Prejeto: 14. oktober 2021 1.01 izvirni znanstveni članek Hrvoje Čapo1 Slovenija i Hrvatska u izvješćima Arthura Wooda DuBoisa iz 1919. i 1920. godine Izvleček Prispevek temelji na poročilih ameriškega posebnega odposlan- ca za srednjo Evropo Arthurja Wooda DuBoisa o Sloveniji in Hrvaški iz decembra 1919 in maja 1920. Med svojima dvema obiskoma je DuBois izdelal štiri poročila, ki se posebej nanašajo na razmere na slovenskem in hrvaškem ozemlju; njegovi sogo- vorniki pa so bili vodilni politiki v Deželni vladi v Ljubljani in Pokrajinski (Zemaljski) vladi u Zagrebu. Njegova obiska segata v čas dveh različnih vlad, tako da je imel priložnost slišati pred- stavnike dveh političnih opcij: centraliste in federaliste (avtono- miste). Poudarek v članku je na DuBoisovem prikazu težav v zunanjepolitičnih odnosih z Avstrijo, komunistični dejavnosti ter razlikah v političnih karakteristikah in nacionalnih značilnostih Slovencev, Hrvatov in Srbov. 1 Dr. Hrvoje Čapo, znanstveni suradnik, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, 10 000 Zagreb, Hrvatska, hrvoje.capo@gmail.com. 30 dileme – razprave ključne besede: Slovenija, Hrvaška, Združene države Ameri- ke, Halsteadova misija, Arthur Wood DuBois Abstract The paper is based on reports of the U.S. special representative on duty in Central Europe, Arthur Wood DuBois, on Slovenia and Croatia from December 1919 and May 1920. During his two visits, DuBois made four reports from the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes that specifically viewed the situation on Slovenian and Croatian territory, where his interlocutors were leading officials in the Provincial Governments in Ljubljana and Zagreb. His visits took place during two different and politically opposed governments, so DuBois had the opportunity to hear representatives of two political options, the centralists and the fe- deralists. The emphasis of the paper is placed on DuBois’ account of difficulties in foreign policy relations of the Kingdom of SCS and Austria, communist activity, and differences in the political and national characteristics of Slovenes, Croats and Serbs. keywords: Slovenia, Croatia, the United States of America, the Halstead Mission, Arthur Wood DuBois 31hrvoje čapo Uvod Najvažnija pitanja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) na vanjskopolitičkom planu 1919. i 1920. ticala su se Pariške mirovne konferencije, a kretala su se od određenja granica do ustanovljenja međunarodnih odnosa u novom državno-poli- tičkom okruženju. Ovo je razdoblje bilo i vrijeme intenzivnih međunarodnih intervencija i uređenja diplomatskih odnosa, od ukidanja austrougarske krune do odvijanja redovitog prometa, a u svrhu nesmetane opskrbe i trgovine, kako unutardržavne tako i one s inozemstvom. Političko vodstvo na slovenskom i hrvatskom ozemlju bilo je zainteresirano za sva ova pitanja. Iz njihove perspektive najvažnija su bila pitanja uređenja granica s Italijom, (Njemačkom) Austrijom i Mađarskom, te plebiscit u Koruškoj, Celovečkoj kotlini. Budući da su ova pitanja bila dijelom mirovne konferencije u Parizu posljedično su i na po- dručju Kraljevstva SHS djelovale razne međunarodne komisije s različitim zadaćama. Jedna od najvažnijih misija koja se za potrebe američke mirovne delegacije u Parizu bavila bivšim austrougarskim područjem