Kučište, via Korčula, Dal¬ macija. Brzojavi: Domačinska škola Ku¬ čište. PREJELI SMO: Misel in delo, kulturna in socialna revija št. 8—9. Vsebina: Dr. B. Vrčon: Realna slovenska politika; dr. S. Ilešič: Iz današnje Dobrudže; prof. Stanev: Bolgarija in Dobrudža. B. Borko: Bol¬ garski kulturni stiki; B. Haberle: Da¬ našnje socialno zakonodavstvo u Bugar- skoj - Obzornik - Poročila - Dokumenti TALIJANSKI ŠPORTAŠI U ZAGREBU Zagreb — U nedjelju 1. listopada go¬ stovala je u Zagrebu na poziv ovdješnjeg kluba »Marathon«, talijanska hockeyaš- ka momčad »Dopolovaro Ministeri Pu¬ hlici« iz Rima. Utakmica za vršila je sa 3 : 1 u korist Talijana. Prisustvovalo je u svemu oko 400 gledalaca, što je za Zagreb smiješno malen broj. OSNOVANO JE POMORSKO POTPORNO DRUŠTVO Zagreb — U nedjelju 1 listopada os¬ novano je u Zagrebu Hrvatsko podporno pomorsko društvo »Janko Vukovič-Pod- kapelski«. Janko Vukovič-Podkapelski či- jim je imenom prozvano ovo prvo po¬ morsko društvo u Zagrebu, bio je kako je poznato, prvi zapovjednik mornarice u Puli, kad je bivša austrijska morna¬ rica prešla u ruke hrvatskih mornara i Narodnog Viječa. Poginuo je 24 sata na- kon svog imenovanja admiralom, prigo- dom torpediranja admiralskog broda »Viribus Unitis«. U društvu če moči biti učlanjeni svi momari koji su služili u ratnoj mornarici. Društvo čuva i prvu hrvatsku zastavu, koja je 1918 zaleprša- la u Puli na kasarni mornarice. Pred- sjednik društva je bivši kapetan ratne mornarice g. Ante Matasie. TVORNICA VAGONA U BRODU RADI PUNOM PAROM Brod na Savi. — Tvomica vagona u Brodu na Savi dobila je opet jedan oveči posao, pa če 800 radnika, koji su bili u otkazu ostati i nadalje zaposleni. Time če mnogoj obitelji naših Istrana, koji su zaposleni u tvornici biti preko zime osi- guran komad kruha. JAHTA »BELI ORAO« DOLAZI U ŠIBENIK Šibenik. — Parobrodom »Mljet« otputovali su u Trst 1 oficir, 6 podofici- ra i 12 mornara, koji če tamo preuzeti kraljevsku jahtu »Beli orao«, koja je nedavno u trščanskom brodogradilištu porinuta u more. Jahta če služiti Nj. Vel. Kralju za prigodna putovanja, a inače če biti pomočni brod kr. mornarice. TALIJANSKI GLAZBENIK ANGAŽIRAN U BEOGRADU Beograd. — Trščanski glazbenik prof. Marcel Vlezzoli, umjetnlk na vio¬ lončelu angažiran je u Beogradu na ta- mošnjoj operi. U posljednje vrijeme na- stupa često i na beogradskoj radio- stanici. PAZINSKI DJAK DR. VLADIMIR FRA- NOJ.IC, ODJELNI PREDSTOJNIK ZA II- NANCI JALNE POSLOVE BANOVINE HRVATSKE Dr. Vladimir Franolič, poznati finan- cijalni stručnjak imenovan je odjelnim predstojnikom za financijalne poslove Banovine Hrvatske o čemu smo več u jednom od prošlih brojeva izvijestili. Dr. Vladimir Franolič rodom je iz Ale¬ ksandrova (Punta) na otoku Krku, a gimnazij u je svršio u Pazinu. Na priznanju koje je time našem ne- kadanjem konškolarcu iskazano, naj- srdačnije čestitamo! PONOVNI SASTANAK JUGOSLAVEN- SKO - TALIJANSKOG PRIVREDNOG ODBORA Zagreb. — Koncem ovog mjeseca sastat če se ponovno jugoslavensko- talijanski stalni privredni odbor, da pretrese sva aktuelna pitanja u medju- sobnim trgovinskim odnosima, koja su došla kao posljedica današnje medju- narodne situacije. Izgleda da