SLAVJAN. Časnik slovstven i uzajemen za Slavjane književne prosvštljene. Vreduje i na svetlo dava Matija Majar v Celovce (Klagenfurt). /i jai,. /» Izhadja desetput v lete po jednoj celoj listine i Ift^ l,slu velja s poštninoj 3 fiorinte ali 2 rublja. lorfo. (eskoslavjanska slavn ost v Pragč. Cehoslavjani imaju nemalo veleučenih mužev, kterih se mogu po pravicč ponosom spomčnjati. Taki veleučeni muži so na primšr: Josef Jungman, Josef Dobrovski, Jan Kolar Slovak, Josef Pavel Šafarik Slovak, Vačeslav Hanka, František Ladislav Čelakovski i več jinih. Oni su narodno dremajuči svoj narod klicali i izbudili iz narodnoga spanja k narodnoj samosvčsti i k narodnomu življenju. Cčla družina iskrenih vlastencov sbrala se je okolo njih, kteri su se trudili, i velika njih čast se trudi ješče i v naše vreme, za prosvčtu i blagostanje svojega kmena. Neocčniteljne zasluge imenovanih mužev su dvojverstne: Perva versta njih zaslug obstoji v tom, da su neumorno se trudili za svoj českoslavjanski kmen, su poravnavali pravopis i čistili svoj govor českoslavjanski, spisovali knjige i novine českoslavjanske i množili novo slovstvo českoslavjansko. To su ti učeni muži izverstno uči-nili; jezik, slovstvo, prosveta se mora početi obdžlovati i širiti v svojem kmenš, vlastni kmen je podstata, osnova, na kterom se zgrada višje zidati može. Druga versta njih zaslug obstoji v tom, da su v svojih spisah i knjigah českoslavjanskih neprestano ozirali še na cčlo slavjanstvo, da upravo naj izverstnčjša d<51 a književna su spisali v smisle uzajemnom. Jungman je spisal vsemu slavjanstvu važen: Slovnik češki; Dobrovski: Institutiones linguae slavicae veter is dialecti; Kolar zlatnu knjigu: O uzajemnosti slavjanskoj; Šafarik: Starožitnosti slovanske i Slovanski narodopis; Hanka: Mluvnicu českeho јаеука, mluvnicu polskeho Jazika i Počatky posvatneho jazyka slovanskeho; Čelakovski: Gteni o srovnavaei mluvnici slovanske i sbornik poslovic vsšh narečij slavjanskih, pod naslovom: Mudroslovi narodu slovanskeho ve prislovich. To su izverstna džla uzajemna učenih mužev uzajemnih; njih je vse zanimalo, čto je bilo slavjanskoga, po izrčkč Jana Kolara: N i h i 1 slavici a me aliepum e s s e puto, čto bi se po slavjanski reklo: Vse čtokoli je slavjanskog^, je naša svoji n a. Sčjali su oni dobro seme slavjanske uzajemnosti i padlo je na rodovitnu zemlju i — ako ravno su se uže preselili v večnost, raste krepko, poganja utešiteljno ne samo vžje, listje i cvžt, nego počinja, slava Bogu! i ovoče i žlahtno sadje prizpxiyati. Oni su položili kršpku podstatu i obširnu osnovu veličanstvenoj zgrade slavjanskoj v jezike i slovstvč českoslavjanskom, pa nisu zidali samo na jednom pojedinom predele, nego njih namčra je bila sozidati zgradu visoku v mnogih nadstropjah, zgradu velikansku nauke slavjanske. Zato se je svžtloba njih učenosti svčtila i njih ime se slavilo daleko črez medje in granice českoslavjanske po obširnom svžtč slavjanskom. — Odtuda izvira, da, ako se le ime jednoga teh slavnih mu-žev spomšni, se hvaležno spomčnimo vsčh tžh buditeljev naroda. To se nam je prigodilo i čitajučim v čeških novinah poziv na slavnost, ktera se bude slavila v Zlatnoj Pragž na spomen slavnoga J o s e f a Jungmana; spomčnuli smo se i ostalih svčtlih zvezd českoslav-janskih. . Vredničtvo „Slavjana" je nameravalo te češki poziv k slavnosti poslavjaniti i ga priobčiti svojim čestitim čitateljem, koji su iz raznih slavjanskih kmenov, pa slučil se je te prijeten i radosten slučaj — da te češki poziv ne može se poslavjaniti, iz toga jednoduhoga uzroka, jerbo je spisan po češki tako izverstuo i uzajemno, da ga književen Slavjan dobro razumi bez prestavljenja. Samo učke nepaterne malič-kosti prejinačimo v tom pozivč i ga stavimo semo cirilskimi pisoie-nami, jerbo latinskimi je tiskan uže v čeških listah. Tako-le glasi: ДОМОРОДД1! Дне 4-/i6- ЈУлЧа буде тому сто л£т, что ce је објавма ческо-славјанскому народу на обзорЂ једна i3 нај jacHtjniix звбзд; буде •1'0.му сто л$т, что је народјл се народу нашему једен i3 нај Be4jix, нај жлахтнЉјипх јего сшов, что је узрел св-бтло божје славш наш ЈосеФ Јунгман. Света должност цЈлога народа ческога је, спом$н тога вел1-кога дпе достојно прославт. Заступггелвство кравлвевске наше Праге спознавајуч ту пот-ност је само иреузело успоредвенје славное/ri на чест мужа, к-repi је једен is нај преднбјнпх сшсователБев i будггелБев иарода ческо-славјанскога. Уредт ту славпост је noBipuo световавство кр. главнога м-бста Праге носебному одбору. Одбор стараје ce o то, да 6i славност, ктере ред се цроглаи в naj бл1жЈ1х днех, наиравјла се достојна i велелЗша, доволвује ci 1менем старославне наше Праге зва'1'i народ наш ческославјансга к тој славнос-ri. 1мешто пак зове вса наша самосправна заступггелвства окрајна i обчшска, вса наша дружтва i наше сполке твердо се над^јуч, да од горовја татран- скога до шумавскога всако ческославјанско дружтво, всака ческо-славјанска једнота, ако не нрјдо к славностс с вечшој CBojix членов, зајшто (в^рно) пошлве аспонв (по крајнвеј мбр-6) повбрен!