ANNALES • Ser. hist, socioi. • 10 • 2000 • 1 (20) POROČILA IN OCENE/RELAZIONI E RECENSION ¡/REPORTS AND REVIEWS, 258-265 h a b s b u rs k o-rn i e ta č kog razgraničenja u Podgorju i Pozr- manju krajem 17. i početkom 18. stolječa"). Prvi dan znanstvenog skupa zaključilo je ¡zlaganje Mladena Klemenčiča o značaju Kariovačkog mira u postjugo- siavenskom kontekstu ("Je li g. Badinter znao za Srijem- ske Kar!ovce?"). Prva skupina ¡zlaganja drugog dana odr2avanja znanstvenog skupa (19. XI.) odnosila se na crkvenu povijest na hrvatskim prostorima na prijelazu iz XV!I, u XVIII. st, poglavito na problematiku uspostave crkvene hijerarhije u krajevima oslobodenim u Bečkom odnosno Morejskom ratu. Navedenim temama bave se Franjo Šanjek ("Crkva i migracije u Hrvata u 17. i 18. st."), Mile Bogovič ("Uspostava crkvene organizacije na području Like i Korduna"), Robert: Skenderovič ("Problemi uspo- stave crkvene hijerarhije u Slavoniji nakon mira u Srijemskim Kari ovc i m a"), Zlatko Kudelič ("Marčansko- svidmčka biskupija tijekom Bečkog rata") i Franjo Emanuel Hoško ("Franjevci Bosne Srebrene kao inte- gralni čimbenik hrvatskog življa u Slavoniji i Podunavlju na prijelazu iz 17. M 18. st."). Otpor ugarskoga plemstva centralizatorskim tenden- cijama bečkog dvora i odjeci tih zbivanja u Hrvatskoj tema su i zlagan ja Borisa Nikšiča ("Hrvatska i ugarski ustanci na kraju 17. i početkom 18. stolječa"), a janos Varga iznosi problematiku pod naslovom "Kara Mustafa, Imre Thokoly und "Oria Macor" (Mittelungarn)". Raščiamba turške politike austrijskog vladara Leopolda I. u srednjoeuropskom kontekstu predstavljena je u prilogu Alexandera Buczynskog ("Turško pitanje i srednjo-europska politika cara Leopolda i."); djelovanje hajdučkih skupina i pojavu krijumčarenja u Dalmaciji iz lož ¡o je Ivan Pederin ("Gospodarska uloga dalmatinske hajdučije u 17. 1 18. st,"), a Darko Vitek ukazao na os- novne teritorijalne i upravne osobitosti na području Srijerna poslije 1699. godtne ("Stvaranje Srijemskog vojvodstva kao posljedica Kariovačkog mira"). Književno gradivo, latinistička baština i historio- grafija iz vremena Kariovačkog mira obraduje se u radovima Mije Korade {"Hrvatska 17. st. u opisima pučkih misionara"), Irene Miličič ("Kaptolska pisma grofu Mars igli ju"), Zrinke Blaževič ("izmedu stvarnosti i utopije - Hrvatska iz perspektive Pavla Rittera Vite- zovima /1652-1713r) i Sandora Benea ("Historiografija u službi politike: razvoj ilirske ideologije od Rattkaya do Vitezoviča"). jedna od ključnih osoba pri sklapanju Kariovačkog mira 1699. - grof Luigi Ferdinando Marsiglt (1658-1730) - tema je i rada Mate Batoroviča ("Luigi Ferdinando Marsigli u našim krajevima"). Teme t z kulturne povijesti Hrvatske na prijelazu iz XVII. u XVIII. st. predstavljene su i u sljedeCa tri rada. Podizanje pro- svjete i školstva u krajevima koji su se do tada nalazili pod osmanlijskom upravom razmatra Pavao Knezovič ("Prosvjetni rad u oslobodenim krajevima"), a Jerko Matoš predstavlja "Spomen-kapelu Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima". Temeljne značajke dalmatin- skog slikarstva u XVII. i XVIII. st., poglavito s