Fosiarlna plačena u gotovom God. X. Broj 31. 1 32. U Zagrebu, S. augusta 1938. Pojedin.! broj Din 1.— U narodnom statutu u Čehoslovač- koi predvidjena je kazna od 6 mje- seci do S godina zatvora radi poku- šaja odnarodjivanja. CtASllO SAVE.? A JUGOSL OVENSKIM EMIC, BANATA IZ JULIJSKE KRAJINE ŠT A NUDI ČSR M ANJINAMA JEDNAKOST DRŽAVLJANA BEZ O BZIRA NA NJIHOVU NARODNOST - SANKCIJE PROTIV ODNARODIVA NJA - RAVNOPRAVNOST JEZIKA ZAKON O JEZIKU ROBIJA ZA POKUŠAJ ODNARODJIVANJA U projektu Narodnosnog statuta u Ce- hoslovačkoj predvidjena je robija do pet godina za svaki pokušaj odnarodjivanja, a kazne su predvidjene čak i za one, koji iz koristoljublja iznevjere svoju narodnost. Robija za pokušaj odnaro¬ djivanja! To zvuči kao bajka za sve one koji poznaju postupak sa manjinama u drugim državama. Jedan takav zakon može da se stvori jedino u Čehoslovačkoj, u državi koja usprkos svoga teškoga geo- političkoga položaja več dvadeset godina ulaže sve svoje napore, kako se ne bi iznevjerila onim osnovnim principima, ko- jima je prožet cijeli čehoslovački narod i na kojima počiva Cehoslovačka republika. Kada čitamo u raznim listovima vijesti i članke lansirane od izvjesnih agencija protiv Cehoslovačke, dosta da se sjetimo, bez obzira na sve ovo što smo na ovoin mjestu do sada pisali o položaju narodnih manjina u Čehoslovačkoj, na taj paragraf koji govori o robiji za pokušaj odnarodji¬ vanja. Da se sjetimo toga i da u isti mah promisiiino na postupke sa manjinama u nekim drugim državama. Ima u Evropi u mnogim državama kru- gova, koji napadaju čehoslovačku vladu, jer da ugnjetava svoje manjine. Da te gla¬ sove pobije, Cehoslovačka iznosi brojke o školama, novinama, knjigama itd. koje ima- ju Nijemci, Madžari i ostale manjine u ČSR. Mi mislimo da je to nepotrebno. Efikasnija bi bila jedna uporedba. Neka Cehoslovačka iznese sve ono šta imaju njezine manjine, a uz to neka iznese i po¬ božaj raznih manjina u Evropi. HENLEINOV GOVOR U BRESLAVI Dok se u Pragu očekuje dolazak Runci- mana sa 6 stručnjaka, te se stalno održa- vaju konferencije, dotle je vodja sudetskih Nijemaca Henlein održao jedan govor u Breslavj koji je zaista simptomatičan za političke prilike vremena. U okviru velikog njemačkog gimnastič- kog sleta u Breslavi održano je »Veče Ni- iemaca iz inostranstva«. Govorili su pred- sjednik njemačke sudetske stranke Konrad Henlein, vodja športa u Reichu Tchamer Osten i ministar za propagandu dr. Goeb- bels. Henlein se u svom govoru zahvalio u ime Nijemaca s one Strane granice, za gostoprimstvo na koje u naišli u nacional- socijalističkoj Njemačkoj i gradu Breslavi. — Kao Nijemci — rekao je Henlein — mi smo navikli da ispunjavamo svoje du- žnosti. lako smo državljani stranih zema- Ija, ipak ostajemo gradjani njemačkoga naroda. Zadivljeni i potreseni stojimo pred ovom Njemačkom, koja je životno djelo Adolfa Hitlera. zadivljeni i dirnuti preživ- ljavamo djelo konstruktivne volje. »Kao predstavnik največe njemačke na¬ cionalne grupe u Evropi najavljujem u pri¬ jateljsko! namjeri: Mi svi Nijemci koji ži¬ vimo u inostranstvu nerazdvojni smo dio njemačkog naroda. Za čovjeka koji je svi- jetu pokazao primjer njemačkog konstruk- tivnog djela, za njega biju milijuni njemač- kih srca i izvan granica Reicha.« —— Talijanski list o talijansko-ma- džarskojugcslaveTiskoj suradnji u Pcdunavlju Povodom posjeta madžarskih mini- stara rimska »Tribuna« piše o zajednič- koj orijentaciji Italije i Madžarske u Podunavlju, gdje se historijski procesi razvijaju velikom brzinom. Nakon doga- djaja prošloga ožujka smjernice zajed- ničke talijansko-madžarske politike jas¬ no su očrtane, što se tiče Jugoslavije, Madžarskoj je jasno — veli »Tribuna« — da nakon što je uspostavljen mir na Ja¬ dranu nema više opasnosti od napetih odnosa izmed ju Budimpešte i Beograda zahvaljujuči ralističkoj politici Stojadi- noviča, koji u Madžarskoj uživa veliki ugled, u Stojadinoviču gledaju u Budim¬ pešti _ veli rimski list — jedinoga ju- goslavenskoga državnika, koji bi odnose obiju susjednih država mogao postaviti na korektnu osnovku Politički komitet ministara u Pragu pri- hvatio je tekst zakona o jeziku i statuta o manjinama. Ti imadu biti podloga za pre¬ govore s pretstavnicima manjina. Statut manjina sastoji se iz tri uvodna člana i tri- naest paragrafa. Prvi član sadržaje temelj- nu i diplomatsku izjavu o češkoslovačkoj politici prema narodnostima, a glasi: _ »Da se saberu odredbe prava narodno¬ sti u češkoslovačkoj republici, te da se do- pune i da se ponovno osvjedoči volja Češkoslovačke republike za ispunjenje njezine povi- jesne misije u približenju naroda u duhu demokracije i humaniteta, izdaje se ovaj Statut o narodnostima Če¬ škoslovačke republike. Prvi paragraf ponavlja več u Ustavu sadržane odredbe o jednakosti svih državljana, bez ikak- vog obzira na njihovu nacionalnost. U tom paragrafu odredjuje se da pripad¬ nost odredjenom jeziku, rasi ili vjeri ne može biti razlog da se netko označi kao državno nepouzdan. Drugi paragraf govori o uredjenju na- rodnosne pripadnosti i o brizi za mir medju narodnostima. Tu se kaže, da se narodnost u pravilu od¬ redjuje prema materinskom jeziku. Svaki državljanin, kad je navršio osamnaest go¬ dina, može pred vlastima izjaviti da se pri- znaje pripadnikom druge narodnosti, nego što je ona, kojoj je do sada pripadao (na temelju navoda oca i skrbnika). Sreski ured kod kojega ta prijava uslijedi, priznat če da dotičnik pripada drugoj narodnosti, ne¬ go kojoj bi pripadao prema svojem mate¬ rinskom jeziku, samo onda. ako svoj ma¬ terinski jezik ne govori ni u svojoj obitelji ni u privatnom životu, a potpuno vlada je¬ zikom one narodnosti, kojoj želi pripadati Nadalje mora sreski ured ustanoviti, nije li priznanje drugoj narodnosti uslijediio iz koristoljubivih motiva, da se postigne neka prednost. U takvom slučaju ne može se izjava primiti na znanje. Židovi mogu priznati svoju pripadnost i ži- dovskoj narodnosti. Treči paragraf govori o kazneno-prav- noj zaštiti narodnosne pripadnosti i na¬ rodnosnog mira. Svako prisilno odnarodjenje je 'kažnjivo, a isto tako i odnarodjenje podmičivanjem. Tko nastoji, da osobu stariju od osamnaest godina šilom ili prijetnjom sklone da pri- stupi drugoj narodnosti, tko kao zakoniti zastupnik osobe mladje od osamnaest go¬ dina tu prijavi drugoj narodnosti, nego je ona prema njezinom materinskom jeziku, TKO U S VRHU ODNARODJENJA NJEMU POVJERENU OSOBU PO- ŠALJE U ŠKOLU S DRUGIM NA¬ STAVNIM JEZIKOM, NEGO ŠTO JE NJEZIN MATERINSKI GOVOR, BIT ČE ZBOG ZLOČINA KAŽNJEN OD ŠEST MJESECI DO GODINE DANA, A U OSOBITO OTEGOTNIM OKOL- NOSTIMA ZATVOROM DO PET GO¬ DINA. ODNARODJENJE PODMIČI¬ VANJEM KAŽNJAVA SE KAO PRE- STUP ZATVOROM OD 14 DAN4 DO ŠEST MJESECI, A KOD OSOBITO OTEGOTNIH OKOLNOSTI DO GO¬ DINE DANA. Ostale kazne odredjene su za one, koji re- mete nacionalni mir ili osramočuju druge zbog njihove pripadnosti kojoj narodnosti, jeziku ili rasi. Paragraf četvrti sadržaje razne odred¬ be o zaštiti narodnosne pripadnosti Dijete može biti predano u tudju njegu samo podesnoj osobi iste narodnosti. I nadzor nad djecom u tudjoj ujezi imade vršiti osoba ili organizacija iste narodnosti. Djeca, školski obvezanici, koja dozvoiom školske vlasti bivaju podučavana kod kuče pa ne polaze školu, moraju biti podučavana u njihovom materinskom jeziku. Paragraf peti radi o razmjernom zastu- panju pripadnika pojedinih narodnosti u javnom životu. Izbori u zakonodavna tijela i u pokra¬ jinske samouprave obavijaju se na temelju proporcionaliteta. Kod odredjivanja člano¬ va u savjetodavne odbore ili kolegije i druge organe javne uprave, ima se tako- djer uzeti u obzir nacionalna proporcional¬ nost. Novi namieštenici u sistematizirana na- mještenja kod državnih ili po državi uprav¬ ljanih instituta i poduzeča i kod ostalih ustanova, koje iskliučivo služe potrebama pučanstva odredjene narodnosti, imadu se prije svega uzimati iz redova te narodnosti. Kod uzimanja novih namještenika u siste¬ matizirana namještenja u gradjanskoj dr- žavnoj službi treba paziti, u koliko se to¬ rne ne protivi nedostatak sposobnih natje- catelja, da se novi namještenici namještaju prema njiho¬ vo) narodnosti u takvom omjeru, koji odgovara broju pojedinih narodnosti u cijeioj državi, u koliko se radi o ustanovama za cijelu državu. U koliko se radi o ustanovama za pojedino po- dručje, ima se taj omjer urediti prema brojnom stanju pojedinih narodnosti u tom području. U sudbenoj službi stupa na mjesto pokra- jinskog okružni viši sud. Gdje uslijed ma- log broja sistematiziranih službovnih mje- sta ili iz drugih razloga nije moguče odr- žati narodnosni ključ, ima se to nadomje- stiti u duhu zakona u drugom siičnom nad- leštvu. Provedene odredbe o torne izdaje vlada i pojedina ministarstva. Analogna osnovna načela vrijede i za uzimanje namještenika i radnika, nada¬ lje za uzimanje činovnika samouprave 1 organa javne samouprave. Šesti paragraf odredjuje proporciju u javnom gospodarstvu. U gradovima i srezovima, u kojima se naiaze vjerske, narodnosne i jezične ma¬ njine, moraju odredjeni iznosi biti upotreb- ijeni za kulturne i dobrotvorne svrhe tih manjina. Kod upotrebe budžetskih sredstava za kul¬ turne i dobrotvorne svrhe treba na to pa¬ ziti, da bez prikračivania državnih ili regi¬ onalnih interesa, budu kulturne i dobro¬ tvorne institucije manjina dotirane prema istim načelima kao one pripadnika češko¬ slovačke narodnosti. Državne nabavke u inozemstvu moraju se po največoj moguč- nosti tako razdijeliti, da pripadnici poje¬ dinih narodnosti participiraju na sveukup- noj svoti prema ključu pučanstva. Radi li se o radovima ili o dobavama sasvim Io- kalnog ili regionalnog omjera, tada treba dati prednost natjecateljima iz dotičnog mjesta ili dotičnog kraja, ako su u bitno- sti isti omjeri cijena i kvalitete. U kra- jevima i mjestima s mješovitim jezikom treba uzeti obzir na nacionalnu pripad¬ nost pučanstva, a isto tako treba paziti da li poduzetnici zaposluju pripadnike svih narodnosti, kako bi se na taj način doprinijelo približenju po¬ jedinih narodnosti i nacionalnom miru. Te se odredbe ne odnose na narudžbe da¬ ne državnim poduzečinia ili p.oduzečima, kod kojih država sudjeluje s jakim kapita¬ lom, niti na dobave za obranu od zračnih napadaja. Od državnih dobava isključen je u načelu isključivo onaj natjecatelj, koji je povrijedio odredbe o narodnosnom statutu, ili koji u svojem poduzeču provodi narod- nosno proganjanje ili dozvoljava ili trpi da se u njegovom poduzeču remeti nacionalni mir. U sedmom paragrafu odredjuje se pro- porcija u sveukupnom školstvu Svaka narodnosna manjina ima pravo na toliko Škota, koliko joj pripada pre¬ ma ključu pučanstva. Srednje školstvo i visoko školstvo nacio¬ nalnih manjina ima se tako izgraditi, da prema broju pučanstva odgovara onomu Čeha i Slovaka. Osmi paragraf nosi naslov: »Narodnos¬ na samouprava u školstvu«. U školskim opčinama i školskim kotarima Češke i Moravske Šleske imadu se posta¬ viti mjesna školska viječa i sreski školski odbori odijeljeno prema nastavnom jeziku. U svakoj zemlji bit če uredjeno zemaljsko školsko viječe s nacionalnim odjeljenjima i nacionalnim upravnim senatima. Pojedine odredbe sadržaje zakon o zemaljskim škol¬ skim viječima. Pedagoški nadzor vršit če nadzornici iste narodnosti. Deveti paragraf sadržaje potanje od¬ redbe o nacionainoj samoupravi u na- rodnoj izobrazbi. Ostale odredbe posvečene su narodnoj sa¬ moupravi u zemaljskim prosvietnim vije¬ čima, u Sveopčem osiguravajučem zavo¬ du, u Čentralnoj banki čehoslovačkih šte- diona i u Uredu za hmelj. Dok je do sada samo parlament ili se¬ nat s apsolutnom večinom mogao odlučivati o sazivu Ustavnog sjedišta. Ubuduče pri¬ pada to pravo pedesetorici narodnih posla¬ nika i dvadesefipetorid senatora. Pobijanje kojega zakona kao protivnog ustavu može uslijediti samo šest mjeseci nakon njego- vog obnarodovanj? U saobračaju izmedju državnih ureda i opčina, kojih je uredovni jezik drugi nego češkoslovački ima se u pravilu upotrebljavati samo jezik manjine. Odgovara li to stanju stvari ima se pisati dvojezično. Zakon o jeziku odnosi se i na državna po¬ duzeča, što do sada nije bio slučaj. Kod takovih poduzeča. naročito u stručnom i trgovačkom prometu, ima se upotrebljavati u saobračaju sa strancima jezik svih ma¬ njina. Unutarnja školska uprava, do sada vo- djena na češkom jeziku, vodit če se ubudu¬ če na nastavnom jeziku. Zakon o jeziku obečava i novu jezičnu odredbu, naime da se kod kvalificiranja či¬ novnika, što se jezika tiče, neče uzimati obzir samo na državni jezik nego i na dru¬ ge. _ MISIJA LORDA RUNCIMAtNA Medjutim u tom medjuvremenu objav- ljivanja sadržaja narodnosnog statuta, do- šlo je do odluke o odašiljanju lorda Run- cimana u Čehoslovačku. Lord Runciman je bivši engleski ministar trgovine i poznati političar, i on če imati tamo misiju istraž- ne naravi (»investigator«), a bit če i po¬ srednik (»mediator«) izmedju češkoslovač¬ ke vlade i Sudetskih Nijemaca u sporu i traženju rješenja. Runcimanova misija želi se u Londonu prikazati na jedan prilično originalan na¬ čin: — ne kao posredništvo Engleske, nego kao posredništvo iz Engleske. Ma da je engleska vlada sama došla na to, da po- šalje takvu misiju u Prag, i ma da je Chamberlain u Donjem domu tu misiju na- javio, on u isto vrijeme naglašava, da bri¬ tanska vlada nema u Runcimanovoj misiji nekog direktnog udjela. Runciman je, na- vodno, nezavisan od engleske vlade, on nije delegiran i on nije ovlašten, da u ime en¬ gleske vlade bilo što predlaže ni češkoslo¬ vačkoj vladi ni Sudetskim Nijemcima, nego samo da im kao iskusan i nepristran poli¬ tičar i državnik savjetuje. Interesantno je i to, da engleska vlada ne če s njime di¬ rektno komunicirati. Kada je došlo do te odluke da se Run- citnana pošalje u ČSR službeni čehoslo¬ vački novinski ured je saopčio 29 jula, da svi objelodanjeni izvadci ne daju točnu sli- ku, jer cjelina načrta o narodnosnom sta¬ tutu, jezičnom zakonu i upravno j reformi, nije još sasvim izradjena, buduči da pre¬ govori sa strankama koje pretstavljaju po¬ jedine narodnosti nisu završeni. Na taj način je ostavljena mogučnost, da se Run- cimanovo posredovanje praktično odrazi. PESIMIZAM FRANCUSKE ŠTAMPE POVODOM MISIJE LORDA RUNCIMANA Informacije nekih francuskih listova o ciljevima njemačke vlade prigodom aktiv- nog britanskog posredovanja u obliku Run- cimanove misije dosta su pesimistične. — Tako »Oeuvre« tvrdi, da se Berlin nada, da če Češkoslovačkoj biti nametnuto pre- uredjenje na federativnoj bazi, po kojem bi sudetsko područje kao cjelina bilo izuzeto iz upravne i dapače iz redarstvene ingeren- cije Praga, premda bi središnja vlada za¬ držala vodstvo vojske i vanjskih poslova. A kako bi u njoj imali sjediti predstavnici sudetskog područja koji po nacionalističkoj stranačkoj hijerarhiji imaju svoje vodstvo u Berlinu, to bi zapravo Berlin dobio uvid i utjecaj na čs. vanjsku i obrambenu poli¬ tiku. Ovo i predaja sudetskog područja, na kojem se nalazi jedini moguči pojas obram- benih utvrda, oslabio bi obrambenu vri- jednost Češkoslovačke i prisilio je prije i!i poslije na napuštanje saveza s Francuskom i Rusijom j prihvačanje neutralnosti, koja bi značila podložnost Reichu. »Jour« tako- dier javlja iz Berlina, da je njemački cilj, da Češkoslovačka prizna, da u njoj postoji njemačko područje, tako kao što je Schu- schnigg u sporazumu od 11 srpnja 1936 mo- rao priznati, da je Austrija dio njemačkog naroda. Isti list javlja, da je na gimnas- tičkom sletu u Breslau ministar dr. Frick. u nazočnosti 30.000 sudetskih gombača, kojima je praška vlada dala putnice da po- dju na slet (što zacijelo nije dokaz »ugnje- tavanja« te manjine, jer na pr. Poljska nije dopustila svojim Niiemcima da posjete taj slet) upotrebljavao izraz »Sudetska Nje- mačka«, što je doduše iz teksta objeloda- njenog od službene agencije izostavljeno. BROJ 31. i 32. STRANA 2. *ISTR A« Od Soče do ftečine — o d Vrigiana do Jfatn en ja k a Pr otiiž Jubilej župnika Bufkoviša Zadnjo nedeljo so v prijaznih Sovod- njah pri Gorici obhajali pomembno slovenost. Sovodenjski župnik g. Peter Damijan Butkovič je praznoval srebrni jubilej mašniškega posvečenja. Vaščani so z darovi in slovesnostmi pokazali, kako spoštujejo svojega dušnega pastirja ki je obenem tudi njih sorojak. Skromni gospod je sicer odklanjal vsak zunanji blesk, a Sovodenj ci so hoteli dati izra¬ za čuvstvom in povezanosti s svojim gospodom. — Jubilantu, ki je tudi v na¬ šem literarnem svetu dobro znan kot Domen, želimo vsi še dosti let krepke¬ ga dušnopastirskega in kulturnega