u Kraljevstvu SHS bila je misija Archibalda Caryja Coolidgea u Beču, posebice njezina dva diplomatska djelatnika, LeRoy King i Sherman Miles. Djelovanje njihove misije kao i američke diplomacije već je dobro poznato u slovenskoj historiografiji. Američkom vanjskom politikom prema Sloveniji tijekom i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata ponajviše se bavio Uroš Lipušček.2 Izvješća Shermana Milesa o Sloveniji obradio je Tom Priestly,3 a 2 Uroš Lipušček, Ave Wilson. ZDA in prekrajanje Slovenije u Versaillesu 1919 – 1920 (Ljubljana: Založba Sophia, 2003); Uroš Lipušček, Prekmurje v vrtincu Pariške mirovne konferenc 1919. Vloga ZDA in kartografa Do- uglasa W. Johnsona pri določanju slovenskih (prekmurskih) mej (Petanjci: Ustanova dr. Šiftarjeva fundacija, 2019). 3 Tom Priestly, »Povezave med poročili Milesove misije in odločitvijo 32 dileme – razprave izvješća LeRoy Kinga koja je objavio Jere Jareb 1960. godine4 iz slovenske perspektive analizirao je Janko Pleterski.5 Slovenskim političarima koji su u ovom razdoblju imali doticaja s radom američke vanjske politike posebice se bavio Andrej Rahten.6 Uz Jeru Jareba, američke dokumente iz ovdje promatranoga razdoblja u hrvatskoj historiografiji ponajviše su koristili Vje- koslav Perica,7 Mario Jareb8 i Hrvoje Čapo.9 Manje je poznato djelovanje Halsteadove misije čiji je član bio i Arthur Wood DuBois. mirovne konference v Parizu za plebiscit na Koroškem leta 1919. Kakšen dokaz so poročila sama?« Prispevki za novejšo zgodovino 45, št. 1 (2005): 1-21. 4 Jere Jareb, »LeRoy King›s Reports from Croatia March to May 1919,« Journal of Croatian Studies I (1960): 75-168; Jere Jareb, »Sherman›s Miles› Reports from Croatia March to April 1919,« Journal of Croatian Studies III-IV (1962-1963): 121-165. 5 Janko Pleterski, »Ameriška poročila iz Hrvaške in Slovenije spomladi 1919,« Prispevki za novejšo zgovodovino 33, št. 1-2 (1993): 203-213. 6 Vidi: Andrej Rahten, Pozabljeni slovenski premier. Politička biografija dr. Janka Brejca (1869-1934) (Celovec–Ljubljana–Dunaj: Mohorjeva založba, 2002); Andrej Rahten (ur.), Avstrijski in jugoslovanski državni problem. Tri razprave Janka Brejca iz prelomnega obdobja narodne zgodovine (Ljubljana: Založba ZRC, 2012). 7 Vjekoslav Perica, Pax Americana na Jadranu i Balkanu. Mirovne misije SAD-a prema međunarodnoj historiografiji; popularnoj kulturi i kulturi sjećanja 1919. – 2014. (Zagreb: Algoritam, 2015). 8 Mario Jareb, »Američka diplomacija i Kraljevina Jugoslavija uoči i nakon Travanjskoga rata,« u: Srbi i rat u Jugoslaviji 1941. godine. Tematski zbor- nik radova, ur. Dragan Aleksić (Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, Muzej žrtava genocida, Institut za slavistiku Ruske akademije znanost, 2014), 195-230. Jareb je u ovome članku dao i iscrpan prikaz literature utemeljene na američkim dokumentima, a koja se odnosi na hrvatsku međuratnu povijest od 1929. do 1941. godine. 9 Hrvatska u diplomatskim izvješćima Sjedinjenih Američkih Država 1918. – 1929., ur. Hrvoje Čapo (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2019). 