PERVI ZADNJI KIP «H| Turobna Igra v’;ednom !|§jLjuilcvit Mirko Farkaš, PERVI ZADNJI KIP. Turobna Igra v’jednom Zpelaju Poleg Nemshlse BALLADE od G. Seidla, Spisal Ljudevit Mirko Farkaš. \ i s. V C E hi* \ -mmmmME / a e * / %-Vs. / V’ Poz’unu 1833 , u slovotislii plemenitega Antona Schmida, O s o b e : Kr e s im ir, Vitez. Laura, njegva Kchi. Dipolt, njegov sluga. F e r n a n d o, Slikar. (9}?af)fer.) Hinko, njegov vuchenik. Slugi i hiz’kinje viteza, detich slikarski. (Chin biva v’ pochetku u varashu, kas- nejshe pako u varu Kresimira ) 0 hoo ! o fb. Vrednomu Gosponu HINKU STAJDACHERU u znamenje priateljstva naklonishe VVandavec. A. 2. Predgovor. C^hin ove igre uzel sem iz Bal- lade nemshke, koju G, Seidl pod imenom: „t)a£ etfie lirt£> l SSilt)" pisal jest. Moja jesu v’ovi igri, spelanje i obilnejshe spisa- nje cliina, ko j n Balladi naravno na kratkom samo spisati moz’e se; kak tulikajshe stvor*) Dipolta, ko j potreben mi se je videl. —• Napervostavlanje ove Ballade imal sem prililtu chuti u jednom C o nce rtu, i to s’ velikom uchin- kom **) ; Isaj svedochila su mi li¬ ca vsih poslushitelov. Za vse lepo je dusha chlorechanska naj chut- livejsha, vsaki glas u nashi dušiti vjavla se, i boje ***) lep o ga zer- *) grftfjčiffung. **) ©ffect. ***) garbe. cale se v’ serdcvi i obsliraju chute, ko ji v’ persih nasheh za n j e lilij u. — Kakti blisk vudrische u pamet raoju misel ta : da, kaj ovde od na- pervostavecliega katki vu preshest- nosti chujem, po osobah chinecheh vu zlvlenje postavleno i pred ochi vu vezdashnost donesheno bolje bude moralo genuli. — Ako mi se dogodishe vredne chtavce, (i moz’ebiti kada poslushitele) s’ oso- bami chinecbemi ovc igre, s’ nji- liovemi chutmi, tersenjem, i ci- lom svezati; tak je veliki cil vsa- kog’ igrokaza zadoblen. — Ako ne, — vredni Domorodci, prosim voljudobru, i tersenje moje za zlo= ne vzeti ; ar ,,V se za D o m o- vinu. a jest prirechje moje. Pisal v’Poz’unu 29 Klasna i853. L. M. F. Soba Slikar a, Na jedni slrani Fernando na stolčku boje i nekojc kipe v’ red postavla; na drugi H i n- k-o pri sloleku sedechi kip slika- Prizor p ervi. Fernando. Jeli budesh s’ kipom skorom golov Hinko ? Kada polje bu zeleno , kada v’ loži liftje se bu zvijalo, po njega budu doshli; tak nam jest kazano. — Polje zeleni se, loža liftja puna jest, — ali i na kip vre poruk chaka. H i n k o. Uvik tersih se, shto sem kod vas vo- lju vashu meni vsikdar svetu spuniti. Kip je gotov. Fernando. Dobro mladenche ! — Jedna zmed pervih krepoztih jest meshtra, rech der- z’ati svu. 8 Hinko. Gledajte ! Evo vam kipa ! C donese mu ga D Fe rn an d o. Verlo lepo. Kaz’i (vzeme ga, igledi) Marljivo, dobro Hinko; verno platjash vse moje trudc, glej junache vladash zaisto znanost meshtra tvojega. (opct lup prcmishlava ) Istinitost v’chelu prež temnoche, oka muz’evnoga cbversti pogled vendar jas sen, vusta, lica, vsaki vlechaj v obrazu vmetelen (funftltcb) jest. S’ rechjum vitez verlo sgodjen jest, samo rech mu menjka. Hinko. O Fernando ! vse to vam hvalim. Vsako dobro delo ne menje vashe kak moje bu. Vi ste bili koj ruku josh ne- prikladnu vuchih i k'ti znanosti prila¬ godili ste. Ako stokrat josh bum