de¬ lovanja. Asfaltirali© cest II. Bistrica, avgusta 1938. — (Agis). Cesto, ki pelje iz Reke do Bistrice, Ribni¬ ce in dalje čez št. Peter proti Postojni, so že več let popravljali, razširjali, nižali klance in sekali ovinke, letos pa so pričeli z asfaltiranjem cestišča. Dela so razdelili v več odsekov tako, da na več mestih isto¬ časno delajo, zato zelo hitro napredujejo. Del ceste od Reke do odcepa te ceste, ki pelje čez zgornjo Istro v Trst, je bil že dokončno urejen istočasno z omenjeno tr¬ žaško cesto, ki velja ?a glavno avtomobil¬ sko žilo v tem delu cestnega omrežja. Le¬ tos pa delajo na ostalem delu ceste, z asfaltiranjem pa so' prišli že kmalu uo Rib¬ nice, ki bo v najkrajšem času že izročen za javni promet. Ubit od geaaaate V petek zvečer so pripeljali iz Kom¬ na v tržaško bolnico Gabrijela Tavčar¬ ja, starega 35 let, in njegovega sina 7 let starega Franeta. Oba sta imela po vsem telesu težke opekline. Takoj za njima so pripeljali še tretjega ranjenca Viktorja Žigona, starega 49 let, prav tako iz Komna. Žigon je imel zlomljeno levo nogo in kost mu je izstopila. Vsi trije so hoteli odpreti granato, ki so jo našli, v hlevu nekega Adama v Zagraj- cu. Med odpiranjem je granata eksplo¬ dirala v njihovih rokah. Tavčar in sin sta bila sprejeta v bolnišnico v resnem stanju, Žigon pa se bo moral zdraviti 5 do 6 tednov. V soboto zvečer je Francel podlegel težkim opeklinam. Obilna letina Gorica, avgusta 1938. — (Agis). — Kljub čudno muhastemu vremenu v letoš¬ nji pomladi so goriški, odnosno vinogradi v vipavski dolini tako bogato obrodili kot ,že zdavnaj ne. Trta je bila preobložena z 'grozdi tako, da če bi do trgatve ostalo le tretjina prvotnega sadu, bi zadostovalo. Nenaden mraz, ki je pritisnil v začetku meseca julija in dosegel višek v hudi ne¬ vihti, to je v burji z dežjem, je napravi poljskim pridelkom posebno pa sadju ve¬ liko škode. Nevihta je bila tako huda, da je lomila in tudi ruvala drevje. Vreme pa se več dni ni moglo ustaliti. RAZNE VESTI IZ IPRI1E Novemašntk — Novo pokopališče — Eirašsaa moka SPLOŠNE RAZMERE Trije ranjeni zaradi motoeikla Pri Repentabru se je prevrnilo motorno kolo, na katerem so se peljali Franc Mo- rini, zidar, star 24 let in brivca Jordan Sosič, star 26 let ter Albert Lisjak, star 24 let. Morini je povabil oba svoja prija¬ telja. da bi napravili skupen izlet v Du¬ tovlje. Do Repentabra je šlo prav dobro, ko se je naenkrat motorno kolo zaletelo v zid ob cesti. Vsi trije so se precej ob¬ čutno ranili. Morini na glavi, Sosič na nogi in Lisjak na kolenu desne noge. Vse tri nesrečne izletnike je odpeljal rdeči križ v tržaško bolnišnico. Smrtna nesreča zaradi sliv Trije delavci zaposleni pri gradnji elek¬ trarne ' v Dobrarju Karl Fogin, Viktor Porsan in Alojz De'l Agnola. vsi iz Furlanije, so se preteklo nedeljo podali v Podselo. Na po¬ vratku so se vsedli na travnik pod slivo, da bi se malo ohladili Ko jih Je zapazil gospodar travnika, je pričel kričati in jih odganjati s travnika in od slive, misleč da kradeio še nezrelo sadje. Vsi trije so se dali v divji beg. Pri tem so padli v grabo, a eden izmed njih Dell' Agnola je padel tako nesrečno, da si je prebil lobanjo in ;e takoj umrl. Fogin je zadobil mnogo težjih prask, a Porsan si je zlomil ključnico. Ze¬ leni križ jih je odpeljal v Gorico. t OLGA MARMOLJA ROJ. KLANČIČ V Mirnu pri Gorici je umrla soproga veletrgovca g. Riharda Marmolje gospa Olga roj. Klančič hči pok. deželnega poslanca Klančiča in dolgoletnega pod¬ gorskega župana. V naj lepši dobi je podlegla zavratni bolezni Idrija, julija 1938. — (Agis). — Dne 10. julija je Idrija po komaj letu dni doži¬ vela zopet lep in pomemben praznik. Dala je namreč zopet novomašnika-domačina v osebi g, Jereba Karla. Skupno z njim pa je praznoval 30 letnico dušnega pastirstva njegov stric g. Ignacij Brajtenberger, zna¬ ni in priljubljeni vipavski dekan. Novoma- šnik je salezijanec, ter je bogoslovne štu¬ dije dovršil na Rakovniku pri Ljubljani. Pri proslavi je sodelovalo malone vse me¬ sto, kar je dalo slovesnosti svojevrsten pomen in značaj. Župna cerkev je bila si¬ jajno okrašena, kot le redkokedaj, ob naj¬ večjih in redkih prilikah. Cerkveni pevski zbor z orkestrom je s presenetljivo dovr¬ šenostjo sodeloval pri proslavi pod spret¬ nim in sposobnim vodstvom idrijskega g. kaplana, kar je svečanost nad vse povzdig¬ nilo. Pri tej priliki moramo omeniti, da je nekdaj daleč naokoli znan in cenjen idrij¬ ski cerkveni pevski zbor, ki ga je spopol- nil in izboljšal posebno pred leti v Idriji službujoči g kaplan — po odhodu organi¬ sta g. Eržena, ki sedaj z uspehom deluje v rudarskem revirju v Trbovljah —, sko¬ raj zaspal Krivda ni bila samo v dejstvu, da so se skoro vse mlajše, posebno moške moči izselile, temveč je zboru predvsem manjkalo dobrega pevovodje. Pod vod¬ stvom sedanjega pevovodje pa se je zbor ponovno dvignil na nekdanjo višino. Z njegovim neumornim delom in požrtvoval¬ no ljubeznijo mu je uspelo k delu privabiti novih, predvsem mlajših moči, ki se sicer nekdaj niso udejstvovale v tej smeri. Vzpo¬ redno z zborom se je poživil tudi orkester ki sodeluje z njim ob vseh večjih prilikah Značilno je, da je Idrija v letih po sve¬ tovni vojni dala lepo število duhovnikov, da. toliko, kot jih ni prej mnogih desetlet¬ jih in se s tem oddožila ljudstvu, ter do¬ kazala tudi n d tem polju svojo klenost. Izpraznjeno mesto dekana Po smrti msgr. Mihaela Arka je me¬ sto idrijskega dekana še vedno prazno iti rdrijčani ugibajo kdo bo njegov nasled¬ nik, posebno še. ker je nekako poluradno znano, katera trojica je bila predlagana od vodstva idrijskega rudnika kot patrona mestne župnije. Z nekako bojaznijo In ne¬ ugodjem se čujejo ugibanja, kaj, če novi dekan ne bo domačin... kar bi bilo seve¬ da kaj neuvidevno in neupravičeno, saj je prebivalstvo te obširne obmejne dekanije samo slovensko, če izvzamemo mesto sa¬ mo, kjer živi precejšnje število nedomači- nov, uradnikov rudnika in drugih državnih uiadov. Modro in očetovsko vodstvo po¬ kojnega g. dekana je pustilo pregloboke brazde v življenju ljudi tega obmejnega okraja, in bi bila zato posebno nepremišlje¬ na in usodna vsaka poteza v tem pogledu, če se ne bi upoštevale želje ljudstva. Nas¬ protno pa bo ljudstvo zelo zadovoljno, če se mu vsaj v tej zadevi ugodi z razumeva¬ njem in postavi na čelo dekanije moža. ki ga razume in pozna njegove težnje, tego¬ be in potrebe. Novo pokopališče Novo pokopališče pod Jeličnim vrhom, o katerem je »Istra« predčasno že poroča¬ la, je dograjeno in bo o Vseh svetih izro¬ čeno svojemu namenu. Nova božja njiva je kaj okusno zgrajena in postavljena na primernem sicer od mesta dokaj oddalje¬ nem prostoru. v Idriji so kaj slabe. Dosti mladih ljudi je brez posla in žive na nekak čuden način iz dneva v dan, brez kakega posebnega upa¬ nja . J zboljšanje, na račun že itak slabih plač očetov. Želijo si dela. zdravi in krepki in za vsako delo sposobni, toda tistih zla¬ tih časov ni več, ko je deček, kornai šoli odrastel, dobil nameščenje pri rudniku in si s časoma ustvaril svoj skromen toda prijeten dom. V nekak bridek spomin stoje skromn- toda lične hišice s skrbno obde¬ lanim vrtičem. rudarjev na obronkih doli¬ ne, ki so si jih zgradile nekoč -pridne in žuljave rudarske roke. Rudnik je sicer v polnem obratu, toda dela z zreduciranim številom delavcev in to s petimi »šihti« na teden, Med rudarji ni priseljencev z juga, ki niso navajeni na tako delo, čeprav je priznano, da je rudnik dovršeno urejen — med najboljšimi v Evropi, saj mu je stara Avstrija posvečala posebno pozornost. Tu¬ di nižje uradništvo je po večini domače le višji so tujci. Ljudje so na vse te krize in težave nekam apatični — le včasih se še oglasi značilna idrijska hudomušna na¬ rava. Posebno značilne so nedelje, vse me¬ sto je ko izumrlo: vse hiti v prosto nara¬ vo v okolico v zelene gozdove, da si tam za par ur oddahne in pozabi na dnevne skrbi; in tam še odmeva pesem, brez ka¬ tere Idrijčan ne more živeti. Rudnik ko: rečeno, je v polnem obratu. Lani je Idrija producirala in izvozila okoli 25 in pol tisoč posod živega srebra, kar da nekako 9000 kvintalov. in s tem poseka¬ la do šedai sploh najboljše leto, zadnje pred svetovno vojno Na vse strani se pro daja to naše ? žuljavimi in slabo plačani¬ mi rokami pridelano blago, tako v Nemči¬ jo, Anglijo in ceio v Ameriko ter Indijo, za kar je dobila država okoli 30 milijonov v zlatu. Tudi letos je ostala konjuktura na isti višini, ter je dosegla v prvih dveh me¬ secih okoli 300 kvintalov. Iz teh par skrom¬ nih številk je razvidno, da je idrijski rudar sramotno nizko plačan če računamo me¬ sečno plačo rudarja 300.— Lir in bi bilo nujno potrebno m upravičeno, da mu dr¬ žava življenjski standard zviša, ko ji do- naša tako ogromne letne dobičke, kar bi bilo seveda zopet le njej v korist. Idrijski rudarji so glede tega perečega vprašanja že pred leti pokrenili več akcij, toda brez vsakega uspeha, nasprotno, celo odpušče¬ nih je bilo veliko število, posebno v 19311. ko je moralo čez mejo za kruhom čez 300 rudarjev — nad polovica njih družinskih očetov, ki so si poiskali zaposlitve v bo¬ sanskih in srbskih rudnikih in si tam ustva¬ rili nov dom. Takrat je bila vidna vsa be¬ da teh ljudi, ko so s tugo in skrbjo za do¬ mačimi v srcu nestrpno pričakovali po ljubljanskih šolah za silo zmeščeni poziva na delo po nevarnih rudnikih, da zase in za svojce prigarajo košček kruha ln javi¬ jo domov odrešilno novico, da še ne bo treba za lakoto umreti. Po računih st-okovnjakov je zaklad ži¬ vega srebra v idrijskem rudniku skoro ne¬ izčrpen in sedaj načete žile. srebra zado¬ stujejo še za 20 letno izkoriščanje, zato idrijski rudar še vedno živi v upanju na boljše čase, ki mu daje moči v težki borbi za obstanek. TUJSKI PROMET V POSTOJNI O Postojni je »Popolo di Trieste« v ne¬ deljo objavil daljši članek, v katerem ugo¬ tavlja njen veliki tujskoprometni napredek. Tranzitni potniški promet preko Postojne se je lani v primerjavi z letom 1936 kar potrojil. Vseh potnikov je bilo 517.875. Od teh se je približno tretjina ustavila v Po¬ stojni in si ogledala svetovno znano jamo. List ugotavlja, da ie ta napredek v glavnem učinek italiiansko-iugoslcvenskega sporazuma. Zares so bili lani obiskovalci postojnske jame Jugosloveni in predvsem Slovenci številčno daleč pred vsemi drugi¬ mi narodi. Letos pa so nekateri medna¬ rodni dogodki — pri tem je mišljen zlasti priključek Avstrije k Nemčiji in razvoj nemško-češkoslovaškega spora — zavrli nadaljnji razvoj tujskega prometa v Po¬ stojni. Zato pristojni krogi sedaj razmiš¬ ljajo, kako bi se turistični značaj Postojne še izpopolnil. Postojna bi lahko po sugesti¬ jah teh krogov postala tudi zimsko-sportni center za vso tržaško pokrajino. SLIJEDEČI TJ ED AN ne izlazimo, pa danas dvobroj. dajemi NABIRALCI GRANAT PRED SODIŠČEM Po zadnjih nesrečah z granatami, o ka¬ terih smo že obširno poročili, so pričele oblasti z vso strogostjo izvajati ukrepe ki so bili izdani proti nabiralcem starega orožja in streliva. Znano je, da so posa¬ mezne tvrdke, ki trgujejo z orožjem in razstrelivom, dobile posebne koncesije za nabiranje tega blaga v natanko določe¬ nih okrajih. Vsi drugi nabiralci granat so bil' s tem proglašeni za — tatove. Proti njim se je doslej vršilo že nekaj proce¬ sov, j izrečene obsodbe niso bile baš naj- strožie in tudi niso mnogo zalegle. Nabi¬ ranje ^granat je dokaj dobičkanosen, če¬ prav še tako nevaren posel in mnogo lju¬ di se ga je lotilo še potem, ko je bil pro¬ glašen za prestopek. Preteklo sredo pa se je moralo zago¬ varjati pred goriškim sodiščem kar deset nabiralcev grant, ki so bili vsi po vrsti razen enega obsojeni na prav občutne kazni. Obsojeni so bili 31-Ietni Orest Kavs 2®- J SfiliKOj. 32-letni Božo Vižin,’ a Nikolaj Markič, 38 let stari Konrad A ™ an - 34 i®* sta ri Štefan Pavšič in 26-let- ni Marko^Skarabot iz Gorice, 42-letni An- ton Koršič iz Št. Petra pri Gorici in 32 let stari Jožef Leban iz Šempasa na zaporne kozin po 20 dni do enega meseca ter na globe po 500 do 900 lir. Le Ciril Batič ie bil oproščen. (Jutro) — Gorica — Okrog 250 jugoslovan¬ skih bivših bojevnikov je obiskalo nek¬ danja bojišča pri Gorici, i * I — Gorica — Pred sodiščem se je mo- ral zagovarjati 47-letni Franc ščuka, ki so ga na goriškem korzu ustavili poli¬ cijski organi, ga preiskali in našli pri njem brivno britev. Ker spada britev med orožje in je prepovedano nositi oro¬ žje v javnih lokalih, so ščuko aretirali. Pri procesu je obtoženec izpovedal, da se iz Gorice namenil v Tolmin, kjer si je nameraval poiskati dela, pa je vzel s seboj tudi britev. Sodnik ga je oprostil zaradi pomanjkanja dokazov. * — Rijeka. Odlukom prefekture na Rije- ci su snižene ciiene svima vrstama gove¬ dine od 1.20 do 1.80 lira po kg. * — Trst — 1000 tržaških delavcev bo napravilo izlet v Nemčijo in sicer v Mo- nakovo. * — Tolmin — Na Mrzlem vrhu se je smrtno ponesrečil 14-letni pastir Jože Rutar. Padel je s stene in si zlomil hrb¬ tenico. Takoj je bil prepeljan v bolni¬ šnico. * — Tolmin — v Kozarščah pri Tolmi¬ nu je tovorni avto do smrti povozil 5- letnega Adolfa Bukovca. Avto je privo¬ zil z goriške strani po slabi cesti, po ka¬ teri je sedaj usmerjen ves promet proti Tolminu, ker glavno cesto pri Sv. Luciji zaradi naprave velikega jezera presta¬ vljajo v višjo lego. Otrok se je na cesti igral in se ni mogel dovolj naglo umak¬ niti. Kakor pa kaže, krivde tudi šofer¬ ju Stanku Podgorniku od Sv. Lucije ni mogoče pripisati, ker na razdaljo nekaj metrov nikakor ni mogel ustaviti. * — Trst — Mnogo sočutja je vzbudila smrt Eleonore Cetin, mladenke stare komaj 20 let, ki jo je pobrala tuberku¬ loza. Ko je bila že težko bolna, se je odzvala na bratovo povabilo in odšla k njemu v Genovo, kjer je on delal. Med tem časom se je njeno stanje poslabšalo in morali so jo spraviti v sanatorij. To¬ da, ko je začutila, da se ji bližajo zad¬ nje ure; si je z vso silo zaželela, da bi umrla v Trstu in da bi bila pokopana med cipresami pri Sv. Ani. Tej njeni že¬ lji so takoj ustregli. Odpeljali so jo z rešilnim avtom iz Genove v Trst. Ko se je bližala svojemu rojstnemu kraju, je njeno stanje postalo obupno. Z vsemi si¬ lami se je borila s smrtjo. Medtem jo je avto pripeljal v Trst in ko je bila vožnja pri kraju je umrla pred vrati rojstne hiše. * T r s t. — Od konca decembra 1937 do konca maja t. 1. se je tržaško prebival¬ stvo povečalo za 1889 oseb. To povečanje pa ne gre na račun naravnega prirastka, temveč na presežek priseljencev. V prvih petih mesecih t. i. je bilo namreč 1651 rojstev, a 1750 smrti in je tržaško prebi¬ valstvo faktično padlo za 99. V istem ča¬ su pa se je priselilo v Trst 4290 oseb. medtem ko se jih je odselilo 2392. V ma¬ ju se je odselilo 84 Tržačanov in Trža¬ čank v italijanske afriške kolonije in na Egejske otoke. * — Trst — Umrli so: Bizjak vd. Ogri¬ zek Josipina 81 let, Bavčer Anton 71, Ju- riševič vd. Zajc Helena 71, Jugovac por. Katunar Vendelina 23. Mrak Marija 78, Vidic Josipina 74, Bensa Ivan 83, Špaca¬ pan Josip 60. * — Trst. — Umrl je Carlo Banelli, znani italijanski iredentist in oče trža¬ škega senatorja Ivana Banellija. Star ie bil 80 let. * .— Trst — Italijanski uradni list je prinesel zakon-odlok s katerim se poviša taksa na benzin za 4 lire na 100 kg. Isto velja tudi za mazilna olja. * Trst — Ko so nakladali oglje na prikolico kamjona se je ta nenadoma pričela pomikati po strmi ulici. Zadela je najprej ob neko hišo, nakar je še z večjo hitrostjo zaletela še v neko drugo hišo. Pri tej nesreči je bila ranjena 18- .ietna J. Sorič, ki jo je podrla vreča, ki je padla z drveče prikolice. Neko nezna- no zensko pa je pri drugem udarcu tako stisnilo ob zid, da je kmalu umrla. # — Trst __ Kakor pišejo listi, bodo Kmalu pričeli z delom za novo univerzo in to baje že drugi mesec. Načrti so že gotovi in po teh se da sklepati, da bo stavba res velika. — .Tržič — V ladjedelnici so spustili v morje novo podmornico. Imenovala se bo »Morosini«. * — Trst — Po kratkem zastoju bodo zopet pričele ladjedelnice z obširnimi deli, da se s tem ublaži nezaposlenost. Po obširnem programu bodo pričeli gra¬ diti motorne ladje za vojno in trgovsko mornarico ter dve veliki potniški ladji. Nekaj teh del bodo izvršile ladjedelnice v tržaški provinci. * — Trst — Kakor smo že pisali na¬ meravajo v Italiji zgraditi več radio po¬ staj. Ena teh bo zgrajena v Bujah v Istri. Tržaški listi poročajo, da je obči- na ze odstopila radijski družbi teren za radijsko postajo BROJ 31. i 32. 