Poštarina plačena u gofovom God. XII. Broi 36. U Zagrebu, 27. septembra 1940. Pojedini broj Din 1.— ( --- --"\ Uredništvo i uprava ZAGREB MASAKYKOVA 38a Teletfon 67-80 Uredništvu uj uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Beograjska ul. 23. ^ _ _ < Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje nabodom Pet nemških gimnazij v naši državi Niajniovejša nemška gimnazija je bila otvorjena v Apatinu Doslej so imeli Nemci v Jugoslaviji pet meščanskih šol, namreč v Beogradu, Zagre¬ bu. Novem Vrbasu. Beli Cerkvi in Apatinu. Poleg tega so imeli že dolgo vrsto let nemško zasebno učiteljišče v Novem Vr¬ basu. Z odredbo od 9. septembra t. L. ki so jo podpisali vsi člani vlade, je to uči¬ teljišče dobilo značaj stalnosti. Obenem je bil določen učni načrt. V bistvu velja isti učni načrt in je predpisana ista učna snov kakor na državnih učiteljiščih le da je učn; jezik nemški. Vendar se bo nacional¬ na skupina predmetov: srbohrvaščina, na¬ cionalna zgodovina in zemljepis, poučevala v srbo-hrvaščini. Nemškemu jeziku po u prvem in drugem letniku odmerjene po štiri, v tretjem in četrtem letniku po tri tedenske ure. V enaki meri se bo po¬ učevala tudi srbo-hrvaščina. Učne moči na tem zavodu morajo biti jugoslovanski državljani nemške ali jugo¬ slovanske narodnosti. Izbira ravnatelja in profesorjev je podrejena odobritvi s strani prosvetnega ministarstva. Tudi učne knjige morajo biti od prosvetnih oblasti aprobi- rane. Učenci na učiteljišču smejo biti samo Nemci, otroci jugoslovanskih državljanov ai nemških državljanov, ki stalno bivajo v Jugoslaviji in so tu zaposleni. Z odredbo od istega dne, ki takisto nosi podpise vseh ministrov, je bila dovo¬ ljena otvoritev dveh popolnih zasebnih nemških gimnazij, in sicer v Beogradu in v Novem Vrbasu. Gimnazijo v Beogradu bo vzdrževala nemška vlada. Te gimnazije ne bodo smeli pohajati samo nemški dijaki, temveč tudi dijaki jugoslovanske ali druge narodnosti. Da, po govoru, ki ga je imel predsednik nemškega šolskega društva (Deutscher Schulverein) o priliki slavnost¬ ne otvoritve te gimnazije, ni njen namen isti kakor pri ostalih nemških srednjih šo¬ lah, ki se bodo ustanovile na deželi, nam¬ reč vzgajati nemško mladino, temveč je njena glavna naloga, da nudi učencem iz vrste državnega naroda (Staatsvolk), torej jugoslovanski mladini priliko, da se poglobi v nemško duševno življenje. Ta srednja šola bo torej na našem državnem ozemlju prva šola podobna šolam, ki jih vzdržujejo razne tuje države n. pr. v Sofiji in v drugih bolgarskih mestih. Z letošnjim šolskim letom se je otvoril prvi razred te gimnazije in se je baje za vpis prijavilo veliko število otrok. Gimna¬ zija je nastanjena v prostorih beograjske nemške meščanske šole. Gimnazijo v Novem Vrbasu bo vzdrže¬ vala nemška šolska ustanova (Deutsche Schulstiftung). ki je do 20. septembra na¬ brala med Nemci v Jugoslaviji 1,040.000 di¬ narjev. Zbirka se nadaljuje. Gimnazija v Novem Vrbasu bo smela sprejemati samo učence nemške narodno¬ sti in otroke nemških državljanov, ki so stalno naseljeni in zaposleni v Jugoslaviji. Profesorji te gimnazije morajo biti ju¬ goslovanski državljani, nemške ali jugoslo¬ vanske narodnosti. profesorji na beograjski gimnaziji pa so lahko tudi nemški držav¬ ljani. Na gimnaziji v Novem Vrbasu so se že s tekočim šoiskim letom otvorili vsi raz¬ redi od prvega do osmega. Celotno se je vpisalo 416 učencev, največ seveda za prvi razred: 199. med njimi 39 deklet. Učni jezik na teh gimnazijah bo nem¬ ški, le nacionalna skupina učnih predmetov se bo učila v srbo-hrvaščini. Nemščini so v vseh razredih od prvega do osmega od¬ merjene po štiri tedenske ure. Enako šte¬ vilo tedenskih ur odpade na srbo-hrvašči- no. Na gimnaziji v Beogradu se bo od tre¬ tjega razreda dalje po tri ure na teden poučeval italijanski jezik, v Novem Vrbasu pa bodo učenci lahko izbirali med franco¬ ščino, angleščino in italijanščino. Iz nem¬ ščine bodo učenci polagali ispit pri spre¬ jemu v prvi razred, pri mali in veliki ma¬ turi. Izpričevala teh gimnazij imajo isto ve¬ ljavnost kot izpričevala javnih šol. Pri pouku se bodo rabile knjige, ki jih bo odo¬ brilo prosvetno ministrstvo. To bo po svo¬ jih organih tudi nadzorovalo pouk Nekoliko dni pozneje kakor v Novom Vrbasu in Beogradu se je otvorila z odred¬ bo vseh ministrov še tretja zasebna nem¬ ška gimnazija, namreč nižja nemška realna gimnazija v Apatinu. Tudi to bo vzdrževa¬ la omenjena nemška šolska ustanova. Gle¬ de učencev, učiteljev in pouka veljajo iste določbe kakor za gimnazijo v Novem Vr¬ basu. Ob otvoritvi nemške gimnazije v Beo¬ gradu, katere se je udeležil tudi zastopnik prosvetnega ministra, je predsednik nem¬ škega šolskega društva dr. Moser izjavil, da imajo Nemci tudi že pristanek za otvo¬ ritev nemške gimnazije v Ljubljani. Poleg teh gimnazij, ki spadajo v delo¬ krog ministrstva prosvete, je tudi ban Ba¬ novine Hrvatske, ki odslej upravlja sam vse prosvetne posle na svojem području, dovolil otvoritev zasebne nemške realne gimnazije v Zagrebu. To gimnazijo bo vzdrževala evangeljska cerkvena občina, vendar pa šola ne bo konfesionalna, tem¬ več bo sprejemala učence raznih konfesij. Po bistvu bo ta šola sličila onim v Novem Vrbasu in Apatinu, vendar s to razliko, da sme banska uprava dovoliti vpis tudi ne- nemških učencev. Prvotno so se otvorili nižji trije razredi, pozneje pa še četrti in peti razred. Da bi se olajšal prestop učen¬ cev iz sedanje nemške meščanske šole v gimnazijo, so se izdale posebne odredbe in so se določili posebni termini za potrebne dodatne izpite. S temi šolami je potreba nemške manj¬ šine več kakor zadoščeno. T ALI JANŠKA POLITIKA U JUGOISTOCNOJ EVROPI Zagrebačke »Novosti« prenose iz mi¬ lanske^ »Popolo dTtalia« ove retke: »Velika remek djela Mussolinijeve po¬ litike u medjunarodnom okviru izgledala su u svoje doba kao odvojeni nepovezani podvizi. Medjutim danas vidimo, da od osvajanja Abesinije, pobjede u Španiji, ujedinjenja Albanije i stvar an j a osovine do rata protiv Engleske postoji jedna lo¬ gična veza misli i dogadjaja. što se tiče ujedinjenja Albanije sa Italijom treba da se istakne, da je ovaj dogad.jaj učvr- stio strategijski položaj Italije i pretvo- rio Jadransko more u jedan zatvorenl zal.jev, u kome pretežni talijanski inte¬ resi ne isključuju slovenske interese. Uje- dinjenje Albanije sa rimskim carstvom zauvijek je zatvorilo vrata svoga zaljeva stranim silama. Prema torne, talij ansko- albansko ujedinjenje dovelo je do toga, da je danas Jadran zatvoren za britan- sku mornaricu. Da do toga ujedinjenja nije došlo, apulijske i istarske obale bi danas bile ugrožene umjesto što su si¬ gurne. Okvir Mussolinijeve strategije upotpunjuje se sa politikom osovine. Ova politika, koja je ostvarila Cavourovu vi¬ zij u i obnovila prvi savez Kraljevine Ita¬ lije. i stvorila u srcu Evrope jednu kon- stelaciju sila, koja če za pokoljenja od¬ rediti sudbinu Evrope. Mnogi u Evropi nisu bili shvatili, ali če shvatiti«. Madžarska prema narodnim manjinama Na svon putu po Erdelju imao jegrofTeleki prilike razgovarati i s predstavnicima na¬ rodnih manjina. On je izjavio, da če ma¬ džarska vlada voditi pravednu i humanu politiku prema manjinama. One če imati pravo uporabe jezika u privatnom životu, u školama i u kulturnim ustanovama., a vlada če od njih tražiti potpunu privrž nost državi i suradnju na kulturnom i pi vrednom polju s državnim vlastima. M džarska vlada zna — rekao je grof Tele — da politika dobre volje prema manjin ma pretstavlja prvu dužnost madžarsl države u karpatskom bazenu. ZAPOČINJE ŠKOLA i na desetke če tisuča naše djece poči od kuce da udje u onu veliku radionicu duha, koja ima da im izbrusi um, oplemeni srce, ulije znanje i pripremi ih za buduče pozi¬ ve, za buduče položaje, štu ih imaju da za- uzmu, kad poodrastu, na pozornici koja se zove život. Potrebno je stoga prigodom tog velikog dogadjaja progovoriti i djeci i roditeljima nekoliko trijeznih riječi. Broj naš ovdje nije malen. Izračunano je, da nas ima oko 80.000, a mnogi leažu da nas je još i više, koji smo se nakon svjetskog rata doselili iz Istre, Trsta i Goričke u Jugoslavija. Mi imamo najmanje petnaest hiljada djece, koja su ovdje rodjena i odgojena, koja su se do- nekle i srasla s ovdješnjim životom i prili¬ kama u njemu. Na stotine če ih — ako ne i koja tisu¬ ča — nagrnuti ovih dana u srednje i viso¬ ke škole diljem države. Mi čemo se mučiti., trpjeti i od ustiju si otkidati, da ih iškola- mo, postavimo ih na noge i stvorimo od njih ljude. U sasvim smo se drukčijim prilikama školali i odgajali mi. Ono je bilo zlatno doba nacionalnog zanosa, od koga su nam se širile grudi, doba borbe u kojoj se pobje- djivalo i sticalo redom pozicije jednu za drugom. Još dok smo u škotskim klupama sjedili mi smo tačno znali, što nas čeka i kakav če položaj koji od nas zauzeti. Če¬ ka o nas je golem posao na narodnoj njivi. Znalo se je: u tom i tom kraju, u tom i tom gradu potreban je sudac iz narodnih redova, potreban je pravnik, advokat, koji če znati i htjeti zastupati interese svoga na¬ roda. Na drugom mjestu trebalo je liječni- ka hrvatske krvi i osječaja, koji če blažiti boli zapuštenog i neprosvječenog našeg Se¬ ljaka i ne iskorištavati njegovu bolest i ne- volju za vlastiti interes. U tek osvojenim opčinama trebalo je sposobnog i čestitog činovništva, koje če služiti narodu i njegovom boljitku; ovdje je trebalo poštara, tamo učitelja, pa šefa že- Ijezničke slanice, pa voditelja zadruga, pa narodnih svečenika, profesora i t. d., i t. d. Svega je toga trebalo i za svakoga je od nas, još u školskim klupama bilo odre- djeno kuda če iči i koji če položaj zauzeti, kakav čin dobiti u redovima narodne voj¬ ske ... 