obzirom na odraze onodobnih ratnih zbivanja, iznosi Ivana Prijatelj Pavičič ("Slikarstvo u Mletačkoj Dalmaciji na prijelazu iz 17. u 18. st"). Na kraju, posljednji referat ¡zložen na znanstvenom skupu, uradak je Ivana Mimika ("Spomen- medalje Kariovačkog mira"), Tijekom održavanja znanstvenoga skupa upriličeno je i otvaranje prigodne izložbe u Hrvatskom povijesnom muzeju pod naslovom "Slike mira (oživljena Hrvatska u vrijeme Kariovačkog mira 1699.)". Brojnost sudionika iz Hrvatske i susjednih zemalja, raznovrsnost i visoka ra- zina znanstvene kvalitete ¡zloženih referata, kao i drago- cjena t plodonosna diskusija, osnovna su obilježja odr- žanog znanstvenog skupa. Problematika povijesti europskoga jugoistoka (ovdje poglavito hrvatskog pod- ručja), u razdjelnici iz XVII. u XVIII. st., često u historiografiji neopravdano zapostavljena, ovime se obogatila za pregršt novih i istraživačke pozornosti vrijednih saznanja. Buduči da se priprema i zbornik cjelovitih radova sudionika skupa, možemo očekivati da če njegovim objavljivanjern u velikoj mjeri biti osvtjet- Ijeno jedno iznimno značajno povijesno razdoblje. Maša Sakara ISTRIA MAGICA. Razstava. Castello S.Giusto-Bastione Fiorito, maj 1999. Glavni konzulat Republike Hrvatske, Trst, Stalno poslanstvo Republike Hrvaške pri UNESCU, Pariz, Arheološki muzej istre, Pulj. Otvoritev razstave istria Magica (Magična Istra) dne 27. 5. 1999 na Gradu sv. justa v Trstu je bila obenem tudi počastitev dneva hrvaške državnosti. Goste treh sosednjih držav (Hrvaške, Italije in Slovenije) sta nago- vorila hrvaški konzul iz Trsta ter poslanka pri UNESCu prof. Vesna Girardi-Jurkič. Razstava je obiskala že Za- greb in Dunaj ter je po postavitvi v Trstu namenjena v Munchen. Zasnovali in postavili so jo arheologi in drugi strokovni delavci arheološkega muzeja v Pulju. Gmotno sta jo podprla Ministrstvo za kulturo Hrvaške in Občinska odbora mest Pulja in Poreča. Tisk kataloga (Istria Magica, Patrimonio storico-culturale croato 1999, 16 str.) so omogočili Ministrstvo za znanost in tehnologijo, Ministrstvo za turizem, Mednarodni center za arheološke raziskave in Zagrebška univerza. Slo- vesno otvoritev je z dvema hrvaškima pesmima zaključil pevski zbor Sokol iz Buzeta. V čudovitem okolju srednjeveškega gradu smo si lahko ogledali reprezentančne predmete iz več kot tri tisočletja stare kulturne dediščine istre. Kronološko zasnovana razstava se prične s fotografijo paleolitskega najdišča Sandaija in nas popelje skozi arheološka ob- dobja vse do umetniških del modernih istrskih ustvar- 259 ANNALES • Ser. hist. sociol. 10 • 2000 • 1 (20) POROČiLA IN OCENE/RElAZiONI E RECENSIONI/REPORTS AND REVIEWS, 258-255 jalcev. Najstarejši razstavljeni predmeti sodijo v ob- dobje zgodnjega neolitika; ti so keramični odlomki po- sod z najdišča Vižula,okrašeni z vtisi školjk, ki je značilno za t.i, kulturo impresso cardium. Pri tem smo pogrešali predstavitev najstarejših istrskih kamnitih orodij iz kompleksa jam Šandalja, Sledijo keramični od- lomki in koščena orodja iz srednje- in poznoneolitskega najdišča Limska gradina. Zgodnjo bronasto dobo pred- stavlja gomila Žamnjak z značilno