UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RAUIOLOGIA IUGOSLAVICA ANN018 1984 FASC. 4 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE \UGOSLAVIAE LJUBLJANA _ Radio\. lugosl. 18(4) 299-479, October-December 1984 LJUBLJANA, TRG OSVOBODITVE 2 Telefon: 214 500 Žiro racun: 50100-601-10500 Telex: 31240 yu kefo p. p.: 270 delovna organizacija za promet s fotografskim in laboratorijskim blagom s prodajalnami: Cankarjeva 7, tel. 210 060 Kardeljeva 4, tel. 221 981 Titova 40 -Atrij, tel. 315 981 Trg osvoboditve 2, tel. 214 471 nudi iz širokega asortimana blaga domacega, inozemskega porekla za laboratorije v bolnišnicah, ostalih zdravstvenih ustanovah in inštitutih po blagovnih skupinah: kemikalije vseh cistoc, reagensi in radiofarmacevtiki domacih in tujih proizvajalcev, laboratorijsko steklo, plastika, porcelan, kovinski pribor za zobozdravst1.1 0, ,kirurgiio in laboratoriie, laboratorijsko opremo in pohištvo, filter papir in ves laboratorijski pribor, ki se uporablja v laboratorijih, blago za fotografijo, polaroid filmi, barvni in crno beli iilmi, pribor in r:;otrošni material, proizvodnja blaga v sode!ovanju z malim gospodarstvom za laboratorije, medicino in fotografiio, prek poslovne skupnosti !RIS r::osredovanje zunanjetrgovinskih storitev. Dostava blaga kupcem na podrocju Slovenije z lastnimi prevoznimi sredstvi. efl18 FOTOMATERIJALI Za brzu i tocnu dijagnostiku -medicinski rendgen film »SANIX R-90,,, za brzu strojnu obradu -medicinski rendgen film »ORWO HS-90«, za brzu strojnu i rucnu obradu -medicinski rendgen film za mamografiju »SANIX M« za rucnu obradu -medicinski rendgen film -zubni »SANIX super D-10« -medicinski rendgen film za panoramska snimanja celjusti »STATUS« -film za koronarografiju KB 21 a 61 m -kemikalije za strojnu i rucnu obradu filmova Za potrebe medicinske dokumentacije Diapozitiv film u boji EFKECHROME 100 TVORNICA FILMOVA I FOTO-PAPIRA ZAGREB, HONDLOVA 2 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REJ PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 18 1984 FASC. 4 Redakcijski odbor -Editorial Board: Bajraktari Xh., Priština -Bekerus M., Beograd -Bic;aku E., Priština -cengic F., Sarajevo -Dedic M., Novi Sad -0ordevi6 J., Sarajevo -Hernja S., Ljubljana -Jvancevic D., Zagreb -Karanfilski B., Skopje -Kastelic B., Ljubljana -Ko­stic K., Beograd -Ledic S., Beograd -Lovrincevic A., Sarajevo -Mark B., Za­greb -Martincic N., Zagreb -Novak J., Skopje -Obrez l., Ljubljana -Petrov­cic F., Zagreb -Popovic S., Zagreb -Ravnihar B., Ljubljana -Selir Z., Sremska Kamenica -Šestakov G., Skopje -Škrk J., Ljubljana -šobic V., Beograd -špaventi š., Zagreb -Špoljar M., Zagreb -Tevcev D., Skopje -Varl B., Ljubljana Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Plesni9ar S., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Benulic T., Ljubljana Urednici -Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Rudolf Z., Ljubljana -Serša G., Ljubljana Radio!. lugosl. 18(4) 299-479, October-December 1984 lzdavacki savet -Advisory board: Anti6 M., Beograd -Bajraktari Xh., Priština -Bilenjki D., Sarajevo -Grani6 K., Beograd -lvovi6 N., Titograd -Kapidži6 N., Sarajevo -Keler A., Niš -Kubo­vic M., Zagreb -Lincender L., Sarajevo -Lovrenci6 M., Zagreb -Matejci6 M., Rijeka -Merkaš Z., Beograd -Milutinovi6 P., Beograd -Novak J., Skopje ­Pavlovi6 P., Rijeka -Plesnicar S., Ljubljana -Popovi6 L., Novi Sad -Porenta M., Ljubljana -Stankovi6 R., Priština -Stijovi6 V., Titograd -šimonovi6 l., Zagreb ­Škrk J., Ljubljana -Tabor L., Ljubljana -Tadžer l., Skopje -Tavcar B., Ljubljana lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nuklearnu medicinu Jugo­slavije Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Edito rial Board: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Telefon: 061/327 955 -Phone: 061/327 955 UDC i/and Key words: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radio­fiziku, radiobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review for radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation protection. lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly Pretplata -· za ustanove 4.000 din, za pojedince 1.000 din. Subscription rate -for institutions 40 US $, individual 20 US $. Primerak 400 din -Single issue 15 US$. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gospodarska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACTS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO !NFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u :svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communities through the Assembly of the Research Community of Slovenia Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self-managing agreements: Institut za radiologiju i onkologiju, UMC Sarajevo Institut za radioterapiju i onkologiju, Skopje KBC Zagreb -Zavod za nuklearnu medicinu Rebro, Zagreb -Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana -Liga Hrvatske za borbu protiv raka -Odbor Rijeka, Rijeka -Medicinski centar Mostar, Mostar -Medicinski fakultet, Novi Sad -Onkološki inštitut, Ljubljana -Sekcija za radiologiju Zbora lijecnika Hrvatske, Zagreb -Udruženje za radiologiju SFRJ, Beograd -Zdravstvena skupnost Slovenije, Ljubljana Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -BAYER PHARMA, Ljubljana -MEDEX, Ljubljana -CILAG-CHEMIE, Schaffhausen, -PETROL, Transport Ilirska Bistrica Agroprogres, Ljubljana -RO INSTITUT ZA NUKLEARNE -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš NAUKE »BORIS KIDRIC,« Beograd -FOTOKEMIKA, Zagreb Vinca, OOUR INSTITUT ZA -GALENIKA, Beograd RADIOIZOTOPE »Ri« -GORENJE, Velenje PAPIRNICA VEVCE, Ljubljana-Polje -KEMOSERVIS-FOTOMATERIAL, -SALUS, Ljubljana Ljubljana -SANOLABOR, Ljubljana -KOCH & STERZEL, Essen, -TIK, Kobarid Ferimport, Zagreb -TISKARNA SLOVENIJA, Ljubljana -KRKA, Novo mesto -TOSAMA, Domžale -MACK, lllertissen --VEB FOTOCHEMISCHE WERKE, -MEBLO, Nova Gorica Berlin, lnterimpex, Skopje UPUTSTVA AUTORIMA Radiologia lugoslavica objavljuje ori1ginalne strucne radove, 11aucne radove, preg,edne radove, prikaze slucajeva i varia (recenzije, saopstenja, strucne obavesti i drugo) sa po­urucja rendgendijagnostike,aradioterapije, on­,;ologije, nuklearne medicine, raa1of1z1ke, radiobiologije, zaštite od ionizirajucih zrace­nja i srodnih podrucja. Radove upucivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Vra­zov trg 4, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­ljuju na jednom od jezika naroda i narodnosti SFRJ i engleskom jeziku. Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bice odmah vraceni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune i izmenu sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada sa strane redakcije (prevod·enje, lektorisanje, dodatna obrada grafickog mate­rijala, posebne želje autora) snosi autor rada. Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije. Autorima se preporucuje upotreba doma­cih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. Za sve navode u svojim radovima odgova­raju autori. Radovi ne smeju biti duži od 10 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­no sa grafickim materijalom i literaturam), levi rub mora biti 40 mm, gornji i do-nji rubovi 40 mm desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti nu'merisane arapskim brojevima. Prva strana rukopisa sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada, imena autora, sažetak (do 200 reci) i tekuci naslov (running tiUe). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 1 ONKOLOGIJU SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP Kostic-Rado-vic F., Karišik M., 0ordevic J. Sažetak -Analizirali smo slucajeve pacijena­ta hospitaliziranih na našem institutu u pe­rijodu od 1 O godi na. Prikazali smo starost­nu ... Running title (skraceni naslov): Kostlc-Rado­ vic F. et al.: Seminoma, dijagnostika, terapija. UDC i Key words odreduje redakcija. Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Abstract (na engleskom), Literatura, Adresa autora. Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste i kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razumljiv i kod smanjenja na polovinu ve­licine. Na poledini mora biti olovkom ozna­cen arapski broi, prezime prvog autora i pr­ve dve reci nas1ova rada te okomitom stre­licom oznacen gornji rub. Tabele obavezno kucati na mašini bez vertikalnih linija. Gra­fikone i crteže crtati na belom tehnickom papiru formata A4 i jednako kao slike ozna­citi na poledini. Na grafickom materijalu nisu dozvoljene naknadne popravke. Tekst uz sli­ke i graficki materija! pisati na posebnom listu dvojezicno, na jeziku rada i na engle­skom. Isto tako mora biti dvojezicno ispisan i tekst u grafickom materijalu. Tekst mora objasniti prikazane pojedinosti. Abstract obuhvata kod radova na našim je­zicima nasiov rada, ime autora i te,{st na engleskom jeziku. U abstractu i sažetku (koji su identicni) moraju biti navedeni svi podaci, koji u dovoljnoj meri prikazuju glavne nava­de rada. Literaturu otkucati na posebnom listu pre­ma abecednom redu prvog autorn. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arap­skim brojem u zagradi. -Za citat clanaka iz revije: 1.a Dent R. G., Col·e P.: In vitro maturation of monocytes in squamous carcinoma of the :ung. Br. J. Cancer 43 (2) 486-495, 1981. -Za poglavlje iz knjige: 2. Buli J., McKissock W.: An atlas of posi­tive contrast myelography. GrOne & Stratton, New York, 1962 (23-41). -Za citat iz knjige: 3.a Evans R., Alexander P.: Mechanisms ofaextracellular killing of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobioloqy of macrophage (Nelson D. S., ·ed.), Academic Press, New York, 1976 (45-74). Referati se ne citiraju. Iz radova ko,ji se odnose na klinicka istra­živanja mora biti razvidno, da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radni­ka SFRJ i Deklaracije Helsinki-Tokio. Poslani rado,vi ne smeju biti publikovani ili u pripremi za tisk u bilo kojem drugom ca­sopisu. Objavljeni radovi ili njihovi deloviamogu biti objavljeni u drugim revijama ili knji­gama samo sa pismenom dozvolom redakcije.a Rukopisa i grafickog materijala ne vracamo. Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA«a UDRUžENJE ZA NUKLEARNU MEDICINU JUGOSLAVIJE ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KBC-a 1 MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU XIX. JUGOSLAVENSKI SASTANAK ZA NUKLEARNU MEDICINU Zadar, 25-28. septembar 1984. Organizator sastanka: Zavod za nuklearnu medicinu Klinickog bolnickog centra i Medicinskog fakulteta u Zagrebu Organizacijski odbor: Predsjednik: prof. dr l. šimonovic Pomocnik predsednika: prof. dr D. lvancevic i mr. ing. B. Kasal clanovi: prim. dr N. Krpan, prof. dr. l. Latkovi 6, prof. dr S. Popovi 6, dr ing. M. Vlatkovic Adm. tajnik: M. Brlecic Odbor za redakciju radova: Predsjednik: prof. dr D. lvancevic Clanovi: prof. dr l. Latkovic, prof. dr S. Popovic, prof. dr l. šimonovic, dr H. Tomic-Brzac i dr ing. M. Vlatkovic Odbor za tehnicku realizaciju: Predsjednik: mr. ing. B. Kasal clanovi: M. Brlecic, prof. dr D. lvancevic, prim. dr N. Krpan, drž. Kulišic, mr. ing. S. Loncaric, dr ž. Pavlinovic, prof. dr l. šimonovic, dr s. Težak Recenzenti radova za tisak: prof. dr D. lvancevic, prof. dr l. Latkovic, prof. dr P. Milutinovic, prof. dr S. Popovic, prof. dr l. šimonovic, prof. dr l. Tadžer, dr H. Tomic-Brzac, prof. dr B. Varl i dr ing. M. Vlatkovic život kolektiva koji radi u zdravstvu bitno karakterizira briga i zbrinjavanje bolesnika koji su im povjereni. Oni zdravstveni radnici koji ne mogu slijediti napredak medicine, rela­tivno ili cak apsolutno nazaduju. Kolektiv Zavoda za nuklearnu medicinu upravo ove godine zabilježio je 25 godina kontinuiranog rada i samonikla je želja da se taj veliki jubilej okruni, ne proslavam nego radnom, znanstvenom i strucnom manifestacijam. Udruženje za nukle­arnu medicinu Jugoslavije povjerilo nam je organizaciju XIX jugoslavenskog sastanka kao najviše manifestacije dostignuca nuklearne medicine u Jugoslaviji. Koristim ovu priliku da zahvalim svim clanovima Organizacijskog odbora i ostalim cla­novima našeg kolektiva koji su predanim radom, umješnošcu i visokim strucnim znanjem omogucili održavanje Sastanka. Zbog limitiranih financijskih sredstava svi radovi nisu mogli biti objavljeni. Tek manje od cetvrtine radova prikazanih na Sastanku našlo je prostora u ovom broju našeg uglednog casopisa. Da su prilozi dotjerani, skupljeni i na vrijeme predani zahvaljujem autorima. Bila mi je ugodna dužnost i veselje suradivati s Redakcijam casopisa Radiologia lugo­slavica, koja se citavo vrijeme odnosila prema Organizacijskom odboru više nego profesio­nalno -odnosila se kolegijalno. Time je bilo omoguceno Redakcijskom odboru Sastanka recenzentima da uspješno završe svoje zadatke i omoguce pravodobno objavljivanje naj­važnijih radova. Predstojnik Zavoda za nuklearnu medicinu: Prof. dr l. šimonovic RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 18 1984 FASC. 4 SADRžAJ Tocnost i ogranicenja metode racunanja retencijske funkcije bubrega (iz­vorni znanstveni clanak) Bašic M., Loncaric S., Popovic S., šimonovic l. 313 Funkcionalno ispitivanje kongenitalnih anomalija bubrega (izvorni znanstve­ni clanak) Sedlak V., Bašic M. 319 lspitivanje promjena u odvodnom sustavu transplantiranog bubrega pomocu 99mTc-glukoheptonata (izvorni znanstveni clanak) Smokvina A., Orlic P., Buric A. 327 lstovremeno odredivanje velicine glomerularne filtracije iz uzoraka plazme i eksternih mjerenja radioaktivnosti (izvorni znanstveni clanak) Zubovic l., Gubic T., Jakovljevic R., Smiljanic M. 331 Dinamska scintigrafija bubrega s 99mTc-DTPA u pacijenata sa dijabeticnom nefropatijom (izvorni znanstveni clanak) llic S., Bogicevic M., Antic s., Stefanovic v. 335 Biokineticka studija 99mTc-DMS-a namenjenog za dinamicko ispitivanje bu­brega (izvorni znanstveni clanak) Jovanovic V., Maksin T., Ugrai V., Margetic C. 339 lstisna frakcija i brzina istiskivanja iz leve komore odredene radionuklidnom ventrikulografijom u pacijenata nakon prebolelog infarkta miokarda (izvorni znanstveni clanak) Stefanovic Lj. Prvulovic M., Kamenjicki E., Maleševic M., Trifunovic S. 345 Kvantifikacija regionalne funkcije levega prekata pri ishemicni bolezni srca (izvorni znanstveni clanak) Fettich J. J., Fidler V., Porenta M. 349 Analiza nekih radiokardiografskih parametara u bolesnika sa hronicnim plucnim srcem (izvorni znanstveni clanak) Paunkovic N., Radulovic N. Apsolutni volumen levog ventrikula odreden metodom ekvilibrijumske ven­trikulografije (izvirni znanstveni clanak) Radio!. lugosl. 18(4) 299-479, October-December 1984 Bogdanova V., Maksimovic J., Karanfilski B. Evaluacija funkcionalne sposobnosti miokarda pomocu sektorijalne analize talijevog scintigrama (izvorni znanstveni clanak) Fazarinc F. 361 Ventilacijska scintigrafija pluca primjenom radioaerosola (izvorni znantsve­ ni clanak) Bajc M., Franceschi D., Krpan N. 365 Dinamicka scintigrafija slinovnica u bolesnika s karcinomom štitnjace lije­ cenih radioaktivnim jodom (izvorni znanstveni clanak) Franceschi D., Senjanovic M., Kusi6 Z., Spaventi š. 369 Odredivanje tireoglubulina u serumu u kontroli bolesnika s karcinomom štitnjace (izvorni znanstveni clanak) Greguric N., Pavlinovic ž., Dodig D., Latkovic l., Vlatkovic M. 373 Koncentracija tireoglobulina u serumu bolesnika s diferenciranim karcino- mom štitnjace (izvorni znanstveni clanak) Senjanovic M., Kusic Z., Lukinac Lj., Franceschi D., Spaventi š. 377 Ocena klinicnega pomena dolocanja koncentracije tireoglobulina v serumu pri nemalignih boleznih šcitnice (izvorni znanstveni clanak) Moravec-Berger D., Žemva ž. 381 131J Odredivanje terapijske doze u lijecenju karcinoma štitnjace (izvorni znanstveni clanak) Kusic Z., Horgas G., Knešaurek K., Spaventi š. 385 Pribor za radioimunološku analizu TSH u osušenoj kapi krvi (izvorni znan­stveni clanak) Greguric N., Vlatkovic M., šimonovic l. 389 Brzina ucinka tireostatika u lijecenju hipertireoze (izvorni znanstveni clanak) Kusic Z., šimonovic l. 393 Naša iskustva sa 99mTc-glukoheptonatom kao markerom plucnog karcinoma (izvorni znanstveni clanak) Fazarinc F., Predic P. 395 Evaluacija primjene testa Ca-125 kod karcinoma jajnika (izvorni znanstveni clanak) Deletis o., Lekic D. 397 Stupanj akumulacije 99mTc-pertehnetata kod scintigrafski »hladnih« cvorova u štitnjaci (izvorni znanstveni clanak) Težak S., Samaržija M., Loncaric S., Popovic S., Tomic-Brzac H., Krpan N. 401 Mogucnost primjene fluorescentne metode u dijagnostici bolesti štitnjace (izvorni znanstveni clanak) Kusic Z., šimonovic l. 405 Odredivanje koncentracije slobodnog tiroksina (FT4) i slobodnog trijodoti­ronina (FTJ) u serumu metodom obeleženih analoga. Uticaj koncentracije TBG (izvorni znanstveni clanak) Milutinovic P. S., Nasti6-Miri6 D., Han R. 409 Vrednosti TSH receptorskih antitela u nekim obolenjima štitaste žlezde (iz­ vorni znanstveni clanak) Babic Lj., 0ilas Lj., Curie N., Borota R. Medulaboratorijska procjena kvalitete radioimunoloških i slicnih analiza tiroksina, trijodtironina i tirotropina (izvorni znanstveni clanak) Vlatkovic M., Loncaric S., Lukinac Lj., Kušter t.. 417 Znacenje gamaencefalografije u dijagnostici intrakranijskih ekspanzivnih procesa (izvorni znanstveni clanak) Stanicic A., Reic P., Jurinovic M., Marovic A. 421 Mjerenje cerebralne perfuzije 99mTc pertehnetatom podobnim skupinam u neurološki zdravih ispitanika (izvorni znanstveni clanak) Bajc M., Nikolic l., Loncaric S., lvancevic D. 425 Moguci patofiziološki mehanizmi hemodinamske disfunkcije u vaskularnim glavoboljama (izvorni znanstveni clanak) Nikolic l., Bajc M., Mihaljev-Martinov J., Loncaric S., lvancevic D. 429 Dijagnostika povecanih paratireoidnih žlijezda ultrazvukom (izvorni znan­stveni clanak) Tomic-Brzac H., Horvat-Buchberger K. 433 Komparacija subjektivnog i objektivnog mjerenja oštrine izlazne slike gama kamere (izvorni znanstveni clanak) Kasal B., Sharp P. F., Dendy P. P. 437 Mjerenje totalne retencije J-131 pomocu skenera cijelog tijela (izvorni znan­stveni clanak) Kasal B., Popovic S., Koracin V., Erjavec D. 441 Organizacija baze podatkov pri tiroloških bolnikih (izvorni znanstveni cla­ nak) Hojker S., Fidler V. 445 186 Re Tehnologija pri uvajanju presevalne scintigrafije z (izvorni znanstveni clanak) Šnajder J., Miklavžic U., Erjavec M., tele M., Udovc H. 449 EFKE film za nuklearnu medicinu (izvorni znanstveni clanak) Vrbos M., Pivac J., Kasal B. 455 Faktori efikasnosti prinosa univerzalnog Tc-99m generatora. l. Uticaj vlage (izvorni znanstveni clanak) Vucina J., Milenkovic S. 459 Dijagnostika bilijarnih diskenzija pomocu radioholegrafije lecistokininom (izvorni znanstveni clanak) Dujmovic F., Borota R., t.ivanovic B. M. stimulacije ho­ 463 Usporedba radiokoloida 198Au i 99mTc-milimikrosfera za mjerenje pretoka krvi kroz jetru (izvorni znanstveni clanak) Maštrovic Z., Loncaric S., lvancevic D. 467 »Vruca tocka« na scintigramu jetre -prikaz bolesnika (izvorni znanstveni clanak) Težak S., lvancevic D., Ugarkovic B., Labar B. Varia In memoriam Saopštenja 477 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 18 1984 FASC. 4 TABLE OF CONTENTS Accuracy and limitations of the method for calculation of the renal retention function (original scientific paper) Bašic M., Loncaric s., Popovic S., šimonovic l. 313 Functional assessment of congenital renal abnormalities (original scientific paper) Sedlak V., Bašic M. 319 Examination of changes in the collecting system of the transplanted kidney by 99mTc glucoheptonate (original scientific paper) Smokvina A., Orlic P., Buric A. 327 Simultaneous GFR measurements from the plasma samples and external counting of radioactivity (original scientific paper) Zubovic l., Gubic T., Jakovljevic R., Smiljanic M. 331 99mTc-DTPA dynamic kidney scintigraphy in patients with diabetic nephro­pathy (original scientific paper) !lic s., Bogicevic M., Antic s. s., Stefanovic v. 335 Biokinetic study of 99mTc-DMS intended for dynamic investigation of kidneys (original scientific paper) Jovanovic V., Maksin T., Ugrai V., Margetic C. 339 Ejection fraction and ejection rate of the left ventricle determined by gated radionuclide ventriculography in post-myocardial infarction patients (origi­nal scientific paper) Stefanovic Lj., Prvulovic M., Kamenjicki E., Maleševic M., Trifunovic S. 345 Quantification of regional left ventricular function in coronary artery disease (original scientific paper) Fettich J. J., Fidler V., Porenta M. 349 Analysis of some radiocardiographic parameters of patients with cor pulmo­ nale chronicum (original scientific paper) Paunkovic N., Radulovic N. 353 Absolute left ventricular volume obtained from gated blood pool studies (original scientific paper) Bogdanova V., Maksimovic J., Karanfilski B. 357 Radiol. lugosl. 18(4) 299-479, October-December 1984 Evaluation of the functional capacity of the myocard by means of the secto­ rial analysis of Thallium scintigraphy (original scientific paper) Fazarinc F. 361 Lung ventilation scintigraphy with 99mTc-aerosols (original scientific paper) Bajc M., Franceschi D., Krpan N. 365 Dynamic salivary glands scintigraphy in patients with thyroid carcinoma treated by radioactive iodine (original scientific paper) Franceschi D., Senjanovic M., Kusic Z., Spaventi š. 369 Serum thyroglobulin measurements in follow-up of thyroid cancer (original scientific paper) Greguric N., Pavlinovic ž., Dodig D., Latkovic l., Vlatkovic M. 373 The thyroglobulin concentration in the sera of patients with differentiated thyroid carcinoma (original scientific paper) Senjanovi6 M., Kusic Z., Lukinac Lj., Franceschi F., Spaventi š. 377 Clinical importance of the determination of serum thyroglobulin in nonma­ lignant thyroid diseases (original scientific paper) Moravec-Berger D., Žemva ž. 381 1311 Determination of therapeutic dose in treatment of thyroid carcinoma (original scientific paper) Kusic Z., Horgas G., Kmešaurek K., Spaventi š. 385 A kit tor the radioimmunoassay of TSH in the dried blood spot (original scientific paper) Greguric N., Vlatkovic M., šimonovic l. 389 Rate of response to therapy with antithyroid drugs (original scientific paper) Kusi6 Z., šimonovi6 l. 393 Our experiences with 99mTc-glucoheptonate as pulmonic cancer marker (original scientific paper) Fazarinc F., Predic P. 395 Evaluation of Ca-125 test in patients with ovarian carcinoma (original scien­ tific paper) Deletis O., Lekic D. 397 99mTc uptake in cold nodules of the thyroid (original scientific paper) Težak S., Samardžija M., Loncaric S., Popovic S., Tomic Brzac H., Krpan N. 401 Prospects of fluorescent technique in the diagnosis of thyroid disease (ori­ ginal scientific paper) Kusic Z., šimonovic l. 405 Free thyroxine and free triiodothyronine assays using labeled analog test system. Effect of TBG concentration (original scientific paper) Milutinovi6 P. S., Nasti6-Miri6 D., Han R. 409 Values of TSH receptor antibodies in some diseases of the thyroid gland (original scientific paper) Babic Lj., Djilas Lj., Curie N., Borota R. 413 lnterlaboratory quality assessment of radioimmunoassays and similar ana­ lyses of serum thyroxine, triodothyronine and thyrotropin (original scientific paper) Vlatkovic M., Loncaric S., Lukinac Lj., Kušter ž. The importance of brain scintigraphy in the diagnosis of intracranial expan­sive processes (original scientific paper) Stanicic A., Reic P., Jurinovic M., Marovic A. 421 Measurement of cerebral perfusion with 99mTc in neurologically healthy sub­jects of different age groups (original scientific paper) Bajc M., Nikolic l., Loncaric S., lvancevic D. 425 Possible pathophysiological mechanisms of hemodynamic dysfunction vascular haedache (original scientific paper) Nikolic l., Bajc M., Mihaljev J., Loncaric S., lvancevic D. in 429 Ultrasonographic diagnostic in enlarged parathyroid gland (original scien­tific paper) Tomic Brzac H., Buchberger Horvat K. 433 A comparison of subjective and objective measurements of gamma camera image sharpness (original scientific paper) Kasal B., Sharp P. F., Dendy P. P. 437 Total body 1-131 retention measurements using a whole-body scanner (ori­ginal scientific paper) Kasal B., Popovic S., Koracin V., Erjavec D. 441 Organisation of the data basis tor thyroid patients (original scientific paper) Hojker S., Fidler V. 445 186 Re Techniques of transmission scintigraphy with (original scientific pa­per) Šnajder J., Miklavžic U., Erjavec M., žele M., Udovc H. 449 EFKE film tor nuclear medicine (original scientific paper) Vrbos M., Pivac J., Kasal B. 455 Elution efficiency factors of the universal moisture (original scientific paper) Vucina J., Milenkovic S. Tc-99m generator. l. Effect of 459 Diagnosis of biliary dyskinesia by radiocholegraphy stimulation (original scientific paper) Dujmovic F., Borota R., živanovic B. M. and cholecystokinin 463 Comparison of 198Au-radicolloid and 99mTc-HSA millimicrospheres patic blood flow measurement (original scientific paper) Maštrovic z., Loncaric S., lvancevic D. tor he­ 467 "Hot spot" on !iver scan -Case report (original scientific paper) Težak S., lvancevic D., Ugarkovic B., Labar B. 471 Varia In memoriam 473 Communications 477 TOCNOST I OGRANlcENJA METODE RACUNANJA RETENCIJSKE FUNKCIJE BUBREGA Bašic M., Loncaric s., Popovic s., šimonovic l. Sažetak -Racunanje retencijske funkcije bubrega otežavaju ovi problemi: a) izbor vre­menskog intervala za prikupljanje podataka, b) statisticki šum u podacima, c) superpozicija tubularne i ekstratubulame aktivnosti, d) negativne vrijednosti retencijske funkcije bubrega. Ti su problemi analizirani na simuliranim podacima korištenjem matricnog algoritma s no­vom metodam redukcije statistickog šuma u renogramu. Pri sakupljanju podataka vanjskim mjerenjima, »biološki« šum u regiji bubrega (ekstravaskularna, intravaskularna ekstrarenal­na i intravaskularna intrarenalna aktivnost) superponira se na tubularnu aktivnost, a »bio­loški« šum u regiji srca (ekstravaskularna i intravaskularna aktivnost tkiva) superponira se na aktivnost arterijske plazme. Prekrivanje »biološkog« šuma i aktivnosti arterijske plazme u regiji srca uzrokuje negativne vrijednosti retencijske funkcije bubrega, a izracunalo pro­sjecno vrijeme prolaza manje je od stvarnog. lako superpozicija tubularne aktivnostii i »bio­loškog« šuma u r.giji bubrega utjece na sve vrijednosti retencijske funkcije bubrega, pro­sjecno vrijeme prolaza ne pokazuje znacajnu ovisnost o »biološkom« šumu. Utvrdeno je da u onim slucajevima kad aktivnost pocne napuštati bubreg vec nakon 1-1,5 minute, maksimalni vremenski interval sakupljanja podataka treba biti 10-12 sekundi. Nadeno je da postaji hiperbolna ovisnost koeficijenta varijacije izracunatog prosjecnog vremena pro­laza o maksimalnom broju impulsa u renogramu. Pogreška u izracunatom prosjecnom vre­menu prolaza (izražena kao dvostruki koeficijent varijacije) bi't ce manja od 10 % ako je maksimalan broj impulsa u renogramu oko 5.000. UDC: 616.61-072.72:539.163 Key words: kidney function tests, radioisotope renography Original scientific paper Radio!. lugosl. 18(4) 313-318, 1984 Uvod -Dekonvolucijska analiza reno­O utjecaju ekstratubularne aktivnosti. dis­grama je matematicki postupak kojim se kutirali su mnogi autori (2, 3, 6, 12, 13, 15), može, nakon i.ntravenske injekcije radiofar­no njihovi zakljucci nisu potpuno suglasni. maka, izracunati retencijska funkcija bubre­Još se više razlikuju tumacenja o uzrocima ga (RFB) iz podataka dobivenih kontinuira­pojave negativnih vrijednosti retencijske nim mjejrenem aktivnosti nad srcem i bu­funkcije bubrega (6, 9, 13). RFB je osobito bregom. RFB odgovara renografskoj krivu­osjetljiva na statisticki šum u renogramu (8). lji dobivenoj direktnom injekcijam u renal­Fleming i suradnici su zakljucili da primje­nu arteriju uz uvjet da nema recirkulacije na kubicne splinske funkcije za redukciju aktivnosti koja preostaje u krvi nakon pro­šuma daje najbolje rezultate. Medutim, ru­laska kroz bubreg. Ovakva analiza reno­tinska primjena kubicne splinske funkcije je grafskih krivulja pocela se koristiti prije ogranicena ovisnošcu parametra ove funk­više od desetak godina, te se cesto klinic­cije u obliku renograma. ki primenjuje (2). Medutim, odredeni pro­blemi. vezani uz dekonvoluciju renograma Cilj ovog rada je ocijeniti vrijednost ma­nisu još ni do danas sasvim razjašnjeni. To tricnog algoritma na simuliranim studijama su: a) izbor vremenskog intervala za pri­korištenjem nove metode redukcije stati­kupljanje podataka, b) utjecaj statistickog stickog šuma u renogramu i pokušati ob­šuma, c) superpozicija tubularne i ekstra­jasniti spomenute probleme. tubularne aktivnosti, d) negativne vrijedno­sti retencijske funkcije bubrega. Zbog toga Materija! i metode -Bubreg možema se koriste razliciti vremenski intervali, apli­smatrati linearnim i vremenskim invarijant­ cirane aktivnosti nisu standardizirane, a za nim sistemom uz uvjet da nema peristaltic­racunanje RFB primjenjuju se razliciti algo­kih kontrakcija pelvisa, pa su tubularna ritmi (6, 12, 13, 15). Najcešce korišteni po­aktivnost R(t) (Bq), brzina ulaza aktivnosti stupak za racunanje RFB je matricni algo­u tubule i,(t) (Bq/s) i retencijska funkcija tu­ritam uz preprocesiranje podataka (14). bularnog sistema H(t) povezani relacijam: t R(t) = J 1 (t --c) *H (,) *d, (1) o Relacija (1) može se napisati u diskretnoj fofrmi kao (1): CR(n) = K*ERPF*DEL TA* n (2) *. Cp (n -i + 1) *H(i) (n = 1, N) 1 = 1 gdje je: CR(n) -diskretna vri.jednost krivu­lje tubularne aktivnosti na n-tom intervalu, (impulsi/s), K -konstanta ovisna o geome­triji mjerenja (ml-1), ERPF -efektivni bu­brežni protok plazme, (ml/s), DEL TA -vre­menski interval sakupljanja podataka, (s), CP (n -_i + 1) -di$kretna vrijednost krivu­lje aktivnosti arteri.js,-i + ke plazme na (n + 1) -tom intervalu (impulsi/s), H(i) -dis­kretna vrijednost retencijske funkcije na i­tom intervalu, N -broj tocaka na krivulji. Za studije simulirane u ovom radu izabra­li smo K*ERPF = 1. Statisti.cki šum u mjere­nim podacima CR(i) i CP(i) uzrokuje velike variacije izracunatih vrijednosti H(i) i zbog toga ga je prije primjene matricnog algo­ritma potrebno reduci.rati. Program za testiranje spomenutog algo­ritma napisan je u FORTRAN-IV, a korište­no je elektronicko racunalo POP 11 /34 sprogramskim paketom GAMMA-11. Pri si­mulaciji podataka pretpostavili smo da seaktivnost arterijske plazme može prika­zati dvoeksponencijalnom krivuljam Cp(t) = = A1*exp (-B1*t) + A2*exp (-B2*t) s tipic­nim vrijednostima za dvokompartmentalnimodel obilježene o-jodhipurne kiseline (OJHK) A1 = 65, B1 = 0,13 min-1, A2 = 35, B2 = 0,024 min-1 (11 ). Retencijska funkcija bubrega H(t) ima po­cetnu amplitudu jednaku jedan, a nakan mi­nimalnog vremena prelaza (TMIN) pocinje linearno opadati i u trenutku maksimalnogaktivnost arterijske bplazme može prika­vremena prelaza (TMAX) postiže vrijednostnula. Prosjecno vrijeme prelaza (PVP) racu­nata je dijeljenjem površine ispod reten­cijske krivulje s vrijednošcu njezinog pla­toa. Mijenjajuci maksimalnu amplitudu 314 (AMAX) krivulje Cp(t) i parametre TMIN i TMAX postupkom numericke konvolucijekrivulje CP(t) i retencijske funkcije H(t), ge­nerirali smo renografske krivulje CR(t) razli­citog oblika i razlicitih maksimalnih ampli­tuda. Buduci da se vanjskim mjerenjem nemože odrediti niti aktivnost plazme niti ak­tivnost u bubrežnim tubulima, potrebno jeutvrditi kakav je utjecaj »biološkog« šumana izracunatu retencijsku funkciju. Pretpo­stavili smo da je u regi.ji bubrega najzna­cajnija komponenta »biološkog« šuma in­trarenalna i ekstrarenalna intravaskularna aktivnost i da je ona proporcionalna aktiv­nosti arterijske plazme. Pri tam smo zane­marili manji doprinos ekstravaskularne eks­trarenalne aktivnosti. Nasuprot torne, pret­postavili smo da je u regiji srca najznacaj­nija komponenta »biološkog« šuma ekstra­vaskularna aktivnost i pri torne zanemarili neznatan doprinos intravaskularne aktivno­sti tkiva. Krivulju ekstravaskularne aktivno­sti EV(t) = Aa* [exp (-B2*t) -exp (-B1*t)], generirali smo izabravši konstantu Aa = 25. Ovu krivulju smo normi.rali ovisno o maksi­malnoj amplitudi krivulje aktivnosti arterij­ske plazme. Zbog superpozicije ekstrava­skularne i aktivnosti arterijske plazme, kri­vulja aktivnosti mjerene nad srcem opadasporije od krivulje aktivnosti arterijske pla­zme. Retencijsku funkciju bubrega racunali smo iz teorijskih podataka kojima je dodansamo »biološki« ili statisticki šum korište­njem generatora slucajnih brojeva. Prijeprimjene matricnog algoritma, statistickišum na ulaznoj krivulji je reduciran prila­godavanjem podataka na dvoeksponenci­jalnu krivulju a u renografskoj krivulji ko­rištenjem zagladujucih polinoma (1 10). Rezultati -Utjecaj »biološkog« šuma na izracunatu retencijsku funkciju bubrega Hc(t) ispitivali smo uz ove vrijednosti teorij­skih parametara: DELTA = 20 sek., AMAX = 2000 impulsa, TMIN = 2,0 min., TMAX = 4,0 min. Krivulji aktivnosti arterijske plazme dodana je krivulja ekstravaskularne aktiv­nosti i njihov zbroj je predstavljao ulaznu krivulju. Dekonvolucijom ove krivulje i reno­grama dobivenog konvolucijom krivulje ak- Radio!. lugosl. 18(4) 313-318, 1984 tivnosti arterijske plazme i teorijske reten­cijske funkcije H1(t), dobie se retencijska funkcija Hcev(t) kao na sl. 1. Nakon toga do­dali smo renogramu krivulju »biološkog« šuma, u dalnjem tekstu osnovna aktivnost (aproksimirana s 30 '°/e> aktivnosti arterijske plazme), i tako dobivena krivulja dekonvo­ 2.0 1.9 1.8 1.7 1.6 1.5 1.4 . 1.2 luirana je s ulaznom krivuljom. Vrijednost prvog elementa tako izracunate retencijske funkcije Hcevbkg(t) (sl. 1) znatno je veca od vrijednosti prvog elementa retencijske funk­cije Hcev(t) dok su ostale vrijednosti nešto Hcevbk9(t) niže od vrijednosti Hcev(t). Buduci da Hcevbkg(t) [u daljnjem tekstu Hc*(t)] po­kazuje, zbog uvijek prisutnog »biološkog« šuma, negativne vrijednosti, tocka prve ne­gativne vrijednosti i sve dalje izjednacene su s nulom. 2.0 1.9 o 1.8 . 1.1 . 1.0 er o.9 :;;; 2 0.8 ! 0.7 0.6 o.s 0.4 0.3 0.2 0.1 O.O---.-----.----=""""-. C VRIJEME 0,05 Fig. 3 -Correlation between the calculated mean transit tirne and blood-background activity. Each point represents mean ± ISD of 30 simulations. Regression line: y(x} = 2.969-0.00028 x, P > 0.05 Korelaciju izmedu razlicitih PVPt i odgo­varajucih PVPc ispitivali smo izabravši DELTA= 20 sekundi AMAX = 1000 impulsa, te primjenom TMIN i TMAX mijenjali PVPt, u intervalu od 2-8 minuta. Na renogramu je pri torne proizvoljno superponirano 30 % krivulje aktivnosti arterijske plazme kao do­prinos osnovne aktivnosti. Nakan dodava­nja »biološkog« šuma izracunata je reten­cijska funkcija Hc*(t), osnovna aktivnost odzueta zamjenom prvog elementa sred­njom vrijednošcu elemenata platoa, nega­tivne vrijednosti Hc*(t) izjednacene s nulam i izracunata srednje vrijeme prolaza PVPc*. Nakan toga je dodan statisticki šum i za svaki PVP1 napravljeno po 30 simulacija. Kad smo izabrali TMIN = 1,0 minuta (3 toc­ke na platou), korištenjem matrickog algo­ritma u 15/30 (50 %) slucajeva nije bilo mo­guce detektirati plato na krivulji Hc(t). Za izabrani TMIN = 1,33 min. (4 tocke na pla­tou) u 90/30 (30 %) slucajeva plato nije bio detektiran, dok je za TMIN = 1,67 min. (5 tocaka na platou) bilo svaki put mogu6e de­tektirati plato retencijske krivulje. Ako nije postojao plato na krivulji, za visinu platoa izabrali smo srednju vrijednost druge, tre­6e i cetvrte tocke na krivulji Hc(t). Za PVP1 u intervalu od 2-8 minuta i za izabrani do­prinos ekstravaskularne aktivnosti, PVPc* je proporcionalno manji od PVP1, od 3-12 %. Nasuprot torne, srednja vrijednost od PVPc nešto je veca od PVPc*, tako da je srednja vrijednosti od PVPc aproksimativno oko 8 % manja od PVP1. Utjecaj maksimalnog broja impulsa na re­nogramu na koeficijent varijacije (standard­na devijacija podijeljena sa srednjom vri­jednošcu, %) PVPc ispitali smo odabravši DELTA = 10 sekundi, TMIN = 1,0 min., TMAX = 4,0 min., PVPt = 2,50 min„ Maksi­malna amplituda krivulje aktivnosti arterij­ske plazme bila je 500, 1000, 1500, 2000, 3000, 6000 i 8000 impulsa i na nju je super­panirana odgovarajuca krivulja ekstravasku­larne aktivnosti. Maksimalna amplituda re­nograma dobivenog konvolucijom krivulje Cp(t) i H1(t) veca je oko dva puta od maksi­muma krivulje CP(t). Na tako dobiveni reno­gram superponirali smo krivulju osnovne aktivnosti (aproksimirana s 30 '% krivulje Cp(t), dodali statisticki šum i za svaku AMAX napravili po 30 simulacija. Rezultat je pri­kazan na sl. 4. Koeficijent varijacije izracu­natog prosjecnog vremena prolaza pokazu­je hiperbolnu ovisnost o maksimumu na re­nogramu. Diskusija i zakljucak -Naši rezultati po­kazuju da, zbog postajanja »biološkog« šuma, nismo u mogucnosti odrediti pravu retencijsku funkciju bubrega, ali da je una­toc torne izracunata RFB vrlo dobra apro­ksimacija. Utvrdeno je da superpozicija eks­travaskularne i aktivnosti arterijske plazme u regiji srca ima dvostruki efekt: a) pojava negativnih vrijednosti u izracunatoj reten­ciskoj funkciji bubrega, b) prosjecno vrije­me prolaza racunata samo ispod pozitivnog dijela Hc(t) manje je od pravog. Do slicnih zakljucaka došli su i drugi autori (9, 13). Ovi rezultati podudaraju se s rezultatima dobivenim direktnom injekcijam u renalnu arteriju u eksperimentima s psima (12). Radio!. lugosl. 18(4) 313-318, 1984 s.o osnvne aktivnosti potrebno napraviti dodat­ nu analizu. Utvrdeno je da je kod brzog prolaza aktiv­ B G.o g s.o . J.O o ;:; C: o . 2.0 1.0 O.O LO -.--5 -..-10-...15--------:-'20 l'\\KSIIUI NA RENOGRMU < lff>t.lLSI X lo3> Slika 4 -Koeficijent varijacije (%) izracunatog prosjecnog vremena prolaza nacrtan u ovis­nosti o maksimalnom broju impulsa na reno­gramu. Podaci su prilagodeni na hiperbolu y(x) = 172,8 x-0,4373 Fig. 4 -Coefficenet of variation (%) of the cal­culated mean transit tirne plotted against maxi­mum number of counts of renogram. Data are fitted to a hiperbola y(x) = 172.8 x-0.4373 Price i suradnici su takoder ustanovili da izracunata retencijska funkcija ima niže vri­jednosti od one dobivene direktnom injekci­jom u renalnu arteriju. Vadenjem krvnih uzoraka može se odrediti doprinos ekstra­vaskularne aktivnosti u regiji srca. Medu­tim, pogreška pri racunanju prosjecnog vremena prolaza uzrokovana postojanjem »biološkog« šuma je reda velicine pogreške nastale zbog statistickih varijacija. Naši rezultati o utjecaju osnovne akti.vno­sti na izracunatu RFB donekle se razlikuju od rezultata ostalih autora (2, 6, 11, 15) koji su došli do zakljucka da se utjecaj osnovne aktivnosti ocituje samo u prvoj ili nekoliko pocetnih tocaka retencijske funkcije. To je, cini se, samo djelomicno tocno. Naši rezul­tati pokazuju da je doprinos osnovne aktiv­nosti najznacajniji u prvoj tocki, ali da on utjece na vrijednosti svih tocaka izracunate RFB. Sretna je okolnost da se povecanjem osnovne aktivnosti smanjuje površina ispod pozitivnog dijela RFB, ali se istovremeno smanjuje i visina platoa, pa izracunato pro­sjecno vrijeme prolaza ne ovisi o osnovnoj aktivnosti. Treba napomenuti da ovaj za­kljucak vrijedi za osnovnu akivnost koja je proporcionalna aktivnost arterijske plazme, dok je za eventualne druge oblike krivulje nosti kroz bubreg (minimalno vrijeme pro­laza manje od 1,5 min.), vremenski interval prikupljanje podataka od 20 sekundi predug. Prema našim rezultatima, potrebno je ima­ti najmane pet tocaka na platou da bismo ga uvijek detektirali. To znaci da u onim slucajevima kada je minimalno vrijeme pro­laza oko jedne minute, maksimalni vremen­ski i.nterval sakupljanja podataka mora biti 10 do 12 sekundi. Prosjecno vrijeme prola­za ne ovisi samo o funkciji bubrega nego se hiperbolno smanjuje s porastom protoka urina (4), pa je ispitanika potrebno prethod­no dobro hidrirati da bi ta ovisnost bila što manja. U slucaju dobre hidracije prolaz aktivnosti kroz bubreg je vrlo brz i obilje­žena OJHK pocinje napuštati bubreg vec nakon 1-1,5 minute (7). Izracunata RFB posebno je osetljiva na statisticki šum u renogramu. lnteresiralo nas je koliko je impulsa na renografskoj krivulji dovoljno da se izracuna prosjecno vrijeme prolaza s odredenom tocnošcu. Iz sl. 4 .proizlazi da se pogreška za PVPc, de­finirana kao dvostruki koeficijent varijacije, smanjuje od 16 % na otprilike 8 °/o ako se maksimalan broj impulsa na renogramu po­veca aproksimativno od 1000 na 5000 im­pulsa. Dalje povecanje impulsa ne doprino­si znatnom smanjenju pogreške u rezultatu. Ako koristimo standardnu aktivnost 1231-ti· purana (37-74 MBq) i gama kameru spoje­nu s elektronickim racunalom za dinamicku scintigrafiju bubrega odraslih ispitanika, vremenski interval sakupljanja podataka od 10-12 sekundi omogucuje racunanje prosjecnog vremena prolaza s pogreškom manjom od 10 %. Medutim, maksimalna do­zvoljena aktivnost 1311-hipurana za odraslog ispitanika je 18,5 MBq, pa izbor istog vre­menskog intervala smanjuje maksimum re­nograma na polovicu u odnosu na vremen­ski interval od 20 sekundi, te pogreška u izracunatom prosjecnom vremenu prolaza može biti veca od 20 %. Zbog toga je po­trebno za 1311-Hipuran koristiti vremenski in­terval sakupljanja podataka od 20 sekundi, a ako nije moguce odrediti plato retencij­ske funkcije bubrega, onda je za njegovo Radiol. lugosl. 18(4) 313-318, 1984 Bašic M. et al.: Tocnost i ogranicenja metode racunanja retencijske funkcije bubrega približno odredivane potrebno koristiti me­todu opisanu u ovom radu. Abstract ACCURACY ANO LIMITATIONS OF THE METHOD FOR CALCULATION OF THE RENAL RETENTION FUNCTION Bašic M., Loncaric s., Ppovic s., šimonovic l. The following problems make the calculation of the renal retention function difficult: a) a choice of. the sampling tirne, b) statistical noise in the data, c) overlapping of tubular and extra­tubular activities, d) negative values of the renal retention function. These problems were analyz­ed using simulated dala and matrix algorithm with a new method tor the reduction of stati­stical noise in the renogram. Since external me­asurments are used for the data collection, "bio­logical" noise in the kidney region (extravascular, intravascular extrarenal and intravascular intra­renal activities) is superimposed on the tubular activity, while "biolqgical" noise in the cardiac region (extravascular and intravascular tissue activities) is superimposed on the arterial plasma activity. Overlapping of "biological" noise and ar­terial plasma activity in the cardiac region causes negative values of the renal retention function and the calculated mean transi! tirne is under­estimated compared to the true one. Although ali points of the renal retention function are in­fluenced by the overlapping of "biological" noise and tubular activity in the kidney region, the mean transit tirne is not significantly dependent on it. It was found that the maximum sampling tirne should be 10-12 seconds when activity be­gins to leave the kidney after 1-1,5 minutes. It was also found that there is a hyperbolic re­lationship between the coefficient of variation of the calculated mean transit tirne and peak value of the renogram. The error on the calculated mean transit tirne (expressed as a double coef­ficient of variation) will be less than 1 O% when there are about 5000 counts in the peak. Literatura 1. Bašic M., Popovic S., šimonovic l.: The ef­fect of "biological" and statistical noise on the calculated renal retention function (u pripremi). 2. Britton K. E.: Advances in dynamic renal imaging. U: Medica! Radionuclide lmaging 1980, vol. 2., IAEA, Vienna, 1981 (341-350). 3. Chackett K. F.: The application of transform methods to hippuran renograms. Phys. Med. Biol. 23: 1199-1202, 1978. 4. Chinard F. P.: Renal dead space as a func­tion of urine flow in the annesthetized doig. Am. J. Physiol. 180: 620-622, 1955. 5. Cooper B. E.: Statistics for Experimentalists, Pergamon Press, Oxford, 1975 (229-232). 6. Diffey B. L., Hall M., Corfield J. R.: The 99mTC-DTPA dyinamic renal scan with deconvo­lution analysis. J. Nucl. Med. 17: 352-355, 1976. 7. Farmelant M. H., Bakos K., Burrows B. A.: Phyisiological determination of renal tubular pas­sage times. J. Nucl. Med. 10: 641-645, 1969. 8. Fleming J. S., Kenny R. W.: A comparison of techniques for the filtering of noise renogram. Phys. Med. Biol. 22: 359-364, 1977. 9. Fleming J. S.: Meausurement of hippuran plasma clearance usin1g a gamma camera. Phys. Med. Biol. 22: 526-530, 1977. 10. La Fara R. L.: Computer Methods for Sci­ence and Engineering. lnternational Textbook Co Ltd, Aylesbury, 1973 (173-200). 11. O'Reilly P., Shields R. A., Testa H. J.: Nu­clear Medicine in Urology and Nephrology. But­terworths, London, 1979 (156-181). 12. Price R. R., Touya J. J., Branch R. et al.: Validation of renal transit-time calculation using compartemntal models and direct measurements. U: lnformation Processing in Medica! lmaging, Oak Ridge National Laboratory Press, 1978, 537­554). 13. Reeve J., Crawley J. C. W.: Quantitative ra­dioisotope reno,graphy: the derivation of physio­logical data by deconvolution analysis using a single-injection technique. Ciin. Sci. Mol. Med. 47: 317-330, 1974. 14. Valentinuzzi M. E., Montaldo Volachec E. M.: Discrete deconvolution. Med. Biol. Eng. 13: 123­125, 1975. 15. Van Stekelenburg L. H. M.: Hipuran transit times in the kidney: a new approach. Phys. Med. Biol. 23: 291-301, 1978. Adresa autora: Mario Bašic, Zavod za nuklear­nu m.edicinu, Klinicki bolnicki centar i Medicin­ski fakultet Zagreb, 41000 Zagreb, Kišpaticeva 12. Radiol. lugosl. 18(4) 313-318, 1984 1 LABORATORIJSKU DIJAGNOSTIKU ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU, KLINICKI BOLNICKI CENTAR 1 MEDICINSKI FAKULTET, ZAGREB FUNKCIONALNO IGPITIVANJ[: KONGENITALNIH ANOMALIJA BUBREGA Sedlak V., Bašic M. Sažetak -Funkcionalnim ispitivanjem bubrega obuhvaceno je 56 ispitanika s urodeni;, anomalijama bubrega i to: 18 s policisticnim, 16 s potkovicastim, 11 s e!() :;:::; :;:::;(il Q) . . 00 N 6 +1 L() -si-L()o 00 L() L() 6 +I O) (O N o L() 6 +I N N C') ­0) Q) al . o. ro >O O :g . ..Q ..Q -.-. '6 "O :::, "O C C1l C1l en ..Q C o o Q) .C o. ·;;; >, . .C "O :'::'. N C1l Q) <( .C Cl.. C 1-·­ o en o Q) 1-. E C1l "' > "' . 25 C C ·-C1l :;z. o t; <( o o.. C ­ . 0 >. ·­E Q) "' -. -o .Y. C C1l Q) .Y. . en OJ E a, . E "O . C1l -. C. E OJ C1l . ro o o.. o 1 E C1l . C >, o ..Q 1 C1l 1-. Q) ..Q C1l 1­ 00 N _J . +1 ­ N (/) o ai N +I 00 00 ro I + O) I'-­ (O N +1 (') c:.:i . L() o N +I N N L() +I (') o. C1l . vv . . . Radiol. lugosl. 18(4) 335-338, 1984 statisticki znacajno izmenjeni u ovim gru­ 66 pama pacijenata. C1l ==-CD Oc U grupi pacijenata sa proteinurijom i po­ o. 2 višenim kreatininom dinamske krive su bile 0 P=2Q83.000 100\P=2392.000 A=28t, 1. 00•3 0"5".A.i:'392. 000 · = .· r:. -. 3 . .J O O O ·. 4 .. B = 2 2 4 3 . 0 0 0 1/-. -... --.. ­'" ..... -!-... ...--....