1 kad bi neko svršio školu, postao sudac, advokat, učitelj, činovnik, ne bi otva- rao kancelariju tamo gdje bi se njemu svi- djalo, i gdje bi njemu lično možda više no¬ silo. nego tamo gdje je to potreba narodne stvari iziskivala. Tamo ga je narodno vod¬ stvo, odnosno narod sam, šlao. I zato je odgoj naše predratne školske omladine bio takav, da se je izgradjivao na trim čvrstim temeljima: solidnom znanju, odlučnoj borbenosti i dubokom rodoljublju. Samo znanjem dobro potkovan, kulturan i u svojoj štruci spreman intelektualne može biti pravi i koristan javni radnik. On treba da je odlučan, borben i beskompromisan, kad se radi o interesima njegova naroda. Uz to valja da je prožet iskrenim i dubo- kim rodoljubljem, kako ne bi nikada došao ni u kušnju, da vlastiti interes postavi iz¬ nad interesa naroda svoga, koji ga je dig- nuo i predao mu u ruke svoju sudbinu. Prilike u kojima se danas odgajaju na¬ ša djeca sasvim su drukčije. I kad mi da¬ nas šaljemo svoje dijete u školu, več sa zebnjom pomišljamo na to, što če biti od njega kad svrši školu? Mi čemo se iscrpsti i istrošiti do kosti, a on? Ne če U biti uvr- šten u legiju nezaposlenih, koji če obijati pragove i prigibati šiju pred kojekakvim skorojevičima, bog zna čijeg roda i pleme¬ na, moljakajuči za kakvogod namještenje, za kakvugod mrvicu sa tudjinskog gospod- skog stola? To je ono strašno što nas mori več sa¬ da, na prvom odsudnom koraku djece naše. Brige, ko jih oci naši nijesu poznavali. A ipalc! Kad smo več djecu svoju dali u školu valja da im začrtamo i put kojim treba da podju. Svi smo mi seljačka djeca, svi mi i kako dobro znamo, kako živi naš seljak, koje ga brige more, koje ga nedaie biju. 1 kad su nas seljački očevi naši stali u škole, slali su nas zato da im znanjem, što ga budemo u školama stekli, koristimo, pomognemo im i uputimo ih, kako da se olakša teški njihov život. Ne smijemo ni¬ kada zaboraviti, d,a su nas oni krvavim svo¬ jim žuljevima školali zato da, budemo na korist i ponos narodu, a ne zato da im se več u prvoj generaciji otudjimo, pa da več prvi unuci njihovi ni ne znaju kako selo izgleda. Zato neka i put, kojim imaju da podju, djeca naša. ne bude drukčiji nego što je imao biti naš: neka se oboružaju solidnim, i temeljitim znanjem, borbenom odlučnošču i žarkom ljubavlju za narod. Ne valja se tješiti: glavno da se dijete progura da istuče prvi red. Dijete naše valja da steče znanja što solidnijeg, što temeljitijeg, kojim če kas- nije moči koristiti narodu, neka se specia¬ lizira do savršenstva u štruci koju odabere. Več unaprijed neka mladež naša zna, da joj je kao seljačkoj djeci , unučadi mjesto jedino u narodu, koji ju čeka ko ozebao sunca, jer je potreba njegova za požrtvov- nom, spremnom i nesebičnom narodnom in- teligencijom velika. Izbijmo djeci svojoj več unaprijed iz glave misao, da če moči lagodno živjeti u gradu kao liječnik od go- spodskih pobačaja ili kao advokat od mas¬ nih pamica. Narodu neka služi i za službu njemu neka se sprema! To je mučan i težak posao koji trati žrtve i odricanje, pa ga može podnijeti sa¬ mo čovjek prožet iskrenom i žarkom lju¬ bavlju za narod i zemlju naroda svoga. Pa kad več nama nije bilo sudjeno da izvršimo zadaču, koju su nam naši oci po- slavši nas u velike škole, bili namijenili, učinimo sve da naša djeca postanu ono, što mi nijesmo mogli. Vratimo ih narodu! Vra- timo ih selu iz kog smo potekli. Vratimo ih kao ljude čestite, požrtvovne i nesebične kulturne i javne rudnike. Time čemo se najbolje odužiti majci domovini, koja nas je ovdje primila majčinskom ljubavlju. Pa neka bar tu zadovoljštinu imaju oci i djedovi naši: da su unuci njihovi postali pravi, nesebični, požrlvovni i čestiti narod¬ ni trudbenici, onakvi, kakvi su oni željeli da postanemo mi, sinovi njihovi. ERNEST RADETIČ mm »NARODNE POLITIKE Držanje Amerike U velikom hrvanju naroda hrvanju ko¬ je se sve više proširuje i preko granica Evrope, te je zahvatilo svojim plamenim žarom več i Afriku, sve se češče postavlja pitanje: a što je s Amerikom? Uopče* se u Evropi, u doba raznih kriza mnogo spo¬ minjalo Ameriku (»Che cosa fara 1’ Ame¬ rica?« — Nitti.) kao nekog spasiteija, ne- kog arbitra, što li, koji bi imao da interve¬ nira i uspostavi red i mir. Prosudjivati medjunarodnu situaciju na temelju ideologija i doktrina sasvim je po- griješno. Dokazuje to najbolje slučaj Nje- mačke, odnosno sila osovine i Sovjetske republike. Postojao je čak i protukomuni- stički pakt, a ipak su se te dvije sile i mi¬ mo obrambenog pakta Moskve i Pariza, na opče iznenadjenje složile i podijelile svoje interese na Baltiku, u Poljskoj Isto bi tako bilo pogrešno prosudjivati stav Amerike prema sukobu u Evropi na temelju neke demokratske odnosno antide^ mokratske doktrine. Istina je, da demo¬ kratska Amerika ima velike simpatije za demokratsku Englesku no to raspoioženje nije od važnosti za eventualno sudjelovanje Amerike u evropskom ratu. Ni demokratska Amerika nije u svom raspoloženju jedinstvena. Pojedini dijelovi Sjedinjenih Država nemaju nikakvog inte¬ resa za evropske sukobe. A osim toga, sta- novništvo Amerike sastoji se od pripad¬ nika svih naroda Evrope i svijeta,.koji, iako su primili američko državljanstvo, ipak su sačuvali svoje simpatije prema starom kraju i narodu. Kraj svih svojih simpatija Amerika kao ejelina zastupa ipak stanovi- šte neutralnosti i izolacionizma, jer ogrom¬ na večina stanovništva nikako ne može ra- zumjeti zašto bi Amerikanac imao da ide ginuti u Evropu. Službena je Amerika medjutim nekoli¬ ko puta pokazala svoje veliko interesova- nje za prilike u Evropi. Njoj je u interesu da u Evropi vlada mir i da se uklone svi potresi, koji bi mogli poremetiti svjetsku ravnotežu. Tu je svrhu imala i svojedobna misija Summer Wellsa, kao i mnogobrojne — neuspjele — note u Rimu i Berlinu. Nije to bilo iz sentimentalnosti. Amerika nije direktno interesirana na evropskim prilijcama, ali ona ima svoje ve¬ like interese na drugim kontinentima. I je¬ dino u toliko, ukoliko su ti interesi sple¬ teni s razvojem sadašnjeg sukoba u Evropi dolazi do izražaja i američki interes za sam sukob. Amerika je, nakon poraza Ni¬ zozemske, pokazala največu uznemirenost kad je Japan očitovao želju da zauzme ni¬ zozemski kolonijalni posjed u Aziji. Definitivnu ulogu Amerike u budučnosti odredit če povezanost evropskog rata s in¬ teresima na drugim kontinentima, a ne ideološke simpatije prema jednoj ili drugoj grupi evropskih velesila. Zato vidimo, da se danas izbjegavaju sukobi na onim točkama, gdje je Amerika osjetljiva, a to je Azija- U evropskim ko¬ lonijama u Aziji ostao je status quo, iako je poražena i Francuska i Nizozemska, ko¬ je tamo imaju svoje posjede. Sve če se to urediti kasnije. Gigantsko naoružanje Amerike ne zna- či, dakle, toliko njezino interesovanje za evropske prilike nego pripremanje za ob- ranu američkog kontinenta i američkih in¬ teresa, ako do toga dodje uslijed zapletala situacije u Evropi i Aziji. U RUMUNJSKOJ JE OSTALO JOŠ 800.000 MADŽARA Madžari traže cijelu Sedmogradsku Dopisnik »Basler National-Zeitunga« u Budimpešti tvrdi, da mu je sa auto- ritativne strane saopeeno, da preuzima- nje rumunjskih teritorija doduše napre¬ duje bez incidenta, ali se jače osječa priliv bjegunaca madžarske narodnosti, koji su ostali u području, koje je ostalo Rumunjskoj. Kolosvar i Brasov puni sp ovakvih bjegunaca. Baš radi toga Mad¬ žarska mora držati svoju vojsku u pu- noj spremi, jer je u Rumunjskoj ostalo još oko 800.000 Madžara. Več se prirnje- čuju štetne posljedice političke, eko¬ nomske i geografske podjele inače je- dinstvene Sedmograds^e. Sedmogradski su Sasi pokrenuli jaku akcij u, da se po- dručje naseljeno njima pripoji Madžar- skoj. Zauzima se stanovište, da se čita- va Sedmogradska opet mora pripojiti Madžarsko j. Madžarska je spremna za slučaj da u Rumunjskoj ili u unutar- njem položaju ili u njezino j vanj Skoj politici nastupi kakav preokret, koji bi iziskivao da Madžarska zaštiti