posodo s štirimi ročaji in verižico. Mlajšo bronasto dobo pa jantarna verižica in spiralni priveski iz Vrčina. Srednjebro- nastodobni naselbini Monkodonja je namenjena tretja vitrina, kjer so na ogled postavljeni trinožnik z dvema skodelicama in kamni-ogrevači, kamnite žnrtlje, odlom- ki okrašenih dnov, bronasta sekira z robniki in koščeni predmeti. Ozadje vitrine zapoljnjuje zračni posnetek naselbine z jasno prikazano velikostjo in strukturo najdišča. Četrta vitrina je posvečena železnodobni Istri, ki jo označujejo grobišča v Nezakciju, Limski gradini in Picugih. K ogledu nas pritegnejo zlasti odlomek spi- ralnega priveska iz Nezakcija (11. stol. pred n.št.), za grobišče Limske gradine značilna keramična posoda s poševnimi kanelurami na trebuhu in presegajočim ročajem (10. stol. pred n.št.), stilsko zanimiva keramična žara z okrasom aplicirane tekoče spirale (8. stol. pred n.št.) iz Picugov, popolnoma rekonstruirana bronasta pahljača (7./6. stol. pred n.št.) iz Picugov ter manšetne zapestnice s vrezanim ornamentom tekočega meandra in vodnih ptic, ki pa se zaradi slabe osvetljenosti predmetov ne razločijo jasno. Daunijske importe, ki so v tem času zelo pogosti v Istri, predstavlja krater s plastično apliko glave živali iz Nezakcija (550-450 pred n.št.). Edinstvena prazgodovinska umetnost na kamnitih spomenikih so prav gotovo reliefno okrašeni arhitekturni členi in plastika iz Nezakcija, ki so postavljeni v obdobje 8.-6. stoletja pred n.št. Prav tako pa nas pritegne črno figuralna atiška oinochoe iz Nezakcija iz leta 490 pred n. št. Vitrino spremlja nazorna povečava odlomka bronaste situle iz Nezakcija s prizorom histrske ladje in vojščakov. Obdobje antike predstavijo predmeti iz pomemb- nejših antičnih najdišč v Istri, kot so Červar, Pulj, še neobjavljeno najdišče Burle-Medulin, Buzet, Vižula-Me- dulin in Poreč. Tipični repertoar antičnih predmetov sestavljajo steklene žare in balzamariji, bronasto po- sodje, srebrno ogledalo, kovinski nakit, kovinska in keramične oljenke, antični novci, amfore in tegule. Za podlago predstavljajo fotografije razkošne antične vile Verige na Brionih in Puljskega teatra. Posebej sta predstavljena najprej antična plastika in sicer s kipom Agrippine Minor, z ženskim doprsjem iz Pulja in potem panteon bogov z doprsjem Minerve, bronastimi plasti- kami Merkurja, Minerve, Venere, Izide iz Umaga, Pre- manture, Kringe in Savudrije ter z repliko reliefa glave boginje Hator iz Pulja. Razkošje antičnih vil premožnih Rimljanov nam le bežno nakaže odlomek polihromnega mozaika s figuralnim motivom iz Brijonov. Tudi v notranjosti Istre so imele antične hiše poslikane stene. Zanesljiv dokaz za to je gotovo rekonstruirana freska iz antične hiše 1. stol. v prazgodovinskem in kasneje rimskem Nezakciju. Sledijo vitrine s predmeti iz časa pozne antike in zgodnjega krščanstva. Uhani s poliedrom dokazujejo, da so v Pulju v 6. stol. še prisotni romanizirani staro- selci. Značilne so tudi keramične oljenke z zgod- njekrščansko motiviko. Izkopavanja in popravilo kupole cerkve Marije For- mose v Pulju so predstavljena s fotografijami in izbra- nimi predmeti, kot so