чтво i то, ако 6iri може, повЗЈрешчтво с прапором (с знамјем). Зато вола подшсаш одбор bcžm домородцам cbojim јешче једен-крат: Да се в1д1мо в нашеј матушк^ Праг^ дне (30. јушја) 12. ју-лЧа i 1 lis- jy^ija! В Прагб (26. маја) 7. јушја 1873. За одбор уредованја славносп Јунгманове. Дор. Франт. Лад. P i е г e p, предсбдателв. Joc. Г у л e ш, Дор. Јос. Е м л е р, пуркмштер (поглавар) пражсга једнателв. м^стопредсбдателБ. Nedvojbeno se bude sbralo pri toj slavnosti v Prage mnogo Čeho-slavjanov; težje bi se tamo sbrali ostali Slavjani dlje oddaljenosti, pa v naših čitalnicah i družtvah sbrani se budemo i mi spomenjati slav-noga JosefaJungmanai njegovih slavnih sotrudnikov i budemo jim zaklicali: Вечнал илгв памнтв! — Spomenjati se budemo pako i pri slavnosti v Prage sbranih Slavjanov i budemo jim poslali pismeno ali po berzojavž svoj bratski pozdrav: Slava! Cirkevni Listy pro veškere zaležitosti cirkve evangeličko-luteran-ske. Redaktor Dr. J. M. L. Hurban; vychani v Skalice dvakrat mesične. Te izverstno uredovani časnik donaša, kako uže njegov naslov kaže, posebno vesti o zaležitostih svoje cerkve, pa zagovarja hrabro pravice svojega ugorsko-slovenskoga plemena i čto mu ješče večju vrednost dava, ozira se i na slavjanstvo v obče. У 8. čislž leta 1873 ima sledeče so-stavke: Jako svet čini? — Dopisovatelj. — Obete na školy. — Literatura. — Drobne spravy a uvahy. Pod nadpisom: literatura jeuverst-jen i učeni članek o našem „Slavjanu," o uzajemnosti slavjanskoj i o književnom jezike slavjanskom, kteroga priobčimo ovde svojim čestitim čitateljam, jerbo je vsakako zanimivo i podučivno zvSdeti, kako misli o našej slavjanskoj stvari učen Slovak, da se čitatelji naši uzraduju nad tžm, kako se po uzajemnosti slavjanska narečja neočakovano berzo dč-jansko bližaju i da se osvčdoče, da ni zastonj (ni marnč, da ni naprasno) trud dopisovateljev i podpora podporovateljev, to je predplatiteljev „Slavjana", nego da donosi cvžt i ovoče. Članek cirkevnih Listov glasi tako o „Slavjanč": „Je to novi objev uzajemnosti slavjanske, skusiti dejansko poro-zumeti se s vsžmi Slavjanami. Jedno je pri tom pamčtigodno, i sicer to, da slavjanski jeziki nisu si tako daleko jeden od drugoga oddaljeni, * jako se je to mislilo. Pan Majar piše tako, da ga vsaki učeni Slavjan razumčti može. (Tu slčdi sostavek iz „Slavjana" od pismena do pismena samo nemnoga slova su radi bolje razumljivosti pristav-ljena — i to v časnikč ugorsko-slovenskom Slovakam namčnjenom. Onda piše spisovatelj dalje:) „To je na bčlom dne, da te Slovak, kteri uže nččto ve po serbski, po ruski, po slovenski, toto narečje lehko po-razumi. Predpokladati se takže može, da i isti pospoliti (priprosti) Slovak tako govorečega lehko porazumi, ako se samo trohu potrudi. Pan Majar hoče lehkim sposobom vešč (rčč) predoležitu i prevažnu i veru ne tako scčla lehku usnadniti i polehčiti Slavjanam. Mi mislimo, da bi to bila daleka cesta zakladati nčkak nov književen jezik za vse Slavjane; jerbo bi moralo 80,000.000 Slavjanov po deseterih cestah novi jezik j iskati, vsaki svoj vlastni zapustivši. Čto bi na to povčdel Rus, Poljak, Čeh, Serb, Horvat i tako dalje ? Tu mora zavladati prirodjeni i umetni sposob, jako je zavladal pri jinih narodah i je proizvedel književni jezik, tam nčmečki, tu italijanski i za starodavna judovski, helenski, latinski. Jednotlivi kmeni slavjanski, jako osobe, se tu natečaju, revnuju, bčgaju o zavod na poljah včde, umenja, deržavničtva i cerkve. Mi Slavjani ne smemo nič zanemarati (zanedbati, prenebregati) i nič preskočiti. Majarova misel ne smč upadnuti, ona je predspčv k dčlu zgodovinskomu, to je misel ta: se dorazumčvati svojim narečjem s drugimi Slavjanaini! Da to biti može, moramo učiti se slavjanskim narečjam. Kto je obetoval jednom pol lčta serbščinč i ruščinž pa jednom pol lčta poljščinč, češčinč, slovenščinč severnoj i južnoj (Slovensko zemlja Slovakov, Slovenija zemlja Slovencov) te vizna se i v najtežših predmetah včdeckih i sporazumi se s vsakim Slavjanom. To tada ni preveč veliko požadovanje(trčbovanje, traženje). Ale učiti se 80,000.000 Slavjanam nekomu novomu jeziku slavjanskomu to bila bi preveč velika i nedosegljiva naloga. Jednotliva plemena slavjanska moraju najpred očistiti svoje gumno nelčpih tudjinismov . . . Pri totom dčlč se uže ima paziti na misel tu najvišju Majarovsku, na misel uzajemnosti. Horvati na primer su uže bez krika i šuma premčnili svoje „sokak, k a p i j a" na vrata i u 1 i c u itd. Kako me je to potešilo, kada pridem lčta 1863. v Zagreb i govorim po horvatski tako, jako sem se 1848. naučil v Zagrebe i v Bčlomgradč, tu su se mi smčjali i poslčdnič mi to razjasnili, da oni včru ne hodiju po „sokaku", uego po ulicč. To je proizvedel (vi-konal) Slovak bulek med Horvatami, odstranjajuč vsa turška i kterakoli tudja slova iz prekrasnoga narečja horvatskoga. Po tom naj vsaki k uzdelanim, obrazovanim, Slavjanam počitajuči se Slavjan nauči se kromč svojega narečja asponj ješče jedno aH ne dvč narečji čisto slav-janske. I iz toga občnega dviženja i gibanja povstane skorčje jeden književni, učeni jezik, nego ako bi smo vsi bez porazumljenja se totčas imčli si kaziti jezike svoje uže prekrasno ugladjene. . . . Kirilicoj pi-šuči Slavjani, na primer Rusi, imaju te sami pravopis, jako mi Slovaki, v čištoj slovenščine, i Češi v spisovnoj češčinž pišuči. Slovaku znaju-čemu čisto slovenski pravopis je uže maličkost pravilno pisati svoje narečje kirilicoj (!)