svoj ži¬ vali, zaostao u Rumunjskoj. Isto je ta¬ ko Madžarska spremna odmah stupiti u akciju, ako bi nastupila takva situa¬ cija, koja bi iziskivala okupaciju onih teritorija, koji su nastanjeni madžar¬ skim življem. URO BODO POMAKNILI NAZAJ Italijanske oblasti opozarjajo prebi¬ valstvo. da bo moralo dne 5. oktobra opolnoči pomakniti uro nazaj za 60 mi¬ nut. STRANA 2. »ISTRA« BROJ 36. Vijesti iz rodnog kraja TRŠČANSKI LLOTD MIJENJA IME ODLAZAK ISTARSKiH RADNIKA 0 NJEMAČKU Pula — Koncem prošlog mjeseca ot- patovala je u Njemačku na rad jedna grupa radnika iz raznih krajeva Istre. Istrani su otputovali u Veronu, gdje su se priključili jednoj tamošnjoj grupi, s kojom če proslijediti put u Njemačku. Iz Istre ih je otišlo 57, a iz Verone 166. Istarski industrij alci poklonili su im odi- jela i cipele, tako da su svi otišli u Nje¬ mačku tako reči uniformirani. Novine ističu, da ovaj odlazak istarskih radnika u Njemačku ima da pojača žive veze, koje se posljednjih godina sve jače u- čvrščuju izmed ju dviju velikih naroda, koji ujedinjeni u oružju i u radu kora- caju u susret novom velikom dobu. TUČA NA POREŠTINI Vižinada — U noči od 11 na 12 ovog mjeseca spustila se nad cijeli kraj tako strašna tuča, kokove ljudi nepamte. Sva okolica Kaštelira i Svete Nedilje za par je časaka potučena i sva je jednogodiš- nja muka marnih seljačkih ruku unište- na. Očekuje se da če vlast pogodjenim seljacima, ko j ima je uništeno sve, pra¬ žiti bilo kakovu pomoč. Vižinada — Seljak Josip Košeto na- zvan »župan« pripremao je mjesto za vješanje teških kukuruznih klipova, ali je tom prilikom nastradao, j er mu se je na ledja srušila teška greda, koja umalo što mu nije prebila hrptenjaču. Računa se da če morati odležati kakvih mjesec dana. Višnjan — 44-godišnja Marija Ko¬ šeto rodom iz Višnjana a nastanjena u Vižinadi nastradala je noseči škaf vode blagu u staju. Poskliznulo joj se, pa je pala preko stepenica i slomila nogu. Po¬ zvan je hitno liječnik, koji joj je nogu metnuo u gips, pa če i ona morati od- lef .ti tridesetak dana. Nema torne davno, što je u »Popolu d’Italia« izašao članak, koji pledira za to, da se ime trščanskog L)oyda, koje je stra- nog porijekla, zamijeni s drugim, talijan- skim, narodnim izrazom. Tu je ideju pri- hvatilo i ravnateljstvo Trščanskog Lloyda, tog najstarijeg trščanskog pomorskog dru¬ štva, pa je u tom smislu stavljen ministar- stvu saobračaja prijedlog. Na taj če način — kažu novine — biti konačno udovoljeno davnoj želji i same uprave društva i cijelog trščanskog gradjanstva, koje naročito u posljednje vrijeme hoče da se otrese svili jezičnih tudjica i egzotičnih naziva. Jezična autarhija traži, da nestane ime¬ na »Lloyd«, koje nije talijansko. Porijeklo te riječi poznato je: neki galski kavanar imenom Edward Lloyd, vlasnik kavane u Tower Streetu u Londonu, počeo se godine 1688 baviti pomorskim stvarima, interesi- rajuč se kod mornara koji su stizavali u luku i otsjedali u njegovoj kavani, o bro- dovima, koji dolaze i odlaze, o njihovoj tonaži, teretu, koji prevoze i uopče o svim drugim podacima, koji su se na pojedine brodove odnosili. Te je podatke uz novčanu otštetu preprodavao onima, koji su se za to interesirali. Četiri godine kasnije pre- selio se u Lombard Street, trgovačko sre- dište, pa je počeo izdavati časopis, u kom je iznosio sve informacije o kretanju bro- dova. Taj je časopis nazvao Lloyd News- No buduči da se vlasnik lista, gospodin Edward Lloyd bavio i politikom, koja nije bila vladi počudna, to je vlast zabranila list. Medjutim je list 1726 počeo ponovno izlaziti kao Lloyd List, baveči se samo pomorskim osiguranjem. To je početak jedne ustanove, koja je ubrzo zauzela goleme dimenzije i pretvo¬ rila se u veliko društvo za osiguranje i za registriranje brodova. Slična poduzeča širom svijeta nadiie- vala su si ime Lloyd, valjda vjerujuči, da ta riječ ima značenje operacija, koje su ona vršila. U Trstu je godine 1833 osnovano dru¬ štvo, koje se je počelo baviti osiguranjem brodova po engleskom uzoru i nadielo si je ime Lloyd. Kako je tada Trst spadao pod Austriju i bio tako reči jedina austrij- ska luka s ogromnim zaledjem, to se je društvo prozvalo Austrijskim Lloydom. Tri godine kasnije društvo se osim osi¬ guranjem počelo baviti i brodarstvom uopče, zatim štampanjem knjiga i časopisa i konačno brodogradnjom. Naziv Lloyd uzela su kasnije i mnoga druga društva kao Lloyd Sabaudo u Genovi, Nord- deutscher Lloyd u Hamburgu, Lloyd Bra- zilero u Rio de Janeiru itd. U posljednje vrijeme započelo je u Ita¬ liji generalno čiščenje svih egzotičnih i stranih naziva, da ih se zamijeni original¬ nim domačim narodnim izrazima. Nestaje tako »hotela« i »pensiona«, »waggon-litsa« i »waggon-salona«, »buffeta« i »garaža«, a nestaje evo, kako vidimo, i starog Trščan¬ skog Lloyda. PISMO IZ TRNOVEGA Trnovo pri H. Bistrici, septembra 1940. (* v *i Po dolgotrajnem deževju smo dobili ob koncu poletja nekaj lepih dni tako, da nam spravljanje otave ni de¬ lalo posebnih preglavic. Lepo vreme nam je bilo deloma naklonjeno tudi ob žetvi da smo pšenico in drugo žito lahko spra¬ vili pod streho. Kljub temu, »la si od le¬ tošnje žetve nismo obetali bogve kaj smo bili ob mlačvi razočarani, kajti zr¬ nja je za polovico manj od lanjskega pridelka (in še ta ni bil kaj prida). NEPOŠTENI DIMNJAČAR žminj — Dugo je godina torne, otka ko je Vjekoslav šugar, dimnjačar iz žminja, čistio dimnjake po žminjštini, a da mu se nije nikad dogodio slučaj, da visoko u dimnjaku nadje osim ča- dje i pravi pravcati pršut. To mu se dogodilo ovih dana, kada se popeo u vi¬ soki dimnjak Josipa Bogešiča. Tik pri vrhu dimnjaka opazi na čavlu krasan pršut od nekih osam kila, koji ga je do ve o u napast, da ga prisvoji i odnese. I zaista šugar pograbi pršut odvuče ga na krov i baci s krova ravno u grmlje, koje je bilo nedaleko kuče. u namjeri’ da ga na večer krišom odnese. Medjutim je Bogešič slučajno opazio da mu je pršut nestao iz dimnjaka i on je odmah posumnjao na dimnjačara. Vršljajuči oko kuče opazi pršut u gr- mlju, ali ga ne podiže, nego obavijesti o svemu karabinijere, koji su na večer stali u zasjedu. Tek što se smrklo evo ti črnog dimnjačara, koji se stao šuljati k grmi ju. I baš kad je htio da ispruži ruke, da odnese spremljeni pršut, poja¬ ve se iz grmi j a karabinjerske ruke, koje ga uklješte i okuju u lance. Nemajuči kuda nepošteni je dimnjačar priznao krivicu, pa je ovih dana izveden pred sud, koji ga je osudio na 6 mjeseci za^ tvora i 600 lira globe. HARACENJE PO KOKOŠINJCIMA Pazin — U posljednje vrijeme uče- stale su bile provale u kokošinjce po pazinskoj okolici. Konačno je uhvačena družina, koja je te provale vršila. To su mladiči Ernest Deltrepo, Antun Roko, Vinko Ladavac i Marijo Matič, koji su priznali da su pokrali kokoši Angjelini Vitajič i Ivanu Mičiču, Tomi Načinoviču i Josipu Lucikraju, kome su osim koko¬ ši odnijeli i desetak kuniča. NOVI OPČINSKI KOMESAR U LANIŠČU Lanišče — Prošli mjesec izvršena je u upravi opčine promjena. Na mjesto dosadanjeg opčinskog komesara Scale došao je komesar Notari. Novog kome¬ sara čekaju, kako ističu novine važni zadaci: vodovod, melioracije, uredjenje cesta, izgrada školskih zgrada i groblja i mnogo drugih stvari, koje stari kome¬ sar nije stigao da riješi. NOVI AUTOBUSNI VOZNI RED Krapan — Autobus koji vozi od Pu- le do Rijeke i natrag pramijenio je svoj vozni red. Od sada odlazi autobus iz Pule 4 sata popodne, a dolazi u Kra¬ pan u 4.50, odakle odmah proslijedjuje u Rij eku. Autobus, koji odlazi iz Pule za plominsku luku krenut če u buduče u 5 sati popodne. OBAVIJEST RIBARIMA Pula — Interesirani ribari upozore- ni su, da je ponovno stupila na snagu zabrana ribarenja sa svi ječama, pa ma- kar ove bile i maskirane ili dijelom po- krivene. Zabranjena je prema torne i upotreba tako zvanih albanskih sviječa. CIJENA KUPUSA I JABUKA Pula — Pokrajinski savjet za korpo¬ racije javlja, da je cijena crvenom ku- pusu utvrdjena sa 90 centezima po kilo¬ gramu, a biranim jabukama po 2.20 li¬ ra kilogram. PAO POD KOLA Sveti Ivan od Šterne — Janko Fa- bac pokoj noga Petra iz sela Fabci pao je pod natovaren voz sij ena, pa su kola prešla preko njega. Zadobio je više te¬ ških ozlijeda, zbog ko j ih je morao biti prevezen u puljsku bolnicu, gdje sum- njaju da bi mogao ostati na životu. 1600 TONA NIKLA POVUKLA JE DRŽAVA Pula — Povlačenjem komada novca od 1 do 2 lire, koje završava sa 31 okto¬ brom o. g. računa se da če država do¬ biti oko 1600 tona nikla, koji je potre- ban za ratnu in^ustriju osobito za avi- jaciju. Italija je u godini 1938 morala uvesti 3975 tona nikla. Kada budu još zamijenjeni komadi novca od 20 i 50 centezima sa komadima od slitine ak- monitala računa se da če država dobiti još daljnjih 2800 tona nikla čime če biti za ovu godinu potpuno neovisna od stranog uvoza. TUDI V ITALIJI SE JE ŽITO PODRA¬ ŽILO Trst, septembra 1940. — Ministrski predsednik Mussolini je odredil kmetij¬ skemu ministru smernice po katerih se bodo morale ravnati cene žita v. 1. 