meshter, pred vami smir ostanem mal ; ar u vami gledam znanja mojeg ' 1 sveti zvir. Zato uvik hvala v’serdcu mojem bu! F e r n a n d o. Tisi dober Hinko; ja ljubiinte kak si¬ na mojega. Ali vsa ma ljubav proti tebi 9 ni zaupanost tvoju zadobiii mogla ; tiha jcft tva tuga, s’tem gorsha. — Ali nish od toga sada, — drugikrat. Na kip se chaka. (Odide s’ kipom.) Prizor drugi. Hinko (sam.) Dobri Starche ! prež da zrok zna, s’ menum tuguje. Znamenje da istinski ljubi mene, ar moch jestnezvedliva, koja serd- cu chut zavdaje.— Tak sada bi pri ci¬ lju bil ? bi zadobil, shto tak dugo z’elel sem ? — Razmem kak se boja mesha, znam kada sence, kada svetlost v’ kipu biti mora ; vsakomu licu znam spodobno drugo slikati. — vsakomu ? — vsako¬ mu! njoj naj bolje ja jedini! Merzlo te¬ lo, potezaje zvanske samo praviti slika- ru dano jelt; ali vrucbe nadro, dushu chiftu, jasnoft oka, koje ljubav za me kaz’e amo ja pridati morem. O Lauro ! kip blaz’enofti moje, perva, koju ljubav v’moje serdce je vsadila; tak ugodno sVsumtvojum milotum i dobrotum serdca, Sada kakti mesliter budem ishel slikati tebe, onda proch v’dalinu, — na kraj sveta, ar ’z visokogc roda za me nisko- ga stvorita n;si! * 10 Prizor trelji. Hinko. Dclich s 1 i k a r s k i (clojtle.) D e t i c h. Zdravo priatelju Hinko ! Dobro jutro imash, chuj samo. Kak mesther Fernan* do kip tvoj dole donese, mahom poruk u njim svog’ Gospona spozna, i vu slednoft zapovedi njegve, kajti tak dobro sgodjen jest, 50 Kriz’evach zbrojishe za trud onomn, koj kip taj sgotovishe. - H i n k o. Dobro delo me veseli, penezi za se* gurno ne. Vuchil sem se tu vmetelnost zbog drugog’ zroka ; kak nachin moje¬ ga z’ivlenja nju ne trebujem. D e t i c h. Ti si smir chudnovit i zapert. Ja ne razmem nachin tveg’ mishlenja. Shtimah ti veselje uehiniti, zato sim sem hitel, da ti vse to kaz’em. II i n k o. O pustjaj veselje! to u meni dom svoj nima; nit’ u zlatu nit' u srebru ni koren srechc moje ; za to iz njega meni cvetja nebu. — Vzemi za znamenje mo* jega priateljstva ti to novce, ti je trebash- 11 D e t i c h. Plemeniti Hinko ! ti znash, da s’ temi novci mater moju zkupiti i duge njcine zplatiti možem, Ali rajshe v’ potu moje¬ ga chela budem sluz’il, nego da tebe kvarujesh. H i n k o. S’ tem bolje ako znam, vzemi. Moj oteč je bogati gradjan, (iBurger) od njega, kaj z’elim, dobim; zato vzemi, tebi s’ veselim serdcem darujem nje, ar si posh- ten. D etic h. O! tak hvala priatelju! suze veselte starice matere naj ti budu alduvane, naj ochituju, kaj serdca nasha chute, a kaza¬ ti nam ni moguchno. (rukuju se, odide.) Hinko. To bi bilo vchineno; isada proch! nju, vse moje iskati. Vreme nastalo jest zadnje. Vsaki hip, koj duz’ej ovde bu¬ dem, je ma smert! — Samo se starim mojem tez’ki joshtje korak imam. * * 12 Prizor cheterti. Hinko. Fernando (dojde) Hinko. Dobro da ste doshli. Vreme kratko ne da dugo meni govoriti zato na krat- kom : ja odhadjam i to mahom. F ernando (zachudjen.) Ti?