4 S T R A STRANA 3 PREGLED D06ASAJA ODLOMKI IZ NAŠE ZGODOVINE P£>Si©®f©fosaa§5i€d®iik rm EUfeci Rij e k a, 31 jula 1938. Danas poslije podne stigao je na Rijeku talijanski prijestolonasljednik Umberto Savojski. Dovezao se je sa ratnim brodom »Vit- torio Alfieri« i pristao na pristanište Sv. Marka sa motornim čamcem. Samom svečanom činu dočeka prisustvovala je kopnena vojska i mornarica, te masa svijeta a nar oči to žena, ko j a ga je pozdravljala. Produžio je put pješke do trga »Regina E ena« gdje je sjeo na svoj automobil i produžio put za Opa¬ tij u. Prolazeči pješke bio je naročito lijepo pozdravljen od djece zabavišta »Colonie Marine« smještene u Vili Ita- lia na Kandridi, ko j a su ga dočekala po- redana na samom korzu, mahajuči mu sa zastavicama Resen spor med Rusijo in Japonsko Z Dalnjega vzhoda prihajo vznemir¬ ljive vesti o resnih spopadih med Ja¬ ponci in Rusi. Strategijsko zelo važne¬ ga hriba čang-Ku-Feng so s'e Rusi po¬ lastili na podlagi nekih dogovorov med Rusijo in Kitajsko, Japonci pa tega ni¬ kakor nočejo priznati. Po grožnjah so Japonci prešli na dejstva in so Ruse res pregnali z omenjenega hriba. Takoj nato pa so se Rusi revanžirali in ga ponovno zasedli ter prizadeli Japoncem znatne zgube. Iz dosedanjih vesti še ni mo¬ goče razbrati točno težino teh dogod¬ kov. Baje so ta spor precej povzročile japonske vojne sile, stacionirane na Ko¬ reji, ki so precej samosvoje. Japonska sama precej zakriva ves dogodek in hoče spor čimprej omiliti, da ne bi trpela njena akcija na Kitajskem. MALE VIJESTI — Barcelonska viada privalita Je bri¬ tanski plan o povlačenju stranih dobrovo- ljaca uz slijedeče ograde: da se plan od¬ nosi na nedovoljan broj zona koje su pred- vidjene za transport dobrovoljaca; prema- len je broj kategorija dobrovoljaca, koji moraju napustiti Španiolsku; kontrola nad evakuacijom mora se proširiti i nad mo¬ rem i zrakom. Stranci u Špan.iolskoj legiji stranaca moraju takodjer da se evakuirajo, a pod povlačenje morao bi pasti i strani ratni materijah * — Izvoz pšenice u Italiju. Prema beo- gradskim viiestima tokom pregovora s Ita- lijom za izvoz jugosl. pšenice ponudjen je Italiji kontingenat od biljadu vagona sa plačanjem u devizama. * — Porast rudarske proizvodnje u porastu, što pokazuju podaci za prvo polu- godište 1938 (u zagradi 1937): proizvodnja gvoždja 555.000 (446.000) t; olovne rude 31.300 (27.100) t: cinkove rude 89.600 (83.700) t. živine rude 101.000 (88.700) t; pirita 465.000 (454.000) t.; sumpora 186.000) (167.200)' t; goriva 1,110.500 (930.000) t; bauksita 211.000 (170.000) t. * — Mednarodna zveza pisateljev za obrambo kulture ima te dni kongres v Parizu. Predsednik kongresa je pisatelj Theodor Dreiser, pisec »Ameriške tragedi¬ je«. Med govorniki je bil tudi znanj češki pesnik Vitezslav Nezval. * — Papa Pio XI. održao je govor pred učenicima organizacije De Propaganda Fide u kojetn je ustao protiv rasističke teorije i pretjeranog nacionalizma te istaknuo u- niverzalni karakter katoličke crkve. * — Željezo iz morskog pijeska. Italija os- kudijeva na željeznoj rudi. Zato se sad u velikim troškovima čine pokusi, da se do- bije željezo iz morskog pijeska. Naime, na nekim dijelovima talijanske obale nanijelo je more veče količine pijeska, koji sadrža- je čestice željeza, pa se one izlučuju ma¬ gnetskim putem. — Sukno bez vune kruh bez pšenice, mast bez životinja. to su sve izumi nekih poslijeratnih država. * — Izmedju Poljske i Čehoslovačke čine se novi napori na zbliženju obiju sloven¬ skih zemalja. Za zbliženje se naročito za- laže poljska i čehoslovačka demokratska štampa. $ — Veliki talijanski manevri održavaju se ovih dana u Abruzzima. * — Dr. Theodor Hentschen došao je s 48 visokih funkcionera Gestapo-a u Rim, da reorganizira talijansku policiju. * — Mussolinijev 55. rodjedan nije samo svečano proslavljen u Italiji, več i u Nje- mačkoj. gdje štampa posvečuje mnogo pažnje svečarn. Ss — Vrhovni jerusaiemski muftiia Emin El Huseini ie iniciiator terorističke orga- nizovane akcije u Palestini. Kao vjerski i politički vodja Arama on rukovodi borbom protiv Engleza i Židova, ma da se nalazi izvan granica Palestine. Atentati bombama u Jerusolimu se nastavljam usprkos svili preventivnih miera engleske policije i voj¬ ske ir. Tumova teorija o naselitvi Slovanov na Kras in v Istro Preokret v Španiji _ Zadnje dneve prihajajo poročila s spanske fronte, ki potrjujejo, da so vla¬ dne čete prešle v ofenzivo na fronti ob dolnjem Ebru in pri Teruelu. Na Ebru se je vladnim četam posrečilo posta¬ viti na reki v teku šestih ur pet pon¬ tonskih mostov, za kar je potrebno nor¬ malno celih 24 ur. S tem so prekanili nacionaliste in prešli reko s 50.000 mož¬ mi, tanki^ in artilerijo. Zadnje vesti še vedno pišejo o napredovanju vladnih čet. Velike borbe in Francova proti¬ ofenziva so sedaj v teku. Italijanska agencija Stefani je obja¬ vila 2. t. m, nov spisek italijanskih zgub v Španiji. V borbi med Teruelom in Ba- racasom je padlo 27 častnikov in 1846 legionarjev. Ranjenih je bilo 1473 le¬ gionarjev, zgubilo se jih je 204. SVJETSKI KONGRES PROTIV RASIZMA I ANTISEMITIZMA U PARIZU 22, 23 i 24 jula održan je u Parizu medjunarodni kongres Svjetskog saveza protiv rasizma i antisemitizma. Kon¬ gres je, u prisustvu mnogih stranih diplomata, formalno otvorio francuski ministar vanjskih poslova g. Georges Bonnet. Mnoge delegacije iz evropskih, sjeveroameričkih i južnoameričkih ze¬ malja, a i iz drugih dijelova svijeta, učestvovale su ovom kongresu. Bile su zastupane sve rase i sve vjeroispovjesti. Kongres je zasjedavao u Maison de Mu- tualite. —-*►•>*-->»— Rumunjska manjina u Jugosla¬ viji pokreče svoj list Medju prvacima Rumunja u Banatu po- krenuta je akcija za pokretanje jednog lista na rumunjskom jeziku. Novi list koji če, kako se tvrdi, uskoro izači iz štampe, pre¬ tresat če politička, kulturna, socijalna- druš¬ tvena i književna pitanja rumunjske ma- njine u Jugoslaviji. — Pet rumunjskih nov- čanih zavoda koji posluju u Vršcu, Kovinu, Vladimirovcu, Banatskom Novom Selu i Uzdinu na posljednjem sastanku pretstav- nika tih banaka, donijeli su zaključak. da osnuju sindikat, koji če imati cilj da ka¬ pital, koji ovim bankama stoji r.a raspolo- ženju u što večoj mjeri stavi na raspolo- ženje rumunjskoj manjini u Jugoslaviji. NIJEMCl U VOJVODINI DOBIVAJU PO- LJOPRIVREDNU ŠKOLU »Vrbaser Zeitung« i odždčka »Die Wo- che« donose poziv Saveza njemačkih kre¬ ditnih i privrednih zadruga, u kome se nie- mački zemijoradnici pozivaju da svoje si¬ nove upišu u novu njemačku poljoprivrednu školu, koja ima da se otvori u Novom Fu- togu oktobra mjeseca. Nastava u toj školi bit če u potpunoj saglasnosti sa propisima za ostale poljoprivredne škole i trajat če dvije godine. Učenici če biti nastanjeni u posebnem internatu. Potrebno je da se za školu prijavi bar 50 učenika. ♦ — Zbog ponovnog bombardiranja bri¬ tanskih brodova u španjolskim vodama od Strane Francovih aviona izdala je engleska vlada svom agentu u Burgosu posebne in- strukcije u cilju na.ioštrijih protesta. * — Prema posljednjem popisu stanovni- štva u Italiji vidi se i ovo: da 47,49 pošto pripadaju industrijskim radnicima. 8,2 po¬ što trgovini, 3,8 pošto saobračaju, 0,2 po¬ što osiguravajučim društvima. * Dr. Henrik Tuma Obljubili smo že, da bomo o priliki prinesli v našem listu dr. Tumovo teorijo, bolje dom¬ nevo, o naselitvi Slovencev in Hrvatov v teh krajih od nekdaj. 2e v začetku moramo omeniti, da je Tumovo mišljenje o tej stva¬ ri za zgodovinarje le eden izmed poskusov dokazati neko novo teorijo v zgodovini, ki je sicer v bistvu za večino znanstvenikov ovržena. Smatrajo jo le kot zanimiv dopri¬ nos človeka, ki se je trudil, da bi bolj iz nacionalno-vzgojnih, kot pa znanstvenih mo¬ tivov, dokazal nekaj, kar je v nasprotju z dosedanjimi zgodovinskimi znanstvenimi ugotovitvami. Dr. Tuma se ie namreč po¬ stavil pri tem vprašanju na stališče, da so naši zgodovinarji črpali svojo vzgojo in znanje le iz nemških knjig in jo poslušali le iz nemških ust ter so se ves čas vzgajali le pod nemškim duhom. Ta pa ie bil slo¬ vanstvu vedno nasproten. Trdi dalje, da se je le malo kdo skušal osvoboditi tega vpli¬ va in stopiti na samostojno pot raziskova¬ nja. On je sicer to storil, toda je morda zašel, zlasti ker ni bil v tej stroki doma, nekoliko v pretiravanje in tudi često na polje nekoliko laičnih razmotrivanj in te¬ meljnih ugotovitev, na katerih je gradil kasneje vso svojo teorijo. Glede trditve večine zgodovinarjev, da so se Slovenci in Hrvatje naselili v krajih, kjer sedaj bivajo in še drugod, pravi Tuma, da o tej zaposedbi Krasa, Trsta in severne Istre po Slovencih, srednje in južne Istre po Hrvatih, zgodovina ne ve ničesar. O tem ni nikakega zgodovinskega vira, ki bi tak slučaj — omenjal in iz katerega bi se vsaj lahko sklepalo na kaj takega. Iz te svoje temeljne trditve razvija dr. Tuma svojo domnevo dalje in pravi: Od prvega stoletja zgodovina ne omenja več ilirskih in keltskih plemen, ki so, tudi po italijanskih trditvah bila naseljena po vsej vshodni in severni jadranski obali. Na spodnjem Krasu in Istri je prebivalo ilirsko-keltsko ljud¬ stvo Japidov ali Japodov. V okolici Trsta so se ti delili v štiri rodove: Monokalene, ki so prebivali v spodnji, Katale v zgor¬ njem, Subocrine v okolici Trsta in Saurine v severni Istri. Te so v drugem stoletju podjarmili Rimljani. Imena Monokaleni in Katali so grškega izvora. Ime Subocrini, pa je umetno sestavljena latinska beseda: sub Ocra — pod Krasom (bivajoči); o Sau- rinih pa se dr. Tuma točno ne izraža. Trdi le, da mora beseda imeti slovenski izvor, ter je ni mogoče razložiti iz grškega ali la¬ tinskega jezika. Ocra je mogoče grško ime. Po svojem korenu cr — kr, je v zvezi tudi z današnjim korenom besede Kras. To ime se sreča po vseh hrvatskih in sloven¬ skih krajih in pomeni kamenito, razpokano pokrajino, kar tudi povsod odgovarja zuna¬ njemu licu kraja. Ocra, ki pomeni današnji Kras, je iz jasnih poročil rimsko-grškega geografa Strabo-a točno in trdno določena. On opisuje trgovinsko pot od Ogleja proti severovzhodu: pot se dviga po nizkih de¬ lih Okre, ki sega do vznožja Montes Albii... s tem imenuje Okro Kras, pod Montes Albii pa je mišljeno 1000 do 1.400 m visoko pred¬ gorje Alp. danes Trnovo, Hrušica in Nanos. Beseda Subokrini je le pol razumljiva beseda in naj bi označevala stare prebi¬ valce okolice Trsta, to je one, ki prebivajo pod Krasom. Zgodovina omenja prvič slo¬ venske vojne in roparske čete v Istri v 1. 1602—1604. Dr. Tuma pa trdi, da s tem ni¬ kakor še ni dokazano, da bi te čete oz. tru¬ me, prišle v te kraje za drugimi ljudstvi in jih zasedle. Zgodovina stare in srednje sta¬ re dobe, ie v glavnem kronika bojev, ro¬ pov in vojskovodij. Tudi za Slovence in Hrvate velja isti način poročil kot za Ger¬ mane in stare uralske tatarske horde. Zgo¬ dovinsko odločilna dejstva so torej do te¬ daj; prvič, da se Slovenci pod vodstvom Avarov kot vojne in roparske čete koncem 6. in v začetku 7 stoletja pojavijo v Istri in zopet zginejo, drugič, da je bil Trst sprva po rimskih, kasneje po bizantinskih in končno v 6. st. tudi po germanskih če¬ tah zaseden in tretjič, da Slovenci kot po¬ deželsko ljudstvo Istre v I. 804 prvič jasno stopijo na plan, oz. da se tedaj po prvem jasnem i verodostojnem zgodovinskem po¬ ročilu govori o njih kot prebivalcih v Istri, seveda poleg latinskih kolonov. Tega leta so se namreč pritožila istrska latinska ko¬ lonska mesta pri Karlu Velikem proti prin¬ cu Ivanu, češ da je on naselil v njih okolici slovanske kolone, ki vedno bolj izpodrivajo Latince in silijo do mestnega zidovlja in čez. O kaki kompaktni naselitvi rimskih kolonov v Istri do danes nimamo nikakega vira. Je pa iz tega poročila sklepati, ko go¬ vorijo o izpodrivanju, da ie bilo ozemlje po I Slovencih in Hrvatih že stalno naseljeno in da so se ti množili in tako pričeli siliti ve¬ dno bolj proti mestom. Prvi dokaz temu bi bilo tudi to, da so cesto ki je vodila iz Pazina v Poreč in do morja imenovali »Via Sclava«., Lonjer pri Trstu pa »Villa Scla- vorum«. Jezik istrskih kolonov v mestih je spadal k furlanski grupi. Tuma končuje: tako lahko iz socioloških in zgodovinskih razlogov trdimo, da je Istra bila od nek¬ daj naseljena od slovenskih oz. hrvaških prebivalcev, da pa so jih iz mest vladali rimski koloni. V istrskem in tržaškem dia¬ lektu ni niti najmanjših jezikovnih sledov ilirščine, ali keltščine, pač pa je mnogo slo¬ venskih besed, zlasti pa jezikovnih kore¬ nov. Subokrine v okolici Trsta moramo smatrati kot Slovence in pomen besede sub Ocra — pod Krasom, odgovarja še da¬ nes pomenu Brežani, t. j. oni ki prebivajo na bregovih Krasa. To svoje razmotrivanje je dr. Tuma objavil leta 1918 v 8 in 9 številki socialno demokratske revije »Der Kampf« v razpra¬ vi s podnaslovom »Triest«. — šk — — Bivši austrijski kancelar dr. Schu- schnigg nalazi se ioš uvijek interniran u Beču u štabu tajne niemačke policije i neče biti izveden pred sud. * — Prije septembra mjeseca nema novih konkretnih pregovora izmedju vlade CSR i Henleina. ier če u augustu mjesecu Run- ciman putovati po CSR i sakupljati po¬ datke. ❖ — Njemačka štampa osudiuje publiku koia ie Drilikom lietnih sezonskih raspro- daja pretežno kupovala kod židovskih trgovaca. * — Dopisnik britanskih listova »Opser- ver« i »Christian Monitcra« dr, Kremona istjeran je iz Italije. On je kac Englez ži¬ vio 16 godina u Rimu. * — Sva njemačka štampa komentira sa velikim ogorčenjem pitanje laburističkog poslanika Mantedgea koje ie u Donjem domu postavic: »da li novi britanski aero- plani rnogu ponijeti 40 bomba do Berlina?« * — Sastanak talijansko-jugoslavenskog trgovačkog odbora. Prema vijestima iz Ri¬ ma sastanak taliiansko - jugoslavenskog stalnog trgovačkog odbora održat če se po- četkom kolovoza u Rimu. Tokom zadnjih tnjeseci nčinjene su izvjesne konstatacije- zbog ko.iih ie potreban ovaj sastanak a s druge Strane došlo je do nekih novih momenata u Podunavlju i srednoj Evropi nestankom Austrije kao samostalne države, koja je bila jak faktor u vanjskoj trgovini Italije i Jugoslavije, pa i to iziskuie što iači razvoj trgovačkih odnosa izmedju Ita¬ lije i Jugoslavije LETAK PROTIV RASIZMA U RIMSKIM ŽUPAMA HITLEROVA ČESTITKA MUSSOLINIJU Havas javlja iz Rima, da je u poje- dinim rimskim župama dijeljen letak, koji pretstavlja reakciju na službena sacpčenja u rasnom pitanju. U tom se letku veli medju ostalim, da crkva želi informirati vjernike o novo j vrsti idolo- poklonstva, koie krščanskoj Evropi pri¬ jeti u največoj mjeri otpadom od vjere i barbarstvom. »Krščaninu ne vrijedi čovjek zato, što je velik, lijep ili plavokos, kršča- nin se osvrce samo na plemenitost duše! Novi nauk o krvi može samo urediti mržnjom. ratom i progoni- ma«. Trgovina izmedju Jugoslavije i Berlin, 29 srpnja. (DNB). — Pri- godom 55 rodjendana Mussolinija 29 jula poslao mu je Hitler ovaj brzojav; »Duce, na vaš današnji rodjendan sr- lačno Vas se sječam s iskrenim željama za Vaše lično dobro i za Vaš rad, koji služi istovremeno veličini Italije i miru Evrope. Proslavite ovaj dan u gordoj svijesti učinjenih djela i veličini faši- stičkog imperija. Toga su dana moje mi¬ sli uz Vas. Ja sam zadovoljan, što smo u godini života, koju ste tek završili i koja je tako plodonosna, učvrstili oso- vinu Rim—Berlin i naše prijateljstvo, našim boravkom na tlu Vaše države Italije nazaduje Živio Duce! Vaš Adolf Hitler.