1940. Cena, ki je vladni predsednik odre¬ dil za krušno pšenico, znaša sedaj 187 lir za stot. rižu 130. koruzi 120. ovsu 135 lir. Ce primerjamo te cene z lanskimi, se je podražilo žito sedaj za več kakor 20 odstotkov Za čimvečjo avtarkijo tekstilnega blaga Proti tujim izrazom — Italijani naj nosijo kratice hlače! Trst, septembra, 1940, — Po zasedanju delegacije za avtarkijo, ki se je vršila dne 13.. t. m. in kateri je prisostvoval tudi ministrski predsednik Mussolini, je ves italijanski tisk prinesel kratke in dolge slavospeve modi kratkih hlač. Uve¬ dbo kratkih hlač podčrtavajo listi ne samo iz higijenskih razlogov, temveč tu¬ di ker to predstavlja »patriotsko moško obleko«. Patriotsko v tolikor, ker zanje treba manj blaga. Kratke hlače bodo predstavljale glavno propagando, ki bo dominirala na bližnjem »avtarhičnem tednu« in naj bi enkrat za vselej odredile moško modo ter tako uvedla parolo po¬ trošnje Italijanskih proizvodov in pri¬ hranke v materjalu. V zvezi s tem so trgovska društva obvestila svoje tovarne in krojaške delavnice, da pričnejo z iz¬ delavo kratkih hlač. Vse trgovine mo¬ ških oblek bodo postavile v izložbe na vidno mesto kratke moške hlače. Toda ostalo ne bo samo pri tem. Ves tisk bo o tem pisal, dnevniki bodo pri- beleženega higijenskega razloga pred¬ vsem zelo važen osnovni doprinos v bor¬ bi za samostalno oskrbovanje, ki zahteva v tem pogledu, da se izvrši prava obča mobilizacija, pravijo listi. Kratke hlače ne bodo samo prištedile materjal tem¬ več osvobodile ljudi »nepotrebnih ne¬ ugodnih buržujskih dolgih hlač«. »Popolo di Roma« piše. da prihodnja zimska sezona ne sme zabraniti ostvari- tev nove moške noše, katero bodo pre¬ vzeli Italijani. Kampanja proti tujim besedam, pa še sedaj ni končana. Italijanska zveza hotelirjev je odločila, da se mo¬ rajo vsa tuja imena na hotelih penzi¬ onih itd. odstraniti in zamenjati z itali¬ janskimi. Prav tako tudi mora izginiti beseda »hotel«, ki jo bodo zamenjali za »albergo«. Za »five o’clock« in »dancing« še ne vedo pravih izrazov. Italijanski olimpijski komite je odre dil, da ne prizna več rekordov, ki bodo izraženi v jardih, stopah itd. Prav tako našali oglase in slike ter priporočila za! bodo zginili »bari«, ki naj se odslej ime kra+>' Mače. Uvedba pa bo poleg že za- 1 nujejo »libo« Javna dela v novi občini Rasi Trst — Italijanski senat in parla¬ ment sta sprejela zakon, ki nosi datum od 21. avgusta in s katerim se je dolo¬ čil znesek osmih milijonov za cestna, in higijenska dela v občini Rasi (Arsia). Besedilo zakona navaja poleg imena Ar¬ sia v oklepaju še dopolnilni izraz »Poz- zo Iittorio«. Znesek se bo uporabil v treh zaporednih letih. Podrobnejši na¬ črt bo izdelalo ministrstvo za javna de¬ la sporazumno z notranjim in finančnim ministrstvom. Država bo izvršila s tem tudi razna dela, ki spadajo v delokrog občine in pokrajine, čim bodo ta dela končana, jih bo država prepustila ob¬ čini, odnosno pokrajini, in sicer brez¬ plačno, toda pod pogojem, da bodo ved¬ no določena za javno korist. Ker je bil istočasno določen znesek 42,000.000 za drago ot>čino. odkoder do¬ biva Italija poemog, namreč za Carbo- nio, je jasno, da gre predvsem za dela, ki naj omogočijo čim izdatnejše izko¬ riščanje teh premogovnikov in s tem zmanjšanje uvoza v dosego avtarkije. JEDINSTVENE CIPELE ZA SVE GRADJANE Pula — Prefekt istarske pokrajine upravio je opčinskim načelnicima i dru gim kompetentnim vlastima ovu okru- žnicu: »Ministarstvo za korporacije oba- vješčuje, da su tvornice cipela započele s produkcij om i prvim dobavama muš- kih i ženskih cipela jedinstvenog tipa, kojima če ove jeseni biti opskrbljeni svi dučani da bi mogli udovoljiti potražnji opčinstva. Vodite brigu o torne, da sve trgovine cipela, čim dobiju takove cipe¬ le izlože pojedine tipe u izlozima i na- znače njihovu cijenu«. Sa prvim septembra ušle su dakle u promet jedinstvene cipele, koje se u ve¬ likim množinama proizvode, kako bi nji¬ hova proizvodnja bila što jeftinija. Te su cipele namijenjene širokim masama radničkim i činovničkim i uopče svima koji moraju danas uslijed teških vre¬ mena, štedjeti. DOBIČEK RAŠKE PREMOGOKOPNE DRUŽBE Trst, — septembra 1940. Italijanska radarska družba za izkoriščanje pre¬ mogovnika »Arsa« s sedežem v Trstu, ki je v posesti državne premogovne družbe ACAJ in ki ima kapital 100 miljonov lir. je dosegla lani 16,3 miljonov lir brutto dohodka proti 14,2 miljona v prejšnjem letu. čisti dobiček dražbe je znašal 3,4 miljona lir ŠTEVILNI PREKRŠILCI ZATEMNITVE NIH ODREDB Koper, septembra 1940. — Tržaški li-1 sti so prinesli te dni dolg seznam imen prekršilcev zatemnitvenih odredb iz Ma¬ rezig, Herpelj-Kozine in Šmarja nad Ko prom. Listi pripominjajo, da je to prvi seznam in je torej treba pričakovati še nadaljnjih, pri tem pa ne objavljujejo višino denarnih kazni ki so gotovo ob¬ čutne. V Trstu so take prekršilce kaz¬ novali s 300 lirami globe, ter je pričako¬ vati, da kazen v tem primeru ne bo go¬ tovo manjša. V Marezigah je bilo kazno¬ vanih 28 domačin . v Herpelj ah-Kozi- ni 10, v Šmarju pa 27. UPOKOJITEV Gorica, septembra 1940. (***) Prea časom je »Istra« poročala, da je bil upo¬ kojen šempaski župnik Miha Kragelj, sedaj pa je bil, tudi naiastno prošnjo, upokojen župnik v Oseku, Franc Franke. Kot upravlja šempaski župnik še nada¬ lje svojo župnijo, tako bo tudi oseški ostal na dosedanjem mestu kljub upoko¬ jitvi. Pod oseško župnijo spada tudi bo- zjepotna cerkev Matere Božje na Vitov¬ ljah, ki leži precej visoko pod Trnovskim gozdom ( z nekoliko nižje ležečo isto¬ imensko vasico), radi česar je upravlja¬ nje te župnije precej naporno, zlasti za 66-letnega župnika Franketa. če mu bo zrahljano zdravi j e dopuščalo, da bo vz¬ trajal v upravljanju župnije še leto dni, bo prihodnje leto v septembru prazno¬ val 40 letnico svojega prihoda v Osek. NOV ŽUPAN V IL. BISTRICI Za podeštata v Ilirski Bistrici je bil imenovan Salvatore Giordano, karabi' nerski kapitan I. raz. DEVETGODIŠNJI DJEČAK SPASIO DRUGA Plomin — Prošli mjesec umalo da se nije u plominskoj luei utopio dječak Pe- tar Cekin. On jo hodao uz obalu proma- trajuči ribice u vodi, pa mu se je oma- kla noga i' on je pao u more, gdje je voda duboka preko 4 metra. Kako nije znao plivati počeo se utapljati. U tom je času prolazio onuda drugi jedan de- vetgodišnji dječak, koji videči što se dogodilo, skoči bez promišljanja u more, pograbi utopij enika za ruku i stane ga vuči. Kako medjutim ni sam nije znao dobro plivati, počeo je i on tonuti i bili bi vjerojatno obojica nastradali, da ni¬ je u to slučajno naišao financijski bro- dič, koji je dječake spasio. NOVI LIKVIDATORJI VIPAVSKIH HRANILNIC Trst — Z odlokom vodje fašizma ir načelnika vlade kot predsednika mini¬ strskega odbora od 7. septembra so bili zamenjani dosedanji likvidatorji Kmet¬ ske hranilnice v Črničah. Kmetske hra¬ nilnice v Lokavcu in Kmetske hranilni¬ ce v šturjah. Za novega likvidacijskega komisarja vseh treh zavodov je imeno¬ van neki dr. Eno Pascoli. VLAK GA JE POVOZIL Matul je, septembra 1940. — Ko je šel Rafael Kinkela, čevljar, star 41 let pre¬ ko ^eležniških tračnic, ni opazil, da mu se bliža vlak. Pri tem pa ga je še to ovi¬ ralo, ker je imel na rami težko cujo po¬ lno usnja. Lokomotiva je zadela čevljar¬ ja z vso silo in ga vrgla ob v stran. Vla¬ kovodja je vlak takoj ustavil, z avtomo¬ bilom so ga takoj pripeljali v reško bol¬ nišnico, toda kmalu potem je revež iz¬ dihnil vsled številnih ran. 80-LETNICA IVANE ŠVAB Sv. Križ pri Trstu, septembra 1940. — on , c V a m zcl -rava ie te dni praznovala - svojesa življenja Ivana švah. želimo ji se mnogo srečnih let' OTKRITJE ČLOVEŠKEGA OKOSTJA V JEZUITSKI CERKVI Trst septembra 1940. Pri gradnji pro¬ tiletalskega zaklonišča so delavci naleteli v enem delu podzemlja jezuitske cerkve na še dobro ohranjen okostnjak, ki ga ie pripisati kakemu duhovniku iz 18. stoletja. Najdba je vzbudila v Trstu precejšnje za¬ nimanje. CIJEPLJENJE PROTIV KOZICA I DIFTERIJE Rijeka — Od 15 rujna do 15 listopa- da vršit če se na Rijeci cijepljenje djece rodjene 1938 i u prvoj polovici 1939 pro- tiv kozica i -.ifterije. Osim ove djece moraju pristupiti cijepljenju i sva ona djeca, koja su več bila cijepljena, ali im se cijep nije primio. VESTI IZ AMERIKE Cleveland. — v bolnišnici je premi¬ nila Frances Rupnik, stara 59 let in ro¬ jena v Slavini pri Postojni na Notranj¬ skem V Ameriki je bila 36 let in v Cle¬ velandu zapušča dva sina, dve hčeri dva brata in sestro. — Winsor Heights, W. Va. USA. — Dne 16. junija je v bolnišnici umrl Jakob Kenda, star 65 let, doma iz Tolmina. 