« To je korak, šag praktički uzajemnosti. . . . Pa uzajemnost se ima džjansko skazovati, sicer bude se nam se-njati zastonj i naprasno o razvijanji i razcvčtanji slavjanskom, ako bi ime, čest i blagostanje naroda zaprodajal tamo jeden Turkam, drugi Nčmcam, tretji Madjaram, četverti Italijanam, peti Gerkam, medtšm bi se nam narod pa vikervačil i poginul. Pred čem nas zahovaj i so-hrani Bog vsemoguči i daj vsčm kmenam slavjanskim tako čiste značaje i glav tako jasnih, jako je p. Matija Majar." Vredničtvo pako želi, da bi toliko bilo dopisovateljev i predplati-teljev za naš časnik, da bi čestito mogel mnoga lčta izhadjati na prid uzajemnosti slavjanske. 1з Нбмечкога Градца. 1зрекл1 сте желву, честт го-сподше уредшк, да 6i „Славјану" натсал н®что o славјанстх дру-жтвах обстојеч1х в Градцб. To је јако прш4рен иредмет за те наш часшк, зато толгсо радје дополшм Вашу желву. В нБмечком Градц^ обстоје сл$деча славјанска дружтва: „Слованска БесЗЈда." Ово дружтво је тако уредвено, како наше чЈталшце, то је, оно јма своје станованје, в ктером се члеш c6ipajy i поразвеселују, часшке Ч1тају i tžm подобна. Чле-нов isia нЗжолшо чрез стотшу i то дцаков i недцаков i дружш. Слованска БесЈда је нај старЂјше славјанско дружтво в Градцф. „Вендјја." Славјанско словствено дружтво на техшк§. То дружтво установлвено од Словенцев лбта 1869 преустројшо ce је берзо o почеткб в дружтво југославјанско. Вевдја је нжрено npi-јела се миш узајемноси славјанске. Upi сбдшцах, ктере се держе всаих 14 дт, смо уже чyлi затмлБ^ве говоре o језшб узајемном. Редт члет „Вендце" су само технш учечг се в Градц$, 1зредш пако техтга друг1х mžct i i3y4eni господ1, Koji су б£л£ o часб CBojix штудц чланат дружтва. (Вредшчтво Славјана је 1мело ириожност BiAiTi: Правига Вендце каменоткжана вдршцој i на концјј прав1л алФабет ц£р£лск1 nicaBHi [in cirilischer Schrift], что je јако практачно/ „Славјанско певско дружтво Bimjis шол." Уста-новлвеио концем л^та 1871, в нјем ce roji славјанско петје i ce направлБају славјанске весслиЈе, гудбе i тако далБе. Иевц1 су само славјансга дцага, подтралт члеш су также недуат. „X o p в a т с к a Д a н i ц а"; уже третБшрат ЈзбудБено дружтво. Уредвена је, како Вендуа, пркггупт пак за члене могу само Хор-Baii i3 усеучшшча i i3 технше. „C o к o," лбтос на ново ЈзбудБен. Что је Хорватска Дашца за Хорвате је дружтво „Сокол" за Сербе. „Ciora," дружтво обчеславјанско, које ce је установпго л!тос мбсеца Фебруарва i je спруело правка „Вендуе"; дружтво за дјјаке i3 всеучшшча i i3 техтке, но Hi јешче копечно основано. Семо с.е може почшт јешче: „П o д н i p a л н i заводза и o т p ■£ б H « (у б o ж н е) д i-ј a к е" на всеучшцт. Те завод се је установм прошле годше, када се јс попрејшт укупш завод раздМл мед иосамезне народносп. „СлавјансЈО сталн1 одбор на всеуч1л1шч1," то је иет дцаков i36pa»ix npi дјјачком c6opi, KojiM надлежл засту-riaTi славјанске дцаке на всеучишгн. Славој I. Дрштов. G. J. H. iz C. v Sloveniji piše: Перво je сада, да уведу nami шсателм в словенску кнмгу mžcto латппце нашу обче оланјанску цјршцу, јербо се будемо нотле јешче ycnžniHije i берзбје могл1 пр1бл1жеват1 језжословно мед себој. За особно уиотрЈблвеванје је д®лом уже уведена: uinie ју намреч i чгга вса (?) словенска образована господа i дцага се је марл1Лво уче na Bcfix наппх riMiiacijax — само upocTi народ je не позиа, овдјј 6i могле номагатч лвудеке учишце .... Tpž6a je, да на то уже сада шслшо, како ypeдiтi 1џриску тсаву, да буде пршладна својству нашега је-з1ка, na i узајемна. Како 6i се могла нај лежчајше виелћатч в все наше станове, naj o том разговарБају тому посвечеш 4acoiiici, особ1то „Славјан". Primetba vredničtva. Vaš listič se da prav prijetno Čitati, vidi se iz njega ne samo, da ste cirilice dobro navadjeni i da se marljivo zanimate s staroslavjanščinoj i s ostalimi glavnimi narečjami slavjan-skimi. Dobro! Samo tako nadaljujte. Vi pišete vsvojim narečji pa i ostalim Slavjanam dosta lehko ponjatnim i razumljivim, dlja toga smo vse točno tako semo postavili, kako ste napisali, samo dva cerkvenoslav-janska pismena smo prejinačili po tomu, čto jih do sada v tiskarnicč neimamo, i po tomu, čto sicer na staroslavjanščinu se skerbno oziramo, ker je ona svetovavnica vsčm našim narečjam — približujemo se pak — ne staroslavjanščinč, jerbo ne nameravamo spisovati staroslavjanam, nego mi se staramo pisati uzajemno i približevavno sadajnim glavnim narečjam slavjanskim. Za obče slavjanski jezik se može vzeti ali ruščina, ali svoje narečje pisano uzajemno. Želeč pouznesti svoje narečje za književni jezik, derži se sledečih pravil: Pišuč za ljudstvo priprosto piši čisto v dosadanjem narečji. Pišuč za Slavjane književne prosvitljene piši takže v svojem dosadanjem narečji, pa ne čisto, nego uzajemno. Kdč cirilica ni navadna, spisujmo spise, časnike i knjige za književne i razsvetljene Slavjane cirilicoj, za prosti narod, kako do sada, latinicoj. Naša namera ne može biti, latinicu zametovati, nego ciri-licu upeljati med obrazovane Slavjane. I isti Rusi, Serblji i Bolgari znadu latinicu, hotja (ako ravno) je pri njih cirilica obče vladajuče pismo. Kdč do sada cirilica ni navadna, tamo ju sada ne silimo v učilišča ljudska (Landschulen), nego usilujmo se vsoj siloj, da ju upeljemo med obrazovane književne i prosvštljene Slavjane — kada to dosežemo — se upelje naša cirilica sama, svojej umstvenoj siloj takže v učilišča. 