— odhadjash? Hinko shto u tebi jest ne razmem, Hinko. Vreme jest nastalo, vse vam budem raztolnaohil. Divojku ljubim, koju spi¬ sati, koju slikati lepa znanost nasha ne zna. U njeinom oku iskra jeft, koju o! slikare ti dati nemresh, obraz temen prež suze v’oku, i vendar mil i ljuben, ko- jemu ljubavi gorucha z’elja z’aloft je zavdala, vufta chista ’z kojeh greha glas josh ni izishel, v’ nadru belom i serdcu vruclia ljubav, koja na mojeh samo per- sih vtishiti se moz’e, o! i sto druga ta- kova, koja zrechi mi moguche. — Fer¬ nando ovu ljubim ’s vsum jakoftjuni go- rucliega serdca. — Sad me tira nemir proeh od ovud nju iskati, ar kde stanu¬ je. — jeli z’ive, ne znani. Fernando, Jeli ona tebi dobra ? 13 Hinko. Vruche ljubim i ljubim sc, ali vse prež upanja, moj stalish injein stalish za navek nas rastavla. Zato vuchitiishel sem se tu vmetelnost, da u kipu moju barem imenuvati moz’em. Ona pcrvi kip mi beshe, ido zadnjeg’ hipa v’serdcu bude. Fernando, Bogi mladenche ! nikaj ni strashnej- she kak vekivechno ljubavi z’elenje. Hinko. Tez’ko to chutim. Strashna z’edja jest u serdcu, koju vtishiti ni moguche, dok se ista moch, koja z’edja, posushi. F e r na n d-o. a Hodi! Bog budi s’tobnm. Tebe sada zaderz’avati, bi bilo srechu tvu podka- pati. II i n h o f (chutljivo) Mcshtrc ! vi ste otee meni bili, zrok svelichenja mojega samo vam hvalim, ako cil moj i kada zadobim. Za ovo me¬ ni vchineno dobrochinstvo, iz vernoga serdca vam hvalim. Ne pozabite se ’z mene, i ako chuli kaj z’alostnoga budetf ; pomilujte me, S’ Bogom. 14 Fernando (ogcrli ga.) Sinko moj ! srecha s’ tobum. H i n ko. Molete za me (s’ tea’kiin scrdoem) ar sem nesrechen. (odide.) Prizor peti. Fernanclo (sam) Siromashki Hinko! (k’ stolekusi se- dne slika nekaj i govori.) Milujem ga ja¬ ko, vnogoga chloveka stalish je jako tverd, i koga jenkrat nesrecha si ze- bere, on vre tez’ko od nje se oslobodi, ar ni je kak szrecha nestalna. Dugo vre¬ mena vre z’ivem, to kaze seda glava ; tu nesrechu i nezadovoljnost u z’ivienju, koju mladenec ov komaj svet zagleda- juclii ima, chutil nikad ni sem. Tak jest — zvezda vrp, pod kojum mati ga ro- dishe, bila je nesrechna. (Kuchi se na vrati) Kdo me muti — vnuter! 15 P r i z oi' s h e s t i. Fe man do. Dippolt. (dojde) D i p o 11. Dobro rano Fcrnando ! Fcrnando. Zdravo Dipolte ! Ej kak zdavna shto vas gledal ni sera. D i p o 11. . Biti tje vre leto skorom, jel’ne ? F e rn a n do (stane se ) Bash tako. —■ Kde je vreme, kada ja kod gospona vasheg’ kao v’inojem do¬ mu bil sem. D ip o lt. Da, predi dok Kresimir josb mlajshi beshe, dok mu sin jest z’ivel; ah onda drugaoh bešhc ; — al’ sada, kajti on ne z’ive, guze pune njegvo lice i staroft te¬ lo vech idushu je oslabila ; sada k’m* chemu vech veselja nima. Tez’ko Bog ga hotje pedepsuvati, kchi jedina Lau¬ ra — i6 Fernando (strashen) Laura ? La j je hitro ! D i p o 11. Jako jestbetez’na Tez’ko da or dan pre¬ žive. Zrok jest u toni mojega dohodka. — Vi sada mahom da s’menom u grad idete, i kcher mu umirajuchu slikate, volja jest njegva. Fernando. Dobri Dipolte ni u ruki moji ta ja¬ kost. Ni jeden potezaj vech ni seguren ; stara ruka derhtje, kada slikati hotjem kaj mi k’ serdcu nejde, kam pak ovde; kdo bu nju videl umirati, i s’merzlim on- da slikal serdcem? Ne Dipolte ne, to ni sem moguchen. D i p o 11, Malo delo ni zaisto; ali mesther ni¬ kdar ne bu okorovljen (uerfegen) Fernando. Pustjajte mudrariju. Zato nikdo ni je meshter na toni svetu, ar vu vsakom hipu nikdo jcdnak stati nemre, — Ali chakajte, imam mladenca, on bu isliel — ako josh je tu (zore u vrata) Ivane ! 