3! , »ISTRA« STRANA 3. ANTUN ŽUŽIČ ZVAN BUČA, VODJA VLAHA (IZ BILJEŽAKA TALIJANSKOG PO VJESNIČARA CARLA DE FRANCESCH1) (Svršetak) Medjutim si je dao napraviti vrlo že- stoku tužbu protiv obitelji Polesini, uprav- ljenu čaru i odlučio .je osobno otiči, da ju istome preda. Potrebiti novac za put pra¬ žen mu je djelomice u Pazinu po činovni- cima Okružja, koje mi je on imenovao na- značivši mi, koliko mu je koji dao, djelo- mice u Trstu od osobe, koju mi nikako nije htio otkriti, ali za koju držim da je bio don Juraj Dobrila iz Tinjana, koji je kasnije po- stao biskupom. Car se je nalazio u Šenbru- nu. Buča. kako mi je sam pričao. baci mu se pred noge govoreči: »Veličanstvo! Pred- lažem Vam ovu žalbu proti markizima Po¬ lesini iz Poreča, koji su največ-i revolucio- narci te neprijatelji Vaši i čitave Austrije, pa tražim pravednost protiv ovih mojih tvr- dokornih progonitelja.« Nato mu izloži na svoj način odnosa je izmedju sebe i Pole- sini-a nastoječi osobito da ih prikaže kao najpogibeljnije buntovnike, Dobivši od čara odgovor, da če dati ispitati stvar i da če biti pravdi udovoljeno. povrati se kuči vrlo zadovoljan te očekivaše iz dana u dan, da vidi Polesini-e pohapšene. Našavši se me¬ djutim razočaran u svojim nadama, odluči da si sam pribavi pravednost. Stao ih je te¬ rorizirati prijetnjama smrču, koje im jeslao u anonimnim pismima, tako da se nijesu usudjivali dolaziti u svoje posjede nego ri- jetko kada i uz največi oprez. Započeše i zlobna oštečivanja. Jedne noči bio je posje- čen jedan lijep nasad dudova. druge noči bilo je zapaljeno nekoliko sjenika, poslije je bila pokošena nezrela žetva izrasla na po- ljima, koja je on prije držao a koja su bila drugima izdana u zakup, na to je ubijen u stali u Bačvi nadgledniku Tommasini-u je¬ dan od najljepših volova. Poslije je pucalo 6 ili 7 individua noču u spavaču sobu po- tonjemu tako. da su se kugle probivši pro- zore, zabile u zid malo iznad njegovoga kreveta, to isto je učinjeno i nadgledniku dvorca u Sv. Ivanu. Jedne druge noči pod- metnuta je bila vatra pod gromadu drva u dvorištu dvorca, da se zapali zgrada. ali su srečom drva bila sirova i vatra se nije pot- puna razvila. Slijedili su drugi slični aten¬ tati. U glavnom Buča ib je dao izvršivati po svojim najvjernijim satelitima i onda se je pod jednom ili drugom izlikom udaljivao od svoje kuče i davao se. je vidjeti nekoliko sati daleko. da može dokazati svoj alibi. Usprkos toga bio je više puta zatvaran. ali je poslije uslijed pomanjkanja dovoljnih in- dicija bio pusten na slobodu. Konačno je meni bila povjerena istraga, dao sam ga zatvoriti i poveo sam protiv njega istragu radi 11 zlodjela. U mojoj dovoljno dugoi kaznenoj praksi nijesam se namjerio ni na jednog istraženi- ka, koji bi razotkrivao toliko oštroumlja, lukavosti i pronicavosti kao Buča uzimajuč u obzir njegov položaj nepismenoga seljaka. rodjenoga i odgojenoga na selu daleko od prosvječenih centara. Započeo sam njegovo ispitivanje time, da sam ga pozvao, neka mi izloži sve od prvih početaka. svoje raspre s markizima Polesini. »Vrlo dobro«, odgo¬ vori mi. »tako valja!« I uputi se u svoju če- liju. da uzme jedan veliki svežani spisa, koji su se odnosih na razne njegove parnice s njima te postavivši ih na stol započne svoje pripovjedanje sa začudnim redom i jasnočom. On je preokretao fascikle sa svom sigurnošču i nalazio pojedine listine u savezu s onim, što je izlagao, navadiajuči a da nikad ne pogriieši, datum i sadržai. Za vrijeme ispita ostao ie on siedeči kao kakav senator cesto šnofajuči. upiruči u me oštar pogled u nastajanju, da pročita tnoiu misao iz očiju i iz izraza mog lica. dok sam stavljao pitanje. Nastajali smo, da bu- demo obazrivi iedan prema drugome. Ja sam nastoiao. da stavim u odgovore sve važni.ie izraze, ko.iima se je služio. a on ie čestim naklonirna glave pokazivao svoje odobravanje. Pošto sam bio iedan miesec bolestan, pretsjednik kaznenog suda (tribu¬ nala) pošalje na neprestane zahtieve Buče. da se postupak nastavi, iednog asesora, mog kolegu, a poslije drugoga da me za mjene. Naravno oni nijesu mogli proučavati pažliivo ogroman svežanj spisa. Kad sani mu se ozdravivši opet pretstavio. usklikne: »A hvala Bogu. da vidim svog dobrog suca. koji me znade shvatiti, dok oni. koji su dva puta dolazili ispitivati me mjesto Vas, ni¬ jesu bili u stanju shvatiti moje stvari.« I opiše mi moralne kvalitete iednoga i dru¬ goga s takvom točnošču, da sam nad tim ostao zadivljen. Kad ie istraga bila dovršena, državno odvietništvo predloži Buču na moje veliko iznenadjenje na kaznu za sama dva diela od manjeg značaja, i poslije jedne kazne od tnalo mjeseci izidje on iz zatvora. Markiz Giampaolo Polesini po smrti svog oca Be- nedetta i u sporazumu sa stricem markizom Franceskom, pokloni Buči, da izbjegne opa- snostima. kojima bi bio i na dalje izložen. nekoliko komada zemlje, dovoljno za v.r ti, i kuču, te ne imadjaše od njega više m- kakvih neprilika. Buča je poslije bio napad- nut od raka na nosu. i pod j e, ne znam s kakvitn sredstvima. u Beč u bolnicu, da se liječi, te je tamo i umro tokom kirurške operacije. To bijaše taj famozni Buča, protežiran od c. kr. Okružnog ureda u Pazinu. * OPASKA UREDNIŠTVA: Vnuk spome- nutog Buče. dr. Šime Žužič. sada odvjetnik u Zagrebu primječuje nam na ove memoare Carla De Franceschi-a ovo: . *Ovaj opis mog djeda i njegove parnice s markizima Polesini , čiji potomci žive i danas u Poreču, nije baš najobjektivniji. Pisac je bio sumišljenik markiza Pole¬ sini, sigurno više naklonjen potonjima ne¬ go neukom hrvatskom seljaku. Prikazuje ga kao štičenika državnih t. j. u ono vrije¬ me isključivo talijanskih ili njemačkih či- novnika u Istri, jer hrvatskih uopče nije bilo. Ali da je zbilja uživao zaštitu tih či- novnika, kako bi se bilo moglo dogoditi, da ie izgubio svoj veliki posjed, da je bio sa istoga brahijalnom državnom šilom protje- ran, te mu je i kuča nad glavom bila do temelja sravnana sa zemljom. Konačno nije po navodima pisca ni kod čara uspio, več je dospio u haps, a Polesinima nije ni vlas s glave pata. Moj djed je radi parnice putovao dva puta u Beč, a ne jedan put, i to prvi put pješice, a drugi put je več imao željeznicu od Graza do Beča. Prvo putovanje je zaista ostalo bezuspješno, a nakon drugog puto- vanja su Polesini morali popustiti i boječi se po svoj prilici obnove procesa nagodili se s mojim d.jedom. Pisac sam navodi, da je sporni posjed bio kroz nekoliko generacija u našoj obi¬ telji i da su djedovog oca, nepismenog se Ijaka. Polesini prisilili na potpis ugovora , pogubnoga za nj. Približavalo se naime oslobodjenje seljaka iz feudalne potčinje- nosti, te agrarna reforma iz god. 1848, pa su očito, da izbjegnu agrarnoj reformi, tra- žili onakav pismeni ugovor, koji isključuje taj posjed ispod agrarne reforme Po pri¬ čanju mog još živog oca na tom posjedu > po predaji bio je uopče čitav taj veliki po¬ sjed sasvim slobodno vlasništvo mog pra- " i, ali su tada svemočni Polesini po- moču svojih močnih veza i upliva natjerali do tada slobodnog i bogatog seljaka u feu- dalni kmetski, a kasnije zakupni odnošap Otuda. i ona ogorčena dugotrajna borba mo- ga djeda na život i smrt za pravdu i pra. vednost. Pravu istinu je danas teško, upravo ne- moguče ustanoviti , ali djed kao uopče nije dan seljak u ono vrijeme ne bi se tako tvrdokorno i ustrajno upustio u nejednaku borbv s mogučnicima, kakvi su bili onda Polesini u Istri, da nije bio skroz uvjeren, da je pravo i pravednost na njegovoj strani. Djed je svoje izlaganje pred carem za¬ počeo ovako: »Veličanstvo. velika riba jede mahi ribu. . .