Iziava- GOSPODINE UREDNIČE! U cenjenom »Učiteljskom Tpvarišu« pd 11. o. mj. izvoljeni ste u izveštaju »Jubilejni kpngres UJU« doneti i moju izjavu kpju sam dao kongresu 22. augusfa t. g. Zbog teško razumljivpg mi Vašeg dija* lekta ne pretplačujem Vaš list, to ga tek neki dan dobih od jednog prijatelja, kpji je dobro zapamtip mpju izjavu, a čitao i pvu u Uč. T. 'Izjava, koju ste dpneli u vrlo skračenpm izvodu nije dovpljno jasna, pa čak ni tačna. S pbzirom na predmet, p kpm se radi, a i u interesu istine i iskrenosti —¦ kakav režim želimo da prpvpdimo u našpj organizaciji — mplim Vas, da izvplite u narednom broju doneti moju pomenutu izjavu, onakp, kakp sam je na kongresu dao. Kad je kpngres ras* pravljao izveštaj o radu Glavnog odbpra UJU izvestip je izvestitelj financijskpg pd= bora g. Cindrič medu pstalim prjgpvorima, da se ne slaže račun izravnenja Udruženja sa Sekcijpm Zagreb. Udruženje na ime više pptražuje, nego štp izkazuju računi Sekcije. Tada su članovi kongresa zahtevali, da Zagrebčani dadu razjašnjenja na te račune, ali u sali nije bilo nijednog člana Užeg upravnpg odbora Sekcije Zagreb osim gdce Vavre, koja je sedila za prcdsedničkim stp« lpm. Ja sam upotrebio tu priliku da uzmem reč, koju sam nekpliko puta tp posle ppdne uzalud tražio.' Konstatovao sam, da od Užeg pdbora ne prisustvuje kongresu nikp, osim gdce Vavre i g. Srnka, koji se u to vreme nalazip u kandidacipnom odbpru i koji je u pppzi* ciji prema Užem pdbpru baš radi tih računa. Konstatovao sam, da nije prisutan ni g. Jo« sip Pezelj, koji je pre ppdne dao deklara^ ciju UJU povereništva Zagreb. Kpnstatovap sam, da g, Pezelj nije član ni Užeg, ni Šireg upravnog odbora, dakle nempže ni govoriti, kao predstavnik zagreb. ppv. Kpnstatovap sam, da posle Glavne skupštine zagreb, po= vereništva nije bio sazivan nijedan odbor tog povereništva, niti je držao sednice, pa prema tome da je deklaracija, koja u ime povereništva pročitana proizvolna deklara* cija 3—4 gg. iz Užeg odbora, a g. Pezelj je samo njihov megafpn. Nadalje sam izjavio, da je prava dekla* racija samo ona deklaracija, koja je donese= na na Glav. skupštini ppv. 19. augusta 1930. Ona je izraz mišljenja i shvačenje večine učiteljstva tpga ppv. Još sam izjavip, da u ime prisutnog učiteljstva zagreb. povereni« štva otklanjam Deklaraciju g. Pezelja, narp= čitp radi načina, kojim je donešena, a da prihvačamo zaključke kongresa, kpji su pre podne primljeni. U ime tog učiteljstva odbip sam i pomisao, da bi onp moglo pucati u leda^ svojim drugpvima i da če ono zajedno s učiteljstvpm ostalih sekcija boriti se na istoj liniji za emancipaciju učiteljske organi* zacije. Kako je dpšlo do deklaracije g. Pe^ zelja raspravičemo u Sekciji Zagreb. S tim sam završio izjavu. Gospodine Uredniče, zahvalan sam Vam, što ste izvoljeli izvestiti da je mpja izjava* simpatično primljena i popračena s burnim odobravanjem. Još ču Vas samo zampliti da dozvolite ispraviti netačne infprmacije u iz= veštaju, koje se u brzini pisanja skupštinskih lzveštaja lakp potkradu. Vaš izveštaj je pp» pracen stim da sam suden u zagrebačkom veleizdajnickpm procesu za vreme bana khuen.Hedervarija. Taj prpces držan je kas= nije, za banovanja Pavla Baruna Rauha i u tom procesu bili su optuženi samp Srbi. Tp ja nebih jiarpčitp isticao, da vi dalje u iz= vestaju ne navadate kao moje reči: »Mi Hrvati...« Ni to »Mi Hrvati...«, uzeto sa* mo za sebe, nebi me pobudivalo na ispravak. — Jedino za vreme pomenutog procesa po« bijao sam optužnicu i njezine svjedoke, da 8am pravoslavni Hrvat. Inače — kao pobor* nik integralnog jugoslavenskog narodnog je« dinstva još iz rane mladosti, što je bilo više puta i za vreme procesa dokumentovano te u stenografskom zapisniku sačuvano — nis sam nikada pravio ispravke kad me tko na= zvao Hrvatom, osim u zatvoru i sad, posle govora g. Dr. Ritiga od 22. o. mj. u Zagrebu, koji integralno jedinstvo predstavlja, za Mo= loha, koji jede svoju decu: Srbe, Hrvate i Slovence. Za to u svom govoru pledira za »piemenski razvoj, koji če sprovoditi duh jedinstva« te koji če zajamčiti svakom ple* menu i svakom kraju puni nacionalni poli« tički, ekonomski, socijalni i kulturni razvi* tak«. Eto to me je nagnalo, da moram ispra* viti ono: »Mi Hrvati«, jer bi vaši poštovani čitaoci još mogli pomisliti, da je plemenski Moloh pojeo 600.000 živih Srba u kraju g. Ri* tiga, a to je onaj kraj, koji je sa srezom Dvor, sada u Vrbaskoj banovini, regrutovao sve optuženike za proces proti 53 Srbina ve= Icizdajnika. Zbog tog »Plemenskog razvoja« »u sva* kom kraju« koji bi nam mogao uroditi držav* nim zastojem i narodnim zapletom, doneo sam ovaj ispravak. Zahvaljujudi Vam na uvrštenju molim Vas da izvolite primiti izraz mog trajnog po« štovanja i drugarski pozdrav. Vrginmost, 6. oktobra 1930. Joco Oreščanin. Opomba uredništva: Govor g. Orešča* nina je bil posnet točno po poročilih dnev* nih listov, zato je bil tako v skrajšani obliki, ker je bil urednik tačas zaposlen v skup= ščinskem odboru in ni bil pri razpravi na^ vzoč. Ker letos »Narodna Prosveta« sploh ni objavila avtentičnih poročil, je bila kon* trola nemogoča, zato obsebi umevno prosimo čitatelje, da si z gornjo izjavo izpopolnijo naše skupščinsko poročilo.