5io
Listek.
Časopisa pride vsako leto na svetlo blizu dvanajst pol v nedoločenih obrokih, približno jedna pola vsak mesec.  List prične izhajati,  kadar se nabere dokaj  gradiva.
To podjetje je pa le tedaj mogoče izvesti, ako se pridobi dovolj sotrudnikov, ki bi list podpirali z rednimi spisi. Odbor Matice Slovenske torej vabi vse slovenske razumnike na skupno delovanje ter jih uljudno prosi, naj z znanstvenimi razpravami, z mirno kritiko, pa tudi s kratkimi nasveti podpirajo to za razvoj slovenske knjižnosti prekoristno podjetje, da v resnici doseže svoj namen. Dopise bode sprejemal od 10. septembra t. 1. dalje urednik bodočemu listu, gimn.  prof.  A. Bartel v Ljubljani.
V Ljubljani,  dne 29. julija   1890.                                  Odbor Matice Slovenske.
Hrvaški »Vienac« o našem pesniku«. Prvi leposlovni časopis hrvaški »Vienac« je o Aškerčevih »Baladah in romancah« prinesel to poročilo: Pjesnik Anton Aškerc, koji je jamačno dobro poznat čitaocima »Ljubljanskog zvona« pod pseudonimom »Gorazd*., izdao je vrlo ukusno opremljenu zbirku izvornih pjesama pod napisom: Balade in romance. V Ljubljani. Ig. pl. Kleinmavr 1 Fed. Bamberg 1890. — Ovaj daroviti pjesnik stekao je u brade Slovenaca u kratko vrieme mnogo priznanja i veoma liep glas krasnim svojim tvorevinama, tako da mu neki na Parnasu slovenačkom medju živim pjesnicima dosud-juju prvo mjesto iza  genijalnoga Simona Gregorčiča.
Pjesnik je večinom crpao gradivo za svoje »romance i balade« koje iz sovreme-noga života, koje iz drevne povjesti svoga naroda i iz priča drugih Slavena. Njegova se rodoljubnog srca jednako doimlju nevolje sadašnosti kao i jadi prošlosti, a razotkriva ih sigurnom rukom i objektivno, kao i dolikuje epskomu pjesniku. Starodavna prošlost i narodne priče glavni su izvori njegovim baladama i romancama. Amo pripada u prvom redu oveci cvclus balada, koji nosi nadpis: ,,Stara pravda". U ovih deset pjesama pri-- kazuje pjesnik seljačku bunu u 16 stoljecu, koju je u nas urisao pokojni Senoa u romanu, a Bogovič u tragediji „Matija Gubec". Za nas je Hrvate osobito zanimljiva deveta balada ,,Stava", u kojoj nalazimo u glavnom gotovo isti sujet, što ga je Senoa opjevao u pjesničkoj pripoviesti ,,Prokleta kliet". Aškerc je taj predmet opjevao na originalan način. U kompoziciji i dikciji ove balade povodi se pjesnik za našom narodnom pjesmom. Iz drevne je povjesti slavenske crpao gradivo za ove pjesme: Svetopolkova oporoka, Atila in slovenska kraljica, Ilirska tragedija. Medju ovima se odlikuje ljepotom kompozicije i krasnom osnovom misli  ,,Svetopolkova oporoka".
Iz savremene je povjesti slavenske karakteristična pjesma ,,Boj pri Pirotu". Bivši kralj Milan pristupa poslije boja k ranjenicima, da mu kažu svoje posljednje želje. Kad se Milan približi k trečemu ranjeniku, redi ce ovaj  kralju:
»Sramota boli me,  sramota, Da Srbu zdaj Kajn je ime . . . Da narod moj  bratomorilec, Krvave zdaj nosi roke.
A, kralj  moj, ko smrt me poljubi, Zakličem, da čul bo ves svet: Kdor brata mi ščuje na brata, T d bodi — ta bodi proklet!«
Tako pjesnik diljem svojih pjesama ostro žigoše bratsku neslogu, poznatu rak-ranu slavenskih naroda. Dao Bog, da plemenite njegove rieči nadju odziva svuda, gdje se oz-biljno misli o bratskom sporazumku i uzajamnoj  slozi jednokrvne brade slavenske.