__....,_ __ predstavljen je kompjuterski obradenom di­namskom krivom na kojoj nagib drugog se­gmenta predstavlja semikvantitativan para­metar za procenu glomerularne filtracije, a treci segment daje podatke o ekskreciji. Kli­rens 99111Tc-DTPA, s obzirom da se radiofar­mak ne metaboliše, ne sekretuje i ne re­apsorbuje od strane bubrega predstavlja vrlo pogodan kvantitativni pokazatelj glome­ P=1440.000 048\P=1429.000 rularne filtracije. ::1....22& ....::!fi!.888 !?.. Slika 1 -Kompjuterizovan radiorenogram u pa­cijenta E. B. sa dijabeticnom nefropatijom i bu- brežnom insuficijencijom Fi1g. 1 -Computerized renography curve of pa­tient E. B. with diabetic nephropathy and renal failure aplatirane, te navedene parametre nije bi.lo moguce analizirati (slika 1). Vrednosti klirensa 99mTc-DTPA u istim gru­pama dati su takode u tabeli 1. Uocava se signifikantno smanjenje klirensa u svim gru­pama pacijenata u odnosu na kontrolu. Sma­njenje je najjace bilo izraženo u grupi pa­cijenata sa povišenim kreatininom. Diskusija -Svetlosno-mikroskopijom je u približno 90 % insulin zavisnih pacijenata sa dijabetesom koji traje duže od 10 godi­na evidentirana dijabeticna glomeruloskle­roza. Histološki zadebljanja glomerularne bazalne membrane i glomerularnih arteri­ola, proliferacija mezangijalnih 6elija i de­pozicija imunoglobulina u svim ekstracelu­larnim renalnim membranama su karakteri­stike insulin zavisnog dijabeta koji traje ne­koliko godina. U bolesnika sa insulin zavis­nim dijabetesom koji traje preko 10 godina formira se klasicna slika nodularne glome­rularne skleroze sa hijalinim loptastim te­lašcima homogenog izgleda koji mogu iza­zvati obliteraciju lumena kapilara i definitiv­no zadebljanje glomerularnog mezangiju­ma (10). Radiofarmak 99mTc-DTPA (4) je helatna supstanca koja se u zanemarljivom procen­tu vezuje za proteine plazme i skoro isklju­civo eliminiše glomerularnom filtracijam (1, 6). Dinamska scintigrafi.ja sa 99mTc-DTPA daje grube podatke o morfologiji bubrega i mnogo znacajnije o separatnoj bubrežnoj funkcijji. Fiziološki put DTPA kroz bubreg Klinicka slika i histološki nalaz u insulin zavisnih dijabeticara sa dužinom trajanja bolesti preko 10 godina ukazuju da je glav­no mesto pramena u bubregu glomerul. U našem radu mi smo opisanim metodama registrovali pramene u glomerularnoj fil­traciji u svim grupama pacijenata, bez ob­zira na prisutnost ili odsutnost klinickih znakova nefropatije, koje se manifestuju redukovanim nagibom drugog segmenta dinamske krivulje i smanjenim klirensom 99mTc-DTPA. Ovo odgovara nalazima u lite­raturi, gde je u pacijenata sa insulin zavis­nim dijabetesom koji traje duže od 10 god'ina pokazano smanjenje klirensa 51Cr­EDTA, merenog uzimanjem jednog uzorka krvi (8). Nilson i sar. (7) su referisali kore­laciju klirensa EDTA i DTPA, merenim iz jednog uzorka krvi. U našem radu smanje­nje glomerularne filtracije je bilo najizraže­nije u grupi pacijenata sa proteinurijom i povišenim kreatininom. U istoj grupi i eli­minacija DTPA je bila znacajno produžena. Zakljucak -Autori su u sklopu intereso­vanja za komplikacije insulin zavisnog du­gotrajnog dijabetesa ispitivali primenljivost dinamske scintigrafije 99mTc-DTPA i kliren­sa 99mTc-DTPA u ranom otkrivanju i prace­nju pramena i proceni renalne funkcije. U svih pacijenata uocene su signifikantne pra­mene u parametrima (nagib drugog segmen­ta dinamske krive i klirens) koji ukazuju na redukciju glomerularne filtracije. Najizraže­nije pramene su registrovane u grupi paci­jenata sa proteinurijom i povecanom kon­centracijam kreatinina u krvi. S obzirom na neinvazivnost, nisku radijacionu dozu, od­sustvo kontraindikacija preporucuje se ko­rišcenje ove metode u rutinskom pracenju bolesnika sa insulin zavisnim dugotrajnim dijabetes mellitus-om. Radiol. lugosl. 1.8(4) 335-338, 1984 llic S. et al.: Dinamska scintigrafija bubrega sa 99mTc-DTPA u pacijenata sa dijabeticnom nefropatijom Abs· tract 99mTC-DTPA DYNAMIC KIDNEY SCINTIGRAPHY IN PATIENTS WITH DIABETIC NEPHROPATHY Ilic S., Bogicevic M., Antic S. S., Stefanovic V. 99mTc-DTPA dyinamic kidney scintigraphy was performed and 99mTc-DTPA clearance was me­asured in 20 healthy persons and 42 patients with diabetes mellitus lasting over 10 years. Dia­betic patients were divided into three groups according to proteinuria and serum creatinine concentration value. 16 patients had normal se­rum creatinine concentration and without pro­teinuria, 12 patients had proteinuria positive and normal serum creatinine leve!, while 14 patients had persistent proteinuria and increased serum creatinine value. The purpose of this investigation was to esti­mate the renal function in these patients. The fol­lowing parameters of dynamic curve (slope of the second segment, Tmax. and excretory index) were analyzed and compared with the same of the control group. 99mTc-DTPA clearance was determined from one blood sample taken in 180th minute. A significant reduction of the slope of the second segment of renograms and decrease of 99mTc-DTPA clearance were found in ali ,arouos of diabetic patients. The deterioration of qlome­rular filtration rate was very pronounced in the qrouo of diabetic patients with increased ser11 ni creatinine val11te. The authors recommend the metod for routine estimation an of renal function in diabetic patients. Literatura 1. Bianchi C., Bonadio M., Donadio C., Tra­monti G., Figus S.: Measurement of glomerular filtration rate in man by using DTPA-99m-Tc. Ne­phron 24: 174-178, 1979. 2. Bogdanova V.: Odredivanje glomerularne fil­tracije sa 99mTc-DTPA i jednim krvnim uzorkom. Rarliol. luaosl. 14: 327-328, 1980. 3. Cataland S .. O'Dorsio T.: Glinica! course in patients treated with subcutaneous insulin pumo. JAMA 249: 2059-2061, 1 %'i. 4. Hauser W., Atkins H. L., Nelson K. G .. Ri­r::hards P.: Technetium-99m DTPA: A new radio­oharmaceutical for brain and kidney scannin!7. Radiology 94: 679-684, 1970. 5. Honey G. E., Pryse-Davies J., Roberts D. M.: A survey of nephropathy in young diabetics. Quart. J. Med. 31: 473-483, 1962. 6. Klopper J. F .. Hauser W., Atkins H. L., Eckel­man W. C., Ricards P.: Evaluation of 99mTc-DTPA for the measurement of glomerular filtration rate. J. Nucl. Med. 14: 107-110, 1972 7. Nilson A., Mistry R., Maisey M.: 99mTc-DTPA for the measurement of glomerular filtration rate. Br. J. Radio!. 49: 794-796, 1976. 8. Parving H., Andersen A., Srnici U., Svensen P.: Early ag ressive antihypertensive treatment re­ duced rate of declined in kidney function in dia­betic nephropathy. Lancet: 1175-1178, 1983. 9. Parving H., Andersen A., Smidt U., Christen­sen J., Cyanholl B., Svensen P.: The effect of antihypertensive treatment. Diabetes 32: 83-87, 1963. 10. Steffes M., Mauer M.: Diabetes and ne­phropathy: Progression, regression and the effect of therapy. Comprehensive therapy 4: 59-62, 1978. Adresa autora: Dr Slobodan Ilic, Vojvode Miši­ca 105/a, 18000 Niš. Radiol. lugosl. 18(4) 335-338, 1984 RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC« VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« *OPCA BOLNICA OSIJEK, ODJEL ZA NUKLEARNU MEDICINU BIOKINETlcKA STUDIJA 99mTc-DMS-a NAMENJENOG ZA DINAMICKO ISPITIVANJE BUBREGA Jovanovic V., Maksin T., Ugraj* V., Margetic* C. Sažetak -U radu je ispitan uticaj koncentracije DMS-a i rastvaraca za rekonstrukciju lio­filizovanog Sn-DMS-a na fizicko hemijske osobine, radiohemijski sastav helata i biokine­ticke parametre. Renalni kompleks formira se u vecem procentu sa povecanom koncentracijom helata (2,7 1.tmol/ml) i primenom 99rnTc-eluata (4 ml) za rekonstrukciju Sn-DMS-a. Ovako pripremljen 99mTc-DMS podesan je za staticko i dinamicko ispitivanje bubrega. UDC: 616.61-072.72:539.163 Key words: radioisotope renography, technetium Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 339-344, 1984 Uvod -Renalni reagens 99rnTc-DMS bio je prvi put primenjen od strane Lin-a i sa­radnika 1974. godine za staticku vizualizaci­ju bubrega (4). Medutim, danas su proši­rene dijagnosticke mogu6nosti primene ovog preparata, cemu je doprinela upotre­ba savremenije instrumentacije (5, 6). U poslednje vreme ucinjeno je više poku­šaja da bi se odredila struktura kompleksa 99mTc-DMS-a i valentno stanje tehnecijuma. Prema publikaciji Moretti-a utvrdeno je da kvalitet 99mTc-DMS-a zavisi od više faktora: renalne koncentracije helata, pH-vrednosti finalnog preparata, sadržaja nosaca 99Tc u 99mTc eluatu i vremena inkubacije proteklog od obeležavanja do primene (7). lkeda i saradnici dokazali su prisustvo dve vrste DMS kompleksa u kiseloj sredini. Neposredno posle dodavanja 99mTcQ4-for­mira se kompleks 1, koji u toku desetak mi­nuta inkubacije prede u kompleks II. Ova dva kompleksa imaju razlicitu tkivnu distri­buciju. Kompleks II lokalizuje se u ve6em procentu u bubrezima u odnosu na kom­pleks l. Isti autori isticu da degradirani DMSA sa­drži u velikom procentu kompleks 1 (2, 3). Taylor i saradnici smatraju da pramene u sastavu kompleksa nastaju usled reakcije 99111Tc-DMSA sa vazduhom iz reakcione bo­cice. Rezultat reakcije ispoljava se u formi­ranju kompleksa sa smanjenom fiksacijam u bubrezima a povecanom u jetri (10). Cilj našeg rada sastojao se u modifikaci­ji karakteristika 99mTc-DMS-a proizvedenog u Institutu za radioizotope u Vinci, kako bi se mogao koristiti i za dinamicko ispitiva­nje bubrega. Pove6ana je koncentracija he­lata od 1,35 t.tmol/ml na 2,7 t.tmol/ml i rekon­stitucija liofilizovanog Sn-DMS-a vršena je sa 4 ml 99rnTc eluata. Ovako modifikovanom preparatu odreden je sadržaj helata radio­hromatografskom metodam i biokineticki parametri. Materijali i metode -Sve analize rade­ne su komparativno sa koncentracijam he­lata od 1,35 i 2,7 t.tmol/ml DMS-a. Preparat sa 1,35 µmol/ml pripremljen je po uputstvu proizvodaca, rastvaranjem liofilizovanog pre­parata u 4 ml destilovane vode i 4 ml 99mTc eluata. 99mTc-DMS koncentracije 2,7 µmol/ml rekonstituisan je sa 4 ml 99mTc eluata. Jovanovic v. et al.: Biokineticka studija 99mTc-DMS-a namenjenog za dinamicko ispitivanje bubrega 1. Fizicko hemijski parametri: a) Prividni koeficijent raspodele, pred­stavljen je odnosom koncentracije prepa­rata izmedu dve faze koje se medusobno ne mešaju. Uravnotežavano je 2 ml 99mTc­DMS-a i 2 ml hloroforma na 37° C u toku tri sata uz ravnomerno vibriranje uzoraka. Za­tim su faze medusobno razvodene i merena je aktivnost u uzorcima od po 0,5 ml. U po redenju sa 0,5 ml standardnog uzorka koJ1 nije uravnotežen sa hloroformom izracunat je prividni koeficijent raspodele ispitivanim preparatima. b) lzoosmoticnost odredena je na Kne­uer-ovom Semi-micro osmometru prema upustvu priloženom uz instrument. c) PH-vrednost, je fizicko hemijska ka­rakteristika od izuzetne važnosti za prepa­rat 99mTc-DMS-a. Odredena je potenciome­trijskom metodom, primenom pH-metra sa kombinovanom staklenom elektrodom. 2. Radiohemijske analize: a) Ulazna papirna hromatografija, vršena je Whatman N° 1 trakama dimenzija 2 X 15 centimetara. Kao razvijac korišcen je 1 N NaCl. Trake su razvijane oko 15 minuta dok razvijac dostigne front od 10 do 12 cm. r.a­ke su sušene na vazduhu i raspodela aktiv­nosti merena je u automatskom jamastom brojacu. lstom metodom analiziran je i de­gradirani Sn-DMS. Degradacija je vršena u termostatu na 35° C u toku 3 do 5 dana. b) Za detekciju 99mTc-pertehnetata, kori­šcene su takode Whatman N° 1 trake (2 X 20 cm) koje su razvijane sa 50 %, metano­lom. Na startnu liniju prvo je naneto 5 .q 1 '%, dimerkapto sukcionske kiseline a zatim 10 µI analiziranog preparata 99mTc-DMS-a. Trake su razvijane u toku pola sata, dok front rastvaraca ne dostigne oko 15 cm, za­tim su sušene na vazduhu i merena je ras­podela radioaktivnosti. 3. Biokineticke analize: a) lspitivanje difuzije u eritrocite i stepe­na vezivanja za proteine 99mTc-DMS-a. Pa­cijentima je 30 minuta nakon i. v. aplikacije 99mTc-DMS-a izvadeno 5 ml heparinizirane krvi. Centrifugiranjem na 5000 obrtaja u toku pet minuta odvojena je plazma od eri­trocita. Zatim su eritrociti ispirani dva puta sa po 3 ml 0,9 %, NaCl. U odnosu na radio­aktivnost pune krvi izracunat je procenat di­fuzije 99mTc-DMS-a u eritrocite. Procenat vezanog 99mTc-DMS-a za prote­ine krvne plazme odreden je taložnom me­todom, pomocu trihlor sircetne kiseline (8). Primenjena je i in vitro metoda za odredi­vanje proteinski vezanog 99mTc-DMS-a. Pre­parat je prethodno inkubiran sa 12 %, HSA a zatim je postavljena ravnotežna dijaliza u toku 24 sata na sobnoj temperaturi na­suprot 0,9 %, NaCl. U odnosu na standardni uzorak izracunat je procenat vezanog 99mTc­DMS-a za HSA. b) Tkivna raspodela 99mTc-DMS-a, ispita­na je na wistar pacovima, mužjacima, te­lesne težine od 100 do 150 g. Preparat je i. v. injiciran u zapremini od 0,1 ml (37 KBq) u dorzalnu repnu venu. Životinje su žrtvo­vane 25 i 120 minuta posle aplikacije pre­parata. U odnosu na standardnu radio aktiv­nost izracunat je procenat raspodele po organima oglednih životinja. Rezultati i diskusija -Rezultati analiza fizicko hemijskih parametara su u tabeli 1. Preparat sa koncentracijom od 1,35 .tmol/ /ml DMS-a ima niži koeficijenat raspodele u lipidno-vodenoj fazi u odnosu na prepa­rat koncentracije 2,7 µmol/ml. Ovaj rezultat ukazuje da preparat sa nižom koncentraci­jom ima ve6u jonizaciju, koja povecava ras­tvorljivost u vodenoj fazi. Preparat sa višom koncentracijom DMS-a ima smanjenu po­larnost, koja utice na manju rastvorljivost u vodi i pove6an lipidno vodeni koeficije­nat. In vivo raspodela preparata ne dešava se izmedu dva rastvora, koja se medusobno ne mešaju nego izmedu fizioloških tecnosti medusobno razdvojenih membranama. Kod prenosa preparata kroz membrane ukljuce­ni su razni transportni mehanizmi ili proces pasivne difuzije. Naši rezultati dobijeni in vitro metodom za podeoni koeficijent Sn-DMS-a upucuju i na razlicito fiziološko ponašanje prepara­ta u zavisnosti od primjene koncentracije. Dobijene vrednosti za izoosmaticnost su povišene u odnosu na vrednost izotonicnih rastvora. Medutim, buduci da se preparat Radiol. lugosl. 18(4) 339-344, 1984 26,5 ± 4,1 Koncentracija Prividni koeficijent lzoosmoticnost pH DMS-a raspodele mOsmol/kg vrednosti 1,35 µmol/ml 0,002-0,003 330-340 2,8-3,2 2,7 µmol/ml 0,010-0,0094 640-650 2,7-3,0 Tabela 1 -Fizicko hemijske karakteristike Sn-DMS-a Table 1 -Physico-chemical properties of Sn-DMS 9999 mTc-DMS mTc-DMS (degrad.) Rr kane. µmol/1 kane. 1.1mol/l vrednost 1,35 1,35 2,7 0,17 1,00 58,0 ± 3,2 7,5±1,5 6,0 ± 2,7 42,0 92,5 94,0 Tabela 2 -Procenat razdvojenih frakcija 99mTc-DMS-a na whatman No 1 papiru sa 1 N NaCl Table 2 -Percentage of fractions separated on Whatman No 1 paper with NaCl 1 mol/1 primenjuje u obliku jednokratne injekcije u maloj zapremini, povecane vrednosti ne­maju veci fiziološki znacaj. Dobijene razlike u pH-vrednostima za obe koncentracije 99mTc-DMS-a su neznatne i nalaze se u opsegu za renalnu lokalizaciju 99mTc-DMS-a. Deklarisane pH-vrednosti komercijalnih DMS-a, proizvodnje Mallinckrodt-a i CIS-a su u granicama od 2,5 do 3,0 a Medi-Phy­ sics od 2,0 do 3,0 Corino i drugi autori na­vode da pH-vrednosti uticu na vrstu formi­ranog 99mTc-DMS kompleksa i na njegovu tkvinu distribuciju. 99mTc-DMS sa pH od 9,5 do 10 lokalizuje se oko 3 % u bubrezima, znatno više u kostima i ima povecanu eks­kreciju putem uri-na u odnosu na 99mTc-DMS sa pH 2,0 (1 ). Rezultati radiohromatografske analize 99mTc-DMS-a i degradiranog preparata sa dve razlicite koncentracije prikazani su u tabeli 2. Visok procenat renalne frakcije 99mTc­DMS-a (58,0 ± 3,2) sa Rr-vrednosti 0,17 do­kazan je u preparatu sa 2,7 µmol/ ml DMS-a. Preparat sa koncentracijom od 1,35 µmol/ml DMS-a sadrži niži procenat (26,5 ± 4,1 %,) renalne frakcije. Iz prikazanih rezultata vidi se da obe koncentracije degradiranog 99mTc­DMS-a sadrže više od 90 °/r; frakcije sa Rr 1,0, koja se ne lokalizuje u bubrezima a ve­orna mali procenat renalne frakcije. lkeda i saradnici su utvrdili signifikantno povecanje renalnog kompleksa kod smanje­nja zapremine 99mTc eluata od 10 na 2 ml. lstom metodom pracena je kinetika for­miranja renalnog kompleksa u funkciji vre­mena inkubacije nakon dodavanja 99mTc eluata. Dobijeni rezultati prikazani su na slici 1. Dobijeni rezultati pokazuju da je 99mTc­DMS stabilan kompleks. Dvadeset minuta nakon inkubacije sa 99mTc eluatom uspo­stavlja se ravnoteža medu dva formirana kompleksa, koja se ne menja sa vremenom odležavanja u toku od 5 sati. Smith i saradnici su utvrdili da koncen­tracija 99mTc ne utice na produkte obeleža­vanja, isti sastav preparata dobija se i raz­blaženim 99mTc eluatom. Medutim, prinos u o_ o . . . 1 50 20 40 60 120 180 240 Vr?me (min.) Sli! ·" Cl B o TJ A u o.: C o 0,5 1,0 Rf-vre:dnosti Slika 2 -Radiohromatogrami; A: 99mTc-DMS; B: DMS nosac i 99mTco4-; C: DMS nosac i 99mTc­DMS Fig. 2 -Radiochromatograms; A: 99mTc-DMS; B: DMS carrier and 99mTco4-; C: DMS carrier and 99mTc-DMS renalnom kompleksu smanjuje se ukoliko 99mTc eluat sadrži nosac 99Tc (9). Sadržaj kiseonika iz vazduha u 99mTc­DMS-u sa koncentracijom helata od 2,7 µmol/ml ne utice na smanjenje renalne frakcije. Najpodesnija metoda za analizu 99mTcQ4­pokazala se papirna hromatografija sa ras­tvaracem 50 %, metanolom uz korišcenje DMS nosaca, koji sadrži na startnoj liniji oba formirana kompleksa. Ukoliko se ista metoda primeni bez nosaca, renalni kom­pleks zadrži se na startnoj linijr a drugi mi­grira sa Ri-vrednosti 0,45-055 istom kao i 99mTCO4. Dobijeni rezultati analize prikazani su na dijagramu 2. Kao što se iz prikazanih rezultata vidi druga frakcija u 99mTc-DMS-u prepokriva se sa 99mTcQ4-_ Neaktivan nosac DMS-a ne za­država 99mTcQ4-na startnoj liniji. Nosac DMS na startnoj liniji zadržao je oba kom­pleksa 99mTc-DMS-a. Svi analizirani uzorci pokazali su da preparat sadrži manje od 1 °/r,. slobodnog 99mTcQ4-_ Rezultati difuzije 99mTc-DMS-a u eritrocite dobijeni iz uzoraka krvi pacijenta iznose za koncentraciju DMS-a od 1,35 µmol/ ml 47 %,, a za koncentraciju 2,7 µmol/ml 54 % od ukupno date doze. Stepen vezivanja 99mTc-DMS-a za prote­ine krvne plazme odreden je na in vivo ,uzorcima taložnom metodom i in vitro pri­premljenim uzorcima, metodom ravnotežne dijalize. Dobijeni rezultati prikazani su u ta­beli 3. Dobijeni rezultati vezivanja 99mTc-DMS-a za proteine krvne plazme zavise od prime­njene metode. Taložnom metodom sa tri­hlor sircetnom kiselinom dobijaju se više vrednosti u odnosu na metodu dijalize. Ta­kode je viši procenat vezivanja za proteine dobijen za preparat sa koncentraci.jom od 1,35 µmol/ ml u odnosu na koncentraciju 2,7 l.tmol/ml. Rezultati biodistribucije 99mTc-DMS-a do­bijeni su na wistar pacovima 25 i 120 mi­nuta nakon i. v. aplikacije prikazani su u ta­beli. 4. Iz dobijenih rezultata se vidi visok pro­cenat lokalizacije 99mTc-DMS-a u bubrezima 25 in 120 minuta posle injiciranja koncen­tracije od 2,7 µmol/ml. Medutim, na poviše­noj temperaturi degradirani preparat, koji sad rži ispod 1 O O/o, renalne frakcije lokalizu­je se u niskom procentu u bubrezima (ma­nje od 10 %) bez obzira na koncentraciju DMS-a. Degradirani preparat ekskretira se prvenstveno urinom a manje putem gastro­intestinalnog trakta. 20 % 3-hlor sircetna kiselina Metoda dijalize Koncentracija retencija DMS-a in vivo in vitro in vitro na membranu 1,35 µmol/ml 85 ± 3,1 88,5 ± 6,7 51,3 ± 2,3 1,8 2,7 µmol/ml 50 + 2,7 75,1 + 2,9 37,8 ± 3,5 0,8 Tabela 3 -Procenat vezanog 99mTc-DMS-a za proteine krvne plazme Table 3 -Percentage of 99mTc-DMS bound to blood plasma proteins Radio!. lugosl. 18(4) 339-344, 1984 /organu) Organi (%, Koncentracija krv pluca Jetra Slezina Bub rezi 2eludac DMS-a (µmol/ml) vreme žrtvovanja životinja 25 minuta (2,7-3,8) (1,1-2,5) (4,0-4,6) (0,1-0,5) (30,1-34,8) (0,3-0,7) 1,35 3,2 1,8 32,8 0,3 0,5 (2,1-3,0) (1,0-1,9) (37,8-45,0) {0,4-0,8) 0,6 (0,8-0,9) 40,9 0,8 2,7 degra- {1,0-1,7) (0,2-0,9) (4,0-4,9) (0,1-0,5) (2,4-3,1) (4,7-5,3) diran 4,5 0,2 2,8 1,3 vreme žrtvovanja životinja 120 minuta (1,1-1,9) (0,3-0,9) {3,2-3,8) (0,2-0,7) (46,3-55,2) (0,2-0,7) 1,35 1,4 0,8 3,5 0,4 51,0 0,4 (0,7-0,9) (3,8-4,1) (0,3-0,8) (56,9-60,1) 0,8 3,9 0,5 58,5 (0,3-0,8) (1,9-2,4) 2,7 2,1 1,35 degra­ diran (0,3-0,8) (0,1-0,6) (1,9-2,7) (0,1-2,7) (5,9-6,7) (4,8-5,3) 2,2 0,4 6,4 5,1 99 Tabela 4 -Rezultati biodistribucije mTc-DMS-a u funkciji koncentracije i vremena žrtvovanja ži­ votinja Table 4 -Distribution of 99mTc-DMS as function so o N "' --;. 30 .LJ iCl o 100 Slika 3 -Odnos izmedu fiksacije u bubrezima pacava ; radiohromatografski razdvojene renalne 99 frakcije mTc-DMS-a Fig. 3 -Accumulation of complex in rat kidney versus chromatographically separated 99mTc-DMS complex Na slici. 3 prikazana je fiksacija 99mTc­DMS-a (2,7 1-1-mol/ml) u bubrezima pacova 25 minuta posle i. v. davanja u funkciji sa­držaja renalnog kompleksa. Radio!. lugosl. 18(4) 339-344, 1984 50 100 Renalni kompleks ( 0/o) 50 O Degradirani 99Tc-DMS ( °!o) of complex concentration and tirne of sacri,fice Iz dobijenih rezultata vidi se linearna za­visnost lokalizacije 99mTc-DMS-a u bubrezi­ma od 35 do 45 % što odgovara sadržaju renalnog kompleksa od 35 do 50 °/o. Zakljucak -Na osnovu dobijenih rezul­tata može se zakljuciti. da je 99mTc-DMS pre­parat, cije vrednosti kvaliteta i klinicke pri­mene ne umanjuju radiohemijske necistoce (99rnTCO4-i 99rnTc-hidrolizat), za valjanost ovog preparata primarno je odgovoran re­nalni kompleks, koji treba da je zastupljen u što vecem procentu. Naši rezultati takode upucuju da je za formiranje renalnog kompleksa potrebna veca koncentracija DMS-a, za rekonstrukci­ju Sn-DMS-a treba koristiti 99mTc eluat a pH­vrednosti da su niže od 3. U takvim uslovi­ma formira se više renalnog 99mTc-DMS kom­pleksa, koji se veže za tubularne celije u kortikalnoj oblasti bubrega a manje onoga koji se verovatno filtrira kroz bubrežne glo­merule. Autori se zahvaljuju Jagodi Bzenic na uradenim radiohemijskim analizama i Ne­venki Terzic na uradenim biološkim ogle­dima. Abstract BIOKINETIC STUDY OF 99rn_DMS INTENDED FOR DYNAMIC INVESTIGATION OF KIDNEYS Jovanovic V., Maksin T., Ugrai V., Margetic C. The concentration effect of DMS and of the solvent tor reconstruction of freeze-dried Sn­DMS on physicochemical properties, radioche­micah composition and biokinetic parameters of chelates has been investigated. Renal complex has been observed to in­crease percentually with increased chelate con­centration (2,7 µmol/ml) and with application of 99rnTc-eluate (4 ml) tor recontitution of Sn-DMS. 99rnTc-DMS prepared in this way is suitable tor bolh static and dynamic investigation of kidneys. Literatura 1. Carine A. V., Lee B. H., Blautox D. M.: 99rnrc­DMSA Renal Uptake: Influence of Biochemical and Physiolo,gic Factors. J. Nucl. Med. 22: 1054, 1981. 2. lkeda l., lnoue O., Kurata K.: Preparation of Various 99rnTc Dimercaptosuccinate Complexes and their Evaluation as Radiotracers. J. Nucl. Med. 18: 1222, 1977. 3. lkeda l., lnoue O., Kurata K.: Chemical and Biological Studies on 99rnTc-DMS-I I: Effect of Sn (11) on the tormation of Various Tc-DMS Com­plexes. lnt. J. Appl. Tadiat. lsotopes 22: 681, 1976. 4. Lin T. H., Khentigan A., Winchell H.: A 99rnTc-chelate Substitute tor Organo-radiomercu­rial renal agents. J. Nucl. Med., 15: 34, 1974. 5. Margetic C.: Funkcionalno ispitivanje mobil­nog bubrega. Diseratacija, Zagreb 1981. 6. Margetic C.: 99rnTc-DMSA akumulacija u procjeni separatno bubrežne funkcije. Radiol. lugosl. 14: 231, 1980. 7. Moretti J. L. et al: DMSA CIS lnternational CIS, booklet publication p. 1 -20. 8. Schumichen C., Koch K., Kraus A.: Binding of Technetium99rn to Plasma Proteins: Influence on the Distribution of 9999rnTc Phosphate Agents. J. Nucl. Med., 21: 1080, 1981. 9. Smith T. D., Richards P.: A Simple Kit tor the Preparation of 99mTc-labeled Red Blood Cells. J. Nucl. Med. 17: 126, 1976. 10. Taylor A., Lallone R., Hagen Ph.: Optimal Handling of Dimercaptosuccinac Acid tor Quan­titative Renal Scanning. J. Nucl. Med. 21: 1190, 1980. Adresa autora: Dr sci. Vera Jovanovic, Institut »Boris Kidric« Vinca, Institut za radioizotope, 11000 Beograd. Radio!. lugosl. 18(4) 339-344, 1984 MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU INSTITUT ZA KARDIOVASKULARNE BOLESTI, SREMSKA KAMENICA ISTISNA FRAKCIJA I BRZINA ISTISKIVANJA IZ LEVE KOMORE ODREOENE RADIONUKLIDNOM VENTRIKULOGRAFIJOM U PACIJENATA NAKON PREBOLELOG INFARKTA MIOKARDA Stefanovic Lj., Prvulovic M., Kamenjicki E., Maleševic M., Trifunovic S. Sažetak -Kod trideset ispitanika nakan prebolelog infarkta miokarda odredene su u stanju mirovanja istisna frakcija (IF), srednja brzina (SBI) i maksimalna brzina istiskivanja (MBI) leve srcane komore. Dobijeni rezultati uporedeni su sa normalama izracunatim za grupu od deset kardijalno zdravih osoba iste životne dobi. lspiitivanje je izvršeno pomocu radio­nuklidne ekvilibrijumske ventrikulografije. Izracunavanje IF izvršeno je u svakog ispitanika pomocu metode ldoine et al. i metode Jones et al. Drugam od ove dve metode izracunate su SBI i MBI. U ispitanika nakan infarkta srednja vrednost IF po metodi ldoine et al. izno­sila je 36,6 ± 16,0 %, a po metodi Jones et al. 32,1 ± 17,2 '%. Srednja vrednost SBI bila je 2,88 ± 1,39 s-1, a srednja vrednost MBI iznosila je 2,88 ± 1,39 s-1• Svi ovi parametri sniženi su vrlo signifikantno u odnosu na kontrolnu grupu (p < 0,001 ). Njihova senzitivnost, speci­ficnost, tacnost i prediktivna vrednost su visoke. Odredivanje IF, SBI i MBI radionuklidnom ekvilibrijumskom ventrikulografijom u ispitanika nakan prebolelog infarkta miokarda daje vredne informacije za ocenu kontraktilne sposobnosti srcanog mišica. UDC: 616.127-005.8:616.124.2-072.72:539.163 Key words: myocardial infarction, heart -radionuclide imaging, heart ventricle Original scienlific paper Radiol. lugosl. 18(4) 345-348, 1984 Uvod -Infarkt miokarda remeti kontrak­tilnu sposobnost srcanog mišica. Poreme­c':aji kontraktilnosti mogu ostati kao trajne sekvele nakon prebolelog infarkta. Pokaza­telji efikasnosti istisne faze srcanog ciklusa pogodni su za ocenu prisutnosti i težine ovih poremec':aja (5). Cilj naših ispitivanja bio je da utvrdimo u kojoj meri preboleli infarkt miokarda u uslo­vima mirovanja remeti pokazatelje kotraktil­ne sposobnosti miokarda: istisnu frakciju (IF), srednju brzinu (SBI) i maksimalnu brzi­nu istiskivanja (MBI) iz leve srcane komore. Materija! i metode -lspitivanjem je obu­hvac':eno 30 ispitanika koji su preboleli in­farkt miokarda, prosecne životne dobi 50.1 ± 11.4 godine. Najmladi ispitanik imao je 27, a najstariji 73 godine. Odnos muškaraca i žena bio je 9 : 1. U vreme infarkta svi ispi­tanici bili su hospitalizirani i posedovali su dokumentaciju iz koje se meglo utvrditi nje­gova lokalizacija. Infarkt anteroseptalnog podrucja imalo je 18 ispitanika, inferoposte­riornog podrucja 8, a u 4 ispitanika infarkt je zahvatio više od jednog podrucja. Vreme proteklo od infarkta do izvodenja radionu­klidnog ventrikulograma iznosilo je najma­nje 24 dana, a najviše 15 godina (medijana jedna godina). U svih ispitanika uraden je elektrokardiografski pregled, u 4 uradena je polikardiografija, u 14 sprovedeno je eho­kardiografsko ispitivanje, a u 14 kontrastna ventrikulografija i koronarografija. Kontrolnu grupu sacinjavalo je 10 kardi­jalno zdravih ispitanika, prosecne životne dobi 43.3 ± 7.5 godina. Najmladi ispitanik imao je 32, a najstariji 55 godina. Odnos muškaraca i žena bio je 4 : 1. Radionuklidni ekvilibrijumski ventrikulo­gram uraden je u svih ispitanika nakon obe­ležavanja eritrocita in vivo po metodi Pavel et al. (4) dozom od 555 MBq 99mTc-pertehne­tata. Eritrociti rn prethodno pripremlj2.ni in travenozno injiciranim Sn-pirofosfatom. Za snimanje korišc':ena je gama-kamera LFOW »Searle«, a prikupljanje podataka i njihova racunarska obrada izvršeni su na racunaru PDP-11 /34 »DEC«, na kome je instaliran »software« Gamma-11/3. Izracunavanje IF leve komore izvršeno je u svakog ispitanika na dva nacina, pomoc':u racunarskih progra­ma ldoine et al. (2) i Jones et al. (3), koji se nalaze u sastavu klinickog aplikacionog Stefanovic Lj. et al.: lstisna frakcija i brzina istiskivanja iz leve komore ... programskog paketa Gamma-11. Pomocu programa Jones et al. odredene su SBI i MBI. Rezultati -Srednja vrednost IF leve ko­more po metodi ldoine et al. iznosila je u zdravih ispitanika 63.0 ± 13.4 %, a po me­todi Jones et al. bila je 59.8 ± 7.9 %. Sred­ 1 nja vrednost SBI bila je 2.52 ± 0.39 s-, a MBI je imala vrednost 4.69 ± 1.04 s-1• Sred­nja vrednost IF po metodi ldoine et al. u ispitanika nakon infarkta miokarda bila je 36.6 ± 16.0 % a po metodi Jones et al. izno­sila je 32.1 ± 17.2 %. Srednja vrednost SBI 1 bila je 1.52 ± 0.49 s-, a MBI je imala vred­nost 2.88 ± 1.30 s-1• Srednje vrednosti I F odredene metodom lgoine et al. i metodom Jones et al. nisu se signifikantno medusob­no razlikovale ni u kontrolnoj grupi (p > 0.5), ni u ispitanika nakon prebolelog infarkta miokarda (p > 0.3). Srednje vrednosti IF, SBI i MBI odredene u ispitanika nakon in­farkta miokarda bile su snižene vrlo signi­fikantno u odnosu na kontrolnu grupu (p < 0.001). lzmedu srednjih vrednosti IF, SBI i MBI u podgrupi ispitanika koji su pre­boleli infarkt anteroseptalne lokalizacije i u podgrupi onih sa inferoposteriornim infark­tom nije bilo znacajne razlike (p > 0.5). Linearnom regresionom analizam u ispi­tanika nakon prebolelog infarkta utvrdeno jo postojanje vrlo signifikantne zavisnosti iz­medu velicine IF odredene pomocu obe me- Parametri koji se uporeduju tode, velicine SBI i MBI (p < 0.001). Koefici­jenti korelacije izmedu svih izracunatih pa­rametara sa granicama u kojima se krecu u populaciji uz rizik greške 5 % prikazani su u tabeli br. 1. Testiranjem znacajnosti razli­ke ovih koeficijenata utvrdili smo da su ko­relacioni koeficijenti izmedu MBI i druga clva pokazatelja znacajno niži (p < 0.05) ili je njihova niža vrednost blizu granice zna­cajnosti (0.1 > p . 0.05) u odnosu na koefi­cijente korelacije izmedu SBI i IF. Senzitivnost, specificnost, tacnost i pre­di ktivna vrednost sa njihovim standardnim greškama izracunate su za sve parametre i prikazane u tabeli br. 2. Testiranjem stati­sticke znacajnosti razlika senzitivnosti, spe­cificnosti, tacnosti i prediktivne vrednosti našli smo da je znacajno veca specificnost MBI u odnosu na IF po metodi Jones et al. (p < 0.02) i u odnosu na SBI (p < 0.05). Pre­diktivna vrednost MBI znacajno je veca u odnosu na IF po metodi Jones et al. (p < 0.05). Druge statisticki znacajne razli­ke nisu dokazane (p > 0.05). Diskusija -Radionuklidnim tehnikama -radioangiokardiografijom i ekvilibrijskom ventrikulografijom dobijaju se pouzdani po­daci o velicini IF i brzini sistolnog istiskiva­nja, dakle, o parametrima kojima se može proceniti kontraktilna sposobnost miokarda (1, 6). U pacijenata koji su preboleli infarkt miokarda kao trajna sekvela može se oceki- Granice R R u populaciji lstisna frakcija (ldoine et al.): isti sna frakcija (Jones et al.) 0.93 0.85-0.97 lstisna frakcija (ldoine et al.): srednja brzina istiskivanja 0.93 0.85-0.97 lstisna frakcija (Jones et al.): srednja brzina istiskivanja 0.94 0.88-0.97 lstisna frakcija (ldoine et al.): maksimalna brzina istiskivanja O.BO 0.61-0.90 lstisna frakcija (Jones et al.): maksimalna brzina istiskivanja 0.84 0.68-0.92 Srednja brzina istiskivanja: maksimalna brzina istiskivanja 0.82 0.65-0.92 Tabela 1 -Korelacije izmedu primenjenih metoda u ispitanika nakan prebolelog infarkta miokarda Table 1 -Corelations between methods applied in post myocardial infarction patients Posmatrani parametar lstisna frakcija (ldoine et al.) lstisna frakcija (Jones et al.) Srednja brzina istiskivanja Maksimalna brzina istiskivanja Senzitivnost 80 + 7 % 83+ 7 % 87 + 6 % 73 ± 8 % Specificnost 90 + 10 % 70 + 14 % 80 + 13 % 100 ±O% Prediktivna Tacnost vrednost 82 + 6 % 96 + 4 % 80 + 6 % 89 + 6 % 85 + 6 % 93 + 5 % 80 ± 6 % 100 ±O% Tabela 2 -Ocena primenjenih metoda Table 2 -Estimiation of methods applied Radiol. lugosl. 18(4) 345-348, 1984 vati smanjena kontraktilnost podrucja srca­nog mišica koje je bilo infarcirano. Ukoliko je ova promena dovoljno rasprostranjena, reperkutovace se na globalne parametre istiskivanja. Našim ispitivanjem obuhvaceni su paci­jenti u kojih postoje dokumentovani podaci o prebolelom infarktu. Vreme proteklo od infarkta do ispitivanja bilo je razlicito dugo, sa medijanom godinu dana. Prethodna se­sekcija ispitanika nije vršena. Snimljeni ra­dionuklidni ventrikulogrami obradeni su po­mocu dva racunarska postupka. IF leve ko­more odredene svakim od ova dva postup­ka služile su jedna drugoj kao kontrole, po­što se medusobno ne razlikuju signifikant­no i koreliraju u vrlo visokom stupnju. lzmedu podgrupa ispitanika formiranih prema lokalizaciji infarkta nije utvrdeno po­stajanje statisticki znacajne razlike ni izme­du jednog od parametara, te su ispitanici nakon prebolelog infarkta u radu analizirani kao jedinstvena grupa. Linearnom regresi­onom analizam izmedu IF, SBI i MBI utvr­dena je vrlo znacajna zavistnost, uz visok stupanj korelacije. lako visoka, korelacija je nešto niža izmedu MBI i ostala dva para­metra, nego izmedu SBI i IF. Dokazano po­stajanje cvrste veze izmedu sva tri parame­tra govori u prilog toga da isti faktor domi­nantno determinira njihovu velicinu. To je kontraktilna sposobnost miokarda leve ko­more. Kontrolna grupa kardijalno zdravih ispita­nika formirana je tako da bude one životne dobi kao grupa ispitanika koji su preboleli infarkt. Prosecna životna dob obe grupe ispitanika nije se znacaJno razlikovala (p > 0.05). Ovo je obezbedilo utvrdivanje realnih normala. Kao donja granica normal­nog podrucja uzete su vrednosti dobijene oduzimanjem jedne standardne devijacije od aritmeticke sredine svakog parametra. Primenom uobicajenog kriterijuma umanji­vanja srednje vrednosti za dve standardne devijacije donja granica bila bi nerealno ni­ska. Time bi se postigla veoma visoka spe­cificnost svih parametara, ali bi u vecini slu­cajeva izrazito opala senzitivnost, što bi umanjilo tacnost testa. Iz tog razloga opre­delili smo se za donju granicu normalnog podrucja utvrdenu pomocu jedne standard- Radiol. lugosl. 18(4) 345-348, 1984 ne devijacije. IF SBI i MBI poseduju visoku senzitivnost, specificnost, tacnost i predik­tivnu vrednost kod ispitanika nakon prebo­lelog infarkta u odnosu na kontrolnu grupu. Testiranjem proporcija utvrdili smo da se ovi parametri medusobno ne razlikuju signi­fikantno u pogledu senzitivnosti i tacnosti. MBI ima znacajno vecu specificnost i pre­diktivnu vrednost od IF odredene metodom Jones et al. i signifikantno vecu specificnost od SBI, te se MBI u pogledu specificnosti i prediktivne vrednosti može smatrati nešto boljom. Rezultati naših ispitivanja pokazuju da je u najveceg dela pacijenata nakon prebole­log infarkta miokarda vec u mirovanju srna­njena kontraktilna sposobnost srcanog mi­šica u odnosu na kardijalno zdrave osobe i da se može oceniti pomocu pokazatelja efikasnosti istisne faze odredenih radionu­klidnom ekvilibrijumskom ventrikulografi­jom. Ova metoda je neinvazivna, vrlo kon­toma i ne nosi u sebi nikakve rizike po pa­cijenta. Mada su senzitivnost, specificnost, tacnost i prediktivna vrednost sva tri para­metra koji su ispitivani bile visoke, verovat­no bi se testom opterecenja još više po­boljšale. Pored toga dobila bi se i realna informacija o funkcionoj rezervi miokarda, ali uz potencijalni rizik koronarnih incide­nata i poremecaja ritma koje test optere­cenja nosi u sebi. Zakljucak -lstisna frakcija, srednja br­zina i maksimalna brzina istiskivanja iz leve srcane komore snižene su u mirovanju kod vecine naših ispitanika nakon prebolelog infarkta miokarda. Njihove srednje vredno­sti vrlo znacajno su niže nego u kardijalno zdravih osoba. Odredivanje ova tri pokaza­telja efikasnosti istisne faze radionuklidnom ventrikulografijom daje vredne informacije za ocenu globalne kontraktilne sposobnosti miokarda leve komore u pacijenata nakon prebolelog infarkta. Steianovic Lj. et al.: istisna irakcija i brzina istiskivanja iz ieve komore .. Abstract EJEGTION FRAGTION ANO EJEGTION RATE OF THE LEFT VENTRIGLE DETERMINED BY GATED RADIONUGLIDE VENTRIGULOGRAPHY IN POSTMYOGARDIAL INFARGTION PATIENTS Stefanovic Lj., Prvulovic M., Kamenjicki E., Maleševic M., Trifunovic S. The ejection fraction, average and maximal ejection rates of the left ventricle were determi­ned by gated radionuclide ventriculography in 30 patients post myocardial infarction while resting. The results obtained were compared with the same parameters calculated for a group of 10 age-matched cardially normal subjects. The calculation of the ejection fraction in each pa­tient was performed in two ways, by a method after. ldoine et al. and by Jones et al. By the latter method were calculated the average and maximal ejection rates. The mean of the ejection fraction in the infarction patients post deter­mined by the method after ldoine et al. was 36.6 ± 16.0 % and by the method after Jones et la. 32.1 ± 17.2 %. The mean of the average ejec­tion rale was 1.52 ± 0.49 s-1 and the mean of tr:e maximal ejection rale 2.88 ± 1.39 s-1. Ali these parameters were very significantly re­duced in relation to the control group (p<0.001 ). Their sensitivity, specificity, accuracy and pre­dictive value were high. The ejection fraction, the average and the maximal ejection rate de­termined by gated radionuclide ventriculography in post infarction patients while resting give va­luable information for the evaluation of the con­tractile ability of myocardium. Literatura 1. Bianco J. A., Makey D. G., Shafer R. B.: Application of Radionuclide Left Ventricular Sy­stolic Ejection Rate (dv/dt). J. Nucl. Med. 19: 726, 1978. 2. ldoine J., Zielonka J., Parker A., Holman B. L.: Galculation of Regional Ejection Fraction Using Radionuclide Ventriculography. Part I and Part II. U: Glinica! Aplications Package Gamma­·11. 1 : 25-34, 1980. 3. Jones J. P., Price R. R., Born M. L., Rollo F .D.: Determination of Ventricular Volu me Gurve with Automated Edge Detection. U: Glinica! Apli­cations Package Gamma-11. 1: 15-24, 1980. 4. Pavel D. G., Zimmer A. M., Patterson V. N.: In Vivo Labeling of Red Blood Gells with 99111Tc. A New Approach of Blood Pool Visualisation. J. Nucl. Med. 18: 3-5, 1977. 5. Peterson K. L., Skloven D., Ludbrook P., Uther J. B., Ross J.: Gomparison of lsovolumetric and Ejection Phase lndices of Myocardial Per­formance in Man. Girculation. 49: 1088-1101, 1974. 348 6. Steele P., LeFree M., Kirch D.: Measure­ment of Left Ventricular Mean Gircumferential Fiber Shortening Velocity and Systolic Ejection Rate by Gomputerized Radionuclide Angiocar­diography. Am. J. Gardiol. 37: 388-393, 1976. Adresa autora: Doc. dr Ljubomir Stefanovic, Zavod za nuklearnu medicinu Instituta za onko­logiju, Medicinski fakultet Novi Sad, 21204 -Sremska Kamenica. Radio!. lugosl. 18(4) 345-348, 1984 KVANTIFIKACIJA REGIONALNE FUNKCIJE LEVEGA PREKATA PRI ISHEMICNI BOLEZNI SRCA Fettich J. J., Fidler V., Porenta M. Izvlecek -Avtorji so predstavili lastno tehniko kvantifikacije regionalne funkcije levega prekata z radioizotopsko ravnovesno ventrikulografijo. Racunalniški pro, grami so popolnoma avtomatizirani in obsegajo kontrolo števnosti preiskave, avtomaticno ugotavljanje roba le­vega prekata na 9 podrocij, v katerih izracunavajo regionalni iztisni delež. Metodo so oce­nili na 14 zdravih preiskovancih in 21 bolnikih z ishemicno boleznijo srca in ugotovili visoko specificnost (0,93) in senzitivnost (1,00) preiskave za ugotavljanje ishemicne bolezni srca ter zadovoljivo ponovljivost (4,0 do 7,8 %), kar omogoca primerjavo regionalnega iztisnega deleža pri istem bolniku med razlicnimi intervencijami ali pa pri zasledovanju bolnikove bolezni. UDC: 616.127-005.5 :616.124.2-072.72:539.163 Key words: coronary disease, heart function tests, radioisotopes, heart ventricle Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 349-351, 1984 Uvod -Ravnovesna radioizotopska ven­trikulografija sloni na predpostavki, da so spremembe radioaktivnosti posnete prekor­dialno analogne spremembi prostornine posameznega srcnega prekata oziroma dela prekata (1 ). Zato preiskava omogoca kvan­tifikacijo globalne in resionalne funkcije le­vega prekata. Ker menimo, da komercialno dostopni racunalniški programi za izracu­navanje regionalne funkcije levega prekata ne nudijo dovolj zanesljivih in reproducibil­nih vrednosti, smo na naši kliniki razvili svo­je programe (B) i-n jih ovrednotili na normal­nih preiskovancih in bolnikih z ishemicno boleznijo srca. Material in metode -Radioizotopsko ventrikulografijo smo posneli potem, ko smo in vivo oznacili eritrocite z 99mTc (800 do 900 MBq) v najboljši septalni projekciji z gama kamero z zoomom (Picker Dyna IV). Vidno polje kamere je le 13 X 13 cm, zato smo lahko podatke posneli v racunalniku v matriki 32 X 32, 16 slik/srcni cikel, 6 do 10 milijonov impulzov na preiskavo. Kvaliteto števnosti preiskave smo prekon­trolirali tako, da smo krivuljo spremembe radioaktivnosti v casu v vsakem pikslu ko­relirali z osmimi sosednjimi krivuljami. Ko­relacijska slika pokaže tocke s korelacijskim koeficientom nad 0,95 v beli barvi (5). Meje levega prekata dolocimo avtomat­sko z metodo prvega odvoda na vseh 16 scintigramih in jih eventuelno popravimo s pomocjo fazne parametricne slike. Neho­mogeno ozadje odštejemo na vsakem scin­tigramu posebej z bidirekcionalno interpo­lacijo kubicne spline funkcije (4). Neto sli­ko levega prekata v diastoli razdelimo na podrocja tako, da racunalnik najprej doloci dolgo os prekata skozi težišce z metodo najmanjšega vztrajnostnega momenta, nato pa prekat razdeli na 9 približno enako ve­likih podrocij. V vsakem podrocju izracuna­mo ragionalni iztisni delež, utripni volumen, fazo, najvecjo iztisno hitrost in najvecjo pol­nilno hitrost (3). Tehniko smo ovrednotili na 14 zdravih preiskovancih (5 ženskah in 9 moških, sta­rih od 18 do 46 let) in na 21 bolnikih z ishe­micno boleznijo srca (4 ženskah in 17 mo­ških, starih 36 do 74 let). 15 bolnikov je pre­bolelo akutni miokardni infarkt, pri vseh Fettich J. J. et al.: Kvantifikacija regionalne funkcije levega prekata pri ishemicni bolezni srca drugih pa je bila ishemicna bolezen srca dokazana s kontrastno koronarografijo. Rezultati -Normalne vrednosti-regional­nega iztisnega deleža se v razlicnih anatom­skih podrocjih razlikujejo (slika 1). Ponov­ljivost dolocanja regionalnega iztisnega de­leža smo racunali pri preiskovancih, kjer smo preiskavo ponovili isti dan. Giblje se med 4,0 in 7,8 % odvisno od anatomske lege posameznega podrocja. Iz podatkov, zbranih pri skupini normalnih in bolnih pre­iskovancev, smo racunali obcutljivost, spe­cificnost in natancnost dolocanja regional­nega iztisnega deleža. Odvisnost obcutlji­vosti in specificnosti od števila podrocij z znižanim regionalnim iztisnim deležem smo izrazili s krivuljo razmerja med pravilno po­zitivnimi in napacno pozitivnimi rezultati (sli­ 1.0 + " : ••:u: ••:••: tt-u:u:ttJ a.uu:aa1u:u1u: *****: ••-u: **: ••: tuu:utu:u-at: : .u:u:••=••= ···••:••·••=••·••=••=••= ' ••:••=••=••= tuu:aaua:uut:aa:aa: u:u:•a:aa:aa-u: t:uu:uua:uua:aa-u: at:u:••:•t:uau: : : *****: *****:*****:tun:••:**: n: **: ••-••: *****: : +u:u: tSSU l ,uu: tUf:t: ua.u: ** ! U ! ••-••: *****: UUS: :a,:,,: t•tU l tUU: tUtS: UUS l aa-ta ! SUtS I UtU I UUS ! :n-••1 ···••=•••*•:••·••:••*••:••·••:••·••:••·••1••·••:• :u,u: •••••=•••a•:•••••:•••••:•••••=•••••:•••••:•••••: :••***! *****: *****: *****: *****: *****: suu: ***** 1 SUSS: o.6 +u1us: n•n: *****: *****: *****: *****: usu: unt I suts: : :••·••: u•u:sstu:tutt:uus:ttnt:•n••:ut••:••n•: :suu: ···••:••·••:••·••=••·••1••·••:••·••:••·••:••·••=•:uau: ···••:••·••:••·••=••·••:••·••=••·••:••·••:••·••:• ;u,u: *****: *****: UUt: U*U: ***** t SUU: UUS J SUSS I HUU: ···••:••·••:••·••:••·••:••·••:••·••:••·••:••·••: :uua: ···••=••·••:••·••:••·••=••·••1••·••:••·••1••·••1• :uua: ···••=••·••:••·••:••·••=••·••1••·••:••·••:••·••1••1••· :uua: ···••=••·••:••···: ···••=••···: ...•• : ···••1••·••: ••1 ••= :••·••= "*•••=••·••=••·••:••·••=••·••:••·••:••·••1••·••=••1••: 0.4 uuu: ···••=••·••=••·••:••·••=••·••:••·••=••·••=••·••1•••-••1 :sts1n: ···••=••·••:••·••:••·••=••·••=••·••:••·••=••·••1••·••1• ···••=••·••:••·••:••·••:••·••=••·••1••·••:••·••1••·••1 usu:tuu:suu:nn•:ntu:u•••:•••••1••n•1•••••1 :••·••: ···••:••·••:••·••:••·••1••·••:••·••:••·••1••·••1••·••1 +n•••: suu:nu•:•uu:nn•:n•u:n•n:t••••=••u•:•••••1 :••u•: stus:ttu•:•un:usts:usu:•••••:•••••=•n•t1tttu1 :••·••: ···••=••·••:••·••:••·••=••·••=••·••:••·••:••·••1••·••1 :ttut: uut:1uu:uut:uu1:1uu:usst:usu1••u•1••n•: :sutt: u1u:uu1:nsu:tua:ttt••••=•••n:•••••1••n•1tutt1 0.2 u•n•: nu•:•n••:•uu:uut:•••••=•**••:u1u1u•••:•••••1 :uut: uus:tuu:sun:••**•:ttut:ttttt:usu:tttu:utt:tl :tutt: nu,:suu:sun:••n•:•n••=•••••:•••••1tttn:uttt1 :su,t: utn:uu•:•••u:u•••:•uu:u•••:•••••:tttu1•••••: : ltt•t•: *****l*****lt:t:t•t:tt••t:••ttt:tttttlttttll*Sttt:tttttl uutt: uttt:n•••:•u••:tuu:tn••:••u•:•••••:•••n:utttl : ttUt t ***** J tttU I *****: *****: *****: ttUt: ttttt: tttU: Uttt; : *****: *****: *****: *****: un•: •••••: •••••: •••••: •••••: *****: suu:uu•:•un:tsu•:tutt:•••••:tuu:t••n:Utttl :••ut: •n••=••ut:tuu:tntt:t•ut:ttu•:tutt:•uu:utu: :•••••: o +-----+-----+-----+-----+-----+-----+-----+-----+-----+-----+-----+· 1 2 3 . S 6 7 8 C LV A„ex L•l• B•s• St„l, Ctnlt1 X 71 90 87 8. 78 72 77 81 83 '7 SD B 11 10 10 13 10 13 Slika 1 Globalni iztisni delež levega prekata (LV) in regionalni iztisni delež v osmih podroc­jih LV od srcne konice (apex), preko stranske stene (lat), srcne baze (base) in interventrikular­nega septuma (sept), ter v enako velikem po­drocju v sredini LV (center) pri 14 zdravih pre­ iskovancih (X ± SD) Fig. 1 -Globa! left ventricular ejection fraction (LV) regional ejection fraction in 8 regions from the apex, over lateral wall (lat), base, and sep­tum (sept.) and in 1 area in the center of the left ventricle in 14 normals (X± SD) Trut' POSiti•.1e 9+ 8+ 7+ 0.8 + s+ o. 7 + 0.6 + 31 2, 1 + ******* o+--•*••••--+---------+ +-----+-----+-----+-----+-----+---> H 0,1 0,2 O,L 0..0.'5 _• False Positive ratio Slika 2 -število podrocij z znižanim regional­nim iztisnim deležem (REF) pri skupini zdravih (N) in bolnih (M) preiskovancev. S krivuljo raz­merja pravilno pozitivnih rezultatov proti lažno pozitivnim (ROC krivulja), je prikazana diagno­sticna vrednost preiskave za odkrivanje ishemic­ne bolezni srca pri znižanem REF v enem, dveh in treh, ter v štirih od devetih podrocij levega prekata Fig. 2 -Number of regions with depressed re­gional ejection fraction (REF) in a group of nor­mals (N) and patients with coronary artery di­sease (M). Diagnostic value of the investigation tor the detection of coronary artery disease is shown using ROC curve true positive ratio/false (positive ratio) for REF depressed in one, two and three and four of nine ventricular regions ka 2). Najboljše vrednosti (obcutljivost 0,93 in speci.ficnost 1,00) smo dobili, ce smo zahtevali, da je za diagnozo ishemicne bo­lezni srca potrebno, da je regionalni iztisni delež znižan v vec kot dveh od skupno 9 podrocij. Diskusija in zakljucki -Radioizotopska ravnovesna ventrikulografija omogoca z uporabo parametricnih amplitudnih in faz­nih slik natancno opredeljevanje regionalne funkcije levega prekata, vendar je ocenje­vanje parametri-cnih slik obicajno subjektiv­no. Reproducibilno racunanje regionalnega iztisnega deleža pa je bolj kot za diagnosti­ko ishemicne bolezni srca pomembno pri intervencijah, ki jih izvajamo med preiskavo (obremenitev, hitro delujoca zdravila) (2) ter pri zasledovanju poteka bolnikove bolez­ni (?). Ponovljivost in natancnost pa sta zago­tovljeni le, ce so izpolnjeni osnovni pogoji meritve. To je predvsem primerno veliko, oziroma majhno vidno polje in zadostna števnost preiskave ter popolna avtomatiza­cija racunalniške obdelave podatkov. Kri- Radio!. lugosl. 18(4) 34.351, 1984 ticno je predvsem avtomaticno dolocanje roba levega prekata, odštevanje ozadja in razdelitev levega prekata na posamezna po­drocja. ce le-ti pogoji niso izpolnjeni, se reproducibilnost preiskave toliko poslabša, da je primerjava med dvema preiskavama prakticno nemogoca (6). Na osnovi prikazanih rezultatov menimo, da se predstavljena tehnika, ki smo jo raz­vili na naši kliniki približuje naštetim pogo­jem. Abstract QUANTIFICATION OF REGIONAL LEFT VENTRICULAR FUNCTION IN CORONARV ARTERV DISEASE Fettich J. J., Fidler V., Porenta M. An automatic technique for the quantification of regional function of the left ventricle is des­cribed. Computer programmes include quality control of count rate per investigation, automa­tic edge detection of the left ventricle, back­ground subtraction and automatic division of the left ventricle in 9 areas. Regional ejection frac­tion is computed in every region. The method was evaluated on 14 normals and 21 patients with praven coronary artery disease resulting in hist specificity (0,93) and sensitivity (1,00) of the procedure for the detection of coronary artery disease. Reproducibility of regional ejection frac­tion determination was between 4.0 and 7.8, what allows comparison of regional eiection fraction during interventions or during follow-up. Li teratura 1. Adam W. E., Tarkowska A., Bitter F. et al.: Equilibrium (sated) radionuclide ventriculogra­phy. Cardiovasc. Radiol. 