« »Jugosl. Lloyd« donosi: Jugoslavenski izvoz u Italiju u prvom polugodištu ove go¬ dine pao je za 78,6 mil. din. prema lani ili za 31,5 pošto, a isto tako je pao i uvoz iz Italije za 41 mil. din. ili 16,8 pošto. Italija je lani bila na 4 mjestu jugosl. izvoza, a ove godine ie dospjela na 7 mjesto i za Jugoslaviju je pasivna. Sama trgovina s Italijom izgleda u posljednje tri godine ovako (u mil. din.): Talijanski kapital u Bosni »Obzor« donosi: Sumska direkcija u Sarajevu podnijela je prijavu kot. po¬ glavarstvu protiv poznate talijanske dr¬ varske tt. Fertrinelli u Svjetlini, da je posjekla bez dozvole 1000 prostornih me- tara drveta u šumama na granici sa- rajevskog i rogatičkog kotara. Za ovaj prekršaj predvidja se globa od četvrt milijuna dinara. Medjutim tt. Fertrinelli se sprema da likvidira i da posvema na- pusti naše krajeve. Tvrtka je porušila 3 km svoje šumske željeznice STRANA 4 BROJ 31. i 32. SEDAMOESETGOOIŠNJICA L. KRIŽA Lacko Križ 1907 god. Zagreb, 4. Vin. — Sokolska iz¬ ložba u Pragu za vrijema velebnog ju- bilarnog desetog sokclskog sleta, naro- čito izložba jugoslovenskog sokolstva bi¬ la bi nepotpuna, kad na njoj ne bi bilo dokaza o sokolskem djelovanju u Julij¬ sko j Krajini. U našem je listu bio iz- našan histerij at statistika, učinci i re¬ zultati tog djelevanja. U jugoslovenskom paviljonu na izložbi tražili smo dokaze tog iznašanja. I našli smo ih, malo do- duše, ali ipak su bili ondje, na upad- nom mjestu, baš u sredini prema ulazu. Stare zastave sokolskih društava u Go¬ rici, Ilirskoj Bistrici i Volosko-Opatiji, fotografije odbora, pojedinih funkcio- nera, vježbača i članova, članske iskaz- nice, pozivi, razglednice. Narodnosna zemljopisna karta Julijske Krajine sa zeleno označenim mjestima sjedišta so¬ kolskih društava. Kraj te karte bijeli svileni trak sa zlatnim več potamnjenim izvezenim natpisom »Prvi istarski Sokol u Puli«. Taj me se je trak nekako najviše dojmio. Ne samo po označi koju je no- sio da je bio naš nego po uspomeni na začetak nacionalnog budjenja i djelo- vanja u najjužnijem dijelu Istre. Pred ravnih 40 godina. četrdeset je godina od osnutka Prvog is tarsko g sokola u Puli, koji se kasnije nazvao Hrvatski sokol u Puli. . Kad sam promatrao onaj trak pomi- šljao sam i na one koji su sokolsko dru¬ štvo osnovali. — Pokretač, uteme¬ ljitelj i onaj koji je tada ta j trak kao starješina nosio još je i d a n a s m e d j u živima u s e- damdesetoj god in i života, ali još uvijek čil i zdrav, — pun svježeg humora, jasnog pogleda i ener- gičnog nastupa. To je Lacko Križ. Za Lacka Križa mogli bismo reči da je bio protagonista nacionalnog zbiva- nja u Istri, da je bio baluard naših pra, va. To bi bila profesionalna konstata¬ cija onoga koji registrira .mena javnih radnika. pred je- dno deset godina stari barba Jakov Vi- dulin, jedan od rijetkih starih pismenih ljudi iz Kanfanarštine rekao mi je: — »Da mi je samo prije smrti doči u Za¬ greb i vidjeti barba Matu (t. j. dra La- ginju), dra Cukona i Križa. To su ta tri imena, koja su stvarala zbivanja na¬ cionalnog života u južnoj Istri. I dok su prva dvojica radili i djelovali u Istri, gdje su se rodili, Lacko Križ je po svo¬ jem nacionalnem osječaju, preselivši se iz I-Irvatske ušao u istarski narodni po- sao i pokorio se odlukama narodnog vodstva i išao na posao onamo, kamo ga je vodstvo odredilo. Kao 19-g odišnji mladič d o- š a o je 1888 godine iz Hrvatske u Trst. Odmah se je upisao u sva slo¬ venska društva u Trstu: »Slavjansku čitaonieu«, »Tržaški sokol«, družbu Sv. Cirila i Metoda« i »Edinost«. Več druge godine t. j. 1889 bio je izabran za taj¬ nika političkog društva »Edinost« i od tog doba datira njegov javni nacionalni rad. Trščani eu bili sa mladim Križem oduševljeni. Nitko ni je ni mislio da on nije Slovenac. U tn vrijeme. bilo je u Trstu stjecište svih istarskih prvaka. Tu se pravio plan za buduči rad. Narodno vodstvo je od- lučivalo, gdje koji javni radnik ima da se nastani i djeluje u Istri. Križ je bio odredjen za direktora Vinarske zadruge. Nikoga se nije pitalo, hočeš, nečeš, niti je tko prigovorio. Pa¬ rola je bila: narodna te dužnost zove, moraš da se pokoriš. Pokorio se i Križ i otišao u Pulu, a kao najimučniji ulo- žio je sav svoj imetak od 15.000 forinti u Zadrugu. Lacko Križ znade da priča intere¬ santne slike u radu Vinarske zadruge, napadaji protivnika, bojkot radnika, za¬ tirana prevoza vina itd. Ali Kriz po pri¬ rodi bistar, pokazao je na tom polju sav svoj organizatorski duh i jos vise iičnu odvažnost. On se nije ograničio samo na gospo¬ darsko djelovanje. Kako spomenusmo g. 1897 udar« eovnp.iie »Prvom Istarskom HRVATSKA NAUTIČKA ŠKOLA U MALOM LOŠINJU Gospodin P. P. je u 28 broju »Istre« pripravnoga tečaja za nautičku školu od 14. srpnja 1938. požalio, što iz moga članka o »Srednjim školama u Istri» nije ništa saznao o projektira- noj nautici s hrvatskim nastavnim je¬ zikom u Malom Lošinju, o kojoj je na- šao i u slovenskom prijevodu priopčio ono malo, što o njom piše Cottone- ova »Storia della scuola in Istria«. Prikazujuči srednje škole u Istri sa¬ mo u osnovnim linijama neposredno prije svjetskoga rata, za vrijeme samoga rata i prvih godina pod Italijom bilo mi je glavno pokazati, ko j e su srednje škole doista postojale. ko j e su od njih ukinute i kako su preostale preuredjene i danas uredjene. Stoga nema ondje ni riječi o lošinjskom projektu, premda je on zanimljiv i meni prilično dobro po¬ znat. Da se ispravi ono, što Cottone kaže krivo, i da se udovolji želji onih, koji se zanimaju za pitanje hrvatske nautike u Lošinju, evo po mome sječanju nekoliko podataka, koji bi bili potpuniji, da se ne nalazim slučajno na ljetovanju, gdje nemam pri ruci nikakovih bilješki ni pomagala. Kraljevski prvi inšpektor u Puli Car- melo Cottone je napisao o projektu hr¬ vatske nautike u Lošinju tri neistine: niti se ona imala otvoriti pri kraju »oslobodilačkoga« rata u školskoj godi- ni 1918.-19., niti je austrijska vlada bila odlučila, da otvori hrvatske paralelke, niti je itko pomišljao na to, da nautičku školu talijanskoga jezika u Malome Lo¬ šinju zamijeni nautička škola hrvatsko- ga nastavnoga jezika. Austro-ugarska monarkija je na Ja¬ dranu podržavala pet zavoda za odgoj naobrazbu pomorskih kapetana trgo- vačke mornarice. Od toga je jednu nau¬ tičku akademij u u Bakru uzdržavala hrt vatska vlada u Zagrebu, a ostala su če tiri zavoda bila pod austrijskom upra vom u Beču: trgovačka i pomorska aka¬ demija u Trstu i nautičke škole u Ma¬ lom Lošinju, Dubrovniku i Kotoru. Sve su ove škole bile organizirane više manje jednako bez obzira na vanj- ski naslov. Tako je i lošinjska nautika — jedna od najstarijih, jer joj temelje uda- riše hrvatski svečenici još u polovini 19. stolječa — imala u posljednjem deceniju prije rata tri (viša) stručna i dva (niža) priprav¬ na razreda. Dok su u Malom i susjednom Velikom Lošinju po nepravdi postojale samo ta- lijanske osnovne škole, učenici su bez velike muke prelazih u malološinjsku nautiku talijanskoga jezika, no prilike su se u tom pogledu promijenile s te¬ melja, otkad su u ona dva grada pro- cvale hrvatske pučke škole Družbe sv. Cirila i Metoda, koje su opravdano bile zabrinute za budučnost onih svojih ap- solvenata, koji su nastavljali nauke na nautici u talijanskom jeziku. Lošinjska je nautika imala uvijek malen broj učenika, po desetak u sva¬ kom razredu, a polazili su je gotovo isključivo domači sinovi lošinjskoga *i kvarnerskih otoka. Ne olakša li se pri- stup u školu takodjer djeci drugoga na¬ stavnoga jezika, moglo bi s vremenom doči i do zatvaranja same nautičke škole radi nestašice polaznika. To je trebalo spri ječi ti u kulturnom i gospodarskom interesu Lošinja bez obzira na nacionalnu i političku boju stanovništva. Prema torne se sasvim prirodno moralo s pomoču hrvatskih paralelaka misliti na spasavanje staro- ga zavoda, koji bi zbog nepoštivanja elementarnoga prava hrvatske večine bio zakržljao, a možda i propao. To su glavne misli, koje su u glava¬ ma hrvatskih rodoljuba u Malom Lo¬ šinju porodile godine 1913 akciju, da se školske godine 1914.-15. — dakako s do- puštenjem bečke vlade, jer se bez odo- brenja vlade nigdje i nikada ne otvaraju škole — otvori prvi razred kao privatan zavod hrvatskoga nastav¬ noga jezika. Je li ta misao nikla u glavi oštroumnoga Kvirina Kozuliča, mnogo- godišnjega učitelja pomorskoga prava _u lošinjskoj nautici i narodnega zastupni- ka na istarskom saboru, ili marljivoga meteorologa, isluženoga profesora lošinj- ske nautike i narodnoga zastupnika na istarskom saboru Ambroža Haračiča ili velevrijednoga lošinjskoga župnika nautičkoga katehete dra. Klementa Kvi¬ rina Bonefačiča, današnjega biskupa u Splitu, nije mi poznato, ali je sigurno, da su oni bili glavni pokretači te akcije. Za nju je bez sumnje znala i Družba sv. Cirila i Metoda za Istru u Opatiji, jer su školstvo u Istri uopče a onda i budučnost njezinih pučkoškolskih apsol- venata naročito u večim naseljima bili i te kako važna briga njezina. Njezin pretsjednik profesor Vjekoslav Spinčič je bio ujedno narodni zastupnik hrvat skih izbornika Kvarnerskih otoka na carevinskom viječu u Beču, pa je kao takav bio bez sumnje upučen u stvar, koja se nije mogla izvesti u Lošinju bez znanja bečke vlade. Nije bilo ni pomisli o hotimičnom ukidanju talijanske nautike na korist hrvatske. Da se pomogne hrvatskoj mla deži i pojača stari zavod, snovalo se sa¬ mo o otvorenju dva ju pripravnih razre¬ da s hrvatskim nastavnim jezikom, koji je pored talijanskoga pokrajinski jezik u Istri i brodski jezik na Jadranu. U nautički tečaj (tri stručna razre¬ da) nije se kanilo dirati, pače je i ta- lijanska (dvorazredna) pripravnica ima¬ la ostati netaknuta. Koja bi uopče šteta ili nevolja mogla ili trebala nastati za talijansku nautiku u Malom Lošinju, kad bi se za nju bilo otvorilo nekoliko pripravnica bilo u kojem jeziku pučan- stva ili bilo u kojem mjestu njezina po- dručja? Nautička pripravnica bijaše i onako škola za nuždu. kakova bijaše takodjer pripravnica za učiteljište. Pripravnice za učiteljišta niti su postojale samo u mje¬ stima učiteljišta niti su bile istoga na¬ stavnoga jezika kao učiteljište u Kopru. Sve su ove pripravnice bile surogati, da se nekako i negdje stekne ono znanje, koje ne može dati pučka škola i bez koga se ne može napredovati u stručnoj školi. U njima se na brzu ruku sticalo u jednu ili u dvije godine nešto od one naobraz- be, koju daje gradjanska ili niža sred¬ nja škola, sticalo se naročito ono zna¬ nje, koje omogučuje napredak u struč¬ noj školi nautičkoga, preparandijskog ili drugoga smjera. Privatna hrvatska pripravnica imala se dakle otvoriti u Malom Lošinju u je¬ sen 1914, dakako samo s prvim razre¬ dom, a drugi je imao doči na red slije- deče školske godine. Za upravitelja škole bijaše predvidjen penzionirani profesor Ambrož Haračič, za katehetu dr. Bone- fačič, za profesora jezično-povijesnih predmeta potpisani i za suplenta mate- matično-prirodoslovne struke neki od domačih apsolviranih filozofa (sadašnji profesor krčke realne gimnazije Capponi iz Maloga Lošinja). Troškovi su dakle imali biti minimal¬ ni, jer bi se u glavnom trošilo najviše za jednu mladu nastavničku šilu, a ostali bi radili za malen honorar ili po- sve besplatno. Druge godine, kad bi pri¬ pravnica dobila i drugi razred, troškovi bi se bili samo podvostručili, jer je imao biti namješten još samo jedan profesor više. Ne mogu reči, odakle bi se bila namaknula potrebna svota za uzdržava- nje ovoga maloga privatnoga zavoda, ali mislim, da neču pogriješiti, kad kažem, da se po svoj prilici računalo na nov- čanu potporu Družbe, od koje je uzdr- žavanje njezine pučke škole u Malom Lošinju imalo prema sporazumu hrvat¬ skih i talijanskih zastupnika Istre pri- ječi na teret državne blagajne. Potpisani je tada bio školski nadzor¬ nik za hrvatske pučke škole na Kvar¬ nerskim otocima u kotaru krčkom i lo¬ šinjskom sa sjedištem u gradu Krku. Kao takav bio je referent kotarskih školskih viječa u Krku i Lošinju. Stoga je morao češče putovati po službenom poslu iz Krka u Lošinj. Da uzmogne obučavati na pripravnici u Lošinju, bilo je dog:ovoreno, da zatraži premještaj svoga sjedišta iz Krka u Lošinj, tako da mu stalan boravak bude u mjestu nau¬ tičke pripravnice. Potpisani je po odo- brenju svoga pokrajinskoga školskoga nadzornika Frana Matejčiča u Trstu podnio u lipnju 1914. molbu toga sadr- žaja na ministarstvo bogoštovlja i na- stave u Beču te je očekivao njezino po- voljno rješenje, da se na vrijeme može preseliti u Lošinj, gdje je u rujnu 1914. imao biti otvoren prvi razred hrvatske pripravnice za nautiku, ali sve je te osnove pomeo svjetski rat i do ostvare- nja ove škole nije došlo nikada. Profesor Haračič, koji je rukovodio ovom osnovom nije više na životu, jer je umro u s vom rodnom mjestu Malom Lošinju prije desetak godina. Neki de- talji su sigurno dobro poznati preuzvi- šenome gospodinu biskupu dru. K. K. Bonefačiču u Splitu. Nikola 2ic. NOVINSKA KAMPANJA PROTI FRANCOSKEMU BLAGU »-Jutro « prinaša: V znamenju avtarkijskih našel, ki so bila že pred leti proglašena po vsej Italiji in ki so se pričela v zadnjem času izvajati z vso strogostjo, je »Popolo di Trieste « spro¬ žil ostro kampanjo proti francoskemu bla¬ gu. V torek je objavil serijo beležk, v ka¬ terih med drugim zahteva, da morajo iz vseh kavarn in barov izginiti francoski listi. Fracoski tisk bi bilo treba odpraviti iz ita¬ lijanskih lokalov tudi iz političnih razlogov, ker je ves prežet sovraštva proti Italiji. Pri tem list mimogrede apostrofira. poleg drugih podjetij tudi agencijo »ParoveU. ki bi vobfe morala opustiti uvoz francoskih listov. Nadalje zahteva list, da izginejo iz ita¬ lijanskih trgovin tudi francoske knjige, ki jih tržaški knjigarnarji od časa do časa nastavljajo celo na najlepših mestih v svojih izložbah, pa francoski parfumi in druga kozmetička sredstva, ki bi jih bilo po nje¬ govem mnenju zlahka mogoče nadomestiti italijanskim blagom. V eni izmed beležk pa napada tržaško gospodo in zlasti žene raznih znanih podjetnikov, ker se' v obče¬ vanju med seboj poslužujejo nemščine mesto italijanščine. Sokolu« u Puli, sakuplja u organizuje om- ladinu, koja se odnarodjivala. Pozivlje i osigurava opstanak činovni- cima, obrtnicima i radnicima iz Hrvatske i tako jača naše teške pozicije u Puli. Osniva u Sokolu diletantski otsjek, Tu je okupio mlade talentirane glumce: Tkalec, Grugavečku, Veselinovič, supru- ge Babič, Gradiš, Pfeifer i mnoge druge. Nezaboravna gostovanja Fijana, Ružičke Strozzi, Markoviča itd. Njegov rad ide i dalje. Koncem, go¬ dine 1907, osniva Narodnu Radničku orgamzaciju u Puli, koja več druge godine opstanka broji preko dvijehiljade članova. Pod njegovim vodstvom naši radnici pobjedjuju na i z- borima za arsenalsku bolnič- ku blagajnu i Zavoda protiv nezgoda. Nove uprave ovih socijal- nih ustanova daju najbolje plodove. Ka- da talij anski socijalisti-patrioti sazivlju javnu skupštinu na »Merkatu«, ta skup- ština svršava strahovitim porazom za njih, jer izabire za predsjednika skup- štine Križa. Osam dana kasnije — na drugoj jednoj skupštini — došlo je do krvavog okršaja. Po okupaciji Istre g. Križ je protje- ran iz Pule. Došao je u Zagreb i ovdje preuzeo starješinstvo Hrvatskog sokola. Poslije je zamjenik starješine sokola Kraljevine Jugoslavije. Sada živi dosta povučeno kao gradski činovnik, a u ba- novinskom viječu zastupa svoj rodni srez čabar. u našoj organizaciji sudjeluje kao procelnik odbora za gradnju doma bana Laginje. Lacko Križ je živa knjiga naseg mucnog ali uspješnog nacionalnog rada, koji m' ie najviše zadužio nas Istrane Sa ove mu strane bratska hvala, a stu- panjem u 70 godišnjicu života želimo mu, da još dugi niz godina poživi u dobrom zdravlju. Tome če se rado- vati ne samo emigranti, več i oni, koji su ostali kod kuče, a koji vrlo do¬ bro znadu Lacka Križa i njegove za¬ sluge za Istm KAKO SMO DOČEKALI KR. ŠKOLSKI BROD »JADRAN« D NEW-Y0RKU N e w-Y o r k, jula 1938. — Prigodom dolaska Kr. školskog broda »Jadran« u New-York priredili smo impozantan do- ček. Doček ko j ega smo priredili našoj momeadi, oficirima, pitomcima i morna- rima bio je zaista svečan i veličanstven. Dva tjedna smo manifestirali. Njima u počast dali smo banket u jednom od naj glasovi ti j ih hotela ^New-Yorker« u New-Yorku. Za vrijeme povorke na brod snimao se film, kojega če se poslati »Jadranskoj Straži« u Split. Tu se vide sva naša društva i njihovi delegati kako soipaju u povorci. Najprije Jadranski Strazari u uniformama, pak Jugoslaven- ska skola zoju je predvodila go- spojica M ar y Vidošič iz Lo- učiteljica i predsjed- nik skole g, Lovro Rerečič — siri* ^nkni 1 n * 1 V 1 «? 