če se taj odbor u buduče sastajati stalno svaki mjesec jedanput. To sastajanje ima svr- hu da se što brže uklone sve eventualne zapreke u medjusobnom trgovinskom prometu. NOVIM PREDSTOJNIKOM POŠTE ZA¬ GREB II IMENOVAN JE ISTRANIN JURE SERGOVIC Ovih dana imenovan je predstojnikom največeg i najprometnijeg poštanskog ure- da u Jugoslaviji, pošte Zagreb 2, naš zem- Ijak Jure Sergovič. Jure Sergovič rodjen je u Poreču 1887. — pučku školu polazio je u Gradišču, a gimnaziju u Pazinu, te je bio jedan od pr¬ vih maturanata naše hrvatske pazinske gimnazije. Čestit Hrvat i iskren rodoljub g. Sergo¬ vič je medju namješteništvom veoma omi- Ijeo, pa je njegovo imenovanje u krugovi- rna poštara izazvalo neprikriveno zado¬ voljstvo. Našem prijatelju i zemljaku od srca če¬ stitamo na priznanju koje mu je tim odli¬ kovanjem iskazano! NABOJ EKSPLODIRAL V ROKI Trst, oktobra 1939. — V bolnico so pripeljali 6-letnega Karla Gregoriča iz Bazovice z ranjeno roko. Pred hišo je našel patrono, ki mu je eksplodirala v rokah. PLOHLA Zagreb, oktobra 1939. — Dne 30 sep¬ tembra je na cesti Sušak-Karlovac pri¬ šlo do težke prometne nesreče, pri ka¬ teri je zgubil življenje naš rojak vseuči- lišni profesor in večletni dekan ter se¬ danji prodekan tehnične fakultete ing. Miroslav Plohi. Pokojni se je rodil 1881 v Gorici, kjer je dovršil pet razredov gimnazije, na¬ kar so ga starši poslali v pomorsko voj¬ no akademijo na Reki. Leta 1902 je nare¬ dil izpit za mornariškega častnika. Da bi si izpropolnil svoje znanje, je dve leti študiral v naj višjem torpednem in ele¬ ktrotehničnem tečaju v Pulju, ki ga je dovršil z odliko. Do prevrata je službo¬ val v vojni mornarici, nato pa je_ postal tehnični ravnatelj radijske družbe na Dunaju. Kot izbornega tehničnega stro¬ kovnjaka so ga leta 1925 poklicali na tehnično fakulteto zagrebške univerze kjer je leta 1930 postal redni vseučiliški profesor in predstojnik zavoda za elek¬ trotehniko. Velike zasluge si je pokojni inž. Plohl pridobil za elektrifikacijo Hr¬ vatske banovine. Bil je predsednik ba¬ novinskega električnega podjetja in predsednik odbora za elektrifikacijo pri Gospodarski slogi. Inž. Plohl je bil šib¬ kega zdravja, vendar pa je bil izredne delavnosti in njegovo življenje je bilo posvečeno napredku ljudstva. Za svoje geslo si je postavil: »Tehnika mora slu¬ žiti vsemu ljudstvu, ne samo nekaterim bogatim izbrancem.« Bil je človek neprestanega dela, ki ga je vršil vedno z velikim navdušenjem za narod in za bližnjega. Njegova smrt po¬ meni veliko zgubo, zgubo odličnega stro¬ kovnjaka in človeka, ki ga bo težko na¬ domestiti. Sožalje! PROF. ADOLF LAPAJNE V Zagrebu je umrl dne 15. sept. pro¬ fesor risanja na I. državni realni gim, naziji v Ljubljani naš rojak Adolf La¬ pajne, star komaj 50 let. Bolehal je že nad leto dni. Rajni Lapajne je bil Idrij¬ čan iz znane Lapajnetove družine. Re¬ alko je dovršil v Idriji, nato pa je absol- viral umetniško akademijo v Pragi. Po¬ učeval je risanje na raznih srednjih šo¬ lah in je bil pri svojih učencih zelo pri¬ ljubljen. Rajni je bil izredno vesele na¬ rave, dober družabnik; poznala ga je sko raj vsa Ljubljana. Posvetil se je profe¬ sorskemu poklicu in