2: 161-173, 1979. 2. Fettich J. J., Fidler V., Pungercar D. et al.: Evaluation of left ventricular wall motion abnor­malities by ECG gated radionuclide ventriculo­graphy. Giornale della Arteriosclerosi, Supl. 2: 46-49, 1983. 3. Fidler V., Pungercar D., Fettich J. J. et al.: Background subtraction bv spline function inter­polation. 7th lnternational Symposium on Nuclear Medicine, Karlovy Vary: 19, 1983. 4. Fidler V., Fettich J. J.: Evaluation of back­ground subtraction method using cubic spline function interpolation in eiection fraction deter­mination. Eur. J. Nucl. Med. 9: A 37, 1984. 5. Fidler V., Fettich J. J.: Dependance of pha­se and amplitude on frequency and counts at blood pool ventriculography. Acta Medica Au­striaca ii, v tisku, 1984. 6. Hecht H. S., Josephson M. A., Hopkins J. M. et al.: Reproducibility of equilibrium radionu­clide ventriculography in patients with coronary artery disease: Response of left ventricular ejec­tion fraction and regional wall motion to supine bicycle exercise. Am. Heart J. 104; 567-574, 1982. 7. Keber l., Fettich J. J., Keber D.: Left ventri­cular ejection fraction at rest and·. during exer­cise and functional performance in patients after myocardinal infarction. Acta Medica Austriaca 11: v tisku, 1984. 8. Pungercar D., Fidler V., Fettich J. J.: Auto­matization techniques in computer analysis of gated equilibrium ventriculography. 7th lnternati­onal Symposium on Nuclear Medicine, Karlovy Vary: 70, 1983. Naslov avtorja: J. J. Fettich, Univerzitetni kli­nicni center, UKNM, Zaloška 7, 61000 Ljubljana. Radio!. lugosl. 18(4) 349-351, 1984 Hipertenzija bolniku skrajšuje življenje Baycaron (mefruzid) deluje znacilno antihipertenzivno ter ne mo.ti bolnikovega dnevnega ritma in spanja z mocno in protrahirano diurezo. O Znacilno antihipertenzivno delovanje O Koncentrirano izlocanje Na+ O Zelo zadovoljiv Na +/K+ koeficient O Enostavno doziranje 1 tableta zjutraj O Normalni dnevni ritem bolnika Delovanje Baycarona in drugih diuretikov furosemid Baycaron klortalidon Trajanje ure 6 12 24 Indikacije: Esencialna in sekundarna hipertenzija, edemi in izlivi razlicne geneze. Prenesljivost in previdnostni ukrepi: Baycaron se zelo dobro prenaša. V redkih primerih se pojavijo želodcne motnje in sla­bost. Previdnost je potrebna pri jetrni cirozi, tubu­larnih ledvicnih motnjah, socasnem zdravljenju z glikozidi digitalisa kakor tudi pri sladkorni pac,cn1ov bolezni. prej 197/110 potem 174/97 Kontraindikacije: (KUhns) (Janocha) Težja renalna insuficienca, težka hipokaliemi­ja, hepaticna koma, preobcutljivost na sulfo­namide. ® BA YER-PHARMA JUGOSLAVIJA Ljubljana pacicn1ov p1c1 177/1 \3 potem 143/93 (Loscl) s,s, pac1cn1ov pacientov pac1cn1ov P,Ci PICJ pre1 194/99 210/110 18711\2 potem potem potem 177/92 150/84 159196 (Fink) (Borowsk1) (Allcn•LCC) . rlhlSl @ = zašc. ime Bayer Leverkusen ANALIZA NEKIH RADIOKARDIOGRAFSKIH PARAMETARA U BOLESNIKA SA HRONICNIM PLUCNIM SRCEM Paunkovic N., Radulovic N. Sažetak -Kod bolesnika sa hronicnim plucnim srcem je izvršena radionuklidna angio­kardiografija (metoda »prvog prolaza«) i analizirani parametri: istisna frakcija desne _komore, iztisna fakcija leve komore i srednje vreme plucne cirkulacije. Korišcena je scintilaciona kamera sa racunarom i odgovarajucim programom. Prema uobicajenim klinickim kriteri­jumima bolesnici su podeljeni u grupe: 1) b?lesnici s:3-.ronicn(m bronhopulmon:3-lnim ob.­ljenjem bez oboljenja srca (20), 2) bolesn1c1 sa hron1cnim plucnim obolJenJem I posled1c­nom lezijom desne komore bez srcane insuficijencije (11), 3) bolesnici sa Cor pulmonale chronicum decompensatum (19), i 4) bolesnici sa dekompenzovan-im hronicnim plucnim srcem i istovremenim oboljenjem leve komore (15). Dobijeni rezultati su poredeni sa nor­malnim vrednostima sopstvene laboratorije. Dobijeni su rezultati: vreme prolaska krvi kroz pluca bilo je produženo vec i u bolesnika grupe 1, kod kojih su drugi testirani parametri u,glavnom bili uredni. l,stisna frakcija desne komore bila je snižena u 1 /3 bolesnika iz grupe 2, i u skoro svih grupa 3 i 4. lstisna frakcija leve komore bila je snižena u 1 /3 boles­nika iz grupe 3 i u svih iz grupe 4. Metoda se pokazala kao vredna dopuna pri kompleks­nom testiranju ovakvih bolesnika. UDC: 616.12-008.46-06 :616.24-005.3 :616.124.2-072.72 :539.163 Key words: pulmonary heart disease, heart -radionuclide imaging Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 353-356, 1984 Uvod -Kvantitativna radionuklidna an­muških i 8 ženskih, životne dobi od 50 do giokardiografija je metoda kojom se na ne­70 godina, prosecno 62 godine. Bolesnici invazivan i relativno jednostavan nacin dobi­su imali hronicnu opstruktivnu bolest plu­jaju brojni hemodinamski parametri. Ona se ca, bez pridruženog srcanog oboljenja. danas široko koristi za procenu funkcije leve Grupa 2) je obuhvatala bolesnike hro­ sa srcane komore (1, 2, 6, 7). Nasuprot torne, nicnim plucnim srcem bez srcane insufici­ispitivanja funkcije desnog srca mnogo re­jencije. U njoj je bilo 11 bolesnika, 6 mu­de je vršeno ovom metodom (2, 3, 5). Raz­škaraca i 5 žena, životne dobi od 49-77 log ovoj nesrazmeri verovatno leži u cinje­godina, prosecno 66 godina. Grupa 3) se nici epidemijske pojave koronarne bolesti, sastojala od 19 bolesnika sa dekompenzo­ oboljenja savremenog coveka, koje prevas­vanim hronicnim plucnim srcem. Bilo je 14 hodno zahvata levu komoru srca. Medu­muškaraca i 5 žena, životne dobi od 47 do tim kako je i opstruktivna bolest pluca, 72 godine, prosecno 58 godina. Grupa 4) je glavni etiološki cinilac oštecenja desne sr­obuhvatala bolesnike koji su pored insufi­ cane komore, u neprestanom porastu, in­cijencije desne komore imali i oštecenje teres za ispitivanje funkcije desnog srca ne leve komore, najcešce ateroskleroticne pri­može da bude manji. rode. U grupi je bilo 15 bolesnika, 10 mu­ Cilj ovog ispitivanja je odredivanje nekih škaraca i 5 žena, životne dobi od 60-81 hemodinamskih parametara desnog i levog godinu, prosecno 72 godine. srca i procena mogucnosti šireg korišce­Korišceni su parametri dobi.jeni kvantita­nja metode u klinickim situacijama. tivnom radionuklidnom angiokardiografijOIT): istisna frakcija desne komore (IFDK), istisna lspitivani bolesnici i metod rada -Obu­frakcija leve komore (IFLK), i »srednje« hvaceno je ukupno 65 bolesnika. U odnosu vreme plucne cirkulacije (SVPC). lspitivanje na osnovno oboljenje i stadijum srcanog je obavljeno scintilacionom kamerom Pho/ oštecenja, bolesnici su podeljeni u 4 grupe. / Gamma IV, sa kristalom precnika 11 inca, Grupa 1) se sastojala od 20 bolesnika, 12 predprogramiranim racunarom Scintiview, i Paunkovic N., Radulovic N.: Analiza nekih radiokardiografskih parametara u bolesnika ... S V P C (s) 10 9 o 0000 00 ooc 6 - C 000 5 -o-C-O - 4 - 2 1 GRUP./\- Skracenice: Abbreviations: o o o oo ______Q__ o o o :: . 00 ooo 0000 00 00 - III 1 F D !<( (%) 1 F L1-< (%) 100 o o lJ o 9o 8o 00 80 00 ,o 0000 (>O 60 50 So 40 4o 3o 30 2o 2o 10 10 IV IV SVPC = srednje vreme plucne cirkulacije IFDK = istisna frakcija desne komore right ventricu\ar ejection fraction IFLK = istisna frakcija leve komore \eft ventricular ejection fraction Slika 1 -Vrednosti ispitivanih parametara u naših bolesnika Fig. 1 -The values of tested parameters in our patients uredajem za predstavljanje slika i podataka na rentgenskom filmu (Microdot). Sva apa, ratura je proizvedena od firme Searle. Pri­menjen je program za registrovanje i obra­du krivulja »prvog prolaza« (FIRST PASS) iste firme. Navodimo bitnije tehnicke detalje meto­de: bolesnik je u lednom dekubitusu, de­tektor kolimisan kolimatorom srednje oset­ljivosti i rezolucije postavlja se u prednji desni kosi položaj pod uglom od oko 45 ° . Aplikacija obeleživaca (99mTc pertehnetat aktivnosti 500 do 700 MBq) vršena je u ku­bitalnu venu preko plasticne kanile »Ven­flon« koja ima dva distalna otvora: za »bo­lus« aktivnosti koji je uvek bio ispod 0,5 ml i za fiziološki rastvor (15-20 ml) kojim smo xršili ubrzavanje bolusa (4). Prikupljanje po­dataka vršeno je u kontinuiranom obliku (»list mode«) i skladišteno je u magnetnom disku. Vršena je analiza radiokardiografskih krivulja sa »regiona od interesa« (ROi), koji su ocrtavani »svetlosnim perom« oko desne i leve komore, najpre u sporom ritmu (0,4 sec po »frame-u«), a zatim u brzom ritmu (0,04 sec po »frame-u«). Iz maksimuma i mi­nimuma na talasima visokofrekventne krivu­lje izracunavana je automatski istisna frak­cija, a iz niskofrekventne krivulje ocitavano je srednje vreme plucne cirkulacije. Normalne vrednosti ovih parametara do­bijene ispitivanjem veceg broja zdravih osoba u našoj laboratoriji su: IFDK = 48 ± 10%, IFLK = 50 ± 11 °/CJ, i SPVC = 4 ± 0,5 sec (X ± 2 SO). Svi bolesnici su imali kompletnu pulmo­ lošku i kardiološku obradu: klinicki pregled, ispitivanje plucne ventilacije, EKG i u naj­vecem broju analizu respiratornih gasova u arterijskoj krvi. Rezultati -Rezultati testiranja tri ispiti­vana parametra predstavljeni su graficki-(sli­ka 1), a njihovo uporedivanje je izvršeno testiranjem T testom. Rezime rezultata bio bi sledeci: srednje vreme plucne cirkulaci­je (SVPC) je znacajno duže u bolesnika svih ispitivanih grupa, u odnosu na normal- Radio/. lugosl. 18(4) 353-356, 1984 ne vrednosti za ovaj parametar (p < 0,01 ), dok je znatno duže u grupi 4 u odnosu na bilo koju od predhodnih testiranih grupa (p < 0,01 ). lstisna frakcija desne komore (IFDK) se ne razlikuje od istog parametra u grupi 1, dok je znacajno niža vec u grupi 2 (p < 0,01), mada se i u njoj samo 1/3 poje­dinacnih odredivanja ovog parametra nalazi ispod opsega normalnih vrednosti. vrednost ovog parametra je još niža u grupama 3 i 4, u kojima su skoro svi pojedinacni rezultati ispod donje granice normale. Vrednost IFLK se ne razlikuje znacajno u grupi 1 od nor­male (p > 0,05), na granici je statisticke znacanosti u grupi 2 (p = 0,05), dok je zna­cajno niža u grupi 3 (p < 0,01), odnosno visoko znacajno niža od kontrole u grupi 4 (p < 0,001). Diskusija i zakljucak -Kvantitativnom radionuklidnom angiokardiografijom testira­ni su neki parametri centralne hemodinami­ke: IFDK, IFLK i SVPC. Najpre ce biti dis­kutovani neki metodološki aspekti ovog ispi­tivanja. Kao i kod drugih metoda koje koriste »prvi prolaz«, izuzetno je bitno vršiti injici­ranje radionuklida u vidu dobrog bolusa. Metoda koju smo koristili odgovara toj na­meni, što smo posebno testirali (trajanje prolaska bolusa kroz v. cava-u sup. je ispod 2 sec na polovini maksimuma ove krivulje). Sa manje kvalitetnim bolusom dobijali smo neodgovarajuce vrednosti istisnih frakcija. Drugi bitan cinilac koji utice na izracu­navanje IFDK je broj sistolnih talasa na vi­sokofrekventnoj krivulji. Zbog brzog tranzita obeleživaca kroz ROi desne komore, njih uglavnom: ima 3-4, od kojih su samo 2-3 reprezentativna (za razliku od leve komore gde ima 4-5 tehnicki prihvatljivih). U prak­si se za odredivanje IFDK najcešce uzima­ju 2 talasa, a po nekad samo jedan, najbo­lje izražen (2). Velicina aplikovane doze nije jako ogra­nicavajuci faktor za IFDK jer je ona naj­bliža detektoru, ali da bi se dobila odgova­rajuca krivulja aktivnosti pri prolazu kroz levo srce (za izracunavanje IFLK i SVPC), neophodno je dati preko 500 MBq 99mrc. Za ovo ispitivanje mi. smo izabrali pred­nje kosi desni položaj, kao i neki drugi autori (5, 6). Ocrtavanje ROi nad desnom komoram u njemu je vrlo Jako i nema pro­blema koji se javljaju kod anteriorne pozi­cije (2). Analiza radiokardiografske krivulje je ce­sto onemogucena ako se pojavi krivulja sa vremenski spojena oba vrha (3). Poi\to se takve krivulje javljaju kod jako izmenjenih hemodinamskih parametara, mogu kvalita­tivno da posluže kao ilustracija ispi.tivanog stanja. lpak, i ovakve krivulje se nekada mogu da poboljšaju aplikacijom vece doze i bržeg bolusa. Patofiziološki i klinicki, aspekti primenje­ne metode mogli bi da se sažmu u slEidece: plucna hipertenzija nastala usled hronicnog bronhopulmonalnog oboljenja dovodi u od­redenom stadijumu razvoza do usporenog prolaza krvi kroz funkcionalni krvotok plu­ca. Ovo se manifestuje produženim SVPC, što je registrovano vec i u grupi 1) naših bolesnika. Kako ovaj parametar zavisi i od stanja leve komore, to je jasno da je on najduži u bolesnika sa smanjenom funkci­jom levog srca (grupa 4). Ovo se mora ima­ti u vidu kada se želi pomenuti parametar da koristi za procenu postojanja plucne hi­pertenzije. Pokazatelj koji se hronološko menja drugi (posle SVPC) je IFDK. Kako je on merilo kontraktilne snage desne komore, jasno je da se on nece menjati u bolesnika bez obo­ljenja srca, i pored postojanja opstruktivne bolesti pluca (grupa 1 ). Sniženje ovog pa­rametra u 3 bolesnika iz ove grupe, koje smo registrovali, možda ukazuje na moguc­nost postojanja smanjene kontraktilnosti komore, pre nego se jave drugi znaci (kli­nicki, EKG) oštecenja desnog srca (»Cor pulmonal e incipiens?«). Sniženje IFDK je progresivno sa evolucijom oboljenja desnog srca (grupe 2 i 3). lstisna frakcija leve komore merilo je kontraktilnosti i funkcije levog srca. Ona je logi.cno snižena u bolesnika sa oštecenjem leve komore (grupa 4), ali i u 8 bolesnika (od 19) iz grupe sa »cistim«. Cor pulmonale chr. decomp. Ovaj nalaz bi se tumacio oce­kivanim delovanjem hipoksije koja postoji kod hronicne opstruktivne bolesti pluca, na levu komoru, mada neki autori takav na­laz ne navode (2). Radio!. lugosl. 18(4) 353-356, 1984 Paunkovic N., Radulovic N.: Analiza nekih radiokardiografskih pararnetara u bolesnika ... Zakljucili bismo da, primenjena metoda predstavlja nesumnjivo korisnu dopunu uobi­cajenim ispitivanjirna, ali da treba proveriti i dopnuniti još neke metodske aspekte. Abstract ANALYSIS OF SOME RADIOCARDIOGRAPHIC PARAMETERS OF PATIENTS WITH COR PULMONALE CHRONICUM Paunkovic N., Radulovic N. In patients with cor pulmonale chronicum radionuclide angiocardiography was performed (first pass method), and the following parameters were analysed: right ventricular ejection fraction, left ventricular ejection fraction and mean pul­monary transit tirne. A scintillation camera with computer and commercial programme was used. The patients were divided into groups according to conventional clinical criterions: 1) patients with chronic bronchopulmonary disease without heart disease (20 patients); 2) patients with cor pulmonale chronicum compensatum (11 pati­ents); 3) patients with cor pulmonale chronicum decompensatum (19 patients), and 4) patients with cor pulmonale chronicum decompensatum and a simultaneous left heart disease (15 pa­tients). Obtained results were compared with normal values of the authors' laboratory. The re­sults obtained were as follows: mean pulmonary transi\ tirne was prolonged in all patients; right ventricular ejection fraction was reduced in one third of patients in group 2, and in almost all patients in group 3 and 4; left ventricular ejec­tion fraction was depressed in one third of pa­tients in group 3, and in all patients in group 4. The method proved to be useful complement in complex testing of such patients. Literatura 1. Ashburn W. L., Schelbert H. R., Verba J. W.: Left Ventricular Ejection Fraction -A Ri­view of Severa! Radionuclide Angiographic Ap­proaches Using Scintillation Camera, U: Holman L. B., Sennenblick E. H., Lesch M.: Principles of Cardiovascular Nuclear Medicine, Grune & Strat­ton, New York, San Francisco, London, 1978, 171-188. 2. Berger H. J., Matthay R. A., Loke J., et al.: Assessment of cardiac performance with quan­titative radionuclide angiocardiography: Right ventricular ejection fraction with reference to findings in chronic obstructive pulmonary di­sease. Am. J. Cardiol. 41: 897-905, 1978. 3. Bošnjakovic V., Lambic l., Maric D., i sar.: Kvantitativna radiokardiografija u hemodinamici hronicnog plucnog srca. Acta medica iugoslavi­ca, XX, 203-228, 1966. 4. Lane S. D., Patton D. D., Staab E. V., Bag­lan R. J.: Simple technique for rapid bolus injec­tion. J. Nucl. Med. 13: 118, 1972. 5. Harolds J. A., Grove R. B., Bowen R. D., Powers T. A.: Right-ventricular function as as­sessed by two radionuclide technique. J. Nucl. Med 22: 113-115, 1981. 6. Steele P., Kirch D., LeFree M., Battock D.: Measurement of right and left ventricular ejec­tion fraction by radionuclide angiography in co­ronary artery disease. Chest, 70: 51, 1976. 7. Weber P. M., Remedios L. V., Jasko l. A.: Ouantitative radioisotopic angiocardiography. J. Nucl. Med 13: 815-822, 1972. Adresa autora: Paunkovic N., Medicinski cen­tar Zajecar, Služba za nuklearnu medicinu, ln­ternisticka služba. Radiol. lugosl. 18(4) 353-356, 1984 MEDICINSKI FAKULTET, SKOPJE INSTITUT ZA PATOFIZIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU KLINIKA ZA KARDIOLOGIJU APSOLUTNI VOLUMEN LEVOG VENTRIKULA ODREOEN METODOM EKVILIBRIJUMSKE VENTRIKULOGRAFIJE Bogdanova V., Maksimovic J., Karanfilski B. Sažetak -Prikazana je metoda za odredivanje apsolutnog volumena levog ventrikula u di­jastoli i sistuli pomocu ekvilibrijumske ventrikulografije koja je primenjena kod 39 pacije­ ° nata. Snimanje je vršeno u levom kosom položaju pod uglom od 40 . Volumen ventrlkula u dijastoli i sistoli izracunavan je od odnosa broja impulsa u ventrikulu korigovanih za absorpciju 99mTc u tkivu i broja impulsa u jednom mililitru krvi. Korekcija za absorpciju je vršena delenjem impulsa u ventrikulu sa faktorom e~ud, gde je u -linearni absorpcioni koeficijent za vodu, a d -rastojanje centra ventrikula do površine tela u položaju snima­nja. d je izracunavano iz rastojanja markera na koži do centra levog ventrikula na anterior­nom položaju podeljenim sa sin 40 ° . Ova metoda omogucuje direktno dobijanje ventrikular­nog volumena, bez pretpostavke o geometriskom obliku ventrikula. UDC: 616.124.2-072.72:539.163 Key words: heart -radionuclide imaging, heart ventricle Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 357-360, 1984 Uvod -Za odredi.vanje volumena levog menili smo metod Linksa (5) tirne što smo ventrikula korišcena je kontrasna angio­postupak za odredivanje dubine ventri.kula grafija, koja i danas se smatra kao najpo­prilagodili sopstvenim tehnickim mogu·cno­uzdanija. Merenjem dimenzija ventrikula i stima. Ekvilibrijumska ventrikulografija je postavljanjem geometriskog modela za nje­izvodena Pho Gamma IV kamerom sa pa­gov oblik izracunava se volumen. Razvojem ralelnim kolimatorom visoke senzitivnosti i nuklearne kardiologije nastale su nove mo­Scintiview II kompjuterom, programom gucnosti da se ovaj volumen odredi po­ECAP, pre i nakon maksimalnog opterece­mocu nuklearne angiografije (metoda prvog nja od 300 do 900 kiloponda. Pacijentima prolaza) primenjujuci iste geometriske mo­smo obeležavali sopstvene eritrocite »in dele kao i kod kontrasne angiografije (1, vitro« metodom (4) sa 925-1110 MBq 99mTc. 6). Prednost ove metode su neinvazivnost Snimanje je vršeno u levom kosom polo­i mogucnost ponavljanja. U poslednje vre­žaju (LAO) pod uglom od 40 ° . Podaci su me sve više se upotrebljava ekvilibrijumska sakupljeni u 16 fremova po srcanom ci­ventrikulografija pomocu koje se odreduje klusu na 64 X 64 matrici za vreme u koje volumen ventrikula preko odnosa broja im­se u bilo kojem pikselu postigne maksimal­pulsa u ventrikulu i broja impulsa u jednom no 256 impulsa. U sredini snimanja uziman mililitru venske krvi. Neki autori (2, 3, 7) je krvni uzorak iz vene suprotne ruke od volumen su izražavali volumenskim »jedini­davanja injekcije, pipetirano je 4 ml krvi u cama« ili pretvarali u mililitre koristeci re­plasticnoj caši sa dijametrom dna od 4 cm, gresione jednacine. Links i sar. (5) su uve­cija je aktivnost kasnije merena na gama li postupak za korekciju tkivne absorpcije kameri na rastojanju od 15 cm. Nakon za­99mTc, merenjern dubine ventrikula za sva­vršetka snimanja odredivana je debljina kog pacijenta i tirne direktno dobijali ab­tkiva izmedu centra ventrikula i površine solutni volumen. tela u LAO položaju (d). Princip odrediva­nja ovog rastojanja koje se direktno ne Materija! i metoda -Kod 33 bolesnika može meriti prikazan je na sl. 1 a. Postav­kardiološke klinike i 6 kontrolnih osoba pri-ljanjem markera na koži pacijenta u pozi­ LEVI KOSI POLOžAJ LEFT OBLIQUE V!Ev/ (1) D' ANTERIORNI POLOžAJ D= Sin7,4 GBq U svih bolesnika Izraziti poremecaji Tabela 1 -Rezultati dinamicke scintigrafije sli­novnica u bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjace Table 1 -Results of salivary glands dynamic scintigraphy in patients with differentiated thy­roid carcinoma Brza akumulacija pertehnetata bila je pra­cena neposrednom ekskrecijom nakon sti­mulacije. U 10 od 18 bolesnika koji su primili abla­cijsku dozu opaženi su lakši poremecaji funkcije: od blage ili umjereno smanjene akumulacije do usporene ekskrecije radio­indikatora. Izraziti poremecaji funkcije žlijezda usta­novljeni su u svih bolesnika tretiranih viso­kim dozama 131J. Na nekim scintigramima skoro potpuno izostao je prikaz funkcional­nog tkiva. U 3 od 7 bolesnika pracenih u longitudi­nalnim studijama utvrdena su pocetna ošte­cenja funkcije vec nakon prve radiojodne terapije. Nije ustanovljena znacajna razlika u scin­tigrafiji slinovnica u 8 bolesnika u kojih je studija ucinjena za vrijeme i bez supstitucij­ske terapije. Diskusija i zakljucci -U lijecenju dife­renciranog karcinoma štitnjace cesto se ko­risti radioaktivni jod. Nakon aplikacije viso­kih doza 131J mogu se kao popratna pojava ocekivati i poremecaji funkcije slinovnica (1, 2, 4). Buduci da se pertehnetat akumulira u žljezdanom tkivu i izlucuje slinom, dinamic­ka scintigrafija slinovnica sa 99mTc-perteh­netatom daje vrlo korisne podatke o njiho­voj funkciji (5, 6). Naši rezultati pokazali su lakše poreme­caje funkcije slinovnica u nekih bolesnika vec nakon ablacijske doze 131J. Nakon po­navljanih terapija radiojodom, odnosno pri­mjene doza viših od 7,4 GBq 131J utvrdena je znacajna redukcija funkcionalnog tkiva slinovnica. U ovom radu ustanovljeno je da poreme­caji funkcije slinovnica u bolesnika s dife­renciranim karcinomom štitnjace lijecenih radiojodom ovise o primljenoj aktivnosti 131J. Obzirom na dugo preživljenje tih bo­lesnika poželjno je izbjeci oštecenje slinov­nica. Ucestalom stimulacijom izlucivanja sline nakon aplikacije 131J moglo bi se skra­titi zadržavanje radiojoda u slinovnicama i sprijeciti njihovo znacajnije ozracenje (3, 4). Abstract DYNAMIC SALIVARY GLANDS SCINTIGRAPHY IN PATIENTS WITH THYROID CARCINOMA TREATED BY RADIOACTIVE IODINE Franceschi D., Senjanovic M., Kusic Z., Spaventi š. Salivary glands scintigraphy was performed in 35 patients with differentiated thyroid carcino­ma treated with radioiodine in order to determi­ne possible impairment of salivary glands func­tion. lmaging was done after i. v. application of 99mTc-pertechnetate before and after stimulation by acidum ascorbicum. The patients were divided in three groups: the first group included 10 patients before radioiodi­ne therapy; the second -18 patients treated with 2,96-3,7 GBq 1311; the third -7 patients who had received over 7,4 GBq 1311. In the patients of the first group normal sali­vary glands function was found. Ten patients in the second group revealed slight deterioration in accumulation and excretion by the salivary glands. In ali patients of the third group signi­ficant abnormalities in salivary glands function was observed. These results revealed that impairment of sa­livary glands function in patients with thyroid carcinoma treated with radioiodine depends on 1311 activity administered. Literatura 1. Kashima H. K., Kirkham W. R. and Andrews J. R.: Post-irradiation sialadenitis: A study of the clinical features, histopathological changes and serum enzyme variations following irradiation of human salivary glands. Am. J. Roentgenol. 94: 272-291, 1965. 2. Goolden A. W. G., Mallard J. R. and Farren H. E. A.: Radiation sialitis following radioiodine therapy. Br. J. Radio!. 30: 210-212, 1957. Radio!. lugosl. 18(4) 369-371, 1984 3. Wiseman J. C., Hales l. B. and Joasoo A.: Two cases ot lymphoma ot the parotid gland tollowing ablative radioiodine therapy tor thyroid carcinoma. Ciin. Endocrinol. 17: 85-89, 1982. 4. Schneyer L. H. and Tanchester D.: Some oral aspects ot radioactive iodine therapy tor thyroid disease. N. Y. J. Dent. 24: 308-309, 1954. 5. Albrecht H. H. and Creutzig H.: Salivary gland scintigraphy atter radio-iodine therapy: Functional scintigraphy ot the salivary gland at­ter high dose radio-iodine therapy. Fortschr. Geb. Rcintgenstr. Nuclearmed. Erganzungsband 125: 546-551, 1976. 6. Frank R. M., Herdly J. and Philip E.: Acqui­red dental detects and salivary gland lesions atter irradiation tor carcinoma. J. Am. Dent. Assoc. 70: 868-883, 1965. Adresa autora: Dinko Franceschi, Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju, Klinicka bolni­ca »Dr Mladen Stojanovic«, Vinogradska 29, 41000 Zagreb. Radio!. lugosl. 18(4) 369-371, 1984 371 1 D. l. V. A. S. DIGITALNI INTRAVENSKI ANGIOGRAFSKI SISTEM sa dijagnostickim rentgenskim aparatom ARCOMAX-M/N D. l. V. A. S. najsuvremeniji sistem za digitalno prikupljanje, pohranjivanje, prikazivanje i obradu slika LI radiologiji CGR KOCH & STERZEL · ESSEN SR Njemacka Generalni zastupnik: FERIMPORT, lnozemna zastupstva, Zagreb, Praška 2/11 Tel.: 041/424 498 MEDICINSKI FAKULTET I KLINICKI BOLNICKI CENTAR, ZAGREB ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU ODREDIVANJE TIREOGLOBULINA U SERUMU U KONTROLI BOLESNIKA S KARCINOMOM šTITNJACE Greguric N., Pavlinovic ž., Dodig D., Latkovic 1., Vlatkovic M. Sažetak -Prikazani su rezultati radioimunološkog odredivanja tireglobulina (Tg) i Tg anti­tijela u serumu 127 bolesnika koji su u kontroli radi stanja nakan totalne tireoidektomije i eventualne dodatne radiojodne ablacije ucinjene zbog razlicitih karcinoma štitnjace. Metastaze su klinicki potvrdene u 16 bolesnika od kojih je 13 (81 °lo) imalo i povišene vrijednosti za Tg, a 11 bolesnika pozitivni scintigrama sa 131J. Niske vrijednosti Tg ( <5 µg/L) pokazale su se kod 50 bolesnika (96 °lo) od ukupno 52 bolesnika sa sada urednom klinic­kom slikam .. Vrijednosti Tg takoder se dobro slažu s klinickim nalazom o statusu meta procesa u toku lijecenja dodatnim radiojodom terapijama. Rezultati potvrduju mišljenje da odredivanje Tg u serumu doprinosi ranom otkrivanju metastaza diferenciranih karcinoma štitnjace, posebno kada se koncentracije Tg mogu usporediti s prethodno dobivenima. UDC: 616.441-006.6:612.444 Key words: thyroid neoplasms, thyroglobulin -blood, radioimmunoassay Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 373-375, 1984 Uvod -Van Herle i Uller (6) pokazali su da bolesnici s diferenciranim karcinomom štitnjace imaju povišene vrijednosti tireo­globulina (Tg) u serumu. Medutim, povi­šene vrijednosti. Tg ustanovljene su u slu­cajevima razlicitih bolesti štitnjace (5, 7) pa je odredivanje Tg za razlikovanje be­nignih i malignih oboljenja od manjeg kli­nickog znacenja. Jedino bolesnici, kojima je zbog karcinoma odstranjena štitnjaca, ne bi smjeli imati mjerljive vrijednosti Tg u serumu, osim u slucajevima prisutnih me­tastaza ili ostatka tkiva štitnjace (1-4, 6, 8). U ovom se radu žele dati novi podaci o znacenju serumskog Tg u pracenju i kon­troli bolesnika s karcinomom štitnjace. lspitanici i metode rada -!spitana je grupa od 127 bolesnika koji su dolazili na redovite kontrole zbog ranije ustanovljenog lijecenog karcinoma štitnjace. Grupa se sastojala od 58 bolesnika s papilarnim kar­cinomom, 49 bolesni.ka s folikularnim, 9 s papilofolikularnim, jedan bolesnik imao je folikularni karcinom s anaplasticnim ele­mentima, a jedan s Hi.irtleovim adenomom. Svim bolesnicima ucinJena je ranije totalna kirurška ablacija štitnjace, a u slucaju ostatnog tkiva štitnjace ili metabolicki aktivnih metastaza i radiojodna ablacija. Detekcija metastaza u bolesnika temeljena je na fizikalnom pregledu, rendgenskim i scintigrafskim (1 31 J, 99mTc-MDP, 99mTc per­tehnetat) nalazima. U ovoj studiji ispitanici su prošli odredi­vanje Tg i tireoglobulinskih antitijela (TgAt), a rezultati su usporedeni s klini­ckim nalazom i posebno s nalazom scinti­grafije cijelog tijela ucinjene nakon dava­nja 185-370 MBq NaJ (1 31 J). Prisutnost tireoglobulinskih antitijela od­redena je RIA metodom (INEP). Kod 24 bolesnika (19 O/o) ustanovljen je povišeni ti­tar TgAt pa su ti bolesnici morali biti iz­ostavljeni u daljnjoj studiji, jer prisutnost TgAt onemogucuje odredivanje Tg RIA me­todom. Prema literaturi (4) 30 ± 10 °lo bo­lesnika s karcinomom štitnjace ima povi­šen titar TgAt. Kod preostala 103 bolesnika odredena je koncentracija Tg RIA metodom pomocu pri­bora tvrtke Byk-Mallinckrodt. Osjetljivost metode je 5 JJ.g/L seruma, a preciznost iz­ Greguric N. et al.: Odreaivanje tireoglobulina u serumu u kontroli bolesnika s karcinomom štitnjace medu serija krece se od 15 do 20 O/o. Kon­centracijsko podrucje mjerenja je 5-600 1.tg/L seruma. Normalna vrijednost za Tg, odredena u kontrolnoj grupi eutireoidnih osoba (n = 31), iznosila je 26 ± 28 µ,g/L što je u skladu s literaturam (2, 4). Rezultati -Vrijednosti Tg za 103 boles­nika podijeljene su na osnovu scintigraf­skog nalaza o akumulaciji radiojoda u tri grupe (slika 1). Razlicitim znakovima obi­lježeni su slucajevi sa i bez metastaza. U grupi I nalazi se 57 bolesnika koji ima­ju negativan scintigrafski nalaz s radiojo­dom. Urednu klinicku sliku i rendgenološki nalaz imala su 52 bolesnika od kojih je 50 bolesnika (96 O/o) pokazalo negativan rezul­tat (<5 µ,g/L) za Tg. Kod 5 bolesnika utvr­dene su metastaze scintigrafijom s drugim radioaktivnim agensima ili rendgenološkim pregledom, a njihove vrijednosti za Tg kre- SCINTIGRAFIJA SA J -131 negal1van 600 200 o 100 • lO o •o 30 o 20 10 ••o poz1t1van ostatak lkrva štit melos laze 00000 o0 • 00 • • o o tale su se od nemjerljivih (1 slucaj) do 198 p,g/L. Grupu II cini 35 bolesnika s utvrdenim ostacima tkiva štitnjace i pozitivnim nala­zom scintigrafije sa 131J. U 28 od tih boles­nika (80 O/o) Tg je bio ispod granice osjet­ljivosti metode, a ostali su imali vrijednosti i do 187 1-1-g/L seruma, vjerojatno kao po­sljedicu dugotrajnog ispuštanja Tg u cirku­laciju nakon radiojodne ablacije ostataka tkiva štitnjace (4). Bolesnici, njih 11, s pozitivnim scintigra­mom i utvrdenim metastazama nalaze se u grupi III. Dva bolesnika iz ove grupe imali su vrijednosti Tg ispod granice osjetljivosti metode a u ostalih 9 bolesnika vrijednosti Tg iznosile su od 144 do preko 600 µ,g/L. Na sliki 2 prikazane su koncentracije Tg u 10 bolesnika prije i nakan jedne odnosno dvije terapije radiojodom. Kontrolni scinti­grafski pregled, te odredivanje Tg ucinjeni 131J. su 6-12 mjeseci nakan terapije sa Punom linijam oznaceni su slucajevi meta­staza koje usprkos terapiji perzistiraju ili cak progrediraju, a crtkanom linijam meta­statski proces u regresiji. lnteresantan je slucaj 8, kada je nakan pocetne remisije kod daljnjih kontrolnih pregleda ponovno ustanovljen metastatski proces. U slucaju TJ ( j..if'/L) 1 o >2000 l 2 1000 500 0...5 .:::;. ­ 3 200 100 . 4 50 \ 20 10 5 2 II III • bolesn1c1 be:z metastaza PRIJE N.;(O.J NM'.ON o l:::olesn1c1 so nwta'.Slo:zama --·ri ,._ .p. ,-· .=:)t,PI IF .,.r.:RAPI 1:::-: Slika 1 -Korelacija vrijednosti Tg s nalazima Slika 2 -Koncentracije Tg u serumu 10 boles­scintigrafije s J-131 nika prije i nakan terapije s J-131 Fig. 1 -Correlation of Tg levels with findings Fig. 2 -Serum Tg concentrations before and of 1-131 total body seans after treatment with 1-131 in ten patients Radiol. lugosl. 18(4) 373-375, 1984 374 9 i 10 radi se o dokazanim metastazama fo­likularnog odnosno medularnog karcinoma. U prvom slucaju scintigrafija sa 131 J bila je negativna, a u drugom slucaju pozitivna. Diskusija i zakljucak -U grupi od 103 bolesnika s lijecenim karcinomom štitnjace, metastaze su potvrdene u ukupno 16 bo­lesnika od kojih je 13 (81 %) imalo povi­šene vrijednosti za Tg, a 11 pozitivni scin­ 131 J tigram sa . Dva bolesnika s metastazama na vratu (limfni cvorovi) i jedan s udaljenim metastazama imali su nemjerljive vrijedno­sti Tg u serumu, i to dvoje s medularnim i jedan s papilarnim karcinomom. Ovi su re­zultati vrlo slicni nedavno objavljenima (2) za 18 bolesnika s metastazama karcinoma štitnjace. Za ocjenu odredivanja Tg kao dijagno­stickog pokazatelja, znacajno je takoder da je od 52 bolesnika s urednom klinickom slikom njih 96 °lo pokazalo niske vrijednosti Tg. Takoder, vrijednosti Tg dobivene u toku .kontrole lijecenih bolesnika (slika 2) poka­zuju dobro slaganje s klinickim nalazom o statusu meta procesa. Smatramo da prikazani rezultati potvrduju dijagnosticku vrijednost odredivanja Tg, naime: 1) cini se da je odredivanje Tg pojedi­nacno, najosjetljivija metoda za dokazivanje metastaza diferenciranih karcinoma štit­njace kao i ostatnog tkiva tumora. 2) Metastaze koje ne akumuliraju radio­jod mogu producirati Tg. 3) Analiza Tg omogu6uje uvid u djelo­tvornost terapije radiojodom. 4) U kontroli i pra6enju bolesnika s kar­cinomom štitnjace održavanje razine, a na­rocita porast koncentracije Tg, upu6uje na mogu6nost razvoja ili progresije metastaza i indicira daljnju klinicku obradu bolesni,ka. Abstract SERUM THVROGLOBULIN MEASUREMENTS IN FOLLOW-UP OF THYROID CANCER Greguric N., Pavlinovic ž., Dodig D., Latkovic l., Vlatkovic M. Thyroglobulin (Tg) and Tg antibodies were measured by radioimmunoassay in the serum of 127 patients during the follow-up of various types of thyroid eaneer after total thyroid ablation by operation and radioiodine. Radiol. lugosl. 18(4) 373----375, 1984 Metastases were elinieally determined in 16 patients of whom 13 (81 % ) demonstrated ele­vated Tg levels, and 11 patients had positive 131 1 sean. Low Tg levels ( < 5 µg/L) were found in 50 patients (96 % ) out of 52 patients without de­teeted metastases. Tg values found eompared favourably with the elinieal findings of the metastatie disease or its absenee in the eourse of repeated treatment with radioiodine. The results support the belief ti.at serum Tg measurement eontributed to early deteetion of metastatie disease in differentiated thyroid eaneer, espeeially when Tg eoneentra­tions ean be eompared with those obtained ear­lier. Literatura 1. Botseh H., Sehultz E., Loehner 8.: Serum Thyroglobulinbestimmung zur Verlaufskontrolle bei Sehilddrusenkarzinom-Patienten. Dtesh. med. Wsehr. 104: 1072-1074, 1979. 2. Eehenique R. L., Kasi L., Haynie P., Gleen H., Samman N. A., Hill C. S.: Critieal evalua:tion of serum thyroglobulin levels and J-131 seans in post-therapy patients with differentiated thy­roid eareinoma. J. Nuel. Med. 23: 235-240, 1982. 3. Logerfo P., Colaeehio D., Stillman T., et al.: Serum thyroglobulin and reeurrent thyroid ean­eer. Laneet 1: 881-882, 1977. 4. MeDougal R. l., Bayer M. F.: Follow-up of patients with differentiated thyroid eaneer using serum thyroglobulin measured by an immunora­diometrie assay. Comparison with J-131 total bo­dy seans. J. Nuel. Med. 21: 741-744, 1980. 5. Pezzino V., Cozzani P., Filetti S., Galbiati S., Lisi E., Squatrito S., Vignieri R.: A radioim­munoassy for human thyroglobulin: methodolo­gy and elinieal applieations. Eur. J. Ciin. lnvest. 7: 503-507, 1977. 6. Van Herle A. J., Uller R. P.: Elevated serum thyroglobulin: A marker of metastases in diffe­rentiated thyroid eareinomas. J. Ciin. lnvest. 56: 272-277, 1975. 7. Van Herle A. J., Vassart G., Gumont J.: Con­trol of thyroglobulin synthesis and seeretion. N. Engl. J. Med. 301: 307-314, 1979. 8. Tang Fui S. C. N., Hoffenberg R., Maisey M. N., Blae E. G.: Serum thyroglobulin eoneentra­tions and whole-body radioiodine sean in follow­up of differentiated thyroid eaneer after thyroid ablation. Br. Med. J. 2: 298-300, 1979. Adresa autora: Ing. Nevenka Greguric, Zavod za nuklearnu medieinu KBC -Rebro, Kišpati­ceva 12, 41000 Zagreb. NALGQL *(etomidat) ampule nov intravenozni anestetik (hipnotik) s kratkotrajnim djelovanjem -osigurava brzi nastup djelovanja (do 10 sekundi) -narkoza traje kratko i ovisi o dozi (od 3 do 8 minuta) budenje i oporavak nakon narkoze su brzi i bez mamurluka klinicki ne utjece znacajno na kardiovaskularni i respiratorni sistem ne uzrokuje oslobadanje histamina -posjeduje veliku terapijsku širinu -apsolutne kontraindikacije nisu poznate Indikacije Uvodenje u opcu anesteziju i kratkotrajna intravenozna anestezija. Doziranje Efektivna doza Nalgola za indukciju je od 0,2 do 0,3 mg na kg tjelesne težine. Ampula od 10 ml (2 mg/ml) obicno je dovoljna za spavanje odrasle osobe od 4do 5 minuta. Doza se mora obavezno prilagoditi tjelesnoj težini. Etomidat se mora polako injicirati (10 ml u jednoj minuti). Pošto etomidat nema analgeticko djelovanje, preporucuje se primjena 1 do 2 ml Fentanyla ili odgovarajuce doze drugog anelgetika 1 do 2 minute prije injiciranjae:orr.idata. Oprema 5 ampula po 10 ml (2 mg etomidata na ml) Za detaljnije informacije obratite se proizvodacu. * zaštiCeno ime . KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KLINICKA BOLNICA »DR MLADEN STOJANOVIC« KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU -ZAGREB KONCENTRACIJA TIREOGLOBULINA U SERUMU BOLESNIKA S DIFERENCIRANIM KARCINOMOM ŠTITNJACE Senjanovic M., Kusic Z., Lukinac Lj., Franceschi D., Spaventi š. Sažetak -Koncentracija tireoglobulina (T1g) odredena je u serumu 185 bolesnika s dife­renciranim karcinomom štitnjace. U svih je žlijezda operativno odstranjena, a u vecine 131J. provedena je i ablacija ostatka s U serumu 26 od 30 bolesnika s metastazama ili recidivom tumora ustanovljene su povišene vrijednosti Tg-a. U šestorice od njih metastaze nisu nakupljale radioaktivni jod. U 108 od 115 bolesnika bez znakova metastaza ili ostatka tkiva štitnjace na vratu usta-. novljene su nemjerljive ili niske koncentracije Tg-a u serumu. Nešto više vrijednosti izmje­ rene su u preostalih 7 bolesnika. 1 u 40 bolesn·ika bez metastaza s ostatkom tkiva štitnjace na vratu utvrdene su nemjerljive ili niske vrijednosti Tg-a. Naši rezultati ukazuju da odredivanje Tg-a zajedno s radiojodnim snimanjem cijelog tijela omogucuje uspješnije pracenje bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjace. Mjerenje Tg-a ima osobito znacenje u otkrivanju metastaza koje ne nakupljaju l31J. UDC: 616.441-006.6:612.444 Key words: thyroid neoplasms, thyroglobulin -blood Original scienlific paper Radii. lugosl. 18(4) 377-380, 1984 Uvod -Pracenje bolesnika s diferenci­ranim karcinomom štitnjace poslije opera­tivnog zahvata obicno ukljucuje i scintigra­fiju cijelog tijela radioaktivnim jodom. Posljednjih godina se za utvrdivanje me­tastaza i recidiva tumora sve više koristi i mjerenje koncentracije tireoglobulina (Tg} u serumu bolesnika. Brojne klinicke studije pokazale su vri­jednost te pretrage (1, 2, 3, 8, 9). Jedna od prednosti odredivanja Tg-a je mogucnost utvrdivanja metastaza koje ne 131J nakupljaju . U našoj studiji usporedivali smo rezultate radiojodnog snimanja cijelog tijela s vrijed­nostima tireoglobulina u serumu bolesnika s metastazama ili recidivom diferenciranog karcinoma štitnjace. lspitanici i metode -lspitivanjem je bilo obuhvaceno 185 bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjace, od kojih su u 30 di­jagnosticirane metastaze ili reci.div tumora. U svih bolesnika žlijezda je operativno odstranjena, a u vecine provedena je i ablacija radioaktivnim jodom. Bolesnici su praceni klinicki, snimanjem cijelog tijela s 131J , rentgenski, a po potrebi i drugim scin­tigrafskim pretragama, kompjuteriziranom tomografijam, ultrasonografijom, te od 1981. godine odredivanjem koncentracije tireo­globulina u serumu. Tireoglobulin je mjeren u svih bolesnika za vrijeme prekida supstitucijske terapije, a u nekih i za vrijeme supstitucije tiroksinom. U pojedini-h bolesnika odredivali smo Tg više puta tokom duljeg vremenskog razdob­lja. Koncentracija Tg-a mjerena je u vecine bolesnika komercijalnim kompletom (lnep­Zemun) cija je osjetljivost bila 20 ng/ml. U svih bolesnika odredivana su Tg anti­tijela RIA metodam. Bolesnici s pozitivnim antitijelima iskljuceni su iz ispitivanja. Scintigrafija cijelog tijela vršena je Gene­ral Electric kameram 400 T, 72-96 sati nakon primjene 74-370 MBq 131J. Rezultati -Vrijednosti koncentracije ti­reoglobulina u serumu 30 bolesnika s me­tastazama ili recidivom tumora prikazane su na slici 1. U 26 bolesnika ustanovljene su povišene vrijednosti Tg-a (112 do više od 1280 ng/ml), iako u šestorice metastaze ' 131 O metastaze nakupljaju J . metastaze ne nakupljaju 131 J N=30 1000 o oeo o • CI o o o o 00 100 • o • l O Slika 1 -Koncentracija tireoglobulina u serumu bolesnika s metastazama ili recidivom karcino­ma štitnjace Fig. 1 -Tg concentration in the sera of pa­tients with metastases or recurrence of thyroid carcinoma nisu nakupljale radioaktivni jod. Od cetvo­rice bolesnika s niskom koncentracijam tireoglobulina u dvojice radiojodno snima­nje cijelog tijela bilo je negativno. Na slici 2 vidi se smanjivanje koncentra­cije Tg-a u serumu 4 bolesnika s metasta­zama nakon lijecenja radioaktivnim jodom. U jednog bolesnika došlo je do smanjiva­nja nakupljanja, a u trojice do potpunog nestanka nakupljanja 131J u metastazi. U 108 od 115 bolesnika bez metastaza i ostatka štitnjace ustanovljene su nemjer­ljive ili niske vrijednosti koncentracije Tg-a u serumu. Samo u sedam bolesnika koncen­ 378 :'l..·st<1n,1k n,,! ''!' 1 j,111 j,1 r:1dio.:iktivno<1 jncla .•"o1n j('n·je ri.1)a1pl j,1nj.:i 1.1din,1i-:tivnoq 1nrl,1 1000 o..: pri jo ter.ipijc 1)1,l IOO poi;lljo t0rr1pi je ]71. Slika 2 -Koncentracija Tg-a u serumu boles­nika prije i poslije lijecenja radioaktivnim jodom Fig. 2 -Tg concentration in sera of patients prior to and following radioiodine treatment tracija tireoglobulina bila je nešto viša (x = 49 ± 23 ng/ml). U skupini od 40 bolesnika bez metastaza s ostatkom tkiva štitnjace na vratu utvrdene su nemjerljive ili niske vrijednosti Tg-a. Približno jednake vrijednosti koncentra­cije Tg-a u bolesnika bez znakova tumor­skog tkiva izmjerene su za vrijeme provo­denja kao i prekida supstitucijske terapije. Slicno je ustanovljeno i u dvojice bolesnika s metastazama. U trojice bolesnika s meta­stazama došlo je, medutim, do smanjivanja vrijednosti tireoglobulina za vrijeme supsti­tucijske terapije. Diskusija i zakljucak -Na pov1senu ra­zinu koncentracije Tg-a u serumu bolesnika s metastazama diferenciranog karcinoma štitnjace kojima je izvršena tireoidektomija, prvi su ukazali van Herle i Uller (4). Njihove rezultate potvrdili su i drugi autori (6-10). U cetvrtine bolesnika s metastazama i vi­sokom vrijednosti Tg-a, scintigrafija cijelog tijela radioaktivnim jodom bila je negativna. Radio!. lugosl. 18(4) 377-380, 1984 U cetverice od 30 bolesnika s metasta­zama (od kojih u dvojice metastaze nisu na­kupljale 131J), ustanovljene su niske koncen­tracije Tg-a u serumu. Studije u kojima su usporedivani rezultati radiojodnog snimanja cijelog tijela s vrijed­nostima tireoglobulina pokazale su podu­darnost u 65-85 % slucajeva (3, 6, 7, 10). U ovom isiptivanju su slicno kao i u ve­cini drugih (2, 3) ustanovljene nešto više ili cak povišene vrijednosti. Tg-a u nekih bo­lesnika bez znakova bolesti. Isto tako utvr­dene su i niske koncentracije tireoglobuli­na u pojedinih bolesnika s metastazama koje nakupljaju ili ne nakupljaju 131J. Povišene vrijednosti tireoglobulina u bo­lesnika bez znakova bolesti tumace se po­stajanjem tumora kojeg u tom stadiju nije moguce ustanoviti uobicajenim metodama (2, 9) ili posljedicom dugotrajnog otpušta­nja Tg-a u cirkulaciju nakon radiojodnih te­rapija (2). Lažno negativni rezultati objašnjavaju se stvaranjem imunoloških promjenjenog ti­reoglobulina (2) ili tumorima koji ne stva­raju Tg (2). Jedna od prednosti odredivanja Tg-a upo­trebom vrlo osjetljivog RIA je mogucnost kontrole bolesnika za vrijeme supstitucijske terapije (1, 2). Neki su autori medutim, pokazali da je pouzdanost pretrage veca ako se odrediva­nje Tg-a vrši za vrijeme prekida supstitucije (5, 9). Naši rezultati ukazuju da odredivanje Tg-a zajedno s radiojodom snimanjem cijelog ti­jela omogucuje uspješnije pracenje bolesni­ka s diferenciranim karcinomom štitnjace. Mjerenje Tg-a ima osobito znacenje u ot­ 131 J. krivanju metastaza koje ne nakupljaju Abstract THE THYROGLOBULIN CONCENTRATION IN THE SERA OF PATIENTS WITH DIFFERENTIATED THYROID CARCINOMA Senjanovic M., Kusic Z., Lukinac Lj., Franceschi F., Spaventi š. The thyroglobulin (Tg) concentration was mea­sured in the sera of 185 patients with differen­tiated thyroid carcinoma who had undergone surgical treatment. Most of them underwent ra­dioiodine ablation of the thyroid remnant as well. Radio!. lugosl. 18(4) 377-380, 1984 lncreased Tg levels were found in the sera of 26 out of 30 patients with metastases or rec­curence. In six of them metastases did not accu­mulate 131 l. In the sera of 108 out of 115 patients who had neither local residue nor signs of tumour tissue, undetectable or low levels were found. Some­what higher levels were found in seven patients from this group. In the sera of 40 patients with residual nor­mal thyroid tissue in the neck and without me­tastases undetectable or low levels were found as well. Our results show that determination of Tg to­gether with whole body scan with 1311 enables more successful follow-up of patients with diffe­rentiated thyroid carcinoma. Tg measurement is of importance especially in detecting metastases which do not accumulate 131 l. Literatura 1. Ashcraft M. V., van Herle A. J.: The compa­rative value of serum thyroglobulin measure­ments and iodine 131 total body seans in the follow up study of patients with treated differen­tiated thyroid cancer. Am. J. Med. 71: 806-814, 1981. 2. Black E. G., Gimlette T. M. D., Maisey M. N., Cassoni A., Harmer C. L., Oates G. o.: Se­rum thyroglobulin in thyroid cancer. Lancet 2: 443-445, 1981. 3. Galligan J. P., Winship J., Van Doorn T., Mortimer R. H.: A comparison of serum thyro­globulin measurements and whole body 1311 scanning in the management of treated differen­tiated thyroid carcinoma. Aust. N. Z. J. Med. 12: 248-254, 1982. 4. van Herle A. J., Uller R. P.: Elevated serum thyroglobulin. A Marder of metastases in diffe­rentiated thyroid carcinoma. J. Ciin. lnvest. 56: 272-277, 1975. 5. Hufner M., Stumpf H. P., Grussendorf M., Hermann H. J., Kimmig A.: A comparison of the effectiveness of 13 11 whole body seans and plas­ma Tg determinations in the diagnosis of the thyroid: A retrospective study. Acta Endocrinol. 104: 327-332, 1983. 6. McDougall R., Bayer M. F.: Follow up of patients with differentiated thyroid cancer using serum thyroglobulin measured by an immunora­diometric assay. Comparison with 1131 total body seans. J. Nucl. Med. 21: 741-744, 1980. 7. Pacini F., Pinchera A., Giani C., Grassa L., Baschieri L.: Serum thyroglobulin concentrations and 13 11 whole body seans in the diagnosis of metastases from differentiated thyroid carcino­ma (after thyroidectomy). Ciin. Endocrinol. 13: 107-110, 1980. 8. Schlumberger M., Carbord P., Fragu P., Lumbroso J., Parmentier C., Tubiana M.: Circu­lating thyroglobulin and thyroid hormones in pa­tients with metastases of differentiated thyroid carcinoma. Relationship to serum thyrotropin le­vels. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 51: 513-519, 1980. 9. Schneider A. B., Line B. R., Goldman J. M., Robbins J.: Sequential serum thyroglobulin de­terminations, 13 11 seans and 1311 uptakes after triiodothyronine withdrawal in patients with thy­roid cancer. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 53: 1199-1205, 1981. 10. Tang Fui S. C. N., Hoffenberg R., Maisey M. N., Black E. G.: Serum thyroglobulin concen­trations and whole body radioiodine scan in follow-up of differentiated thyroid cancer after thyroid ablation. Br. Med. J. 2: 298-300, 1979. Adresa autora: Dr Maja Senjanovic, Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju, Klinicka bolni­ca »Dr Mladen Stojanovic«, Vinogradska 29, 41000 Zagreb. Radio!. lugosl. 