13 e ’ pak Jugoslaven- ski Sokol, te češki iz New Yorka, Dal¬ matinske kčeri, Sjedinjeni Srbi, Kolo Srpskih Sestara itd. itd. U povorci su najprije stupale četiri djevojke u na- rodnoj nošnji. Dvije su nosile zastavu, dar Jadranske Straže u New Yorku, Kr. brodu »Jadran«, dvije vijenac, koji se ima da baci u morske dubine, tamo gdje je najviše žrtava palo za oslobodjenje i. ujedmjenje naše Jugoslavije. Tako- djer bilo je deset Jadranskih stražarica u uniformi. Cehoslovačka glazba je sa koračnicama (sa sokolskom kad smo pnspjeli u luku) predvodila povorku. Naš gen. konzul u New Yorku g. dr. B. Stojanovič posjetio je s komandan¬ tom broda g. Kačič-Dimitrom Jugosl. skolu koju vodi Mary Vidošič, gdje su darivali djecu i pohvalili rad gdjice Vi¬ došič. Prigodom te posjete je jedna uče¬ nca deklamirala pjesmu g. Donka Cu- rača iz žrnova na Korčuli, a ta pjesma svršava; Tamo za divnom Učkom _ . .. .. bezbroj je dječice Pozdravite ih — od nas želja je svačija. M. ŠIRITE „ISTRU“ BKOJ 31. i 32. »IS T R A STRANA 5. UZGOJ I OMLADINA NAŠA OMLADINA Uoci prve naše konfereneije Od prve konfereneije naših omladinskih organizacija, diieli nas još samo nekoliko dana. Možda je vrijeme od pretkonferen- cije do danas nekako prebrzo proteklo, pa nismo eventualno bili u mogučnosti da se dovoljno pripreniimo, da na vrijeme izvr¬ šimo sve naše zadatke, da učinimo sve ono što smo na pretkonferenciji obečali. Možda je, opet, vremensko razdoblje od pretkonferencije do danas bilo nešto i pre- dugačko, i to s razloga toga što za to vri¬ jeme nismo imali jedan jasan i potpuno odredjeni plan za neku stvarnu akciju, ne¬ go smo nestrpljivo iseekivali našu prvu konferenciju da ga ona donese. Ali, upr- kos toga, einjenica je da se prva konferen- cija naših omladinskih organizacija nalazi neposredno pred nama, pa prema torne moramo izvršiti i posljednje pripreme ka¬ ko bi konferenciia što bolje uspjela. I baš radi toga potrebno je da u ovaj čas, još nešto kažemo. Treba da, u prvom redu, prikažemo i analiziramo sadašnje stanje našeg onrladinskog gibanja, da istaknemo naše uspiehe i upozorirno na eventualne neuspiehe; treba da vidimo što smo sve, do sada učmili i postigli. a što je najvaž- nite. moramo nešto reči i o samoj konfe- renciji, o nienom značaju za naš omladin¬ ski pokret. kao i o onom o čemu če kon¬ ferenciia rasptavijati. Svak; pokret nastoji da u svoje redove uvuče i omiadinu. Osobito u posljednje vriierne doiazi ova tendenca do jačeg iz- ražaja Svi pok reti — i kulturni i nacio¬ nalni i politički otimlju se o omiadinu. Upotrebliavaju sva moguča sredstva i na¬ čine kako bi omiadinu zainteresirali za svoj program. Oni regrutiraju i mobilizi- raju iz omladinskih redova nove snage koie su im potrebne da se održe, učvrste i oiačaju, pa da tako uzmognu izvršiti svo¬ je zadatke, sprovesti u djelo svoj pro¬ gram. Kod nas nije bio takav slučaj. U našem einigrantskom pokretu su se stvari sasma drugačije razvijale, možda i prirodnije. Nas. omladince i oniladinke nije niko do- tnamio u naš pokret, nije nas niko odu- ševljavao sa našim emigrantskim idejama i sa programom toga pokreta, niko nam nije govorio o torne da smo mi u tom po¬ kretu potrebni, da smo neopliodni. Mi smo sami uvidieli svoje dužnosti, sami smo se sjetili da smo emigrantska omladina i da smo, prema torne, dužni da ovdje, u emi¬ graciji, zastuparno interese naše neemi- grantske omladine, dakle da zastuparno in¬ terese naših seljačkih drugova i drugarica, koji su ostali kod kuče da i dalje — upr- kos svemu — obrad.iuju svoja siromašna polja, kose svoje livade gaie.masllne i vi¬ nograde ili da uz vrlo nepovoljne radne i plačevne uslove rade pod zemljom, po ru- dnicima. Tako smo mi stupili u naše emi¬ grantske organizacije. U mnogim društvi- ma osnovali smo svoje Omladinske sekci¬ je, koje uživaju izvjesnu samostalnost, a koje su medjusobno u stalnoj vezi, pa ta¬ ko pretstavljaju jedinstveno tijelo u kojern vlada jednodušnost — red, rad i discipli¬ na — O torne šta. u organizacijama ra- dimo. u kom pravcu i na koji način, bilo ie več dovoljno govora. Napomenut četno sada samo to: Mi se u svojim omla- dinskim organizacijama okupljamo, Izgra- diujemo upoznajemo jedni druge, govori¬ mo o našem kraju, o ljudima koji tamo žive kao i o njihovim životnom pltanjima; govorimo i o sebi, o ejelokupno! našoj emigraciji i njenim problemima; govorimo o svim drugim stvarima koje nas kao is- tarske emigrante i omladince mogu najviše zainteresirati, o stvarima koje se dogadja- ju u našoj neposrednoj bližini, kao i o oni¬ ma koje se zbivaju daleko od nas, po svim kontinentima, diljem čitavog svijeta. Tre- tiramo sva ona pitanja koja vrše neki utjecaj na razvitak prilika u našem emi- grantskom pokretu, dakle' ona pitanja koja su u vezi sa našim radom i životnim ci¬ ljem. Tumačimo težnje, želje i volju hr- vatske seljačks omladine iz Istre, a slo¬ venske iz Trsta i Gorice. Svijesni smo svih svojih dužnosti i velike odgovornosti koja iz toga proizlazi. I radi toga, evo, ra- dimo i nastupamo Uporedo sa pridolaskom novih omladin¬ skih snaga u neki pokret, osječa se izvje- sno obnavljanje i pomladjivanje svih os¬ novnih načela i ideja toga pokreta. Omla¬ dina unosi u pokret nove snage, ali s tim i nove misli i nazore. Očito je, dakle, da omladina vrši jednu vrlo važnu funkciju, funkciju koju, uostalom, može da vrši sa¬ mo omladina, a to je — postavljanje novih principa, traženie novih putova za rješenje postoječih problema. Ovu funkciju vršimo i mi, omladinci, u našem einigrantskom po¬ kretu. U izvjesnim slučajevima vršimo tu funkciju možda i nesvjesno, ali je ona upr- kos toga od presudne važnosti za naš po¬ kret, ona ga spasava od sigurne kapitula¬ cije. Naš omladinski pokret je mlad. I možda još nije definitivno učvrščen i potpuno iz- gradjen. U nekim društvima su naše omla¬ dinske organizacije jake i to vrlo jake, dok su negdje još u začetku. Ako uspore- dimo sadašnje stanje našeg onrladinskog emigrantskog pokreta sa onim iz prošle godine, vidjet čemo da smo osobito u po- slijednje vrijeme — vrlo rapidno napredo¬ vali i postigli mnogo uspjeha. Osobito su značajni naši uspiesi na organizaclonom polju. Doživjeli smo, istina, i jedan neus- pjeh organizacionog karaktera, koji u ni- kojem slučaju nije bez važnosti, a koji se sastoji u torne da ogromna večina naše intelektualne omladine nije još stupila u naše redove. Iz ovoga se može razabrati da je veči dio naše intelektualne omladine potpunoma asimiliran prilikama u kojima živi dok je naša seljačka i radnička omladina pokazala u tom pogledu više svijesti i razu- mijevanja Nečerno sada tražiti uzrok to¬ rne, nego čemo samo podvuči to: — Naša prva dužnost je da ovaj dio naše omladi¬ ne uvučemo u našu organizaciju. Intelek¬ tualna omladina nam je neophodno potre¬ bna, bez nje ne možemo ni pomisliti na neki uspješan rad. Moramo biti na čistu s time, da je sveukupnoj emigrantskoj omladini mjesto u našim omladinsktm or¬ ganizacijama. Naš največi dosadanji uspjeh je svaka- ko pretkonferencija naših omladinskih or¬ ganizacija. Na njoj je naša emigrantska omladina po prvi put dokazala da potpuno razumije i shvača današnje prilike i da je Dugo je vrimena pasalo, majko, od kad san Te ustavija, ma zabiti Te ne moren. Vajk se domišljan unega teškega vrimena kad si se meni malenemu tužila kako si da¬ nas puno delala, a malo zaslužila. Vajk si se mučila i vaik si bila siromašna, ali i strpljiva. Mene si u ton siromaštvu dobro uzgojila, a kad san Ti moga pomoči, mora san Te ustaviti i poiti po svitu. Majko, sve ču Ti pisati, kako ja živim i kako mi je daleko od Tebe. Da Ti znaš ča ja moran po gradin delati i gledati. I ja vajk puno delan i nikad niš niman Moran gospodske pode na kolinitna čistiti da budu svitli kaj ogledalo. To je za ijude kojima ni potriba niš delati i sve ča zamisle to imaju. Oni Ti imaju po pet i šest kamar i u svakoi imajo sviče koie ko- štaiu po nikoliko miliari. Sve ie uluštrano i uškartačano, a PO tin svitlin podin su ras- tegnuti niki debelo utkani kusi robe po kin gospoda gredu. Puli nas u selu nima to ni imena, a ode ih zovu perzijski čilimi. A da Ti znaš ča koštaju takovi čilimi za samo jenu kamaru Oni koštaju toliko da hi čilo naše selo ne bi moglo plati ti da svo blago prodadu. Ma to još ni niš: oni Ti za mobi- Iiju samo za jenu kamaru dadu po treset. kvarnar miljari dinari. a niki još več. A ti si, majko, za svoju dotu dobila jenu škri- nju i u njo.i dva tri lancuna, par košu!j i to Ti je bila dota. A iz tih njihovi kvartiri Ti ne bi znala niti izajti, jer ima toliko vrat da ne znaš kamo bi se ubrnuja. Da znaš kako oni imaju svega i svačega. Oni iz svoje hiže slušaju priko nikega or- mariča ča ga zovu radijo sve ča se dogadja po tilen svitu. Sve Ti ne ču moči napisati, zač tih stva¬ ri ima čuda. Tako Ti imaju u hižan telefon i priko njega govore jedan s drugim magari ko su još dalje nego od naše hiže do Tre- šta. Kad san ja tako dela prvi put u .ienoj takovoi hiži, pozvali su me u kamaru da me gospodar zove priko tega telefona. Kad san doša dali su mi u ruke jenu kaj malu škudelicu i iz nje san čuja glas svoga go- spodara. Govori mi on- spremna prihvatiti borbu za rješenje svo¬ jih i opčenarodnih problema. Kad se baci makar i letimičan pogled na naše emigrantske organizacije, jasno se razabire da omladinske sekcije tih organi¬ zacija imaju najviše smisla i volje za rad. U glavnom samo omladinske organizacije rade na idejnom, propagandnom 1 organi- zacionom polju. Zato i mnogi stariji emi¬ granti prate sa simpatijama rad naše omla¬ dine. Iz ovoga svega se jasno vidi da smo mi do sada radili i da smo u tom svom radu postizavaii uspjehe, pa prema torne moramo i dalje sa još večom požrtvov- nošču i elanom nastaviti započeto djelo. Sada treba da kažemo nešto o onom o čemu čemo na konferenciji raspravljati. Bit čemo vrlo kratki. Ako bacimo pogled na dnevni red konfereneije, vidjet čemo da je opsežan (ima 10 tačaka) i da obu- hvata sva ona pitanja koja zasjecaju u naš život i rad, ona koja su u vezi s našom užom domovinom i omladinom kola tamo živi, kao i ona koja su u vezi s nama i sveukupnom našom emigracijom. Govorit čemo, dakle, o našem daljnjem radu, o na¬ šim dužnostima i o zadacima koje moramo u budučnosti izvršiti. Bit če govora i o uspostavi što čvršče i postoianije veze me- dju našim omladinskim organizacijama, o tom kako da formiramo jedan naš centra- Iistički omladinski pokret, da stvorimo je- dinstvenu frontu emigrantske omladine. Naša prva konferenciia je, nesumljivo, od velike važnosti za naš omladinski po¬ kret. Ona je značajna i za čitavu našu emigraciju. To je priredba na kojol če se sastati naši mladi drugovi i drugarice, koji se ovdje, u emigraciji, diljem čitave Jugo¬ slavije, požrtvovno bore za našu stvar, za bolju budučnost svog naroda. Ovi mladi ljudi če se na našoj prvoj konferenciji me¬ djusobno upoznati, drugarski si pogledati u oči, povjeriti jedni drugima svoje misli', postaviti prijedloge, izvijestiti o svom radu u matičnim organizacijama, radovati se svojim uspjesima i uvidjeti da im je sud- bina zajednička, da zajednički dijele i do¬ bro zlo. S toga je neophodno potrebno da svi oni koji su u mogučnosti dodju na na¬ šu prvu konferenciju, koja u svakom po¬ gledu mora pretstavljati našu jedinstvenost i našu snagu. 1. Č. — Božo, požurj se to dovršiti da te mogu drugamo poslati na delo. Lipo san mu čuja glas. a nideri ga ne vidin. Meni ni jako slabo, zač nikad nis iačan, al nis ni sričan, zač kad se domislin kako Ti živiš na podu od crlenice i kako ti je teško od kad smo zgubili oca u ratu. Ti sj mi pisala da ne moreš nikamor sama pojti, zač ne znaš po talijansku govo¬ riti, pa me srce boli kad to čujem za te i za sve susede kojima je kako i Tebi. Piši mi, majko, sve. ja volim Tvoja pi¬ sma nego ne znan ča. Pozdravi sve susede i sve ki pitaju za me. Tvoj sin N a d a 1 i n. POD LADONJON Pod velo iadonjo prido pokle večeri si težaki — mali kmeti i mali gospodari. Tu sijedo, jedan hip pučino, ki niso jako trudni čakuiajo i jedan drugemu se lamentajo: kako je za siromaha slabo prišlo na svijet. Vele šteuri muorajo plačat, sini va vojsko stat, po cijeli dan delat i sejno nikat nič ne imet, — ma čoveku pasa volja i za živet! Ku so trudni pod ladonjon sedije, inučije i jedan drugemu, kako brati, žulji brolje. (1938A (van Crnja. Pitanje uzgoja omladine je težak i slo¬ žen problem. Problem ie ovoga doba — u doba krize, pomutnje i smušenosti. U doba kad umire ono što je preživjelo i radjanja nečega novoga. Dakle, u doba nova života, novih ideja. Kako izgleda problem uzgoja? Teoretski se riješava na razne načine, koji se jako razilaze, a cesto su daleko i od života, tako da se niti ne pomišlja na njihovo spro- vodjenje u život. A praksa? Ona gazi — bez cilja, bez sredstava. Cilj i sredstva imaju, ali se oni kose s današnjim živo¬ tom. Današnja je praksa stegnuta s pra¬ starim, nevaljanim strogim propisima. Na taj je način praksa osudjena na propast, jer zaostaje za životom i ne udovoljava današnjim njegovim potrebama. Dakle. teorije su daleko od života, kao obično sve teorije, i jako se medju sobom razilaze, a praksa nema pravog cilja i sredstava i kao takva zaostaje za životom. Radi svega toga je teško govoriti o uzgoju omladine. Go¬ voriti i pisati o uzgoju bilo bi lakše kad bi se moglo riješiti pitanje cilja i sredsta¬ va kod uzgoja. Ciljeva i sredstava danas u tim teškim i tmurnim danima ima mno¬ go, ali kako prije rekoh u teoriji se oni razilaze, a u praksi se sprovode ekstrem¬ no te se medjusobno kose. Kao primjer za cilj i sredstva mogu nam poslužiti s jedne Strane na pr. Njemačka i Italija, a s druge Strane Čehoslovačka. Kod prvih je ukratko cilj uzgojiti poslušnog kao roba čovjeka, koji če dati i »život svoj za Dučea svoje¬ ga«, a sredstva su batine, puške, i »za ču¬ do svijeta tankovi«. Kod drugih je cilj uz¬ goja ukratko rečeno, kako kaže sociolog Barth, »osposobljavanje društva«, a ne po- jedinca ili Herbart, kad kaže da je uzgoju zadača »da ojača moralni karakter«. Iz- medju prvog i drugog nije teško birati. Zadatak je svake generacije da stvori svoj uzgojnj i životni ideal, i ona če ga ostvariti makar imala borbe sa zaprekama i teškočama onih konzervativaca koji bi bili protiv boljih, novih, savršenijih i na- prednijib uzgojnih ideala. Starci ne znaju ili neče da znaju da je nama mladima teže stvoriti bolji i savršeniji uzgojni i životni ideal, jer starije generacije su uzgajaii i njihovi su očevi i majke bili sretni kad im je »njihov dobar sinčič« pošao u kakav konvikt i došao napolje kao »gotov čo- vjek«, koji če »služiti« domovini. Roditelji se nisu brinuli za »svoju dječicu«. Djeca od ranih dana pošla su u konvikt ili samo¬ stan i utjecaj nastavnika je odmah došao do izražaja. Pitomci su se odgajali onako kako je bilo u interesu pretpostavljenih. Ko su bili ti pretpostavljen.i? Kakvo su gledanje oni imali na svijet? Ko je imao preko sebe konvikte i škole? To znamo jako dobro i nepotrebno je trošiti riječi. A mi, mlada generacija, mi se moramo boriti protiv tog uzgoja i tražiti novi, bolji i sa¬ vršeniji. Dakle, dvostruki rad: borba protiv starog, nevaljanog uzgoja i tražiti novi, bo¬ lji i savršeniji. Omladina neče sentimen¬ talnih izljeva u naročitim lirskim momen- tima dok svakidašnji grubi život traži bor¬ bu za ostvarenje boljeg života. Omladina traži borbu. ali ne onu romantičnu borbu naših Iliraca s pjesmom i povikom »nek se hrusti šaka mala«. Ona želi borbu bez toga, koja če biti trijezna i smišljena. Ona- traži borbu koja če koristiti svima, čak i onima koji če se protiv te omladine buniti. Dakle. šta traži omladina? Ona traži, ona želi da nien uzgojni i životni ideal bude, da omladina postane živi »mehanizam« koji če odrediti pravilan i pravedan odnos pre¬ ma sebi i društvu. Kakav je bio i kakav je stari životni i uzgojni ideal? Stari je bio i je nepravedan. površan i neozbiljan. Čak je neiskren, podmukao. jer su pornoču njega i pornoču svog nezasitnog egoizma pobor- nici tog ideala stekli bogatstva. Omladina je danas u previranju, puna nesvjesnih težnji. Ali ta previranja i te tež¬ nje su pozitivne. One izgledaju rušilačke, ali kad se malo promisli. kad se malo udubi, dolazimo do uvjerenja da su one stvaralačke. Zašto su stvaralačke? Zato. jer omladina znade sama da gradi. Radi toga ako hočemo da odredimo naš uzgojni i ži¬ votni ideal, moramo slušati što mi. omla¬ dina u našim srcima i dušama govorimo. Starci isto tako moraju osluškivati naše odisaje. Ali dužnost je starih da nas po- mognu. jer ako pomognu nama pomoči če narodu. Nitko ne volj svoj narod, nitko ne daje toliko života kao omladina. Stari tre-' ba da su stalno s nama. tako da nas upo- znaju i da nas zavole. »Stari treba da žrt- vuju svoja naziranja budučim. boljim. na- prednijim i mladjim naziranjima.