17 D e ti c h (dojde) Zapovedate meshtre. F e r n a n d o. Jeli vre odishel? D etic h. Jest, vre vech kak pol sata bitimoz’e. Fernando. Hodi. (Detich odide.) Sad vse je sgubleno. Budem sam iti moral. D i p o 11. Vehinite, vehinite to Fernando, jako bude starca mojega to veselilo. F er n ando. Kaz’ite mi samo na kratkom shto jeft toj divojki doshlo, koja uvik kao kerv i mleko isto zdravje beshe. D i p o lt. Na kratkom, ar hiteti moramo. Pred jednom letom zimu u varashu s’ otcem je sprevodila, kde mladenca osebujno le- poga vidishe; znate mladom serdcu lju- bav ni je stranska; tak i ovde beshe. 18 Ona njega, mladenec nju ljubislie. Jen- krat samo skup su mogli govoriti kratko vreme; dofta za ljubeche. Ali tu je vse zlo, mladenec taj ni je bil ’z plemenite kervi, za to ljubav otajna je ostala. Sad odkad s’ otcem na ladanju stanuje, od mladenca vech glasa ni; i tak nju tuga trapi i v’grob spravla. Oteč vse sad zna, ali hasne ni vech, kajti od junaka glasa nikde nima. F er n and o. (z’eljno. Nikakvoga glasa ? dalje, dalje — D i p o 11. Nikakvoga. Jedino chul sem, da je slikar poftal, drugi hote da je vumerl nikaj stanovitoga. F e r n a n d o. Slikar? Dipolte slikar vi velite 1 — vceh je on isti, o bogi Hinko ! D i p o 11, Hinko? — Tak se zvati mora, ar, uvik to ime v’ njcineh vuftah jcft. — O govorete kde je? — 19 Fernando. Ne sredini dogod, samo pol sata predi; odishel je. — Leto budc sada kaj k’meni dojdoshe, i milo prosishe, da za vuchenika naj ga vzemem ; uvik ža¬ losten beshe. Ali proti meni skroven bih do danashnog’ dana, kde valuvashe, da Lauru ljubi divojku, koju da si slikati bu mogel, vmetelnost tu se je isliel vu. chiti. I sada celi mesbter vre vu poslu svojem odidoshe nju iskati, dok nju naj¬ de, ali njega smert! D i p 011. Za njim sad hitro, josh dalko biti nemre. O! neprilichen dogod! Fernando. Kojem putom ne znamo. Shta uclii- niti moz’emo, chinimo. Jachi Boz’e noge slabe, valja srechu dvih ljudih. Prizor sed m i. (Soba u varu Kresiinira. Dvoja vrata, jedna u sredini, druga na strani ) Kr e s im ir. Laura (chisto bleda se- 20 di u stolcu betez’nichkcm, za njum stoje dve hiz’kinje.) K r e s i m i r. Lauro milo dete, kak je tebi? Laura, (pol slabo) Josh otche ne chisto dobro, — ali skorom, skorom. — K r e s i m i r. Draga Lauro smeshano govorish. Ne trapi samo dushu tvoju, chuvaj se za me. Glej tu scdu staru glavu, nju tvoj po¬ gled samo josh mladi, oko temno, kada tebe samo vidi, biftri se. Ako kita tvo- jeg’ z’ivlenja sada cvetucha vtergne sc, niti perhko truplo dugo stalo ne bude. >— Od njega pomoch vcchnedojde; žabi ga, Laura, (kak gori) Na njega misliti pomoch jest za mo¬ je kratko vreme ; vre vu ognju mojeg’ z’ivlenja malo iskrih je — Strašimo bi to za me bilo, da vi, koj vre na kraju sveta sad stojite, mene samu tu ostavite, — kakra muka za me prež vas, preš njega z’ivcti. — Tak drugach vsamo- 21 guchi uredishe : mlada kchi, i sedi otcc v’ jednom vremenu su zreli. — Hinko pervi beshe, za njim idem druga, — Vi skorom za nami otche dragi, — gore u modrini neba chistoj — vas burno cha* kali, — kde blagoslov vash — nas za* vez’e — kVz’ivanju — vse sreche, — (oslabi ehisto.) Kresimir. Lauro ne muchi se s’govorenjcm.