0 СЛЂДАХ ПРАСЛАВЈАН. (НадалБеванје.) ЧЈтанје всаке в^де иочну i коичјвају брахмаш словом: a у м76) које се Јзговорј како у м. Hžicoji ученјага тверде, да је то слово мтчко, да је н$кат Zauberformel ;77) na то слово ni jiiiora него: ум! ум — разум! Када брахман в почбткФ наука узклшне: ум! то noieim толжо, како да 6i рекел: Подучеванје се почне, зв1>сто послушајте i добро разуиите! „Од брахмаЛОб се разлшују ф1лософ1 iMenoM Прамш, Koji су соСорлмв1 i претрлв1в1 i подсм^хавају се брахмаНам хулеч jix хв:астопам1 i гЛуАцам!, Koji јеДнакоже уче се наравословју i зв$з-дословју."78) .,Мед Германат су нај честггбјпп пушчавнМ, KTepi жЈве в л^сах од лгстја i од садја, овоча л^спога, се облаче облачигом л1чнаст1м i cfc нб печају <5 жоишчшаип i не nijy BiHa. C царБаип стоје в свезб, KTepi jix по послашках нрашају за свет o npi4inax згодеб i јш укажу богослужбу оправлБатс i богам се молт. За пушчавшкат с+ојб по чест1т0ст1 л^карм, Koji размшлБују i o по-став^ чловечској. Жлве просто па не под јасшм небом, o nntenž сарочшско.ч (Reis) i o мук$, что jijt BcaKi даје, ако Пожеле, также преноче jix рад! .... Љ&че нај чест^јшс јествшаап не пако здравшаип, 1змед т^х највеч се служе ут1раванја i обклад Macri no тому, что остала л^ка*ретва ripi'nne једном бол^зт. Л t к a p б i i it у ш ч a в n i к i в£жбају се, да могу станов1тно престатч труде i болечше тако, да ц%л ден остану в оиом №том ПОложегф. Jim су в ž ш ч у н i i с н a х a p б i i знају зар1кат1, заговарБа-ri, заповбдат болезнам ; upi погребах за MepTBiMi нарјцају, (npi4iTieajy, хекају), заједно иросе ЈЛлосТшју. 1ма жед m>iMi пако i честн£јгх i просвбтлБенЗфх, Koji премпплБују o вечносТ1, o блажеП0с1ч i 0 побожиост1." 79) „В 1ндф једнакоже Heiata много бол$зт .... Ако 6i се пако случш), да се објав1 вЉка болезанја, сберу своје мудрослове в посветованје i каже се, да ош не без помочЈ божје Јзл£че все, чтоксш се оздра-вт Можб." 80) 76) Ману 2, 74. 76. 83. — 77)' Bohlen 1, 212. 2, 328. — 78) Страбо стр. 719. — 79) Страбо стр. 713. — 80) Appiau 1нд. 15. Брахмаш су npi нодучеванј1 bmžc пр1пов£довал1 много с в е т i х ирјпов^дек 1меноватх ito cahckpitcki: п у p a н a с, но геленст: ieros logos. „В^рују много иршовбдек i радј тога су, како Страбо Mini,81) мудр$ј1 в д1>л!, него в говор^____Bmžc пршов£- дују i свете пршовбдке, јако i Плато o несмертелносп душе, o судбб в вечност! i o веч тому ггодобшх речБах." В Tpi реде су разнадалј брахмат, Koji су се разнознаваЈп вс^гда велебноству i п a л i ц o j, коју суходајуч в p у к i м ž л i, i уже Ману сномЈшја, да jiM je нал1да вјдно знаменје чша имхова.82) Дла тога се толшо пут спомјшја в 1ндф Д а-Mic, тојебрахман в е л е б н i с пал1цој, на npiMip, OHeci-KpiTOC се је поговарвал с једтм Манданом,83) icTO тако iiinie IIopi-pij, да je Бардесанес обходол се с н^гам Дамадатсом.84) Д p у г i ч i н шд1чга чппвају: KmaTpijac = BojHiKi од слова кшат = стрјлец. AppiaH jix 1менује: xatroj,85) ILtimj: cetriboni sil?esfcres,8R) Krepi су преб1вал1 в ирцетној лбснатој покрајш£ no CaHCKpiTCKi: кшатрцавана, Серб 6i рекел: в Шумадф, a-ii в Чер-Hojropž, Рус i Полвак 6i рекла: в Г1ол£<лј1. Ош су 6i.ii должн1 отражт i зашчппчат1 i брант дежелу пред совражншазн. — Шн војтчт.... je нај лБуднат^јпи за весјаналп i селванам!; должност нвегова je o часб рата војсковата се, o временј м i p н o м на л i it o б у насу i jirpajy. Вес чш војтчга керт се i ж1в1 се строшком царск1м, тако i конб1 i слош, Koji су потр^бт за службу војтчку." 87) „ . . . . в o j н i к i време i з л i м н o за-нравлвају л ž н o б o j i гостбамј по тому, что jix дарв уздержава, да, ако настане потр^ба, се нодају тотчас (»пгновенно, одмах) в војну не јемлвуч себој шчеса кром^ својега тела.88) .... Appian iiinie:„.... по множшЗ; су псрвј за весјанаш, Koji уж1влвају нај веч свободе i веселБа; па само oni се вежбају в BojiiiCTBi. Оружје jiM једнакоже jiiii наредБају i конБе jiM jim дају, KTepi jiM также оружје лшају, слоне воде i возове jiM упрегају i jix воде. Om сражају се докле је војна; када је пак mip, ж1ву весело i разкошно i доб1вају плачу тако обиину i3 казне, да i jiHe лехко преж1ве." 89) Оружје шд1чгах војаков. „1нд1 су облечеш в облашла бумажна is древесне волне i оружаш луком i3 терстја i стр£лам1 с же-лезтм осом." 90) „Оружаш су ал1 луком i стр^ла.ш Tpi комолце долпм1, ал1 једној сул1цој i пгатом i мечем uiipoKiM Tpi комолце долгш." 91) 81) Страбо стр. 713. — 82) Ману 2, 45. — 83) Страбо 715. Плут. Алекс. 