LISTEK. MIH. M. STANOJEVIČ: Škola rada. (Referat na V. pokr. skup. Pov. UJU — Ljubljana v Šoštanju.) (Dalje.) Prvi, koji je uspeo da kod nas zainteresuje jače našu javnost za ručni rad bio je g. Sreta Adžič. On je svojim člankom o ručnom radu u »Otadžbini« Vladana Dordeviča privukao pažnju i merodavnih krugova a, docnije, jednom svojom opsežnom raspravom na Učiteljskoj skupštini 1889. g. zainteresovao je i učiteljstvo naše i upoznao ih sa svima koristima i osobinama ručnog rada, kao i pravciraa u kojima se on može razvijati u osnovnoj školi. U toj svojoj raspravi napominjao je on da su več i pre toga neki naši učitelji otpočinjali vežbe u ručnom radu sa svojim dacima kao u drvorezu s testericom, pletenju šešira od slame, kalamljenju voča i t. d. On je oduševljavao naše učitelje te su neki išli na stranu da prouče nastavu ručnog rada u stranim zemljama pa su posle priredivani i kursevi na kojima su se spremali nastavnici osnov. škola za obučavanje dece u ručnom radu. 1898 g. zaveden je i zakonom ručni rad kao obavezan predmet i nastavni program propisan za nj (1899) koji i danas važi. Nu kako nije bilo dovoljno spremnih nastavnika za predavanje ručnog rada i kako je vrerae kad je zavoden ručni rad u nas bilo vrlo nezgodno jer su bile izvanredne političke prilike u našoj zemlji pa se protumačilo kao da zavodenje ručnog rada ima neku i političku tendenciju i najzad, kako su učitelji naterivani tako reči silom na kurseve za učenje ručnog rada — ta se ideja kompromitovala i ručni rad beše vrlo kratkog veka u našim školama. On egzistira, doduše i danas i u zakonu o nar. školama a i u nastavnom planu kao nastavni predmet ali se vrlo retko gde predaje pa čak nepredaju ga ni oni učitelji koji su ga izučili na kursevima u zemlji ili na strani. Ja ne znam kako dakle stoji sa ručnim radom kao nastavnim predmetom u osnovnim školama u raznim Evropskim državama ali pre rata znam da su večina Evropskih država i Amerikanske države zauzele ručni rad neke kao obavezan a neke kao neobavezan predmet ali se sve više i više širi ideja da se rad istakne kao p r i n c i p za razvijanje aktivnosti vaspitanikove i svestranog razvitka svih sila njegovih a ne samo da se kultiviše kao manuelni rad u školskoj radionici. U svome čuvenom delu »Die naturwissenschaften in der Erziehungsschule« Bajer je uzeo č o v e k a sa svima n j e govim materijalnim potrebam a kao polaznu tačku u vaspitnom pro gramu. »Da bi čovek mogao podmirivati ove potrebe — veli on — mora da r a d i« i taj rad oko podmirivanja kulturnih potreba Bajer uzima kao osnov celokupnog nastavnog programa. Razvitak kulture on izlaže u jednom redu stupnjeva r a d a. Kao glavni stupnjevi su: a) stupanj lovačkog života; b) nomadski život; c) gradansko društvo (zasnovano na radinosti.) Na ove stupnjeve on hoče da nasloni sve oblike školinog života: usputni rad, nega i zaštita životinja, školski vrt, školske radionice i školski laboratoriumi. Za njega se može teči da je tvorac moderne škole rada. Na osnovi načela Bajerovih Seufert je u svom delu: »Arbeitskunde in der Volks- und allgem. Fortbildungsschule«, koje je izašlo 1883. g. u Lajpcigu, uneo nov predmet u Didadaktiku pod imenom »N a u k a o r a d u, (Arbeitskunde) po kome se obrazuje sav kulturni život sa svima potrebama. G. Lj. Protič, naš pedagog, u svojoj Pedagogici izložio je kao sredstva za razvijanje rada u školi školska putovanja. Školsku gradinu, zaštitu i negu životinja, školsku radionicu i školske laboratorije. Ovi oblici školska života smatraju se kao slika ekonomsko-kulturnog razvitka, koji smo napred izneli po Bajeru. (Dalje prihodhjič.)