« Treči put je zbilja pošao u Beč na liječenje raka, te je tamo umro i pokopan. Ipak sam piscu vrlo zahvalan, što nam je. makar i na ovaj način, sačuvao uspo- menu na našeg djeda. Kao več priznati hi- storičar, bivši talijanski' poslanik za Istru u carevinskom viječu u Beču i uopče uva žavan i poštovan kao viši sudac i visoko obrazovan čovjek, ipak se nije mogao oteli dubokom dojmu. udivljenju i simpatiji koju je jedan naš neuki hrvatski seljak u Istri prije 100 godina svojom ličnosti i dušev nom nadarenošču u njemu i nehotice po- budio, te ga pišuči 30 godina kasnije kao starac svoje »Memorie autobiografiche « god 1883. još drži u pameti i smatra vrijednim da uspomenu na nj i njegovu herojsku bor bu za rodjenu grudu sačuva budučim na raštajima. Žužiči su u stara vremena moreni sači njavati seljačko pleme ili zadrugu i držim da potiču iz zapadne Bosne, iz okolice Jaj¬ ca. Kao hrvatski vojnici boreči se s tur skom šilom morali su uzmicati — danas se torne kaže evakuacija — tako da ih imade u Slavoniji oko Županje (nedavno sam a tao, da postoji jedno selo Žužiči i u okolici Jaške), ima ih i u Crnoj Gori. a priponi jedali su mi ljudi iz Bratislave u Slovačkoj. da tamo u okolici imade nekoliko sela Žu žiča, koji su bili iz Bosne evakuirani za vrijeme turske provale u Bosnu na posjede nekih velikaša oko Bratislave. U zapadnoj Istri su isto tako dva sela Žužiča. jedno u Sv. Ivanu od Šterne, a drugo u okolici Ba- derna. Da su to emigranti odnosno evaku- Irci iz Hrvatske, odnosno današnje zapad ne Bosne pred Turcima, kao i gotovo sv> Hrvati t. zv. Vlasi iz jugozapadne Istre svjedoči Hnjenica, što su u glavnom saču vali svoje štokavsko na.rječje naprama osta¬ lim stanovnicima Istre, koji su čakavci, n isto tako su sačuvali amo tamo i tamne uspomene na borbe s Turcima. kao i svoj borbeni i ratnički duh. te veliku ljubav zu oružje. Do prije 40 ili 50 godina nalazilo se je u » Vlašiji« još starinskog oružja. istog kaošto ga i danas ima u posjedu sta rih begovskih obitelji u Bosni. Do nedavna je bio načelnik u Jajcu Jakubaga Žužič, pa se nehotice nameče pomisao, nije li neki njegov hrvatski predale pristao uz musli mansku vjeru, te tako spasio svoj spahiluk Bilo bi potrebno, dapače i od stanovit‘ praktične koristi, da se Zavod za prouča- vanje seljačkog i narodnog života pri Go spodarskoj Slozi posveti najtemeljitijem proučavanju povijesti hrvatskih seljačkih naselja. Ako nema sigurnih povjesnili do- kumenata, moglo bi se ustanoviti iz usme- ne predaje, iz sačuvanih starinskih pred¬ meta, crkvenih zapisa, iz običaja, govora, nošnje, po tipovima ljudi, načinu obradji- vanja polja, po imenima njiva, livada, šu¬ ma i vinograda, načinu gradjenja kuča itd.. otkuda poliče koje naselje i gdje mu je bilo staro sjedište, te kako su se snašli u novim prilikama. Bila bi to vrlo interesantna po vijest hrvatskog kolektiva od najstarijih vremena do danas, interesantni ja nego po- vijest pojedinih velikaša ili velikaških po- rodica. KULTURNI PREGLED K RAZSTAVI RIKA DEBENJAKA Riko Debenjak, rojen umetnik, velik talent, ki mnogo obeta ... itd. ... tako smo brali zadnje dni po slovenskih ča¬ sopisih, ko je bila 15. t. m. pod okriljem Društva slovenskih likovnih umetnikov v Jakopičevem paviljonu v Ljubljani, v prisotnosti zastopnikov oblasti in kul turnih ustanov in lepega števila rojakov otvorjena prva kolektivna razstava nje¬ govih. del v Sloveniji. Večina nas ga do sedaj ni poznala, ni vedela, da .je naš, da je s prihodom v Slovenijo močno ojačal vrsto naših umetnikov in javnih delav¬ cev. To pa tudi ni nič čudnega, saj se je šele pred dobrim pol letom vrnil v Slo¬ venijo — na prag domačije, po dolgih letih učenja, trpljenja, snovanja, dela in soonolnjavanja v inozemstvu. Mogo¬ če, da ne bi še sedaj imeli prilike ogle¬ dati si njegovega dela da ni posegla v mes kruta usoda. Gotovo je še s kali o bolezni iz težkih dni pomanjkanja v Pa¬ rizu prišel v Ljubljano, kjer ie omagal ter se moral že pred dobrimi dvemi me¬ seci zateči v bolnico po pomoč; sedaj le¬ ži ves nesrečen, ker ne more delati, v zavodu za novotvorbe. Riko Debenjak se ie rodil 1908 v Ka¬ nalu pri Gorici. Po dovršeni realki v Ljubljani, ie nekaj časa v Ljubljani tu¬ di služboval. Toda s tem ni bil zadovo¬ ljen, ker je v sebi čutil klic — klic sli¬ karske umetnosti. Bil je vztrajen v is¬ kanju sredstev, da si omogoči nadalnji študij in končno mu je uspelo, da se ie vpisal na umetnostno akademijo v Be¬ ogradu. ki jo je dovršil z dobrim uspe¬ hom. Takoj po dovršeni šoli je priredil v Beogradu razstavo svojih del, ki je doži¬ vela nenavaden uspeh (o razstavi so pri¬ nesli kratka poročila tudi slov. časopisil ter je večino razstavlienih del razpro¬ dal. tako da je lahko takoj odšel v Pa¬ ri? da se izpopolni. Vseh razstavljenih del je 68, poleg par skic. ki v katalogu niso naznačene: od tega 25 v olju, 10 akvarelov, 8 v kredi, 4 v tiriti, 8 radirank, 5 tušev, 5 v oglju in 3 slike s svinčnikom. Že ta raznovrsnost ie zgovorna priča o njegovi vsestrani izšo- lanosti in res se tudi ne moreš odločiti katera od razstavljenih tehnik ie bolj¬ ša odnosno, v kateri je ustvaril bolisa dela. predvsem pa se odlikuje v olju kredi in oglju, s katerimi je tudi najjace zastopan. Dominantni sta tako no mo¬ tivu, kakor tudi po obsegu dve ogromni sliki v olju, kakšnih danes nismo več vajeni videti na razstavah- in to »Gori¬ ška Madona« in »Moja mati«. »Goriška Madona« sicer res živo spominja na de¬ la starih renesančnih mojstrov, toda za¬ misel je izvirna in ton ter izraz celote čisto svojstven. Debeljak je dalje pokrajinar in obli¬ kovalec tihožiti, mrtva lutka pod nje¬ govim čopičem oživi, pokrajina je zdaj mehko sanjava, da ti vzbuja hrepenenje (motivi iz Francije) zdaj ostro in sme¬ lo črtana da vzbuja živ občutek resnično¬ sti (Pred nevihto«). Debenjak je mojster barve. Uporablja jih ponekod nekam drzno od najmeh- kejše do najostrejših zaporedno, in ven¬ dar to ne vzbuja občutja neskladno sti, vsiljive pretiranosti, vse se nikdar presenetljiv način skladajo in vlivajo celosti živahnost in svežino. Razstavo zapušča človek z globokim dojmom lepega doživetja in sluti umet¬ nika. ki se z naglimi koraki dviga in raz¬ vija v slikarja velikega formata. Našem rojaku želimo, da bi skoraj oz¬ dravel ter ostvaril velike načrte ki si jih ie zastavil. Razstava ie odprta do 6 oktobra in toplo priporočamo rojakom, da si jo og¬ ledajo. LIKOVNA RAZSTAVA NA LJUBLJAN¬ SKEM VELESEJMU Na jesenskem velesejmu v Ljubljani so nekateri umetniki razstavili svoja dela, med njimi tudi nekaj naših, in sicer. Ivan Čargo je razstavil pet slik, iz¬ delanih v rdeči kredi z več ali manj zna¬ nimi motivi. Božidar Jakac, je razstavil osem pastelov, večina so motivi iz Ljubljane in okolice, ki so vsi vzbujali posebno po¬ zornost občinstva. Priznani krajinar Pavlovec Fran¬ ce je razstavil devet slik v olju. naj učin¬ kovitejša med njimi je bila slika z zim¬ skim motivom »Triglavsko pogorje«. šaša š a n t e 1, je bil zastopan z deve¬ timi slikami v olju. Njegovo »Metliko« je kupil predsednik vlade g. Cvetkovič. Od naših kiparjev je razstavil Fran¬ ce Smerdu, in sicer tri del# v mar¬ morju, po dve v bronu, mavcu in vosku ter eno v lesu. (***) POLITIČKE BILJEŠKE ING. KOŠUTIČ O PRIVRELEM REFOR¬ MAMA. Povodom glasina, koje su se u posljed- nje vrijeme pronosile u državi i inozemstvu da če se u Jugoslaviji uvesti neke reforme po stranim uzorima. ing. Košutič. podpret- sjednik HSS, dao je na godišnjoj skupštini Saveza zadruga Gospodarske Sloge, izjavu u kojoj je pobio sve te glasine. Ing. Košutič naglasio je da se novi pri- vredni poredak kod nas može bazirati sa¬ mo na zadružnoj osnovi, jer to najbolje od- govara našim zahtjevima i potrebama- — Zašto bi mi počeli sada eksperimentirati na privrednom polju — rekao je ing. Ko¬ šutič — kad je zadrugarstvo kod nas dalo dobre rezultate i pomoglo nam, da cesto prebrodimo velike poteškoče. Osim toga. — naglasio je ing. Košutič — zadružna or¬ ganizacija odgovara psihi hrvatskoga na¬ roda, našem politiekom shvačaniu i našim moralnim snagama. A osnovni je preduviet svake reforme, političke, gospodarske i kulturne da odgovara duhu i potrebama dotične sredine. Imitiranje tudjih uzora nije 'nikad dalo povoljne rezultate u sredinama, koie nije- su zato bile pripravljene. Nie dakle prove- divo da se u ovoj državi provede koroo- rativni sustav. POTREBA OSNIVANJA ZAVODA ZA PROUČAVANJE HRVATA IZVAN BANOVINE HRVATSKE U članku »Bibliografija o šokeima i Bunjevcima« u »Hrvatskom Dnevniku« od 22. IX. pisac Stjepan Bartolovič iz¬ nosi svoje prijedloge o osnivanju zavoda za proucavanje života Hrvata u inozem¬ stvu pa kaže: U vezi s ovim člankom mora se po- novo pokrenuti pitanje Hrvata, koji žive u inozemstvu, odnosno izvan banovine Hrvatske. Svakako bi mjerodavni fak- tori morali o njima voditi jednu sve- stranu brigu, jer njihov život, njihova materij alna i duhovna kultura ne smije biti za nas nepoznanica, jer ona sači- njava dio naše sveopče hrvatske kultu¬ re. U tu svrhu bi se trebao osnovati centralni banovinski zavod za proučava- nje i pomaganje Hrvata izvan banovine Hrvatske, koji bi imao zadaču da pri¬ kupi potrebne statističke podatke, da preko hrvatskog sveučilišta i akademi¬ je, Gospodarske Sloge i Seljačke Sloge, poradi oko toga, da se i ovi Hrvati pot- puno upoznaju i u duhovnom i materi- jalnom (socijalnom) pogledu i da i da¬ lje ostanu grana hrvatskog stabla. CILJEVI NJEMAČKE VANJSKE TRGO¬ VINE NA JUGOISTOKU EVROPE U zagrebačkim »Novostima« objav¬ ljen je članak Dr. Maksa Ugnera o ci- ljevima njemačke vanjske trgovine i specijalno njezine ekspanzije na evrop- skom jugoistoku. Dr. Ilgner medju ostalim kaže: Odnos Njemačke prema zemljama evropskog jugoistoka i posljednjih go¬ dina sve intezivniji medjusobni gospo¬ darski promet naročito služe torne, da se pojam »životni prostor« pravilno pri¬ kaže. Njemačka i zemlje jugoistoka sa- činjavaju zajedno jedan životni pro¬ stor, koji uz istodobnu obazrivost pre¬ ma interesima Italije svim zemljama, što sudjeluju, pruža široke gospodarske mogučnosti dopunjavanja, i koji omo- gučuje uz razumnu pripravnost svih zemalja da suradjuju, da