poznoantične amfore, ki so jih uporabili za gradnjo svoda, iz obdobja prehodov in zavojevanj germanskih ljudstev je pašna spona z okrasom v živalskem stilu iz 6. stol. Čas 7., 8. in 9. stol. je čas slovanske poselitve Istr- skega polotoka. Predstavljeni so slovanski uhani tipa Buzet iz Brkača-Vrha iz 7.stol, srebrni uhani tipa Žminj iz Žminja iz 9. stol. V naslednji vitrini so zbrani kamniti spomeniki krščanstva od 9. do 11. stol., kot so s pleteninasto ornamentiko bogato okrašene transene ter odlomki preklad s krščansko figuralno in simbolno motiviko iz Betige in Vodnjana. Srednjeveška in novoveška keramika iz Pulja, Dvi- grada in z Brijonov ter en primerek iz Svetvinčenata predstavljata zadnje obdobje, kjer ima besedo tudi arheologija. Datiranje nekaterih posod v prezgodnje 13. in 14. stol. je diskutabilno. Vitrino spremljajo fotografije znane ruševine srednjeveškega gradu Dvigrada. Razstava se nadaljuje s slikami in skuipturami mo- dernih umetnikov. Posebno pozornost pritegnejo kera- mična plastika istrskega goveda Marine Orlič, kamnite skulpture golobov in otroške glave Sandre Najašmič ter skulpture Mate Čvrljka. Zanimive so tudi slike Vinka Šaina, E. Čakiča, Renata Percana, Ivana Obrovca, Hede Gärtner, Šimeta Vidulina in Gordane Majnarič. Razstavo spremlja tudi videoprojekcija srečanja milanske slikarke z magično lepoto Istre oz. lepoto magične Istre. Razstavo spremlja katalog, kjer so na kratko opisana vsa predstavljena obdobja s kratkim prazgodovinskim orisom, ki sta ga podali K. Mihovilič in K. Buršič- Matijašič, slednja s poudarkom na nedavno objavljenem najdišču Monkodonja pri Rovinju (K. BuršiC-Matijašič, Monkodonja, Katalozi i monografije AMI, Pulj 1998). Čas od zgodnje antike, ki se v ¡stri prične že v 3. stol. pred n.št, se s prvimi histrskimi vojnami, pa vse do obdobja preseljevanja ljudstev in stalne naselitve Slo- vanov v 6. stol. predstavi V. Girardi-Jurkič. Obdobje zgodnjega krščanstva in zgodnjega srednjega veka predstavi F. juroš-Monfardin, z dokaj natančnim spre- hodom po istrskih zgodnjekrščanskih cerkvah. Srednje- veško in moderno Istro poda L. Širec. S kratko pred- stavitvijo modernih istrskih umetnikov E. Čakiča se ka- 260 ANNALES • Ser. hist. socioi. • 10 • 2000 • 1 (20) POROČILA iN OCENE/RF.i.AZIONI E RECENSIONI/REPORTS AND REVIEW5, talog zaključi. Krasijo ga še fotografije Nezakcija, Dvi- grada in Puljske arene. Ob koncu prikaza pa moramo kol strokovni obiskovalci podati še mnenje kritičnega očesa. Gotovo smo labko veseli bogastva razstavljenih arheoloških predmetov, ki si jih lahko ogledamo v živo, vendar razstava kot celota ni sporočilna in razpada na dva dela. Prvi je strogo arheološki od prazgodovine preko an- tike, zgodnjega in poznega srednjega veka vse do skoraj modernih dob, drugi pa je strogo umetnostno zgo- dovinski ali umetnostni z razstavljenimi deli modernih istrskih ustvarjalcev. Sprehod med vitrinami in panoji nam ne razjasni skrivnostnega naslova: Istria magica, saj tako v izboru kakor v postavitvi predmetov, ne najdemo nič ma- gičnega, to je skrivnostnega ali celo čarovniškega. Prav tako ne vidimo rdeče niti, ki bi nas vodila, saj se