33hrvoje čapo Coolidgeova misija bila je ukinuta krajem svibnja 1919. godine.10 Mirovni ugovor s Austrijom bio je potpisan 10. rujna 1919.,11 ali to nije značilo i kraj američkog intervencionizma na ovom području. Coolidgeovu misiju zamijenila je, dakle, misija pod vodstvom Alberta Halsteada koja je nastavila promatrački rad u Austriji, dakako pokrivajući i njezino me- đunarodno okružje.12 Također je bilo nastavljeno i djelovanje niza međusavezničkih komisija koje su pokrivale organiziranje najrazličitijih područja u poratnoj Europi. Veliki dio rada ovih komisija bio je humanitarne naravi. Jednu od tih dužnosti bila je preuzela i Međusaveznička komisija za trgovinu u Beču čija je zadaća bila i organiziranje nesmetane i dovoljne opskrbe hranom u Austriji. Američka agencija zadužena za ove poslove bila je i American Relief Administration (ARA) koja je pod vodstvom Herberta Hoovera trebala osigurati dovoljne količi- ne hrane u srednjoj i istočnoj Europi. Budući da je u Austriji nakon Prvoga svjetskoga rata bila uslijedila kompleksna i teška gospodarsko – financijska kriza koja je rezultirala i nedostat- kom hrane, ARA je imala svoje predstavništvo i u Beču gdje je ponajviše radila na rješavanju prehrambene krize u Austriji.13 Iz istoga ureda ova agencija radila je i na području Kraljevstva 10 Papers to the Foreign Relations of the United States (dalje FRUS), Paris Peace Conference, 1919, vol. XII, The Commission to Negotiate Peace to Professor A. C. Coolidge, Paris, 29. 05. 1919., https://history.state.gov/ historicaldocuments/frus1919Parisv12/d192, pridobljeno 12. 08. 2021. 11 Ovaj je mirovni ugovor bio ratificiran u austrijskom parlamentu u listo- padu 1919., a od strane regenta Aleksandra Karađorđevića u lipnju 1920. 12 Vidi npr.: FRUS, Paris Peace Conference, 1919, vol. XII, Mr. Albert Halste- ad to the Commission to Negotiate Peace, Beč, 13. 06. 1919., https://history. state.gov/historicaldocuments/frus1919Parisv12/d193, pridobljeno 22. 09. 2021. 13 Patricia Clavin, » The Austrian hunger crisis and the genesis of interna- tional organizations after the First World War,« International Affairs, št. 2 (2014): 265-278, 269. 34 dileme – razprave SHS. Ono je u tom trenutku, kao poljoprivredna država, ipak imala dovoljne količine hrane, pa su njezine određene viškove, uz povlaštene cijene, prvo preuzimali Saveznici, a dio je odlazio i u trgovinsku razmjenu, s primjerice Austrijom. U arhivskom fondu poslanstva SAD-a u Kraljevini SHS/ Jugoslaviji sačuvana su i izvješća koja su potpisana samo prezi- menom DuBois, a bila su dostavljena ovom poslanstvu tijekom 1919. i 1920. godine.14 Najvjerojatniji autor ovih izvješća bio je Arthur Wood DuBois koji je u navedenom razdoblju kao član Halsteadove misije u Beču mogao raditi i za potrebe ARA-e.15 Prema američkim diplomatskim dokumentima Arthur Wood DuBois bio je posebni predstavnik američkog Ministarstva vanjskih poslova na dužnosti u srednjoj Europi.16 Još tijekom 1919. godine tako je djelovao u Međusavezničkoj komisiji za kontrolu Tješina (gornja Šleska) koju je vodio Marcus Allen Coolidge, posebni poslanik SAD-a u Poljskoj.17 Nakon ovoga, DuBois je bio postavljen i kao neslužbeni američki predstavnik u plebiscitarnoj komisiji za tješinski spor između Poljske i Če- hoslovačke.18 Čini se da je njegova primarna zadaća ipak bila u promatračkoj misiji Alberta Halsteada, jer američki diplomat- 14 Ova izvješča objavljena su u: Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918.-1929., 73-81, 86-93. 15 FRUS, 1919, Paris Peace Conference, vol. XII, Mr. A. W. DuBois to the Secretary of State, Beč, 12. 