64ггд. — м) ПорФ1р. de abstinentia 4, 17. — 85) AppiaH Поход Алекс. 6, 15. — 86) Плнпј 6, 20 (23). — 87) Дшдор 2, 41. — 88) Страбо стр. 707. — 89) AppiaH 1нд. 12. — 90) Геродот 7, 65. — 91) Страбо 717. „Оружје 1ндов je раз.пчно. Пешвд iMajy лук BicoKOOTi мужске .... Htix стрбла је мало кратша од тр£х комолцев (4Ј/2 чревлвев); i не одолбје стр$л£ 1ндов mri игат, нт оклоп HiTi н$која jiHa бранв. На л£вој рук£ носе шчјт i3 неудблане говедше, KTepi Hi за мужа HiipoK, па не много кратшв HiKoji iMajy з a p i з e (копја) нам^стб луков. Меч i м a пак в c a к i i то uiipoK не веч од тр-бх комолцев долг i нвш се војују, када дојде до шаках — что се пако npi 1ндах р"£дко случ1 — i то держеч га об£ма рукама, да толшо cLrafeje ударвају. Конвпа iMajy п o д в t к o п j i .... i шпелту, округл1 шчгг, MeHji него је у нешцев.92) lipi зарбзах (копјах, с у л i ц a х) су i м е л i п p i-пете прапорчЈке долге i узке, Kojicy ce Bij у-х a л i в зракi.93) В o j н i ч к a к o л a, то je B030Bi, су б i л a јако подобна позднбјнмм баб1лонск!м i малоас1јск1м, које onime Гомер, двоспрежна, мед ушаап (ушетаип) конв је вцухал се на позлаченом держал! (рукојетј) „чамар!," хвост пбетанскога бша (bos gruniens), од задја на воз§ је в1храла застава.94) В војну су iuui 1ндјчга војнши музшој. Војн1чко музшално орудје (jLto jiM је : велпа б у б е н , no caHeKpiTcid: д у н д у б i а.ii мршданга i з в o н ц i iTpy6e луштурне (Muscheltrom-pete, concha marina) no санскри-сга: самбу ал1 c a м б у к a.95) To заднве по1менованје самбука је Славјану особ1то памјлчгодно, уже в нај давнЈ.јппх временах знано i навадно i je помбшло орудје музшално, ктеро је собучело (mitbrummen, mittonen) c осталој музшој. Пснменованје самбука је пршадало кром-fc труб^ луштурној i разтм jiHiM орудјам музжалтм, 0C06iT0 пак велтан гуслам (Bassgeige) iMajy4iM в liliji 4eripi струне, 1,стере велше гусл! ce i Тспер"1менују в зш>ској долпгб: б у н к е. НадзЈрателм војшчга „установе i војшчке слуге, бубнше i звонцларве i пратежнже (обвознше) i стројиелве стројев i Hbix по-магаче. Попплвају также по звонЈ звонцев војшке конвам керму набјрат .... Пред царвем 1ду 6y6HiKi i звонцларвв" 96) 1нд1чке војске б1ле су чрезЈичајно многочшлене на пешцах, конвшах i слонах, како то nonicyje обнпрно Плпнј,97) овд$ стој , само једен прш£р: „Дарв npacicra iMa o м1рном времеш шестпут tf " "" стопсуч војншов пешцев, традесет Ticy4 конмков i девет тшуч слонов за б1тву пршравлветх, i3 тога се може просудт велшост HteroBix доходов." Ввд ншако шсу бш ратолвубт, него су ненашдш всаку војну како нбку морцу (чуму, кугу), але, када је трббало, су 92) AppiaH 1нд. 16. — 93) СвЦас под словома: Indoi, bemeia skitika. — 94) Рамајана II, 64, 24. 1ндралок 1, 8. — 95) Bohlen 2, стран 196. — 96) Страбо стр. 708. 710. — 97) Плшј 6, 19. (22); б, 20. (23). бш тотчас, тгновено, готов1 за бггву i су сражалј се ч p е з в i-чајно храбро. се не смЈју прктодобт jiHiai Негеленом OHix riOKpajiH, нбго онј су далеко нај храбрјјјшј народ мед соседамј CBojiMi .... 1нд1 ,,су далеко вај riojoBirijuri i нај xpa6ptjnii мед тадајшип об1вателБамј Acijc." 98) Дв:6 племеш Рајапутрао i Haipc в Малабар-6 су тепер тер-говц1, блЈзо до л§та 1500 по Хр. су јешче бш војшчкога 4iHa, су 6i.il BojaKi Tepryjyqi слилој, златом, сребром i жемчугом. Својему ч1ну до hihž су зв^стј остал1 в liliji Maxp81ri, д1вје xpa6pi.") T p e т h i ч i h иадЧга 4iniBajy јменоваш iio санскр1тск1: в i c a c ал[ в a i c j a c, iio славјансга : в e c j a ir i a.ii c e j h a н i i nacTipti. 4in селБанов, то je полБед^лцев, ce je вшоко почјгал тако вшоко, Да je бјло ус^ановлБено, i 4apti caMi 6i ce iMim учт полБед$лству i Честш наслов царст 6u je: в i c a м ri a т i c, no славјанст: r o-сподарв весјанов, тоје владарв полБвдблцев. 10°) Те чш б1л је нај лБуднатЈјип. ГГолБедЗшц су бш сц$ла свободш војашчше i СУ_ ее оддавалј cobcžm землБед4лству, су бш недотеклмв1, oHi i НБ1х нолване, да i o чаеб војне i сраженја, o час$ саме сече i 6iTBe Hi шктО јјм тчеСа жалога учшл но ^ому, что су jix пoчiтaлi до-бротнжаип чловечанства. .... „чш нолБедЈлцев је нај ЛБуднатђш i нај честнбјгш. ПолБедблф су освободБеш службе војтчке i оправЛБају покојно сВоја дЈ>ла, не 6pirajy4i ce за м$сТа, нт за остале задеве, нт за јавне оправке. Случј се нер^дко, да в оно icro време i на оном ictOM mSctž ту војнш в поредк$ војиом се сражају с врагом, i farno под обрамбој војске шШед&пџ орају i копају. — Вса олвна землва је власппна царска; ош ју вжЈвлБају з& четвертчВу доходов."1) Семо спадају nacTipiti i ловц!; 1зклуч1во от с.лгБју зве-ргау ловт, чреде редт i спреЖну Ж1вшу продаја-ri алј в најем дајат1. За то да дежелу ч1сте од дiвjс зверше i од зернозоблБучега птачства, пожалује jix царв Ж1том по тому, что ce от ск1тају не-стално, жјвеч поД inatTopam. AppiaH iiime:2) .... „полведблцев је ^леде на множшу нај веч; oHi neiinajy iriri војшчкога оружја, HiTi марају за оправма војјЉчка, flero обд^лавају полбане i плачују давке царву а.