Listek.                                                                  511
Narodne priče i biedni život prostoga naroda bogata su vrela, iz kojih pjesnik Aškerc crpe gradivo za svoje romance i balade. On je pjesnik biednika i sirota, kojih se gorke i cesto nezaslužene boli duboko doimaju njegova plemeuitog srca. Medju ovima se osobito ističu: Zimska romanca, Tri ptice, Posljednje pismo, Slikarjeva slika i Anka. Premda se pjesnik očito trsi, da zatomi i prikrije svoje subjektivne osječaje, ipak nije mogao odoljeti srcu, da se sasvim zataji. U pjesmi ,,Svetinja" kazuje, kako mu je majka na rastanku mjesto bogatstva predala amanet sveti: »Ljubezen za dom neizmjerno, za dom in nesrečni svoj rod«, a sva je prilika, da ima mnogo subjektivne primjese u romanci ,,Pevčev grob": Medju ovima ima pjesama, koje dosta neskladuo završuju, kao n. pr. Balada o potresu, Tri ptice in neke druge. Ovim bi se pjesmama doduše moglo zabaviti, da se u njima ne ogleda poetična pravičnost, ali ako pomislimo, da se Gorazd drži načela: »Res je res: Resnico samo vselej piši vestni zgodovinar« i da je on pjesnik biednika in nesrečnika, rado čemo mu i ovu prividivu pogrješku oprostiti. U, pjesmama: ,,List iz kronike Zajčke" i ,,Celjska romanca" opaža se satirična žica pjesnikova. Mnogo romantične natruhe ima u pjesmama: ,,Stari grad" i ,,Godčeva balada". Osobito su liepe legendarne balade: „Kristus in Peter, Slovenska legenda i Legenda o toplicah". U ,,slo-venskoj legendi" priča pjesnik o Primožu Trubaru, koji okajavši svoje griehe u paklu dolazi na nebeška vrata i moli sv. Petra, da ga pusti u nebo. Petar podje, da ga najavi Bogu. Cim čuju biskupi Tekstor i Toma Hren, da Trubar želi uljesti u raj, silno se uzvrpolje i odlučno se opiru tome. No blagi Slomšek stane ih miriti: Več je minulo 300 godina, što je preminuo Trubar. On je u to vrieme okajao svoje griehe, a pored toga Trubar je zaslužan čovjek. Prvi je počeo pisati Sloveucima narodnim jezikom knjige. Silna nastane prepirka medju Slovencima u nebu. Napoleon stupi medju njih sam Bog i  reče:
Do danes vaš Trubar je v ognji pripet
Za greh se svoj ostro pokoril,
Od danes naj tukaj bo z vami vred
Za to, kar je dobrega storil.
Ker v vašem jeziku vas prvi učil Moliti je, psalme peti, Zdaj,  večno me bode slovenski slavil, Pevaje:  sveti, sveti.
Na to uvede sv. Peter Trubara, kojemu pohiti u susret pjesnik Prešeren i prvi mu čestita, što je ,,iz narodne smrtne, stoljetne noči prvi probudio narod." U ovoj se pjesmi najbolje ugleda  čista plemenština i pravo slobocloumlje pjesnikovo.
Dubinom misli i visim filosofskim shvačanjem odlikuju se osobito pjesme: Prva mučenica, Solus, Dvorski norec i Časa nesmrtnosti, a od ovih su opet jamačno najlepše prva i potonja. Gorazd je svakako liep pjesnički talenat. Njegove su pjesme pune samonikle i prave poezije, svagda proniknute nježnim i plemenitim čuvstvom, a spoljašni im je oblik skladan i mjestimice umjetnički dotjeran. Bilo bi željeti, da pjesme njegove i u nas nadju kupaca i čitatelja.
Preklic. G. dr. Lampe" je v svojem listu (na 156. str.) pišoč o Aškrčevih baladah in romancah natisnil tudi nastopne besede: »List iz kronike Zajčke« spada v »cronkpie scandaleuse«. Ako bi bili kdaj Zajčki menihi tako ravnali, v kleti se zbirali raje (sic!) nego v biblijoteki, gotovo je to škandalozno, grdo. O menihih tako pevati, ako ni res,  je obrekovanje in ni ironija.  Ako  pa  »je res«,  pove naj gospod pesnik,  kje je to