je poučeval na ra¬ znih srednjošolskih zavodih v Ljubljani ter nekaj časa tudi v Ohridu. Njegova umetniška dela nam venomer izpričuje¬ jo lep talent. Bil je šele na pragu pet¬ desetletnice, zato prav vsi obžalujemo prerano izgubo tega prikupnega sloven¬ skega umetnika. Pokopali so ga na za¬ grebškem pokopališču Mirogoju. Sožalje! SKUPLJAJMO NARODNO BLAGO VODICE U ČIČARIJI Vodice leže usred Čičarije. Veliko su selo, koje ima stotinu kuča, a razdijeljeno ja na više dijelova. Sjevero-istočni dio zove se Fulani, sjeverni dio Brgužani, sjevero- zapadni Porapati i Čibulari, srednji dio Ko¬ šiči, jugozapadni: Dolinčari, a jugo-istočni dio >Na Kamenici«. Selo leži sasvim na brijegu tako da nema u njemu nigdje rav¬ nice, osim što na sjevernom dijelu sela zo- vemo jedno mjesto »Na ravnicah«, gdje je posadjeno nekoliko velikih oraha i lipa, ali ni to mjesto nije ravno več je strmo. Oko¬ lica sela, kao i dijelovi naših posjeda noše sasvim hrvatska imena, kao n. pr. Podselo, Zaplote, Stazine, Vrhi, Doline, Soline, Za glaviču, Za Milišin-breg, Jagetin breg, Ko nopljar, Žlibine. Podsiljevac, Podbrest, Za lokvinu, Soje, Dolac, Veliki Vrh, Kod sv. Križa, Jalovišta, Kraj polja. Vrtaščina, Pod- kapljuh, Klenova staja, Gržanova staja, Utrnjci, Prnova staja, U kuti, Pod krug, Fodkljančič, Na studencu, Na mlakah, Kod križca, Rupenska dolina, U Rasuhah, Štenj- ski vrtli, Skripina, Dugače, Grubčina, 1 Za Ogardu, Na Pucu, Pod-kotlič, Kod sv. Mar¬ tina, Zaklanac, Valiča, Bizičin žlib, Gušte, Kamena glavica, Gola glavica, Medglavice, Gozdič, Zaklanac, Kopanjič, Ivkina glavica, Matina glavica, Podstenicu, Pared, Rebar, Jazbine, Sičine, Klinovica, Kod Pečine, Ja- senova. glavica, Grabrova glavica, Ošljak, Veliki žlib, Stragarija, Strašna staja, Zab- nik, Plase, Na njivicah, Pod njivice Iva¬ nove, Presidišta, Dvorine, Brižme, Kod Pi- lja, Pod suro kamenje, Lokvič, Nad osle, Vinčarija, Bisiljuska, Pred gozd, Lipica, Mrtve doline, Rupenska staja, Bubanj, Stra- hovica, Pod crikvu, Na brdu, Ovčarska pa¬ lača, Sinida, Crkvenština, Pod kasarnu. Pred gozdič, Golubinka, U grabri, Duboka dolina, Obranova dolina, Pirkova dolina. Bičičina jama, Podlipnik, Na vručkiču, Kod vrulje, Studenčina. Kako se vidi svaki dio našeg polja j šume ima svoje ime kaošto i svaka obitelj u selu ima svoj nadimak, povrh imena i prezimena Na pr. Toncin. Golubov, Jane¬ zov, Bucalov, Barun, Kralj, Kipar, Jujc- tina, Gržan, Pilin, Bližnjak, Marko, Ka- purac, Janko, Paljko, i t d__ Mjesece u našem selu broje ovako: Pro sinac, Sičan, Marač, Vrija, Maj, Pomajič, Žetven jak, Angušt, Šetembar, Martišnjak. Novembar, Deeembar. Narodna nošnja u našem selu, muška, sastoji se od ovih dijelova: kuret sa ruka- vima kao kaput, i kuret bez rakava, kao prsluk — banovreke, i suknene Škapine (no¬ gavice). Sve ovo je napravljeno od suka a kureti od črne vune, a banavreke i Škapine od bijele vune Zenska i djevojačka nošnja sastoji se od košulje sa širokim rakavima od domačeg platna, gograna kao haljine satkane od črne vune sa rakavima. Odozdo i naokolo vrata gograri je obšiven ervenom ošvom. Povrh njega okolo pasa vezan je »kanicom« (tkanicom) t. j. širokim plete¬ nim erno-žutim koncem. Ovakvo