18(4) 377-380, 1984 OCENA KLINICNEGA POMENA DOLOCANJA KONCENTRACIJE TIROGLOBULINA V SERUMU PRI NEMALIGNIH BOLEZNIH ŠCITNICE Moravec-Berger D., Žemva ž. Povzetek -Avtorici sta pregledali dokumenacijo 287 bolnikov, katerim je bila dolocena koncentracija tiroglobulina (hTg) v serumu. Po koncnih diagnozah in faz; bolezni sta jih razvrstili v skupine in med njimi ugotovili signifikantne razlike v koncentraciji hTg. Iskali sta tudi znacilnosti bolnikov z najvišjimi vrednostmi in jih posebej opisali. Rezultati dela potrjujejo, da zvišana koncentracija hTg v serumu odraža intenzivnost de­strukcije in patološke stimulacije foliklov v šcitnici in zato lahko služi kot dokaz obolenja šcitnice. Je premalo specificna za razlikovanje med razlicnimi tiropatijami, omogoca pa tocnejše vodenje opredeljenih tiropatij. UDC: 616.441-002:612.444 Key words: thyroid diseases, thyroglobulin -blood Origin.11 scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 381-383, 1984 Uvod -V serumu zdravih ljudi najdemo majhno kolicino tiroglobulina (hTg) (1). Pre­komerno sprošcanje hTg pripisujejo ne­krozi, avtonomni rasti (2, 3) in patološki sti­mulaciji foliklov šcitnice (4). Material in metoda -želeli sva na svoji kazuistiki preveriti klinicni pomen koncen­tracije hTg v serumu. Zato sva pregledali celotno dokumentacijo 287 bolnikov, ki smo jim v zadnjem letu dolocili hTg po RIA me­todi z dvojnimi protitelesi firme Henning. Normalne vrednosti koncentracije hTg v se­rumu so od 0-34 ng/ml. Spodnja meja ob­cutljivosti je bila 4,2 ng/ml. Po koncnih dia­gnozah sva bolnike razvrstili v skupine in deloma podskupine in rezultate prikazali graficno in v tabeli. V posameznih primerih sva opazili znacilnosti, ki jih nisva mogli statisticno opredeliti, zaslužijo pa pozornost in so zato posebej omenjene v opombah. Rezultati -Dobili sva 11 glavnih skupin, ki so prikazane na sliki (slika 1). 77.0 Normalna šcitnica. 67.0 Eutiroza z normalnimi regenerati po strumektomiji. 240.0 Eutiroza pri difuzni golši. Opomba 1: pri zvišanih vrednostih hTg so bile golše povecane vsaj do II. stopnje. Opomba 2: v nekaterih primerih je težko razmejiti med eutiroticno golšo med supre­sijo in latentno hipotirozo med substitucijo, zato se ta skupina delno prekriva s skupino 244. 241.0 Eutiroza pri uninodozni golši. 241.1 Eutiroza pri multinodozni golši. Opomba: pri najvišjih vrednostih je šlo za rastoce solidne hladne gomolje in pri ne­katerih diagnosticni postopek še ni zaklju­cen. 246. Solitarna cista ali krvavitev v šcitni­co. Opomba: pri bolniku z zvišano vrednost­jo hTg je bila nekaj dni pred preiskavo na­rejena sklerozacija ciste. 241.5 Eutiroza pri recidivni golši. 244. Hipotiroza. Opomba: pri dveh bolnikih z zelo visoki­mi vrednostmi je hipotiroza nastopila kmalu po klinicno manifestnem vnetju. 242.0 Hipertiroza pri difuzni imunogeni golši. a) manifestna pred zdravljenjem, 381. a) akutna faza, ... , •• 1 . b) v regresiji, c) status post. Opomba 1: pri nekaterih bolnikih smo v toku bolezni veckrat dolocili koncentracijo hTg in opazili enako dinamiko, kot jo prika­zujejo srednje vrednosti podskupin. Opomba 2: pri bolnikih z zvišanim hTg je bila pogosto tudi citološko ugotovljena de­strukcija tkiva. 245.2 Kronicni limfocitni tiroiditis. Opomba: velja opomba 242.0 b). lnter­Dia-Bol-Medi-x+so kvartilni gnoza nikov ana razpon 6+6,6 0-9,1 67.0 9 7+8,5 7,6 0-9,3 240.0 56 12+14,1 1,3-8,3 241.0 242.1 51+61,8 27,9 11,9-63,5 246 7 14+17,7 8,4 6,5-10,4 241.5 12 29+32,6 20,3 12,4-35,5 244 25 9,6+23,6 0,6 0-5,9 242.0 a) 17 28,9+28,2 19,7 7,5-36 b) 20 45,3+41,8 31,8 15,0-54,9 c) 5 4,5+3,7 2,8 2,8-7,9 242.1 * 15,5 209,3 245.1 a) 12 84±66,4 88,9 34,3-122,0 b) 10 54+63,7 44,9 28,2-46,5 Slika 1-Koncentracija hTg v serumu 287 bol­12 25+11,2 11,5 5,7-12,4 nikov, razporejenih v skupine po diagnozah. Nor­ 245,2 14 27,5+45,4 1-22,6 malna vrednost hTg je 0-34 ng/ml Fig. 1 -The concentration of hTg in blood se­rum of 287 patients grouped according to their diagnoses. The normal hTg value is 0-34 ng/ml b) med zdravljenjem, c) v remisiji. Opomba: najvišje vrednosti smo našli v skupini 242.0 b) pri tistih bolnikih, ki so na tirostaticno zdravljenje zelo hitro reagirali z laboratorijsko genoatrogeno hipotirozo (zvi­šana koncentracija TSH in nizko normalna ali zvišana koncentracija T4). Pri nekaterih je bila tudi citološko ugotov­ljena izrazita limfocitna infiltracija. Domne­vamo lahko, da je bila hipertiroza posledica Hashimotovega limfocitnega tiroiditisa z de­strukcijo foliklov (Chašitoksikozac). 242.1 Hipertiroza pri avtonomnem tkivu. Opomba: Skupina žal ni signifikantna, vendar sva jo prikazali, ker je v skladu s podatki iz literature (2) hTg izrazito zvišan. 245.1 Subakutni {de quervain) tiroiditis. • samo 2 primera Tabela 1 -Vrednosti hTg pri bolnikih, grupira­nih po diagnozah, opisane 1) s srednjo vrednost­jo skupine ± SD in 2) z mediano in interkvartil­ nim razponom Table 1 -hTg values of patients grouped ac­cording to the diagnosis described by 1) the mean ± SD and 2) the median and interquartile range Diskusija -Ugotavljamo, da so imeli vsi preiskovanci z normalno šcitnico in nor­malnimi regeneratori po strumektomiji nizke vrednosti hTg v serumu. Med bolniki pa naj­demo v vseh skupinah zvišane in normalne vrednosti. Med skupinami so signifikantne razlike. Izstopa skupina subakutnih tiroiditi­sov, v kateri smo veckrat tudi citološko do­kazali destrukcijo tkiva, in pa skupina hi­pertiroticnih imunogenih difuznih golš pred in med zdravljenjem. Med njimi imajo naj­višje vrednosti bolniki, pri katerih gre ver­jetno za hašitoksikozo. Za obe skupini je znacilno spreminjanje hTg v toku bolezni in Radio!. lugosl. 18(4) 381-383, 1984 normalizacija v remisiji. Zmerno zvišane so vrednosti pri eutiroticnih golšah, mocneje pri velikih in rastocih golšah. Naše izkušnje so v skladu s hipotezami iz literature (1, 4, 5) in se strinjamo, da je zvišana koncentra­cija hTg marker in tudi merilo destrukcije, avtonomne rasti in patološke stimulacije fo­liklov. Zakljucek -Merjenje koncentracije hTg v serumu omogoca tocnejše vodenje opre­deljenih bolezni šcitnice in dokazovanje ti­stih bolezni šcitnice, ki potekajo z izrazito­destrukcijo foliklov. Zvišana koncentracija hTg ni specificna za nobeno bolezen šcitni­ce in sama po sebi ne omogoca tocne di­agnoze. Abstract CLINICAL IMPORTANCE OF THE DETERMINATION OF SERUM THYROGLOBULIN IN NONMALIGNANT THYROID DISEASES Moravec-Berger D., 2emva 2. The authors examined the documentation of 287 patients with determined thyroglobulin con­centration (hTg) in the blood serum. The patients were grouped according to their final diagnoses and stages of disease, and statistically signifi­cant differences between the hTg concentra­tions of these groups were established. Chara­cteristics of the patients with the highest va­lues were also examined and described. The paper's results confirm that increased concentration of hTg in the blood serum re­flects the intensity of destruction and patholo­gical stimulation of follicles in the thyroid gland. It is not specific enough for differentiation bet­ween various thyroid disorders, but it enables more accurate management of defined thyroid diseases, and also differentiation between thy­roid and extrathyroid diseases. Literatura 1. Bursi U., Gebel F., Gerber H.: Die diagno­stische Bedeutung der Thyreoglobulinbestim­mung in Blut. Schweiz. med. Wschr. 114: 365­368, 1984. 2. Gartner R., Hainzinger A., Horn K. and Pic­kardt R. C.: Evidence for Autonomous Thyroglo­bulin Release from Euthyroid and Hyperthyroid Nodular Goiter -Thyroglobulin, a Possible Helpful Parameter in Diagnosis of Non-malignant Thyroid Disorders. Klin. Wochenschr 61: 737­741, 1983. Radiol. lugosl. 18(4) 381-383, 1984 3. Gemsenjager E., Girard J., Martina B.: Pre­und postoperative Thyreoglobulinabgabe in das Blut bei Knotenstruma. Schweiz med. Wschr. 114: 826-829, 1984. 4. Kavamura S., Kishino B., Tajima K., Mashi­ia K., Tarui S.: Serum Thyroglobulin Changes in Patients with Grave's Disease Treated with Long Term Antithyroid Drug Therapy. Ciin. Endocrinol. Metab. 56: 507-512, 1983. 5. Steurer Th., Reiners Chr.: Serum-Thyreo­globulin (hTg) nach Operation blander Strumen. /\!,t. Endokr. Stoffw. 3: 126-130, 1982. Naslov avtorja: Moravec-Berger D., Univerzitet­ni klinicni center Ljubljana, Univerzitetna klinika za nuklearno medicino, Zaloška 7, Ljubljana. Blokira dopaminske receptore u predjelu gornjeg gastrointestinalnog trakta i hemoreceptorskoj okidackoj (»trigger«) zoni, ne prelazeci hematoencefalnu barijeru. Tam eti 1 *,dompe 200 > 100 > 100 135 75 37 28 8,5 21 O ll 6.3 12.5 25 13 Slika 1 -Test paralelizma s uzorcima smjese krvi Tabela 2 Koncentracije TSH (mlJ/L) -u serumu (AB) pripravljenim iz krvi A (TSH = 168 mlJ/L) i i osušenoj kapi krvi mjerene vlastitom metodam krvi B (TSH = 12 mlJ/) i kompletom Pharmacia-Phadebas Fig. 1 -Dilution test with samples of blood mix­Table 2 -TSH concentration (mlU/L) in serum ture AB prepared from blood A (TSH = 168 mlU/L) dried blood spot measured by the proposed me­and blood B (TSH = 12 mlU/L) thod and with Pharmacia-Phadebas kit Radio!. lugosl. 18(4) 389-392, 1984 u serumu, druga kolona daje rezultate za TSH u osušenoj kapi krvi dobivene vlastitim priborom, a treca kolona daje rezultate istih uzoraka dobivene kompletom Pharmacia­Phadebas. Test paralelizma s uzorcima (AB) smjese krvi A i B razlicite koncentracije TSH pri­kazan je na slici 1. Na apscisi je oznacen postotak udjela uzorka A u smjesi krvi AB, a na ordinati koncentracija TSH. Pravcima su prikazane ocekivane vrijednosti, a tockama srednje vrijednosti 4-7 neovisnih mjerenja. Pogreška predstavlja SD za varijabilnost iz­medu serija. Analize TSH u ispitivanju testa paraleliz­ma izvodene su s uzorcima (kružici promje­ra 3 mm) homogenog i nehomogenog sa­držaja. Homogeni uzorak (pravac 1) sad rži u analizi 2 kružica iste koncentracije TSH, a nehomogeni uzorak (pravci 2 i 3) kružice razlicitih koncentracija TSH. Vrijednosti na pravcu 3 prividno su niže u odnosu na pra­vac 2 zbog dvostruke kolicine standarda kod tih analiza. Diskusija i zakljucak -Rezultati analize kontrolnih uzoraka poznate koncentracije TSH u osušenoj kapi krvi pokazuju da se predloženim priborom postižu približno iste vrijednosti kao pomocu kompleta uglednog stranog proizvodaca ciji standardi su kori­šteni kod svih analiza. Postignuta osjetlji­vost, preciznost i tocnost analiza zadovolja­vaju uvjete potrebne za sistematsku kontro­lu kongenitalnog hipotireoidizma. Treba ima­ti u vidu da slucajevi prave kongenitalne hi­potireoze pokazuju vrijednosti TSH redovi­to znatno preko 100 mlJ/L krvi, ali je jedan slucaj tranzitorne hipotireoze otkriven u našem laboratoriju na osnovi rezultata 46 mlJ/L krvi, što je kasnije potvrdeno. Nor­malne vrijednosti vrlo su niske, obicno su ispod granice osjetljivosti »screening« me­tode. Prema Šiljku i sur. (9) koncentracija TSH od dana rodenja prema 5. danu ži­\ Ota se smanjuje od 10,6 ± 4,8 do 4,5 ± 2,7 mlJ/L seruma, odnosno oko dva puta ma­nje u litri krvi. Prema našim iskustvima na odredivanju neonatalnog TSH u kapi krvi, lažno povišeni rezultati (do 20 mlJ/L) su re­lativno cesti. Rezultati analiza nehomogenih uzoraka (slika 1) potvrdili su mogucnost simultanog odredivanja nekoliko alikvotnih dijelova raz­licitih uzoraka u jednoj analizi. U našim pri­mjerima (pravci 2 i 3) samo jedan uzorak je imao povišenu koncentraciju TSH, dok su ostali »normalni« uzorci imali relativno viso­ku koncentraciju, 12 mlJ/L. Uzme li se 20 mlJ/L krvi kao granicna vrijednost koja indicira neophodno ponavljanje analize sva­kog uzorka posebno, teoretski, pažnji ana­liticara ne bi smio izmaknuti slucaj kada je­dan uzorak od dva, odnosno od cetiri ima povecanu koncentraciju od oko 30 odnosno 45 mlJ/L. Buduci da za vrijednosti od 20 mlJ/L preciznost izmedu serija iznosi 20-25 %, sa znatno vecom pouzdanošcu se može tvrditi da neopaženo ne bi smjeli proci uzorci koncentracije od oko 60 ml_J/L (1 /2 uzorka u analizi) odnosno 100 mlJ/L (1 / 4 uzorka u analizi. cini se staga, da je simultana analiza dva uzorka sasvim pri­hvatljiva za praksu, cime se cijena analize znatno snizuje. Opravdanost simultane ana­lize cetiri (ili više) nepoznatih uzoraka može pokazati samo detaljnija procjena koristi u obliku uštede na materijalu i vremenu, i eventualne štete zbog moguce neotkrivenih slucajeva s povišenim TSH (tranzitorne hi­potireoze i sl.). Na kraju želimo naglasiti da je cijena uvoznog kompleta nekoliko puta viša i to dijelom u deviznim dinarima od cijene pred­loženog pribora, što je sigurno od velike važnosti pri donošenju odluke o obaveznoj kontroli neonatalnog hipotireoidizma u na­šoj sredini. Abstract A KIT FOR THE RADIOIMMUNOASSAY OF TSH IN THE DRIED BLOOD SPOT Greguric N., Vlatkovic M., Šimonovic l. The paper describes a kit suitable for the ra­dioimmunoassay of thyrotropin (TSH} determina­tion in the dried blood spot of neonatals for the detection of hypothyreosis. TSH antigen and 1251 a specific h-TSH antiserum in a suitable dilution produced by a Yugoslav producer (INEP} were used, while the standards were by Pharmacia­Phadebas. Samples (Pharmacia-Phadebas} of a given concentration were analysed as well as the samples prepared by mixing blood of high Radiol. lugosl. 18(4) 389-392, 1984 and low TSH concentrations. The quality of the proposed kit was tested for sensibility, accuracy and precision of analyses between the series. The results also indicate that it is feasible to carry out a simultaneous analysis of 2 to 4 un­known samples with a possibility of detection of one sample with TSH concentration higher than 60 and 100 mlU/L blood respectively. Literatura 1. Dussault J. H., Parlow A., Letarte J., Guy­da H., Laberge C.: TSH measurements from blood spots on filter paper: A confirmatory scre­ening test for neonatal hypothyroidism. J. Pediatr. 89: 550-552, 1976. 2. Foley T. P., Klein A. H., Agustin A. V.: Adap­tation of TSH filter paper method far regionalized screening for congenital hypothyroidism. J. Lab. Ciin. Med. 90: 11-17, 1977. 3. Greg uric N., Vlatkovic M., Mardešic D.: Ra­no otkrivanje konatalne hipotireoze u novoro­dencadi odredivanjem koncentracije tireotropina (TSH) u osušenom uzorku kapilarne krvi. Zbor­nik radova XII Kongresa pedijatara Jugoslavije, Novi Sad 1983, P IV-9. 4. lllig R., De Vera Roda C. R.: Radioimmuno­logischer nachweis von TSH in getrockneten blutstropfen: Mogliche schreening -methode zur entdeckung der hypothyreose bei neugebore­nen. Schweiz. Med. Wschr. 106: 1676-1681, 1976. 5. Larsen P. R., Merker A., Parlow A. F.: lmmu­noassay of human THS using dried blood sam­ples. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 42: 987-990, 1976. 6. Report of a commitee of the American thy­roid association: Recommendations for screening programs for congenital hypothyroidism. Am. J. Med. 61: 932-934, 1976. 7. Report of the newborn commitee of the European thyroid association: Neonatal scre­ening for congenital hypothyroidism in Europe. Acta Endocrinol. Suppl. 223, 1979. 8. Rosenberg A. R., Gera E., Walfish G. P.: A rapid double antibody non-equilibrium serum thy­rotropin radioimmunoassay suitable for primma­ry neonatal hypothyroidism screening. Ciin. Chim. Acta 92: 209-219, 1979. 9. šiljak B., šulovic V., Sinadinovic J.: Kon­centracija tireoidnih hormona (T4, T3, r-T3), TSH i Tg u serumu novorodenceta u ranam neona­talnom periodu. Knjiga sažetaka XIX. jugosla­venskog sastanka za nuklearno medicinu, Zadar 1984, 30. Adresa autora: Ing. Nevenka Greguric, Zavod za nuklearnu medicinu, KBC -Rebro, Kišpati­ceva 12, 41000 Zagreb. Radio!. lugosl. 18(4) 389-392, 1984 KLINICKA BOLNICA »DR MLADEN STOJANOVIC« KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU 1 KLINICKI BOLNICKI CENTAR ZAGREB ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG FAKULTETA BRZINA UCINKA TIREOSTATIKA U LIJECENJU HIPERTIREOZE Kusic Z., šimonovic l. Sažetak -U 20 bolesnika s difuznom hipertireozom je prije lijecenja mjerena koncentra­cija T4, T3 u serumu, proteinski vezanog radioaktivnog joda (PVJ-131) u plazmi i nakup­ljana J-131 u štitnjaci. Bolesnici su lijeceni sa 120 mg Favistana dnevno (Mercapto-2 me­thyl-1 imidazolum 3 X 2 tbl) i u razmacima od 3-4 dana mjerene su im koncentracije T4 T 3 u serumu. Utvrdeno je da se na osnovi koncentracije hormona štitnjace u serumu pri je lijecenja i vrijednosti PVJ-131 u plazmi (48 h) ili nakupljanja J-131 u štitnjaci nakan 4 i 48 sati može predvidjeti brzina ucinka lijecenja tireostaticima. UDC: 616.441-008.61-085 :612.441 Key words: hyperthyroidism -drug therapy, methimazole, thyroxine -blood, triiodthyronine -blood Original scientific paper Radio!. lugosl. 18(4) 393-394, 1984 Uvod -Ucinak lijecenja hipertireoze ti­reostaticima iz skupine tionamida nije nepo­sredan vec postoji tzv. latentno razdoblje koje traje razlicito dugo i cije trajanje nije moguce predvidjeti (1, 2). Ta pojava uglav­nom je uzrokovana velikom kolicinom po­hranjenih hormona u štitnjaci (3), znatnom kolicinom hormona u cirkulaciji i svojstvom tireostatika da inhibiraju sintezu novih hor­mona ali ne i izlucivanje postojecih (4). Cilj ovoga rada bio je ustanoviti može li se mjerenjem proteinski vezanog radioaktiv­nog joda (PVJ-131) u plazmi ili nakupljanja J-131 u štitnjaci uz odredivanje koncentraci­je hormona štitnjace u serumu, prije lijece­nja predvidjeti trajanje latentnog razdoblja. Metode rada i ispitanici -Skupina ispita­nika ukljucivala je 20 bolesnika s difuznom hipertireozom (19 žena i jednog muškarca u dobi od 25 do 72 godine). Svi su lijeceni Favistanom (Mercapto-2 methyl-1 imidazo­lum 3 X 2 tbl dnevno). Prije pocetka lijece­nja u svih bolesnika je radioimunološkim metodama odredena koncentracija T3, T4 i TSH u serumu, pVJ-131 u plazmi (nakon 24 i 48 sati) i nakupljanje J-131 u štitnjaci na­kon 2, 4, 24 i 48 sati. Takoder je izvršena scintigrafija štitnjace sa J-131. Klinicki pregledi i odredivanje koncentra­cije TJ, T4 i TSH u serumu vršeni su tokom lijecenja u razmacima od 3-4 dana. U sva­kog bolesnika odredeno je vrijeme norma­lizacije hormona u serumu. Ta je vrijednost oznacavala vrijeme potrebno da se koncen­tracije TJ ili T4 snize do gornje granice nor­male za doticni hormon. Takoder je odredi­vana brzina normalizacije hormona (kT4 i kT3) koja je izracunata iz omjera »viška hor­mona·, (razlika pocetne koncentracije i gor­nje granice normale) i vremena potrebnog za normalizaciju hormona. Rezultati -Na slici 1 prikazan je odnos vrijednosti PVJ-131 u plazmi (48 h) i brzine normalizacije koncentracije T4 u skupini li­jecenih bolesnika (r = 0,79; p < 0,01). Tek nešto niži nivo korelacije utvrden je izmedu 48-satne vrijednosti pVJ-131 i brzine norma­lizacije T3 (r = 0,77; p < 0,01). Statisticki znacajna korelacija ustanovljena je, tako­der, izmedu omjera nakupljanja J-131 u % J-131 4 h štitnjaci nakon 4 i 48 sati ( ­ ----) i % J-131 48 h PVJ-131 t/1 plazme 10 20 30 40 Slika 1 -Odnos PVJ-131 (48 h) i brzine norma­lizacije T4 (PVJ-131 = 0,42 + 0,079 kT4) Fig 1 -The correlation of PBl-131 (48 h) and the rate of normalization of T4 (PBl-131 = 0.42 + + 0.079 kT4) brzine normalizacije T4 (r = 0,79; p < 0,01) odnosno TJ (r = 0,79; p < 0,01). Diskusija -Faktori koji kod tireostatske terapije utjecu na trajanje latentn::ig razdolJ­lja su: kolicina pohranjenih hormona u štit­njaci, brzina izlucivanja hormona, kolicina ekstratireoidnih hormona, brzina razgradnje ekstratireoidnih hormona i stupanj inhibicije sinteze novoga hormona. Uz stupanj inhibi­cije sinteze hormona koji se može regulirati dozom tireostatika, daleko je najvažniji utje­caj kolicine pohranjenih hormona u štitnja­ci i onih u periferiji organizma. Brzina izlu­c\ 211ja i razgradnje hormona u hipertirozi su prakticki uvijek pove6ane i mogu se sma­trati prilicno konstantnima u usporedbi sa varijacijama u kolicini intratireoidnog i eks­tratireoidnog hormona. Da bi se izbjegle razlike u stupnju inhibi­ cije sinteze hormona i omogucila analiza ostalih faktora koji djeluje na brzinu ucinka lijecenja, u ovom je ispitivanju primijenjena dnevna doza Favistana (120 mg) koja gotovo potpuno blokira organifikaciju joda (5). Do­ biveni rezultati pokazuju da postaji visoka korelacija izmedu brzine normalizacije hor­ mona tokom lijecenja (koja osim vremena normalizacije hormona ovisi o pocetnoj kon­ centraciji hormona u serumu kao pokaza­telju njihove kolicine) i vrijednosti PVJ-131 uaplazmi (ili omjera 4 i 48-satnog nakuplja­nja J-131 u štitnjaci) kao pokazatelja kolici­ne pohranjenih hormona u štitnjaci. Odredi­vanjem tih parametara prije lijecenja može se predvidjeti vrijeme potrebno za normali­zaciju hormona u serumu. Zakljucak -Odredivanjem koncentracije hormona štitnjace u serumu prije lijecenja te proteinski vezanog radioaktivnog joda u olazmi (ili naku.ljanja J-131 u štitnjaci na­kon 4 i 48 sati) može se predvidjeti brzina ucinka lijecenja tireostaticima. Abstract RATE OF RESPONSE TO THERAPY WITH ANTITHYROID DRUGS Kusic Z., šimonovic l. The measurement of T4, T3 concentrations in serum, protein bound radioactive iodine (PBl-131) in plasma, and thyroidal uptake of 1-131 has been performed in 20 patients with diffuse hyperthy­reosis prior to treatment. The patients were treated with 120 mg Favistan daily (Mercapto-2 methyl-1 imidazolum 3 X 2 tbl.); T4 and T3 serum concentrations were measured in 3-4 days in­tervals. It was found that based on thyroid hor­mone concentration in serum prior to treatment and the value of PBl-131 in plasma (48 h) or thyroidal uptake of 1-131 after 4 and 48 h a rapid response to the therapy with antithyroid drugs can be predicted. Liateraturaa 1.a lngbar S. H.: Physiological considerations inatreatment of diffuse toxic goiter. Arch. lnt. Med. 107: 198, 1961. 2.a lrwin G. W., Van Vactor H. D., Noris M. S.: Propylthiouricil and methimazole therapy. J. A. M. A. 149: 1637, 1952.a 3.a Larsen P. R.: Thyroidal triiodothyronine and thyroxine in Graves' disease: correlation with presurgical treatment, thyroid status, and iodine content. J. Ciin. Endocrinol. Metab., 41: 1098, 1975. 4.a Marchant B., Lees J. F. H., Alexander W. D.: Antithyroid drugs. Pharmac. Ther. B. 3: 305, 1978. 5.a Berson S. A., Yalow R. S.: Quantitative aspects of iodine metabolism. The exchangeable organic iodine pool, and the rates of thyroidal secretion, peripheral degradation and fecal excre­tion of endogenously synthesized organically bound iodine. J. Ciin. lnvest. 33: 1533, 1954. Adresa: autora: Zvonko Kusic, Klinika za nu­klearnu medicinu i onkologiju, Klinicka bolnica »Dr Mladen Stojanovic«, Zagreb, Vinogradska 29. Radiol. lugosl. 18(4) 393-394, 1984 NAŠA ISKUSTVA SA 99 MTC-GLUKOHEPTONATOM KAO MARKEROM PLUcNOG KARCINOMA Fazarinc F., Predic P. Sažetak -Akumulacija 99 mTc-glukoheptonata u plucima analizirana je kod 30 bolesnika, starih od 47-85 godina. Aplicirano je 15-20 mCi Tc-glukoheptonata. Scintigrafija je na­pravljena 1 sat (rani scintigram) i 5 sati (kasni scintigram) nakon injekcije pomocu gama kamere. Pretraga je izvršena kod 14 bolesnika sa malignomom pluca, kod 9 bolesnika sa akutnom bakterijalnom pneumonijom, kod 6 bolesnika sa Tbc. pulm. chron. i kod 5 osoba bez plucne bolesti. Akumulacija Tc-glukoheptonata je izražena kao kvocijent izmedu afici­ranog i neaficiranog ekvilociranog parenhima na kontralateralnoj strani. Srednja vrijednost kvocijenata, nad ena kod primarnog plucnog raka, signifikantno je viša (1,28 ± 0,21) od ene kod kronicne Tbc (0,85 ± 0,18) i kod bakterijalne pneumonije (1,08 ± 0,29). Rasip rezultata kvocijenta kasnijih scintigrama je manji (s5h = 0,21 : s1h = 0,33). Rezultat t testa karcinom­ske grupe prema grupi sa Tbc. pulm. chron. (t = 4,23, p < 0,0001) impresivniji je od onoga prema bakterijalnoj pneumoniji (t = 2,035, p -0,05). Zakljucujemo da scintigrami pluca, napravljeni sa 99 mTc-glukoheptonatom, ukazuju na mogucnost upotrebe tog agensa kao screening metodu za otkrivanje primarnog plucnog karcinoma. UDC: 616.24-006.6-072.72:539.163 Key words: lung neoplasms, lung -radionuclide imaging Original scienlific paper Radiol. lugosl. 18(4) 395-396, 1984 Uvod -Akumulacija 99 Tc-glukoheptona­ta u primarnom plu6nom karcinomu opisuju Vorne sa sar. (1) i Pssamante sa sar. (2). Oni su pokazali da se Tc-glukoheptonat aku­mulira u karcinomskom tkivu jace nego u imflamiranom. Takav odnos dopušta iskori­štavanje Tc-glukoheptonata kao markera plu6nog karcinoma. Bolesnici -Analizirali smo 30 bolesnika u starosti od 47-85 godina. U karcinomskoj grupi bilo je 14 bolesnika (8/14 ca bronchi planocellulare, 1/14 ca bronchi squamosum, 1/14 adenocarcinoma, 1/14 carcinoma pul­monum macrocellulare, 2/14 histološki ne­obradenih slucajeva i 1/14 karcinoma ple­ure). U grupi akutne bakterijalne pneumoni­je bilo je obradenih 9 bolesnika, u grupi sa Tbc. pulm. chorn. 6 osoba (5/6 inaktivni oblik, 1 /6 aktivni oblik). U kontrol noj grupi bez plu6ne bolesti bilo je 5 osoba. Metoda -Bolesnicima smo injicirali 15­20 mCi 99 mTc-glukoheptonata. Snimanje je izvršeno odmah za dinamicnu studiju plu6­nog krvnog protoka, zatim nakon 1 sat i na­kon 5 sati. Snimano je sa Picker Dyna Ca­mera 4/11, a materija! je obraden na racu­naru POP 11 /34 uz upotrebu Gama-11 si­stema. 1 nteresne zone su stavljene na mje­sto suspektno po rtg. slici i na ekvilociranu kontralateralnu regiju plu6a. Obrada je iz­vršena kao kvocijent radioaktivnosti interes­nih zona. Izracunana je vrijednost kvocijen­ta, srednja vrijednost po grupama, razlike izmedu ranih i kasnih scintigrama, stan­dardni odklon, korelacija izmedu ranih i kas­nih scintigrama po grupama i varijacijama. Rezultati -Srednja vrijednost kvocijen­ta, koja je nadena u primarnom plu6nom raku, signifikantno je viša (1,28 ± 0,21) nego kod primjera sa kronicnom plu6nom tbc (0,85 ± 0,18) i onih sa bakterijalnom pneu­monijom (1,08 ± 0,29). Rasip rezultata u kas­nim scintigramima je manji (ssh = 0,21 : s1h = 0,33), ali je razlika u kvocijentu iz­medu ranog i kasnog scintigrama nesigni­fikantna. Kod bolesnika so kronicnom Tbc je razlika izmedu ranog i kasnog scintigrama nesignifikantna, ali je standardni odklon kvocijenta u kasnim scintigramima manji (tabela 1 ). Fazarinac F., Predic P.: Naša iskustva sa 99111Tc-glukoheptonato111 kao rnakrernrn plucnog karcinoma Rezultat t-testa Cu pulmonum: Tbc. pulm. chrom. t = 4,23 p < 0,001 Ca pulmonum: pneumonia t = 2,035 p > 0,05 Tbc. pulm. chron.: pneumonia t = 1,98 p > 0,05 Tabela 1 -Uporedivanje akumulacije 99 mTc­glukoheptonata izmedu oboljelog i zdravog pljuc­nog parenhima na scintigramu 5 sati nakon apli­kacije. Uporedivanje je izraženo kao kvocijent akumulacije izmedu oboljelog i zdravog tkiva. Rezultati t-testa. Table 1 -Comparison of Tc-GHA uptake bet­ween deseased and healthy pulmonic parenchy­ma on a scintigram five hours after application, expressed as the quotient of accumulation bet­ween the affected and the healthy tissue. Results of t-test. Dis\usija -Dobiveni rezultati pokazuju da se akumulacija 99 mTc-glukoheptonata u karcinomskom tkivu pluca pokazuje u nešto r::ojacanoj mjeri, što omogucuje detekciju karcinoma. Ponašanje toga radiofarmaceu­tika u plucnom tkivu je slicno onome kao u CNS. Korisnost metode je u torne, što mo­žemo ocekivati, da ce Tc-glukoheptonatni sken otkriti karcinomsko tkivo unutar kro­nicnoga upalnog podrucja. Manje je vjero­jatno, da ce to biti uvijek kod bolesnika sa karcinomom uz perifokalnu akutnu imflama­ciju. Metoda pridonosi boljem otkrivanju mediastinalnih (1) tumora. Specificnost je viša nego kod rentgenograma pluca. Benig­ni tumori, u pravilu, slabije akumuliraju od malignih i mogu se previdjeti (1, 2). Zakljucak -Scintigrafija pluca sa 99 mTc-glukoheptonatom predstavlja i po našim dosadašnjim iskustvima korisnu metodu za detekciju plucnog karcinoma. Smatramo, da se može tom metodom otkriti karcinomsko tkivo, ako je dijametar promjene toliki da se može otkriti gama kamerom. Preporucuje­mo, da se analizira kasni scintigram -5 sa­ti nakon injekcije. Metodu valja primjenjivati u prilog boljoj daljnoj dijagnostickoj obradi bolesnika. Abstract OUR EXPERIENCES WITH TC-GLUCOHEPTONATE AS PULMONIC CANCER MARKER Fazarinac F., Predic P. We studied Tc-99 m glucoheptonate lung upta­ke in 30 patients between the ages of 47-85, by means of a gamma camera 1 and 5 hours after injecting 15-20 mCi Tc-glucoheptonate. Scinti­graphy was performed in 14 patients with ma­lignant desease: Ca-bronchi planocellulare 8/14, Ca-bronchi squanosum 1/14, adenocarcinoma pulmonum 1/14, Ca-pulmonum macrocellulare 1/14, histologicaly not defined 2/14, carcinosis pleurae (origin ca-mammae) 1/14; in 9 patients with acute bacterial pneumonia; in 6 patients with Tbc. pulm. chron.: 5/6 inactive, 1/6 active form; in 5 persons without pulmonary desease. The uptake of Tc-GHA is expressed as quotient between effected and nonaffected equilocated parenchyma (on the contralateral side). The mean value of the quotient was found in primary lung cancer to be significantly higher (1,28±0,21) than in chronic Tbc. (0,85 ± 0,18) and bacterial pneumonia (1,08 ± 0,29). The spread of the re­sults in later images was smaller (s5h = 0,21 : s1 h = 0,33). The results of t-test as against the Tbc. pulm. group (t = 4,23, p < 0,0001) are more impressive than those compared with bacterial pneumonia (t=2,035, p<0,05). We conclude that results of Tc-GHA uptake scintigrams demonstra­te its applicability as a screening method for detection of primary pulmonic cancer. Literatura 1. Patton D. D., Hertsgaard D. B., et al: Adeno­carcinoma of the lung with marked uptake of 99 m Tc-pertechnetate: case report. J Nucl Med 17: 116-118, 1975. 2. Vorne M., Sakki S., Jarvi K., et al : Tc-99 m Glucoheptonate in Detection of Lung Tumors. J Nucl Med 23: 250-254, 1982. Adresa autora: Prim. dr. F. Fazarinac, Zdrav­stveni center Celje, 63000 Celje, Kersnikova 1. Radio!. lugosl. 18(4) 395-396, 1984 EVALUACIJA PRIMJENE TESTA CA-125 KOD KARCINOMA JAJNIKA Deletis O., Lekic D. Sažetak -Obradili smo 53 bolesnica sa tumorima jajnika. Od toga 29 sa benignim turno­rima i 24 sa karcinomima jajnika. Sve dijagnoze su patohistološki dokazane. U grupi od 29 bolesnica sa benignim tumorima, koja nam predstavlja kontrolnu skupinu, 89,7 % ima vrijednosti Ca-125 niže od granicne vrijednosti Ca-125 35 U/ml, dok smo u skupini od 24 bolesnice sa karcinomom našli 87,5 % vrijednosti signifikantno povišene. Prema našim rezultatima kao i podacima iz literature smatramo da je test pouzdan i naro­cilo koristan za pracenje i prognozu bolesnica sa karcinomom jajnika. UDC: 618.11-006.6-072.72 Key words: ovarian neoplasms, ovarian function tests Original scientific paper Radii. lugosl. 18(4) 397-399, 1984 Uvod -Od deset malignih tumora geni­talnih organa žena jedan (10 % ) predstavlja karcinom jajnika. Najcešce se javlja iza 40­te godine života, a najugroženija skupina su žene u menopauzi. Ovo se povezuje sa opa­danjem i prestankom funkcije jajnika, koju sada preuzimaju više formacije iz osovine ovarij-hipotalamus-hipofiza. Zbog položaja jajnika, rano otkrivanje tumora, posebno karcinoma koji nemaju vidljivih popratnih pojava, predstavlja posebnu poteškocu u suvremenoj ginekologiji. Stoga je moguc­nost pracenja i prognoze za bolesnice sa karcinomom jajnika od vrlo velikog znacaja. Poznata je da neka maligna oboljenja stvaraju tzv. antigene vezane uz tumore (tu­mor associated antigens), kao što su onko­fetalni: karcinoembrionalni antigen (CEA) i alfa fetoprotein (AFP), hormonalni: humani korionski gonadotropin (HCG), ili enzimat­ski prostaticna kisela fosfataza (PAP). Usta­novljeno je da i karcinom jajnika prati stva­ranje antigena, koji se kod uznapredovale bolesti javlja u vecim koncentracijama u krvi bolesnica (5-7). lmuniziranjem miševa pre­pariranim stanicama humanog karcinoma Bast i sur. (3,4) uspjeli su dobiti antitijelo na antigen karcinoma jajnika, a tirne još je­dan pokazatelj karcinom cija primjena i zna­caj u pracenju i prognozi bolesnica sa epi­telialnim karcinoma jajnika postaje sve oci­tija. Materijali i metode -Obradili smo ukup­no 53 bolesnice sa tumorima jajnika. Od to­ga 29 sa benignim tumorima predstavlja kontrolnu grupu i 24 sa karcinomima jajni­ka. Sve su dijagnoze patohistološki doka­zane. Test smo radili radioimunološkom meto­dam, koju su opisali Bast i sur. (2), a kori­stili smo komplet tvrdke CENTOCOR. Mono­klonalna antitijela OC-125 na krutom imuno­adsorbentu, istovremeno reagiraju sa anti­genom Ca-125 iz seruma i sa J-125 oznace­nim antitijelima. Nakan odstranjivanja neve­zanog dijela, preko standardne krivulje od­redi se koncentracija Ca-125 u ispitivanim uzorcima. Rezultati -Pojedinacne vrijednosti Ca­125 prikazane su na tabeli 1 za kontrolnu skupinu i na tabeli 2 za bolesnice sa karci­nomom jajnika. Kao granicnu vrijednost Deletis O., Lekic D.: Evaluacija primjene testa Ca-125 kod karcinoma jajn'lka Patient Pacijent broj Dob Ca-125 broj Dob Ca-125 Pacijent Age U/ml Patient Age U/ml No No 77 1. 52 15,8 388,5 2. 46 12,3 2. 60 36,7 5,0 38 10,7 3. 11,5 60 449,0 5,9 107,0 5. 28 9,6 27,7 23 38 6. 6,0 485,8 25 7. 9,0 139,1 8. 48 19,7 48 171,9 7,4 10. 66 10,5 10. 20,3 > 500 11. 11. 48 12. 37 13. 70 7,0 374,1 12. 31,7 > 500 13. 14. 20,5 374,1 14. 15. 46 31,8 15. 47 732,0 16. 24 8,2 16. 266,1 17. 69 24,1 17. 44 36,2 18. 17 7,4 18. 85 390,3 25,8 19. 46 423,3 19. 11, 1 20. 68 > 500 20. 36,7 21. 63,0 21. 22. 38 20,2 22. 65 50,3 23. 23,9 23. 427,5 24. 21 46,6 24. 57 25. 45 20,0 26. 66 19,9 Tabela 2 -Vrijednosti Ca-125 27. 30 46,1 Table 2 -Value of Ca-125 • . 28. 21 20,1 1 29. 26 20,0 njegovoj primjeni kod tzv. granicnih sluca­ Tabela 1 -Vrijednosti Ca-125 Table 1 -Value of Ca-125 uzeli smo 35 U/ml, koja se navodi u litera­turi (1, 2). U kontrolnoj skupini od 29 boles­nica sa benignim tumorima jajnika kot 26 ili 89,7 % našli smo vrijednosti niže od granic­ne, dok su kod 3 ili 10,7 % nešto povišene. Nasuprot torne u skupini od 24 bolesnice sa karcinomo jajnika 21 bolesnice odnosno 87,5 % ima vrijednosti znatno povišene, a 3 odnosno 12,5 % imaju niže od 35 U/ml. Diskusija -Cilj rada bio je procjena pri­mjene testa Ca-125 kod bolesnica sa karci­nomima jajnika. Prema dobivenim vrijedno­stima za Ca-125, naši se pocetni rezultati vrlo dobro slažu sa dijagnozama, kao i s na­vodima u literaturi. Bast i sur. (1, 2) našli su u grupi od 83 bolesnice 80,7 % sa poviše­nim vrijednostima, dok su kod 960 zdravih osoba našli manje od 2 % vrijednosti iznad 35 U/ml. Naš daljnji rad je usmjeren na ispitivanje terapijskog ucinka uz pomo6 testa Ca-125, jeva maligniteta (borderline) i u slucajevima kada se ne može sa sigurnoš6u utvrditi po­rijeklo primarnog karcinoma. Zakljucak -Prema rezultatima naših is­pitivanja i podataka, koji su objavljeni u literaturi, skloni smo zakljuciti da primjena testa Ca-125 predstavlja novo, vrlo vrijedno sredstvo u pracenju terapijskog ucinka kod karcinoma jajnika. Test je od nesumnjive prakticne koristi jer uz klinicku sliku stanja bolesnica može predstavljati jedini objektiv­ni pokazatelj terapijskog ucinka i što je naj­važnije, ukazati kada istu treba prekinuti. Time se u mnogome olakšava život bolesni­ka, a sa druge strane smanjuje vrlo skupa terapija. Abstract EVALUATION OF Ca-125 TEST IN PATIENTS WITH OVARIAN CARCINOMA Deletis O., Lekic D. The purpose of the present investigation was the evaluation of the Ca-125 test in patients with ovarian carcinoma. The test was performed on Radio!. lugosl. 18(4) 397-399, 1984 53 patients with ovarian tumors, 29 of it with nonmalignant tumors, as a control group, and 24 with ovarian cancer. In the control group 26/29 patients or 89,7 % had values of Ca-125 below 35 U/ml and in the group with ovarian carcinoma 21 /24 or 87,5 % had values signifi­cantly above the reference value. According to our results and those published, (1, 2), the Ca­125 test is a reliable and simple test that can be very useful in monitoring response to treat­ment for patients with ovarian carcinoma. Literatura 1. Bast R. C. Jr., Klug T., Jenison E., Niloff J., Lazarus H., Berowitz R., Leavitt T., Griffiths C. T., Parker L., zurawski V., Knapp R. C.: A radio­immunoassay for monitoring patients with epi­thelial ovarian carcinoma: Comparison of Ca-125 and CEA. Proc. Am. Soc. Ciin. Oncol. 1982 ( abstract). 2. Bast R. C., Klug T. L., St. John E., Jeni­son E., Niloff J. M., Lazarus H., Berowitz R. S., Leavitt T., Griffiths T., Parker L., Zurawski V. R. Jr., Knapp R. C.: A radioimmunoassay using a monoclonal antibody to monitor the course of epithelial ovarian cancer. New Engl. J. Med. 309: 883-887, 1983. 3. Bast R. C., Lazarus H., Feeney M., Knapp R. C.: Reactivity of a monoclonal antibody with human ovarian carcinoma. Am. Assoc. Cancer Res. 21: 207, 1980 (Abstract). 4. Bast R. C., Fenney M., Lazarus H., Nadler L. M., Colvin R. B., Knapp R. C.: Reactivity of a monoclonal antibody with humanovarian carcino­ma. J. Ciin. lnvest. 68: 1331-1337, 1981. 5. Gali S. A., Walling J., Pearl J.: Demonstra­ tion of tumor associated antigens in gynecologic malignancies. Gynecol. Obstet. 115: 387-393, 1973. 6. Kabawat S. E., Bast R. C. Jr., Welch W. R., Colvin R. B.: lmmunopathologic characterization of monoclonal antibody that recognizes common surface antigens of humano ovaria tumors of se­rous, endometroid and clear celi types. Am. J. Ciin. Path. 79: 98-104, 1983. 7. Knauff S., Urbach G. l.: Purification of hu­man ovarian tumor-associated antigen and de­monstration of circulating tumor antigen in pa­tients with advanced ovarian malignancy. Am. J. Obstet. Gynecol. 127: 710-750, 1977. Adresa autora: ing. Olga Deletis, Odjel za nu­klearnu medicinu, Opca bolnica, 58000 Split. Radiol. lugosl. 18(4) 397-399, 1984 Rezultat vlastite sinteze -Krkini benzodiazepinski preparati: A PA URIN *(diazepam) dražeje, injekcije • u svakodnevnoj praksi provjeren anksiolitik, miorelaksansi antikonvulziv {dražeje od 1965. godine, injekcije od 1970. godine) ME DAU R IN *(medazepam) kapsule • anksiolitik izbora za lijeceraje somatizirane anksioznosti(psihosomatskih poremecaja) LEXAU R IN *(bromazepam) tablete • siguran dnevni anksiolitik F L U Z EPA M *(flurazepam) kapsule • suvremeni hipnotik za lijecenje razlicitih poremecajaspavanja Detaljnije informacije i literaturu mažete dobiti od proizvodaca. * zašti ceno ime . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto STUPANJ AKUMULACIJE 99mTC PERTEHNETATA KOD SCINTIGRAFSKI HLADNIH cVOROVA U ŠTITNJAcl Težak S., Samaržija M., Loncaric S., Popovic S., Tomic-Brzac H., Krpan N. Sažetak -Stupanj akumulacije 99mTc pertehnetata odredili smo kod 28 scintigrafski hlad­nih cvorova u štitnjaci. Ultrazvucnom dijagnostikom je 17 cvorova svrstano u solidne, a 11 u ciste. Stupanj akumulacije 99rnTc pertehnetata odreden je na gama kameri s »pinhole« kolimatorom povezanoj s elektronickim racunalom. Nakon neophodnih korekcija, fortranski program vrši izracunavanje stupnja akumulacije 99mTc pertehnetata u štitnjaci i u cvoru. Stupanj akumulacije u hladnom cvoru u štitnjaci izrazili smo u obliku indeksa: (velicina cvora/velicina štitnjace)/(stupanj akumulacije u cvoru/stupanj akumulacije u štitnjaci). In­deksi stupnja akumulacije 99"'Tc pertehnetata za solidne cvorove (2,55 ± 0,94) i za ciste (12,1 ± 10,2 se statisticki signifikantno razlikuju (p < 0,05). Smatramo da ce pomocu na­ 1edenog indeksa biti moguce na osnovi scintigrama štitnjace razlucivati solidni cvor od ciste. UDC: 616.441-006-072.72:539.163 Key words: thyroid neoplasms -radionuclide imaging, diagnosis differential, technetium Original scientific paper Rad;o!. lugosl. 18(4) 401-403, 1984 Uvod -Promjene u strukturi štitnjace odreduju se pomocu ultrazvuka (5, 7). Me­dutim, Kusic i sur. navode da se i na teme­lju vizuelne procjene scintigrama štitnjace može predvidjeti struktura hladnog cvora (2). Buduci da je scintigram štitnjace polaz­ni podatak za odreaivanje funkcije štitnjacf' na osnovi stupnja akumulacije 99mTc perteh­netata (1), željeli smo istim postupkom, uz vizualizaciju, osim funkcije štitnjace odredi­ti i strukturu hladnog cvora u štitnjaci. Struktura hladnog cvora odreauje se na osnovi odnosa stupnja akumulacije 99mTc pertehnetata u cijeloj štitnjaci i u hladnom cvoru. Materija! i metode -U 28 ispitanika sa solitarnim cvorom u štitnjaci i u 5 zdravih ispitanika ucinjena je, 20 min. nakon injici­ranja 130 MBq 99mTc pertehnetata, scintigra­fija štitnjace. Scintigrami su snimljeni s PHO/GAMMA 5 gama kamerom proizvodnje Searle i »pinhole« kolimatorom otvora 5 mm. Gama kamera je spojena na racunarski si­stem za obradu scintigrafskih podataka, ko­ji koristi elektronicko racunalo POP 11 /34. Snima se u ležecem položaju u AP projek­ciji, dok se akumulira 50.000 impulsa. Uda­ljenost cela kolimatora od vrata ispitanika podesi se na 5-10 cm, tako da slika štitnja­ce na perzistentnom osciloskopu zauzima cca 2/3 njegovog dijametra. Ta udaljenost mjeri se pomocu štapica poznate duljine. Prije aplikacije snima se aktivnost 99mTc pertehnetata u šprici u volumenu 1 ml. Uda­ljenost šprice od kolimatora je 10 cm, a sni­ma se do 50.000 impulsa. Ostatak u šprici snima se nakon aplikacije na istoj udalje­nosti 1 minutu. Svi scintigrami se korigiraju za neuniformnost odgovora pinhole kolima­tora (3). Na scintigramu štitnjace odrede se regija štitnjace, regija cvora u štitnjaci i re­gija osnovne aktivnosti. Kod zdravih ispita­nika umjesto regije cvora obilježe se regije desnog i lijevog režnja, te regija cijele štit­njace i regija osnovne aktivnosti. Na scinti­gramu šprica odrede se regije šprica i re­gija osnovne aktivnosti. Posebni fortranski program oduzima osnovnu aktivnost, korigi­ra za vrijeme poluraspada 99mTc i za udalje­nost kolimatora od ispitanika i izracunava stupanj akumulacije 99mTc pertehnetata u štitnjaci i u cvoru, odnosno režnju (3). Na osnovi ovih podataka izracunava se slijede­ci indeks akumulacije u cvoru: Težak S. et al.: Stupanj akumulacije 99mTc pertehnetata kod scintigrafski hladnih cvorova u štitnjaci broj celija u regiji cvora broj celija u regiji štitnjace indeks akumulacije u cvoru stupanj akumulacije 99mTc-pertehnetata u cvoru stupanj akumulacije 99mTc-pertehnetata u Pregled štitnjace ultrazvukom vrs1 se na aparatu Aloka SSD 256 s linearnom sondom od 3,5 MHz (uz upotrebu vodene kupke) i sondom od 5 MHz direktnim kontaktom. Bolesnik leži na ledima s ekstendiranim vratom, a rade se longitudinalni i transver­zalni presjeci. Statisticka obrada izvršena je pomocu t-testa za male nezavisne uzorke (6). Rezultati -Svi ispitanici s cvorom u štit­njaci imali su na scintigramu štitnjace soli­tarni hladni cvor. Ultrazvucnim pregledom štitnjace je 17 scintigrafski hladnih cvorova svrstano u solidne, a 11 u ciste. Zdravi ispi­tanici imali su uredan scintigram štitnjace i uredan nalaz ultrazvucnog pregleda štitnja­ce. Relativne velicine solidnih cvorova (0,21) i cista (0,18) izražene kao frakcije po­vršine scintigrama štitnjace nisu se statistic­ki signifikantno razlikovale. Srednja vrijed­nost indeksa akumulacije za 10 zdravih rež­njeva štitnjace iznosi 0,92 (SD ± 0,12), za 15 solidnih cvorova 2,55 (SD ±0,94) i za 9 cisti 12,1 (SD ± 10,2) (slika 1). Razlika sred­njih vrijednosti indeksa akumulacije solidnih cvorova i cisti statisticki je znacajna (p < 0,05). Diskusija -Indeks akumulacije u cvoru predstavlja omjer izmedu frakcije površine cvora u štitnjaci i frakcije kojom cvor sudje­luje u akumulaciji 99mTc pertehnetata u štit­njaci. Možemo reci da indeks akumulacije usporeduje relativnu velicinu cvora u štit­njaci i relativnu funkcionalnost tkiva u cvo­ru, te da je prema torne pokazatelj funkcio­nalnosti tkiva u cvoru. Razlicite strukturne i morfološke promjene u štitnjaci trebale bi izražavati i razlicite indekse akumulacije. U našem radu ispitivali smo 2 strukturna eks­trema scintigrafski hladnih cvorova: ciste -tvorbe bez stanicnih elemenata i solidne cvorove s tkivom koje je manje funkcional­štitnjaci - 26 25 ­ 24 ­ 13 ­ "' 12 ­ " -" .µ 11 ­ " .µ C o. .C . " 10 ­ .µ " k .µ " 9 ­ "' " o. ­ .µ 1 C '"' u 8 .C u . - " "' 7 .µ " " ­ -n 6 1 u -* u "' '"' 5 . r< . "' E . 4 ­ ... "' * * o ­ 3 * m X .>: 'lJ " . " 2 -*1, 'lJ C C * H -. H 1 Solidni cvorovi Ciste Solid nodules Cysts Slika 1 -Raspodjela indeksa akumulacije 99mTc pertehnetata u solidnim cvorovima i u cistama. Puna crta predstavlja srednju vrijednost. Fig. 1 -Distribution of indexes of 99mTc uptake in solid nodules and in cysts. Solid line repre­sents mean value. no od zdravog tkiva štitnjace, a indeksi su se bitno razlikovali. U kontrolnoj skupini (10 zdravih režnjeva razlicite velicine) indeks akumulacije prakticki je 1. To potvrduje da indeks akumulacije ispravno procjenjuje razlicite relativne velicine tkiva štitnjace za koje se pretpostavlja da ima ravnomjernu akumulaciju 99mTc pertehnetata. Indeksi raz­liciti od 1 su, prema torne, uzrokovani raz­likama u funkcionalnosti tkiva. Funkcional­nije tkivo imat ce indeks akumulacije manji od jedinice, manje funkcionalno tkivo imat ce indeks akumulacije veci od jedinice. Iz analize su bila iskljucena 4 cvora, dvije ciste i dva solidna cvora jer su njihovi in­deksi akumulacije bili manji od 1, a zauzi- Radiol. lugosl. 18(4) 401-403, 1984 mali su manje od 7 % površine scintigrama. Velik doprinos aktivnosti tkiva oko cvora navedene velicine smatramo uzrokom niskih vrijednosti indeksa. Na sliki 1 je vidljivo da su u 2 ispitanika s cistom u štitnjaci dobi­vene vrijednosti indeksa koje odgovaraju solidnem cvoru. U tih je ispitanika ultra­zvucnim pregledom štitnjace ustanovljeno da se ispred ciste nalazi 3-4 mm tkiva štit­njace. Budu6i da se indeks odreduje iz an­teriornog scintigrama, lažno niske indekse u ovih ispitanika objašnjavamo doprinosom aktivnosti tkiva štitnjace ispred ciste. Sma­tramo potrebnim da u daljnjem radu prona­demo postupke kojima bi se uklonili nave­deni uzroci varijacije u rezultatima. Poznavanje strukture scintigrafski hlad­noga cvora je neophodno za primjenu odgo­varaju6eg lijecenja, zato jer je incidencija maligniteta u scintigrafski hladnim cvorovi­ma solidne strukture u prosjeku 19 % (4). Prednost odredivanja strukture hladnog cvora na temelju scintigrama štitnjace je u torne što se istom pretragom istodobno do­biva dodatna informacija, bitna za lijecenje bo lesnika. Zakljucak -Rezultati ovog preliminarnog ispitivanja ukazuju da navedeni indeks aku­mulacije dobro razlucuje tkiva razlicite funk­cionalnosti, te da ga je mogu6e koristiti za indirektnu procjenu strukture scintigrafsl'.i hladnih cvorova u štitnjaci. Abstract 99mTc UPTAKE IN COLO NODULES OF THE THYROID Težak S., Samaržija M., Loncaric S., Popovic S, Tomic-Brzac H., Krpan N. 99111Tc uptake was determined for 28 solitary nodules that appeared cold on the thyroid scan. By ultrasound scanning 17 nodules were de­signated as solid and 11 as cysts. 99mTc uptake was determined on a gamma camera with pin­hole collimator, linked to a computer. A Fortran program calculates the 99mTc uptake for the thyroid and for the cold nodule after corrections for pinhole nonuniformity, decay and extrathy­roidal activity. The 99mTc uptake in the cold no­dule was expressed by an index: (size of the no­dule/size of the thyroid)/(99mTc uptake in the nodule/99111Tc uptake in the thyroid). The index Radiol. lugosl. 18(4) 401-403, 1984 for solid nodules (2.55 ± 0.94) and for cystes (12.1 ± 10.2) differ significantly (p < 0.05). The function of the thyroid and the structure of the cold nodule can be examined at the same tirne. Literatura 1. Hurley P. J., Maisey M. N., Natarajan T. K., Wagner H. N. jr.: A computerized system for ra­pid evaluation of thyroid function. J. Ciin. Endocr. 34: 354-360, 1972. 2. Kusic Z., Ratcliffe G. E., Maisey M. N., Saun­ders A. J. S.: An assessment of the potential role of routine radionuclide thyroid scanning in the differentation between solid and cystic le­sions in the solitary thyroid nodule. Eur. J. Nucl. Med. 8: 321-324, 1983. 