п дер-жаВам свободшм i, aRo се случЈ, да 6i 1ндј м'ед себој се војсковал, rti ДоволБено дјрат1 в пол£ед$Лца, niii nyCTOiniTi icTix полван, него в оно icTo време, када се једш сражају i медБусобно се уб1влБају, јако се то уже тако елучј, друг-i подлБе m>ix орају алј садје c6ipajy ajfi древеса гладе a*i женју .... На јсту ипсел niine i Дшдор: 3) „чш полведблцев је много 98> AppiaH: Поход Алекс. 4, 25. 5, 4. — ") Bohlen 2, 22. — 10°) Налуо 1, 31. — !) Страбо стр. 704. — 2) AppiaH 1нд. 11. — 3) Дшдор 2, 40. лБуднат-fcji од остаЈпх чгаов. I om су освободвет од војтчгва i од остал!х робот державтх, да могу cobcžm поЛвед$лс+ву посветт се. I Јпједен совражшкотп војнш 6i не cтopiл нбчто жалога полвед&ицу, ако 6i га сречал на нолм, всам иуст1 те лвуд1 npi noKoji ночјтајуч jix добротшкаЈи чловечанства. Сл^дствено ce i полва не пустоше i оброде објлну множшу жгга за ж1веж лвудем. Ti селваш ж1ву с жeнaмi i с д£тцој на дежелб i 1пкако не обчују с мбстлванаш. За иолва своја плачују царву најсмшчшу по тому, что jfc вса землва царска властшна i тједеп полвед$лец не см£ iMfcri властнога зем-лвшча. KpoMf. најемигане оддавају јешче четвертгну ирјд§лка в царску благајшцу . . . . В jinix покрајшах се полваВе пустоше в ра:т£, да не могу ce nixt обдјјлаватс; В Том народ! вкштају Сс нако гК>ЛБед$Лф тако посвеченМ i iie/iKnreiuttiftisri, да Могу блјзо совраж-тх војск своје нолве обД^ловат1 i пе обчутс Bi најМЈбнје од раттх тежав по тому, что мед када се војскујуч1 на ратном liotm убшњај у, не чше лвудем на полм дбЛајушм нгчеса жалога, јербо jix почјтају доброд^телвам! осталога лвудства. HiTi то се не згод1, да 6i ce в землтл совражнгковој пож1гало i палјло a.ri ce древеса иосекавала." 4) „Семо су спадал! i nacTipbi i оВчарБЈ i в обче всаковерстт властнш чред. Oni не преб1вају нт в МЈотаХ HiTi в весах, него станују в шаторвах. Заједно су i лонЦг, Koji Јзтреблвавају землву од грабежлв1в!х птпј i од д1вје зверјне. Ту должност нр^Жно i3-полнвајуч старају се за јавну безопасност по тому, что iMa в 1ндф не мало грабежлвјвога нтачства i велгео МвоЖтво звбрше, која ио-насе жтга полБа." Четверт1 4iH шдачга чппвају шеноват no caHCKpiTCKi судрас = рукодбЛц!1, ХудожнгКг, yMeTHiKi i тер-г o в ц i, д$лателБ1 оружја војшскога i орудја полвед^лскога, стро-ј1телБ1 ладц i лаДјартЛ. OHi ce од вшфх чшов разлшују, па не спадају мед napiac, него су icTO тако apiji, славт, како i ЛБуд1 Biuijix ч1нов; але, јако лБyдi дблатп, не смбју сб печа1г в£дам1 сегају-4iMi чрез iihix ч1н. 4iTari ал1 noaiyuiati в^де jiM ni доволвено ал1 разумоват {-илозоФова-п i raisonirovati). 5) Hfcift je to 6Uo једном полвезно, oni су зато iMi.ii jine једнодуХа ilicMa i научне KHtire, нршладнЂјо за io.ix 4iH. K тому 4iHy спадају рукодблвд i терговгџ; oni оправлвају ру-код£лјс i плачују од рукод^лства давке, кромб onix, Koji д^лају оружје војшско, Ti naripoTiB получе плачиго од державе. В те чш спадају i строј1телБ1 ладц i ладјарв1 по рбках. 6) O c o б i т o су I н д i ненав1д1л1, да 6i н i к т o хотбл к е p н a p i т i (занатарт, кварт занат, ремесло дурно отиравлБат1), него б1ло је строго установлвено, да всаш ce iMa держатј једнога 4) Дшдор 2, 36. 40. — 6) Ману 9, 334. — 6) Appian 1нд. 12. IIpicnoAo6i Дшдор 2, 41. Страбо стр. 707. д$ла i једнога оправкча i тктога, колшо могуче нај 4зверстн£ше научт ce i га нај вшје здоконалш. „То су Ti разл1чт 'lini державлванов в које су 1нд1 пораздб-ЛБ61П i Hi доволБено жент се в hžm друи чш, a.ii MŽniaTi ce в оправига нвегова, на iipi>ižp, да 6i војнш обд^ловал полБе, алј да 6i рукод^лец оправлвал должностј брахманов. — Само то је сво-бодно, да могу i3 всакога чша постатј пушчавнга по тому, что нушчавнш не ж1в£ј разкошно, негО преббдно." 7) Ако hžkto ce посвет1 сталшчу пушчавшчкому, т£м не CTyni в чш i в дружбу брахманов, него ов ci може т£м npicBojiTi тако рекуч само светост брахманску. Сада се см1;ју в Гндајј Tpije nepei 4iHi неограшчено мед себој жент; закон једнакоже установ1, да така варнасакара, то је, тако смбшаванје ч i н o в i иолтнога цв§та (барбе) веч i веч оддалв1 племена од прачктоте.8) Д a p h je б1л всегда i3 4iHa војн1чкога; влада скоро иовсуда царска, то је самодержна, једшовладна, ктера ce је нако морала равната по советЈ болћаров-брахманов. Јед-новлада je 6Lia тако строго упелБана, да iatbire санскр1тске нт не спомјшјају niiмечи: der Mondbeschiitzfce, no славјанст: лyнoзaштiшчeнiк. CiH Сандрокоттов je звал ce: Amitrohates, по санскр1тсш: Ам1граг'атас, no н4мечга: Bekampfer der Feinde, no славјансга: иоб£д1телБ врагов.n) ') Д1одор 2, 41. Пр1сподоб1 Страбо стр. 707. AppiaH 1нд. 12. — 8) Bohi en 2, 29. 30. — 9) Ману 7, 3. — 10) Рамај II. 52, 8. Хггопадеса стр. 22. 