odijelo noše siromašnije ženske, dočim bogatije noše ko- šulju od istog platna ali je lijepo na raka¬ vima i okolo vrata izvezena. Povrh košulje noše madrnu koju zovu i Raša. Ova služi mjesto haljine; izradjena je od črne janječe vune, a opšivena je ornim baršunom. Preko toga noše frlok, t j. pripasnik ili pregaču. Na nogama svaka žena nosi čarape pletene od bijele janječe vune, te bijele ili orne »opanke«. Narodni običaji Stari i lijepi običaj u Vodicama, koji se je održao do danas je onaj o zajedničkom radu cijelog sela, pri izgradnji nečije kuče. Kad bi netko od seljaka u prijašnja vre¬ mena gradio kuču ili staju obišao bi Se¬ ljake. koji su posjedovali tegleču marvu i svakome bi rekao da su mu potrebne grede za kuču iz šume. Svaki onaj kog bi na to upozorio, sutradan bi, pa makar ne znam kakav drugi posao imao sve ostavio i upre- gao kola, te pošao u šumu po drvenu gra- dju, Toga dana našlo bi se dvadeset do tri¬ deset kola na okupu te bi doveli sav liješ, što je bio potreban za kuču, i ne samo da su mu dovozili liješ, nego se je na ovaj na¬ čin i sav ostali materijal za gradnju kuče spremio. Plaču nije nitko zahtijevao, nego je gazda komu su doveli materijal nastojao, da ih što bolje počasti jelom i pičem i toga dana je u njegovoj kuči izgledalo kao da je svadba. Ne samo da se je nastojalo pomoči kod gradnje kuče, nego se je tako radilo i u drugim slučajevima. Kad bi kome dovezli gradja oni bi se i drugog dana opet saku- pili, pa bi sav taj liješ otesali i potpunoma pripremili za uporabu te ga zajednički po¬ stavili na krov. Ako se je slučajno dogodilo da nije bilo dosta ljudi kod posla onda je gazda kuče javio starješini sela (županu) koji je odmah pozvao »vardijana« (seoskog čuvara) da pozove ljude iz cijelog sela na okup a »vardijan« bi to obavio na taj na čin da bi počeo zvoniti jednim zvonom ne¬ koliko minuta. Tu vrst zvonjave naš narod zove »klencanje). Ovo bi čuvar ponovio po tri puta ako se narod ne bi u dovoljnom broju odazvao. Kada je bilo sve več na okupu, čuvar Jbi ljude prebrojio i vidio koji se je a koji se nije odazvao. Ovakvo saknp ljanje naroda zvalo se je kod naših starih ljudi »Rabota«, i onom, koji se nije odazvao zarezao bi vardijan broj njegove kuče na rovaš. Rovaš jo bio naročiti štap na kojem se je bilježilo prestopke, tako da je na ovom štapu za svaki prestopak zarezao po jedan križ, te bi ga nakon toga pozvao žu¬ pan. i odredio bi mu globu. Ta se je globa sastojala u torne, što je dotični morao na drugoj raboti dati dvostruku radnu snagu, a ako se nije ni drugi put odazvao, onda bi župan poslao vardijana u kuču dotičnog da mu uzme »penj« (zalog), a taj penj je bio ili kotao u kojem se je sirilo sir, ili pak cak željezni kotao za kuhanje, kojeg je imala svaka kuča. Taj penj bi stajao kod župana tako dugo dok ga ne bi dotični ra- botom odkupio, ali to se je vrlo rijetko de- šavalo. jer je svaki održao riječ. Ne samo da se je ovako zajednički radilo kod dovoza lijesa, kamena i pijeska, nego i kod dovoza kupa (žljebova) za pokriti krov. Tu su išii opet svi oni koji su imali zaprežnu marvu često puta i dosta daleko da se je utrošilo po par dana, ali narod nije žalio truda