3. Loncaric S., Samaržija M., Popovic S., Te­žak S., Krpan N.: Thyroid 99mTc uptake measu­rement with pinhole planar non-uniformity correc­tion. Eur. J. Nucl. Med. 8: A 50, 1984. 4. Maisey M. N., Ng Tang Fui S.: Nuclear me­dicine in assessment of thyroid cancer. U: Thy­roid cancer (Duncan W., ed.), Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg, 1980 (68-86). 5. Mi.iller von St., Schober O., Hundeshagen H.: Zur lndikation der Sonographie innerhalb der Schilddri.isendiagnostik. Fortschr. Rontgenstr. 134: 148-152, 1981. 6. Petz B.: Razlika izmedu aritmetickih sredina malih nezavisnih uzoraka. U: Osnove statisticke metode. lzdanje Škole narodnog zdravlja »An­drija Štampar«, Medicinski fakultet, Zagreb, 1964, (69-92). 7. Tomic-Brzac H., Maštrovic Z.: Dijagnostika bolesti štitnjace ultrazvukom. Lij. vjes. 106: 434­438, 1984. Adresa autora: Dr S. Težak, Zavod za nukle­arnu medicinu, Klinicki bolnicki centar, 41000 Zagreb. Delovna organizacija za promet z medicinskimi instrumenti, aparati, opremo za bolnišnice, laboratorije in lekarne SANOLABOR Ljubljana, Cigaletova 9; telefon 317-355; telex 31 668 Yu Sanlab Ima na zalogi veliko izbiro blaga domace in tuje proizvodnje: -medicinske, znanstvene, opticne, farmacevtske in druge aparate ter opremo; -medicinske instrumente in specialno medicinsko potrošno blago za enkratno uporabo; -rentgenske aparate in filme ter kemikalije; -bolniško opremo, tekstil, konfekcijo in obutev za potrebe bolnišnic in drugih zdravstvenih organizacij; -zobozdravstvene aparate, instrumente in potrošno blago; --laboratorijske aparate, opremo, laboratorijsko steklo, reagente, kemikalije in pribor; -aparate in instrumente za medicino dela ter varstvo okolja; -lekarniško opremo, embalažo, obvezilni material in sanitetno blago iz gume; -opremljamo zdravstvene in druge organizacije z najsodobnejšo medicinsko opremo; -uvažamo za lastno skladišce ter po narocilu kupcev; -na obmocju Slovenije dostavljamo blago kupcem z lastnimi prevoznimi sredstvi. S A N O LA B O R organizacija združenega dela s 30-letnimi izkušnjami clanica: Poslovne skupnosti proizvodnih in blagovno prometnih IRIS delovnih organizacij, n. sol. o. Ljubljana, Cigaletova 9 Clanica: Poslovne skupnosti proizvajalcev in prometa proizvodov za zdravstvo SFRJ, Beograd KLINICKA BOLNICA »DR MLADEN STOJANOVIC« KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU, 1 KLINICKI BOLNICKI CENTAR ZAGREB ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG FAKULTETA MOGUCNOST PRIMJENE FLUORESCENTNE METODE U DIJAGNOSTICI BOLESTI šTITNJACE Kusic z., šimonovic l. Saže'lak -Fluorescentnom metodom in vi v o semikvantitativno je odredivan stabilni jod u ogranicenom dijelu štitnjace. Primjenjem je jednostavni stacionarni fluorescentni sistem s izvorom iradirajucih fotona od 11 GBq Am-241. Fotoni americija energije 59,5 keV fokusirani su pomocu konvergentnog olovnog kolimatora na sredinu jednog lobusa štitnjace. Nastalo fluorescentno zracenje (28,5 keV) karakteristicno je za jod i direktno ovisi o njegovoj kolicini. Registracija se vrši pomocu poluvodickog detektora Silicij-Litij senzitivne površine od 80 mm2. Kut izmedu osi kolimatora americijskog izvora i detektora iznosio je 60° u vodoravnoj ravnini i mogao se mijenjati i prilagoditi obliku i velicini vrata ispitanika. Stabilni je jod mjeren u volumenu štitnjace promjera oko 2,5 cm na mjestu intersekcije polja iradijacije i vidnog polja detek­tora. Energetski spektar emitiranih fotona bio je prikazan na osciloskopnom ekranu više­kanalnog analizatora. Kolicina stabilnog joda izražena je relativno brojem impulsa u Ka jodnom vrhu u 100 sekundi, umanjenom za vrijednost osnovnog zracenja. Dobivene relativne vrijednosti u razlicitih ispitanika odnosile su se kao koncentracije stabilnog joda u ispiti­vanom dijelu štitnjace. Metoda je primjenjena u nelijecenih i lijecenih bolesnika s difuznom hipertireozom i toksicnim adenomom UDC: 616.441-002-072.72:543.426 Key words: thyroid diseases -diagnosis, spectrometry fluorescence, iodine Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 405-408, 1984 Uvod -Hoffer i sur. uveli su 1968. novu simuliranu geometriju vrata i konstruira ka­metodu u ispitivanju funkcije i morfologije libracijska krivulja. Povezivanjem s kompju­štitnjace. Radi se o i n vi v o odredivanju torom i upotrebom »regije interesa« može kolicine i distribucije stabilnog joda (J-127) se odrediti kolicina stabilnog joda i u poje­u štitnjaci fluorescentnom tehnikom (1). dinim dijelovima štitnjace. Korelacija izme­Vanjskim zracenjem X ili gama zraka aktivi­du kemijskog i fluorescentnog mjerenja ko­ra se stabilni jod u štitnjaci. Nastalo fluores­licine stabilnog joda štitnjace opcenito je centno zracenje Ka = 28,5 keV) koje je ka­visoka (2, 3, 4). Uzrok znacajnih pogrešaka rakteristicno za jod i direktno ovisno o nje­kvantitativne analize fluorescentnom tehni­govoj kolicini, registrira se pomocu priklad­kom i n v i v o može biti razlicita debljina nog detektora. Kao izvor iradijacije najviše tkiva oko štitnjace kao i same štitnjace, što se upotrebljava izotop americij-241 sa a ras­uzrokuje razlicitu atenuaciju iradirajucih i padom, poluživotom od 476 g. te monokro­fluorescentnih zraka. matskom gama zrakom od 59,5 keV. Zbog Važna znacajka fluorescentne pretrage je potrebe za visokom rezolucijom, kod te se minimalno ozracenje ispitanika što ju cini metode primjenjuju poluvodicki detektori Si­pogodnom za djecu i trudnice. Tom tehni­licij-Litij ili Germanij-Litij hladeni tekucim kom može se snimiti štitnjaca nakon prima­dušikom. Obicno su kolimirani na podrucje nja velikih kolicina joda, kao i za vrijeme iradijacije, te intersekcija polja iradijacije i supresivne terapije. Pojedini autori navode vidnog polja detektora odreduje podrucje dobre rezultate u diferenciranju malignih detekcije sistema. Za scintigrafiju štitnjace od benignih tumora na osnovi koncentracije najcešce se koriste »scanneri« kod kojih je­stabilnog joda (2, 5, 6, 7). Ustanovljeno je dan ili više americijskih izvora zajedno sa da pracenje promjene koncentracije stabil­detektorom prelaze iznad štitnjace kao kod nog joda štitnjace u toku lijecenja tireostati­klasicne scintigrafije. Za odredivanje kolici­cima može poslužiti kao koristan pokazatelj ne stabilnog joda štitnjace iradiraju se po­djelotvornosti lijecenja (8). Fluorescentnom znate kolicine joda u fantomu štitnjace uz metodam može se dokazati postajanje su­ primiranog lobusa štitnjace kod toksicnog adenoma. Metoda rada i rezultati -U našem je ra­du primjenjen stacionarni fluorescentni si­stem za mjerenje stabilnog joda i n vi v o u ogranicenom dijelu štitnjace. Sistem je u tu svrhu adaptiran u Zavodu za nuklearnu medicinu Bolnice Guy's u Londonu. Vanjski izvor iradirajucih fotona isporucen je od Radiochemical Centre Amersham i sa­stojao se od 11 GBq izotopa Am-241 disko­idnog oblika u celicnoj kapsuli s prednjim celicnim prozorom debljine 0,2 milimetra. :/onvergentni o!ovni kolimator s jednim otvo­rom služio je za fokusiranje gama fotona Am-241 na sredinu jednog lobusa štitnjace. Poluvodicki detektor Silicij-Litij diskoidnog oblika, debljine 3 mm sa senzitivnem površi­nom od 80 mm2 proizveden je u Kevex Cor­poration u Kaliforniji u SAD. Postavljen je u horizontalni celicni cilindar povezan straž­r:jim krajem s tekucim dušikom za stalno hladenje detektora. Prednja površina detek­tora bila je zašticena tankim prozorom od l·erilija. !','a prednjem dijelu vodoravnog ci­lindra nalazio se celicni nastavak sa central­nim otvorom promjera 8 mm koji je pod ku­tom nosio americijski izvor (slika 1). Kut iz- Slika 1 -Glavni dijelovi stacionarnog fluores­centnog sistema za i n v i v o upotrebu: A -americijski izvor s kolimatorom, B -detektor, C -pretpojacivac Fig. 1 -Main parts of the stationary fluorescent system for in vi v o measurements: A -the americium source with collimator, B -detector, C -pre-amplifier medu osi kolimatora americijskog izvora detektora iznosio je 60 ° u vodoravnoj ravni­ni. Tako je omogucena najdjelotvornija de­tekcija fluorescentnog zracenja u žena koje sacinjavaju vecinu bolesnika. Taj se kut mogao mijenjati i prilagoditi obliku i velicini vrata ispitanika. Na cilindru detektora nala­zio se pretpojacivac (Kevex model 20003) odakle su impulsi slani u pojacivac (Tenne­lec model Te 205 A). Višekanalni analizator 1024 (Nuclear Data model NO 100) pokazi­vao je u toku mjerenja emitiran energetski spektar na osciloskopnom ekranu. Tim fluo­rescentnim sistemom bilo je moguce semi­kvantitativno odredivanje stabilnog joda u volumenu štitnjace promjera oko 2,5 cm na mjestu intersekcije polja iradijacije i vidnog polja detektora. Jod u lobusu koji se nije ispitivao nije utjecao na rezultat mjerenja. Prije pretrage izvršena je palpacija vrata kako bi se odredio položaj, velicina i oblik štitnjace. Pažljivim namještanjem postignu­to je da se lobus na kojemu je vršeno mje­renje nalazi u kutu izmedu izvora i detekto­ra. Kad lobus nije bio palpabilan, utvrden je položaj u kojem je broj impulsa u jedinici vremena bio najveci. za analizu drugog lo­busa ispitanik je vodoravno rotiran za 180 ° , a isto je ucinjeno i s americijskim izvorom u okomitoj ravnini tako da je geometrijski odnos izvora, detektora i lobusa ostao isti. Energetski spektar emitiranih fotona bio je prikazan na osciloskopnom ekranu višeka­nalnog analizatora. Na kraju svakog mjere­nja namještanjem elektronickih markera (»prozora«) dobiven je broj impulsa unutar Ko:: jodnoga vrha, a vrijednost osnovnog zra­cenja odredena je postavljanjem markera izmedu Ko:: i K. vrha (slika 2). Uz male preinake sistem se mogao prila­goditi in vitro upotrebi. Minimalna kon­centracija joda koja se uz pomoc kalibracij­ske krivulje mogla izmjeriti iznosila je 0,02 mg/ml. Kod mjerenja i n vi v o nije, medutim, moguce precizno kalibrirati sistem zbog individualnih razlika u debljini tkiva oko štitnjace, kao i same štitnjace, što dovodi do varijacija u apsorpciji iradira­jucih i emitiranih fotona. Zato je koli­cina stabilnog joda, mjerena na taj na­cin, izražena relativno brojem impulsa u Ko:: jodnome vrhu u 100 sekundi, umanjenom Racliol. lugosl. 18(4) 405-408, 1984 Slika 2 -Ocitavanje rezultata mjerenja: A -Ko: jodni vrh, B -K. jodni vrh, C -Comptonovo raspršenje, E -elektronicki markeri postavljeni sa svake strane Ko: vrha Fig. 2 -Read out of measurement results: A -Ko: iodine peak, B -K. iodine peak, C -Compton's scattering, E -electronic markers on each side of Ko: iodine peak Slika 3 -Energetski spektar štitnjace s visokom koncentracijom stabilnog joda Fig. 3 -Energy spectrum of the thyroid with high stable iodine concentration za vrijednost osnovnog zracenja. Za svaki je lobus obavljeno jedno mjerenje, a dobi­vene vrijednosti su zbrojene i izracunata je srednja vrijednost za štitnjacu pojedinog ispitanika. Dobivene relativne vrijednosti u razlicitih ispitanika odnosile su se kao kon­centracije stabilnog joda u ispitivanom di­jelu štitnjace, ali striktna usporedba nije po­uzdana, vec se ti rezultati trebaju smatrati aproksimativnima. Metoda je primjenjena u lijecenih i nelije­cenih bolesnika s difuznom hipertireozom i toksicnim adenomom. Na slici 3 prikazan je energetski spektar štitnjace s visokom kon­centracijom stabilnog joda. Dlskusija -Loša strana upotrebljenog stacionarnog sistema u usporedbi sa »scan­nerom« za fluorescentnu scintigrafiju je ne­mogucnost prikazivanja distribucije joda u štitnjaci. Prednost mu je da je jednostavniji i jeftiniji. Buduci da nije potrebno primije­niti toliko snažan izvor iradijacije kao kod »scannera« (od nekoliko stotina GBq), ap­sorbirana radijacijska doza za štitnjacu je znatno manja: 0,02 mGy u usporedbi sa 0,15 mGy kod fluorescentne scintigrafije štit­njace (5. Kada je ispitivan dio štitnjace pro­mjera 2,5 cm ili više, broj impulsa u Ko: jod­nome vrhu otprilike je odražavao kolicinu joda u volumenu promjera oko 2,5 cm.· Do vecih pogrešaka u mjerenju tj. lažno nižih vrijednosti moglo je doci kod manjih štitnja­ca u l 15 %. tireoidizma. Vrednosti tireoidnih hormona, TSH i TGAB odredivane su upotrebom pribora za Materija! i metode -lspitivani uzorak sa­RIA firme »lnep« Zemun. cinjavali su: 11 osoba bez znakova obolje­Izracunate su srednje vrednosti, i stan­nja štitaste žlezde (N), 11 osoba sa difuz­dardne devijacije svih merenih pokazatelja nom eutireoidnom strumom (S. D.), 23 oso­i testirana je znacajnost razlika srednjih be obolele od M. Basedow (M. B.), sa kla-vrednosti TDA u grupama netretiranih bo­ Babic Lj. et al.: Vrednosti TSH receptorskih antitela u nekim oboljenjima štitaste žlezde lesnika i u lecenih radiojodom. Korelisane su vrednosti TDA sa vrednostima svih me­renih pokazatelja u ispitivanim grupama. Rezultati rada i diskusija -Rezultati rada prikazani su na slikama 1 a i 1 b. Vred­nost TDA u osoba bez oboljenja štitaste žle­zde iznosi F = 16,27 ± 5,02 %. Uzimaju6i u obzir mali broj osoba u ovoj grupi i dekla­risanu vrednost proizvodaca u daljoj obradi za patološku vrednost uzimana je vrednost r= > 20 %. U 75 % osoba obolelih od M. Basedow rndene su patološke vrednosti TDA. Ovi re­zultati slažu se sa nalazima drugih autora (2, 5, 9) koji nisu otkrili prisustvo TDA u svih obolelih od M. B. Razlezi za ovo su ve­mvatno metodološke prirode. Srednja vrednost TDA u obolelih od M. B. zr.acajno se razlikuje u odnosu na srednju vrednost u osoba bez znakova oboljenja šti­taste žlezde, kao i u odnosu na osobe sa difuznem eutireoidnorn strumom, hiper­tireoidizmom (p < o,n-n i hipotireoidizmom (p < 0,05). 60 50 • 40 30 20 «l • r . : .. r • • • • t i . . t . . ' ! tJ SD. rm 1-NPER HVPO i f6.l1 '1:60 29.52. f921 2WO SD S.. 5.10 «J.81 f(.)f6 S.?.4 . H.e;ls.o. rtrĽrtf'ffl N.a/llYPD p< Q()f ao1 0.0f 0.05 Slika 1 a 414 Nadena je korelacija vrednosti TDA sa vrednosti T4 i TGAB (p < 0,2). Ovi rezultati govore da TDA imaju znacaja u nastanku hipertireoidizma u M. B. i da bi njihovo od­redivanje moglo biti koristan pokazatelj u dijagnostici ove bolesti. Na slici 1 a vidljivo je da izvestan broj bolesnika sa drugim bo­lestima štitaste žlezde ima vrednost TDA iznad 20 %. Prisustvo TDA u ovih osoba kao i nedostatak znacajne korelacije TDA sa ostalim pokazateljima tireoidne funkcije može biti posledica postojanja dve vrste an­tireceptorskih antitela usmerenih prema dve vrste receptora, ili bar dva razlicita dela jed­nog istog receptora. Jedna antitela stimuli­šu produkciju hormona štitaste žlezde, a druga 6elijsku proliferaciju (3). U obzir dolazi i pretpostavka da se neka antitela samo vezuju za receptore ne stimu­lišu6i ih, druga nakon vezivanja sa recepto­rom dovode putem sistema adenilne ciklaze {IJ so 40 30 zo ,o i pa. • L. i. -p.. t .. L. 1 :. HYPO EU H'tPER x 15.U IUl nis SD U9 l.5l 9.1. IIYf%,,o IMfľu aos 005 r< Slika 1 -Distribucija vrednosti TDA u ispitiva­nim grupama. 1 a) netretiranih bolesnika; 1 b) lecenih radiojodom zbog hipertireoidizma Fig. 1 -Distribution of TDA values in examined groups. 1 a) untreated; 1 b) after radioiodine therapy for hyperthyreoidism Radio!. lugosl. 18[4) 413-415, 1984 do stimulacije produkcije tireoidnih hormo­na (4, 5, 9). Zbog svega ovoga neophodno bi bilo isto­vremeno odredivanje TDA i cAMP-a u ovih bolesnika. U bolesnika lecenih radiojodom zbog hi­pertireoidizma u 32 % nadene su patološke vrednosti TDA, od toga je 18,4 % u vreme ispitivanja bilo hipertireoidno, 7,6 % eu-, a 6,1 % hipotireoidno. Postoji znacajna razli­ka srednje vrednosti TDA u hipertireoidnih u odnosu na eu-i hipotireoidne osobe (p < 0,05). Utvrdena je korelacija vrednosti TDA sa T4 (p < 0,1).e Ovi nalazi govore u prilog uloge TDA u održavanju hipertireoidizma i u skladu su sa nalazima drugih autora (4). Smatra se da je pracenje vrednosti TDA u toku terapije hipertireoidizma ima znacaja u prognozi L:speha lecenja, pre svega medikamentoz­nog (4, 10). Zakljucak -1. Patološke vrednosti TDA nadene su u 75 % obolelih od M. Basedow. 2. Srednja vrednost TDA u ovih bolesnikaeznacajno se razlikuje u odnosu na srednju vrednost. u osoba bez oboljenja štitaste žlezde, u odnosu na osobe sa difuznem eutireoidnom strumom, hiper i hipotireoidiz­mom. 3. U osoba lecenih radiojodom zbog hi­pertireoidizma postoji znacajna razlika u vrednostima TDA u hipertireoidnih u odno­su na eu-i hipotireoidne bolesnike. 4. Dobijeni rezultati govore u prilog ulo­ge TDA u nastanku i održavanju hipertireoi­dizma. Abstract VALUES OF TSH RECEPTOR ANTIBODIES IN SOME DISEASES OF THE THYROID GLAND Babic Lj., 0ilas Lj., Curic N., Borota R. Values of TSH receptor antibodies (TDA) were determined in 11 persons without any d;sease of the thyroid gland in 55 patients, with various diseases of the thyroid gland prior to the admi­nistration of therapy, and in 65 patients after ra­dioiodine therapy of hyperthyreoidism. Values of thyreoglobulin antibodies (TGAB), thyroid hormo­nes and TSH were determined at the same tirne under basal conditions and during TRH test. Abnormal values of TDA were found in 75 % of persons suffering from Graves Basedow's d:sease. The mean value of TDA in these pati­ ents differed significantly from that in persons without any diseases of the thyroid gland, as well as in persons with difusse euthyroid qc,iter struma, hiperthyroidism (p < 0,01) and hypothy­ roidism (p < 0,05). Correlation between TDA and T4 values as well between TDA and TGAB was established (p < 0,2). Abnormal values of TDA were found in 32 % of patients treated with radioiodine, 18,4 % were diagnosed to be hyperthyroid, 60,0 % hypo-and 7,6 % euthyroid. Significant difference in mean TDA value was found between hyperthyroid patients and eu­and hypothyroid ones (p < 0,05). Correlation between TDA and T4 was found in patients treated with radioiodine (p < 0,1). Literatura 1.e Brown R. S., Jackson l. M. D., Pohl S. l.,eReich lin S.: Do thyroid-stimulating immunoglobu­lins cause non-toxic and toxic multinodular goi­tre? Lancet 1: 904, 1978. 2. Bryson J. M., Joasoo A., Turtle J. R.: Theethyreotropin receptor in human thyroid plasma membranes: effect of serum immunoglobulins. A.cta Endocrinol (Kbh) 83: 528, 1976. 3.e Karsenty G., Schaison G.: Physiopathologie de la maladie de Basedow. Nouv Presse Med. 11: 665, 1982. 4. Mukhtar E. D., Smith B. R., Pvle G. A., Hall R., Vice P.: Relation of thyroid-stimulating immu­noglobulins to thyroid function and effects of surgery, radioiodine and antithyroid druas. Lancet 1: 713, 1975. 5. Schleusener H., Kotulla P., Sorje H., Adlko­fer F.: Relationship between thyroid status and Graves'disease specific immunoglobulins. Acta Endocrinol. (Suppl) (Kbh) 82: 25, 1976. 6. Smith B. R., Hall R.: Thyroid-stimulating im­munoglobulins in Graves'disease, Lancet II: 427, 1974. 7. Strakosch C. R., Joyner D., Wall J. R.: Thy­roid-stimulating antibodies in patients with auto­immune disorders. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 47: 361, 1978. 8.e Teng C. S., Smith B. R., Clayton 8., Everede D.eC., Clark F., Hall R.: Thyroid stimulating anti­bodies (TSAb) in ophthalmic Graves'disease.eActa Endocrinol. (Suppl) (Kbh) 82: 23, 1976.e 9. Volpe R.: The aetiology of the thyroid di­sease. U: Rational diagnosis of thyroid disease (Hofer R. ed). Verlag H. Egermann 1977, Vienna, (9-41). 10.e Zakarija M., McKenzie J. M., Salisbury­Murphy S.: LATS or thyroidstimulating immuno­globulin as a prognostic index of relapse in hy­perthyroidism of Graves'disease. Acta Endocri­nol. (Suppl) (Kbh) 82: 24, 1976. Adresa autora: Dr. Ljiljana Babic, 21000 Novi Sad, M. Gorl 30a za T4 (N = 25) 15 (60 %) 9 (36 %) 1 (4 %) za T3 (N = 25) 17 (68 %) 7 (28 %) 1 (4 %) za TSH (N = 22) 2 (9 % ) 12 (54 %) 3 (14 %) 5 (25 %) Broj l:::boratori;a cija je varijabilnost s;stemat. poJreške, KV (%) < 10 10-20a20-30a> 30a - - - ------------------------------­ za T4 9 (36 %) 13 (52 %) 1 (4 %) 2 (8 %) T3 2 (8 %) 10 (40 %) 12 (48 %) 1 (4 %) za *apcgreška bez obzira na predznaka Tabela 3 -Ucestalost laboratorijskih vrijednosti za srednju sistematsku i slucajnu pogreškuaTable -3 Frequency of laboratory mean bias and its variability torija. U programu Agencije varijabilnost si­stemske pogreške do 20 % za obje analize rokazalo je 50 % laboratorija. Treba napo­menuti da na varijabilnost sistem. pogreške utiece više faktora, kao što su koncentra­cija analizirane tvari, zatim komponenta r:ireciznosti izmedu laboratorija koja sadrži komponente rreciznosti izmedu i unutar se­·a'i;ci_ (4).a Za analize TSH, zadovoljavajucu siste­matsku oogrešku i varijabilnost te pogreškeapokazuju znatno manji broj laboratorija štoaje uoceno i u programu Agencije. 1 ovdjeatreba reci da su uzeti u obzir uzorci s ni­skom koncentracijom TSH (serumi 3 i 6)akakva se pojavljuje u slucajevima hiperti­reoze, kada u rutinskem radu veca preciz­nost i tocnost odredivanja nije neophodna.a Konacno u tabeli 4. prikazani su medijaniaili centralne vrijednosti za sistematsku po­grešku, i medijani za varijabilnost te pogre­ške, uzevši u obzir izracunate vrijednostiasvih laboratorija. U zagradi se navode re­zultati iz programa agencije. Interesantnoaje da je medijan sistemske pogreške najnižiaza analizu T3, dok su medijani varijabilnosti,ar:,rema ocekivanju najniži za T4, zatim za T3aa najveci za TSH.a Analiza - T4 ---­-- - - T3 - - TSH - Bias (%) 8,5 (6,7) 5,1 (7,6) 17,0 (15,0) 1<..V ( % ) __ 1_2, 0_-------'--(19_a_,4.) _a_ 20,_2_a(_2.1 ,__7)'----_29_a, 7_-------'--(36_a_,2)a Tabela 4 -Medijan vrijednosti svih laboratorija za srednju sistematsku (Bias, %) i srednju slu­cajnu (KV, %) pogrešku. U zagradi rezultati IAEA Table 4 -Median bias ratings and median varia­bility of bias. IAEA results are shown in brackets Zakljucak -Na temelju dobivenih rezul­tata može se zakljuciti slijedece: 1.a kvalitet analiza i dobivenih rezultata ua25 jugoslavenskih laboratorija približno je jednak ili je nešto boljj u komparaciji s re­zultatima oko 80 laboratorija iz cijeloga svi­jeta, koji su sudjelovali u programu Agen­cije. Pitanje je možemo li mi s tirne biti za­dovoljni? 2.a Uzme li se u obzir i sistematska i slu­cajna pogreška analiza, tada se za vecinu laboratorija može reci da su pokazali pri­licno ujednacene rezultate. Možda se mogu istaknuti rezultati analize T3 -0,7 ± 8,0 % (n = 30) i -5,1 ± 11,0 % (n = 30), a za T4 4,3 ± 5,6 % (n = 16) i 0,3 ± 11,3 % (n = 29). Sigurno je medutim da su dva ili tri labora­torija (oko 10 %) pokazala slabe rezultate. cini se da je glavni razlog torne pomanjka­nje zadovoljavajuce kontrole kvalitete vlasti­tih rezultata u laboratoriju. 3.a Zbog relativno malog breja laboratori­ja koji su za neku od analiza koristili jedan odredeni komplet (kit), rezultate nismao raz­vrstali prema proizvodacima. Medutim, na temelju podataka koji se ovdje ne prikazuju može se zakljuciti da u pogledu slucajne pogreške (preciznosti), upotrebljeni kom­plet, posebno u slucaju T4 i T3 , ne igra ulo­gu ali da razliciti RIA kompleti ipak izazivaju prevelike razlike u sistematskoj pogreški re­zultata. Najvjerojatniji razlog torne je što proizvodaci kompleta podjednako ne kori­ste medunarodno priznate standarde u sa­stavu svojih kompleta. 4.a Analize TSH predstavljaju posebanaproblem kako to pokazuju i naši rezultati Radiol. lugosl. 18(4) 417-420, 1984 dobiveni u programu Agencije. Napore u svrhu poboljšavanja kvalitete rezultata tre­baju ciniti i korisnici i proizvodaci. Zato je za sada od najvece važnosti rigorozna labo­ratorijska kontrola stabilnosti RIA komple- .--ta i preciznosti dobivenih rezultata. Acknowledgements -This work is part of the research project No 3749/RB within a programme sponsored by the lnternatio­nal Atomic Energy Agency of Vienna. The authors are indebted to Dr R. R. A. Bacon and Dr W. M. Hunter for suggestions concerning the data processing. Abstract INTERLABORATORY QUALITY ASSESSMENT OD RADIOIMMUNOASSAYS ANO SIMILAR ANAL YSES OF SERUM THYROXINE, TRIODOTHYRONINE ANO THYROTROPIN Vlatkovic M., Loncaric S., Lukinac Lj., Kušter t.. A project under the above title was carried out in the second hal/ of 1983 with the partici­pation of 25 laboratories (22 tor TSH assessment) from the whole of Yugoslavia. The organization of the project and analysis of the results were conducted after the 1980/81 IAEA External Qua­lity Assessment Scheme tor the same hormones. Each laboratory analysed 30 freeze dried aliquots of 7 serum pools of various hormone concentra­tions, for 6 months. Each laboratory received monthly reports on the results including ali laboratory trimmed means and trimmed CV tor between-laboratory variability. Mean CV values were 19.9 % for T 4, 23.0 % for T 3 and as much as 45.4 % tor TSH. Cumulative statistics were used to assess the mean bias and its variability tor each laboratory. Median bias ratings were 8.5 % tor T4, 5.1 % tor T3, and 17.0 % for TSH, while median variability of bias were 12.0 % , 20.2 % and 29.7 % respectively. With the excep­tion of 1 O % of laboratories whose results were poor, other laboratories showed similar results taking into account both the mean bias and its variability. Literatura 1. Bacon R. R. A., Hunter W. M., Ratcliffe J. G.: IAEA External Quality Assessment Scheme: Thyroid-Related Hormones. U: Radioimmunoas­say and Related Procedures in Medicine 1982, IAEA, Vienna 1982 (573-589). 2. Healy M. R. J.: Outliers in Clinical Chemis­try Quality-Control Schemes. Ciin. Chem. 25: 675-677, 1979. 3. Kirkwood T. B. L.: Geometric Means and Measures of Dispersion. Biometrics 35: 908-909, 1979. 4. Munson P. J., Rod bard D.: An Elementary Components of Variance Analysis for Multi-Cen­tre Quality Control. U: Radioimmunoassay and Related Procedures in Medicine 1977, IAEA, Vienna 1978, 2: (105-124). Adresa autora: Dr M. Vlatkovic, Zavod za nu­klearnu medicinu KBC, Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl. 18(4) 417-420, 1984 420 ODJEL ZA NUKLEARNU MEDICINU, ODJEL ZA NEUROLOGIJU, ODJEL ZA KIRURŠKE BOLESTI -NEUROKIRURŠKI ODSJEK ZNACENJE GAMAENCEFALOGRAFIJE U DIJAGNOSTICI INTRAKRANIJSKIH EKSPANZIVNIH PROCESA Stanicic A., Reic P., Jurinovic M., Marovic A. Sažetak -U skupini od 31 pacijenata sa dokazanim intrakranijskim ekspanzivnim proce­som, od kojih je 29 imalo tumor mozga, a preostala dvojica subduralni hematom i ane­urizmu, nalaz gamaencefalografije bio je pozitivan kod 26 bolesnika (osjetljivost 83 %). Gamaencefalografija se dobro dopunjavala sa kompjutoriziranom tomografijam mozga. Bila je pozitivna kod 4 pacijenta s negativnim nalazom kompjutorizirane tomografije iz grupe od 21 bolesnika kojima su napravljene obje pretrage. Nijedan pacijent iz te skupine nije imao negativan nalaz obiju pretraga. UDC: 616.831-006-073.756.8:621.039.84 Key words: brain neoplasms -diagnosis, spectrometry gamma Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 421-423, 1984 Uvod -U želji da evauliramo gamaence­falografiju u dijagnostici intrakranijskih eks­panzivnih procesa, prikazali smo rezultate koje smo dobili kod 31 pacijenata s intra­kranijskim ekspanzivnim procesom, lijece­nih u našoj ustanovi od sijecnja 1983. do ožujka 1984. Materija! i metode -U našoj skupini pa­cijenata bilo je 15 muškaraca u dobi od 25 do 73 godine (prosjek 51 godina) i 16 žena u dobi od 23 do 74 godine (prosjek 52 go­dine). Od 31 pacijenta, njih 29 imali su tu­mur mozga, jedan je bolesnik imao subdu­ralni hematom i jedan aneurizmu. Nakon standardne pripreme davanjem na­trijeva perklorata, pacijentima smo intraven­ski injicirali 740 MBq 99m-pertehnetata u vo­lumenu od 0,5 ml kao bolus. Snimali smo gama kameram Siemens sa širokim vidnim poljem, opskrbljenom niskoenergetskim, vi­šenamjenskim kolimatorom. Gama kamera povezana je s elektronickim racunalom PDP 11 /34. Naš rutinski postupak kod gamaen­cefalografije obuhvaca cerebralnu angio­scintigrafiju, rane i kasne staticke snimke. Cerebralnu angioscintigrafiju radimo u an-teriornoj, a prema potrebi u posteriornoj, ili lateralnim projekcijama. Podatke u sekund­nim sekvencama, u toku prvih 40 sekundi po injiciranju, pohranjujemo u elektronic­kom racunalu. Rane staticke snimke radimo na polaroidu, odmah nakon angioscintigra­fije, u lateralnim projekcijama, sakupljajuci 200.000 impulsa po projekciji. Kasne static­ke snimke, takoder na polaroidu, radimo u anteriornoj, posteriornoj i lateralnim projek­cijama, a prema potrebi i u verteks projek­ciji, sakupljajuci 300.000 impulsa po projek­ciji. Rezultati -Nalaz gamaencefalografije bio je pozitivan kod 26 od 31 pacijenta (osjetljivost 83 %). Cerebralna angioscinti­grafija bila je pozitivna u 4 od 31 pacijenta (4/31), rane staticke snimke kod 13/31, a kasne staticke snimke bile su pozitivne u svih pacijenata s pozitivnim nalazom gama­encefalografije. Prema patohistološkom na­lazu, tumori su dijagnosticirani ovako: gli­oblastoma multiforme 6/6, glioma philloides 1 /1, astrocytoma gradus 1 0/1, oligoastro­cytoma transitionale III 0/1, meningeoma 3/3, hemangiopericytoma 1 /1, chordoma Stanicic A. et al.: Znacenje gamaencefalografije u dijagnostici intrakranijskih ekspanzivnih proce15a _ 0/1, cystis arachnoidalis 0/1, te metastaze 6/6. Potom, još je dijagnosticiran subdural­ni hematom 1 /1 i aneurizma 11 (slika 1 ). lntrakranijski ekspanzivni procesi prema lo­kalizaciji dijagnosticirani su ovako: procesi u hemisferama velikog mozga 20/23, na ba­zi mozga 3/4 i u stražnjoj lubanjskoj jami 3/4 (slika 2). U deset pacijenata gamaen­cefalografja je bila prva pretraga koja je ukazala na leziju. U pacijenata kojima su uciniene i gama­encefalografija i kompjutorizirana tomogra­fija mozga (CT mozga), gamaencefalografi­ja je bila pozitivna u 16/21, a CT mozga u 17 /21. Ni u jednom slucaju nisu obje te pre­trage bile negativne kod istog pacijenta. Gamaencefalografija je bila pozitivna, a CT mozga negativna kod dva pacijenta s tumo­rom pontocerebelarnog kuta, kod jednog bo­lesnika s meningeomom i jednog s gliobla­s'.omom. CT mozga bila je pozitivna uz ne­gativnu gamaencefalografiju u oba pacijenta s astrocitomom, te kod po jednog pacijenta s Lmorom stražnje jame, arahnoidalnom ci­stam i hordomom. U skupini od 23 pacijenta kojima su na­pravljene gamaencefalografija i cerebralna angiografija, gamaencefalografija j2 bila po­zitivna u 18/23, a cerebralna angiografija u 21 /23. Obje su pretrage bi!e negativne kod jednog pacijenta s tumorom stražnje lubanj­ske jame. Gamaencefalografija je bila pozi­tivna, a cerebralna angiografija negativna kod jednog pacijenta s tumorom pontocere­be!arnog kuta. Cerebralna angiografija bila je pozitivna, a gamaencefalografija negativ­na u oba pacijenta s astrocitocitomom, te kod po jednog pacijenta s hordomom i s arahnoidalnom cistom. Diskusija i zakljucak -S obzirom na iz­nesene rezultate, kao i iskustva drugih auto­ra (1, 2, 3, 4), može se zakljuciti da gama­encefalografija zauzima znacajno mjesto u klinickoj obradi pacijenata kod kojih se semnja na intrakranijski ekspanzivni proces. Zbog izrazite neinvazivnosti i visoke osjetlji­vosti, da je metoda važna u detekciji intra­kranijskih ekspanzivnih procesa, u postav­ljanju indikacije za cerebralnu angiografiju, a prema našem iskustvu dobro se dopunju- Radiol. lugosl. 18(4) 421-423, 1984 _ je s kompjutoriziranom tomografijom moz­ga. Sama cerebralna angioscintigrafija, ko­likogod ima nisku osjetljivost, uvelike nam može pomoci pri ocjenjivanju vaskularno­sj lezije. Abstract THE IMPORTANCE OF BRAIN SCINTIGRAPHY IN THE DIAGNOSIS OF INTRACRANIAL EXPANSIVE PROCESSES Stanicic A., Reic P., Jurinovic M., Marovic A. In 31 patients with proved intracranial expan­sive processes, 29 of whom had tumors, and the re:naining two had subdural hematoma and an aneurysm, 26 out of 31 lesions (sensitivity 83 %) werl detected. Brain scinitgraphy combined well with brain CT, being positive in four patients whose CT was negative in the group of 21 pa­tients, w:10 underwent both brain scintigrnphy and brain CT. No patient in that group was ne­gative by both brain scintigraphy and CT. Li teratura 1. Pendergrass H. P., McKusick K. A., New T. F. J., Potsaid M. S.: Relative efficacy of radionu­clide imaging and computed tomography of the brain. Radiology 116, 363, 1975. 2. Gada M., Coleman R. E., Alderson P. O.: Clinical comparison of radionuclide brain ima­ging and computerized transmission tomography. In Non-invasive Brain lmaging: Computed Tomo­graphy and Radi:rnuclides. Edited by H. J. de Slanc and J. A. Sorenson, New York, Society of Nuclear Medicine p. 147, 1975. 3. Fordham E. W.: The complementary role of computerlzed axial transmission tomography and radionuclide imaging of the brain. Semin. Nucl. ed. 7: 137, 1977. 4. Mikhael M. A., Mattar, A. G.: Sensitivity of radionuclide brain imaging and computerized transaxial tomography in detecting tumors of the posterior fossa. J. Nucl. Med. 18: 26, 1976. Adresa autora: Dr Ante Stanicic, Odjel za nu­klearnu medicinu, Opca bolnica Split, špincice­va 1, 58000 Split. Radiol. lugosl. 18(4) 421-423, 1984 RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 11001 Beograd, p. p. 522 Telefon (011) 438-134 Telex JU 11563 Telegram VINCAINSTITUT Proizvodi: univerzalni Tc-99m-generator za humanu primenu radioaktivnost generatora: od 3,7 GBq (100 mCi) do 29,6 GBq (800 mCi) Indikacije: • u obliku pertehnetata: za scintigrafiju tireoidee, mozga, pljuvacnih žlezda, gastrointestinalnog trakta; • u obliku jedinjenja obeleženih 99mTc: za scintigrafiju organa i tkiva, narocite bubrega, jetre, pluca i kostiju U proizvodnji koperira: »TIK« Tovarna igel Kobarid -65222 Kobarid, Goriška 5a SOUR »Galenika«, RO »Plastika i guma«, OOUR Fabrika za proizvodnju i preradu plasticnih masa i gume -11080 Zemun, Georgi Dimitrova 54 Snabdeva: Sve nuklearno medicinske centre u zemlji i vrši izvoz generatora u neke evropske zemlje. KLINICKI BOLNICKI CENTAR ZAGREB ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKI FAKULTET NOVI SAD ZAVOD ZA PATOFIZIOLOGIJU MJERENJE CEREBRALNE PERFUZIJE 99mrc PERTEHNETATOM PO DOBNIM SKUPINAMA U NEUROLOŠKI ZDRAVIH ISPITANIKA Bajc M., Nikolic l., Loncaric s., lvancevic D. Sažetak -Mjerenje cerebralne perfuzije pobuduje interes zbog velikih funkcionalnih i or­ganskih ispada koji mogu nastati i nakon manjih hemodinamickih promjena. Radi što tocnije evaluacije mjerenja perfuzionih promjena u cerebrovalskularnih bolesti nametnula se potreba evaluiranja cerebralne perfuzije u zdravih ispitanika. Važno je napo­menuti da se cerebralna perfuzija znacajno razlikuje po dobrim skupinama a što je u vezi sa procesima sazrevanja i starenja krvnih žila. Analizirali smo krivulje nad opskrbnim podrucjem arterija cerebri medija i arterija cerebri anterior u anteriornoj i verteks projekciji. Prilikom analiza krivulja mjerili smo vrijeme dotoka, uzlazni i silazni dio krivulja kao i površinu ispod krivulje. Naši rezultati ukazuju na znatne razlike u brzini dotoka, vremenu protoka kao i u brzini eliminacije medu analiziranim dobnim skupinama. UDC: 616.133.33-072.7:539.163 Key words: cerebral arteries, radiometry, technetium, blood flow velocity Original scientific paper Radiol. Iugosl. 18(4) 425-428, 1984 Uvod . Problem cerebralne perfuzije je od neobicne važnosti, buduci da je ucesta­lost cerebrovaskularnih bolesti (CVB) veli­ka. Zbog toga su tijekom posljednih cetr­deset godina ucinjeni mnogi pokušaji da se primjenom razlicitih metoda što tocnije spo­znaju fiziološka i patofiziološka zbivanja u moždanom krvotoku, te njegov odnos pre­ma metabolizmu nervnih stanica. Regionalni cerebralni protok može se kvantificirati neinvazivnim putem uz korište­nje difuzibilnih i nedifuzibilnih radioindika­tora. Upotrebom difuzibilnog radionuklida kse­nona i primjenom klirens tehnika, zasnova­nih na modifikaciji metode Mayera i Zierle­ra, dobivaju se kvantitativni parametri cere­bralnog protoka. Kvantitativna mjerenja pomocu nedifuzi­bilnog indikatora zasnivaju se na metodi Oldendorfa (9) koja omogucuje pracenje prvog prolaza radioindikatora kroz cerebral­ne krvne žile u obliku vremenskih krivulja radioaktivnosti (VKR) generiranih sa odgo­varajucih podrucja interesa. Buduci da je tumacenje analogne slike i vizuelna procjena VKR zasnovana na isku­stvu, ono je zbog subjektivnosti nedovoljno tocno (3). U cilju objektivizacije i što tocnije evalu­acije moždanog protoka u pojedinim CVB, razvijeni su brojni pristupi u obradi VKR. Jedan od pristupa analizi VKR primjenjuje modifikaciju Zierlerove metode koja pro­mjene radioaktivnosti u vremenu izražava u vidu srednjeg vremena prolaza radioindika­tora obzirom na razlicitu dužinu i smjerove krvnih žila unutar moždanog tkiva (11 ). Po­stoje, nadalje, pokušaji izracunavanja cere­bralnog protoka u apsolutnim vrijednostima, gdje se koriste faktori korekcije u odnosu na recirkulaciju i frekvenciju srcanog rada (5). Osim ovih pristupa postoje i pokušaji iz­racunavanja cerebralnog protoka u ml/ min pomocu dekonvolucione analize dinamicke scintigrafije mozga. Tim postupkom dobiva se krivulja takvog oblika kao da je injicira­no izravno u obje karotidne arterije (1, 2), koriste se analiza VKR prilagodavanjem na »gama variate« funkcije kojom prilikom se dobivaju vrijednosti vremena regionalnog protoka (11 ). Buduci da ni jedna do sada korištena me­toda nije dala ocekivane rezultate, osobito Bajc M. et al.: Mjerenje cerebralne perfuzije Tc99m pertehnetatom po dobnim skupinama ... kod analize poremecaja cerebralnih proto­ka, pokušali smo odrediti neke od parame­tara VKR, i to one koje su nam se na osno­vi dugogodišnjeg iskustva ucinili relevant­nim u analizi kako normalnih tako i pore­mecenih hemodinamickih uvjeta. U cilju što adekvatnijeg tumacenja pato­loških krivulja nametnula se potreba za de­finiranjem normalnih vrijednosti datih poka­zatelja, kao i za odredivanjem fizioloških odstupanja. Stoga smo pristupili analizi VKR kod neurološki zdravih ispitanika svrstanih u dobne skupine. Materija! i metode -Angioscintigrafije su izvodene pomocu 740 MBq 99mTc pertehne­tata koji je injiciran u kubitalnu venu. U istom trenutku ukljucena je gama kamera povezana s elektronickim racunarom koja je registrirala promjene radioaktivnosti tije­kom narednih 40 sek. lspitanici su snima­ni u anteriornoj ili verteks poziciji. Obradivani su angioscintigrami zdravih ispitanika u kojih su i nalazi EEG-a, fundusa i kraniograma bili u granicama normale. lspitanici su podijeljeni u pet dobnih skupi­na u rasponu od 15 godina starosti. Postavljanjem regija od interesa nad sre­dišnjom i prednjom cerebralnom arterijam dobivene su VKR. U analizi krivulja odredili smo slijedece parametre: a) O-T 1 predstavlja vrijeme dotoka, mje­reno od pocetka injiciranja bolusa radio­indikatora do trenutka uspona aktivnosti, b) T1-T2 predstavlja vrijeme uzlaznog dijela krivulje, cije prve tri sekunde odražavaju pretežno arterijsku fazu, a nagib krivulje di­rektno odražava akciju srca, c) vrh krivulje koji u sebi sadrži sve tri faze (arterijsku, kapilarnu i vensku), d) T2-TJ je vrijeme pa­da radioaktivnosti od vrha do najniže tocke, i to predstavlja odtok krvi iz mozga. Ovom dijelu krivulje dali smo poseban znacaj i na­ša su zapažanja da se promjene cesto na­laze upravo na ovom dijelu krivulje u nekim CVB, zbog poremecaja permebiliteta krvnih žila i perivazalnog edema, e) plato krivulje predstavlja onaj postotak od maksimalnog aktiviteta koji recirkulira poslije pada kri­vulje, f) izracunavali smo i površinu ispod uzlaznog i silaznog dijela krivulje (P1 + P2) koja predstavlja i protok i volumen distribu­cije indikatora. Rezultati istraživanja -Na osnovi nave­denih parametara obradili smo VKR u 50 ispitanika. Utvrdili smo da u promatranim parametrima ne postaje razlike medu pred­njim i središnjim moždanim arterijama, niti u odnosu lijeva-desno, niti izmedu muškara­ca i žena i zato :::e rezultati koje iznosimo odnose na obje arterije, obje strane i oba spola. U prvoj skupini ispitanika koju cini sta­rosna skupina od 1-15 godina zapažamo usku VKR, T1-T2 je 5,1 s, veoma kratku ka­pilarnu fazu i strmi pad aktiviteta tijekom 6,6 s (tabela 1 ). U drugoj skupini ispitanika od 16-30 god. 11ailazimo na tipicnu krivulju odraslih s du · žom fazam T1-T2 koja traje 6 s i dužom T2-T3 fazam u trajanju od 7,2 s. Trecu starosnu kategoriju cine ispitanici od 31-40 god. U ovoj skupini VKR dobiva karakteristican oblik istostranicnog trokuta, sa T1-T2 fazam od 6,5 s, a T2-T3 fazam od 9,3 s (slika 1). cetvrtu skupinu cine ispitanici izmedu 46-60 god. starosti. U ovoj dobnoj skupini oblik krivulje više odstupa od oblika krivulje prethodne grupe, krivulja postaje šira, sa zaobljenim vrhom. Središnja vrijednost faze T1-T2 se pornice na 7 s, a vrijednosti faze T2-T3 na 9,6 s. 008f.fi: SKUPINE ilO 11 0-15 god. 21 tl-30 god. to ]] 31 • 45 god. 41 46-60 god. l 10 51 ;.11 ood, . LO 30 IO IS 20 25 JO vrijtmt:t.) Slika 1 -Shematski prikaz normalnih vrijedno­ sti vremenskih krivulja radioaktivnosti po dobnim skupinama. Uociti promjene u strmini silaznog dijela krivulje Fig. 1 -Shematic representation of the tirne activity curves normal values in different age groups. Note the changes in downslope part of the curves depending on age Radiol. !ugasi. 18(4) 425-428, 1984 0-15 10-30 31-45 40-00 oo­ jelu krivulje koji predstavlja pretežno arte­ x 6 7,7 l'.>,8 10,8 rio-kapilarno-venski dio, tj. mikrocirkulaciju 0-T, R S ,, 9 10 77 1310 " koja je indirektno odgovorna za funkciju sta­ T,-T, X 6 6,5 7 7,6 nice. Razlika medu dobnim skupinama mo­ • 1 • 1 75 75 . .. T,-T, X s P!.ATQ 6,6 28" 7,2 30„ 98 9,3 31" 9,6 • 36" 1 • 10,2 39„ " P,+P2 0.9-0.INJ 0.9-0.9't 0.9-0.97 O,V-1 0.1-0,18 Slika 2 -Tabela normalnih vrijednosti možda­nog protoka u sekundama Fig. 2 -Table of normal cerebral perfusion va­lues expressed in seconds in different age groups U posljednjoj analiziranoj dobnoj skupini koju sacinjavaju ispitanici iznad 60 god. na­ilazimo na još vece središnje vrijednosti T,-T2 od 7,6 s, zaobljavanje vrha i produ­ženje faze T2-T3 na 10,2 s. U ovoj dobnoj skupini nalazimo veoma veliku varijabilnost pojedinih ispitivanih parametara. Vrijednost platoa takoder se mijenja po dobnim skupinama i varira u granicama iz­medu središnje vrijednosti od 28-38 %. Pri komparaciji površina ispod lijeve i desne krivulje ustanovili smo da u neurološki zdra­vih ispitanika maksimalna razlika u vrijed­nostima površina iznosi 20 %. Diskusija -Mjerenje cerebralnog proto­ka nedifuzibilnim radioindikatorom nije u neposrednoj ovisnosti o volumenu mozga, nego odražava volumen krvi u krvnim žila­ma mozga. lmajuci ovo na umu pokušali smo pomocu odredenih parametara analizi­rati VKR. Svjesni smo da ovaj pristup nije niti najbolji niti idealan, ali je brz i daje re­levantne rezultate kako pri analizi VKR u normalnim, tako i u izmjenjenim hemodina­mickim uvjetima. Na osnovi dobivenih rezultata koji uka­zuju na postepenu promjenu svih parame­tara cerebralnog protoka, moglo bi se pret­postaviti da postoji fiziološki slijed sazrije­vanja vaskularnog sistema i maturacije nje­govog autoregulacionog mehanizma. Kon­trola distribucije cirkulacije uglavnom se nalazi na prekapilarnom nivou. Polazeci od ovih pretpostavki, mogle bi se objasniti pro­mjene koje se odigravaju na krivuljama, a koje se ispoljavaju porastom svih ispitivanih parametara. Najviše promjena vidimo na di­gu ukazivati na znacaj kapilarnog krvotoka u smislu prohodnosti odvodnog sistema koji je izmjenjen u starijoj životnoj dobi. Stoga smatramo da se iz VKR mogu dobiti znacaj­ne informacije o biološkoj starosti ispitivane osobe. Vrijednosti cerebralnog protoka i promje­ne u ovisnosti o dobi predmet su suprotnih mišljenja. Dok jedni (4, 12) navode da po­stoji progresivna redukcija protoka u zdra­vih ispitanika starije životne dobi bez evi­dentiranih znakova hipertenzije i ateroskle­roze, u isto vrijeme drugi (11, 13) navode da ne postoje redukcije u protoku sve dok starenje nije udruženo s pojavom hiperten­zije i ateroskleroze. Naši nalazi ukazuju na promjene u perfuziji cerebralnog proto­ka po dobnim skupinama koje se manifesti­raju i promjenom oblika krivulje. Neki autori (6, 7, 8) smatraju da u podruo ju vaskularizacije središnje moždane arte­rije, ovisno o dobi ispitanika, postoji izrazi­tija redukcija protoka nego Ji u podrucju vaskularizacije ostalih cerebralnih arterija. Analize VKR u naših ispitanika ukazuju na to da ne postoje razlike u promatranim pa­rametrima u odnosu na distribuciju prednje i središnje cerebralne arterije. Zakljucak -1. U cerebralnom protoku postoje razlike ovisne o dobi ispitanika. Razlike su uocene na osnovu analize kri­vulja. 2. Te razlike se odnose na oblik krivulje, vrijeme dostizanja maksimuma, dužinu od­toka radioindikatora i visinu platoa recirku­lirajuceg aktiviteta. 3. Na osnovi VKR mogu se dobiti vrijedne informacije o biološkoj starosti krvnih žila ispitanika. Abstract MEASUREMENT OF CEREBRAL PERFUSION WITH 99mTc IN NEUROLOGICALL Y HEAL THY SUBJECTS OF DIFFERENT AGE GROUPS Bajc M., Nikolic 1., Loncaric s., lvancevic D. The measurement of cerebral perfusion has raised interesi because of the functional and organic perfusion defects which may occur even after minor hemodinamic changes. Radiol. lugosl. 18(4) 425-428, 1984 Bajc M. et al.: Mjerenje cerebralne perfuzije Tc99m pertehnetatom po dobnim skupinama ... In order to obtain as exact an evaluation of the measurement of perfusion changes in ce­rebrovascular diseases as possible it appeared necessary to evaluate cerebral perfusion in heal­thy subjects. It is important to point out that ce­rebral perfusion differens in the various age groups of examinees, since it is connected with the maturing and aging process of vascular ves­sels. We have analysed curves over the supply, area of the middle cerebral arteries and the anterior cerebral arteries in anterior and vertex projection. By these analyses we have measured the arival tirne initial and down slope of the curve as well as the area under the curve. Our results show differences in the arrival as well as the elimination tirne between the age groups analysed. Literatura 1. Britton K. E., Granowska M., Rutland M., Lee Ty., Nimmon, C. C. Petrosino l. Lumley JS (Non invasive measurement of regional cerebra­le blood flow before and after microvascular surgery). In: Greenhagh RM, RM, ROSE FC (Ed 1) Progress in stroke research 1, 1979. 2. Horibe K., Akagi K., lkeda T., lwata Y., Ku­sumi Y., Nakamura Y., Takeda S.: Deconvolution analysis of radionuclide angiocerebrography. Proceedings of the Third World Congress of Nuclear Medicine and Biology, Pergamon Press, 1702-1707, 1982. 3. Kempy V., Ritter B., von Scheele N.: Com­bined radionuclide circulation and static images of the brain. Cerebrovascular disease diagnostic justification questioned. Eur. J. Nucl. Med. 7: 217-222, 1979. 4. Kety S.: Human cerebral blood flow and oxygen consumption as related to aging. J. Chro­nic Dis. 3: 478-486, 1956. 5. Lindner P.: Quantitative, non-invasive cere­bral blood flow measurement with a heart-rate­dependent recirculation. Application in carotid surgery. Eur. J. Nucl. Med. 8: 358-363, 1983. 6. Matsuda H., Maeda T., Yamada M., Xi Gui L., Tonami N., Hisada K.: Age matched normal values and topograpfic maps tor regional blood flow measurement by Xe-133 inhalation. Stroke 15, 2: 336-342, 1984. 7. Melamed E., Lavy S., Bentin S., Cooper G., Rinot Y.: Reduction of regional cere bral blood flow during aging in man. Stroke 11: 31-35, 1980. 8. Naritomi H., Meyer J. S., Sakai F., Yamagu­chi F., Show T.: Effects of advancing age on re­gional cerebral blood flow. Arch. Neurol. 30: 410-416, 1979. 9. Oldendorf W. H., Kita no M.: lsotope study of brain blood turnover in vascular disease. Arch. Neurol. 12: 30-38, 1965. 10. Olsen J.: Cere bral blood flow. Methods for measurement, regulation, effects of drugs and changing in disease. Acta Neurol. Scand. 50 (suppl 57) 1-134, 1974. 11. Szabo Z., Ritzl F.: Mean transi! tirne image -A new method for analysing brain perfusion studies. Eur. J. Nucl. Med. 8: 201-205, 1983. 