1зданја Лондшскога. — п) Атенаос: Deipnos 14, 67. Kratke včsti. — Г o л o c t novine ruske pripovidaju, da je popečiteljstvo nauka one dni potverdilo odluku deržavnoga soveta, da se ima pžt novih pro-gimnasij osnovati i to v Petrogradi, v Moskvi, v Voroneže, v Jelatine i v Vilni. Gimnasium v Moziri se spremeni v progimnasium. — Nikica knez čer nogo rski s kneginjoj i nemaloj družinoj je cestoval litos v Sorrento v Italiji poklonit se carici ruskoj. Poslali su mu carsko-ruski korablj (morsku ladju) Rurik, da se njim prepelje črez morje. Knez"pristane v Italiji 29. aprila litos v miste Bari. Poviju mu, da se nahode v sobornoj nadbiskupskoj cerkvi ostatki svetoga Ni-kole, kojega Slavjani osobito česte, to je velelipi oltar, kteroga dal je napraviti serbski kralj Uroš III. lita 1319. Knez sklene te pamatnik serbskoga vladarja posmotriti. Nadbiskup naredi, da duhovščina sborne cerkve kneza v cerkvi slavnostno dočaka. Uprašali su kneza ali blagovoli, da se bere sveta meša. Ale knez predstavi sveščenika ruske pomorske ladje i prosi za dovoljenje, da može opraviti pri altarji sv. Nikole nikoje molitve po obredi pravoslavnem. Prijazno se je dovolilo. Pravoslavni sveščenik i pet mornarjev, kteri su bili zajedno pevci pri cerkvici ladje pomorske su zapili toržestveno velikonočne pisni i pesen sv. Nikole. Vidilo se je, kako je bilo milo Italijanam spevoljubnim, čuti cerkveno petje pravoslavno. Knez, kneginja i njih družina su se uzradovali slišati milo petje pravoslavno v italijanskoj cerkvi pred oltarjem, kteroga je dal pred pol-peta stoletjem postaviti kralj serbski. Oltar v nadbiskupskoj sbornoj cerkvi barškoj je velelepo izdelan s ciloj pripravoj iz samoga srebra. Pri kteroj priložnosti je serbski kralj Uroš III. te oltar dal napraviti, se ne ve; pripoviduje se pako, da se je zaobljubil ga napraviti iz hvaležnosti, da je kraljevski naslidnik od nevarne bolezni opet ozdravil. — Gora Athos. V evropskoj Turskoj južno-izhodno od mista Salonika se razprostira pokrajina Halkidike i od nje segaju trjji ozki poloostrovi dosta daleko v morje. Severni od tih poloostrovov je obče znana Sveta gora, po gerčki Athos oros. Ta sveta gora je kako nika svobodna občina mnihov gerčkih, kteri imaju ovdš blizo 20 glavnih samostanov, 600 cerkev i časoven, to je, kapelic i ješče zverh toga nekoliko pustinjskih domov. Monahi plačuju turskoj vladi danj, davek i vslid toga ni sveta gora podčinjena nijednomu paše i se tu ne najde turških uradnikov. V svetoj gore je uže v starih časah slovstvo staroslavjansko veselo cvetelo, ovde bil je i slavjanski, to je, ruski samostan, v kterom su se priležno prepisovale staroslavjanske boguslu- žebne knjige za Rusiju. Veleučeni slavnoznani Rus Gregorovič je ješče leta 1844 tamo pregledal 450 slavjanskih spisov. Iz 20 samostanov jih je bilo nčkada devet slavjanskih, to su slšdeči: Samostan sv. Pavla, Simopetra, Gregorija, Rusiko, Ksenof, Zograf, Hilander (serbski) Fi-lotej i Karakala. — Mnogi teh slavjanskih samostanov se je pogerčil, pa v novčje vreme stupuje opet slavjanščina na svetoj gorč v svoje nškdanje pravice. Rusi su kupili si jednu pustinju na svetoj gore ime-novanu Serail i su sozidali velelčpu cerkev i samostan, v kterom prebiva do 200 monahov slavjanskih. I v ostale samostane gerčke su po-činali slavjanski monahi čestžje ustupovati, tako da su bili v nekterih gerčkih samostanah po malo sami Slavjani ali vsaj njih večina Slavjani, i tšm su samostani naravnim načinom prestali biti gerčkimi i postali slavjanskimi, tako sta se poslavjanila samostana Hilandar i Zograf. — Dalje su kupili Rusi monastire Iberes, sv. Pavel, Katlamusi i vesi imenem Ormili i Partenova. V tamošnjem samostanš stanuje uže več od 600 monahov slavjanskih, kde imaju, kako v samostane Se-railž, ustrojenu tiskarnicu, kde se tiska nemalo slavjanskih knjig, ktere se razširuju med slavjanski narod tamošnjih pokrajin. Tiskali su knjige sicer na svetoj gorč takže gerčki monahi skoz blizo tri sto let pa bez uspeha, jerbo su slavjanskomu narodu na balkanskom poloostrovč silili knjige gerčke, njemu nerazumljive; slavjanskih se narod pako veseli i jih rad kupuje. — Slovesnost i prosveta i vsako važno poduzetje se može krepko osnovati jedino na materinskom jezike i na narodnoj podlagi. — Horvati i S e r b 1 j i nisu se preselili v svoju sadajnu domovinu tepervo v šestom stoletji po Kr. kako to pišu nčkteri zgodo-vinopisci, nego oni su davno davno prie tu prebivali. — Dokazov tomu je mnogo, ovde stoj pako samo jeden, kako mžmohodom semo postavljen. — Horvati i Serblji imenuju oves, ječmen ali i jino žito, ktero se konjem zobat daje: zob. Gledaj: Србски рјечник Вука ШтеФ. Кара-джича slovo: зоб. Dalje pak nam razloži latinski spisovatelj Ammi-anus Marcellinus, da slovo zobaja pijača ponižni, ol, pivo, bragu sva-renu iz ječmena ali ovsa ali iz jinoga žita i da je bila ta pijača uže pred njegovim vremenom .obče navadna med narodom v Iliriku i v Maloj-asiji imenito v mčstž Halkedonč; da onda slovo zobajar je bilo pogerdno i rugateljno ime človeku pijancu, koji črezmerno mnogo pije pijače zo-baje ; on piše v svojej zgodovinč (26, 8) k letu 365 po Kr. o cesarji Valense slčdeča: „on, Valens, je oblegoval mčsto Halkedon i je jako usiloval se osvojiti ga. Obivatelji mesta su izgore zidin mestnih se njemu rugali zovuči ga pogerdnim i rugateljnim imenom: sabajar. Sa-baja se pak zove v Iliriku sprosta pijača, ktera se vari iz ječmena ali iz nžkoga jinoga žita." — Zob, zobajar i zobaja su nedvojbeno presno slavjanska, imenito horvatsko-serbska slova, pri slovč zobaja svedoči uže kencovka: aja, da je slovo staroslavjansko, i narod kteri je ta slova Uže davno pred lčtom 365 po Kristusu