— Ti si jako slaba, — o Boz’e. Laura, (slabo) r Nikaj — otche — Hinko zove. — odneste — v’ sobu — moju. — (Kresimir megne hiz’kinji boja po sluge ide i ma¬ hom s’ njimi dojele.) Kresimir. Odnesete ju v’ postelj. — ako gorje bude, zoveto me. (Slugi i hiz’kinjc odnesu. Laura se stolcem che« vrata na strani) Prizor osmi. Kresimir (sam.) O strahoviti dogod! vre misel ta, da nju sgubiti možem slrashna je, a sada 22 istinitost vech v’ bliz’inji, zaisto na tom svetu stanuvanje ni pravice. Star, se- sushen, oslablennju, koja v’cvetu beshe, vmirati vidim; zadnju kervi moje, vesel¬ je starih dnevov pol sani v’grobu zako¬ pati moram. Z’enu, sina, i sada tu — preveeh za me ! (sedne si ldstoleku, stanka.) Batrivost jedina za te sedoglavche, da niti tebe dugo ne bu; na tankom lasu veza¬ na je dusha k’telu. — Ova z’aIost, koja vsaku z’ilu v’ mojem telu trese, segurno tanki taj pretergne las. (stanka ) Sladka ta ljubav z’uhki chemer vre vnogomu beshe. Laura, Laura, zakaj si tak dugo pred menum skrovna bila, — Pri zor deveti. Kr e s im ir. Sluga, (dojde.) K r e s i m i r (strashen) Anda zaisto? — inertva vre? Sluga. Vishe nego z’iva Gospodine. Vas zV li videti. K r e s i m i r, Bo’ze daj, da mi bude zadnji hod, 23 da s’ dushum njeinum i moj izide duh. (odide, Sluga za njim) Prizor deseti. Hinko (s’ torbicum na plechah dojde chez srednja vrata, za njim) Sluga. Sluga. Vi ste anda slikar, junache ? II inlto. Jesem priatelju. Sluga. Prav dobro ste doshli, ar talcovoga nash Gospodin ishtje. Poehakajte kratko vreme, budem vas obznanil. (odide.) Prizor jedenajsti. Hinko, (sam.) Laura! kada budem jenkrat stupil pod on krov, koj tebe pokriva? — Ka* da cilj zadobil mojega tersenja? — Naj tezVjsha duz’nost chloveka jest terpeii i s’chuti se borili, ar kak to uchini, u tem lez’i njegva chast. Terplivno budem chakal, dugo biti ncmre, ar vsi dani, ko- 2/fc ji 1 moji jesu, ni su vnogi. Onda put me drugam pela, kde se z’elja spuni, kde bu serdce mirno — onde za segurno najdem nju! (chuje se turobni glas zvonca) Kaj jelo? Glas boj mcrtvomu zvo¬ ni. (poboz’no i kakti veselo.) Mir sladki njemu, komu glasi. Tak ljubno mi glasi zvonec ta j, i vsaki glas kakti v’ rodbini s’ glasom mojeg’ serdca u vishi nu neba diz’e se. — O da za me bi se zlcval skorom tuz’ni zVenk taj, i put mi k’miru kazal. Prizor dvanajišti. Slugi (dopelaju) Kresi mir a. Hinko. Kresimir (sedne si.) Preshlo jest. Kerv predi vrucba mer- zla je. (stanka.) (spazi Hinka. K’slugom.) ostavete me. (odidu) Mladcnche ti si slikar ? Hinko. Na sluz’bu plemeniti vitez’e. Kresimir. Ti’ si josKtjo mlad, jeli razmesh delo tvoje? 25 H i n k o. Gospodine sani se hvaliti ne smem ; ali povedati mosem, da sem vuchenik bil Fernanda, i s’ njegvum zadovoljnoft- jum nadelen. K r e s i m i r. Fernando je dober. H i n k o. Danas jutro sem od njega preshel putuvati, i iskati mu srechu. K r e e i m i r. Dobro delo ja ti dam, — ali juna- clie ne lehko, tez’l