LJUBLJANSKI
ŠKOFIJSKI LIST
Leto 1920.	V	Ljubljani,	dne	2.	avgusta	1920.	Štev.	8.
67.
Cerkvenopravne razmere med verniki različnih katoliških obredov.
I.	Glava.
Obredna pripadnost.
§ 1. Megju različitim katoličkim obredima pripada redovno svatko-onomu, u kojem je krsten, osim,
a)	ako je tko krsten u stranom obredu zlo-namjerno, t. j.u namjeri, da se time protupropisno dodijeli dotičnom obredu; ili b) ako je tko krsten u stranom obredu u velikoj nuždi, gdje nije bilo vlastitog službenika; i c) ako je tko kršten u stranom obredu na osnovu dopuštenja sv. Stolice, koj e izriče, da se dotična osoba može u tom obredu krstiti, ali time ne postaje pripadnikom dotičnog obreda. (Cod. c. 98. § 1.).
§ 2. 1. Ako su u kojem braku oba roditelja istog katoličkog obreda, imaju se u njihovu obredu krstiti sva djeca.
2. Ako su u kojem braku roditelji pripadnici raznih katoličkih obreda, imaju se sva djeca krstiti u očevom obredu.
3. Ako je u kojem braku samo jedan roditelj katolik, imaju se sva djecakrstiti u njegovu obredu.
4. Nezakonita djeca imaju se krstiti u ka-toličkom obredu majke.
5. Djeca ispod 7 godine pozakonjena naknadnim obredno mješovitim brakom roditelja, pripadaju obredu očevom, te se u njem imadu krstiti, ako još nijesu krštena.
6. Prijegje li zakoniti otac, odnosno nezakonita mati, propisno na drugi katolički obred, pripadaju tim samim sva djeca ispod 7. godine dotičnom obredu, te se imaju u njem krstiti, ako još nijesu krštena.
§ 3. 1. Nekrštene odrasle osobe t. j. osobe iznad 7. godine, koje prelaze na katoličku vjeru, imaju se krstiti u onom katoličkom obredu, koji su same. odabrale.
2. Krštene nekatoličke odrasle osobe, koje prelaze na katoličku vjeru, pripadaju onom katoličkom obredu, po kojem su u Crkvu primljene.
3. One pako krštene nekatoličke odrasle osobe, koje su nekoč katoličkoj Crkvi pripadale, mogu pri prelazu u katoličku Crkvu samo do-zvolom sv. Stolice odabrati drugi katolički obred a ne onaj, kojemu su svojedobno pripadale.
II.	Glava.
Prijelaz s jednog katoličkog obreda na drugi.
§ 4. 1. Za prijelaz s jednog katoličkog obreda na drugi potrebna je dozvola sv. Stolice. To vri-jediiza slučaj, kad se tko nakon zakonitog pri-jelaza na drugi katolički obred želi povratiti u prijašnji obred. Dozvolu za prijelaz odnosno povratak treba moliti putem vlastitog Ordinarija.
2.	U obredno mješovitom braku može su-pruga bud prigodom sklapanja braka bud kasnije dok brak traje bez oblasne dozvole priječi na katolički obred muža. Kad se brak razdriješi i to ili smrču druge stranke, ili kad se brak proglasi ništetnim, može se supruga bez oblasne dozvole povratiti u prijašnji svoj katolički obred. Koli o prijelazu, toli o povratku, ima supruga obavijestiti onog župnika, čiji je obred odabrala.
§ 5. Običaj, mai dugotrajan, primati sv. pričest u stranom obredu, ne znači promjenu obreda.
§ 6. Duhovnicima je strogo zabranjeno nagovarjati vjernike na prijelaz s jednoga kato-ličkoga obreda na drugi.
III.	Glava.
Opčenito o sv. činima.
§ 7. Pri sačinjavanju, dijeljenju i primanju sv. sakramenata i drugih sv. čina ima se svaki
svečenik i vjernik držati svoga obreda. Iznimke vd. niže u § 12. u 1. i u § 13.
§ 8.1. Krštenje, vjenčanje i ukop, što ga koji svečenik obavi na pripadniku stranog obreda, ima u svoje matice unijeti bez tekučeg broja. S tekučim brojem unosi te slučajeve u svoje matice onaj župnik, kojemu po obredu pripada vjernik. U tu svrhu ima mu svečenik, koji je čin obavio, odmah priopčiti sve nužne podatke.