« Tumpič Dušan. —— VEČER Kvarti tuču na staren turne. Sakcn kvarton večer se bliže prihaja. Na more se zibju bela Jedra va dajinu parte se daje od kraja. Diši Javorika zelena pul mora. Večer Je tiha i sad če ovuda past sena jena. Zgor brega do mora se veča I veča če rast. Prekrit če miče kuče i jude kako svilena kobrina večer če bit. Se muki i brige i male živote | trudne siroie va sebe če skrit. Ivan Boštjančič PISEN MATERI... »I S T R A 6R0J 31. i 32. STRANA 6. POLEMIKE OKO „FLACIUSA“ Napada ji radi „luteromanije“ Mije Mirkoviča — Odgovor Mirkoviča dru Fancevu Pojava »Flaciusa«, knjige dr. Mije Mir¬ koviča o Matiji Vlačiču iz Labina, izazvaia je u štampi žive polemike. Ljudi koji su či- tali »Flaciusa« još u rukopisu upozorili su bili Mirkoviča da če knjiga izazvati ne sa¬ mo polemike, več i napadaje s izvjesne Strane — znalo se da če knjigu napadati sveučilišni profesor dr. Fancev s naučne strane, jer on u svojim predavanjima i ostalem naučnom radu negira važnost pro- tenstatizma za hrvatsku književnost i osta¬ li kulturni život Hrvata. S druge Strane se znalo da če »Hrvatska Straža« napasti tu knjigu iz vjerskih razloga. Ali uprkos toga, Mirkovič je objavio tu knjigu. Kada bi bio iz bojazni od napadaja i polemike rukopis zadržao u ladici svog stola tada — ne bi uopče bio kadar da napiše ovakovu knji¬ gu, jer u »Flaciusu« vidimo i dobar dio Mirkoviča. I baš zato je on mogao s toli- kom ljubavlju da prikaže lik tog beskom- promisnog, borbenog i čvrstog Labinjana — ne samo da ga prikaže suho, s datumi- ma i podacima, več da ga proživi. Citn- juči tu knjigu — naročito onaj dio o ka- rakteru Vlačičevom — mi osjetimo da je Mirkoviča Vlačič zanio, osjetimo da ga Mirkovič štuje, voli, da mu se divi. 1 na, mjestima osjetimo da je i nehotice pod Vlačičem sam Mirkovič. Da se dogodilo ne- što slična kao s Meštrovičem kada je kle- sao Maruliča s Vočnog trga u Splitu. To¬ liko se uživio u samo djelo da su ispod dlijeta (ili pera kod Mirkoviča) provirile črte saniog umjetnika. A svaki kulturni radnik, bio takozvaui suhi naučenjak ili pjesnik, svaki obradjuje ono što mu je blizu po karakteru ili po idejama. Blizu po istovjetnosti ili blizu po kontrastu. Po tom zakonu je Mirkovič i napisao »Flaciusa«, a po tom istom zako¬ nu, samo s druge tačke gledišta (po kon¬ trastu) i napadaju »Flaciusa«. Jer takozva- ne objektivne nauke osobito s kulturno- povjesnog područja, nema. Nauka je uvijek produkt raznih kulturnih, ekonomskih, po- litičkih i socijalnih odnosa i uvijek je u nečijoj službi. U službi nekog naroda ili u službi nekog staleža ili u službi neke kla¬ se ili neke religije. Ako imamo to na umu, tada nas pole¬ mike oko »Flaciusa« neče začuditi. Jer ako ■neko smatra da je pojava te knjige zlo za nekoga ili nešto, tada taj ima pravo da knjigu napada. Ali ako neko smatra da je objavljivanje te knjige dobro, tada ima pravo da je objavi i da je brani. Možda su podaci dr. Fanceva tačni — a možda su Mirkovičevi tačni (obojica su sveučilišni profesori) — večina podataka se slaže, ali zaključci su im divergentno oprečni. Za nas je medjutim osnovno ovo: Matija Vlačič iz Labina je bio velik čovjek. I po Fancevu i po Mirkoviču. Tog čovjeka je dala Istra i taj čovjek je bio istarski Hrvat po rodjenju i po osječaju. Da nije bio i po svome radu kao protestantski teo¬ log, učenjak i sveučilišni profesor, zato Vlačič (a ni dr. Fancev ni dr. Mirkovič) nije kriv. Ali ono što je za nas ovdje po¬ zitivno je to da je ona mala Istra, na krajnjoj periferiji narodnoga tijela, dala jednog takovog čovjeka pred 400 godina j da se taj čovjek i priznavao Hrvatom (Illyricus). Za nas je Vlačič i jedan doku¬ ment i jedan adut u našoj narodnoj borbi: On se borio protiv Rima (vječnog Rima). Da jedan čovjek iz najzapadnije hrvatske pokrajine mrzi Rim više od onog iz cen- truma ili s istoka, to nije čudo. Kao što nije nimalo čudno što su na pr. Talijani sa zapadne i sjeverozapadne Strane Apenin- skog poluotoka francofobi, dok su oni s njihove istočne etničke periferije, slavofobi. A mi smo iz istog kraja odakle i Vlačič. A iz istog kraja je i Mirkovič. I zato nam je Vlačič drag i zato čita- mo »Flaciusa« na dušak. I zato smatramo da je »Flacius« pozitivna knjiga i s na- rodnog stanovišta, jer ako je pozitivna za jedan najizloženiji dio narodnog tijela tada je pozitivna za cijeli narod. * Donosimo nekoliko odlomaka iz član¬ ka dr. Fanceva i odgovora dr. Mirkoviča. Osim toga je »Hrvatska Straža« objavila tri uvodnika pod naslovom »L u t e r o m a n i j a« u kojima se napa¬ da Mirkoviča. Dr. Bučar, auktor knjige »Hrvatska protestantska književnost«, napisao je pozitivan prikaz u »J u t a r- njem Listu«, a kasnije opširno u Obzoru«. u »Obzoru« je pisao iza na¬ padaja »Hrvatske Straže« i članaka dr. Fanceva. U »N o v o j R i j e č i« je knji¬ ževnik Dončevič pisao pozitivno. U »M i- sel in delo« je pisao opširno i pozi¬ tivno dr. L. Čermelj, a isto tako u »Ju¬ tru« B. Borko. U »XX veku« je tako- djer bio pozitivan prikaz, a posljednji je prikaz (pozitivan) historika dr. Vik- tora Novaka u »V i d i c i m a« kao i pri¬ kaz u »P r a g e r P r e s s e«. Donosimo najprije odlomke iz odgo¬ vora dr. Mirkoviča (Hrv. dnevnik — 3 srpnja) dru. Fancevu, jer smo prije toga bili več registrirali prikaze dr. Fanceva u »Hrv. dnevniku« i »Savreme- niku«. ODGOVOR MIJE MIRKOVIČA Sveučilišni profesor dr. Franjo Fan¬ cev, akademik, pretsjednik Društva hr- vatskih književnika, napisao je u dnev- nom listu »Hrvatski Dnevnik« od 5 lip- nja 1938. četiri novinska stupca povo¬ dom »knjižice« Flacius, o kojoj tvrdi da je suvišna, da nije naučni rad, nije ni esej, uopče nema nikakve vrijednosti osim te, da akademik Franjo Fancev povodom te sumnjive luteranske knji¬ žice može da napiše četiri stupca o sebi. Pošto se zapleo kao referent Društva hrvatskih književnika, odbijajuči da DHK izda knjigu, koju je ono tražilo od autora, a odbio je knjigu zato što je ona pozitivna za protestantizam uopče (a ne samo hrvatski), dok je odbijanje motivirao formalno pravnim razlozima (ugovor sa izdavačem), Fancev se sada na toj svojoj liniji zamotava sve više. Sve ono, što je povodom »Flaciusa« na¬ pisano kritički ili pozitivno, on naziva panegirikom a sam sebe proglašava je¬ drnim stručnim kritičarom »po zvanju i po štruci« za stvari, koje su njemu, po zvanju i po štruci, prilično tud j e. Svoju kritičnu oejenu Fancev je sebi učinio lakom. Knjiga o Vlačiču zaprema 213 strana. Ono što je napisano na 188 strana, to se Fanceva zapravo ne tiče. 0 torne on ne piše ni riječi. A o onome, što je napisano u mojo j knjiži na svega malih šest strana (192—197), Fancev je napisao 19 velikih strana u »Savreme- niku« i četiri novinska stupca u »Hr- vatskom Dnevniku«. Fancev meni spo- čitava da sam se na tih šest strana slu- žio Bučarom. A čime sam se drugim mogao služiti, kad drugih istraživača hrvatskog protestantizma kod nas nije do sada bilo? Jezične študije Fancevlje- ve nišam mogao da iskoristim, a lično mišljenje Fancevljevo o hrvatskom pro¬ testantizmu nišam mogao da primim. O načinu istraživanja »smisla« i »du¬ ha« i kulturnog značaja reformacije i protureformacije postoje u evropsko j literaturi prilično izradjena gledišta. Za ispitivanje velike misaone razvojne li¬ nije evropskog čovječanstva, od refor¬ macije do danas, prilično je sporedno, da li je u neko j protestantsko j župi u Hrvatskoj bio pastor Hrvat ili Nijemac 1 da li je neki feudalac bio u svome pro¬ testantizmu konsekventan ili nije. Moja knjiga o Vlačiču napisana je za to da utvrdim značaj jednog velikog Hrvata 16 vijeka, velikog po znanju, karakteru i radu za kul¬ turni razvitak evropskega zapaaa. U predgovoru »Flaciusa« napisao sam ovo: »Pisati o Matiji Vlačiču, koji je ušao u historiju razvitka zapadno evropske kulture, kao jedna od najznačajnijih kulturnih ličnosti 16 vijeka, pod imenom Matthias Flacius Illyricus, pisati o nje¬ mu danas, sa perspektive četiristogo- dišnje vremenske udaljenosti, kada me- djunarodna srednjeevropska konstela¬ cija nije nista povoljnija od one, koja je postojala poslije Muhača i kada ima medjunarodni val protureformacije po- litičke, socijalne i kulturne veCu udarnu snagu nego u Vlačieevo vrijeme, otkri- vati prizore Vlačičeve dramatične borbe za nezavisnost duha i slobodu ljudske misli, koja je isto tako potisnuta i ugro- žena u našim danima kao i prije četiri vijeka, približavati Vlačičevu ličnost, na¬ šem vremenu i našoj problematici, pi¬ sati o njemu kod nas, — jer tudji svijet, Nijemci, Francuzi, Talijani, pišu o nje¬ mu več nekoliko stotina godina, — znači za nas upoznavati jedan veliki, čist i pozitivan karakter, koji je naš, znači upoznavati misli, probleme i situacije, koje su nam uza svu vremensku i geo- grafsku udaljenost bliske i intimne, znači priznati Vlačiča za svoga«. I za tim: »Od prvih gimnazijskih godina na narodnom ugroženom istarskom tlu on (pisac knjige o Vlačiču) je u Vlačiču vi- dio jedilo daleko osamljeno svijetlo u našim kulturnim naporima i jedan kri¬ stalno čist lik, tvrd, prkosan, jak, ne¬ ukrotljiv, najljepši lik, što je Istra mo¬ gla dati. U Vlačiču kao da su utjelovlje- ne najbolje i najjače osobine našega naroda n Istri: radinost do iscrpljenja, odanost stvari, vjernost ideji. Ni u čemu Vlačič ne zaostaje za velikim historij- skim likovima; ništa nisu veči i značaj- niji od njega: Giordano Bruno, Galilei, Savanarola, Hus, Luther ili Melanchton.« Kritika koja ne vodi računa o po- laznim gledištima pisca, _ koja se ne osvrče ni na ono što je glavno u knjiži i što zaprema devet desetina teksta, a zadržava se na onome, što je sporedno, nije stručna kritika. Ne može biti istina, da je Vlačič time što je postao vodja njemačke reforma¬ cije sebe isključio iz hrvatske stvarnosti. I kao vodeča ličnost u njemačkoj re¬ formaciji on je bio dio hrvatske stvar¬ nosti. Mihanovič i Baburica koji su po¬ stali veliki kapitalistički poduzetnici u južnoj Americi, ostali su dio hrvatske stvarnosti, — ako ne po drugom, bar po torne, što u svojoj domovini nikad to ne bi bili mogli postati. Da je Vlačič htio da osnuje tada sveučilište za Hr¬ vate i Slovence na protestantskoj osnovi u Regensburgu ili Celovcu, sa tiskarom, i to je jedan dio hrvatske stvarnosti. A da je jedan Hrvat u 16. vijeku kao sveučilišni profesor na liniji borbe za slobodu savjesti i za slobodu štampe gu- bio mjesta i položaje i ostao načelan i to je dio hrvatske stvarnosti. A ako nije suvišna knjiga o Don Juanu ili Erazmu, zašto bi bila suvišna knjiga o Vlačiču? Ne čemo da slijedimo Fanceva u to¬ nu, i da pišemo na njegov ličan i raz¬ dražen način, ali moramo da ispravimo neistinu. koju on ponavlja. (Tu se navodi kako je došlo do toga da Društvo hrvatskih književnika nije izdalo »Flaciusa« i Mirkovič tvrdi da ga DHK nije izdalo na osnovu referata dra Fanceva, koji da nije ni pročitao cijeli rukopis, pa se nastavlja): Preko mnogih »neukusnih«, kako bi rekao Fancev, napomena u njegovim radnjama moram preči. Meni je žao što je Fancev upotrebio no vinske stupce za svoje stare i nove književne »naučne« obračune. Fancev tvrdi, da ge je ured¬ nik »Hrvatskog Dnevnika« pozvao da napiše ona četiri netolerantna stupca. Da li je Fancev pozvan ili ne da u »Hrvatskom Dnevniku« puni Strane svo¬ jim pamfletima je jedno posebno pita¬ nje. Ali u našem slučaju značajno je ovo: Reformacija je svuda u svijetu bila mati seljačkih pokreta. Refor¬ macija je prva, sa idejom vračanja na prvobitno krščanstvo dala selja- cima u Svetom pismu oslonac za njihovu borbu protiv feudalnih go- spodara. U knjiži »Flacius« ova misao je ovako izražena: »Sa reformacijom je svuda dola žila usporedno i težnja za izjedna- čenjem društvenih razlika. Selja- štvo i siromašno svečenstvo su bili nosicci tih težnja i izražajni oblik su bile seljačke bune. Ako je trebalo obnoviti prvobitno krščanstvo, ni- gdje nije bilo ljudi sa sličnim osje- čajima i sličnim društvenim polo¬ žajem, koliko u seljaštvu. Seljaštvo se s pravom smatralo bliže prvim krščanima, bliže Isusu, stolarevom sinu, nego što su to mogli biti bo¬ gati vojvode i knezovi. Seljačka bu- na u Engleskoj, Njemačkoj, Češkoj, pa i u Madžarskoj je protkana tim religioznim idejama jednakosti i prirodnoga prava. A uticaj reforma¬ cije na seljačku bunu u Hrvatskoj nije još uvijek istražen, premda je tog uticaja moralo biti«. (Str. 183). »Hrv. Dnevnik« koji nosi zastavu Matije Gubca i seljačke demokracije ne može se kretati u svojoj kulturnoj orijentaciji na liniji protureformacije. Mijo Mirkovič. RAZJAŠNJENJE DRA FANCEVA, U istom broju «Hrvatskog Dnevnika« dr. Fancev odgovara dru Mirkoviču: Ako se tko zapleo i zamotao »kao pi¬ le u kučine«, iz kojih ne zna kako da se odmota i isprtlja, nišam ja več gospo- din vanredni profesor pravnog fakulte¬ ta u Subotici dr. Mijo Mirkovič, autor »znanstvenoga rada«: Flacius. Gospodin Milkovič se naime toliko zapleo i zamo¬ tao več tim samim radom, da i ne može dokuciti da se mene apsolutno ništa ne kako i? 1 zašto je upravni odbor DHK u svojoj sjednici od 15 VTI. 1937 odbio, da za društvena izdanja pod čistu beletristiki'. primi »znastveni rad« gosn Mirkoviča, jer ja sam za tu priliku, za- moljen, napisao doduše izvještaj o' ru¬ kopisu Mirkovičeva »znanstvenoga ra¬ da«, ali ne samo što nišam sudjelovao u raspravi i odlučivanju odbora o ™a- nju ili nepnmanju njegovu, več osim tajnika, koji mi je 13 VII. 1937 donio 15VI P I S 1007 0lesničku postelj U i ovdje ga — V dru vih 37 H r^t 0 ' 1 Im J zvj ešta i em preuzeo ni vidL S Premn r Venih odbornika nišam e Mirkofič/ me svak °ea - osim g MirKcmca — mora biti jasno da ia s? ilsš fi i s k .inr , ?„'S Je " a lm p’ r S Ur SS Lt‘, tada bi g. Mirkovič morao prije svega dokazati i pokazati, da moj izvještaj ni- je stvaran i stručan. Jer tek kad gosp Mirkovič to dokaže i pokaže, moči če on i odbor prekoriti, što se u svome odluči¬ vanju, da li da primi ili ne primi ruko¬ pis g. Mirkoviča, dao zavesti mojim »ne¬ stvarnim i nestručnim« izvještajem, vje- rujuči više meni nego »autoritetu« gosp. Mirkoviča. Kad je g. Mirkovič u »Predgovoru« svoga »znastvenoga rada« napao i me¬ ne pa i DHK, on je doduše u samodo- padnosti uzviknuo »O historijskim ne- točnostima nema. dakle nigdje govora«, premda je od svojih informatora bio točno obavješten, da moj izvještaj i nije ništa drugo sadržavao več do¬ kaze za historijske netočnosti, ten¬ dencioznosti pa i neukusnosti u ru¬ kopisu baš njegova »Flaciusa«. A koliko je g. Mirkovič bio neukusan u optuživanju »domače« protureformacije 20. vijeka, koja je g. Bučaru odnijela i sveučilišnu profesuru pa i pretsjedni- štvo Akademije samo zato, jer je tobo- že »uspješno« proučavao hrvatsku re- formaciju 16. vijeka, on to, čini se, ni sada ne dokučuje. Historijski razvitak hrvatskih znanosti g. Mirkoviču je pot- puno stran, da, on je za n j prava prav¬ cata »terra incognita«, ili i »spanj olska sela«, jer kad bi i truna znanja imao o njemu, onda bi morao znati bar to, da je g. Bučar u pitanju svoga znanstveno¬ ga rada, pa i priznanja za n j, vrlo do¬ bro prolazio baš u krugovima, koji bi, po definiciji g. Mirkoviča, možda j edini mogli biti »protureformacijski«. dok mu je ostalo uskračeno baš na ono j strani (prof. šurmin, Milčetič, Maretič, šišič i t. d.), gdje o takim tendenci)r mr. ne može biti ni govora. Ja medjutim, odbijajuči s prezirom i podmetanja g. Mirkoviča, kao i sekun- diranja njegovih panegirista, da sam u svom izvještaju bio vodjen kojim dru¬ gim osim čisto stvarnim i stručnim kri¬ terijem, u nastavku dokaza za Droma- senost Mirkovičeva »znanstvenoga rada« priopčit ču najprije naknadno nadjeno pismo, što mi ga je g. Mirkovič bio uputio dana 3 ožujka 1937. A to pismo priopčujem ovdje, da baš njime pokažem da g. Mirkovič po vlastitom priznanju doista nije znao onih stvari, o koji¬ ma je u »Flaciusu« pisao, a ja i u izvještaju od 15 VII. 1937 kao i u ■ P r j 1 ° zima u »Savremeniku« od 1 lin- 11 nnio 9 iQaa sH , rvatekom Dnevniku« od 5 lipnja 19 u 8 pokazao i dokazao, da je pi- stručno° Se 1 naopako 1 nestvarno i ne- dr - Fancev iznosi ovo pismo dra Mirkoviča od 3 III. 1937); Vrlo poštovani gosp. profesore! nlr, P v^!° Sa ^ n y. aše Pismo i prilog i to- T z , ahval J u i e m na Vašoj susret- mi je dra S°> da ste mi ^ ledls . t ® Precizno iznijeli. Jedno i ? ce mi koristiti, a nabavit ču i Va- n! sfP+ VU u 31 - kn i zi »Djela Jug. Ak.«. šeen Pr “ znam iz Povij esti na- o yJ eZ * a ’ da bl!l mogao irnati svoj sud knh™ P sp ?™?m Pitanju uticaja prot. knhfpvnn V + at $ lh na kasn iju hrvatsku mechir?