najpotrebnije potrebe medjusobno i u velikom opsegu pokrivaju. Kod pojma »životni prostor« ne 'radi se dakle o prostoru, u kome Njemačka želi živjeti ili kolonizirati, več s kojim Njemačka želi živjeti i voditi gospodarstvo i s kojim se praktično želi uzajamno upotpunjavati. POLJSKA VLADA NI V VOJNI Z ITA¬ LIJO Poljska vlada, ki se je po porazu Francije zatekla v London, je te dni da¬ la po svojem predsedniku Sikorske- mu zelo zanimivo izjavo glede sedanjih sovražnosti. Predsednik Sikorski ie izja¬ vil med ostalim, da se sedanja poljska vlada na Angleškem ne nahaja v sovra¬ žnem stanju z Italijo. Poljska vlada se torej bojuje samo proti Nemčiji, ne pa proti zaveznici Italiji. SVAKO DUETE IMA PRAVO DA SE ODGAJA U DUHU SVOGA NARODA Direktor nove njemačke gimnazije u Zagrebu g. Ivan Kuhn održao je prigo- dom o tvor en j a njemačke gimnazije zna- čajan govor u kom je prikazao kako svako dijete ima pravo, da se odgaja u duhu svog naroda, i u svom materini em jeziku. Jezik je forma, u kojoj se očitu- je duh naroda i predaje od koljena na koljeno. Dužnost ie- i roditelja, da du¬ ševna dobra svoga naroda preko omla- dine dalje predaje. Kako pojedinci, tako i narodi putem svog jezika vrše izmjenu duševnih dobara. Samo pojedinci treba da nadju granicu učenja stranih jezika. Misli se mogu izražavati na tudjem je¬ ziku, ali čuvstva i volja samo na mate- rinjem jeziku. Konačno je g. direktor spomenuo, kako če od te škole imati kul¬ turne koristi i Nijemci i Hrvati STRANA 4. »ISTRA« 8R0J 36. VIJESTI IZ DOMOVINE Umro je dr. Fran Barac U petak, dne 20. o. mj. umro je u Za¬ grebu u 68. godini života bivši profesor teološkog fakulteta hrvatskog sveučilišta, • kanonik prvostolnog kaptola zagrebačkog hrvatski 'političar i rodoljub, dr. Fran Ba¬ rac. Dr. Fran Barac bio je član Starčeviče- ve stranke prava, i ujedno član Jugoslo- venskog odbora. Za vrijeme rata on je je- dini, kao katolički svečenik i rektor zagre- bačkoga sveučilišta smio putovati u ino¬ zemstvo, pa je tako podržavao vezu izme- dju svih tadanjih vidjenijih političara u domovini i Jugoslovenskog odbora u emi¬ graciji. Bio je velik prijatelj istarskih pred¬ stavnika Spinčiča i Laginje s kojima je mnogo radio i saradjivao i za vrijeme ra¬ ta, a i kasnije, naročito sa drom Laginjom u tadašnjoj Hrvatskoj Zajednici. Dr. Fran Barac bio je poznat kao Čelik značaj, nesebičan i požrtvovan rodoljub, vanredno radišan, koga ni največa razoča- nja nijesu mogla skršiti. Neka mu je trajan spomen medju Istra nima, za koje je naročito za svjetskoga ra¬ ta mnogo dobra učinio. JEDNO VJENČANJE U Splitu se je prošle subote vjenčao po¬ znati naš novinar g. Tone Rojnič, rodom iz Medulina, sa gospodjicom Slavkom Jelaska iz ugledne splitske obitelji. Kumovali su za mladenku trgovac iz Splita g. Jerko Aljino vid, a za mladoženju dr. Mirko Vratovič, koga je zastupao odvjetnik g. dr. Rudolf Pederin. Srdačno čestitamo! MANJINSKI PREGLED SPLITSKI DOGOVOR MED NASO DRŽAVO IN ITALIJO IZ LETA 1926. Italijanski uradni list od 14. avgusta je objavil zakon od 29. marca 1940, s ka¬ terim italijanski senat in zbornica odobru jeta določbe dogovora ki je bil sklenjen med našo državo in Italijo leta 1926. v Spli¬ tu. Dogovor sliči pred časom v našem li¬ stu omenjenemu dogovoru glede nekaterib lastninskih pravic ob. državni meji v Slove niji. Sedanji dogovor urejuje razdelitev pre¬ moženja prejšnje Kraljevine Dalmacije. Do govor je sestavljen v srbo-hrvatskem in ita¬ lijanskem jeziku, vendar velja italijansko besedilo za odločilno. Dogovor stopi v ve¬ ljavo, čim bodo izmenjane ratifikacijske li¬ stine. Zanimiva so imena oseb, ki so skle¬ pali ta dogovor: na italijanski strani so bili E. Smirič (Smirich), G. Lubin in G. Jerkovič (Jercovich), na naši strani pa Št. Metličič, M. Medini in J. Cortelazzo-Jabla- novič. JUGOSLAVENSKI NIJEMCI ZA SVOJE ŠKOLE Njemački list »Deutsches Volksblatt«. koji izlazi u Novom Sadu, javlja, da su 1. o. mj., kad je održan »Dan žrtve za nje- mačke škole« u Dunavskoj banovini, Ni- jemci u 55 opčina te banovine sakupili 529 tisuča 164 dinara priloga za njemačke škole. List kaže, da če se šahiranje pri¬ loga i dalje nastaviti. _ NARODNOSTI U MADŽARSKOJ Beogradska »Ravnopravnost« donosi ovu statistiku narodnih manjina u da¬ našnjo]' Madžarskoj: Prema madžarskim statistikama u Trianonsko] Madžarskoj bilo je 92% madžarskog stanovništva, dok su ostali dio stanovništva sačinja- vale manjine, u prvom redu Nijemci (5.5%) i Slovaci (1,2%). Posli j e prve arbitraže Madžarskoj je pripojeno 290.819 Slovaka, a zauzima- njem Prikarpatske Rusije Madžarska je> dobila 549.000 Rusina. Več u Trianon- skoj Madžarskoj je bilo 233.141 »siovač- ki govorečih državljana«, dok Slovaci sami tvrde da je ta] broj iznosio 300.000, U Madžarskoj dakle ima danas oko 600.000 Slovaka kome broju treba dodati još 35.000 Slovaka koji žive u dijelu Transilvanije, koji je pripojen Madžar¬ skoj. U madžarskoj Transilvaniji živi 1.305.000 Rumunja i 72.000 Nijemaca. U Madžarskoj je još ranije bilo oko 25.000 Rumunja. Stanje manjina u novoj Mad¬ žarskoj pokazuju nam slijedeče brojke: Rumunja 1,330.000, Nijemaca 600.000 Slovaka 635.000, Rusina (Ukrajinaca) 550.000 i Jugoslavena 165.000. Ukupno svih manjina 3,280.000. Madžara je bilo u Trianonsko j Mad žarskoj oko 7,759.000. Od čehoslovačke su Madžari dobili oko 650.000 (od ukup- nog broj a Madžara u čehoslovačkoj 692.000 jedan dio ostao je u Slovačkoj) a od Rumunije 968.000 Madžara. Broj Madžara iznosi dakle oko 9.377.000, a broj manjina 3,280.000. Ukupan broj Stanovnika iznosi oko 12,557.000. Prema torne manjine sačinja- vaju 26.1% ukupnog stanovništva, što znači da više nego jedna četvrtina sta novništva Madžarske pripada stranim elementima. Treba istači da se ova kal kulacija osniva na kombinovanim po- dacima čehoslovačke, madžarske i ru- munjske statistike za godinu 1930. Ovaj srazmjer bio bi za madžarski elemenat još nepovoljniji kad bi se kao manjina ubrojili i Jevreji, čiji je broj još u Tria- nonskoj Madžarskoj iznosio 550.000. Sa¬ mo prisajedinjenjem Transilvanije broj Jevreja u Madžarskoj povečao se za 148.649 duša. Ako dakle izdvojimo Je- vreje iz broja Madžara, broj Madžara iznosi oko 8.600.000, a broj manjina oko 4 miliona. U ALZACIJI SE UVODI SAMO NJEMAȬ KI JEZIK U RIJEČI I PISMU »Deutsches Nachrichten Bttro« javila iz Strassburga, da je šef civilne uprave u Al¬ zaciji, župski vodja Wagner, izdao nared- bu, kojom se u svim javnim uredima u Al¬ zaciji uvodi isključivo njemački jezik u ri- ječi i pismu. Alzaško stanovništvo ima se služiti isključivo njemačkim materinjim je¬ zikom. Na svim poduzečima i tvornicama, koje imaju svoje sjedište u Alzaciji, a čija su imena sasvim ili djelomično francuska, imaju se ti natpisi zamijeniti sa njemačkim natpisima. MADŽARI U BANOVINI HRVATSKOJ U nedjelju 22 IX održana je u Zagrebu skupština Madžarske kulturne zajednice. Pretsjednik Šandor Molnar naglasio je, da se Madžarska kulturna zajednica bavi samo kulturnim pitanjima i da su Madžari u ba¬ novini Hrvatskoj naišli na največe razumi- jevanje Hrvata, pa pozdravlja uredbu bana g. dra Šubašiča o školama manjina. Nakon govora pretsjednika uzeo je ri- ječ tajnik g. Angeli, koji je pročitao taj- nički izvještaj. Iz izvještaja se razabire uspješan rad Zajednice od osnutka do da¬ nas. U tom razdoblju je osnovano više po¬ družnica i to medju ostalim u Don jem Mi- holjcu, Jamarici, Beočinu, Starim Jankov- cima, te u Čakovcu, gdje je ta podružnica veoma jaka i broji 500 članova, dok Za¬ jednica u Zagrebu imade 600 članova. Iz izvještaja se nadalje razabire, da su upučeni pozivi umirovljenim i nezaposle¬ nim madžarskim učiteljima, koji su pozva¬ ni da se prihvate rada u madžarskim ško- iama. Popis tih učitelja bit če predložen banu g. dru Šubašiču radi imenovanja. NASI POKOJNIKI Dr. Hinko Stepančič Ljubljana, septembra 1940. — Dne 22 septembra je v Ljubljani umrl po dolgo¬ trajni bolezni naš rojak dr. Hinko Ste¬ pančič, višji deželni sodnik v pokoju. Dr. H. Stepančič se je rodil v Temnici 1. 1864. Izšolal se ie v Trstu, Gorici in Pragi. L. 1891. je prišel kot avskultant k deželnemu sodišču v Ljubljano. L. 1892 je v pravdah zastopal kot upravitelj državnega pravdništva upravičenost po¬ pravkov. V ta namen je spisal tudi ra¬ zpravo «0 popravkih«, ki je izšla v Slo¬ venskem pravniku« 1. 1893. Pozneje je bil avskultant na sodiščih v Idriji in Litiji, ter sodniški pristav v IL. Bistrici. L. 1899, je bil pri sodišču v Buzetu. Kot prvi slovenski predstojnik sodišča je mo¬ ral mnogo pretrpeti od drugoredcov, ven¬ dar je ostal tam. dokler ni izsposlovai jezikovne ravnopravnost.iL. 1907 je po¬ stal deželni sodni svetnik pri okrožnem sodišču v Gorici. 1. 