09. 1919., https://history.state.gov/historical- documents/frus1919Parisv12/d218, pridobljeno 19. 09. 2021. 16 FRUS, 1920, vol. I, The Minister in Czechoslovakia (Crane) to the Secretary of State, Prag, 3. 07. 1920., dokument br. 760c.61/83: telegram, https:// history.state.gov/historicaldocuments/frus1920v01/d51, pridobljeno 15. 09. 2021. 17 FRUS, Paris Peace Conference 1919, vol. XI, Minutes of the Daily Meetings of the Commissioner Plenipotentiary, 18. 06. 1919., U.S. Government Printing Office, Washington 1945, 122, 239. 18 Ibid., 239 35hrvoje čapo ski izvori navode da je njegov »redoviti posao« bio u Beču.19 Izvješća dostavljena poslaniku u Beogradu bila su napisana u Beču i može se pretpotaviti da su nastala upravo u vremenu dok je DuBois mogao djelovati u ovoj misiji, radeći tamo i za potrebe ARA-e. Prema strukturi izvješća, krugu i važnosti nje- govih sugovornika i informatora može se zaključiti da se radilo o diplomatskom djelatniku s iskustvom rada u srednjoj Europi i istančanim osjećajem za suvremena politička pitanja toga prostora. Cilj izvješća poslanih u Beograd bio je dati viđenje o karakteru novostvorene južnoslavenske države, njezinoj bu- dućnosti, ali i pružiti rješenja za popravljanje njezinih odnosa s Austrijom. DuBois je u svojim izvješćima naglasak dao na četiri područja: odnose s Austrijom, komunističku djelatnost u Kraljevstvu SHS, političkim karakteristikama te nacionalnim obilježjima Slovenaca, Hrvata i Srba. DuBois se susreće sa Slovencima i Hrvatima Tijekom 1919. i 1920. godine Kraljevstvo SHS nalazilo se u pre- dustavnom razdoblju, a ulogu parlamenta imalo je Privremeno narodno predstavništvo. Ono je bilo sastavljeno od političkih grupacija koje su baštinile svoje djelovanje još iz razdoblja prije Prvoga svjetskoga rata. Slovenski politički predstavnici bili su ponajviše zastupljeni unutar Jugoslavenskog bloka u kojem su većinu činili članovi Slovenske ljudske stranke (SLS), a zatim i Jugoslovansko demokratične stranke koja je ubrzo ušla u novostvorenu Jugoslavensku demokratsku stranku (JDS) centralističko unitarističkog usmjerenja. Hrvati su se grupirali 19 FRUS, 1920, vol. 1, The Commissioner at Vienna to the Secretary of State, Beč, 11. 03. 1921., dokument br. 760c.60f/86, U.S. Government Printing Office, Washington 1935, 73. 36 dileme – razprave u Narodnom bloku u kojem je najviše zastupnika bilo iz Star- čevićeve stranke prava, a koji su u srpnju 1919. poveli osnivanje Hrvatske zajednice (HZ) u koju je još ušla Narodna demokrat- ska stranka Ivana Lorkovića, Hrvatske težačke stranke iz Bosne i Hercegovine i skupine iz Osijeka »Hrvatsko kolo«.20 Ova je stranka predstavljala građansku liberalno autonomističku po- litičku opciju koja se u neposrednoj budućnosti ipak vezala uz stranku Stjepana Radića.21 U ovom razdoblju vlast su naizmje- nično formirale kaolicije okupljene oko dviju stranaka, stare srbijanske Narodne radikalne stranke (NRS) i novoosnovane JDS. U vrijeme trajanja Privremenog narodnog predstavništva do listopada 1920., izmijenilo se čak šest vlada. Odnos između unitarističkih i protucentralističkih snaga obilježio je već tada unutarnjopolitički život Kraljevstva SHS. DuBois je Hrvatsku i Sloveniju posjetio u neposrednom po- ratnom razdoblju, a u vrijeme odvijanja