J. BAČIČ: Istarski dijak — učitelj.* Uzeo sam si za zadaču, da u par glavnih poteza prikažem1 dijakovanje našega učiteljskoga kandidata te njegovo djelovanje kao mJadoga učitelja na kulturnem polju zapuštene nam skoro sasma naše uže domovine sirotice Istre. Tudjinskim elementima poplavljena, politički silna smetana, ekonomski vrlo bijedna mora da sama svojim krvavo- zasluženim parama diže škole i ine korisne institucije, kad joj več zakonom zajamčena prava pa i siobodno kretanje na svoijoj rodjenoj grudi krate »oni gore«. Na kulturno pole javnoga našega rada u Istri, koje je dosada večim dijelom neizorano. pozvano je najprije učiteljstvo naših pučkih škola. Sinovi našega bijednega istarskoga seljaka dolaze iz poticaja učitelja svojih na učiteljfšte, da se ondje kroz 4 godine školske izobrazbe osposobe za učiteljsko zvanje te da tako podju na hvalevrijedan rad u or.aj narod, iz koga su izašli stekavši u školi za tu stvar nešto spreme. Ali buduči da je mladiču od 16 god još u počecirna njegovo razborito i trijezno shvatanje toli važne priprave za njeigov buduči život i rad na kulturnom polju širom Istre. to ona silna preopterečenost predmeta školskih koje on več po svojoj naravi. shvatIjivoj nestašnosti i lahoumnosti. što nije u mLadica ništa čudnovata, propušta od dana u dan, pa ne samo to, da bi revno i marljivo prionuo u-z školsku knjigu. več oo radi te sarne preopterečenosti njegova duha s obziroTn na predmete, koja u njemu ubija svaku volju. čini ga takvim. da uopče mora zaborati na korisnu1 lektiru te na proširivanje svoga duševnoga horizonta i u ono malo slobodnoga vremena, koje mu od škole preostaie. Velim, da uz školsku knjigu1 prianja teško i kao prisiljen, dok se u slobodno vrijema ničim ne bavi. prvo. ier to niti skoro ne može zbog množine školskih sati, pa i kad m:u se pruži prilika za sfobodan rad, smatra to^ za nepotrebno ne gledajuči na budučnost. Ova- * GovotH na IV. abit. sestanku slov. in hrv. naprednih učiteljiščnikov in učiteljiščnic v Ljubljani. Uredništvo. mo dolaze i druge nevolje osobne ili ine naravi. koje mu zaokupe mladenačku dušu i sasma drugamio zanose. Tako eto prolazi od prilike godina za godinom, dodje i matura, kada se skoro izgubi glavu ne projuči česa bi se prije latio, ali prodje i to kako taka, eto ti sada mladoga učiteljskoga abiturijenta, gdje stnpa u službu. Kakav če biti njegov rad u školi i izvan nje, ako ne bude več od prvih dana čvrsto prionuo uz knjigu i promatranjem svijeta i njegovih dobrih i zlih strana prosudjivao Madno i mmogostrano te činjenice pa pa^ zio, da nikada ne teče pred rudo u izražav-anju svojih misli. što je po tako mladoga čovjeka vrlo neiskusna sasma pogibeljno. Kod nas u Istri dolaze mJadi učiteIji neznam s kojega razloga na novo ustrojene jednorazrednice. Takav kulturni trudbenik pun ideala hoče da bude prorok u domovini, ali večinom se razočara videči, da irealnost niie (onakva, kakvom ju je on idealno zamišljao. On tako pada od dana u dan u gorčinu i pesimizam, buduči da ne pofmti sebe, a ni svoje okoline. Hoče li uspjeti, treba da sam udari novirn i boJjim putem, pošto prije uvidi da se on mora sam da promijenX kadl se večina ne če. Jedan pade u pogrieške političke naravi. ier ne zna za onu okorjelu konservativnost našega narcda starijih godina, a ni za načine te lijek protiv njega (konservatizma). Drugi opet dolazi radi neznatnih trica u konflikt sa svojim kulturnim drugom(svečenikom),što je izvor raznim novinskim noticama, od česa trpi nitko drugi nego učitelf, koji je u takvim stvarima »naravski« kračih rukava. Ovamio dolazi i ona velika mana naših istarskih učitelja, koji bi htjeli riješavati one svjetske probleme, §to su na dnevnoTn redu jedino kod Ijudi struka\rne za to izobrazbe. o čemu mladi učitelj ne može niti da još kao takav sanja. Takvi pojedinci posnema lako upadnu u strančarski fanatizam, taku na sve strane praznu1 slam\u umjesto da se podaju na svoj vlastiti rad, da im ovaj bude što intenzivniji; jedva u kasnijim godinama obično se povuku u svoju duplju ostavljajuči svo po strani uvidjevši prije svoju nerazboritost. Kod takvih stvari treči se samo smije i veseli, pa drugo imu i ne preostaje. Imade ih i takvih, koji kao' mladi učitelji na svoju veliku pogibelj ne shvačaju riječi — sloboda, za koju su kao djaci bili silno zagrijani gledajuči u svojim profesorima največe apsolutijte, a ne onakve, kako bi ih i s pravom morali gledati. Takvi učitelii padu na žalost u svojim najlepšim Łodinama žrtvcm te svoje nedoraslosti za tu slobodu. U tom nas uvjerava i naše svakidanje iskustvo. Sada nam; se nameče pitanje, gdje je izvor i postanak tim gorkim posljedicama. Svemu tomu je po mojem mnijenju izvor ponajviše u hedostatku školske izobrazbe, gdje se osim suhoparnih predmeta ne čuje ništa onakva. što bi mlado biče moglo da dovede do moralne jačine i valjanoga karaktera. Pa to ie i nemoguče skoro uz onaj učevni materijal, koji valja svladati. Što nije m:ogla da učini škoJa, to vaija da sami stvorimo pcčevši cd prvoga dana našega službovanja. Škola nam' je naim.e dala samo kratki pregled sve,ga onoga. što moramo da u životu sami nastavimo i upotpunimo, jer da time. što smo na učiteljištu naučili ne možemo biti valjani učitelji, kakvih je silna potrebai kod nas u Istri. Stoga prionimo sada rev~ no uz nauku i praktičnu i teoretičnu, jer čemo samo sa val*janim znanjem biti pravi branitelji svoje rodne grude, ier formalnost i nadutost te loš karakter vodi sama do vlastite propasti. a i do sramote svoga1 učit. staleža.