1909. pa je bil izvo¬ ljen v goriški deželni zbor. Med vojno je bil avditor pri divizijskem sodišču v Gradcu, kjer je marsikaj dobrega storil za naše ljudi. Predno je stopil v pokoj I. 1929, je bil višji deželni sodni svetnik v Celju. Pokojniku blag spomin! KOLIKO NEMCEV JE V RUMU- NIJI Po zaključkih dunajske konference so nemški listi obširno razglabljali seveda v prvi vrsti o rumunjsko-madžarskih tre¬ njih ki jim naj bi naredila konec dunaj¬ ska arbitraža ter tudi o stanj u svoj ih ro¬ jakov v obeh državah. Nemci so cenili da je v prejšnji Rumuniji živelo okrog 800.000 Nemcev, od tega v Besarabiji 90.000, v Bukovini pa 80.000 in pol mi¬ ljena v delih, ki jih je Rumunija dobila po svetovni vojni od Madžarske. Z od- stopitvijo raznih delov prejšnjega ru- munskega ozemlja se ie tudi zmanjšalo številčno stanje nemške narodne manj¬ šine, vendar pa cenijo nemški krogi v rajhu, da je v sedanji Rumuniji ostalo še vedno okrog 600.000 Nemcev. MARIJA MAJNIKOVA V Gornjem gradu je umrla ga. Marija Majnikova vd. Ravnikarjeva, doma iz Idrije, ki je že več let prebivala pri svo¬ ji hčerki Antoniji Jurišič. Stara je bila nad 80 let. Sožalje! ČEŠI I SLOVACI U JUGOSLAVIJI U Daruvaru je izašao prvi broj lista Naše Noviny«. Taj list izlazi mjesto pri- jašnjeg lista »Jugoslavšti Čehoslovaci«. Iz- davač je Oto Sobotka, a odgovorni urednik Adolf Kubička. U programatskoj riječi veli se, da če list održavati vezu izmedju Čeha u banovini Hrvatskoj, gdje ih ima najviše, raditi na učvrščivanju suradnje jugosla- venskih Čeha sa Hrvatima, Srbima i Slo- vencima. I Slovaci imaju u Jugoslaviji vlastltu štampu, i to nedjeljni list »Narodna Jedno- ta«, mjesečnike »Naš život« i »Evanjelicki Hlasnik« koji izlazi u Bačkom Petrovcu I »Nadej«, koji izlazi u Kisaču. Politički i kulturni pravac slovačkih i čeških listova je isti: oni se oslanjaju na Masarikove ideje. Čeha i Slovaka ima u Jugoslaviji na osnovu popisa od 1930 godine 103.063, i to 74.188 Slovaka i 28.875 Čeha. Češi su ve- činom nastanjeni u Daruvaru i okolini, da¬ kle u Banovini Hrvatskoj. SVE VEČI INTERES U JUGOSLAVIJI ZA NJEMAČKI JEZIK Praški »Der Neue Tag« priopčuje iz¬ vještaj iz Beograda, u kojemu veii, da su široki slojevi iugoslavenskog pučan- stva pozdravili uvodienie niemačkog je¬ zika u jugoslavenske škole, kao prvog glavnog obvezatnog stranog jezika. Time je ponovno uvedeno stanje, koje odgova- ra prirodnim odnosima i sankcioniran razvoj, koji ie u toku posljednje godine. pod pritiskom neminovnosti več odpo- čeo. U Beogradu se to vidi na primjer na torne, što je osnovna škola. u kojoi uče učitelji iz Reicha, posljednje ieseni. usprkos torne, što je počeo rat, imala veči broj učenika, nego ikada orije. Za¬ to su morala biti otvorena ravna četiri paralelna razreda. Radi se na torne, da se dosadašnja njemačka gradianska škola pretvori u punu realnu gimnaziju. I u Zagrebu treba da se otvori takva škola. Osim toga je prije jednog mjeseca u Novom Vrbasu osnovana njemačka gimnazija. Povrh svega če njemačka akademija u Miinchenu sa svojim mno- gobrojnim štabom lektora još ooiačati svoju dielatnost u Jugoslaviji, pošto se u svim jugoslavenskim krusrovima u sve večoj mjeri osječa potreba za učenje nie¬ mačkog jezika, koji je posljednjih dva- deset godina bio istisnut iz jugoslaven- skih škola u korist francuskog jezika. U FOND »ISTRE« S. S. daruje u fond Din 56.— Zahvaljujemo! France Bevk: Čas, ki hodi z berglami Ob petdesetletnici našega pisate¬ lja Franceta Bevka prinašamo kot prispevek k njegovu jubileju to črtico, ki je izšla v »Našem glasu« v Trstu 1. 1927. Poznate čas, ki ima peruti? V jetniš- nici sem spoznal čas, ki hodi z berglami. Počasnejši je bil kot senca, muke poln in neizbežen. S trpkostjo in srdom smo ubijali drug drugega in sebe, časa ni¬ smo mogli ubiti. Ko smo se dvignili v jutro, smo ga bili že siti, ko smo legli, je polzel z večjo počasnostjo mimo nas in nam ubijal spanje in sen. V celico z dvema oknoma smo bili zaprti štirje hudodelci. Nekatere dni smo molčali vsi štirje in hodili od ste¬ ne do stene. Koraki so postajali ob be- gotnih mislih vsak hip hitrejši. Zdelo se je, da hočemo prehiteti počasi polzeče minute, ali da jim mi predpisujemo na¬ glico s svojo hojo. Nenadoma se je kdo predramil iz misli in dejal: »Hodimo počasneje. Danes ne pridemo do kon¬ ca...« Oko se je prilepilo na visoki obli stro¬ pa, bolj iz želje kot iz prepričanja je go¬ vorila duša skozi usta: »Enajsta ura je«. Ta, ki je pogledal skozi okno na senco, ki je delila desno krilo poslopja v dve polovici, je dejal iz izkušnje: »Jedva deveta je minula.« Izpod pepela spomina je vstala baj¬ ka, ki jo je pripovedovala mati svojemu sinčku, bodočemu hudodelcu: »živel je oče, ki je imel tri sinove...« Od svoje mladosti nisem poslušal bajk s tolikšnim zanimanjem in pobož¬ nostjo. Vsaka beseda je z dvojno močjo trepetala v duši. Slednji prizor sem že¬ lel imeti podaljšan do neskončnosti, dolgo vrsto tistih dni, v katerih se je bajka godila. Kadar je ugasnil glas pripovedoval¬ ca, je stal pred oknom hromeč čas, pre¬ maknil se je bil jedva za korak. Skozi omrežje je legel na dušo ko strup in jo razjedal, štiriindvajset ur praznote ka¬ kor v vesoljstvu pred stvarjenjem. Dva izmed nas sta se sprijela in me tala na tleh. Dva rokoborca, zagrizena drug v drugega: ne iz sovraštva, iz dol¬ gočasja. Hropla sta in se premetavala, rdeča in zaripla v obraz, ležala sta drug na drugem in se valila. Boj se je vršil tiho, brez krika in besed, da ne bi pri¬ šel kdo in ju odpodil od igre... Ostali smo sedeli na postelj nakih in zrli; ne radi borbe, ki je bila nagnusna, ampak radi polzečih minut, ki jih ta hip nismo slišali. Dva sta igrala polovico dne damo, drugo polovico pa sta se lasala. »Pootročili smo se«, je modroval tre¬ tji. »še dobro bi bilo, da bi bili res raz¬ bojniški«. »čemu si premaknil črnega?« je pro¬ testiral prvi igralec. »Ta je moj.« »Premaknil sem belega«, se je upi¬ ral drugi. »Tistega tudi, seveda. Ali mojega tudi.« »Ti slabo V vidiš«. »Ti slepariš!« »Tebi ni mogoče dopovedati. Beli je bil tu, črn je bil tu...« »Dobro...« »Ti si premaknil tega, jaz pa tega Ali zdaj razumeš?« »Kako je pa ta prišel tu sem?« »Ne igram več! Igraj sam!« Radi dolgega časa, ki je strašil po vseh stenah, gledal izpod stropa in sko¬ zi okno, se je vdal: »Igraj! Naj bo po tvojem!« Igrala sta dalje... Morje dolgočasja pa je lezlo v grlo... Iz tega morja so se dvigali med nas ba- haštvo in zavist, ljubezen in sovraštvo, kvante in pesem, ki je bila polglasna in ne vselej lepa in spodobna. To se je zgodilo tedaj, ko smo si po¬ vedali vse bajke in spomine, vsa zla de¬ janja in sodne obravnave in smo z mu¬ ko grebli po preteklosti, da bi še kaj iz¬ grebli. Radi neuspeha smo bili jezni in smo se ujedali kot modrasL »Molči, ki si kradel!« »In ti? Trikrat težja je tvoja malha, če bi mojo v tvojo del, bi se nič ne po¬ znalo.« »To je res. Babam kradeš, ki jim ni¬ maš kaj vzeti; z a drugo pa sposoben nisi.« Stepla bi se do krvi, če bi stražnika ne bilo na hodniku... „ sm radu očitkov in zasramovanja se je razkužil molk in poleganje. Odgovorni urednik: ERNEST RADETIC. Krajiška ul 12. - Vlasnik I Izdavač* Save* -7- »Istra« izlazi svakog tjedna n četvrtak. —Broj čekovno? računa 36 789 — Prrtnl.h r~f Z em terantskih ? dolara na godinu. — Oglasi se računalu po ejeniku. — Tisak: Jugpslovenskrf^tittF TOdinu 48 D - _„ Zdaj ta, zdaj drugi je zgrabil kepo sredice, jo prežvečil v ustih in naredil testo. Iz njega je mirno, kakor da je to njegov poklic, izdeloval male kepice, li¬ ke za šah. domino, gumbe, kroglice in piramide za damo. Od jutra do večera neutrudno gneteni in stokrat preobliko¬ vani liki so se sušili na solncu in se v prvi jezi spremenili v prah. Vsako delo je bilo samo sredstvo za ubijanje minut, drugega pomena ni imelo. Ne delo radi dela, ampak delo, ki smo ga neutrudoma iskali radi dol¬ gočasja. Vse v dolgih letih bridke samo¬ te izumljene umetnosti, podedovane iz roda v rod zločincev, ki so bivali pod isto streho, so se prebudile radi časa — starca, ki je hodil z beglami. Odvezavali smo umetno zavozlane pasove, slačili srajco izpod oblečenega jopiča in delali na tisoče drugih, ne¬ verjetnih stvari, ki so mejile na kome¬ dij anstvo in čarovnijo. Jahali smo drug na drugem kakor mora in prežali sled¬ njo minuto iz zasede, da bi jo ubili. Malenkost nas je vzradostila, malen¬ kost nas je razdražila ... Iz grdih, črnih ljudi smo se v poseb¬ nih minutah izobličili v otročičke in se kratkočasili na način kot tedaj, ko smo nosili še srajčke Iz otročičkov smo se naenkrat prelevili v grde in črne ljudi, siti vsega, srditi na vse. Mimo oken, mimo edinega zelenega drevesa, ki je gledalo na nebo, se je po¬ mikalo solnce, ponoči pa zvezde; bolj počasen od solnca in od zvezd je bil čas, ki sm ga spoznali, s hromo nogo in z berglami. godinu 48 D. z* 2°eodinelfrfT " L ^ " ~ Bro) te,efona ^ >*- »•- ■ e 24 ** ,n °zemstvo dvostruko. za Ameriko tiskaru odgovara: Rudolf Polanovič.