12. Sheinberg P., Blackburn l., Rich M., Sas­law M.: Effects of aging on cerebral circulation and metabolism. Arch. Neurol. Psychiatry 70: 77-85, 1983. 13. Shenkin H. A., Novak P., Goluboff B.: The effects of aging arteriosclerosis and hyperten­sion upon the cerebral circulation. J. Ciin. lnvest. 32: 459-465, 1953. Adresa autora: Bajc M., Klinicki bolnicki cen­tar Zagreb, Zavod za nuklearnu medicinu, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl. 18(4) 425-428, 1984 INSTITUT ZA NEUROLOGIJU, PSIHIJATRIJU I MENTALNO ZDRAVLJE MEDICINSKOG FAKULTETA U NOVOM SADU MOGUCI PATOFIZIOLOŠKI MEHANIZMI HEMODINAMSKE DISFUNKCIJE U VASKULARNIM GLAVOBOLJAMA Nikolic l., Bajc M., Mihaljev-Martinov J., Loncaric S., lvancevic D. Sažetak -Osnovni patofiziološki mehanizmi nastanka vaskularnih glavobolja mogu se shvatiti kao rezultat izmene tonusa ekstrakranijalnih i intrakranijalnih arterija -a mehaniz­mi koji dovode do izmene su mnogobrojni. Merili smo cerebralnu perfuziju u AP ili verteks položaju. Zanimao nas je opseg pramena u ataku glavobolja i eventualna mogucnost do­kazivanja vazospazma. Pokušali smo odgovoriti na pitanje je li pomereceni permeabilitet krvnih sudova sa perivazalnim edemom odgovoran za diskretne cirkulatorne smetnje. U ispitivanih smo bolesnika uz angioscintigrafiju vršili i reoencefalografsko ispitivanje. Na osnovu dobijenih rezultata nadene su hemodinamske pramene u bolesnika s vaskularnim glavoboljama, pa je merenje cerebralne perfuzije indikovano za tu grupu bolesnika. UDC: 616.857-02:616.133.33-072.7:539.163 Key words: vascular headache, cerebral arteries -radionuclide imaging, blood flow velocities Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 429-432, 1984 Uvod -Veliki broj bolesnika koji se upu­6uje na cerebralnu angioscintigrafiju su osobe sa glavoboljama u kojih se sumnja na vaskularnu etiologiju. Promene radioak­tivnosti (VKR) na vremenskim krivuljama koje se nalaze kod tih bolesnika obicno su teže uocljive, samim tim im se ne pridaje dovoljno znacaja, a najcešce su prisutne u kapilarno-venskoj fazi krivulje. Vecina racunarskih programa za obradu VKT posebnu pažnju pridaje uzlaznom delu krivulje (3) gde u ovih bolesnika rede po­stoje odstupanja. Male hemodinamske pra­mene su vizuelno teško uocljive i zahtevaju veliko iskustvo, pa se ukazala potreba za tacnijom procenom i vrednovanjem prome­na na VKR koja je u stvari zbirni pokazatelj složenih hemodinamskih poremecaja koji leže u osnovi vaskularnih glavobolja. Postoje mnogobrojne hipoteze koje na­stoje da objasne mehanizme nastanka va­skularnih glavobolja. Hipoteza šantova, ko­ja se zasniva na rezultatima merenja razlike u koncentraciji metabolita u arterijskoj i venskoj krvi koja napušta mozak, ukazuje na postajanje šantova pomocu kojih se za­obilazi kapilarni krvotok. Ovom hipotezam autori objašnjavaju nastanak bledila i pro­širenih vena u bolesnika sa vaskularnom glavoboljom (4). Serotoninska hipoteza (6) zasniva se na nalazu povecanih kolicina se­rotonina pre napada migrene i pada njego­vog nivoa u fazi glavobolje. Serotonin kao i ostali biogeni amini (prostoglandin) dovo­de do periferne senzibilizacije receptora za bol i do povecanog permeabiliteta kapilara. Refleksna hipoteza objašnjava nastanak vazodilatacije kao rezultat refleksnog spaz­ma arteriola, koji dovodi do regionalne ishemije i do hipoksije kojoj sledi laktacido­za i proširenje krvnih sudova. Bol bi se mogao objasniti serotoninskom hipotezam koja na kraju vodi edemu. Po­stoje i hipoteze koje bol objašnjavaju ab­normalnom reakcijam alfa i beta receptora (5) na nadražaj. Rezultati merenja cerebralnog protoka sa 1,_senonom u bolesnika sa vaskularnim gla­i.Oboljama, ukazuju na postojanje ishemije u fazi aure (9, 11) koju sledi luksuzna perfu­zija. Rezultati drugih studija (8) pak ukazuju na povecanje globalnog protoka, ali na smanjenu perfuziju u pojedinim delovima kore. Nikol ic l. et al .: Moguci patofiziološki mehanizmi hemodinamske disfunkcije u vaskularnim glavoboljama Cilj našeg rada je da pokušamo pomocu postojecih hipoteza objasniti patofiziološke mehanizme koji bi mogli dovesti do prome­na uocljivih na VKR u bolesnika sa vasku­larnim glavoboljama. Bolesnici i metode -Angioscintigrafiju smo izvodili u 34 bolesnika sa vaskularnim glavoboljama pomocu 740 MBq 99 mTc DTPA u vidu bolus injekcije u AP ili verteks položaju. Postavljanjem regija od interesa nad prednjim i srednjim cerebralnim arteri­jama dobili smo VKR. U analizi krivulja upotrebili smo parametre za koje smo sma­trali da su merodavni u oceni stanja cere­bralnog protoka (1), a to su: O-T1 je vre­me od injiciranja bolusa i starta kamere do pocetka rasta aktiviteta; od T1-T2 je vreme od pocetka rasta aktiviteta do vrha krivulje. Ono u prve 3 sekunde sadrži arterijsku fa­zu, direktno zavisnu i od akcija srca. Oblik vrha krivulje u sebi sadrži sve 3 faze (arte­rijsku, kapilarnu i vensku). Od T2-T3 je vreme pada radioaktivnosti od vrha do naj­niže tacke i predstavlja odtok krvi iz mozga. Ovom delu krivulje dali smo poseban znacaj zbog naših zapažanja da se promene u va­skularnim glavoboljama odigravaju upravo na ovom delu krivulje, a u vezi su sa pore­mecajem permeabiliteta krvnih sudova i pe­rivazalnim edemom. Plato odnosno završni deo krivulje predstavlja procenat od maksi­malnog aktiviteta koji recirkuliše posle pa­da krivulje. Poreci ovoga, kod 25 bolesnika vršili smo i reoencefalografska (REG) sni­manja. Rezultati istraživanja -Analizom dobije­nih rezultata ustanovili smo nekoliko mogu­6ih odstupanja u odnosu na normalne vred­nosti (1 ). U znatnom broju naših bolesnika (62 % ) uocili smo produženje faze T1-T2. Ono je variralo u vrlo širokim granicama, nezavisno od starosti i pola bolesnika. Le­vo-desne asimetrije u završnom delu uzlaz­nog pravca krivulje, koje odgovaraju arte­rio-vensko-kapilarnoj fazi, zapazili smo u 32 % bolesnika. U izvesnom broju naših bo­lesnika (12 %) zapazili smo promene na po­cetku silaznog dela krivulje koje odgovara­ju venskoj fazi. Produžena faza T2-T3 uoce­na je u 60 % naših bolesnika. Visoki plato recirkulišuceg aktiviteta nalazili smo cak kod 66 % analiziranih krivulja. Na osnovu ovih zapažanja uocili smo dva osnovna tipa krivulja koje se razlikuju po obliku, a sadrže razne kombinacije produ­ženja nekoliko analiziranih parametara. Prvi tip krivulja je simetricna desno-leva krivulja sa produženom fazom T1-T2 , pro­duženom fazom T2-T3 i visokim platoom re­cirkulišuceg aktiviteta (slika 1). Drugi tip je asimetricna levo-desna kri­vulja, s tim da se asimetrija uocava ili na pocetku silaznog dela krivulje sa ili bez kombinacije produženja vremenskih para­metara. U svih 25 bolesnika u kojih je izvršeno REG snimanje, nalaz je ukazivao na teške oblike hemodinamskih poremecaja u smi­slu otežanog dijastolnog priliva, hipotonije ' .• Slika 1 -Simetricna levo-desna krivulja sa pro­duženim fazama T1 -T2 i T2-T3 i visokim pla­toom recirkulišuceg aktiviteta Fig. 1 -Symmetric right-left tirne activity curve with prolonged phases T1 -T2, T2-T3 and high level of recirculating activity Slika 2 -Asimetricna levo-desna krivulja kod koje se asimetrija uocava na kraju uzlaznog dela krivulje Fig. 2 -Asymmetric right-left tirne activity cur­ve. The asymmetry is visible on the end of the initial slope of the curve Radiol. lugosl. 18(4) 429-432, 1984 do atonije arterija u ortostazi, intrahemi­sferne asimetrije, kao i izmene tonusa arte­rija levog i desnog hemikranijuma. Diskusija -Rezultati ovih istraživanja VKR u bolesnika sa vaskularnim glavobo­ljama, ukazuju na brojne promene koje bi se mogle dovesti u vezu sa napred navede­nim hipotezama. Zbog spazma arteriola i kapilara koji nastaje u pocetnoj fazi glavo­bolje, verovatno dolazi do zaobilaženja ka­pilarne mreže i direktnog prelaza radioindi­katora iz arterijskog u venski sistem. Za ovu funkcionu pretpostavku postoje i mor­fološki dokazane arterio-venske anastomo­ze na prekapilarnom nivou. Takva hemo­dinamska promena se na krivulji odražava u vidu vece kolicine aktiviteta u venskoj fa­zi, to jest dugim zadržavanjem veceg nivoa aktiviteta u silaznom delu krivulje. U težih oblika glavobolje, promenjena kolicina ami­na (serotonina) te nedostatak prostaciklina dovode do spazma i povecane agregabilno­sti trombocita, što uslovljava ishemicne pro­mene koje se odražavaju na završetku uz­laznog dela VKR. Promenjene kolicine ami­na dovode do povecane propustljivosti ma­lih krvnih sudova, što uslovljava pojavu pe­rivazalnog edema. Taj se edem na krivulja­ma iskazuje smetnjama dotoka i odtoka krvi i zaostajanjem vece kolicine aktiviteta u cirkulaciji. U ataci migrene (7, 9, 11) merenja regio­nalnog cerebralnog protoka s ksenonom ukazuju na pojavu ishemije kojoj sledi luk­suzna perfuzija. Ona se na arteriografiji uocava kao pojacano kapilarno i rano ven­sko punjenje (2), a na VKR rezultuje asime­trijom vrha krivulje. Na osnovu naših rezultata smatramo da primenjenom metodom i pristupom može­mo objektivizirati hemodinamske promene na VKR koje su vizuelno teško uocljive. Svesni smo da ni ovaj pristup nije idealan (1) i ima odred ene nedostatke, ali smo isto­vremeno ustanovili da rezultati ovih istra­živanja dobro korelišu sa klinickom slikom i sa REG nalazom. Mišljenja smo da ne po­stoji ni jedan izolovani parametar koji bi bio patognomican za vaskularne glavobolje. Stoga se vrednosti navedenih parametara moraju tumaciti u medusobnoj zavisnosti. lpak smatramo da su odlucujuci parametri faze T1-T2, T2-TJ, oblik VKR te postoja­nje levo-desne asimetrije. Zakljucci -1. Na VKR naših bolesnika sa vaskularnim glavoboljama našli smo po­vecanje vrednosti sledecih parametara: fa­za T1-T2 i T2-T3, platoa, te promene u vrhu krivulje. 2. Ove promene su zavisne od težine kli­nicke slike. 3. Navedeni parametri se ne mogu pro­cenjivati izolovano vec o medusobnoj zavis­nosti, uzimajuci u obzir oblik krivulje. 4. Smatramo da se na osnovu angioscin­tigrafije može dobiti uvid u težinu hemodi­namskih poremecaja u bolesnika sa vasku­larnim glavoboljama. Abstract POSSIBLE PATHOPHYSIOLOGICAL MECHANISMS OF HEMODVNAMIC DVSFUNCTION IN VASCULAR HAEDACHE Nikolic l., Bajc M., Mihaljev J., Loncaric s., lvancevic D. The essential pathophysiological mechanisms of vascular haedaches could be understood to be a result of the intracranial and extracranial tonus artery exchanges of which there are many. C.rebral perfusion in anterior and vertex pro­. Ject1on have been interested in the extension of changes in haedache attack and the possible problem of vasospasm. We have tried to answer the question wether the perivasal edema is re­sponsible for discrete hemodynamic alternation. Patients have been examined by angioscintigra­phy and reoencephalography. As a result we have found hemodynamic changes in patients who suffered from vascular headache, so mea­surement of cerebral perfusion is indicated for this group of patients. Literatura 1. Bajc M., Nikolic l., Loncaric S., lvancevic D.: Mjerenje cerebralne perfuzije 99mTc perteh­netata po dobnim skupinama u neurološki zdra­vih ispitanika. XIX. jug. kongr. nukl. med. Zadar 1984. Radiol. lugsl. 1984 (u štampi). 2. Croquist S., La Roche F.: Transitory hyper­aemia in focal cerebral vascular lesions studied by angiography and regional cerebral blood flow measurements. Br. J. Radiol. 40: 270-274, 1967. Radiol. lugosl. 18(4) 429-432, 1984 3. De Land, F. H.: Cere bral radionuclide angio­graphy. W. B. Saunders Company, Philadelphia, 1976 (284-302). 4. Heyck H.: Kopfschmerz vaskulii.rer genese: Migrii.ne. U: Der Kompfschmerz (Heyck H., ed.) Thieme, Stuttgart, 1975 (98-150). 5. Yamamoto M.: Mechanisms of cerebral va­ somotor responsivenes to carbon dioxide in 9th health and disease. lnternational Salzburg Conference, Amsterdam, 1979. 6. Lance J. W., Anthony M., Hiterberger H.: The control of cranial arteries by humoral me­chanisms and its relation to the migraine syn­drome. Headache 7: 93-102, 1967. 7. Lassen N. A., lngvar D. H.: The blood flow of the cerebral cortex determined by krypton 85. Experimentia 17: 42 F, 1961. 8. Mathew N. T., Hrastnik F., Mayer J. S.: Re­gional cerebral blood flow in the diagnosis of vascular headache. Headache 15: 252: 252-260, 1978. 9. Obris\ W. D., Thompson H. K., Wang H. S.: Regional cerebral blood flow measurement by Xe133 inhalation. Stroke 6: 245-256, 1975. 10. Raven J. R.: Anastomoses in the vascu­lar bed of the human cerebrum. U: Pathology of cerebral microcirculation (Cervos-Navarro, J., ed.) Walter de Gruyter, Berlin 1974. (26-38) 11. Skinhoj, E.: Hemodynamic studies within the brain during migraine. Arch. Neurol. 29: 95­98, 1973. Adresa autora: Dr sci Ida Nikolic, Institut za patofiziologiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, 21000 Novi Sad, Hajduk Veljkova 7-9. Radio l. lugosl. 18(4) 429-432, 1984 DIJAGNOSTIKA POVECANIH PARATIREOIDNIH ŽLIJEZDA ULTRAZVUKOM Tomic Brzac H., Buchberger Horvat K. Sažetak -Pregled vrata ultrazvukom ucinjen je u 140 bolesnika radi klinicke sumnje na primarni ili sekundarni hiperparatireoidizam. U 19 bolesnika nalaz ultrazvuka bio je potvrden citološkem punkcijom. Operativnem zahvatu bilo je podvrgnuto 17 bolesnika. U radu se iznose prednosti i nedostaci ultrazvucnog pregleda, te usporeduju dobiveni podaci s ope­rativnim nalazima. Zakljucuje se da je pregled vrata ultrazvukom metoda izbora u dijagno­stici povecanih paratireoidnih žlijezda. UDC: 616.447-008.61-073.175:534-8 Key words: hyperparathyroidism -diagnosis, ultrasonics Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 433-435, 1984 Uvod -Ultrazvucnu dijagnostiku parati­reoidnih žlijezda uveli su Japanci 1975. go­dine (1 ). Zbog relativno slabije moci razlu­civanja tadašnjih aparata, do 1980. godine malo autora piše o svojim iskustvima na ovom podrucju (3). U novije vrijeme razvi­jaju se »real-tirne« tehnike i koriste sonde viših frekvencija (5-10 MHz) što omogucu­je dobar prikaz površinskih tkiva. Zahvalju­juci torne ova metoda se sve više koristi pri ispitivanju štitnjace, a uz nju i paratireoidne žlijezde. Da bismo mogli prikazati parati­reoidnu žlijezdu, njena velicina mora biti ba­rem u jednom promjeru veca od 0,5 cm (2, 7). U protivnom se ne prikazuje radi bliskog kontakta sa štitnjacom i slicnosti u eho­strukturi. Povecane paratireoidne žlijezde u pravilu pokazuju niže odjeke od tkiva štit­njace (4), a okružene su i tankim ehogenim rubom, te ih je Jako uociti uz stražnju plohu štitnjace u visini gornjeg ili donjeg pola režnja. Specificnost metode krece se od 70 % (1) do 98 % (4). Materija! i metode -Pregledom parati­reoidnih žlijezda se u našem Zavodu bavi­mo 1,5 godinu. Za to vrijeme pregledali smo 140 bolesnika upucenih s klinicki postavlje­nom sumnjom na primarni (55 bolesnika) ili sekundarni (85 bolesnika) hiperparatireo­idizam. Bolesnici su bili stari od 16-65 go­dina, a vecina (58 %) ih je u skupini od 30­50 godina. Muškaraca je bilo 61 %, a žena 39 %. Bolesnici su pregledovani u ležecem položaju s ekstendiranim vratom. Koristili smo linearnu sondu od 3,5 MHz, tako da smo stavljali vodenu kupku preko vrata bo­lesnika, ili sondu od 5 MHz bez vodene kup­ke (»contact scan«), (slika 1 i 2). Citološku punkciju radili smo kod manjeg broja bo­lesnika, nakon što smo ucinili pregled vra­ta ultrazvukom i oznacili na koži mjesto punkcije. Rezultati -Jednu ili više povecanih pa­ratireoidnih žlijezda našli smo u 100 boles­nika. U preostalih 40 nismo na vratu našli znakove povecanja ovih žlijezda. Najmanja paratireoidna žlijezda koju smo prikazali bila je velicine 0,7 X 0,4 cm, a najveca 3 X 2 cm. Citološkom punkcijom potvrdili smo nalaz u 19 bolesnika. Operativnom za­hvatu bilo je podvrgnuto 17 bolesnika: 6 s primarnim hiperparatireoidizmom, a 11 sa Tomic Brzac H., Buhberger Horvat K.: Dijagnostika povecanih paratireoidnih žlijezda ultrazvukom Slika 1 -Poprecni presjek kroz desnu stranu vrata. T -tireoidea, Tr -trahea, PT -para­tireoidea, M -m. sternokleidomastoideus. Veli­cina paratireoidne žlijezde iznosi 1,1 X 0,8 cm (hiperplazija) Fig. 1 -Transversal section through the right side of the neck. T -thyroid, Tr -trachea, PT -parathyroid, M -m. sternocleidomastoi­deus. The size of the parathyroid is 1.1 X 0.8 cm (hyperplasia) sekundarnim. Od ukupno 68 paratireoideja u ovih bolesnika (uz pretpostavku da svaki ima cetiri normalno smještene paratireoide­je), ultrazvukom smo dijagnosticirali 38 po­vecanih paratireoidnih žlijezda. Od toga tri nisu videne ultrazvukom, a u tri slucaja se radilo o lažno pozitivnom nalazu. Parati­reoidne žlijezde koje nisu videne ultrazvu­kom smatrali smo normalnim nalazom. Pre­ma našim rezultatima, za ovu skupinu ope­riranih bolesnika osjetljivost je 92 % speci­ficnost 90 % , a tocnost 91 % (tabela 1 ). Diskusija -Ultrazvukom smo uspjeli pri­kazati samo povecane paratireoidne žlijez­de koje su bile normalno smještene uz stražnju plohu štitnjace, te žlijezde smješte­ne na vratu s manjim promjenama položa­ja. Retrosternalno i medijastinalno smješte­ 434 Slika 2 -Uzdužni presjek kroz donji pol desnog režnja štitnjace. T -tireoidea, PT -paratireo­idea, M -m. longus coli, cd -kaudalno. Veli­cina paratireoidne žlijezde iznosi 1,1 X 0,7 cm (adenom) Fig. 2 -Longitudinal section through the lower pole of the right thyroid lobe. T -thyroid, PT ­parathyroid, M -m. longus coli, cd -caudal. The size of the parathyroid is 1.1 X 0.7 cm (adenom) ne paratireoidne žlijezde nedostupne su ovom pregledu. lntratireoidno smještene pa­ratireoidne žlijezde ultrazvukom se mogu Ultrazvuk Operativni Ukupno nalaz + + 35 3 38 3 27 30 Ukupno 38 30 35 Osjetljivost = 92 % 38 27 Specificnost = 90 % 30 62 Tocnost = 91 % 68 Tabela 1 Table 1 Radiol. lugosl. 18(4) 433-435, 1984 prikazati, ali se ne mogu diferencirati od drugih promjena u štitnjaci bez ciljane cito­loške punkcije. Isti problem imamo i kod drugih lokalizacija paratireoideja na vratu, kada nisu u bliskom kontaktu s tkivom štit­njace (5). Ciljana citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka i ovdje bi trebala dati konacnu dijagnozu (6). Naši rezultati cito­loške punkcije nisu zadovoljavaju6i, jer ni­smo uspjeli pratiti iglu u ultrazvucnom sno­pu, što je nužno da bismo bili sigurni koje smo mjesto punktirali. Zakljucak -Pregled paratireoidnih žli­jezda ultrazvulI,:;,' •'' _; · . .fc ffj,· -), , .. ..:-;; i-. < It .... .-·.' .. .·. . . . a, '.:.if,. . .._,-,,)i11 ;A'···-. ' .-11, .-.·'Jf..·. • , I;,! . i :\ 1 ,I IN VAŠE ZDRAVILO · ' . ,! NAJ BO HRANA« ·;f\ \. (t'P:,,t "' aplflt' 1 -KRATEGUS: za krepitev delovanja srca in ožilja, za uravnavanje krvnega pritiska . ,,,,,_; aplflt' 2 -TIMIJAN: za lažje izkašljevanje, omilitev rffr ;_; . hripavosti, kašlja, bronhitisa 11 ')' '} in oslovskega kašlja ' _ \< '·\ aplflt' 3 -VALERIJANA:za blažitev nespecnosti, _ nemirnosti, razdrazlpvost, 1n drugih neprijetnih duševnih stanj ' .' I aplflt' 4-FRANGULA: za preprecevanje in odpravljanje zaprtja aplflt' S -EHINACIJA: za spodbujanje telesne in duševne aktivnosti, ugodno deluje pri menstruacijskih in klimakterijskih težavah, povecuje odpornost proti posledicam obsevalne terapije. IN DODATKOM ZDRAVILNIH ZELIIC. ODLltNA KOMBINACIJA Z MEDOM, DRUGIMI tEBELJIMI PRIDELKI -----------------------------------...1.,..,...;,: KOMPARACIJA SUBJEKTIVNOG I OBJEKTIVNOG MJERENJA OšTRINE IZLAZNE SLIKE GAMA KAMERE Kasal B., Sharp P. F., Dendy P. P. Sažetak -Svaka promjena u rezoluciji sistema gama kamere imat ce za posljedicu pri­mjetnu ili neprimjetnu promjenu u oštrini izlazne slike. U želji da se, u terminima fizikalno mjerljivih parametara, kvantificira sposobnost prosjecnog promatraca da razluci dvije slike razlicite oštrine, ucinjen je slijedeci eksperiment: pod razlicitim strogo kontroliranim fizi­kalnim uvjetima snimljen je test -predmet i, pod istim uvjetima, izmjereni su sistemski parametri rezolucije. Promatraci su zamoljeni da po vlastitom nahodenju poredaju slike od najoštrije do one najmanje oštre. Analizom ovih subjektivnih poredaja bilo je moguce pokazati da relativna promjena indeksa rezolucije FWHM od 1 O % ili više uzrokuje primjetnu promjenu u oštrini izlazne slike. UDC: 616-073.757. 7 :621.039.84 Key words: technology radiologic, radiographic image, gamma rays Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 437-439, 1984 Uvod -lzlazna slika gama kamere, na polaroidu ili filmu, od esencijalnog je zna­caja za mnoga važna podrucja nuklearno­medicinske dijagnostike. Obicno se tim sli­kama pristupa na jedan od dva neovisna i medusobno nepovezana nacina. Fizicari su usvojili i koriste cijeli niz indeksa, funkcija i parametara za kontrolu kvalitete takvog sistema za preslikavanje. Jedna od najvaž­nijih funkcija je tzv. »line-spread function« -LSF. Ona se može egzaktno mjeriti i obuhva6a ve6inu relevantnih svojstava si­stema, ali na žalost, opisuje iskljucivo per­formanse uredaja, a ne ukljucuje sve one faktore koji utjece na sposobnost proma­traca da analizira sliku. S druge strane, lijecnici su skloni scinti­grafsku sliku gledati kao izlaznu sliku sa­vršene dijagnosticke mašine. Na osnovu subjektivno jednakog izgleda, oni 6e, isku­stveno, uvijek izdati jednaku dijagnozu. Medutim, promjena u subjektivnoj procjeni izgleda slike ne mora uvijek biti rezultat promjene stanja u organizmu pacijenta, ne­go može rezultirati kao posljedica postup­nog kvarenja tehnickih performansi gama kamere. Do sada je vrlo malo ucinjeno na pove­zivanju i zbliževanju ta dva pristupa. Osnov­na ideja ovoga rada je u tvrdnji da svaka primjetna promjena u izgledu slike mora bi­ti posljedica signifikantne promjene indek­sa kontrole kvalitete. To znaci da bi treba­lo biti mogu6e na6i vezu izmedu oštrine slike i, na primjer, indeksa rezolucije. Materija! i metoda -Ucinjen je slijede6i eksperiment: oštri rub olovne ploce smje­šten je preko sredine vidnog polja gama ka­mere sa kolimatorom i snimljen pomo6u standardnog ravnog izvora Co -57. Ume­cu6i ploce debljine 5 i 12 mm od voska MixD, koji simulira tkivo, izmedu kolimato­ra i predmeta, snimljen je na filmu i istovre­meno na polaroidima, niz 2 X 25 slika na kojima se rub ploce prikazuje razlicitom oštrinom. U potpuno jednakim fizikalnim uvjetima, tj. za iste debljine umetnutog voska, mjere­ne su »line-spread« funkcije pomo6u pla­sticne cjevcice unutarnjeg dijametra 1 mm, punjene vodenom otopinom Tc-99 m per­tehnetata. Radi tocnosti mjerenja i bolje statistike, ucinjena je automatska korekcija uniform­ nosti, a svaka LSF funkcija izražena je kao srednja vrijednost rezultata dobivenih na dužini od oko 13 cm. Nakon korekcije za mogucu nesimetriju izmjerene LSF oko cen­ tralne tocke, pomocu Gregory-Newtonove interpolacije, kompjuterski program racuna FWHM i FWTM, tako da te parametre zasi­ gurno znamo za svaku debljinu sloja MixD i to predstavlja objektivni dio mjerenja. Sada je ucinjen percepcijski eksperi­ment: zamoljeno je 12 promatraca, sa isku­stvom u citanju nuklearno-medicinskih na­laza, da poredaju slike ruba ploca prema njihovom subjektivnom dojmu o oštrini tih slika, od najoštrije do najmanje oštre. Ti subjektivni poredaji usporedeni su tada sa objektivnim poredajem dobivenim na osno­vu egzaktno mjerenih indeksa rezolucije. Signifikantnost eksperimentalnih podata­ka statisticki je provjerena: slaganje svakog pojedinog subjektivnog poredaja sa onim objektivnim testirano je Spearmanovim »rank korelacionim koeficijentom« (2), dok je sveukupno slaganje izmedu 12 promatra­ca provjereno Kendallovim koeficijentom slaganja (2). Oba su koeficijenta veca od 0,95 i zato signifikantna do nivoa od 95 %. Rezultati -Na sliki 1 prikazano je pona­šanje parametara rezolucije FWHM i FWTM u ovisnosti o debljini sloja MixD. Vidimo da se ponašanje dvaju indeksa rezolucije u dubini tkiva bitno razlikuje: dok se FWHM mijenja otprilike linearno, promjene u FWTM su vece i gotovo parabolicki ovisne o deblji­ni tkiva. Tabela 1 daje primjer poredaja slika ona­ko kako su ih prema svom subjektivnom dojmu oštrine poslagali promatraci oznace­ni slovima A-L. Kad imamo 12 neovisnih promatraca, pre­ma binomnoj statistici najmanje 9 od njih se mora složiti da je jedna slika oštrija od druge da bi rezultat bio statisticki signifi­kantan do nivoa od oko 95 %. Prema tabe­li 1 vidimo da je samo 8 promatraca (A, D, E, H, 1, J, K, L) smatralo sliku 1 oštrijom od slike 2. Ostala cetiri su smatrali sliku 2 oštrijom. Znaci, slaganje medu promatracima nije dovoljno da bismo mogli iskljuciti slucaj­ 80 70 FWHM /mml FWTM mm GO 50 40 30 o .---r-----,----,----­ THICKNESS OF MIXO (mm) Slika 1 -Ovisnost indeksa rezolucije FWHM (--) i FWTM (---) o debljini raspršuju­ceg sredstva Fig. 1 -_ Dependence of resolution indices FWHM (--) and FWTM (---) on the thickness of scattering medium BEAL ORDm 01 THE ., FWBI! (11111) Sl!BJ]l;TI'IJ! lWIIIllG DAT.l .l :s C D K ., G I! I J ][ L 1 5.4-4 1 3 3 1 1 2 2 1 3 1 4 1 2 5.65 2 4 2 2 2 1 1 2 1 2 1 4 3 5.90 5 2 5 4 4 3 4 4 4 3 3 3 4 6.18 4 1 1 3 3 4 3 3 2 4 2 2 5 6.50 3 5 6 5 5 5 5 6 5 5 5 5 . . . . . . . Tabela 1 -Usporedba objektivnog poredaja slika, odredenog vrijednostima FWHM i subjek­tivnih poredaja 12 promatraca oznacenih slovi- ma A-L Table 1 -Comparison of objective ranking da­la, based on FWHM values and 12 subjective ranks done by observers A-L o L-.-......... ....,....---,----r------i o so 100 150 THICKNESS OF MIXO (mm) Slika 2 -Apsolutna promjena indeksa rezolu­cije FWHM potrebna da se uoci razlika u oštrini dviju slika, u ovisnosti o debljini raspršujuceg sredstva Fig. 2 -Absolute, just perceptible change in FWHM, as depending on the thickness of scat­tering medium Radio!. lugosl. 18(4) 437-439, 1984 t="RACTIONAL II:) PERCEPTIELE CHANGE ('t.) JO 20 o o o 10 i,-o _ _ o_.,..........,..--.-o --o 0"1-r----.-------. O 5 10 15 20 FWHM(mm) Slika 3 -Relativna promjena FWHM u ovisnosti o samoj FWHM, potrebna da se uoci razlika u oštrini dviju slika Fig. 3 -Fractional change in FWHM needed to make two images significantly different, as de­ pending of FWHM itself nost i proglasiti sliku 1 stvarno oštrijom od slike 2. Uocimo da nije važno kako visoko na ljestvici subjektivnih poredaja se slike 1 i 2 nalaze -važan je samo njihov relativan odnos. Usporedujuci slike 1 i 3 imamo 9 suglas­nih izjava i sada možemo reci, sa statistic­kom nesigurnošcu od oko 5 %, da je slika 1 oštrija od slike 3. Na slican nacin slika 2 usporedena je sa slikama 3 do 25, i t d. Jed­nostavni kompjuterski program omogucio je ovu analizu. Fizikalno znacenje ove analize vidi se ako promatramo lijevu stranu tabele 1. U slucaju slike 1, upravo primjetna promjena u FWHM jest razlika izmedu vrijednosti FWHM pri­druženih slikama 3 i 1, jer njih promatraci nalaze signifikantno razlicitim. lstom anali­zam za slike 2-24 dobivamo rezultate pri­kazane na sliki 2. Vidimo da je sa ubacivanjem raspršuju­ceg medija izmedu kolimatora i izvora, a to odgovara povecanju dubine organa, po­trebna sve veca apsolutna promjena indek­sa rezolucije FWHM da bi dvije slike bile primjetno razlicite. Razmatrane su samo promjene u vrijednosti FWHM potrebne da se uoci razlika u oštrini slike, dok promjene ir:deksa FWTM nisu prikazane na sliki 2. Naime, FWHM i FWTM nisu nezavisni para­metri i medusobno su povezani LSF funkci­jam, pa smo za ovaj prikaz odabrali FWHM zbog njegove jednostavnije (linearne) ovis­nosti o debljini tkiva. Vertikalne linije na sliki 2 odreduju ra­spon pogrešaka mjerenja, a dobivene su ponavljanjem eksperimenta još 4 puta (u ovom slucaju sa samo 6 promatraca). Pazilo se da vremenski razmak od jednog do dru­gog posmatranja slika nikad ne bude ma- Radiol. lugosl. 18(4) 437-439, 1984 nji od tjedan dana kako bi se izbjegao fak­tor navikavanja promatraca na slike. Stavljajuci vrijednosti upravo primjetne promjene indeksa rezolucije sa slikom 2 u omjer prema samom indeksu rezolucije FWHM za svaku pojedinu debljinu tkiva, dobiva se slika 3. Vidimo da relativna pro­mjena u FWHM od 10 % (ili više) rezultira takvom promjenom u oštrini scintigrafske slike da je prosjecni promatrac može uociti. Diskusija i zakljucak -Rezultat prikazan na sliki 3 znacajan je jer predstavlja kvanti­fikaciju, u terminima fizikalno mjerljivog pa­rametra, jedne subjektivne osobine kao što je svojstvo prosjecnog promatraca da raz­luci dvije slike razlicite oštrine. Osim toga, ta vrijednost od 10 % ostaje konstantna unutar širokog podrucja rezolucija od inte­resa za nuklearnu medicinu, pa je logicno ocekivati da ce vrijediti i za gama kamere drukcije rezolucije od naše. Eksperimenti u ovom radu bazirali su se na analizi slika specijalnog, jednodimenzio­nalnog test-predmeta predstavljenog oštrim rubom olovne ploce. U namjeri da se dobiveni rezultati gene­raliziraju, u toku su eksperimenti sa test­predmetima opcenitih oblika. Abstract A COMPARISON OF SUBJECTIVE AND OBJECTIVE MEASUREMENTS OF GAMMA IMAGE SHARPNESS Kasal B., Sharp P. F., Dendy P. P. The subjective appearance of sharpness of a gamma camera image must be affected by chan­ges in resolution. A test object was imaged un­der various conditions and, for the same condi­tions, objective measurements of FWHM and FWTM were made. Observers were asked to rank the images in order of decreasing sharp­ness. By analysing their subjective rankings, it wass possible to conclude that a fractional change in FWHM of about 10 % caused a per­ceptible change in image quality. Literatura 1. La Fara R. L.: Computer Methods tor Sci­ence and Engineering, Hayden Book Co., New Jersey, 1973, p. 45. 2. Maxwell A. E.: Analysing Qualitative Data, Methuen Book Co., London, 1971, p. 114. Adresa autora: Božidar Kasal, Zavod za nu­klearnu medicinu KBC i MF Zagreb, Rebro, Kiš­paticeva 12, 41000 Zagreb. tiskarna slovenija 61001 Ljubljana, Kumerdejeva 15 Telefon: centrala 061/572 260, direktor 572 470, komerciala 576 227, nabava in racunovodstvo 576 379 V naših proizvodnih prostorih izdelujemo: • industrijske prospekte • turisticne kataloge • kataloge • almanahe • monografije • brošure • etikete • plakate • formularje • reklamne kartone Za narocila se priporocamo! MJERENJE TOTALNE RETENCIJE J-131 POMOCU SKENERA CIJELOG TIJELA Kasal B., Popovic S., Koracin V., Erjavec D. Sažetak -Totalna retencija radioaktivnog J-131 u tijelu bolesnika mjerena je dvoglavim »Eiscint« skenerom, i to: a) korakom skeniranja od 5 cm i b) pomocu longitudinalnog profilnog skena. U tu svrhu korištene su sonde bez kolimatora na maksimalnoj medusobnoj udaljenosti i široki energetski prozor na Comptonovom dijelu spektra. Takvim nacinom mjerenja dobi­vena je vrlo dobra neovisnost broja registriranih impulsa o distribuciji radioaktivnog izotopa u tijelu. Metoda je provjerena na 16 ispitanika, a rezultati su usporedeni s klasicnom me­todom mjerenja aktivnosti tjelesnih ekstreta. Dobra podudarnost rezultata ukazuje na pri­mjenjivost naše metode, a lakoca izvodenja na prednost pred klasicnom. UDC: 616-073.75:539.163.08 Key words: iodine radioisotops, radionuclide imaging, whole body Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 441-444, 1984 Uvod -Povišena totalna tjelesna reten­cija J-131 u bolesnika nakon ablacije štit­njace, jedan je od osnovnih indikatora za postojanje metastaza karcinoma štitnjace. Klasicna metoda sakupljanja urina i drugih tjelesnih ekskreta neugodna je po bolesni­ka i laboratorijsko osoblje, cesto nepouzda­na i u mnogome ovisna o svijesti i savjes­nosti ispitanika i njegovoj spremnosti da su­raduje s lijecnikom. U radu se opisuje jed­nostavna i pouzdana metoda za mjerenje retencije J-131 uz pomoc dvoglavog ske­nera. Metoda i uvjeti mjerenja -Osnovni zah­tjevi koji se postavljaju na instrument za mjerenje totalne tjelesne retencije radio­farmaka su: -primjenjivost unutar širokog spektra energija radioizotopa, -velika relativna brzina mjerenja i mo­ gucnost obuhvacanja cijelog tijela, -dobra osjetljivost kod detekcije mini­malnih aktivnosti radioizotopa, -dobra reproducibilnost rezultata i, što je vrlo važno, -dubinski neovisan odgovor, tj. neovis­nost rezultaia o distribuciji i redistribuciji i redistribuciji radiofarmaka u tijelu ispita­nika. Dvoglavi skener »Elscint« s kristalima di­menzija 5" X 2" (bez olovnog kolimatora) vrlo je osjetljiv i primjenjiv za sve energije od 20 keV do 2 MeV. Postoji mogucnost iz­bora koraka skeniranja do 10 cm i brzine skeniranja do 10 m/min, te mogucnost lon­gitudinalnog profilnog skeniranja. Eksperi­mentalno je izabran korak skeniranja od 5 cm i brzina od 5 m/min kod skeniranja, odnosno 3 m/min kod longitudinalnog pro­filnog skena. Brojaci obaju sondi spojeni su i daju sumarni broj impulsa, pa tako sken traje cca 10 min, a profilni sken manje od jedne minute. Reproducibilnost je osigu­rana pozicioniranjem bolesnika uvijek na isto mjesto i kretanjem detektora unutar stalnih i poznatih granica. Gibbs et al. (1) pokazuje da broj registri­ ranih impulsa mnogo manje ovisi o distri­ buciji radioaktiviteta ako se koristi energet­ ski prozor na Comptonovom dijelu spektra umjesto na »peaku«. Naravno, optimalna pozicija i širina energetskog prozora ovisit Kasal B. et al.: Mjerenje totalne retencije J-131 pomocu skenera cijelog tijela ce o vrsti izotopa i o konfiguraciji sistema, te o geometrijskim uvjetima mjerenja. Ucinjena su brojna mjerenja na »fanto­mu« a kvazi-tockastim izvorima radioaktivi­teta u raznim ekstremnim položajima unu­tar raspršujuceg medija i rezultati su kom­parirani sa onima dobivenim kad je radio­aktivnost homogeno distribuirana u »fanto­mu«. Mjerenja su ponavljana za razne ener­gije i razne širine prozora. S prozorom ši­rine 100 keV centriranim oko »peak« J-131, odstupanja broja impulsa od srednje vrijed­nosti u ovisnosti o distribuciji aktiviteta bila su velika i iznosila (23 ± 5) %, što nije za­dovoljavajuce za retenciona mjerenja zbog poznate redistribucije J-131 u tijelu ispita­nika. Našim eksperimentima i analizom spektra ustanovili smo da se kod energije 225 keV i centralno smještenog prozora od 190 keV može racunati na nejednolikost brojenja zbog redistribucije izotopa manju od 2 % (slika 1). Na slici 2 prikazan je odaziv skenera na tockasti izvor radioaktiviteta u zraku u dva ekstremna slucaja: a) kad su nekolimirane sonde medusob­no udaljene svega 17 cm, b) kad je udaljenost maksimalna i iznosi 48 cm. U raspršujucem sredstvu (tijelu ispi­tanika, npr.), vidno se polje sondi prividno .11.E¦ttokoV T l •---! 1 '.'. .-QO-IS-4()-5 O 5 ,O 15202530 UO/\LJ@t.OST 00 OSI tem) Slika 2 -Odaziv skenera na tockasti izvor ra­dioaktiviteta u zraku za dva ekstremna slucaja: a) kad su nekoliminirane sonde udaljene 17 cm b) kad je udaljenost 48 cm Fig. 2 -Response of the scanner to a point source of radioactivity in air for two extreme a) kad su nekoliminirane sonde udaljene 17 cm, aparat and b) the distance is 48 cm povecava i krivulja b ce imati još izraženiji plato. To ukazuje na mogucnost korištenja lon­gitudinalnog profilnog skena, jer sonde na udaljenosti od 48 cm u svakom trenutku vi­de cijelu širinu ispitanika. Nakon oralne aplikacije dijagnosticke do­ze od 1,85 MBq (50 µCi) J-131, ispitanik se izmjeri obicnim skeniranjem uz korak od 5 cm i sondama na udaljenosti 48 cm, i ujedno brzim profilnim skenom. Isti postu­pak ponovljen je nakon 2 sata i nakon 4 sa­ta (kroz koje vrijeme ispitanik nije mokrio) da se u praksi potvrdi neovisnost broja im­pulsa o redistribuciji radiofarmaka. Onda se ispitanik izmokri u mjernu posudu i mjere­nje ponovi još jednom. Tada ocitani broj impulsa u odnosu na srednju vrijednost prethodnih mjerenja direktno daje tjelesnu retenciju, koja se potom usporeduje sa kla­sicno odredenom retencijom na bazi mje­renja izlucenog urina. 180 195 :no 725 240 270 Rezultati mjerenja -Metoda je provjere­ ENERGIJA (koV 1 Slika 1 -Maksimalno relativno odstupanje re­gistri ranog broja impulsa (c) od srednje vrijed­nosti (c) za razne energije u ovisnosti o distri­ buciji radioaktivnosti u fantomu Fig. 1 -Maximal relative differences of re­corded number of conuts (c) from the average value (c) for different energies, depending on the distribution of radioactivity within the fantom 442 na na 16 bolesnika iz ambulante za štitnja­cu, odabranih nasumce i ne praveci, u ovom trenutku, nikakvu klasifikaciju u ovis­nosti o njihovoj bolesti. lspitivanja na boles­nicima potvrdila su eksperimentalne rezul­tate dobivene sa fantomom: U prva 4 sata broj impulsa je bio neovisan o distribuciji joda u organizmu, razlikujuci se od sred- Radio!. lugosl. 18(4) 441-444, 1984 nje vrijednosti tek za 1-2 % kod oba na­cina mjerenja (sken i profilni sken). Prora­cun tjelesne retencije (tabela 1) daje vrlo slicne rezultate u oba slucaja, a korelacio­na analiza (slika 3 A i B) pokazuje visok stupanj korelacije naše metode s klasic­nem. Diskusija -Visoka konzistencija i vrlo dobra reproducibilnost rezultata mjerenja, neovisno o distribuciji aktiviteta, ukazuje na pouzdanost naše metode. Koeficijent kore­lacije sa klasicnem metodom (r = 0,88 za skeniranje i r = 0,85 za profilni sken) bio bi još i viši da je kod klasicne metode mogu­ce preciznije obavljati dilucije, pipetiranja, ocitavanja volumena urina itd., drugim rije­cima, da je klasicna metoda tocnija. Uoclji­vo je da su rezultati profilnog skena tako­der zadovoljavajuci pa se retencioni podaci mogu dobiti za manje od jedne minute. Uredaj je visoko osjetljiv (3000 impulsa/ min za svakih 37 kBq aktivnosti J-131), ali je mogucnost mjerenja najnižih aktivnosti ogranicena zbog visokog »backgrounda« u našem zavodu, što namece potrebu za kon­strukcijom odgovarajucih kolimatora. U ovom irenutku minimalna detektibilna ak­tivnost (MDA) je 925 Bq (25 µCi) za sken ci­jelog tijela koji traje cca 10 min, dok se za slucaj profilnog longitudinalnog skena ta brojka penje na 2000 Bq (54 µCi). Metoda je primjenjiva i za druga retenciona mjere-nja, uz napomenu da za druge izotope druge geometrijske konfiguracije treba na­ci nove uvjete mjerenja. Redni broj Ske-Longitudinalni Klasicna ispitanika niranje profilni sken metoda 1 93.5 93.3 93.3 2 70.2 68.7 66.75 3 74.7 75.1 63.8 Zakljucak -Metoda za mjerenje totalne tjelesne retencije J-131 pomocu dvoglavog skenera cijelog tijela, jednostavna je i lako izvedljiva, komotnija za ispitanika i labora­';orijskog tehnicara i, što je najvažnije, po­Lzdanija od klasicne metode mjerenja ak­t;vnosti tjelesnih ekstreta. 100 00 A o o o o 20 y = 0,85 X + 14 r = 0,88 10 o.---------..-.. O 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 RETENCIJA l(LASICNO (%) 100 90 .s B 80 2: ... • l. J 70 ·;, • (J) . 60 _J 50 4 74 76.7 40 5 81 78 '-< 6 68.7 69 , 69.8 30 7 85.7 llJ 8 61.8 62.8 60.4 y = 0,79 X + 17,5 20 r = 0,85 9 71.6 72.1 62 a: 66.1 10 11 72.4 77 68.2 12 68.3 67.3 65.3 o 13 65.5 62.5 65.3 o 10 m . . . w ro oo oo 100 65.6 66.7 65.3 f'FTFNCUA KLASICNO (O/o) 15 72.3 70.3 68.6 16 63.9 61.9 59.7 Slika 3 -Korelacija naše metode s klasicnom. a) Naša metoda sa skeniranjem, b) Naša meto­ Tabela 1 -Usporedba rezultata retencionih da sa longitudinalnim profilnim skenom. mjerenja pomocu tri metode Fig. 3 -Correlation of our method and classi­Table 1 -Comparison of retention measure­cal one. a) Our method with scanning, b) Our ments results for th ree methods method with y-profile scanning Radio!. !ugasi. 18(4) 441-444, 1984 Kasal B. et al.: Mjerenje totalne retenclje J-131 pomocu skenera clJelog tlJ.e_la Abstract TOTAL BODV 1-131 RETENTION MEASUREMENT USING A WHOLE-BODY SCANNER Kasal B., Popovic S., Koracin V., Erjavec D. Total body retention of radioactive J-131 was measured using the dual probe "Elscint" scan­ner. For this purpose detectors were used with no collimators, at maximal relative distance, and a) with line spacing of 5 cm, and b) using y-profile scanning. A large energy window was placed at the Compton part of the spectrum, for the best depth indenpendence could be achieved in this way. The method was evaluated by testing six­teen patients. The results were compared with those obtained by the classical method of mea­suring the activities of body excreta. The con­cordance of the results indicated applicability of our method, while the ease of performance gave it an advantage in comparison to the clas­sical one. Literatura 1. Gibbs W. D., Hodges H. D., Bailey M. i Lushbaugh: Accurate Whole -Body Quantita­tion of J-131 Retention by Counting a Scatter Window. J. Nucl. Med. 11: 487-490, 1970. Adresa autora: Božidar Kasal, Zavod za nu­klearnu medicinu KBC i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zaweb. Radrol. lugosl. 18(4) 441-444, 1984 ORGANIZACIJA BAZE PODATKOV PRI TIROLOŠKIH BOLNIKIH Hojker S., Fidler V. Povzetek -Zgradili smo osnove racunalniškega sistema za organizacijo baze podatkov o tiroloških bolnikih. Vsak bolnik ima svojo sekvencno datoteko, njeno ime se tvori na osnovi številke ambulatnega kartona. Vsak zapis v njej predstavlja en ambulantni pregled. V zapisu so samo šifre prisotnih simptomov in kot komentar kvantitativni podatki. Zapis je v RADIX 50 formatu. V direktorij, ki je indeksna datoteka, se avtomaticno vpiše številka kartona, priimek in ime bolnika ter šifra enote, na kateri je kopija bolnikove datoteke. Vsi trije zapisi so kljuci tako, da je možen hiter dostop do podatkov. Izdelali smo program za indirektno vnašanje podatkov s pomocjo form, ki omogoca hiter in pregleden vnos podatkov. Na sistem lahko s pomocjo opcije za deljen pristop k podatkom vkljucimo programe za direkten vnos podatkov. Poseben del sistema je program za izbor podatkov, ki na osnovi predefiniranih pogojev izbere kvalitativne in kvantitativne podatke in tvori novo datoteko, kjer so podatki dostopni drugim programom. Vsi programi so napisani v strojnem jeziku in vecuporabniškem sistemu. UDC: 616.441 :001-815:681.3.06 Key words: thyroid diseases, medica! records, information systems Original scienlific paper Radiol. lugosl: 18(4) 445-448, 1984 Uvod -V arhivu tirološke ambulante leži trenutno približno 60.000 kartonov s podat­ki o pregledanih bolnikih, njihovih diagno­zah, nacinu zdravljenja, uspešnosti zdravlje­nja in morebitnih komplikacijah. V zadnjih letih število kartonov vsako leto poraste za približno 4000. To je ogromna množica po­datkov, ki je trenutno povsem neizkorišce­na. Kaj nam obdelava podatkov o bolnikih pomeni v rutinskem klinicnem delu? 1. Iz vseh kartonov lahko hitro izberemo tiste, ki nas najbolj zanimajo pri prouceva­nju dolocene bolezni ali pri vrednotenju po­samezne preiskave. 2. Hitro in na velikem številu podatkov lahko proucujemo porazdelitve normalnih vrednosti posameznih laboratorijskih rezul­tatov in tocneje dolocimo obmocje normal­nih vrednosti. 3. Podobno lahko proucujemo porazdelit­ve pri boleznih in jih hitro statisticno ovred­notimo. 4. Enostavno lahko kontroliramo delo v ambulanti (porazdelitev simptomov pri po­sameznih boleznih pri razlicnih zdravnikih, število preiskav potrebnih za postavitev dia­gnoze, nacin in ucinke zdravljenja ipd. (1). 5. Ovrednotimo lahko klinicno pomemb­nost posameznih simptomov in preiskav (iz­racunavanje lažno pozitivnih in lažno nega­tivnih rezultatov, izracunavanje »cost bene­fit«-a za vse uporabljene diagnosticne me­tode). S tem lahko bistveno pripomoremo k racionalnejši diagnostiki in zdravljenju, predvsem pa lahko oba postopka bistveno pocenimo (2). 6. Podobno lahko ovrednotimo klinicno pomembnost vsake nove preiskave, ki jo želimo uvesti v redni diagnosticni postopek in vsak nov nacin zdravljenja. 7. S pomocjo racunalniškega prepozna­vanja statisticnih vzorcev lahko proces po­stavljanja diagnoze, zdravljenja in obdelave bolnika izboljšamo, skrajšamo in pocenimo, hkrati pa nam racunalniško odlocanje služi kot referencna metoda in kontrola za naše odlocitve. Racunalniško odlocanje ne prina­ša brezosebnega odnosa do bolnika, le v pomoc nam je pri našem delu (3). 8. V vecini (vsaj 80 % primerov) nam lah­ko racunalnik predvidi verjetnost naše dia­gnoze in nam predlaga najprimernejše pre­ Hojker S., Fidler V.: Organizacija baze' podatkov pri tiroloških bolnikih iskave, ki bodo verjetnost pravilne diagnoze še zvišale, hkrati pa sestavi izvid in ga izpi­ še. S tem se bistveno zmanjša administra­ tivno delo. Na UKNM imamo na voljo racunalnik POP 11 /34, 3 diskovne enote RLO1 in mag­ netno tracno enoto. Strojna oprema skupaj z vecuporabniškim sistemom zadošca za predvidene naloge. Metode dela -Najpomembnejši del na­crtovanja je bila organizacija baze podat­kov. Ker imamo na razpolago omejen spo­minski prostor, smo morali kar najbolj zmanjšati velikost prostora, ki ga v spominu zasedajo podatki, ne da bi pri tem mocneje upocasnili obdelavo. Odlocili smo se za zapis v RADIX 50 for­matu. Vsak bolnik ima svojo sekvencno da­doteko, njeno ime se senerira iz številke ambulantnega kartona. Vsak kontrolni pre­gled se doda kot nov zapis v dadoteko. Vpi­šejo se samo prisotni simptomi in kvantita­tivni podatki. številka kartona, priimek in ime bolnika ter šifra enote, na kateri je ko­pija bolnikove dadoteke, so kot samostojni kljuci vpisani v direktorij bolnikov, ki je in­deksna dadoteka. V zacetku smo izdelali program za indi­rektno vnašanje podatkov. Izhajali smo iz predpostavk, da bodo podatke vnašali ljud­je, ki se ne ukvarjajo z racunalništvom, to­rej mora biti postopek enostaven in vsako­mur razumljiv, hkrati pa mora izkljucevati kar najvec možnih napak pri vpisu. Za za­cetek smo vkljucili v program možnost vpisa 500 razlicnih podatkov. Programskemu paketu smo dodali tudi program za predefiniran izbor podatkov. Rezultati -že v zacetku smo se odlocili za vpisovanje prek sistema form, ki se pri­kažejo na ekranskem terminalu. Na njih se iz::išejo možne variante podatkov s šiframi, ki jih nato odtipkamo. ce je to potrebno, lahko ob šifri odtipkamo tudi komentar, ki lahko vsebuje besede ali numericne vred­nosti (npr. laboratorijske rezultate). V sistem so vkljucene tudi izbirne forme, s pomocjo katerih izberemo tok vpisa in tako presko­cimo poglavja oziroma podatke, ki jih pri bolniku nimamo. S tem bistveno povecamo hitrost vpisa. Programi so napisani v troj­nem jeziku (MACRO 11). Vpisovanje je možno prek ekranskih ter­minalov (YT 100, KOPA 1000), ker so forme programirane z »escape sekvencami«. Naj­prej vnesemo številko kartona in datum pre­gleda. Racunalnik nato v direktoriju pregle­da ali je bil bolnik že vpisan in ce je ali je vpisan tudi pregled z istim datumom. ce vpisa ne najde, odpre novo podrocje za vpis podatkov. ce najde samo številko kar­tona, potem vpisane podatke kot kontrolni pregled doda ostalim bolnikovim podatkom, ce pa najde tudi enak datum, izpiše opozo­rilo in prikaže do sedaj vpisane podatke. V tem primeru je možno dodati nove podatke istemu pregledu, oziroma zakljuciti vpis brez dodajanja podatkov. Pri prvem pregle­du vpišemo še ostale osebne bolnikove po­datke, ker nam pri naslednjih pregledih ni vec treba. Na koncu vsakega vpisa se na ekranu prikažejo vpisani podatki, ki jih lah­ko brišemo, spreminjamo ali dodajamo pre­den se vpišejo v spominski prostor. Racunalnik kontrolira pravilnost vpisa da­tuma pregleda in zdravnika, ki je bolnika pregledal, pri posameznih formah lahko vpi­sujemo le šifre izpisane na terminalu. V spomin se vpisujejo samo tromestne ši­fre podatkov in komentar. Oboje je vpisano v RADIX 50 formatu, ki še zožuje potrebni prostor. Prisotna šifra pomeni prisoten simptom ali opravljeno preiskavo, v nasprot­nem primeru se šifra na vpisuje. Podatke o kontrolnem pregledu program prikljuci prejšnjim podatkom o bolniku, ne glede na blokovno formiranost spominske enote ta­ko, da ne izgubljamo prostora. S tem nam uspe v povprecju spraviti podatke o pregle­du bolnika na 1 /3 spominskega bloka. Vna­šanje podatkov iz kartona za bolnika traja v povprecju 5 minut. Izdelan je program za izbor podatkov, pri katerem lahko definiramo pogoje, ki jih mo­ra bolnikova dadoteka izpolniti, da njene podatke vkljucimo v izbor (na primer leto pregleda, starost bolnika, zdravnik, prisot­nost posameznih simptomov, kvantitativni parametri v dolocenih mejah ipd.). Program zbrane tako kvalitativne kot kvantitativne podatke razvrsti v novo dadoteko, kjer so Radio!. lugosl. 18(4) 445-448, 1984 ŠTEVILO 1.1ZORC!::V= d9:. ?'.Jl,I P.'