upotreboval i zobaju pijaču pil po čelom Iliriku doHalkedona v maloj Asiji i ješče dalje je bil nedvoj-beno narod slavjanski, plemena horvatsko-serbskQga i da ni mogel slžd-stveno še le v šestom stoletji po Kr. v novič semo se preseliti. — Zakonodavstvo v Cernojgorž. — Dr. B. Bogošič profesor na vseučilišči v Odese in ruski sovetnik deržavni, kteromu je, kako je znano, naloženo, da spiše novi zakonik za Cernugoru, bil je s knezem Cernogorskim v Beču (na Dunaji) pri razstavš i se je opet s knezem vernul na Cetinje, kdž spiše pred vsem do-sadajne ješče ne zapisane, pa uže veljavne zakonne običaje Cerno-gorcev, kteri imaju služiti za osnovu pri spisovanji novih zakonov kazenskih i gradjanskih. Zato zderži se Dr. Bogošič blizo 4 mžsece v Cernojgorč. Zatem pokliče knez v Cetinje zakonodavnu skupščinu, da bi po ustavnu o novih zakonah se posvetovala, jih kdš potršba, opravila i za veljavne jih uznala, potom upelje vlada te zakone v življenje. — Правда писвмо литературно - пол1тичне в Лбвов1 1873. Urednik Oleksander Ogonovskij; izhadja dvakrat v mčseci v sešitkah po dve listinž velikih narečjem maloruskim. V letošnjem čislč 8. na stranž 314 se najde sostavek pod nadpisom: Жвдвске ттанЕ на Украш, to je: Judovsko uprašanje na Ukrajinš, jako zanimiv i važen ne samo za Maloruse, nego i za Slavjane v obče. Spisovatelj opisuje stanje ljudstva ukrajinskoga i l,o kratko i jasno i vidi se, da on vseserdno želi sreču i sčastje narodu svojemu. Jako radi bi mi cčl sostavek semo postavili pa nam v našem slovstvenem časnike se prostora nedostava, upozornimo pak tšm politične novine i časnike slavjanske na te predmet, da mirno i pravdivo dalje o njem razpravljati blagovole. — Očaku-jemo, da budemo česteje nečto sličnoga, globoko v praktično življenje segajučega k čitanji dobili. Taki rodoljubjem nadahnuti praktični členki ukrašavaju časnik „Правду," služe na čest uredničtvu i donose poljzu narodu. — S tč m čislom „Правде" se je razposlala i knjižica s naslovom: Безпосереднм в li 6 o p li до радн державноИ и Русини написавт. Николаи Загорнни. Лбвовт, 1873. Spisana je ta knjižica po maloruski pa ne čisto po maloruski, nego uzajemno, da ju i mi Jugoslavjani dosta lehko ponimamo. Knjižica nevelika, obsegajuča jednom 32 stran, pa se da čitati oso-bito prijetno radi toga, jerbo je spisana iskrenoj željoj, da bi poljzu prinesla Rusinam, Poljakam i vsžm pravičnim strankam. G. spisovatelj se je postavil na tako visoko stanišče, da motri sicer osobito na Maloruse, ali i na Poljake i na cčlo slavjanstvo, zato je njegova knjižica podučljiva vsčm plemenam slavjanskim osobito prebivaju-čim v Avstriji. Radujemo se, da imaju naši bratri Malorusi v Ga-ličine tako izverstnoga, jasno v budučnost gledajučega rodoljuba spi-sovatelja. — Književni oglas. Pri vredniku „Slavjana" v Celovcž (Klagenfurt, Austria) se dobi slšdeča knjiga: Y3AJEMHI ПРАВ0П1С СЛАВЈАНШ to je: Uzajemna slovnica ali mluvnica slavjanska. Spisal i založil Matija Majar Ziljski. 1865 v osmerke stran 236. Velja 2 fl. avstr. vrednote ali 1 rubelj 50 kopejek, dučanska cena 3 fl. avstr. vrednote ali 2 rublja. Ta uzajemna slavjanska grammatika (slovnica mluvnica) obseže zajedno šest slovnic to je: slovnicu cerkveno-slavjanshi, rusku, horvatsko-serbsku, češsku, poljsku i uzajemno-slavjanskui se ozira po priložnosti i na ostala narečja slavjanska. Po toj slovnice se Slavjan Iehko, berzo i osnovno nauči slavjanščinž v obče, ali kteromukoli pojedinomu narečju slavjanskomu. Ta slovnica želi biti sovetnicoj spisovateljem slavjanskim v dvojbenih slučajah, kada bi nameravali opisovati uzajemno, koliko moguče, lehko razumljivo vsčm književnim i prosvšt-Ijenim Slavjanam, da bi po njej lehko jednim pogledom preglednuli vsu slavjanščinu i da bi lehko i berzo najšli slovnični tvar, izraz ali obrat običen i navaden vsemu slavjanstvu, ali vsaj večjej strane slav-janstva i da bi jim ne tršbalo mudno i trudno v vsakom dvojbenom slučaji prejiskovati vsih osem slovnic naših sadajnih književnih narečij. Slavjan se ne može osnovateljno i dokladno naučiti niti svojemu jeziku, ako se ne ozira neprestano i na ostala narečja; spisovatelj slavjanski ne može pisati čisto niti svoj dosadajni književni jezik, ako ga ne prispodablja i ne poravnava naj menje s četirmi glavnimi narečjami slavjanskimi. I upravo to se najde v ovoj slovnice. O toj knjigč je ve-leučeni g. Nil Popov', profesor na vseučilišči Moskovskom v časopisi: Sovremennaja Letopis* med ostalom slčdeča pisal: „Misel g. Majarja je postala iz dolgoga i marljivoga izučenja različnih slavjanskih jezikov i narečij, bez knjige g. Majarja ne može se obiti nijeden filolog, koji se zanima sravniteljnim izučenjem jezikov slavjanskih; knjiga gosp. Majarja dčla samo novi korak, novu stu-pinju, na tom putu i predstavlja nove zapase, materiale, za dalje izslS-dovanje neobhodno potrebno za uzajemno sbližanje med slavjanskimi literaturami i jezikami." Listnica vredničtva. Gosp. Paul Turner je nam naložil dalje čisla letošnjega „Slavjana" uže plačanoga pošiljati šole v Frauheimu. Natisnula tiskarnica družbe sv. Mobora v Celovce.