2. Vrhu takovih čina vlastan je da izdade matične izvadke samo onaj župnik, u čijim su maticama uneseni s tekučim brojem.
IV. Glava.
Sv. potvrda.
§ 9. Strogo je zabranjeno katoličkom svečeniku istočnog obreda podijeliti sv. potvrdu dje-tetu zapadnoga obreda. Isto tako svečenik za-padnog obreda, koji imade povlasticu podijeljivati potvrdu po posebnom indultu sv. Stolice, može valjano podijeliti sv. potvrdu samo vjernicima zapadnoga obreda, osim u slučaju da taj indult nešto drugo izrijekom odregjuje. (C. 782. § 4.).
V. Glava.
Sveta misa.
§ 10. 1. Svečenik, kad služi Službu Božju, treba da nosi talar i crkveno ruho, kakovo je po rubrikama njegova obreda propisano.
2. Svaki svečenik služeči Službu Božju, ima svagdje rabiti beskvasni odnosno kvasni kruh prema propisima svoga obreda.
3. Svaki svečenik ima služiti Službu Božju onim liturgičnim jezikom, koji je za njegov obred propisan.
4. U pomanjkanju oltara vlastitoga obreda slobodno je svečeniku služiti Službu Božju na posvečenom oltaru t. j. nepomičnom (altare fixum) ili pomičnom (petra sacra) drugoga kato-ličkoga obreda. Na posvečenom po biskupu po-krovcu sa ušivenim relikvijama, koji u istočnoj crkvi rabi mjesto pomičnog posvečenog kamena (t. zv. Antimensia), smiju samo iztoč-njaci služiti Službu Božju.1
§ 11. Slušanjem Službe Božje u kojem god katoličkom obredu udovoljuje svaki vjernik crkvenom zakonu o slušanju Službe Božje na zapovjedni praznik.
1 Sveta Stolica je z reskriptom kongregacije za svete obrede z dne 26. maja 1920 dovolila, da smejo duhovniki latinskega obreda v krajih, kjer ni cerkve njihovega obreda, maševati V iztočno-katoliški cerkvi na antimenziju.
VI. Glava.
Sv. pričest.
§ 12.1. Svaki svečenik ima sv. pričest dijeliti u beskvasnom odnosno kvasnom kruhu prema propisima svoga obreda.
2. U pomanjkanju svečenika zapadnoga obreda smije katolički svečenik istočnoga obreda vjerniku zapadnoga obreda podijeliti sv. pričest u beskvasnom kruhu, jednako smije u pomanjkanju svečenika istočnog obreda svečenik za-padnog obreda vjerniku istočnog obreda podijeliti sv. pričest u kvasnom kruhu, ali treba da se svaki svečenik drži svojega obreda u načinu, kako podijeljuje sv. pričest.
§ 13. 1. Svima je vjernicima dopušteno, da iz pobožnosti primaju sv. pričest po kojem god katoličkom obredu.
2. Preporuča se, da vjernici barem uskrsnu sv. pričest prime po svom obredu.
3. Sv. popudbinu (s. viaticum) imaju vjernici primiti po svom obredu; u slučaju nužde smiju je primiti po stranom katoličkom obredu.
VII. Glava.
Sv. pokora.
§ 14. 1. Svečenik lat. obreda, koji je propisno * ovlašten na ispovijedanje (vjernika) u stano-vitom mjesnom području, oprašta u ispovijedi valjano i dopušteno na tom području grijehe svim vjernicima zapadnoga i istočnoga obreda; svečenik istočnoga obreda, koji je propisno ovlašten na ispovijedanje u stanovitom mjesnom području, oprašta u ispovijedi valjano i dopušteno na tom području grijehe svim vjernicima istočnoga i zapadnoga obreda.
2. Svima je vjernicima dopušteno ispovijedati svoje grijehe propisno ovlaštenom svečeniku, ma i ne bio njihova obreda.
VIII. Glava.
Sv. red i redovništvo.
§ 15. 1. Bez dopuštenja sv. Stolice ne smije biskup zapadnog obreda rediti pripadnika istočnog obreda, a niti katolički istočni biskup pripadnika zapadnoga obreda.
2.	Kad se duhovniku istočnog obreda na csnovu dopuštenja sv. Stolice podjeljuju dalnji redovi po zapadnom obredu, ima prije po za-padnom obredu primiti one redove, ko j ih još nije primio po istočnom obredu.