.ECJE = !!4.0 STANDARDNA D!::1.!!AS'.JA = 22.;)97 H!STOG.AM FREKVENCA 3 S 6!4353!555873473437 2627!.512 S 2 .1SAKA * POMENI Z TOCK 72 70 68 66 64 62 60 58 56 S< " iiAZRED 1 2 3 ·t S G 7 8 9 : (1 ! ! 12 13 1 •I ! 5 l G 17 1 B 19 20 Šl.:i"IA RAZR!:0/'\ . 6.450 Ml.'-HMUll = :57.000 !::'.X.i1U<·: = 10G.O0il Diagram 1 -Porazdelitev tiroksina pri zdravih ljudeh Graph 1 -Tyroxine distribution normal persons rlfi'OKS)N (n1,1ol /l J V = 2.G5'8){ .. GI .802 Diagram 2 -Korelacijski diagram spremenljivk tiro_ksin in prosti T4 (bolniki pregledani v januar­ju 1983) Graph 2 -Correlation diagram of T4 and free T4 (Patients investigated in january 1983) Radiol. lugosl. 18(4) 445-448, 1984 hitro dos:opni drugim obdelovalnim progra­mom. V diagramu 1 in 2 sta prikazana primera 2 2 nadaljnje statisticne obdelave izbranih po­datkov. Diskusi)J -Na osnovi do sedaj opravlje­nega dela lahko zakljucimo, da je nac' ih vpisovanja podatkov po že opravljenem pre­ gledu in preiskavah primeren v trenutni fazi '1U 42 " dela. Nacin vpisovanja s pomocjo form ,o omogoca delo pri vpisovanju brez poznava­ 3U 38 31 nja racunalniške tehnologije, delo je hitro .6 28 in enostavno. 26 24 Menimo, da smo pri danih objektivnih 22 20 !8 možnostih (strojna oprema) dosegli opti­ 1G 14 i.malno razmerje med porabljenim prostorom 8 in hitrostjo obdelave. s '1 * .. .. * Zakljucek -S programsko in strojno opremo, ki nam je trenutno na voljo, lahko ustvarimo osnove za obsežno bazo podat­kov o tiroloških bolnikih. Podatkovna baza, ki jo ustvarjamo z indirektnim vnašanjem podatkov, nam bo služila za nadaljnji razvoj sistema, predvsem pri uvajanju in pri raz­voju sistema racunalniškega odlocanja. Abstract ORGANISATION OF THE DATA BASIS FOR THYROID PATIENTS Hojker S., Fidler V. The computer software system tor thyroid pa­tient data store is presented. Each patient data file is sequential, identified by the patient regi­stration number. Only the codes of positive sym­ptoms are registred and quantitative data are stored inthe comment place. The record format is RADIX 50. In the index directory file the pa­tient registration number, surname, name and the code of backup unit are automaticaly set as keys, which are used tor tast patient data retrieval. The program tor off line data input was deve­loped in the pase torms. The shared access option enable us to develop an on line input program. The system subunit tor data compres­sion selects the wanted quantitative and qualita­tive data torms a new file, which could be acces­sed by other programs tor further analysis. AII program s are written in assembler (MACAO 11 ). Hojker S., Fidler V.: Organizacija baze' podatkov pri tiroloških bolnikih Literatur a 1. Johnson N. L., Leone F. C.: Statistics and experimental design in engineering and the phy­sical sciences. John Wiley Sons, New York, Lon­don, Sydney, Toronto, 1977. 2. Joergensen J. V.: Diagnosticering of tyreo­toksikose syndromet Fadl's Forlag. Kobenhavn, 1981. 3. Patrick E. A.: Decision analysis in medici­ne: methods and applications. CRC Press, 1979. Naslov avtorja: Hojker S., Univerzitetni klinicni center Ljubljana, Univerzitetna klinika za nukle­arno medicino, Ljubljana. Radiol. lugosl. 18(4) 445-448, 1984 TEHNOLOGIJA PRI UVAJANJU PRESEVALNE SCINTIGRAFIJE Z 186Re Šnajder J., Miklavžic U., Erjavec M., tele M., Udovc H. Povzetek -Za izvedbo presevalne scintigrafije, uporabljene pri kvantitativnem spremljanju dekalcinacije kosti, je med drugim pomembna izbira ustreznega izvora žarkov gama. Uvod­na študija, o katere rezultatih smo že porocali (1 ), je pokazala, da je brez težav možno pridobivati ustrezen izoto,p na manjšem reaktorju in da je mogoce opravljati meritve z dvo­glavim scintigrafom. V tem prispevku bomo opisali postopek pridobivanja 186Re izotopa za rutinsko uporabo in uvedene principielne izboljšave merilnega postopka testirane z meritvami na fantomih. Rezultati dosedanjega dela kažejo, da je tako tehnologija priprave izvora sevanja kot meril­nega sistema zadovoljivo rešena in da obstajajo realne možnosti za uvajanje metode v prak­ticno uporabo. UDC: 616.71-073.75:539.163.083 Key words: radionuclide imaging -methods, technology radiologic, rhenium, models structural Original scientific paper Radiol. lugosl: 18(4) 449-453, 1984 Uvod -Presevalna scintigrafija, ki omo­goca merjenje atenuacije žarkov gama dveh fotonskih energij (imenovana tudi metoda dvofotonske atenuacije) je zanimiva pri kvantitativnem dolocanju vsebnosti minera­lov v kosteh skeleta (1, 2) in s tem za odkri­vanje ali zasledovanje razvoja bolezenske demineralizacije kosti. Metoda sloni na dejstvu, da se absorpcij­ski koeficient z nižanjem energije žarkov ga­ma veca in je hkrati mocno odvisen od atomskega vrstnega števila absorberja. Pri­spevek kalcija in fosforja (v kosti), t. j. ele­mentov z višjim Z, k celotni atenuaciji v pre­sevanem vzorcu (tkivo in kost) je znatnejši za fotone nižjih energij, kot za fotone višjih energij. Zaradi tega lahko za vsako merilno polje zapišemo dve atenuacijski enacbi, v katerih nastopajo »znani« absorpcijski koe­ficienti za kost in tkivo in od katerih velja vsaka za eno izmed obeh energij fotonov. Iz enacb moremo neposredno na podlagi iz­merjenega razmerja neatenuiranega in ate­nuiranega fluksa fotonov izracunati neznan­ki: debelino kosti K(g/cm2 ) in tkiva T(g/cm2). Opravljene študije z dvoenergijskim izvo­rom 186Re pridelovanem v reaktorju TRIGA v Ljubljani in z meritvami na fantomih so pokazale, da sta z nekaterimi uporabljenimi modifikacijami, ki so izboljšale zanesljivost meritev, tako izvor kot postopek primerna za prakticno rabo in izvedljiva z dvoglavim scintigrafom. 186 Re: Pridobivanje izvora uporabljeni izvor fotonov 186Re daje skupaj z rentgenskimi crtami potomcev spekter z višje energijsko crto pri 137 keV in vec crta­mi s težišcem okoli 63 keV (1) in ima raz­polovno dobo T11 2 = 90,6 ur. Vsakokratno reaktivacijo izvora opravimo z obsevanjem aluminijaste ampule, napolnjene s ca 300 mg prašnatega naravnega renija, v fluksu ter­micnih nevtronov reaktorja TRIGA v Ljub­ljani z maksimalno mocjo do 250 kW. No­tranje dimenzije cilindricne ampule, ki naj bi vsebovala cim manj motecega aluminija, so bile izracunane tako, da bi premer iz­vora 3,8 mm zadošcal zahtevam po tocka­stem izvoru, višina izvora 8 mm pa ne bi po­vzrocala prevelike lastne absorpcije nižje energijske crte renija. Ampula z renijem ima po obsevanju v re­aktorju dokajšnjo aktivnost, ki jo prispevajo: Šnajder J. et a\.: Tehnologija pri uvajanju presevalne scintigrafije z '":le 24Na z rapolovno dobo T1/2 = 15 ur, ki na­stane v aluminijastem ohišju izvora z reakci­jo 27 Al(n,a)24 Na; 188Re z razpolovno dobo T1/2 = 17 ur, ki nastane iz stabilnega 187Re, ki je v naravnem reniju zastopan z 62,5 % ; 186Re z razpolovno dobo T1/2 = 90 ur, ki na­stane iz stabilnega 185Re, ki je v naravnem reniju zastopan s 37,5 % in predstavlja s svojima crtama 63 keV in 137 keV koristen izvor za transmisijsko scintigrafijo. Po ohlajanju izvora cca 6 razpolovnih dob (~ 120 ur), pade aktivnost obeh kratkoživih izotopov na ~ 1 % prvotne vrednosti in pre­ostane zgolj koristna aktivnost 186Re (sl. 1 ). Pri tem v splošnem velja, da se razmerje motece kratkožive aktivnosti proti koristni aktivnosti more izboljšati s podaljševanjem casa obsevanja v reaktorju do 3 razpolov­nih dob 186Re (16 dni). Po obsevanju se Re .--­----------.100 KONTEJNER IN KOLIMATOR w pokrov ­ 0 z \.:.RATKOŽIVl\ ,=,.,.. '-'-'" '-_Pb kol1-w "KOMPONENTA (motor _J '\ desno w er a-skala) \ f­lf) o z \ . 10 O r---------0_-+--.---l.-.----l 10 . izvor v _ . \ AI kapsuli w er 1 ..-.-.-.-.-·... O 20 40 GO 80 iOO 120 1'<0 CAS [h] Slika 1 -Ohlajanja renijevega izvora, ki zago­tavlja prisotnost zgolj dolgoživega 186Re. casov­no zasledovanje aktivnosti omogoca preprosto kontrolo izvora pred uporabo Fig. 1 -Cooling down of Rhenium source after irradiation assures presence of the longliving 1a6Re only. Activity decay measurement enables simple check of the source before application ampula vnese v kontejner, ki služi kot šcit za transport izvora in pozneje, ko je vložen v ohišje spodnje sonde scintigrafa, tudi kot kolimator. Le-ta ima konstrukcijo, ki naj bi maksimalno zmanjšala »širjenje« 63 keV cr­te 186Re zaradi prispevkov karakteristicnih rentgenskih crt Pb, ki jih vzbudi sam Re. Iz­delava kolimatorja iz volframove :z;litine bi te motnje povsem odstranila. Etaloni za absolutno doloca­nj e B M C : za dolocanje absolutne vred­nosti BMC in za poznejšo sestavo testnih fantomov smo izdelali 6 razlicno debelih di­skov z »normalno« kostno mineralno sesta­vo povzeto iz literature. Procentualna mine­ralna in elementarna sestava kostnih etalo­nov je podana v tabeli 1. Vse naštete komponente so komercialno dobljive v amorfni oz. v kristalni obliki (prah in grude), tako da smo jih lahko homogeni­zirali. Dobljeno prašno mešanico, z dokaj nizko nasipno gostoto, smo nato stiskali v hidravlicni stiskalnici pod pritiskom 0,132 GPa brez dodatkov veziva. Nastali cvrsti koluti z debelinami od 0,5 cm do 3 cm so imeli gostoto 1,65 g/ cm3, kar je ustreza­lo izmerjeni gostoti izsušenega kompaktne­ga dela cloveške kosti. Meritve in dolocanje kostne m ase : vse meritve so bile opravljene s fantomi in so obsegale: -dolocitev efektivnih absorpcijskih ko­eficientov za kostno mineralno maso pri energiji 137 keV in 63 keV in širokem ob­mocju debelin od 0,8 g/cm2 do 6,3 g/cm2; -dolocitev efektivnih absorpcijskih ko­eficientov za vodo (simulacija tkiva) za Ca 37,35 % Ca3(PO4)2 85 % p 17,66 % CaCO3 11 % C 1,38 % o 42,65 % MgCO3 . Mg(OH)2 . 3H2O 1% Mg 0,53 % Mg3(PO4)2 1% H 0,10 % NaH2PO4. 2H2O 2% Na 0,33 % Tabela 1 -Mineralna sestava kosti z ustrezno zastopanostjo elementov Table 1 -Mineral bone content with corespond­ing percentage of elements Radio!. lugosl. 18(4) 449-453, 1984 šnajder J. et al.: Tehnologija pri uvajanju presevalne scintigrafije z "'Re .s 1 " D ::1.... 0 """------.· ------.-­ 0 2 o 4 8 DEBELIN,'\ A8SOR3:C:rlJA [cm] Slika 2 -Atenuacija fotonov obeh energij 186 Re v kostni masi in tkivu (vodi), izmjerena s fantomi pri dani geometriji aparature. Nagibi premic del je ni z gostoto dajo masne absorpcijske koeficiente Fig. 2 -Attenuation of 186 Re photos for bone substance and tissue (water) for both photon ener­gies measured at given geometry of the apharatus with mock-up. Slopes of the lines devided with density provide mass absorption coeficients energiji 137 keV in 63 keV in serijo debelin od 4 g/cm2 do 16 g/cm2 ; -testne meritve na fantomih, ki so jih sestavljale razlicne kombinacije kostnih etalonov in H2O; -teste vpliva potencialnih virov napak zaradi spreminjanja geometrije, faktorja ko­picenja in nalaganja impulzov. Pod efektivnim absorpcijskim koeficien­tom razumemo koeficiente, ki jih dolocimo neposredno z meritvami z uporabljano apa­raturo pri dani geometriji in dejanskem spektru fotonov, na katerega vpliva tako ko­picenje sipanih fotonov (build-up) kot nala­ganje impulzov (pile-up). Zaradi naštetih de­javnikov tabelirane vrednosti absorpcijskih koeficientov iz literature prakticno ne more­jo nadomestiti izmerjenih efektivnih vredno- Radio!. !ugasi. 18(4) 449-453, 1984 sti -za dolocitev slednjih (slika 2) pa so kostni etaloni bistven pripomocek. Zato, da bi se zmanjšale napake, ki jih prispeva predvsem ozadje v spektrih, so bi­le vse meritve in tudi dolocitve efektivnih absorpcijskih koeficientov opravljene rela­tivno napram standardnemu vzorcu s kost­no maso Ko = 0,83 g/ cm2 (etalon z debeli­no 0,5 cm) in tkivom To = 20 g/cm2 . Za razliko med izmerjeno vrednostjo de­beline kosti K in standardno debelino Ko ter izmerjeno vrednostjo tkiva T in standardno vrednostjo To veljajo relacije µ.Kl _ ln(No/NJ2 -µ.K2 _ ln(No/N1 (K-Ko) = -------i -­ µ.K1 • µ.T2 -µ.K2 • l.tT! • ln(N ln[N o/N1 µ.TI o/NJ2 -l.tT2 . i (T-To) = -------. µ.TI · l-tK2 -µ.T2 · l.tKI 451 šnajder J. et al.: Tehnologija pri uvajanju presevalne scintigrafije z "'Re Tu oznacujeta indeska 1 in 2 energiji 63 keV in 137 keV, N je atenuiran fluks fo­tonov, ki ga prepušca vzorec z debelino ko­sti K in tkiva T, No je atenuiran fluks, ki ga prepušca standardni vzorec z debelino ko­sti Ko in tkiva To, l.tK in µT pa so masni ab­sorpcijski koeficienti za kost in tkivo defini­rani z enacbami ln[N o/NJ; = µT i(T-TJ ln[N /NJ; = O µK i[K_Kol, o kjer indeks i = 1, 2 oznacuje obe energiji. S takim nacinom merjenja, pri katerem dolocamo absolutna odstopanja kostne ma­se navzgor ali navzdol od izbranega stan­dardnega etalona, se zanesljivost meritev bistveno poveca -racunski algoritem pa ostane prakticno enako preprost. Nekaj ti­picnih rezultatov meritev in primerjava z de­jansko kostno maso je podana v tabeli 2. Diskusija in zakljucek -Pri opisanem nacinu merjenja in obdelave podatkov, so dobljeni rezultati za kostno maso konsi­stentni, manj odvisni od debeline tkiva (de­belina tkiva varira od 14 g/cm2 do 23 g/cm2), vendar podvrženi relativno velikim statistic­nim napakam. Te napake so posledica od­števanja statisticno nenatancnih kolicin, ki pa morajo biti za zadovoljivo natancnost koncnega rezultata, merjene bolj kot na Deb. Zap. Neto sunki v Debelina kosti tkiva št. vrhu/300 s dejan. izr. dejan. mer. N53 keV N237 keV g/cm2 g/cm2 cm 1 10.180 32.729 0.41 0.18 20 2 7.558 29.594 1.24 1.30 20 3 6.904 27.980 1.65 1.41 20 4 5.869 25.853 2.06 1.83 20 5 22.906 66.383 0.83 0.81 15 6 15.283 48.969 0.83 0.78 17.2 7 10.838 36.773 0.83 0.83 19 8 7.019 27.039 0.83 0.61 21 9 4.805 19.922 0.83 0.81 23 Izmerjene vrednosti »normalnega« atenuiranega fluksa za obe energiji sta: No63 = 8.800 sunkov/ 30 s, = 31.500 sunkov/30 s, gostota mine­ No137 ralne kostne mase o = 1.65 g/cm3 Tabela 2 -Primerjava dejanskih in izmerjenih vrednosti kostne mase (g/cm2) Table 2 -Measured values of "normal" atenu­ated flux of both energies are: N063 = 8.800 co­unts/30 sek, No137 = 31.500 counts/30 sec. Den­sity of mineral bone material is: o = 1.65 g/cm3 452 1 % natancno. Ta zahteva presega obicajno natancnost v nuklearni medicini in pogoju­je tudi kvalitetne analogne elektronske ele­mente predvsem v pogledu šuma, hitrosti in stabilnosti. Integracija merskih podatkov na skenirnem polju bo sicer znatno izbolj­šala natancnost, vendar lahko za posamez­ne elemente scintigrafske slike še vedno pricakujemo napako reda 30 %. Možnosti za nadaljnje izboljšave natanc­nosti nudi uporaba mocnejšega izvora v kombinaciji s tanjšim kristalom NaJ(T1 ), primernejšim za uporabljanje energije foto­nov. Za rutinska dela je potrebno komplet­no zajemanje in obdelavo podatkov avto­matizirati z uporabo laboratorijskega racu­nalnika. Sodimo tudi, da je 4 do 5 kanalno snemanje spektra dobro zagotovilo za kon­sistentno odštevanje ozadja in s tem pove­cano zanesljivost meritve. V celoti vzeto so rezultati dobljeni z Re izvorom in relativnimi meritvami vzpodbudni in ob možnostih, ki še obstajajo za izbolj­šanje, lahko pricakujemo, da po tehnicni plati ne bo ovir za pripravo metode in njeno testiranje in uveljavljanje v klinicni praksi. Abstract TECHNIQUES OF TRANSMISSION SCINTIGRAPHY WITH 1s6Re Šnajder J., Miklavžic U., Erjavec M., žele M., Udovc H. In transmission scintigraphy applied in quan­titative determination of bone decalcination, the coise of the gamma-ray source is important be­side othe factors. In the preliminary study, alre­ady reported (1), we showed that an adequate source could readily be produced on a smaller reactor, and also that in principle measurements can be performed with a double head rectilinear scanner. In tbis report we describe the procedure used in producing the 186Re isotope tor routine appli­cation and improvements of measuring techni­ques tested on mock-up. The results show that the procedure of source preparation as well as the measuring aparathus give satisfactory results justifying the application of the method in practice. Radio!. [ugasi. 18(4) 449-453, 1984 Literatura 1. Šnajder J. et. al.: študij možnosti uvedbe presevalne scintigrafije z 186Re. Radiol. lugosl. (v tisku) 1984. 2. Price R. R. et al.: Techniques for Measuring Regional and Total-Body Bone Mineral Mass to Bone Function Ratios. Medica! Radionuclide lmaging. II, Vienna 1977. Naslov avtorja: Šnajder J., Inštitut »Jožef Ste­fan«, 61111 Ljubljana, p. p. 100, Jamova 39. Radio!. lugosl. 18(4) 449-453, 1984 /'fJ!(fo..O.. \\:__-.01 "--ill't.l;,./ PAPIRNICA VEVCE 61260 Ljubljana-Polje 18 izdeluje: -premazne papirje -brezlesne klejene in neklejene papirje -brezlesne in srednje fine pisalne papirje -tanke papirje -ovojne papirje -zidne tapete VETA -lepilo za tapete VETA -VETA fototapete -VETA fotoposterje Cenjenim odjemalcem se priporocamo! EFKE FILM ZA NUKLEARNU MEDICINU Vrbos M., Pivac J., Kasal B. Saželak -U laboratorijama »Fotokemike« sintetiziran je postupak za dobivanje jugosla­venskog filma namijenjenog nuklearnoj medicini. Zahtjevi koji se postavljaju na takav film (1) vrlo su specificni, jer rezultati na filmu morajo vjerno reproducirati distribuciju radio­farmaka u bolesnika uz istovremenu minimalizaciju šuma. Prilikom odredivanja pojedinih parametara za usporedbu su uzeti strani fotomaterijali iste namjene. Analize dobivenih rezultata (2) i klinicka testiranja filma pokazuju da sintetizirani fotomaterijal posjeduje sve tražene karakteristike. UDC: 616-073.75.757.1 :539.163.084.1 Key words: nuclear medicine, technology radiologic, x-ray film, Efke Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 455-457, 1984. Uvod -Medicinski rendgen film, iako bitno bolji i jeftiniji od polaroid materijala, nije optimalan film za nuklearnu medicinu. Dvostrani nanos emulzije, u ovom slucaju nepotreban, uzrokuje smanjenu konturnu oštrinu izlazne slike, a kontrast mu nije za­dovoljavajuci. U laboratorijima »Fotokemike« sintetizi­ran je, a u Zavodu za nuklearnu medicinu KBC-a Zagreb ispitan Efke FNM, film nami­jenjen specijalno nuklearnoj medicini. Rezultati -Na slici 1 prikazani su rezul­tati senzitometrijskih mjerenja na tri razlici­ta filma: Efke FNM, film strane proizvodnje, medicinski rendgen film. Vidljivo je da su osjetljivost, gustoca zacrnjenja kao i mak­simalno zacrnjenje filma Efke PNM gotovo identicne s istim karakteristikama stranog materijala namijenjenog nuklearnoj medici­ni, dok je uocljiva velika razlika u odnosu na mejicinski rendgen materija! s dvostra­nim nanosom. Krivulja medicinskog rend­gen materijala pomaknuta je u lijeva, što znaci da je taj film osjetljiviji od filmova za nuklearnu medicinu, ali ima manje maksi­malno zacrnjenje kao i srednji kontrast. Kod spektralnih krivulja (slika 2) vidi se da su Efke FNM kao i strani film senzibili­zirani i u zelenom podrucju spektra, što je potrebno za opticka preslikavanja sa ekra­na. što se tice zrna Ag-halogenida (slika 3) (povecanje 1000 X) slicnost izmeau Efke FNM-a i stranog materijala opet je vidljiva. Kod medicinskog rendgen filma zrna su krupnija. Ta finoca zrna omogucuje bolju konturnu oštrinu scintigrafskih slika na Efke FNM filmu u odnosu na rendgenski film. Obrada svih materijala vršena je u Foto­kemikinom razvijacu FRX-2 (293° K, 5 minu­ta) i kiselom fiksiru FF 1 (293° K, 10 minu­ta). Diskusija -Usporedna prakticna klinicka ispitivanja potvrauju teorijske rezultate. Na slici 4 vidimo primjer scintigrama jetre istog l::olesnika ucinjenog na tri ispitivana filma. Scintigrami pokazuju da se vrlo dobri i go­tovo isti rezultati dobivaju snimanjem na fil­mu stranog proizvoaaca i na Efke FNM fil­mu dok snimak na medicinskom rendgen filmu zaostaje u kvaliteti. Vrbos M. et al.: Efke film za nuklearnu medicinu D Zakljucak -Rezultati klinickih ispitivanja -efke FNM u potpunosti se slažu s tehnicnim mjerenji­ 1.,0 .­ ma. Efke FNM zadovoljava zahtjeve koji se postavljaju na filmsku reprodukciju u nu­klearnoj medicini. Negativi su bogati sivim polutonovima, sitnog zrna, dobre konturne oštrine i dubokog maksimalnog zacrnjenja. ,. Usudujemo se reci da je Efke FNM otprili­ i ke jednake kvalitete kao i nuklearno-medi­ i / i / / I I i cinski film poznatog stranog proizvodaca, I I i a bitno bolji od klasicnog medicinskog I I I rendgen filma kad se koristi u nuklearnoj I I medicini. i I I / Ocekujemo da ce Efke FNM zadovoljiti i I potrebe ultrazvuka i kompjuterizirane tomo­ I i I I .rafije. I I ,. _/ _,/ __ ,,. -2,0 -1,0 O,O log E Slika 1 -Krivulje zacrnjenja triju ispitivanih ma­terijala pokazuju ovisnost gustoce zacrnjenja o logaritmu ekspozicije Fig. 1 -Density curves for three tested mate­rials showing dependance of density upon logE D ef/{e FNM film strane ,oro1:zvodnje 1.,0 mediC1nski rendgen film __ .... --, / \ i \ I I \ i \ \ I I I I I v· , I '· I I / I 1 _i I I / i I '/ 1/ \ \ 300 1.00 500 >-.(nm) Slika 2 -Spektralne krivulje triju ispitivanih ma­terijala pokazuju ovisnost gustoce zacrnjenja o valnoj duljini Fig. 2 -Spectral density curves for three tested materials showing dependance of spectral den­sity upon wavelength Radiol. lugosl. 18(4) 455-457, 1984 45e5 Slika 3 -Snimke nerazvijenih zrna srebrenih halogenida (povecanje 1000 X) triju ispitivanih materijala Fig. 3 -Records of the undeveloped grains of silver halides in three materials tested (magni­fied 1000 times) Abstract EFKE FILM FOR NUCLEAR MEDICINE Vrbos M., Pivac J., Kasal B. A process tor the production of Yugoslav nu­clear medicine film was developed in the labo­ratories of the "Fotokemika" film factory. Requi­rements, regarding the performance of such a film, are very special: radioactivity distribution in the patient must be recorded with high fide­lity of detail reproduction and, simultaneously, good noise suppression. Particular parameters of the film were tested in comparison with dif­ferent foreign made photomaterials. The analy­sis of results, as well as the clinical evaluation of the film show that the Efke Nuclear Medicine Film satisfies all the conditions required. Literatura 1. Potter R., Griffiths P. A., Amirthanayagam R. A. G., Dugdale R. E.: Sensitometry of Films tor Nuclear Medicine. Eur. J. Nucl. Med. 479­482, 1979. 2. James T. H.: The Theory of the Photogra­phic Process. Macmillan Publishing CO., lnc. New York 1977 (149-161), (481-517), (251­290). Adresa autora: Mislav Vrbos, Fotokemika, Hon­dlova 2, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl. 18(4) 455-457, 1984 " DIJAGNOSTICKI RENDGEN STATIV UNDISTAT 3 UNDISTAT 3 sa automatskim uredajem za ciljano snimanje je ekonomican dijagnosticki rendgen uredaj sa mnogostranim mo,gucnostima primene. Undistat 3 je narocita pogodan za opremanje ordinacija radiologa i internista. Uredaj ca ciljano snimanje može da bude po želji isporucen sa ekranom ili sa rendgenskim pojacavacem slike i TV lancem. Takode je predvidena mogucnost montaže i korišcenja kamera pojacavaca slike sistema SIRCAM 70 ili SIRCAM 100 za tehniku indirektnog snimanja. Mnogobrojne mogucnosti kombinacije i nadgradnje, kao npr. za tele-snimanja i snimanja iznad stola pomocu rastera, proširuje opseg primene ovog uredaja. Pomocu motornog pogona, zadnji zid Undistata 3 može da se dovode u položaj do 15 ste­peni trendelenburg. Pokretna placa za pacijenta se, pomocu motornog pogona, može po­kretati podužno za ±40 cm i poprecno za ±10 cm. UNDISTAT 3 se može isporuciti i kao tele-stativ sa jednim ili dva rendgen zracnika, sa stub­nim ili plafonskim stativom za nošenje rendgen zracnika. ELEKTRONSKA INDUSTRIJA FABRIKA RENDGEN APARATA -NIŠ JUGOSLAVIJA FAKTORI EFIKASNOSTI PRINOSA UNIVERZALNOG TC-99M GENERATORA. l. UTICAJ VLAGE Vucina J., Milenkovic: S. Sažetak -lspitivani su neki od faktora koji mogu uticati na prinos eluiranja univerzal­nog 99mTc generatora. Utvrdeno je da do smanjivanja prinosa eluiranja dolazi u slucaju kada u koloni zaostane fiziološki rastvor od predhodnog eluiranja. Pod dejstvom zracenja koje potice od radioaktivnog raspada 99Mo, u fiziološkom rastvoru se stvara niz vrlo reak­tivnih proizvoda radiolize koji imaju velike konstante brzine reakcije sa 99mTc pertehneta­tom izazivajuci redukciju 99mTc iz sedmovalentnog u niže valentne oblike koji se ne mogu eluirati. lspitivanja su pokazala da ovako izazvana pojava retencije 99mTc nije trajna i da se kolona vlažnog generatora može efikasno osposobiti propuštanjem 20-40 ccm sterilnog vazduha. Utvrdeno je da se posle sušenja kolone uticaj vlage eliminiše. Za prakticne potre­be eiuiranje se može izvršiti 20-30 min. nakon sušenja jer se tada može eluirati 60-70 % 99mTc zadržanog na koloni. UDC: 539.163.083:539.122.03 Key words: technology radiologic, radionuclide generators, technetium Original scientific paper Radiol. lugosl. 18(4) 459-461, 1984 Uvod -Univerzalni 99mTc generator raz­vijen u Institutu u Vinci (1-3) radi na prin­cipu suve kolone što znaci da se generator mora posle svakog eluiranja prosušiti tako da kolona bude suva tokom rasta 99mTc. Prosušivanje kolone se vrši pomocu vaku­umiranih bocica koje se isporucuju u kom­pletu uz svaki generator tako da se pomo­cu jedne ili dve bocice kroz kolonu propu­šta 20-40 ccm sterilisanog vazduha. Poznata je da su radijacioni efekti koji nastaju u koloni Tc-generatora najjace iz­raženi kada je u koloni prisutna voda. Pod uticajem zracenja koje nastaje pri radioak­tivnom raspadu 99Mo u koloni se stvara ci­tav niz vrlo reaktivnih produkata radiolize (4) koji brzo redukuju sedmovalentni tehne­cijum u niža valentna stanja kada on osta­je vezan na koloni i ne može se eluirati. Po­sledica ove pojave je evidentan pad pri­nosa eluiranja, narocita kod generatora ve­cih aktivnosti. U ovom radu ispitani su uslovi redukcije 99mTc pertehnetata u koloni generatora , prisutnosti fiziološkog rastvora. Takode su ispitivani nacini kako da se ova pojava eli­miniše što je narocita znacajno sa aspekta svakodnevnog korišcenja generatora u nu­klearno-medicinskim ustanovama. Materijali i metode -Detaljna konstruk­cija univerzalnog 99mTc generatora prikaza­na je u ranijim radovima (5). Kolone gene­ratora šaržirane su rastvorom fisionog 99Mo aktivnosti od 37 do 55 GBq. Generatori su eluirani svakodnevno pomocu eluensa fizi­ološkog rastvora. Na osnovu poznate aktiv­nosti 99Mo adsorbovane u koloni proracu­navana je teoretska aktivnost stvorenog 99mTc. Merenjem aktivnosti eluiranog 99mTc izracunavan je prinos eluiranja generatora. Efekat prisustva fiziološkog rastvora ispiti­van je na taj nacin što je nakon završenog eluiranja kolona generatora napunjena fizi­ološkim rastvorom koji ostaje u koloni do sledeceg eluiranja. U slucaju smanjenog prinosa eluiranja, kolona generatora prosu­šena je pomocu dve vakuumirane bocice iz kompleta i nakon toga generator je eluiran u razlicitim vremenskim intervalima. Mere­nje aktivnosti 99mTc i 99Mo vršeno je pomo­cu jonizacione komore (Mediac). Karakteri­stike eluata su pracene na uobicajeni nacin. Radionuklidna cistoca odredivanja je gama­ Vucina J., Milenkovic S.: Faktori efikasnosti prinosa univerzalnog Tc-99m generatora. l. uticaj vlage spektrometrijski s obzirom na ·proboj 99Mo u eluatu pomocu 800 kanalnog analizatora »Sein« sa Na(T1) 3" X3" kristalom. Radio­hemijska cisto6a odredivanja je uzlaznom hromatrografijom na papiru Whatman No. 1 u razlicitim sistemima rastvaraca. Sadržaj Al3+ odredivan je spot test reakcijam na papiru impregniranim sa quinalizarinom. Rezultati i diskusija -U tabeli 1 prikaza­ni su rezultati ispitivanja uticaja fiziološkog rastvora u koloni na prinos eluiranja 99mTc. Iz podataka datih u ovoj tabeli se vidi da prinos eluiranja 99mTc znatno zavisi od toga da li je u vreme rasta 99mTc kolona bila pro­sušena na adekvatan nacin ili je koloni za­ostao fiziološki rastvor od prethodnog elu­iranja. Ovo je narocita važno kod genera­tora visokih aktivnosti 99mTc gde je ovaj efekat jako izražen. U tabeli 1 su takode dati podaci koji su dobijeni pri radu sa ge­neratorima cije su kolone bile prosušene nakon završenog eluiranja. Uporedivanjem ovih podataka se vidi da kada se kolona Eluiranje Pri no s e I u i ran j a 99mTc (%) dani• ,,vlažna« kolonah »suva« kolonac Elution Elution yield of 99mTc (%) days• "wet" columnb "dry" columnc 1 26,0 77,5 2 7,6 76,7 3 39,2 77,7 4 52,1 76,8 5 48,6 76,4 6 6,1 76,6 7 10,1 77,2 8 6,0 76,8 a) Eluiranja su vršena u intervalima od 22-24 E E casa g! m so b) lzmedu eluiranja u kolonama se nalazi fi­ . . so ziološki rastvor °' r c) Posle svakog eluiranja kolone su prosušene propuštanjem 2G-40 ccm sterilisanog vazduha a) Elutions were done in the intervals of 22­24 hours b) Between elutions the columns were kept wet (0.9 % NaCl) c) After each elution the columns were dried by passing 2G-40 ccm of sterilised air Tabela 1 -Zavisnost prinosa eluiranja 99mTc od prisustva fiziološkog rastvora u koloni univerzal­ nog 99mTc generatora Table 1 -Dependence of elution yield 99mTc on the presence of physiological solution in the column of the Universal 99mTc Generator W UJ JO 20 10 2 , 6 8 10 12 JI. 16 lil 20 22 2/, VREME NAKON SU 0 ENJA lh 1 TI ME AFTER DRYING I h I Slika 1 -Porast prinosa eluiranja (%) 99mTc u zavisnosti od vremena nakan sušenja kolone Fig. 1 -The increase of elution yield (%) of 99mTc depending on the tirne following the drying of the generator column Radio!. lugosl. 18(4) 459-461, 1984 prosuši prinosi eluiranja se ne menjaju generatori daju dobar prinos. Na osnovu ovih podataka neophodno je naglasiti da je univerzalni 99mTc generator predviden za rad sa suvom kolonom te je neophodno da se kolona nakon svakog eluiranja dobro prosuši. Na slici 1 dati su rezultati naših ispitiva­nja koje smo izvršili sa ciljem da se ispita nacin kako da se prevazide pojava retencije 99mTc, tj. pod kojim uslovima se zadržani 99mTc može eluirati. Na apscisi je dato vre­me proteklo od vremena t = O kada je ko­lona prosušena a na ordinati procenat za­držanog 99mTc eluiran u datom vremenu t. Na osnovu slike 1 se vidi da se neposred­no nakon sušenja pri eluiranju može dobiti oko 20 % od zadržane aktivnosti 99mTc. Sa porastom vremenskog intervala izmedu su­šenja i eluiranja ovaj procenat raste tako da se nakon 22-24 casa kolona ponaša nor­malno tj. efekat koji je prisustvo fiziološkog rastvora u koloni imalo na prinos eluiranja 99mTc se više ne može uociti. Sa aspekta prakticne primene generatora u svakodnev­noj praksi vidi se da je dovoljno da interval vremena od sušenja do eluiranja ne bude kra6i od 20-30 minuta. Kada se generator eluira u navedenom vremenskom intervalu može se ocekivati prinos od 60-70 % od zadržane aktivnosti 99mTc. 100 90 . ! 80 -::, lspitivanje karakteristika eluata generato­ra dalo je rezultate koji se bitno ne razliku­ju od ranije dobijenih i objavljenih. Eluati zadovoljavaju sve kriterijume u pogledu ra­dionuklidne, radiohemijske i hemijske ci­stoce. Zakljucak -Univerzalni 99mTc generator je predviden za rad u režimu suve kolone i potrebno je da se posle svakog eluiranja kolona dobro prosuši pomocu vakuumiranih bocica iz kompleta. Utvrdeno je da prisu­stvo fiziološkog rastvora od predhodnog eluiranja može imati znatan uticaj na pri­nos 99mTc pri sledecem eluiranju generato­ra. U slucaju da nastupi efekat smanjenja prinosa eluiranja 99mTc usled zaostalog fi­ziološkog rastvora u koloni potrebno je da se kolona generatora prosuši propuštanjem 20-40 ccm sterilisanog vazduha. Za prak­ticne svakodnevne potrebe 20-30 min. na­kan sušenja eluiranje se može ponoviti. Ta­da se može eluirati 60-70 % 99mTc zadrža­nog u koloni. Abstract ELUTION EFFICIENCV FACTORS OF THE UNIVERSAL Tc-99m GENERATOR 1. EFFECT OF MOISTURE Vucina J., Milenkovi<': S. Some factors which could influence the elu­tion yield of the universal 99mTc generator were examined. It was found that the elution yield decreases when the saline solution left from the previous elution is present in the column. Radia­tion, caused by the radioactive decay of 99Mo, generates highly reactive products of radiolysis in the saline solution, which with high rate con­stants react with 99mTo pertechnetate causing the reduction of Te (VII) to non-elutable lower valence states. It was found that this effect is not permanent and that the column of the wet generator can be efficiently recovered by pas­sing 20-40 ccm of sterilised air through it. Ac­cording to the examination, the influence of moisture vanishes after drying. For practical purposes the elution can be made 20-30 min after drying when 60-70 % of the retained 99mTc can be eluted. Literatura 1. Milenkovi<': S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Karanfilov E. S., Memedovic T. V.: Uni­verzalni 99mTc generator za humanu primenu. lil. Jug. kongres za nukl. med. 3-6 juni 1982, Skoplje. Radiol. lugosl. 18(4) 459--461, 1984 2. Milenkovi<': S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Karanfilov E. S., Memedovic T. V.: Uni­versal 99mTc Generator for Human Use. lsoto­penpraxis 19: 85-87, 1983. 3. Milenkovi<': S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Karanfilov E. S., Memedovic T. V.: Some Experiences in Development and Production of th 99mTc Generators. VI 1lnt. Symp. on Nucl. Med. 17-20 May 1983, Karlovy Vary (CSSR). .' 4. Abrashkin S., Heller-Grossman L., Shaffer­man S., Davis M. A. 99mTc Generators: the Influ­ence of the Radiation Dose on the 'Elution Yield. lnt. J. Appl. Radiat. lsotopes 29: 395-399, 1978. 5. Milenkovi<': S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Memedovic T. V., Karanfilov E. S.: Razvoj i primena 99mTc generatora. Radio!. lugosl. 17: 181-183, 1983. Adresa autora: Dr Slavko Milenkovi<':, Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric« -Vinca, OOUR Institut za radioizotope, P. f. 522, 11001 Beograd. ¦ gorenJe Medicinska elektronika Funkcionalni stimulatorji za ekstremitete Mikrofes Hemifes lmplantibilna peronealna podkolenska opornica Terapevtski stimulatorji Unifes FES Stimulator za zdravljenje skolioze SCOLIFES Ostali proizvodi iz našega proizvodnega programa Stimulatorji za zdravljenje urinske inkontinence Vagicon X Vagicon Recticon Recticon O Terapevtski stimulator MES Stimulator za preprecevanje epilepticnih napadov CES Mikroracunalniški analizator EKG MAE 101 Razlicne elektrode MEDICINSKI FAKULTET U NOVOM SADU INSTITUT ZA PATOLOšKU FIZIOLOGIJU I LABORATORIJSKU DIJAGNOSTIKU DIJAGNOSTIKA BILIJARNIH DISKINEZIJA POMOCU RADIOHOLEGRAFIJE 1 STIMULACIJE HOLECISTOKININOM Dujmovic F., Borota R., tivanovic B. M. Sažetak -Opisan je metod odredivanja istisne frakcije i vremena istiskivanja žucne kesice pomocu radioholegrafije (sekvencijalne hepatobilijarne scintigrafije) i stimulacije holecisto­kininom. Metod je proveren kod 1 O zdravih a potom je izvršeno ispitivanje kod 30 boles­nika, kod kojih je postojala sumnja na bilijarne diskinezije. Normalne vrednosti za istisnu frakciju žucne kesice iznose: x = 0,55; raspon = 0,30-0,80; SO = 0,14 i CV= 26 %, a za vreme istiskivanja x = 7,5 minuta, raspon = 5-10 min., SO= 1,72 min. i CV= 23 %. U grupi bolesnika nadena su odstupanja holekinetike u odnosu na zdrave u pogledu pocetka pojave radioaktivnosti u crevima (u 23 bolesnika), velicine istisne frakcije (u 22 bolesnika) i dužine vremena istiskivanja žucne kesice (u 14 bolesnika) i to pojedinacno ili u kombina­cijama. Uz odgovarajucu prethodnu obradu bolesnika metod se može veoma korisno upo­trebiti u svakodnevnom dijagnostickom radu za dokazivanje funkcionih oboljenja bilijarnog trakta. Skraceni naslov: Hepatobilijarna scintigrafija u bilijarnim diskinezijama i primena holecistokinina. UDC: 616.361-009.2 :616.366-073.75 :539.163 Key words: biliary dyskinesia, biliary tract -radionuclide imaging, cholecystokinin ­diagnostic use Original scientific paper Radio!. iugosl. 18(4) 463-466, 1984 UvJd -Pod terminom bilijarnih diskine­zija (b. d.) podrazumevaju se mnogobrojni poremecaji motorne funkcije žucne kesice (ž. k.) i žucnih puteva, koji su praceni sub­jektivnim osecajem bola razlicitog intenzi­teta. Poremecaji motorne funkcije ž. k. pri­sutni su i u organskim oboljenjima bilijar­nog stabla i uobicajeno je da se u tom slu­caju govori o sekundarnim diskinezijama. Tada primarne ili »prave« diskinezije bi bile one u kojima se prisustvo organske prame­ne ne može dokazati. Uvidom u domacu i inostranu literaturu može se konstatovati da se izuzetno mali broj publikacija bavi ovom problematikam. Za to sigurno postaji više razloga, od kojih je verovatno najvažniji što neinvazivno pra­cenje holekinetike u živom coveku ima mnoga tehnicka ogranicenja. Radi dobija­nja uvida u sve faze !ucenja i izlucivanja žuci bilo bi potrebno kontinuirano pracenje toka žuci i to pocev od mesta stvaranja do creva, zatim merenje pritisaka u pojedinim delovima bilijarnog trakta bez lokalne ili opšte anestezije, kao i registracija bioelek­tricnih fenomena u svim onim strukturama koje u interdigestivnoj fazi i narocita u fazi evakuacije žuci ispoljavaju m1s1cnu aktiv­nost. Samo bi simultana registracija svih ovih zbivanja mogla da bude dovoljno egzaktna metoda, kojoj se ne bi mogla na­ci zamerka i koja bi mogla da da odgovor na pitanje: šta su zapravo b. d.? Na žalost, takva metoda ne postaji. Zato je terminolo­gija i podela neuskladena, tretman takvih bolesnika neujednacen, a stavovi pojedinih autora u vezi b. d. razliciti (2). Neki autori su skepticni cak i u pogledu postajanja b. d., dok drugi dijagnostikuju (5, 8, 10) i le­ce (6) takve poremecaje. Zato je svaka no­va metoda za dijagnostiku ovih poremecaja dobrodošla. Cilj ovog rada bio je da se proveri da li radioholegrafija (r. h.) to jest sekvencijalna hepatobilijarna scintigrafija može da poslu­ži kao metoda za dijagnostiku b. d. Materija! i metode -Postojeca standard­na metoda r. h. koja je opisana ranije (3) modifikovana je na taj nacin, što je 45 mi­nuta nakon injiciranja 99mTc-EHIDA-e (Insti­tut »Boris Kidric« -Vinca), po uputu pro­izvodaca (Boots, Nottingham, Engleska), in­ travenski injiciran prirodni holecistokinin (CCK), koji se nalazi u prometu pod nazi­vom Pancreozymin. Svi ispitanici dobijali su standardizovanu kolicinu CCK-a od 1 jedi­nice/kg telesne mase. Posle injiciranja ovog preparata akvizicija podataka na ra­cunaru je vršena za daljih 20 minuta sa brzinom zapisivanja od 2 slicice u minutu. Prvi deo studije analiziran je na uobicajen nacin, a u drugoj studiji (posle stimulacije CCK-om) narocita pažnja posvecena je ki­netici radiofarmaka nad ž. k. i crevima. Iz druge studije iz krivulje generisane pomo­cu programa Gamma-11 nad ž. k. odrediva­na su dva najznacajnija parametara motor­ne funkcije ž. k. i to istisna frakcija (l. F.) i vreme istiskivanja (T). l. F. oznacava onu frakciju, deo žuci, koja je iz ž. k. evakuira­na u toku njene kontrakcije i može se pred­staviti izrazom: radioaktivnost (r. a.) ž. k. pre kontr. -r. a. ž. k. posle kontr. l. F. = ------­ r. a. ž. k. pre kontr. Kao primer IF. od 0,55 znacI da je ž. k. istisnula 55/100 odnosno 55 % žuci od ko­licine prisutne pre pocetka kontrakcije. T oznacava vremensko trajanje pada radio­aktivnosti nad ž. k. izraženo u minutima. Pri uzimanju regija interesa konstatovano je da prisustvo radioaktivnosti oko ž. k. ne utice znatno na velicinu l. F., jer se pri pra­meni donjeg praga (L T) u rasponu od 5,5 do 25 kod istog ispitanika l. F. razlikuje sa­mo za nekoliko procenata. Svi pregledi ra­deni su u jutarnjim casovima, našte. Kao kontrolna grupa služilo je 10 ispita­nika, pacijenata kod kojih je iskljuceno obo­ljenje gastrointestinalnog trakta. Pregleda­na je i grupa od 30 bolesnika. Kod njih je postojala sumnja na b. d., jer su oni u anamnezi imali bilijarne kolike ili ekvivalen­te; rezultati laboratorijskih analiza su bili u granicama normale, a pomocu rentgenolo­ških metoda i ultrazvuka nije dokazana liti­jaza ili neki drugi organski poremecaj. Obe grupe su cinile odrasle osobe oba pola, a ispitivanja su vršena 1981. i 1982. godine. Rezultati -Kod ispitanika u kontrolnoj grupi obeleživac se pojavljuje u crevima oko 20 minuta. Jasno se prikazuje silueta ž. k. Pokazatelji motorne funkcije ž. k. dobi­jeni nakon stimulacije CCK-om prikazani su tabelarno (tabela 1 ). U grupi bolesnika nadena su odstupanja holekinetike u pogledu prve pojave radio­aktivnosti u crevima, zatim u vremenu isti­skivanja i u velicini istisne frakcije. Kasni dolazak ili nedostatak radioaktivnosti u cre­vima u prvoj studiji protumacen je kao spa­zam sfinktera Oddi. Produžen T preko 10 T(min.) l. F. X 7,5 0,55 R 5,0-10,0 0,30-0,80 SD 1,72 0,14 CV 23 % 26 % Tabela 1 -Pokazatelji motorne funkcije žucne kesice u kontrolnoj grupi (n = 10) posle stimu­lacije holecistokininom. T -vreme istiskivanja. l. F. -istisna frakcija Table 1 -Parameters of gallbladder motor func­tion in the control group (n = 10) following cho­lecistokinin stimulation. T -ejection tirne, l. F. -ejection fraction minuta protumacen je kao hipokinezija a smanjena l. F. ispod 0,30 kao hipomotilitet ž. k. Ova odstupanja javila su se izolovano ili u raznim kombinacijama i statisticki su znacajna (p < 0,05-0,01) u odnosu na iste parametre u kontrolnoj grupi. Uzimajuci u obzir spomenuta odstupanja holekinetike bolesnici su podeljeni u dve grupe sa od­govarajucim podgrupama (tabela 2). Diskusija -Pozitivni nalazi u grupi bo­lesnika ukazuju na to da se postojeci pore­mecaji funkcije bilijarnog trakta opisanom metodologijom mogu objektivizirati. Nega­tivni rezultati laboratorijskih i dopunskih ispitivanja teoretski ne iskljucuju moguc­nost prisustva minimalnih organskih lezija, u prvom redu fibroze, lake upale ili hiper­plazije zbog trajnog spazma, ali nedostaju dokazi koji bi potvrdili da takve, minimalne organske pramene same za sebe mogu pro­uzrokovati subjektivne tegobe. Zaostala radioaktivnost u jetri, respira­torna pokretljivost abdominalnih organa pa i ž. k., kao i promena velicine a donekle i Radiol. lugosl. 18(4) 463-466, 1984 Tip poremecaja T(min.) i. r. n Bez poremecaja rada sfinktera Oddi hipokinezija ž. k. 11,5 0,45 X 8,5 0,11 hipomotilitet ž. k. R 7,0-10,0 0,05-0,15 3 hipokinezija+ X 13,0 0,17 hipomotilitet ž. k. R 11,0-15,0 0,14-0,20 3 B) Sa poremecajem rada sfinktera Oddi X 6,9 0,59 samo spazam R 4,5-7,5 0,42-0,72 5 spazam+ X 13,7 0,37 hipokinezija ž. k. R 11,0-16,5 0,34-0,40 2 spazam+ X 6,6 0,15 hipomotilitet ž. k. R 5,0-8,5 0,04-0,26 7 spazam + hi poki ne-X 14,1 0,20 zija+hipomotilitet ž. k. 12,0-18,5 0,09-0,27 8 spazam+ 5,0 0,91 hipermotilitet ž. k. Tabela 2 -Ucestalost pojedinih vrsta poremecaja holekinetike u grupi bolesnika i pokazatelji mo­torne funkcije žucne kesice. T -vreme istiskivanja, l. F. -istisna frakcija, n -broj bolesnika, x ­ aritmeticka sredina, R -raspon Table 2 -Frequency of various types of cholekinetic disturbances in the patients and parameters of gallbladder motor function. T -ejection tirne, l. F. -ejection fraction, n -number of patients, x -mean value, R -range oblika ž. k. neosporno unose izvesnu gre­šku u odredivanju l. F. U novijoj literaturi opisani su racunarski programi, pomocu ko­jih sa ta greška može eliminisati (4). Takode u toku rada je zapaženo da kod odredivanja regija interesa najviše poteško­ca zadaju oni ispitanici, koji su se u toku snimanja pomerili ispod detektora. Zato je neophodno skrenuti pažnju ispitanicima, da svaka pomeranje ispod detektora, posebno u drugam delu studije, veoma mnogo utice na krajnji rezultat pretrage. Me'.oda omogucava odredivanje vremena istiskivanja ž. k. što do sada drugim meto­dama prakticno nije bilo moguce. Taj para­metar zajedno sa l. F. pruža mogucnosti za veoma detaljnu i cini se najprecizniju (7) analizu kontraktilne sposobnosti ž. k. uop­šte, kako u funkcionim tako i u vecini or­ganskih oboljenja ž. k. Postaje mogucnosti kombinacije opisane metodologije i sa dru­gim farmakodinamskim testovima koji su u upotrebi u dijagnostici b. d. Zakijucak -Nadene su razlike parame­tara holekinetike (dolazak radioaktivnosti u creva, vreme istiskivanja i velicina istisne frakcije žucne kesice) izmedu kontrolne grupe i bolesnika, kod kojih je postajala sumnja na bilijarne diskinezije. Iz tih razlo­ga se opisana metoda može predložiti za dijagnostiku bilijarnih diskinezija, pod uslo­vom, da su organski poremecaji iskljuceni. Abstract DIAGNOSIS OF BILIARY DYSKINESIA BY RADIOCHOLEGRAPHY AND CHOLECYSTOKININ STIMULATION Dujmovic F., Borata R., L'.ivanovic B. M. The authors report on the method tor determi­nation of the ejection fraction and ejection tirne of the gallbladder by radiocholegraphy (sequen­tial hepatobiliary scintigraphy) and stimulation by cholecystokinin. The method was first tested in 10 healthy subjects and then 30 patients suspect tor biliary dyskinesia who underwent the examina­tion. The normal values tor gallbladder ejection fraction was: x=0,55; range=0,30-0,80; SD= =0,14; CV=23% and tor gallbladder ejection tirne x=7,5 minutes, range=5-10 min., SD=1,72 min. and CV=23 %. The difference in cholekinetics was observed in the patients, when compared to the healthy subjects, regarding the appearance of radioactivity in the intestine (in 23 patients), size of the ejection fraction (in 22 patients) and Radiol. lugosl. 18[4) 463-466, 1984 duration of the ejection tirne of the gallbladder (in 14 patients), both individually and in combi­nations. The method can be usefully employed in everyday diagnosis to evidence functional bi­liary tract diseases, following an adequate preli­minary preparation of the patients. Literatura 1. Baker R., Marion M.: Biliary scanning with Tc-99m pyridoxylideneglutamate-the effect of food in normal subjects: concise communica­tion. J. Nucl. Med. 18: 793-795, 1977. 2. Backus H.: Gastroenterology. W. 8. Saun­ders Co. Philadelphia-London-Toronto, 1976 vol. III (733). 3. Dujmovic F., Živanovic B. M., Džambas D., Kaluderski S., Tomic Z.: Klinicka evaluacija di­namske radioholegrafije u hepatobilijarnim bole­stima. Radiol. lugosl. 15: 237-241, 1981. 4. London J., Greenberg A., Alavi A., Gold­stein H.: Automated calculation of gallbladder ejection fraction. Eur. J. Nucl. Med. 8: 307-311, 1983. 5. Manier W., Cohen N., Printen J.: Dysfunc­tion of the sphincter of Oddi in a postcholecy­stectomy patient. Amer. J. Gastroent. 62: 148­150, 1974. 6. Simon L., Kovacs L.: A hipert6nias Oddi szfinkter diszkinezis kezelese kalcium-antagoni­sta szerekkel. Orvosi Hetilap 124: 2805-2809, 1983. 7. Szilvasi l., Bor K., Bohar Zs., Kopcsanyi Zs., Csakany Gy.: Quantitative analysis of gallbladder emptying by roentgenological, ultrasonographic and radionuclide methods-a comparative evalua­tion. Proceedings of the Third World Congress of Nuclear Medicine and Biology, Paris, Perga­mon Press, 1982 vol. II (1330-1333). 8. Sz6116si G., Pap A., D6br6nte Z., Varr6 V.: A Debraytest (cholereticum-morphium pr6ba) es egyidejii enzim vizsgalatok jelentiisege a hyper­t6nias Oddi sphincter dyskinesis k6rismezese­ben. Orvosi Hetilap 119: 139-141, 1978. 9. Topper Th., Ryerson Th., Nora P.: Quanti­tative gallbladder imaging following cholecysto­kinin. J. Nucl. Med. 21: 694-696, 1980. 10. Varr6 V., D6br6nte Z., Pap A., Lang J., Ne­messanyi z., Narai Gy., Kelemen J.: Hypert6nias Oddi-spincter dyskinesis. Orvosi Hetilap 122: 1885-1887, 1981. Adresa autora: As. mr. sci. dr Ferenc Dujmo­vic, 21000 Novi Sad, Institut za patofiziologiju, ul. Hajduk Veljka br. 1. Radiol. lugosl. 18(4) 463--466, 1984 USPOREDBA RADIOKOLOIDA 198AU 1 99mTC-MILIMIKROSFERA ZA MJERENJE PROTOKA KRVI KROZ JETRU Maštrovic Z., Loncaric S., lvancevic D. Sažetak -Radiokoloidi tehnecija mnogo se upotrebljavaju za scintigrafiju jetre, ali nisu prihvaceni za ispitivanja protoka kroz jetru, uglavnom zbog nedefinirane i neujednacene velicine cestica koje nastaju u svakodnevnoj proizvodnji tog radiofarmaka. Zbog toga smo željeli ispitivati milimikrosfere (ROTOP), preformirani koloid koji se obilje­žava tehnecijem. U 38 ispitanika usporedili smo vrijednosti protoka kroz jetru i K-konstante dobivene vanjskim mjerenjem 198Au-radiokoloida i 99mTc-milimikrosfera. Milimikrosferama tehnecija dobivaju se znacajno više vrijednosti K-konstante, a korelacija vrijednosti K-kon­stante dobivene milimikrosferama i pomocu 198Au je slaba. Koloid zlata eliminira se iz krvi uglavnom fagocitozom u retikuloendotelu jetre, dok se milimikrosfere fiksiraju ne samo u jetri vec i znatnim dijelom u slezeni, ovisno o funkciji jetre i slezene. Veca ekstrahepa­talna fiksacija milimikrosfera predstavlja zapreku za korištenje ovog radiokoloida u ispitiva­njima protoka krvi kroz jetru. UDC: 616.36-073.75:539.163 616.136.41 Key words: liver circulation, liver -radionuclide imaging, blood flow velocity, technetium, gold colloid radioactive Original scientific paper Radio!. lugosl. 