^ misli. da je Vra- c bio izrazito protivpapinski raspolo- ina’ , n i eg ?I e analize »Kronike« (Rad 103, Str. 42 1 43) vidi se, da je Vramec is- P n a y, ]a0 f. sv °io izvore ako ih je mogao nnrto 1 b T7. u stetu papa : Ako le tako, _ a Je jlamec znao, zašto tako jako for- • * ra antipapinsku tendenciju, znači da je Dostojalo takvo raspoloženje. i™ i?i aŽeni se - - tcrne da Protestantske knjige rusu jos reformacija i da se re- foimaeija mora proživjeti a ne prevesti. ri2i, SU rč P K 0z ; vjeli : Flacius (Vlačič), hdJvc*' us (Gl 'bac' i Lupetina, tri velika istarska Hrvate: svakako je Vlačič mi- saono najznacajniji Hrvat 16 vijeka. je- valjda. koji je imao velik nnUa mi duhovni razvoj evropskoga za- P„ ada - p ^° d f.ih istarskih protestanata iz venecijanskih urajeva, koji su do re- (Svršetak" na strani 7.) BROJ 31. i 32. STRANA 7. POLEMIKA OKO „ FLACIUSA“ (Nastavak sa 6. Strane) formacije došli preko Venecije, sumnje ne može biti o iskrenom proživljavanju reformacije. A da je u Istri proturim- ska tendenci j a Hrvata bila i morala biti jača nego drugdje je razumljivo: mi smo tamo vodili sa Talijanima borbu na svakom koraku tada kao i danas. Zami¬ slite taj položaj: _ svi Hrvati u Istri se- Ijaci i svi seljaci Istre (sa neznatnim iznimkama) Hrvati. Svi gradjani, svi tr¬ govci, svi zanatlije Talijani. Oni nama govore »ščavi« (schiavi) a mi znamo da je materinski jezik pape i materinski jezik tih ljudi, što nas smatraju robovi¬ ma, nekulturnima, isti. I kad su mene d jaka hrvatske gimnazije i Hrvata pi¬ tali Talijani, djaci talijanske gimnazije u Pazinu, u svadjama i prepirkama u mojoj 14 i 15 godini U 912 , 1913 , 1914): pa što možete Vi Hrvati da postavite prema našem Vergilu i Dante-u, ja ni- san znao da navedem nikoga osim Sti¬ pana Konzula! I nekoliko mojih puber- tetskih godina Stipan Konzul je bio ve¬ lik moj argumenat. Naš Juraj Dobrila (monografiju o njemu izdalo je društvo sv. Jeronima) je bio ne samo Antitali- jan nego antipapist. Njegova intimna pisma sa vatikanskog koncila (nisu objavljena, ali sam ih ja čitao u origi¬ nalu) su izrazito antirimska. Po njemu Rim nikad ne vidi dalje od svojih uskih interesa i nista ga nije briga za nevolje katoličkoga svijeta. Ono što mi izgleda bitno kod naših protestanata je to, da su eni bili na liniji progresa tadašnjeg. Bez luteranizma ne bi bilo ni jezuitiz- ma, ni tridentinskog koncila ni poprav¬ ka stanja u katoličkoj crkvi. Gdjegod je reformacija dublje zahvatila, ondje se popravila, unapredila, reformirala ka¬ toliška crkva. Nema boljih katolika od onih gdje je pozicija katolicizma bila ugrožena. Frimjeri su Njemačka, Belgi¬ ja, Irska. Koliko su u znanstvenim pi- tanjima katoliški univerziteti u Belgiji ispred liberalnih sveučilišta recimo kod nas ili u Cehoslovačkoj (iako je refor¬ macija češka uticala i u pravcu poprav¬ ka stanja kod čeških katolika)! Ali ja sam zabrazdio. Jane znam,'ko¬ liko su navodi Bučarevi o reformaciji u Hrvatskoi istiniti, ali oni do sada nisu nigdje oprovrgnuti. Meni izgleda, da je Bučar nespretno iskoristio bilješke Ko- strenčičeve, koji je vjerovatno došao do stvarnih podataka. Ova Bučarova nesi- gurnost se vidi osobito u njegovoj »Po- vijesti hrv. prot. književnosti«. Ali oda- kle je on mogao da crpi konkretne po¬ datke, koje navodi o Medjimurju? Još jednom zahvaljujem i pozdrav¬ ljam Vama odan Mijo Mirkovič. (Na osnovu toga pisma dr. Fancev dokazuje da Mirkovič nije spreman da naučno piše o Vlačiču, a dalje izvodi ka¬ ko je »Flacius« nestručno i nestvarno djelo, pa završuje): Napadnut ja sam štampanorn »Fla- ciusu« g. Mirkoviča posvetio dva članka, kojima je j edina svrha bila pokazati pred naj širim krugom čitalaca, da su prepričavanja od kojih pedesetak godi¬ na o t. zv. hrvatskom protestantizmu bez temelja. Pokazavši to ja sam poka- zao, da i od znanstvenega rada g. Mir¬ koviča ne 4 več 38 strana, t. j. cijela VI. glava »O protestantizmu, naročito hr¬ vatskom«, nemaju baš nikakvih temelja. A ako se toj glavi dodaju još i neis- pravnosti i tendencioznosti H. glave »Hrvatski mikrokozam« od 14 strana, tada i bez »Predgovora« dobivamo, da je od pomenute knjižice cijela jedna četvrtina promašena, dok se, prema priznanju samoga autora POMEMBNO SLAVJE BiVŠIH IDRIJSKIH SOKOLOV Sokolsko društvo Dolenji Logatec bo praznovalo dne 6. in 7, avgusta 30 let¬ nico svojega obstoja, ki bo tudi za nas velikega pomena. Proslava bo združena z izletom obmejnega sokolstva. — Pri ustanovitvi tega društva 1.1908. so v glavnem sodelovali člani »Idrijskega So¬ kola« in je tudi društvo spadalo pred vojno pod Idrijsko sokolsko župo. Prav radi tega so se odločili člani bivšega Idrijskega Sokola, da proslavijo ob tej priliki 40 letnico svojega društva, ki je dolgo let blestel in deloval tudi še po vojni in končno padel kot žrtev fašiz¬ ma. To bo torej prvi zbor bivših idrij¬ skih Sokolov, ki uspešno nadaljujejo s sokolskim delom v Jugoslaviji. Da dajo vidnejši^ znak svoji notranji proslavi, so se odločili, da poklonijo deci logaškega Sokola prapor, katerega si lahko ogle¬ date v izložbi Tiskovne zadruge v Lju¬ bljani. Prapor je prava umetnina: kot podlaga služi državna trobojnica, ki ima na eni strani rudarja s karbidovko, ki zre preko . gričev, od koder prihajajo žarki svobode. Napis se glasi: »Logaški deci — idrijski Sokoli«. Druga stran prapora ima v sredini dečji znak in na¬ pis,- »Domovina vedno mislim nate in na neosvobojene brate«. Prapor bo stal samo okrog din 2.300.—, predstavlja pa mnogo večjo vrednost. Denar je v gla¬ vnem že zbran med idrijskimi emigran- tl - prapor naj bo nekak poziv vsej sokolski deci, da ne bo pozabila na svo¬ je brate tam preko meje. Idrijčani bodo tudi v povorki sode¬ lovali kot posebna skupina in korakali za praporom bivše Idrijske župe, ki ga sedaj hrani Ljubljanski Sokol. Praporu bo kumoval prvi namestnik staroste S. K. J. Engelbert Gangl, kot bivši starosta. Idrijske sokolske župe in učiteljica Idrijčanka g. Davorinka De- želova. Ob tej priliki bo društvo razvilo tudi naraščajski prapor. Ostali spored je v glavnem sledeč: v soboto 6. avgusta: akademija, in ognjemet, v nedeljo 7. avgusta: budnica, tekme, koncert, sku¬ šnje za nastop, razvitje praporov, povor¬ ka, telovadni nastop in nato narodna veselica. Vabimo vse bratske edinice in posa¬ meznike, da se udeleže tega pomenbne- ga slavja ob naši meji! Nakaada štete jugoslovenskim državljanima PROUZROČENE RATOM IZMEDJU AUSTRO-UGARSKE I ITALIJE Splitski »Jadranski dnevnik« donosi: U našem listu pisali smo, kako još do danas nisu rješene molbe za isplatu od¬ šteta našim državljanima za štete pre¬ trpljene u minulim ratovima, a osobito u onome izmedju Italije i bivše Austro- Ugarske monarhije. Mnogo naših državljana koji su na¬ stanjeni u današnjoj Turskoj prigodom zapaljenja grada Smirne u Malo j Aziji pretrpjelo je takodjer ogromne štete jer im je cijela njihova imovina tom prili- kom propala, ali ni njima nijedna dr¬ žava nije isplatila odštetu premda su se obračali nadležnim vlastima. Po nedavno sklopi jenom sporazumu obvezala se je Italija da če u naj krače vrijeme isplatiti s ve one štete koje su počrnjene 1918. godine i kasnije našim državljanima nastanjenim u Trstu, Za¬ dru, Lastovu, Rijeci itd. Neki su čak več počeli primati pripadaj uče im odštete. Prošlo je več 20 godina, da su mno¬ gi naši državljani, koji se danas nalaze u Dalmaciji, Hrvatskoj i Sloveniji, u ra- tu izmedju Italije i b. Austro-Ugarske nebrojeno puta tražili da im se isplati pravedna i faktična odšteta prema pro- ejeni oba vi j enoj u svoje vrijeme. Tim ljudima se obečavalo pozivom na mirov¬ ne ugovore a i do danas nije ništa uči- njeno te su mnogi oštečenici i umrli u nevolji i oskudici u očekivanju da im se izadje u susret i pravedna odšteta plati. Oštečenici su ponovno poduzeli kora¬ ke, da se več jedno mriješi ovo pitanje obzirom na dugi rok i niz godina otka- da im je njihovo imanje propalo. Oni su ponovno ministarstvu socijalne poli- ke, da se več jednom riješi ovo pitanje tanje več jednom što brže uredi. DIPLOME Na zagrebški umetniški akademiji je končal študije z odličnim uspehom naš rojak g. Klavdij Zornik, rojen v Kopru, živeč sedaj v Mariboru. Naš mladi slikar g. Zornik, ki se je mnogo družil s pok. profesorjem Gvaj- cem, bo gotovo mnogo lepega ustvaril, kajti njegov talent nam to obeta. Iskre¬ no mu čestitamo! g. Mirkoviča, ostale tri četvrtine mogu »teško ukopčati u hrvatsku refor- maciju«, da u njima zbog profesionalnih smetnja najvažnija pitanja Vlačičeve biografije nisu obradjena pa zbog toga i ne mogu imati »praktični značaj za Hrvate«. A ako je jedna knjiga u četvrtini pro¬ mašena a u tri četvrtine nema praktič- noga značaja za Hrvate, neka široka hr- vatska javnost odgovori, da li je jedno čisto hrvatsfco književno društvo smje- lo taku knjigu kao obvezatno izdanje turiti u ruke svojim abo.nentima, odnos- POROKI V Ljubljani se je dne 7. julija t. 1. poročil naš rojak dr. Lojze Rustja, ura¬ dnik pri direkc. drž. žel. v Ljubljani, z gdčno šuler Zvonko, uradnico istotam. čestitamo! — (gis.) — * V Košani se je poročil g. Adolf Želj¬ ko iz Ribnice z gdč. Kristino Kaluža iz čestitamo! — (Agis.) — no može li se kazati, da nam je taka knjiga potrebna? Dr. Franjo Fancev. To bi bili bitni dijelovi te polemike. U tom istom broju »Hrvatskog dnevni¬ ka« je i izjava DHK u kojoj se govori o sporu oko izdanja knjige. Ujedno i sa¬ mo uredništvo lista poprača tu polemi- ku svojim komentarom. ali buduči da taj komentar nije potpisan, ne donosi¬ mo ga. * U slpedečem broju čemo donijeti pri¬ kaze o »Flaciusu« iz »Prager Presse«, »Jutra i »Vidika« u izvadcima. 25 LETNICA MATURE NA GORIŠKI GIMNAZIJI Koncem julija meseca so se v Ljub¬ ljani sešli maturantje goriške gimnazije iz leta 1913 k praznovanju 25-letnice ma¬ ture. Sestanka se je udeležilo lepo šte¬ vilo bivših sošolcev, od katerih so neka¬ teri prišli z Goriškega. Obletnice sta se med drugimi udeležila tudi bivši raz¬ rednik, vseuč. profesor dr. K. Ozvald in bivši profesor dr. K. Pirjevec. Na se¬ stanku so sklenili, da bodo prihodnji jubilej praznovali v Gorici ali njeni oko¬ lici. Od živečih tovarišev so se udeležili 25 letnice: dr. Engelbert Besednjak, biv¬ ši poslanec v rimskem parlamentu, dr. Karel Birsa, odvetnik (Ajdovščina), Ma¬ rij Ferjanček, vet. podpolkovnik (Bel- grad), dr. Karel Gorjup (Gorica), Josip Gerbic, dr. Karel Gruden, zobozdravnik (Belgrad), dr. Josip Kamušič, odvetnik (Ljubljana), Alojzij Kodermac, župnik (Volče), Vinko Kožuh, knjigovodja (Lju¬ bljana), dr. Lambert Mermolja, zobo¬ zdravnik (Gorica), dr. Stanko Pavlica, zobozdravnik (Vipava), Alojzij Pavlin, dekan (Kobarid), August Pertot, banči uradnik (Ljubljana), inž. Josip Rustja, lastnik »Vinoagracie«, (Gorica), Alek¬ sander Skaza, bančni uradnik (Ptuj), Anton Zorn, banov, savetnik (Ljublja¬ na) in Ludvik Zorzut, mag. uradnik (Maribor). Manjkali so: dr. Josip Ber¬ lot zdravnik (Zagreb), Faninger Ernest (Maribor), dr. Košiča Franc (Zagreb), dr. Anton Matelič, finančni svetnik, (Skoplje), poslal pozdrav In opravičilo, Josip Nanut, šef mestne kontrole (Split) Josip Novinc. bančni uradnik (Buenos Aires), in Frane žuran, major (Kotor). Umrlo, odnosno padlo v vojni je sedem tovarišev, med temi dobrovoljec Josr Povšič. ŠTIRIDESETLETNICO DUHOVNIŠKE SLUŽBE so obhajali 20. julija t. 1. na Sv. Gori sledeči goriški duhovniki: Henrik Črni¬ goj, župnik v Lokavcu, Franc Fran¬ ke, župnik v Oseku, Ivan Košir, žup¬ nik v Vedrijanu, Ivan Marangon, župnik pri Sv. Lovrencu pri Moši, Va¬ lentin Z e ga, župnik v Gabrijah in Alojzij Morsult, župnik v Moraro. Ju¬ bilantom želimo, da bi lahko še brez števila let neokrnjeno vršili svojo slu¬ žbo med našim ljudstvom. — (Agis.) ZAHVALA ISTARSKCG AKADEMSKOG KLUBA Preko gdjice Mary Vidošič, povjereni- ce lista »Istra« za Ameriku, primio je naš klub za svoje siromašne članove iznos od 10 dolara. Ova je pripomoč sa- kupljena medju našim emigrantima u Americi. — Sa darovima koje smo pri- mili do sada od naših emigranata moči če naši akademičari, odijeljeni od svojih roditelja i uže domovine, mnogo lakše proživjeti školske praznike spre - majuči se za svoj študij. Svima daro- vateljima dugujemo veliku zahvalnost, ali naročitu hvalu upučujemo našim sunarodnjacima u Americi, jer su oni tim svojim darom pokazali, iako su da- leko od nas, veliko razumjevanje za nas akademičare koji se uz redoviti študij moramo boriti za svakidašnji komad kruha. Plemeniti darovatelji — a naročito gdjica Mary Vidošič — neka prime toplu zahvalnost i naše istarske pozdrave. ODBOR NIKOLA ZIC: SREDNJE ŠKOLE U ISTRI IZA GENTILIJ EVE REFORME U broju 27 bili smo prenijeli prvi dio prikaza prof. N. Žica o srednjim školama u Istri do Gentilijeve re¬ forme. Sada donosimo drugi dio toga prikaza takodjer iz »Hrvatske Straže«. Poslije reforme Gentile bilo je malo promjena, a najvažnija je izvedena u Puli, kad je ženski licej god. 1923. izmi- jenjen višom ženskom preparandijom, koja je god. 1926. ukinuta i god._ 1934. obnovljena kao obična mješovita učitelj¬ ska škola. Scuola Tecnica u Italiji odgo- vara našoj nižoj realci, ginnasio ozna¬ čuje uglavnom našu nižu realnu gimna- ziju, liceo našu višu (realnu) gimnaziju, a istituto tecnico se kod nas zove velika realka, dok su istituto tecnico nautico odnosno industriale stručne srednje ško- le za pomorstvo odnosno za obrt. Evo nekoliko podataka o poj edino j srednjoj školi u Istri na kraju prosle školske godine 1936-37. R. Ginnasio Liceo »C ari o Combi« u Kopru stari je zavod iz XVII. stolječa. život mu je neprekidan (od god. 1842. do 1848. u Trstu). Kao strani jezik se uči njemački, a god. 1931.-32. je uveden večernji tečaj za uče¬ nje hrvatskoga jezika, ali nije uspio po- radi maloga broja polaznika. God. 193o. uništio je požar njegove dragoejene zbir¬ ke, koje su več obnovljene. Broj učenika nije velik: god. 1918-19 bilo ih je upisa- no 205, a god. 1936-37 259, tako da imade paralelku samo prvi razred (od god. 1932-33). Medju učenicima je vrlo malo Hrvata i Slovenaca: službeno kažu, da su 1918-19 bila 3 (zovu ih »allogeni«) a 1936-37 niti jedan. R. Liceo Ginnasio »Giosue Carducci« u Puli. Osnovan je god. 1908 kao opčinska realna gimnazija, ko- ju je država preuzela več god. 1910 kao državnu. Poslije prevrata je smješten u zgradu ukinute njemačke gimnazije, a kad su se te prostorije morale ustupiti pokrajinskomu muzeju, preselio se u zgradu bivšega ženskega liceja. Gentile mu je dao čisto klasični smjer. God. 1929 su održani besplatni večernji te- čajevi za učenje stranih jezika hrvatsko¬ ga, francuskoga i njemačkoga. Polazilo ih je mnogo gradjana i učenika, pa su god. 1934 obnovljeni. Broj učenika u za¬ vodu je znatno porastao: 1918-19 ih je bilo 207 (5 »allogeni«), a 1936-37 426 (4 »allogeni«), tako da su škol. god. 1927-28 otvorene paralelke u nižim razredima. Kad je god. 1899 otvorena hrvatska velika gimnazija u Pazinu, pokrajina je odmah za prkos otvorila u istom gradu svoju srednju školu, koja je u nižim raz¬ redima bila realna gimnazija, a u višim realka. Brojem djaka i uspjehom se ni- kada nije mogla mjeriti s hrvatskim za¬ vodom, ali je novcem čitave pokrajine bila dobro dotirana i držala se nad vo¬ dom. Hrvatske je gimnazije poslije dva- deset godina blagotvorne djelatnosti ne- stalo, a od jednoga se talij anskoga za¬ voda razviše pod Italijom dva državna zavoda u isto j zgradi: R. Ginnasio »Gian Rinaldo Carli« u Pazinu. Isprva mu je broj djaka bio malen; 1918-19 77 (od toga 4 »allogeni«), 1921-22 148 (od toga 8 »allo¬ geni«), 1923-24 127 (od toga 12 »allo¬ geni«), ali je u posljednjim godinama porastao (1936-37 185, od toga 27 »allo¬ geni«), jer je otvoren konvikt (Convitto istriano »Fabio Filzi«), u kojemu imade 80 besplatnih mjesta, a ta se rado po- djeljuju »agli alunni alloglotti«. Svi su učenici u mladeničkim organizacijama fašizma. R. Liceo Scientiflco »Gian Rinaldo Carli« u Pazinu. Da se može razviti ova j zavod, opčina Pazin je na srednjoškolskoj zgradi bivše pokra¬ jinske gimnazije-realke izgradila god. 1926 još jedan kat, koji je ukrašen faši- stičkim liktorskim znakom i raskrilje- nim lavom, darom grada Mletaka. God. 1918-19 imao je 50 učenika, 1925-26 40 (od toga 10 pošto »allogeni«), a 1936-37 106 (od toga 8 pošto »allogeni«), 1 ovdje je broj učenika veči, otkad je otvoren spomenuti konvikt (1923-24), koji se na- lazi u zgradi bivše hrvatske gimnazije, ali če se preseliti u prekrasne prostorije, koje su Hrvati (biskup Mahnič) več pri- je rata gotovo posve bili .dogradili za kulturne potrebe svojih srednjoškolaca. Konviktorci plačaju 250 lira mjesečno, no mnogi plačaju manje (100 lira mje¬ sečno), a večina ništa, jer imade 80 mjesta besplatnih, pače ministarstvo plača povrh toga još nekoliko mjesta svake godine iz svojih sredstava. 1936-37 bilo je u konviktu 129 učenika, i to 84 besplatno, 38 uz puni iznos plačanja 1 7 s popustom. Broj d ječe hrvatskih rodite¬ lja je u njemu dosta velik: 42 »alloge¬ ni«. Bilo bi dobro, kad ne bi u torne bilo nikakova zla. Pazinskl su djaci veliki fa- šistički rodoljubi: kad je Italija god. 1935 počela osvajati Abesiniju, svi su učenici (18) najstarijega razreda pošli dobrovoljno u rat. R. Istituto Tecnico u Rovinju. Njegov je predšasnik opčinska gimnazi¬ ja, koju je grad Rovinj bio otvorio dne 1 listopada 1913. U ovom se zavodu uče strani jezici francuski i njemački. Smje¬ šten je u 21 sobi prekrasne opčinske zgrade i opskrbljen obilato učilima, pače imade i radio u svim učionama sa cen- tralom u ravnateljevo) pisarni. Uza n j nema ni konvikta ni potpornoga dru¬ štva, stoga je broj polaznika malen, na¬ ročito u višim razredima: 1923-24 ukup- no 92, a 1936-37 119 učenika, večinom djece gradskih radnika, ribara i poljo- djelaca. R. Istituto Tecnico »Leonar¬ do da Vinci« u Puli. To je nasljed- nik stare njemačke realke, od koje je ostala samo pusta zgrada. Zasada je još slabo opskrbljena učilima i pokučtvom. 