§ 16. Pripadnik istočnog obreda ne smije biti primi j en za novaka u kojem samostanu zapadnoga obreda bez pismene dozvole kongregacije za Istočnu Crkvu. Isto vrijedi i obratno.
IX.	Glava.
Sv. ženidba.
§ 17. 1. Sklapanju obredno mješovitog braka prisustvuje na svom području valjano i mjesni župnik zaručnikov i mjesni župnik zaručničin.
2. Redovno ima se — Cod. c. 1097. § 2. — obredno mješoviti brak sklopiti pred župnikom onog katoličkog obreda, kojemu pripada zaručnica. Iz-nimke su: a) ako postoji opravdan i težki razlog, da sklapanju prisustvuje župnik zaručnikov;
b)	ako župniku zaručnikovom prisustvovanje dozvoli župnik ili Ordinarij zaručničin.
3. Obredno mješoviti brak sklapasepo obredu župnika (svečenika), koji sklapanju prisustvuje.
X. Glava.
Zapovjedni blagdani i posfpvi.
§ 18. 1. Vjernici su obvezani samo na zapov-jedne blagdane i postove (nemrse) svoga obreda.
2. Ne smiju ipak na zapovjedne blagdane drugod obreda vršiti takove poslove, koji bi sme-tali bogoslužje drugoga obreda.
XI.	Glava.
Crkve, groblje i dr.
§ 19. 1. Popravci i novogradnje crkvi, koje služe obim obredina, ne smiju se preduzeti bez dozvole biskupa obiju obreda. Biskupi, kad tu dozvolu daju, imaju se pismeno sporazumiti glede toga, tko če obnovljenu ili novosagradjenu crkvu blagosloviti ili posvetiti, te kojemu če biskUpu i župniku pripadati uprava crkve i njezine imo-vine.
2.	Gdje vjernici obiju obreda doprinose u blaga j nu crkve, namijenjene jednom i drugom obredu, imaju se troškovi bogoslužja obiju obreda raz-mjerno podmirivati iz crkvene blagajne.
§ 20. 1. Gdje postoji zajedničko groblje za vjernike obiju obreda, pripada uprava groblja te podizanje i blagoslov križa na groblju onom župniku, koji upravlja s crkvom dotičnega mjesta. Dužnost uzdržavanja ograde oko groblja tereti pu-čanstvo obiju obreda.
2.	Bude li se osnovalo novo groblje, ima se po mogučnosti razmjerno prema broju duša jed-noga i drugoga obreda podijeleti, te če pojedinim dijelom razpolagati župnik dotičnoga obreda.
§ 21. Ako su zvonovi nabavljeni zajedničkim troškom vjernika obiju obreda, ili ako su od davnine u zajedničkoj crkvi, ili ako su nabav-
ljeni iz zajedničke crkvene blagajne i iz zajed-ničkih prinosa vjernika obiju obreda, to imadu jednom i drugom obredu jednakim pravom služiti. Inače ima se uporaba zvonova uz umjerenu pristojbu dozvoliti vjernicima drugoga obreda.
§ 22. 1. Svaki župnik smije držati crkvener ophode, što ih njegov obred propisuje.
2. Ophodi raznih obreda imaju se držati tako, da jedan drugomu ne smeta.
3. Nijedan župnik ne smije siliti vjernike stranog obreda, prisustvuju njegovim ophodima.
XII.	Glava.
Župnički prihodi.
§ 23. 1. Gledom na brakove, u kojina su oba supruga istog katoličkog obreda, pripada lukno i deputat župniku dotičnoga obreda.
2. Gledom na obredno mješovite brakove prirada lukno i deputat u jednoj polovici župniku muževom, a u drugoj župniku, ženinom.
§ 24. 1. Štolarina pripada onom župniku, čijega je obreda stranka, na ko joj je čin obavljen.
2. Ovo vrijedi i za slučaj, kad župnik stra-noga obreda u nuždi ili na zamolbu vlastitog župnika čin obavi.
3. Jedino onda, kad su prilike takove, da je vlastitom župniku radi udaljenosti redovno nemoguče ili težko zadovoljavati duhovnim potrebama svojih vjernika, pripada štolarina onom župniku stranoga obreda, koji redovno odnosne čine obavlja. Višina ove štolarine ustanovliuje se megjusobnim pismenim sporazumom obiju župnika, a ako se ne bi mogli sporazumjeti, sporazumom obiju Ordinarija.
XIII. Glava.
Prednost megju duhovnicima.