ni muke da pomogne svome susjedu. Moram reči, da ona lijepa vremena sloge i ljubavi našeg naroda jedva da se još spominju. Za moga djetinjstva toga je još bilo. TJ prijašnja vremena vladala je medju našim narodom sloga i bratstvo, ali danas su prilike zatrovane, uslijed opče ratne i poratne dekadence svih plemenitih vrijed- nota. Jedan narodni običaj na Viliju S>v. Ivana ET našem selu na taj dan pošalje se dje- cu u polje gdje nastoje da naberu čim više raznovrsnog cviječa, kojim se na večer ,r>vr-i radETIC _ Odgovorni urednik: IVAN STAK1. Zvonlmlrova m. 48. III kat. — Vlasnlk »l?t^izla?l svako^ tjedna n petak _ Broj cekovnog računa 36.789. — Pretplata za cljelu godtnu 48 d., za pola gortine "im 'a ‘zaTn "i v godmu. lZ -i a og^l <> se računa Ju po ejeniku. -Ttsak: Sugoslovenska Stampa . Pr. 28a. -f Z&ZFSJSTSEi okite domovi. Od cviječa se prave vijenci, koji se povješaju na prozore kuča, a oso- bito na prozore staje u koje se kani spre¬ miti novo sijeno. Ove vijence objesi se zato, jer i stari običaj naših starih ljudi, koji još i danas vjeruju da tamo gdje je vije- nac na kuči da neče udariti grom, niti da če nastradati od požara. Ove vijence nastoji se izvjesiti prije za- laska sunca, jer kažu da ih o zapadu sun- ca sam Bog blagoslovi. Čim padne prvi mrak mladiči počinju na sve Strane, gdje god mogu, da ukradu suhog granja i drača, bilo po dvorištima a bilo i po Žido¬ vima kojim su ograd jeni vrtovi, te na više mjesta, osobito na mjesto gdje se križaju putevi, zapale vatru koju narod nazivlje »fagla«. Vatra odnosno »fagla« loži se na križanju puteva zato, da bi ove noči svi nečisti duhovi, »strige«, »štriguni«, »copr¬ nice« i »vukodlaci«, koji hoče da udju u selo, bili otjerani. Kad ne bi bilo vatre ovi zli duhovi uništili bi cijelo selo, Te večeri mala djeca stišču se okolo majke jer se strašno boje štriga i vuko- dlaka. Čim se pojavi prva »fagla« u selu. pop- nu se trojica, četvoriea ljudi koji znaju li¬ jepo zvonit ili kako mi kažemo »kampilat« na zvonik ; stanu zvoniti, a okolo zvonika u višini zvonova zapale i oni vatra koju načine od pepela namočenog petrolejem. To cine zato da se može iz daljine vidjeti svi- jetlo. kako ne bi strige i coprnice dolet.jele u selo Vatra se loži do polnoči, jer stari ljudi drže, da Strige, coprnice i vukodlaci imaju moč samo do polnoči, pa da ih je po¬ trebno tjerati vatrom i zvonjenjem do pol¬ noči. ,P?k ove fagle gore po mjestima gdje se križaju putevi, mladiči i djevojke pa i stari muskarci i žene, idu od iedne vatre do drage i skaču preko nje po tri puta. svaki. To čine zato. jer kažu ako ne preskoče tri puta svaku faglu da če ib Strige kroz ci¬ jelo Ijeto mučiti, a osobito da im ne če dati mira na spavanju. Kada mladiči j djevojke skaču preko vatre oni koji stoje okolo vatre pjevaju ovu kratku pjesmu: »Sveti Ivan Tjeraj strige van! Kosu na rame Bras u tobolac Idi kosit u dolac«. Ovu večer cijelo selo bilo je rasvijet- ljeno i narod se je dugo u noč veselio. Po- sljednjih ga se godina medjutim polako na- P us ta, Josip Juriševii. ra* pota eo,St” il a i £, T 5 ’ 1{ov ? u * •?' axa U Broj telefona 67-80. traKo. za Amerika a dolara na Bolanovič, Zagreb, mca br. 131.