diplomatskih procesa koji su se izravno ticali i slovenskoga i hrvatskoga ozemlja. Predustavno razdoblje u Kraljevstvu SHS bilo je vrijeme živih rasprava o njezinom budućem političkom uređenju, a posljedično onda i vrijeme kristaliziranja dviju političkih opcija, centralističkih i anticentralističkih strujanja. DuBois je Ljubljanu i Zagreb posjetio u vremenu kada su tamo još uvijek djelovale Deželna vlada za Sloveniju i Zemaljska vlada za Hrvatsku i Slavoniju. U ovome trenutku gušenje autonomije upravnih vlasti poniklih iz Države SHS već je bilo započelo i postalo očigledno. Narodna vlada za Sloveniju svoju je ostavku predala 23. prosinca 1918., dok je Zemaljska vlada u Zagrebu to učinila 28. prosinca 1918., a sve političke uprave nakon njih imale su sve manje ovlasti i ograničenu autonomiju. U Lju- 20 Neda Engelsfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca – Privremeno narodno predstavništvo (Zagreb: Globus, 1989), 113. 21 Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika (Zagreb: Durieux, 1995), 294. 37hrvoje čapo bljani je nakon Narodne vlade počela djelovati Deželna vlada, dok je u Zagrebu ograničena uprava još uvijek djelovala pod imenom Zemaljska vlada, ali je proces prema uspostavi još ograničenijih pokrajinskih uprava već bio započeo. Već je tijekom 1919. godine autonomija njihovih ovlasti bila znatno ograničena. Prvog predsjednika Narodne vlade Slovenije Josipa Pogačnika zamijenio je njegov dotadašnji po- vjerenik za unutarnje poslove, Janko Brejc iz SLS-a, ali već kao predsjednik Deželne vlade. Od studenoga 1919. do veljače 1920. tu dužnost je nosio slovenski član vladajuće JDS, Gregor Žerjav. Nakon pada Davidovićeve vlade, a od veljače 1920. Janko Brejc bio je ponovno postavljen za predsjednika Deželne vlade. Od svih DuBoisovih sugovornika upravo je on imao ponajviše iskustva s trenutnom američkom vanjskom politikom. Njegov najpoznatiji susret u tom smislu bio je vjerojatno onaj s američ- kim predsjednikom Wilsonom u Parizu 5. lipnja 1919.22 Ovom susretu, međutim, prethodilo je iskustvo s Milesovom komisi- jom, a koja je na Brejca djelovala razočaravajuće.23 Budući da je i Gregor Žerjav bio uključen u pitanja američke arbitraže, može se zaključiti da su DuBoisovi slovenski sugovornici u tom trenutku vjerojatno imali puno manje entuzijazma prema Amerikancima nego što su ga imali samo godinu dana ranije. DuBois je Sloveniju i Hrvatsku posjetio dva puta tijekom 1919. i 1920. godine. Prvi puta tamo je boravio od 10. do 17. prosinca 1919., a drugi puta došao je od 14. do 22. svibnja 1920. Suvremeni slovenski tisak prisutnost Arthura DuBoisa na slovenskom ozemlju bio je zabilježio tek jednom u navedenom 22 Lipušček, Ave Wilson, 353. 23 Andrej Rahten, »‘Nothing but a Hope’: The Slovenes between Wilsonian Idealism and Post-War Reality,« u: The Frustrated Peace? The Political, Social and Economic Impact of the Versailles Treaty, ur. Václav Horčička, Jan Němeček, Marija Wakounig, Vojtěch Kessler, Jaroslav Valkoun, (Vienna–Hamburg: New Academic Press, 2021), 29–40. 