§ 25. Za prednost (praecedentia) megju duhovnicima raznih katoličkih obreda mjerodavni su opči propisi (Codex Iuris Canonici, can. 105). Razlika u obredu utječe na prednost.
Ovaj je načrt megjusobnih odnosa potvrdio na tri godine Jugoslavenski episkopat sabran na sastanku u Zagrebu dne 13. —20. travnja 1920. — Obveza se toga načrta započinje danom pro-glašenja u pojedinim biskupijama.
Te določbe veljajo tudi za ljubljansko škofijo.
Škof. ordinariat v Ljubljani,
26, julija 1920.
68.
Razne
V* •	*	.	' '	J	-	•
Izplačevanje obxesti vinkuliranih obligacij je vsled odredbe delegacije ministrstva financ za Slovenijo in Istro v Ljubljani z dne 17. julija 1920, št. 1698/V. začasno ustavljeno.
Vsled tega prenehajo obveznosti ustanov (n. pr. mašnih), ki imajo glavnico naloženo v takih obligacijah. Nadarbinarji pa, ki so vsled tega prikrajšani na postavni kongrui, naj to sporoče ordinariatu.
Občinske volitve. Deželna vlada za Slovenijo, poverjeništvo za notranje zadeVe v Ljubljani sporoča semkaj z dopisom z dne 24. julija 1920, št. 12.191 sledeče:
Občinske volitve se bližajo in županstva
opazke.
imajo dolžnost s pripravami takoj pričeti. V tem oziru morajo v prvi vrsti Sestaviti volilne imenike. Pri sestavi teh imenikov potrebovala bodo županstva pomoč dotičnih župnih uradov in se bodo s prošnjami tudi nanje obračala.
Glede na to čast mi je knezoškofi]ki ordinariat zaprositi, da izvoli svoje župne urade primernim potom pozvati, da gredo županstvom pri sestavi volilnih imenikov kolikor mogoče na roko.
Za poverjenika za notranje zadeve: Dvorni svetnik Kremenšek.
O tem se župni uradi obveščajo radi ravnanja v zadevi.
69.
Konkurzni razpis.
Potom okrožnice z dne 21. julija 1920^ št. 3564 je bila razpisana župnija Žabnica do 20. avgusta 1920.
Razpisuje se s tem župnija Škocjan pri Mokronogu.
Prošnje je nasloviti na poverjeništvo za uk in bogočastje v Ljubljani. Kot zadnü rok za vlaganje prošenj pri ordinariatu se določa 31. avgust 1920.
70.
Škofijska kronika.
Imenovan je za kanonika pri stolnem kapitlju ljubljanskem dr. Mihael Opeka, višji šolski nadzornik v Ljubljani.
Podeljene so župnije: Bloke Viktorju Švigelj, kaplanu istotam; Kranjska gora Karlu Čuku, župniku v Škocjanu pri Mokronogu; Krško Leopoldu Turšiču, kaplanu v Šmihelu pri Novem mestu; Radeče Antonu Lovšinu, župnemu upravitelju istotam; Tomi šel j Francu Gabršku, župnemu upravitelju istotam.
Za ekskurendo-upravitelja župnije Polica je bil imenovan Konrad Texter, župnik v Višnji gori.
Mašniško posvečenje. Dne 18. julija je gospod knezoškof ljubljanski dr. Anton Bonaventura Jeglič podelil red mašniškega posvečenja naslednjim bogoslovcem ljubljanske škofije: Francu Gabre j na z Unca, Francu Kolencu iz Idrije, Francu Pleša iz Naklega, Francu Ambrožiču iz Domžal, Francu Blažiču iz Žužemberka, Feliksu Grčarju iz Žužemberka; bogoslovcu goriške škofije: Ignaciju Nadrahu iz Stične; iz misijonske družbe sv. Vincencija Pavl.: Antonu Berlecu iz Sel pri Kamniku, Martinu Ocepku iz Št. lija pri Velenju, Lav-renciju Sedeju z Brezovice; salezijancu Jožefu Bakän iz subotiške škofije.
Škofijski ordinariat v Ljubljani, dne 2. avgusta 1920.
Vsebina: 67. Cerkvenopravne razmere med verniki različnih katoliških obredov.— 68. Raz le opazke. — 69. Konkurira razpis. — 70. Škofijska kronika.
Izdajatelj šk. ordinariat. — Odgovorni urednik Josip Oostal. — Tiskala Jugoslovanska tiskarna.