18(4) 467-469, 1984 Uvod -Prva ispitivanja ponašanja kolo­ida zapoceo je Jones još 1944. godine pro­ucavajuci kinetiku koloidnog fosfata 32P u krvi (1 ). Vec 1952. g. Dobson i Jones (2) iz­radili su matematicki model za izracunava­nje protoka krvi kroz jetru na osnovi krivu­lje koncentracije koloida u krvi. U istu svrhu upotrebio je Vetter 198Au 1954. g. (3). Medu radovima koje detaljnije ispituju fagocitarne osobine Kupfferovih stanica in vivo zanim­ljiv je noviji rad grupe autora (4) koji kori­ste 99mTc-HSA, tj. koloid cestica velicine 500-2000 nm. Autori nalaze da su 99mTc­mikrosfere pogodne za evaluaciju funkcije Kupfferovih stanica in vivo, te da je mogu­ce, koristeci trokompartmentalnu analizu, kvantificirati in vivo funkciju Kupfferovih stanica u covjeka. Unatoc saznanju o razlicitoj biološkoj di­stribuciji radiokolida zlata i postojecih ko­loida tehnecija (kositar, sumpor), htjeli smo, pretpostavljajuci vecu uniformnost, ispitati 99"'Tc milimikrosfere radi mogucno­sti istovremenog izracunavanja protoka krvi kroz jetru i snimanja scintigrama jetre. Materija! i metode -Protok krvi kroz je­tru najprije smo ispitali i. v. injiciranjem mili­mikrosfera Rotop lsocommerz obilježenih tehnecijem. Velicina milimikrosfera bila je 500-1000 nm. Bolesnicima je m11c1rano 148 MBq (4 mCi). Scintilacijskim detekto­rom prikljucenim na Camac sistem bilježili smo aktivnost jetre tokom 20 minuta nakan injiciranja. Aktivnost jetre registrirana je na papirnoj traci koja je naknadno ocitana i analizirana u elektronickom racunalu PDP -11 /34. Vrijednosti K-konstante i protoka kroz jetru izracunavali smo vlastitim progra­mom. Zatim smo ispitanicima ucinili stan­dardne scintigrame i ponovili isti postupak injicirajuci 1,85 BMq (50 uCi) radiokoloida 198Au proizvodnje »B. Kidric«, Vinca. Velici­na koloidnih cestica 198Au bila je, prema deklaraciji, 25 nm. Usporedno ispitivanje izvršeno je u 38 ispitanika oba spola. Od toga je 11 ispitani­ka imalo uredne klinicke i biokemijske na­laze jetre, a u 27 radilo se o razlicitim stup­njevima difuznog procesa u jetri. Rezultati -Na slici 1 prikazujemo kore-1:,ciju vrijedno.:.;li K-konstante dobivene po­mocu 99mTc-milimikrosfera i 198Au-koloida. Donja granica normalnih vrijenosti K-kon­stante za koloid zlata je 0,18. Premda se ci­ ni da izvjesna korelacija postoji (r = 0,24), ipak je ona nedostatna i nesignifikantna. Pored toga, vrijednosti dobivene tehnecij koloidom su redovito znatno više, a tako­ der je velik raspon vrijednosti dobiven 99mTc-milimikrosferama za istu vrijednost K­konstante dobivene 198Au-koloidom. Da bismo dobili bolji uvid u kinetiku oba radiofarmaka pratili smo aktivnost krvi u to­ku 30 minuta od injiciranja. Na slici 2 prika­zujemo brzinu išcezavanja ispitivanih radio­farmaka u jedne bolesnice, koja je, kao i ostali ispitanici, imala znatno višu vrijednost fC:-k'.mstante dobivene pomocu koloida teh­necija nego pomocu koloida zlata. Iz slike 1.40 {20 i,00 . .,, 0,80 i . O',;O . 1 .. . . . . . . . 0,-40 . .. . . . 0,20 . K.-Kon.tonto. Au 196 Slika 1 -Usporedba vrijednosti K-konstante dobiven3 pomocu 19BAu-koloida i 99111Tc-milimi­krosfera rig. 1 -Comparison of C-constant obtained v1ith 19BAu-colloid and 99mTc-millimicrospheres Akt.u krvi 20 6 2 + s ·l--+--.-+------1 0 2 -4-'-8«> 20 .;;o mir.. Slika 2 -Krivulje aktivnosti 19BAu i 99mTc u krvi jednog bolesnika Fig. 2 -19BAu and 99mTc blood activity courves in one patient se jasno vidi da radiokoloid tehnecija znat­no brže išcezava iz krvi, što i objašnjava visoke vrijednosti K-konstante. Diskusija -U svih ispitanika dobili smo pomocu 99mTc-milimikrosfera znacajno više vrijednosti K-konstante nego pomocu 198Au­radiokoloida. Klirens milimikrosf.ra iz krvi je znatno brži od klirensa koloida zlata pa aktivnost jetre brže dostiže vrijednost ekvili­briju. Moguci uzrok takvom ponašanju mili­mikrosfera vjerojatno je razlicita velicina cestica jednog i drugog koloida (25 prema 500-1000 nm). Uzrokom opaženoj razlici može biti i razliciti elektricni naboj koloida, kao i drugi, nama nepoznati, uzroci. Zakljucak -Preparat milimikrosfera za sada ne može zamijeniti radiokoloid zlata u ispitivanju protoka krvi kroz jetru, vjerojat­no radi vece velicine cestica, te možda ve­ceg raspona velicine cestica nego što je to s!ucaj koloidom zlata . Abstract COMPARISON OF 198Au-RADIOCOLLOID ANO 99mTc-HSA MILLIMICROSPHERES FOR HEPATIC BLOOD FLOW MEASUREMENT Maštrov:c Z., Loncaric S., lvancevic D. Radiocolloids ot technetium are frequently used in !iver scintigraphy. They are not accepted tor !iver blood tlow examination mostly because ot an unequal size ot colloids. For this reason we wanted to investigate human serum albumin millimicrospheres (ROTOP) labelled with 99mTc. In 38 patients the value ot C-constant and !iver blood flow obtained by external measurement with 198Au-radiocolloid and 99mTc-millimicrosphe­res are compared. Signiticantly higher values ot C-constant are obtained using 99mTc-millimicro­spheres than using 198Au-colloid. The correlation coefficient is very low (r = 0,24). 198Au-colloid is eliminated from the blood mainly by phagocytic activity ot !iver reticuloendothel, while the milli­microspheres are tixed not only in the !iver but in largely in the spleen too, depending on the !iver and spleen tunction. The larger extrahepatic tixation and wider dispersion ot colloid particle size (500-2000 nm) ot millimicrospheres is a se­rious disadvantage tor the use ot this colloid in !iver blood tlow measurement. Radiol. lugosl. 18(4) 467-469, 1984 - Li teratura 1. Jones H. B., Wrobel C. J., Lyons W. R. A.: A method of destributing beta-radiation to the reticulo-endothelial system and adjacent tissues. J. Ciin. lnvest. 23: 783, 1944. 2. Dobson E. L., Jones H. B.: The behavior of intravenously injected particulate material. (lts rate of disappearance from the blood stream as a measure of !iver blood flow). Acta Med. Scan­dinav. 144 (suppl. 273), 1, 1952. 3. Vetter H., Falkner R., Neumayr A.: The di­sappearance rate of colloidal radiogold from the circulation and its application to the estimation of liver blood flow. J. Ciin. lnv. 33: 1594, 1954. 4. Reske S. N., Vyska K., Fainendegen L. E.: In vivo assessment of phagocytic properties of Kupffer cells. J. Nucl. Med. 22: 405, 1981. Adresa autora: Dr Maštrovi6 Z., Zavod za nu­klearnu medicinu KBC i MF, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl. 18(4) 467-469, 1984 transport ilirska bistrica n.sol.o. 66250 ilirska bistrica šercerjeva 17 TOZD Tovorni promet TOZD Avtoservis Delovna skupnost skupnih služb Transport naftnih derivatov, kemikalij in drugih tekocin doma in v tujini, v avtocisternah in specialnih nadgradnjah, servis in remont vozil. »VRUCA TOCKA« NA SCINTIGRAMU JETRE -PRIKAZ BOLESNIKA Težak S., lvancevi6 D., Ugarkovi6 B., Labar B. Sažetak -Prikazujemo »vrucu tocku« na scintigramu jetre i prikaz kolateralne cirkulacije od sistema gornje šuplje vene na sistem vene porte na radionuklidnom venogramu kod bolesnika sa sindromom gornje šuplje vene. Navedene nalaze smo dobili samo nakon apli­kacije radiofarmaka u lijevu kubitalnu venu, što tumacimo kompresijom tumorskih masa pretežno na lijevu venu brahiocefaliku. Ova nepodudarnost dobivenih nalaza razlikuje naš slucaj od prije objavljenih. UDC: 616.36-073.75:539.163:616.149.66 Key words: liver -radionuclide imaging, liver circulation Original scientific paper Radio!. lugosl. 18(4) 471-472, 1984 Prikaz slucaja -Kod bolesnika sa sin­dromom gornje šuplje vene zbog tumorskog pros1renja gornjeg medijastinuma (Mb Hodgkin, stupanj rasprostranjenosti 111-B). Na scintigramu jetre (slika 1) prikazuje se »vruca tocka«, a na venogramu (slika 2) na­kon apliciranja 99mrc-MAA u lijevu kubital­nu venu kolateralni krvotok od lijeve vene supklavije na vene torakalnog zida i gornje epigastricne vene. Nastanak »vruce tocke« objašnjava se frakcijom apliciranog radio- a b Slika 1 -Scintigram jetre (99mTc-koloid): »Vru­6a tocka« u desnem režnju jetre uz prednju plo­štinu: a) anteriorni i b) desni bocni scintigram Fig. 1 -Liver scintigraphy (99mTc-colloid): "Hot spot" in the right liver lobe near the anterior aspect: a) anterior and b) right lateral view farmaka koja nediluirana dospjeva do jetre putem kolateralne cirkulacije od sistema gornje šuplje vene na sistem vene porte (1-4). To smo kod našeg bolesnika potvrdi- a b Slika 2 -Radionuklidna venografija (99mTc-MAA, dinamicka studija): a) kolaterale u prednjem to­rakalnem zidu i komprimirana lijeva v. brahio­cefalika b) gornje epigastricne vene se prikazuju ispod razine plucnih baza Fig. 2 -Radionuclide venography (99mTc-MAA, dinamic study): a) collaterals in the anterior chest wall and the compressed left brachiocoe­phalic vein b) superior epigastric veins beneath lung bases plane Težak S. et al.: •Vruca tocka« na scintigramu jetre -prikaz bole_s_ni_ka _ _ _____ _ _ a b Slika 3 -Scintigrami gornjeg abdomena. Na­1:upljanje 99mTc-MAA u podrucju jetre oblikam identicno »vrucoj tocki« na scintigramu jetre: a) anteriJrni i b) desni bocni scintigram Fig. 3 -Scintigrams of upper abdomen. Accu­ mulation of 99mTc-MAA in the !iver identically shaped as "hot spot" on !iver scan: a) anterior and b) right lateral view Slika 4 -Uredan scintigrafski nalaz jetre nakan aplikacije 99mTc-koloida u desnu kubitalnu venu Fig. 4 -Normal liver scan after application of 99111 Tc-colloid in the right cubital vein li prikazom nakupljanja 99mTc-MAA u po­drucju jetre nakon aplikacije radiofarmaka u lijevu kubitalnu venu {slika 3). Prikazuje­mo ovog bolesnika zato jer smo navedene nalaze dobili samo nakon aplikacije radio­farmaka u lijevu kubitalnu venu, dok smo aplikacijom u desnu kubitalnu venu dobili uredne nalaze. Ovo tumacimo kompresijom tumorskih masa na lijevu venu brahiocefali­ku, a ne na samu gornju šuplju venu (5). Smatramo da je potrebno aplicirati radio­farmak u suprotnu kubitalnu venu ako se kod ispitivanja kolatelarne cirkulacije kod sindroma gornje šuplje vene dobije uredan nalaz. Abstract "HOT SPOT" ON LIVER SCAN -CASE REPORT Težak S., lvancevic D., Ugarkovic B., Labar B. "Hot spot" on liver scan and visualisation of collateral pathways from vena cava superior to portal system are reported in a patient with su­perior vena caval syndrome. The aforementioned scintigraphic findings were obtained only after application of radiopharmaceutical in to the left cubital vein. After application into the right cu­bital vein, normal scintigraphic findings were obtained. This discrepancy distinguishes our from the previously reported ones. This is expla­ined by the occlussion of the left brachiocoe­phalic vein rather than the occlusion of the ve­na cava superior. Literatura 1. Ang K. K., De Roo M. J. K., Devos P.: Re­flections on the etiology of hot spots on !iver seans. Eur. J. Nucl. Med. 5: 393-400, 1980. 2. Felix A., Hughes l.: The value of hepatic scintigraphy and static liver seans in superior vena caval obstruction: case report. J. Nucl. Med. 16: 626-628, 1975. 3. Goonratne N. S., Buse M. G., Quinn J. L., Selby J. B.: "Hot spot" on hepatic scintigraphy and radionuclide venocavography. Am. J. Roent­genol. 129: 447-450, 1977. 4. Henke C. E., Wolff J. M., Shafer R. V.: Vas­cular dynamics in !iver scan "hot spot". Ciin. Nucl. Med. 3: 267-270, 1978. 5. Okay N. H., Bryk D.: Collateral pathways in occlusion of the superior vena cava and its tri­butaries. Radiology 92: 1493-1498, 1969. Adresa autora: Težak S., Zavod za nuklearnu medicinu KBC i MF Zagreb, Rebro, Košpatice­va 12, 41000 Zagreb. Radio!. lugosl. 18(4) 471-472, 1984 Iznenada, 7. svibnja 1984. preminuo je u Cikagu dr. Antun Han, jedno od vrhunskih imena jugoslavenske radiobiologije. Time je. naglo prekinut životni put jednog od istaknutih znanstvenika koje je dala naša zemlja, cov­jeka ciji su znanstveni radovi dali neke od temeljnih vrijednosti moderne svjetske radio­biologije. Svi koji smo ga poznavali bili smo uvjereni da pred njim stoji dalji uspon i po­stizanje još znacajnijih znanstvenih rezultata i važnih saznanja iz podrucja njegovog rada. Posebno zbog toga što je nekoliko mjeseci prije svoje smrti bio izabran za redovitog IN MEMORIAM dr Antun Han profesora Medicinskog fakulteta Južnokalifor­nijskog sveucilišta u Los Angelesu, a ujedno i postavljen za direktora Odjela za eksperi­mentalnu radioterapiju i voditelja Laboratorija za istraživanje raka u ovom renomiranom sveucilišnom i znanstvenom centru. Time su mu se otvorile velike mogucnosti da do pot­punosti razvije svoju veliku kreativnu energi­ju i nesmetano ostvaruje svoje zamisli, sto­jeci na celu velikog i modernog laboratorija, u zemlji koja pruža maksimalne uvjete za ostvarivanje vrhunskih rezultata na podrucju znanosti. lznenadna smrt zatekla ga je u 51. Radiol. lugosl. 18(4) 473-479, 1984 In memoriam godini, punog poleta i stvaralacke energije, s velikim planovima za buduci rad. Otprilike pola svoje 25-godišnje znanstvene karijere (1959-1984) dr. Antun Han proveo je radeci u Sjedinjenim americkim državama, a polovicu u našoj zemlji, u Zagrebu, na Insti­tutu »Ruder Boškovic«, te na Središnjem in­stitutu za \umore i slicne bolesti. Posebno je znacajno za dr. Hana da je još kao mlad znanstvenik upoznao i poceo tijesno suradi­vati s dr. Mortimerom Elkindom, jednim od najistaknutijih svjetskih radiobiologa. To je bi­lo 1961. godine, kada je otišao na jednugo­dišnju specijalizaciju u laboratorij dr. Elkin­da, u National Cancer Institute u Bethesdi (SAD), kao stipendista Medunarodne agenci­je za atomsku energiju. Otkrice postajanja subletalnih oštecenja i njihove reparacije pri frakcioniranom zracenju, za koje je zaslužan dr. Elkind, bio je tada još svjež dogadaj koji je odjeknuo u svjetskoj radiobiologiji. Rad u Elkindovom laboratoriju bio je za dr. Hana ve­lik poticaj i rezultirao je publikacijam koja se danas ubraja u klasiku celularne radiobiologi­je. U njemu su Han i Elkind opisali promjene u populacijskom rastu stanica ozracenih raz­licitim dozama zracenja. Elkindov pristup tu­macenju bioloških fenomena, koji se temelji na strogo preciznim citološkim metodama po­vezanim u interpretaciji s matematickim zako­nitostima, te maksimalnom egzaktnošcu u sagledavanju postavljenog problema i njego­vog rješavanja, ostavio je kod dr. Hana tra­jan trag. laka nije bio matematicar u onoj mjeri kao šlo je dr. Elkind, dr. Han je postao njegov najbližji suradnik, i to je na neki na­cin ostao do svoje smrti. Objavili su zajed­no velik broj izuzetno znacajnih znanstvenih radova i vjerojatno bi u ovom casu samo dr. Elkind mogao precizirati koliki je kon­kretniji doprinos svakog od njih dvojice u po­jedinim od tih publikacija. Nema medutim sumnje da je dr. Han bio originalan i komple­tan znanstveni radnik, velikih sposobnosti i kreativnosti. Pocetak njegove znanstvene karijere vezan je za Institut »Ruder Boškovic« u Zagrebu, ci­ji je stipendist postao kao odlican student na Medicinskom fakutetu. Godine 1959. dr. Antun Han pocinje raditi kao asistent u Radiobiolo­škom laboratoriju Instituta »Ruder Boškovic«, pod vodstvom dr. Branimira Miletica -jed­nog od osnivaca suvremene jugoslavenske molekularne biologije. laka kao mladi lijec­nik nije tada posjedovao veliko laboratorijsko iskustvo, s punim žarom bacio se na uvode­nje tehnika i metoda koje ce kasnije omogu­citi proucavanje djelovanja zracenja na slani­cama sisavaca u kulturi. Ovaj pionirski posao rezultirao je ukljucivanjem naše celularne ra­diobiologije u svjetsku znanost, a sve je to utjecalo na daljnje usmerenje znanstvene ka­rijere dr. Antuna Hana. Do kraja svog života ostao je vjeran kulturama animalnih slanica i radu na celularnoj radiobiologiji. Po povratku iz Bethesde dr. Han je u svom staram laboratoriju unio novi duh, nove teh­nike i nov nacin razmišljanja. Nastavio je raditi na slanicama ozracenim frakcioniranim dozama i na loj problematici stekao doktorat znanosti 1963. godine. U nekoliko iducih go­dina kreativnost i znanje dr. Hana, te njego­vo vladanje laboratorijskim tehnikama i meto­dama dolaze do punog izražaja. Objavljuje u tom razdoblju petnaestak znanstvenih rado­va u kojim reparacija oštecenja od zracenja kod animalnih stanica, te posebno djelovanje ultravioletnog zracenja, zauzimaju centralno mjesto. U velikoj je mjeri njegova zasluga što tada jugoslavenska radiobiologija zauzima ugledno mjesto u svjetskoj znanosti, posebno u podrucju ispitivanja djelovanja ultraviolet­nog zracenja. Dr. Han predaje radiobiologiju na drugam i trecem stupnju sveucilišne na­stave, aktivno sudjeluje na znanstvenim sku­povima i stice ugled u znanstvenim krugovi­ma u cijeloj zemlji. Preuzima i vodstvo labo­ratorija u koji je šest godina ranije došao kao pocetnik. Taj vrlo zahtjevni zadatak, jer to je bio tada laboratorij poznat u svijetu, dr. Han obavlja vrlo uspješno zahvaljujuci svojim iz­vanrednim organizacionim sposobnostima, prodornosti i smjelosti u suocavanju i s naj­težim problemima. Na poziv dr. Warrena Sinclaira 1967. godi­ne dr. Han odlazi ponovo u SAD kao visiting scientist Odjela za medicinska i biološka istraživanja u Argonne National Laboratory. 1 ovdje je nastavio ispitivati djelovanje ultravi­oletnog svijetla na slanice sisavaca. Ta je problematika pobudivala veliko zanimanje, posebno zbog akumuliranog znanja o meha­nizmu djelovanja ovog agensa i reparaciji iza­zvanih oštecenja kod prokariota, dok je po­dataka o efektu kod eukariota bilo malo. Han i Sinclair su, radeci sa sinkroniziranim kul­turama stanica, došli do vrlo važnih podata­ka o mehanizmu djelovanja ultravioleta, po­kazavši takoder da su u ekspresiji oštecenja DNA ukljuceni i odredeni proteini. To su pu­blicirali u dva vrlo znacajna rada. Nakan povratka iz SAD, od 1969. do 1971. dr. Han preuzima dužnost procelnika tadaš­njeg Odjela biologije u Institutu »Ruder Bo­škovic«. Uz aktivnosti oko organiziranja znanstvenog rada na svom odjelu dr. Han se i dalje intenzivno posvecuje eksperimental­nom radu. Uz pomoc svojih suradnika prvi je u svijetu tada pokazao da se u slanicama si­savaca prilikam ultravioletnog zracenja indu­ciraju unakrsne veze izmedu stanicne DNA i proteina, što je direktno povezano sa stanic- Radiol. lugosl. 18(4) 473-479, 1984 nim letalitetom. Ovaj je nalaz na1sao na po­seban interes u svijetu. Osim ove problema­tike dr. Han se tada pocinje baviti i istraži­vanjima koja bi se mogla neposredno primje­niti u klinickoj praksi. On je prvi koji je kod nas poceo raditi na izolaciji i kultiviranju sta­nica iz mišjih, a zatim i humanih tumora, u nastojanju da se dode do in vitro metode od­redivanja senzitivnosti tumorskih stanica na pojedine kemoterapeutske agense. Takoder radi i na interakciji zracenja i kemoterapeu­tika. Zahvaljujuci svom stecenom renomeu do­biva 1971. godine ponudu da osnuje istraži­vacki laboratorij na Središnjem institutu za tumore i slicne bolesti u Zagrebu. Perspekti­ve organizirane znanstveno-istraživacke jedi­nice ovakvog tipa vezane za kliniku bile su velike i dr. Han prihvaca poziv. Uspio je u vrlo kratkom vremenu osigurati kvalitetnu opremu, sakupiti suradnike i osposobiti labo­ratorij za rad, iako je to u našim uvjetima iza­zivalo velike napore. Ovo je sada jedan od naših najistaknutijih laboratorija za eksperi­mentalnu onkologiju. U meduvremenu u Argonne uz dr. Sinclaira dolazi i dr. Elkind, te mu upucuju pozive da im se ponovo pridruži. Dr. Han se nije odmah odlucio za ovaj korak, ali konacno 1973. go­dine ponovo odlazi u SAD, najprije na privre­meni boravak, ali se kasnije odlucuje da ostane trajno u Americi. Gorka je realnost da naša zemlja ne pruža dovoljno mogucnosti za vrhunski znanstveni rad i da se mnogi izvan­redno nadareni ljudi odlucuju za odlazak iz domovine kako bi mogli ostvariti ono na što ih tjera velika potreba da do kraja izraze ta­lent koji posjeduju. To je vrlo teška odluka za svakog od njih, mnogi se tu prelamaju i odustaju, odlucivši da život podrede kompro­misu, ne ispunivši potencijale koji leže u nji­ma. Dr. Han je medutim bio od onih koji ni­kad ne pristaju na takve kompromise, kome nije manjkalo odlucnosti i smionosti za takav korak. Tijekom svoje znanstvene karijere uvi­jek je odlucno odbacivao sve puteve koji bi ga makar djelomicno, onemogucavali da svo­ju kreativnost usmjeri na one aktivnosti u ko­jima je razvijao svoje potencijale velikog znanstvenog intelekta. Dr. Han ponovo poci­nje raditi u Odjelu za biološka i medicinska istraživanja u Argonnu, gdje je radio cetiri godine ranije. Nakon što je prve tri godine proveo u statusu visiting scientista, postaje stalni suradnik biofizicar, a kasnije preuzima vodstvo grupe za celularno biologiju. U Ar­ gonnu ostaje deset godina, sve do 1983., ka­ da postaje profesor na Južnokalifornijskom sveucilištu. Razdoblje 1973.-1984. najplodnije je u nje­ govoj znanstvenoj karijeri. Rezultiralo je ob­ javljivanjem velikog broja znacajnih radova, revijalnih clanaka i vrlo zapaženih predava­nja na znanstvenim skupovima. On i dalje na­stavlja istraživanje djelovanja raznih vrsta zracenja na slanice sisavaca u kulturi. Pro­ucava interakciju x-zracenja sa ultravioletom, te brzim neutronima. Posebno je važan rad u kojem prikazuje djelovanje triju vrsta neutron­skog zracenja na više stanicnih paramatera reievantnih za neutronsku terapiju. Demonstri­ra da energetski spektar neutrona uveliko utjece na relativnu biološku efikasnost ispi­tivanih neutrona, na efekt kisika, na sposob­nost reparacije subletalnih oštecenja, odgodu mitoze, te takoder na djelovanje hipertermije. Zajedno s dr. Elkindom radi na opsežnom projektu ispitivanja efekata spektra svjetlosti koji granic1 s ultravioletom. UVB (280­320 nm) i UVA (> 320 nm) zracenja vrlo su znacajni i sveprisutni ekološki faktori. Poka­zuju da su ova zracenja, koja se filtriraju u zemljinoj atmosferi, biološki izvanredno aktiv.. na, a do njihovog povecanog intenziteta na površini Zemlje moglo bi doci uslijed promje. na okoline (posebno u stratosferi). kao poslje­dica postojanja razlicitih tehnologija u indu­strijskom svijetu. Han, Elkind i suradnici do­šli su do zanimljivih zakljucaka o znacenju_ sloja ozona u stratosferi za indukciju transfor­macija i mutacija. Pracenjem mehanizama sta­nicnih lezija pokazuju da bliski UV i radija­cija vidljive svjetlosti induciraju pirimidinske dimere u manjem opsegu (365 nm) ili ih uop­ce ne induciraju (405 nm). Prema torne letalno djelovanje ovih vrsta zracenja ne može se pri­pisati induciranju pirimidinskih dimera. Autori iznose više indikacija da bi se u ovom sluca­ju letalno djelovanje moglo pripisati izaziva­nju unakrsnih veza izmedu DNA i proteina. Posebno pozornost posvetio je Antun Han ispitivanju stvaranja maligne transformacije kod stanica humanog i životinjskog porijekla. Zajedno s dr. Elkindom i suradnicima publi­ cirao je veci broj izuzetno znacajnih radova na ovoj problematici. lzucavajuci mehanizme nastajanja transformacije na stanicnom nivou oni nastoje doci do saznanja koja bi omo­ gucila tumacenje efekata zracenja na induk­ ciju tumora in vivo. Tu su na indirektan na­ cin demonstrirali postojanje subtransformacij­ skih oštecenja i njihove reparacije; frakcioni­ ranjem doze ili reduciranjem njene brzine po­ kazuju da se tu radi o tzv. »error-free« meha­ nizmu reparacije ovakvih oštecenja. S druge strane, za razliku od gama i x-zracenja, re­ dukcija brzine doze neutronskog zracenja re­ zultira povecanjem pojava transformacije. Ka­ ko zakljucuju u svom clanku, publiciranom u casopisu Nature, kod zracenja visokog line­ arnog transfera energije (high LET) postoji tzv. »error-prone« komponenta reparacije subtransformacijskih oštecenja, što je neza­ visno od indukcije subletalnih oštecenja. U Radio!. Jugosl. 18(4) 473-479, 1984 In memoriam citavom nizu radova pokazali su da mehani­zam indukcije mutacija i kancerogene trans­formacije mora biti drugaciji od mehanizama koji dovode do smrti slanica uslijed zracenja, a omogucili su i potpuniju interpretaciju ulo­ge promjene u brzini doze pri indukciji !umo­ra zracenjem in vivo. Bez sumnje. dr. Hanu pripadaju velike zasluge u proširivanju zna­nja o radijacijskoj karcinogenezi, kao i pro­cjeni rizika izlaganjem takvom karcinogenom djelovanju. Koliki je bio ugled koji je dr. Han stekao u svijetu djelomicno ilustrira i cinjenica da je postao clanom znanstvenih društava kao šlo su European Society for Radiation Biology, Radiation Research Society, American Society for Photobiology, American Association for the Advancement of Science, te Fellow of the New York Academy of Sciences. Bio je clan redakcija znanstvenih casopisa Radiation Re­search (associate editor), lnternational Jour­nal of Radiation Biology, a i našeg Periodi­cum Biologorum. Bio je u rukovodecim tijeli­ma razlicitih znanstvenih društava, institucija i sveucilišnih organizacija. Vodio je tri zna­cajna znanstvena projekta financirana od americkih institucija, a do svog konacnog od­laska u SAD bio je nosilac brojnih znanstve­nih ugovora u našoj zemlji. Kao što je spo­menuto, smrt ga je zatekla na položaju re­dovitog profesora radijacione onkologije i di­rektora Odjela za eksperimentalnu radiotera­piju na Medicinskom fakultetu Južnokalifor­nijskog sveucilišta u Los Angelesu. lako je veci broj godina izbivao izvan na­ še zemlje, dr. Antun Han je ostao u srcu ve­ zan za svoju domovinu. Uvijek je bio spreman za suradnju s kolegama i prijašnjim ucenici­ ma u svojim bivšim zagrebackim laboratoriji­ ma. Brižno je njegovao intenzivnu korespon­ denciju i prijateljstvo sa svima koje je ostavio u domovini. Nalazio je uvijek vremena da razmotri probleme za koje su ga rado konzul­ ti rali njegovi bivši kolege i da pomogne sav­ jetom, ili da cak pošalje kakav nužno potre­ ban znanstveni materija!. za vrijeme godišnjih kongresa americkog Radiation Research So­ ciety je sa zadovoljstvom sudjelovao u tradi­ cionalnoj »Yugoslav party«, zajednickoj vece­ ri na kojoj se okupljaju naši renomirani znan­ stvenici iz ovog podrucja, te bi zajedno s dr. Lukom Milasom, dr. Brankom Palcicem, dr. Božidarom 0ordevicem i drugima s topli­ nam evocirao uspomene na dane provedene u svojim zagrebackim laboratorijima. Takoder je pomagao u organiziranju strucnih posjeta i dolazaka na specijalizaciju u Ameriku kole­ga iz domovine. Upravo nekoliko dana prije njegove smrti došla je u njegov laboratorij na postdoktorsku specijalizaciju kolegica iz Instituta »Ruder Baškovic«. Njegovi povreme­ni posjeti domovini bili su uvijek iznova in­tenzivan doživljaj za njegove prijatelje i ko­lege, a njegova predavanja ocekivana s po­sebnim zanimanjem. To je bilo i zbog toga šlo je u racinim sredinama u kojima je djelo­vao ostalo vrlo živo sjecanje na njega i po­štovanje prema njemu. Dr. Antun Han, ili Toncek kako su ga zvali svi njegovi kolege i prijatelji (odnosno Tony u inozemnim krugovima), ostaje svima u in­tenzivnoj uspomeni zbog svojih izuzetnih ljud­skih osobina i sposobnosti. Bio je posebno neposredna licnost, covjek koji je bez suz­državanja iznosio svoje mišljenje, cesto uz provalu svog burnog temperamenta. Znao je nemilosdrno i bez okolišanja oštro kritizirati loše pojave s kojima se suocavao. Bez lažne sentimentalnosti i formalizma direktno bi ko­legi ukazao na pogreške i manjkavosti u nje­govom znanstvenom radu, što mnogi i nisu mogli tako lako podnesti, ali to je posebno mladim kolegama bila velika škola i dragocje­no iskustvo. On medutim nije bio zlopamtilo, i svi koji su ga poznavali znali su, da ce se ubrzo nakan njegovih tirada u oštrom tonu, ponovo pokazati Toncekova toplina i dobro­namjernost. Bio je narocita sposoban vodi­telj i organizator znanstvenog rada, covjek ko­ji se borio za svoje ljudi. Mnogi su ga zato cijenili i voljeli. Uživao je poseban ugled i zato šlo je bio izuzetno prodoran i nepokoleb­ljiv borac za istinsku kvalitetu u znanstvenoj djelatnosti, koji se nije dao impresionirati na­puhanim iskonstruiranim teškocama, covjek koji nije pristajao na laže kompromise koji bi vodili u formalizam i degradaciju kvalitete znanstvenog rada. Zbog svega toga služio je i služit ce kao izuzetno svijetli primjer u na­šim znanstvenim krugovima. Svime onim šlo je ucinio u našoj sredini mnogo je zadužio svoju domovinu, a svojim znacajnim znanstvenim dostignucima mnogo je zadužio svjetsku znanost. Dr. Mladen Korbelik Dr. Danilo Petrovic Institut »Ruder Baškovic«, OOUR Eksperimentalna biologija i medicina Radio!. !ugasi. 18(4) 473-479, 1984 IZVEŠTAJ S 18. GODIŠNJEG SASTANKA EVROPSKOG DRUŠTVA ZA RADIJACIONU BIOLOGIJU Zurich, 9-13 rujna 1984. U Zurichu (Švicarska) se od 9-13 rujna 1984. održao 18. godišnji sastanak Evropskog društva za radijacionu biologiju. Prisustvovalo mu je oko 250 znanstvenika iz Evrope, Amerike, Izraela i Indije. Organiziran je bio u obliku polsatnih ple­narnih predavanja (pozvanih predavaca) i 15-mi­nutnih izlaganja u paralelnim sekcijama, te po­stera. Po tematici su izlaganja bila podijeljena na slijedeca poglavlja: a) reparacija efekata zrace­nja, b) modifikacija ucinaka zracenja, c) kasni efekti zracenja, d) djelovanje na DNA, kromo­zome i na zametne stanice, e) efekti niskih do­za i niske brzine doza, f) djelovanje na embrio, g) efekti zracenja visokog prijenosa energije, te h) kinetika djelovanja zracenja na stanicnom nivou i znacenje za kliniku. !zlaganja su u prosjeku bila na visokoj znan­stvenoj razini, a slijedile su im konstruktivne di­skusi;e pr:sutnih sudionika. Novodobiveni rezul­tati koji su bili prikazani na ovom kongresu pri­donose poznavanju mehanizama djelovanja raz­nih vrsta zracenja i nacina njihove reparacije, zatim modifikaciji efekata zracenja u svrhu pri­mjene u klinickoj radioterapiji ili kombiniranoj terapiji, ali takoder i preispitivanju štetnih djelo­vanja zracenja, npr. iz prirodnih izvora u okolini ili u diagnostici. Posebnu zanimljivost predstavlja cinjenica da su u nakoliko referata izneseni radovi na novam, posebno atraktivnom podrucju -»svemirskoj radiobiologiji«. Radilo se o rezultatima ispitiva­nja obavljenih na satelitima u Zemljinoj orbiti, gdje su analizirani npr. efekti raznih kompone­nata kozmickog zracenja. Tako se pokazalo da u specificnim uvjetima svemirskog leta izlože­nost i manjim dozama nekih zracenja iz spek­tra kozmicke radijacije može predstavljati vecu op2.snost za astronaute nego što se moglo pred­postavljati. U ovim uvjetima mora se sprijeciti izlaganje kozmonauta vrlo štetnom zracenju ul­travioletnog spektra i bliskih podrucja, ali još vecu opasnost predstavlja vrlo penetrirajuce zracenje teškim ionima, koje je štetno vec u sa­svim niskim dozama. Slabljenje otpornosti or­ganizma uslijed dugotrajnog boravka u svemiru, kao i efekti beztežinskog stanja na ekspresiju radijacijskih efekata, pridonose složenosti ovih problema. Nova dostignuca u svjetskoj radiobiologiji do­vela su do stadija kada se njihovom primjenom konacno može ocekivati postizanje djelotvorne senzitizacije u dosad rezistentnim primjerima ne­kih tumora. Hipoksicni radiosenzitizatori, koji su deset i više puta djelotvorniji od mizonidazola (u dozvoljenim dozama), vec su u Americi u fa­zi klinickih ispitivanja. Kombiniraju se s agensi­ma koji drasticno reduciraju intracelularni sadr­žaj inherentnih radioprotektivnih sulfhidrilnih supstanaca, te bi se selektivna radiorezistencija Radio!. lugosl. 18(4) 473-479, 1984 ,...__.;r'-'v'.lit. tumorskih frakcija tirne mogla još efikasnije uklo­niti. Takoder, neki od spojeva iz klase hipoksic­nih senzitizatora koji su velikog elektronskog afiniteta snažno potenciraju toksicnost klasicnih alkilirajucih citostatika, te se ovakvim kombina­cijama ocekuje bitni napredak u kemoterapiji \u­mora .. Medutim, kako je na kongresu istakao dr. Ged Adams, ove nove kombinacije imaju, ci­ni se, dasta izraženo potencirajuce djelovanje, na inace slabo izraženu inducibilnost novih tu­mora uslijed zracenja. Pokazalo se naime, da je zracenje vrlo snažan promotor karcinogenog dje­lovanja drugih agensa. Morat ce se dakle posve­titi posebna pozornost torne da se u procesu uništavanja primarnog tumora ne izazove sekun­darni tumor u ozracenom zdravom tkivu. Na podrucju ispitivanja štetnog djelovanja zra­cenja, posebno vrlo niskih doza, došlo se tako­der do novih saznanja, unatoc ogromnih pro­blema preciznog odredivanja efekta na i ispod granica osjetljivosti. Još uvijek nije do kraja rascišceno da li se pocetni efekti javljaju_ tek nakan dosizanja odredenog praga osjetljivosti organizma, ili se radi o linearnoj pojavi s 'odre­denim štetnim posljedicama i kod najmanjih do­za. Za neutronsko zracenje i ostala zracenja vi­soke energije (high LET) potvrdeno je da ne samo što ne postaji prag osjetljivosti, nego je štetno djelovanje vece od onog koje se pred­vida ekstrapolacijam s viših doza. To posebno vrijedi za tzv. kasne efekte, koji se javljaju u ozracenom tkivu više mjeseci nakan zracenja. Dr. Brent (Philadelphia) iznio je navija sazna­nja o djelovanju ionizirajuceg zracenja na ljud­ski embrio. On smatra da se teratogenost i efek­ti usporavanja rasla embrija javljaju tek iznad praga osjetljivosti (oko 20 rada), te ih se ne smije povezivati s onkogenim i mutagenim dje­lovanjem, koje je stohasticke prirode, te se jav­lja i kod najnižih doza. Reparatorne sposobnosti slanica embrija izraženije su nego u odraslom tkivu (vjerojatno zbog toga što su u fazi inten­zivne proliferacije, a mrtve i oštecene slanice mogu se zamijeniti novima). Dr. Brent smatra da izlaganje dozama manjim od 5 rada (to uklju­cuje vecinu izlaganja cak i najneopreznije izve­denim diagnostickim radijacijama, te izlaganja u zvanjima koja zahtjevaju rad sa zracenjem), predstavlja ekstremno mali rizik, koji je ispod pojavnosti spontanih oštecenja embrija i fetalne patologije. lznimno je važno vrijeme ozracenja, jer se rizik izazivanja štetnih posljedica mije­nja sa starošcu embrija; u prvom danu života ljudski je embrio ekstremno osjetljiv (letalna do­za 10 rada), dok u kasnijim fazama s poveca­nom vjerojatnosti preživljanja raste opasnost iza­zivanja retardacije rasla (najosjetljivije sa 60 da­na), malformacija, mentalne retardacije, defekata postnatalne dobi i tumora u djetinjstvu. U sekciji »repair« sudjelovao sam s izlaga­njem o djelovanju intracelularnih proteinaza i nji­hovih specificnih inhibitora na reparaciju radi­jacijskih oštecenja. Nakan izlaganja bilo je više diskutanata koji su izrazili zanimanje za prika­zane rezultate. Varia -saopštenja Kongres je bio financijski izdašno podržan od sponzora u industriji, znanstvenih organizacija švicarske i od lokalne uprave, te je naišao na odjek i podršku u javnosti. Usto je bio i izvan­redno dobro organiziran, s entuzijazmom i briž­ljivošcu domacina. To je stvorilo posebno sti­mulativnu atmosferu i dobro raspoloženje kod svih sudionika. U okviru kongresa bio je organiziran i obila­zak švicarskog instituta za nuklearna istraživa­nja (SIN). Ovo je veliki kompleks izgraden uz dva ciklotrona, od kojih onaj veci proizvodi pro­tone akcelerirane na 600 MeV, intenziteta 150 µA (što ce uskoro biti pojacano na 1-2 mA!). Naj­važnija im je namjena proizvodnja pi-mezona, te direktna primjena ovog zracenja u terapiji tumo­ra. Pacijenti se zrace u tzv. piotronu. U njemu se fokusira 60 individualnih pionskih zraka, koje simultano dolaze iz svih mogucih kuteva ove prstenaste konstrukcije. Zracenje negativnim pi­mezonima bi moglo imati velike prednosti pred konvencionalnim zracenjem. Tu je prije svega mnogo preciznija dubinska distribucija doze i sve prednosti zracenja visokog LET (linearnog transfera energije). Tako je npr. u piotronu volu­men koji treba ozraciti za neke tumore dva i pol puta manji nego odgovarajuci volumen pri mul­tiportalnom gama ili x-zracenju. U piotronu se zrace prvenstveno pacijenti s tumorima kod ko­jih je teško dostici lokalnu kontrolu konvencio­nalnim zracenjem: mokracnog mjehura, rektu­ma, maternice i glioblastomi. Pacijente se zraci 30-40 Gy u 20 frakcija kroz 5 tjedana. Na SIN-u je takoder razvijen izvor 70 MeV protona, koji se upotrebljava za zracenje ocnog melanoma (u ve­cini slucajeva tirne se izbjegava oštecenje rož­njace). SIN je jedini uredaj za pionsku radio­terapiju u Evropi. Dr. Mladen Korbelik EUROPEAN SCHOOL OF ONCOLOGY COLO RECTAL CANCER Milano (Erba, Pomerio), 21.-26. novembra 1983 V organizaciji Evropske onkološke šole in In­štituta za onkologijo iz Milana je bil v novem­bru 1983 tecaj o kolorektalnem karcinomu. Te­caja se je iz 8 evropskih držav udeležilo 21 slu­šateljev. Predavatelji so bili ugledni evropski strokovnjaki, ki so predstavili svoje izkušnje pri diagnosticiranju in zdravljenju kolorektalnega karcinoma. Tecaj je potekal v obliki plenarnih predavanj, po predavanjih je bila diskusija, reše­vanje testov ter tudi spraševanje iz obdelane snovi. Tecaj se je pricel s predavanjem Jensena (Danska) o epidemiologiji, etiologiji in patogene­zi kolorektalnega karcinoma. Omenil je rezulta­te incidence v vecih populacijskih študijah, od­nos med prehrano in kolorektalnim karcinomom ter predispozicijske faktorje in pridružene bolez­ni. Zakljucke epidemioloških, etioloških in histo- EJ B B normalna normalna normalna celica celica celica l El l El tE1 . . o.* normalna normalna majhen red ko adenom karcinor fz lE2 i EZ . . normalna normalna o velik adenom le\ /Je r noga ? nogna . redko karcinom karcinom Grafikon 1 patoloških študij je prikazal v Hillovem grafiko­nu (grafikon 1 ). Genetski faktor (p) doloca pri kateri osebi izpostavljeni vplivom okolja (faktor­jema E 1 in E 2) se bodo pojavili adenomi. Ma­lignizacija adenoma je odvisna od drugega fak­torja (faktorja C), ki lahko inducira malignom v normalni mu kozi tudi brez predhodne tvorbe ade­nomov. Faktor (p) je recesiven gen, ki omogoca pojavljanje adenomov pri (pp) osebah. Faktor E 1 je luminalni faktor in je hematogenega po­rekla. Faktor E 2 je bakterialni metabolit žolcnih kislin, lahko je tudi nezasicena žolcna kislina. Faktor C je še nepoznan. Prednost omenjenega grafikona je v predsta­vitvi vecstopenjske hipoteze o nastanku koiorek­talnega raka in v katerega lahko vkljucujemo re­zultate sedanjih in bodocih raziskav. Spinelli (Italija) je porocal o uporabnosti la­serske tehnike v diagnostiki (lokalizaciji) in zdravljenju intrakavitarnih malignih obolenj. Ra­zlicne laserske tehnike so se uveljavile vzpored­no z razvojem fiber endoskopov, njihova vred­nost pa je v možnosti delovanja le na ostro ome­jeno bolno tkivo brez poškodbe okolnega zdra­vega tkiva. Laserska elektromagnetna energija (svetloba) se v stiku s tkivom (snovjo) spremeni v toploto -nastale biološke spremembe v tkivu so odvis­ne od valovne dolžine svetlobe in vrste tkiva. Hemoglobin mocno absorbira argonsko svetlobo medtem ko voda absorbira C02 lasersko svet­lobo. Neodymum -YAG (NO -YAG) laserska svetloba se slabo resorbira v hemoglobinu in vo­di in prehaja globlje v tkivo. Laserska diagnostika in zdravljenje temeljita na fotokemicnem delovanju laserske svetlobe na fotosenzitator (hematoporfirin -HPD), ki se selektivno kopici v malignem tkivu. Maligno tki­vo, ki vsebuje HPD, postane vidno (fluorescira Radio!. lugosl. 18(4) 473-479, 1984 rdece) po osvetlitvi z violicno lasersko svetlobo. ce pa HPD vsebujoce tkivo osvetlimo z rdeco lasersko svetlobo (maligno), tkivo nekrotizira. Argonski in ND -YAG laser se zaradi svojih lastnosti uporabljata pri krvavitvah iz ezofageal­nih varic, želodca, razlicnih erozij mukoze, pri angiodisplasticnih spremembah in pri maligno­mih gastrointestinalnega trakta. C02 laser se uporablja zlasti pri rezanju tkiva. Uporablja se tudi intersticielno lasersko zdravljenje (z name­stitvijo laserskega fiber endoskopa v tumorsko tkivo). o jetrni kateterski infuziji kemoterapevtikov je porocal Pettavel (Švica). Metoda se uporablja cca 20 let, prve aplikacije so opravili v Bosto­nu (ZDA). Katetersko zdravljenje jetrnih meta­staz se je uveljavilo zaradi njihove relativno majhne resektibilnosti in precejšnje pooperativne smrtnosti. Kateterska kemoterapija omogoca vec­jo koncentracijo in daljši stik kemoterapevtika z jetrnimi celicami (tumorja) kot pa sistemska ke­moterapija. Ugodnejši so tudi rezultati preživetja in kvaliteta življenja. Za ocenjevanje jetrne pri­zadetosti se uporabljajo razlicni sistemi stadira­nja -najprimernejši do sedaj še ni dolocen. Indikacije za omenjeni poseg so: prisotnost ene ali vec metastaz v jetrih, sposobnost za la­parotomijski poseg, pricakovano preživetje dali­še od 1 meseca, primarni tumor v fazi stagnaci­je, bolnik naj bi ne imel ekstrahepatalnih me­tastaz. Po dosedanjih izkušnjah izgleda, da je naj­uspešnejša kateterizacija arterije hepatike. Po laparotomiji in vstavitvi katetra se napravi preiz­kus tesnenja katetra in pretoka jeter s 5-10 ml fluorescina z naknadno osvetlitvijo z ultraviolet­no svetlobo. Kot kemoterapevtiki se uporabljajo 5 FU, 5 FUDR, metotrexat, BCNU in drugi. Te­rapije trajajo od 3 do 6 mesecev, lahko tudi dalj. Terapije krajše od 3 mesecev so se pokazale za neuspešne. Evalvacijo delamo po 2 mesecih -takrat tudi eventuelno zamenjamo citostatik. Operativna smrtnost pri bolnikih, ki jim vstav­ljajo kateter z laparotomijskim posegom, je cca 3%. Pettavel je navedel svoje rezultate zdravljenja 81 bolnikov s kolorektalnim rakom in jetrnimi metastazami: kompleten regres jetrnih metastaz je bil pri 27 bolnikih (povprecno preživetje 17 mesecev), delen pri 25 bolnikih (povprecno pre­živetje 10 mesecev), pri 27 bolnikih ni bilo opa­ziti spremembe oz. progresa bolezni (povprecno preživetje 6 mesecev). O radioterapiji kolorektalnega raka je porocal Horiot (Francija). Po temeljiti primerjavi rezul­tatov zdravljenja vecih avtorjev je nesporno do­kazano, da adjuvantna radioterapija znižuje mož­nost lokalnih recidivov. Primerjava uspešnosti preoperativnega obsevanja s pooperativnim je nezanesljiva zaradi ceste razlicnosti bolnikov obeh opazovanih skupin. Preoperativno obsevanje je umestno pri bol­nikih, pri katerih se že pred zacetkom zdravlje­nja napravi plan zdravljenja. Pooperativno obsevanje zajema vecinoma bol­nike, pri katerih po kirurškem posegu obstajajo ocitne možnosti za recidiviranje. Realisticno gle­dano na omenjeno problematiko ima poopera­tivno obsevanje nekaj prednosti. Radioterapija pri bolnikih z Dukes B stadijem omogoca podaljšanje preživetja -v tej skupini je uspešnejše preoperativno obsevanje; vendar izgleda, da bolj zaradi same stopnje razvoja bo­lezni kot pa preoperativno apliciranega obseva­nja. Pri bolnikih z Dukes C stadijem radiotera­pija ne podaljša preživetja, izboljša pa kvaliteto preživetja in podaljša prosti interval. Na 6 dnevnem tecaju so bila temeljito pred­stavljena vsa podrocja kolorektalnega raka, od kirurgije do pooperativne nege bolnikov. Preda­vanja so se vrstila od jutra do poznega popol­dneva in za njih spremljanje je bila potrebna dobršna kondicija. Prikazana je bila množica diapozitivov, med odmori so bili predvajani filmi z videokaset. V kratkem porocilu ni mogoce omeniti vseh obravnavanih tem, saj je podrocje kolorektalne­ga raka izredno obsežno Predavatelji so priza­devno in temeljito predstavili udeležencem pravi repetitorij kolorektalnega raka in dokazali, da je klinicno delo brez evalvacije rezultatov malo vredno. Za popotnico ob koncu tecaja je vsak udele­ženec prejel zajeten kup literature o kolorektal­nem raku. Dr. Tomaž Benulic Radiol. lugosl. 18(4) 473-479, 1984 @GALENIKA RO GALENIKA-LEKOVI OOUR FABRIKA LEKOVA, ZEMUN i. m. i. v. MORADOL (butorfanol tartarat) Snažan parenteralni analgetik s agonisticko-antagonistickim dejstvom. lspoljava analgetsko dejstvo jednako morfinu, meperidinu i pentazocinu. Brzo otklanja bol (u intervalu od 30 minuta po i. m. primeni, a veoma brzo po i. v.). Deluje 3-4 sata nakon primene. Respiratorna depresija ne zavisi od doze leka. Mala mogucnost stvaranja fizicke zavisnosti i navikavanja. Minimalna neželjena dejstva. Primenjuje se kod: -postoperativnog bola, -bola izazvanog malignim oboljenjem, -traumatskog bola, -preoperativne pripreme za anesteziju. Neželeni efekti sedacija, muka, znojenje, vrtoglavica, osecaj lebdenja, letargija, konfuzija su retki, a nekad se javljaju neobicni snovi, euforija i halucinacije. Kontraindikovan je kod akutnog abdomena i preosetljivosti na butorfanol tartarat. Pakovanje: kutije sa 50 ampula. • 1 1 TOVARNA IGEL KOBARID n.sol. o. Fizicno in psihicno zdravje cloveka je temelj srece in ustvarjalnosti. Ohranjanje tega je proces, ki zahteva veliko znanja in humanega odnosa do socloveka. Tudi delavci tovarne medicinske opreme iz Kobarida želimo, da bi delo medicinskega osebja potekalo nemoteno. Zato vlagamo veliko naporov v sodobno in higijensko proizvodnjo. -injekcijske igle za enkratno in veckratno uporabo -seti za epiduralno in subarahnoidno anestezijo -intravenozne kanile -Tikanile -identificirni trakovi -pribor za intravenozno aplikacijo za EU -Veneflex -igla za hemodializo -aspiracijski katetri -rektalne sonde -set za vpihovanje kisika -seti za drenažo -drenažne cevi -drenažne igle -duodenalne sonde -želodcne sonde -vrecke za kolostomijo -urinski katetri -zamaški in adapterji -povezovalni prikljucki -otroške doze -hranilne sonde Za vse informacije in v primeru narocila se obrnite na: TIK Kobarid -TOZD Medicinski pribor Kobarid, Goriška cesta 5/a telefon 065/85188 5RLUEi DELOVNA ORGANIZACIJA ZA PROMET S FARMACEVTSKIMI, MEDICINSKIMI, VETERINARSKIMI IN DRUGIMI PROIZVODI Sedež: Ljubljana, Kamniška c. 20 Osnovna dejavnost »SALUSA« je: oskrba lekarn, bolnišnic, zdravstvenih domov in drugih delovnih organizacij s farmacevtskimi, medicinskimi, veterinarskimi in drugimi proizvodi tako domacih kot tujih proizvajalcev. Prodajna in dostavna služba posluje vsak dan neprekinjeno od 7. do 19. ure in v sobotah od 7. do 12. ure. Telefon: n. c. 312 744, 320 751 direktor: 311 942 Telex: YU 31336 žiro racun: 50102-601-20860 Poštni predal: 278 Prehodni racun: 50102-833-32106 BAKTERICIDNI KEMOTERAPEUTIK SA SNA2NIM DJELOVANJEM NA OBLIGATNE ANAEROBE I PROTOZOE EFLORAN ® (metronidazol) iv. infuzija 500 mg tablete 400 mg -široki spektar djelovanja koji obuhvaca obligatne anaerobe i protozoe -brzo baktericidno djelovanje -djelotvoran prema anaerobima koji su rezistentni na antibiotike -ne dovodi do rezistencije bakterija -dobra distribucija u tkiva i tjelesne tekucine, osobito u C2S -u terapijskim dozama netoksican i gotovo bez popratnih pojava. -mogucnost lijecenja trihomonijaze samo jednokratnom dozom -Krkina sinteza i tehnologija Indikacije -lijecenje i sprecavanje anaerobnih Infekcija ulcerozni gingivitis infekcije izazvane Trichomonasom u oba spola amebijaza -lamblijaza Terapiju anaeorobnil1 infekcija obicno zapocir.jemo intravPnskom aplikacijam Eflo­ rana kao polaganom intravenskom infuzijam. Parenternlnu terapiju treba promije­ niti u oralnu cim je moguce. Osobito želimo naglasiti mogucnost jednostavnog i f:0u.:danog lijecenja t;ihomo­ nijaze samo jednokratnom dozom: 5 tableta u jednokratnoj dozi ili 2 tablete ujutro i 3 tablete uvecer. Neophodno je istodobno lijeciti oba partnera. Oprema 10 tableta po 400 mg metronidazola l:;ocica od 100 ml (500 mg) metronidazola za iv. infuziju Za detaljne informacije i literaturu obratiti se proizvodacu ! . Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto as ROntgenfilm HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijam za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Kon.tantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex-promet, Skopje Za vreme Lajpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) poselite nas u sajamskoJ zgradi »Bugra»-Gutenbergplatz gde cete dobiti kompletne informac11e. VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN ORWO-EXPORT-1 MPORT Preduzece u VEB Narodno preduzece za spoljnu trgovinu Fotohemijskom kombinatu Wolfen Nemacke Demokratske Republike R8