1918-19 je ovu školu, u kojoj se uče kao STRANA 8. »ISTRA« 6R0J31. J 37 TRAGEDIJA ISTARSKE, OB IT EL JI U ZAGREBU Ivan šverko i djeca Zagreb, augusta 1938. — Ujutro 28 jula odigrala se strašna tragedija na Sveticama u Zagrebu u kojoj je poginuo Ivan šverko, star 39 godina, po zanima¬ nju kočij aš rodom iz Lanišča, a zaviča- jan u Puli i njegova žena Franjica ro- , djena Milanovič, stara 32 godine iz Pule. Ona je imala nedozvoljene odnose s nekim strojobravarom Arnholdtom, ali se ipak bila vratila mužu i djeci. Muž joj je bio oprostio, ali njezin ljubavnik je tog jutra dojurio u kueu i ubio Ivana šverka i Ženu mu Franj icu i ranio nji- hovu djecu, 12 godišnjeg Marijana i 14 godišnjeg Josipa. Zatim je ubojica ispio otrov i drugi dan umro. 30 bio je sprovod. Na pogrebu Ivana Šverka sudjelovalo je blizu 2000 Istrana i ostalih njegovih prijatelja. U ime pri jatelja i znanaca, u ime kojih se od po¬ kojnika oprostio nad otvorenim grobom Mirko Zovič iz Gračišča je obečao po- kojnom šverku da njegovu sirotu dje cu neče zaboraviti pa bi trebalo da te riječi padnu na plodno tlo, da se djeci barem nekako olakša gubitak roditelja i hranitelja. Druga žrtva toga zločina, Fanika šverko, zakopana je sat-dva prije muza. Ljudi kažu, da nije bilo gotovo žive duše, osim onih, ko jima je to dužnost, da je otprate do groba, koji se nalazi odmah do groba njezinog muža. Ta tragedija skromnog i nadasve čestitog Ivana šverka i njegove obitelji izazvala je veliko uzbudjenje u Zagrebu, a med ju Istranima i veliku žalost. * ZAHVALA DAROVATELJIMA Prigodom tragične smrti šverko Iva¬ na i žene mu Franice sakupljeno je me- dju Istranima na Trešnjevki i na Sveti¬ cama do sada 1060 dinara, a akcija sa- kupljanja se nastavlja da se pomogne ostavljenim sirotama. Gornja svota je več dostavljena, pa pri vremeni odbor za sakupljanje doprinosa za djecu pok. šverka zahvaljuje u ime djece svim da- rovateljima i molimo i ostale naše Is¬ trane da bi u ovoj nevolji pomogli jad- nu djecu. Milodare se može poslati pre¬ ko društva »Istra« u Zagrebu, žerjavi- čeva ul. 7, dvorište. V1JESTK IZ ORGANIZACIJA PRVA MATINEJA ISTARSKE DJECE U ZAGREBU Zagreb, augusta 1938. Omladinska sekcija društva »Istra« u Zagrebu pri¬ redila je 31 prošlog mjeseca prvu dječju matinej u u školi na Selško j cesti. U sa- mom programu, koji je bio opširan i šarolik, sudjelovalo je oko 20 djevojčica i dječaka, koji su svoju funkciju iz¬ vršili iznad svakog očekivanja. Istina bilo je tu i tamo manjih nedostataka koje se ne smije prešutjeti, ali to nije krivica na izvadjačima, j er su pojedine tcčke programa bile tako teške da ih glatko ne bi iznio mnogi diletant koji se posvetio tom zvanju. Imajuči u vidu da je cijelokupan trud u to uložio Ivan Blaž in a, tajnik Omtadinske sekcije, inače u privatnom životu manuelni radnik koji preko cijelog dana radi, a uveče direktno iz posla, gonjen emigrant- skom sviješču i ljubavi prema svemu što diše istarski, nije prezao da još dva sata truda, umjesto pocinka, uloži u ple¬ menite svrhe i ciljeve naših najmladjih. Analiziraj uči cijeli program i okolno- sti u kojima je stvaran, vrijedan je divljenja. Bilo je točaka koje su bile go¬ tovo savršene. Pojedini recitatori i reci- tatorke, mahom pučkoškolci i pučko- školke, zavrijedili su pažnju koja im je bila posvečefta a koja ne smije ni na¬ dalje izostati. Na programu su bili zastupani go¬ tovo svi naši pjesnici: Mate Balota, Ger- vais, Katalinič, Kraljič i drugi. Balotina »Mati« je izvedena kao korska recita¬ cija s velikim uspjehom. — Gervais-ove ZATVORENJE SOCIJALNOG OTSJEKA DRUŠTVA »ISTRA« U ZAGREBU Zaključkom odborske sjednice od 28 jula o. g. zatvaramo prostorije našeg Socijalnog otsjeka kojeg nismo mogli dalje podržavati radi materijalnih ne- prilika. Tom se prilikom vodilo računa i o torne, da če oni naši emigranti koji su morali napustiti taj naš otsjek, mo¬ rati sada preko ljetnih mjeseci inten- zivnije da traže bilo kakovo uposlenje. Nastupom zime, ako se to bude materi- jalno moglo postiči, uspostavit čemo ga opet. Društvena čitaonica bit če preko ljetnih mjeseci zbog slabog posječivanja članova otvorena samo od 5 do 8 sati naveče. Odbor »Tri nonice« i »Moja zemlja« recitirao je mali četverogodišnji Franic, za kojega se može reči da je bio prava sen¬ zacija te je morao obe- pjesme po¬ navljati. Osim recitacija bilo je raznih igro- kaza, ritmičkih vježbi, pa i dječji zbor koji je pjevao nekoliko naših istarskih narodnih pjesama. Djevojčice Vilma Sergo i Ankica Boža c pjevale su »Rasti, rasti ružma- rin« sa toliko skladnosti i osječaja, da je publika bila zapanjena njihovim koloritom, finesama i pjevačkim talen¬ tom koji se u njima krije. One su po- stigle zavidan uspjeh. Gotovo to isto se može primijeniti i na duet »Zaspal Pave« kojega su izvodile Ankica Bož a c i Zo¬ rica K 1 i m a n. Omladinska sekcija u svom plodnom radu pokazala je i ovoga puta da su nje¬ ne svrhe plemenite u progresu naše emigracije. Ona si je uzela veliku za- daču koju s ljubavlju vrši. Ona je prva uvidjela da naša djeca iz Trešnjevke žedjaju za onim, što im još do sada nije nitko pružio, a to je duševni na- pitak kojega oni najradje primaju na naš skromni istarski način. — Nemojmo preko ovakovih stvari prelaziti šutke, več potpomognimo djelo malih djevojčica i dječaka s Trešnjevke, čiji su osječaji isto tako veliki kao i odraslih, samo čišči koju čistoču nastojimo zadržati. Perc J. IZ UPRAVE G. Rabfeld Gildo — Split. Vaša pretplata podmirena je do konca godi¬ ne 1939. G. Kozlovič Antun — Osijek. Vaša pretplata podmirena do 31 prosinca 1937. OPOZORILO Naprošam vsa emigrantska društva, ako vedo kje se nahaja Rejec Franjo iz Gorice, da bi mu javil smrt njegove matere in da naj piše na goriško sodni¬ jo radi zapuščine. Dekleva Ivan, Ljubljana f FRANC SVET V Trnju pri št. Petru na Krasu j e umrl 20. julija t. 1. tamošnji vikar g. Franc Svet, kamor je prišel komaj lan¬ sko leto v novembru. Doma je bil i z bližnjih Koč pri Slavini, kjer so ga tudi pokopali. Bil je med najmlajšimi du¬ hovniki v okolici, in vrzel, ki je na¬ stala za njim, bo težko izpolniti. Za po¬ kojnim žalujejo poleg očeta še bratje in sestre ter vsa okolica. Prizadeti družini naše iskreno sožalje! — (Agis) * SMRT MALE LOVRANKE U NEW JERSEY U Sjevernoj Americi, u New Jersey, umrla je nakon operacije na zubima desetgodišnja Dolores Vidovič, kči sestre naše povjerenice za USA gdjice Mary Vidošič. I otac pokojnice Rudolf Vido¬ vič i majka Eme*ly rodom su iz Lovrana. U njihovoj velikoj tuzi za jedinicom kčerkom Dolly izrazu jemo im i mi naše bratsko saučešče. a tako isto i tetki male pokojnice, našo j povjerenici i sa- radnici gdjici Mary Vidošič. IZ AMERIKE Primili smo od povjerenice iz Ame¬ rike g. M. Vidošič iznos od dolara 15.—, koje smo podijelili ovako: za obnovu pretplate za godinu 1938 i 1939 za g. Mira Bašič, 2356 E. Susque- hanna Ave, Philadelphia, Pr — dolara 4.—; u fond našega lista g. Mira Bašič iz Philadelphie — dolara 1.—; pripo- moč istarskom akademskom klubu — dolara 10.— Našo j povjerenici se najtoplije za¬ hvaljujemo. —— U FOND »ISTRE« Krebelj Marija, Maribor Din 12.— Buždon Ivan — Maribor Din 10.— U prošlom br. objavljeno Din. 43.187.60 Ukupno Din 43.209.60 Ljudi lako zaboravljaju 7 OBIŠČITE . MARIBORSKI TEDEN OD 6. DO 15. AVGUSTA 1938 POLOVIČNA VOŽNJA NA ŽELEZNICAH OD 4. DO 17. AVGUSTA 1938 SMRT POD VLAKOM V Podsusedu je prišel pod vlak po nesreči zidarski mojster Mirko Marušič iz Vrtojbe pri Gorici star 42 let. Ho¬ tel se je izogniti samoborskemu vlaku, ni pa zapazil vlaka, ki je prihajal iz Slovenije od nasprotne strani, ki ga je na mestu usmrtil. Zapušča , ženo in otroka. Prizadetim naše sožalje! _ VELIKI NARODNI TABOR DNE 14. AVGUSTA 1938 — JUBILEJNA KULTURNA RAZSTAVA OB PRILIKI PROSLAVE 20-LETNICE JUGOSLAVIJE V MARIBORU Velika GOSPODARSKA IM KULTURNA REVIJA Industrija - Tekstil - Trgovina - Obrt - Kmetijska razstava - Razstava cest - Tujskoprometna razstava - Foto amaterska razstava - Filatelistična razstava - Gostinstvo - Vinska pokušnja - Ženska ročna dela - Razstava narodnih noš iz vseh krajev države - Razstava »Nanos« - čebelarska razstava - Razstava malih živali - Koncertne in gledališke prireditve - Športne prireditve - Vese¬ lični park na razstavišču itd. Mariborski otok, najlepše kopališče v Jugoslaviji. — Zeleno, romantično Po- horie. — Vinorodne Slovenske gorice — Gostoljubni lepi Mar.bor — Vas va¬ bijo! na sitne dugove. Ne sjete se, da cesto zavisi sudbina nekog lista baš od tih malih potraživanja. — Nekoliko stotina dužnika koji se sjete i plate svoj dug od desetak, dvadesetak dinara, mogu spasiti iii podiči list koji ovisi od svojih pret- platnika. Priporoča se mehanična delavnica GUSTINČIČ JUSTIN Tattenbachova 14, Maribor Kupujemo stare stroje in železo po najvišjih dnevnih cenah. Prodaja bencina, oglja, angleške pnevma¬ tike Dunlop. DEMONSKA ČRPALKA strani jezici engleski i njemački, pola- zilo 179 učenika, od kojih je bilo 31 »al- logeni«, a god. 1936-37 205 i nijedan »al- logeni«, j er »l’opera d’assimilazione della cultura italiana puo ormai considerarsi compiuta da alcuni anni« (C. Cottone). Svi su učenici članovi fašističkih orga nizacija, a dakako i nastavnici, kao i po svim drugim školama u Istri i Italiji. R. Istituto Tecnico Nautico »Nasario Sauro« u Malom Loši¬ nju. Lošinjska nautika je časne prošlo- sti: god. 1804 joj je udario čvrste teme¬ lje domači hrvatski svečenik. Sada se zavod dijeli u niži pripravni tečaj »Isti¬ tuto Tecnico inferiore) i viši stručni te¬ čaj (Istituto Nautico). Broj učenika nije bio nikada velik, pa nije ni sada: 1936-37 u svemu 113. Učiteljska škola »Regina Margherita« u Poreču. Ovamo je prenesena iz Kopra, da zamijeni srednje škole, koje je Gentile ukinuo u Poreču, Glavni joj je cilj »nacionaliziranje« seo- skih škola okolo Poreča. Stoga je u njoj upisano što više djevojčica sa sela, pa čak i neke s otoka Krka u Jugoslaviji. Ipak nije uspjelo predobiti za ovu ško- lu onoliko »allogena« koliko se mislilo i željelo, premda se kao strani jezik po- dučava hrvatski jezik i premda je — če- tiri godine — bio otvoren konvikt za učenike, a od 1927 god. postoji i za uče- nice (ima ih 51). Broj učenika i učenica je jako poskočio: 1923-24 samo 70, a 1936-37 čak 357. R. Scuola Tecnica Industri- a 1 e »Fratelli Liani« u Puli. Po- četak joj je bio u gradskoj obrtno j školi načelnika dra Ludovika Rizzija od god. 1905 i načelnika dra Dinka Stanicha od god. 1906. Isprva ju je vodio inženjer Enea Nicolich, a kasni j e arh. Špiro Na- chich. God. 1912-13 je postala drzavnom i podijeljena u tri od jela, naime hrvat- ski, talijanski i njemački. Admiral Um- berto Cagni je god. 1924 povjerio njezi- no preuredjenje vojnomu inženjeru Egi- diju del Fabbro, a danas je namijenjena naročito unapredjenju mehaničara i sto lara, te ženskom ručnom radu. U njoj je 1925-26 bilo upisano 828 učenika obo¬ jega spola, a 1936-37 usve 686. Učiteljska škola u Puli je na- sljednica više preparandije, odnosno li ceja. Nema vlastite zgrade. Nalazi se pod krovom zajedno s realkom (Istituto Tec¬ nico). A treba svoju posebnu zgradu, jer imade mnogo djaka, naime 511, i to 205 učenika i 306 učenica. T ALI J ANSKO-HR V ATSKI RIJEČNIK Iza talijansko-slovenskog i slovensko-ta- lijanskog rječnika Ivana Androviča (Dizio- nario delle lingue italiana-slovena—Valar- di, Milano, 1936 strana 1516) dobili smo sada od istog pisca talijansko-hrvatski rječ- nik (Ivan Androvič: Rječnik talijansko-hr¬ vatski, naklada dr. Vinka Esiha, Zagreb, Vrhovčeva 10, cijena 200 dinara, strana 1232). Taj rječnik je došao baš u pravi čas. Sve veči interes za Italiju i talijanski jezik, uvjetovan gospodarskim i političkim razlo- zima, koji se pojavljuje u gradovima kod nas, bit če zadovoljen ovim rječnikom. Jer Parčičev rječnik je zastario, a i nema ga više. Čak se ga ni antikvarno ne može do¬ biti, jer ga oni koji ga imaju drže kao bi¬ bliofilski! rjetkost. A neki manji rječnici koji su se bili pojavili, na pr. Švrljugin, ie nepotpun i ne zadovoljava. Osim toga ovaj Androvičev rječnik če vrlo dobro doči i našim ljudima u Istri, naročito našim djaci- ma i studentima, a i onim rijetkim Talija- nima koji se zanimaju za hrvatski jezik. j Taj rječnik donosi i mnoge novonastale i u drugim sličnim rječnicima nezabilježene I »Istra« izlazl svakog tjedna u petak. — Broj na godinu. — Oglasi se računaju po cjemku. rova ulica 48, IH. kat. — Tisak: btečajnina čekovnog računa 36.789. — Pretplata: za cijelu — Vlasnlk i izdavač: Konzorcij »Istra«, Ma Jugoslovenske štampe d. d., Zagreb, Masary riječi, jer jezik je živ organizam, pa se razvija i raste. Nove riječi nastaju u jeziku, a naročito se nove riječi stvaraju sada kada se živi u vijeku vratolomnih Skokova na području kulture, gospodarstva, tehnike, politike itd. Nove pojave zahtjevaju i nove izraze. U ovom rječniku je iznesena i naučna i književna terminologija i frazeologija, kao i ona koja se upotrebljava u svakidašnjem govoru. Osim toga su arhaične riječi date samo onoliko koliko je neophodno potreb¬ no, dok je največa pažnja posvečena rlje- čima koje su u stalnoj upotrebi: u govoru, u štampi, u knjigama. Te riječi je bilo koji put teško prevesti jednom hrvatskom rije¬ či, pa je pisac takove riječi rastumačio upo- trebljavajuči sve sinonime koji označuju u hrvatskom jeziku jedan te isti pojam. Osim toga je kod svake riječi kraticom označen rod, vrijeme, vrsta i naučno područje u koje spada ta riječ (muški rod, glagol, vez¬ nik, prezent, medicina, veterina, vojska i t. d.) Za riječi koje se rjedje upotrebljava- ju to je u zagradi označeno, ? tamo gdje je neka manje upotrebljavana riječ stvore- na od nekog znamenitog književnika, ozna¬ čena je od koga ona potječe. Na koncu je al- fabetskim redom velik broj vlastitih, histo- rijskih, geografskih i mitoloških imena, a u tom dijelu su u velikom broju zastupana naša mjesta u Italiji. (Tu bi morali napo- menuti da se u krajevima koji su blizu Fur- !® n ,U e ne Furlankinja, več Furlanka, ne Bulje, več Buje, ne Pičan, več Pičan _ štamparska pogreška — kao i još neke ma¬ nje, uglavnom arhaizme u izvedenim pridje- vima iz imena mjesta u Istri.) Ako se napomene da po broju riječi, po uvezu, .štampi i finom papiru taj rječnik ne zaostaje za poznatim stranim rječnicima, a kod nas je samo Šamšalovičev njemački rjeemk^ tako bogat i tako opremljen, ali i taj rječnik je na slabijem papiru od Andro- sarykora ui. ZSa^I^broTtelefmla^I-šo —: 1 '' ostrllko - za Ameriku 2 dolara kova ulica broj 28a — Za tiskan?' IVAN STARI, Zvonimt- vičevog. Jer papir je kod knjige koju se često upotrebljava i koja mora da mnogo traje, vrlo važan. A po svojoj naučnoj ob- radbi, onaj rječnik če odlično poslužiti i onome koji uči talijanski samo radi mo- gučnosti sporazutnievanja i čitanja, kao i onome koji talijanski jezik študira naučno. Pri koncu moramo kazati par riječi o samom auktoru, koji mladjima nije toliko poznat, ali koji je vrlo dobro poznat na- narodnim borcima, jer je g. Androvič bio jedan od onih mnogobrojnib Dalmatinaca koij su se, vladajuči odlično talijanskim jezikom i povjesnim znanjem, borili perom za one kraieve koie su ire¬ dentisti svojatali za Italiju. Tako'ie u bro¬ šuri »Ouestione croata« (1903 — čista dobit je lsla Družbi sv. Cirila i Metoda za Istru) dokazao -pravo Hrvata na Istru i Dalma- ciju, a u knjiži »Hrvatska zemlja« (189S) dokazao naše pravo na Trst i Istru povjes¬ nim, lingvističkim, etničkim itd. razlozima. Ne spominjuči njegovih ostalih tridesetak djela na^ hrvatskom i talijanskom jeziku, pokazat če nam samo to što smo iznijeli da gau objavljivanju ovog rječnika nijesu vo¬ dili motivi o kojima tako često slušarno i citamo od prijatelja današnje Italije, več da je ovaj rječnik plod dugogodišnjih štu¬ dija i dugogodišnjeg bavljenia talijanskim jezikom i odnosima izmedju naša dva na¬ roda. — (p.) DELA NAŠIH ROJAKOV V SLOVAŠKEM PREVODU Zadnja številka slovaške revije »Slo- vensky pohliady« je v celoti posvečena jugoslovanskim književnostim. Slovenski prevodi so zastopani tudi z deli naših rojakov, in sicer s Pregljevo »Matkovo Tino«, od pesnikov pa Gradnik in Ko¬ sovel. — (Agis.) r,: ™. .; — , “icmisivu ongovara IVAN STARI Zvoniml- Za tiskaru odgovara Rudolf PolanovlC, Zagreb, Iliča’ broj 131.