predmeti kronološko pričnejo šele z neolitikom (če izpustimo fotografijo Šandalje, najdišča z najstarejšimi kulturnimi ostanki v Istri) in prehoda med najmlajšim, arheološko določenim, predmetom in najstarejšim umet- nost no-zgodov i nski m eksponatom tudi ni. Je morda namen te razstave dajati intelektualno noto s pred- stavitvijo istrske 3000 letne kulture pomembnejšim, bolj protokolarnim, dogodkom Republike Hrvaške v tujini? Neverjetna je podobnost imena razstave in njenega koncepta z leta 1995 izdano knjigo A. Mohorovičiča s pomenljivim naslovom Ulstria: terra magica. Isti vir je verjetno tudi služil pri oblikovanju naslovnice kataloga s fotografijo mozaika iz Poreške bazilike, ki nima veliko skupnega s celotno tematiko razstave. Vsekakor si je razstavo vredno ogledati, saj je Istra že kar pregovorno magična in sama po sebi, pa če to poudarjamo ali ne, vedno zanimiva ter skozi pred- stavljene predmete gotovo skrivnostna. Matej Župančič Mednarodno študijsko srečanje: Ml LES R O M A N U S , DAL PO AL D A N U B I O : Convegno internazionale di Studi, 17-19 maržo 2000, Pordenone-Concordia Sagittaria. Tik pred začetkom pomladi je neutrudni Maurizio Buora (Viden) organiziral v Pordenonu srečanje arhe- ologov in zgodovinarjev o široki, tokrat predvsem arheološki, problematiki rimske vojske in rimskega vojaka v pozni antiki. Na srečanju sta prevladala nemški in italijanski jezik, slišati pa je bilo tudi italijanskemu močno podobno vulgarno latinščino. O tem, ali so reforme na začetku 4. stoletja prinesle v strategijo in taktiko revolucionarne spremembe ali pa je koncept rimske vojske doživel le evolucijo, je v uvodnem predavanju razpravljal Yann le Bohec iz Predloka: Fragment okrasnega pašnega okova s figurama; vidna je tudi ornamentika klinastega vreza; iz začetka 5. stol. n. štetja (povečano: 3 :l). Lyona. Zdi se, da so spremembe nastopale že v 3. stoletju pred Dioklecijanovimi reformami in da je šlo bolj za evolucijo. Silvia Lusuardi Siena je skupaj s sodelavkami (C. Perassi, G. Facchinetti, B. Bianchi) iz Milana predstavila poznoantične čelade, posebej čelade tipa Baldenheim in njim sorodne. Zahtevno in dolgo predavanje so dopolnjevale kolegice s tekstualno analizo literarnih opisov čelad iz antike, pa še s primerjavo likovnih upodobitev čelad raznih tipov, predvsem na kovancih. Zaradi obsežnosti teme se je izgubljala osnovna nit, napovedana v programu, in bi predavatelji morali prikaz zanimive teme bolj sintetizirati. Marco Sannazzaro (Milano) je podal nazoren pre- gled poznorimskih grobišč v Milanu, posebej pa je obravnaval grobove, ki jih je z določeno rezervo, glede na lego v grobišču in pridatke, pripisoval vojaškemu stanu. Ob nekaterih sicer redkih izjemnih najdbah se je sprožila diskusija o premikih enot in o načinu distri- bucije takšnih redkih predmetov. Opisu milanskih gro- bov te dobe sta se pridružila še Filippo Airoldi in Antonella Paiumbo. Značilno je, da se v Milanu ne pojavljajo garniture s klinastim vrezom (Kerbschnift), sicer tako značilne za poznorimsko vojaško opremo ob koncu 4. in na začetku 5. stoletja. Margherita Bolla (Verona) je prikazala najdbe širšega 261