38 dileme – razprave razdoblju. Bio je zabilježen tako njegov drug posjet Sloveniji i Hrvatskoj iz svibnja 1920. godine. Slovenske novine popratile su ga jednakim komentarom: »Dunaj, 12. maja. Po poročilu lista „Mittagszeitung“ so se peljali danes član ameriške komisije DuBois, ameriški trgovinski ataše in zastopnik lista „Associated Press“ z avtomobilom v Št. Vid da se informirajo v koroškem glasovalnem okrožju o tamošnjih razmerah. Iz Koroškega ot- potujejo gospodje v Ljubljano in Zagreb«.24 Iz njegovih izvješća daje se zaključiti da je važan dio njegova posjeta bila i procjena stanja na plebiscitarnom području Koruške, ali i mogućnosti za popravljanje trgovinske razmjene Kraljevstva SHS i Austrije. Također, zadaća njegovih putovanja uključivala su i procjenu stanja u unutarnjoj politici Kraljevstva SHS, stoga je DuBois je nastojao zabilježiti i komentare političara o odnosu prema središnjoj vlasti u Beogradu. Tijekom svojih posjeta DuBois je imao prigodu razgovarati s obje političke opcije koje su se tom razdoblju izmjenjivale na vlasti, i pobornicima centralizma i jugoslavenskog unitarizma kao i predstavnicima autonomaških politika koji su bili za zajedničku državu. Tako je svoja prva dva izvješća izradio na temelju razgovora i dojmova s putovanja od Beča, Graza, Maribora i Zagreba do Ljubljane razgovarajući s političarima, poslovnim ljudima i pojedinim građanima. U Ljubljani je vodio razgovore s predsjednikom Deželne vlade Gregorom Žerjavem i tajnikom predsjedništva Andrejem Druškovičem kojega je još Le Roy King nazvao »vatrenim Jugoslavenom«.25 U Zagrebu je, također, u predsjedništvu Zemaljske vlade susreo suradnike trenutnog ministra unutarnjih poslova jugoslaven- skog unitarističkog usmjerenja Svetozara Pribićevića, bana 24 Vidi npr.: »Amerikanci v koroškem plebiscitnem ozemlju«, Jugoslavija, 13. 5. 1920, 1. 25 Jareb, »LeRoy King’s Reports«, Izvješće br. 1. 39hrvoje čapo Tomislava Tomljenovića i njegova tajnika Milovana Zoričića. U Zagrebu je razgovarao i s još jednim političarem unitarističkog usmjerenja Milanom Rojcom,26 ali i »bankarom Jambrišakom« kojega je doživio kao jednog od vođa oporbe u Hrvatskoj. Tijekom svoga posjeta u svibnju 1920. razgovarao je s duž- nosnicima i političarima gotovo jednakih pozicija, odnosno predsjednicima zemaljskih vlada u Ljubljani i Zagrebu, njihovim tajnicima i predstavnicima vodećih klubova u Privremenom na- rodnom predstavništvu. U Ljubljani je tako razgovore bio vodio s Jankom Brejcom, a u Zagrebu s novim banom Matkom Lagi- njom, još uvijek prisutnim tajnikom predsedništva Milovanom Zoričićem i Ivanom Lorkovićem kao vođom Narodnog kluba u Privremenom narodnom predstavništvu, te Ljudevitom Zim- permannom, načelnikom policije u Zagrebu. DuBois je u Zagre- bu i Ljubljani imao prigodu čuti razmišljanja vodećih političara o novoj državi, kao i njihove stavove o međusobnim odnosima. Stoga se čini da je njegovo izvješće više memorandum njihovih razgovora koje je izravno bilo oblikovalo i njegove zaključke. Osobe s kojima se DuBois susretao dolazile su s jednakih političkih razina i okružja kao i one s kojima su početkom 1919. godine bili u doticaju američki diplomatski djelatnici Sherman Miles i LeRoy King. Ova činjenica ide u prilog tvrdnji da je DuBois iz Halsteadove misije nastavio raditi na jednakom stupnju prihvaćenosti i utjecaja kao i njegovi sunarodnjaci iz Coolidgeove misije. 26 Rojc, Milan (1855.–1946.), pravnik i političar. Bio je član Hrvatsko-srpske koalicije, ministar za bogoštovlje i nastavu (1906.–1907., 1917.–1920.). Nakon Prvoga svjetskog rata postao članom JDS-a, bio je član Privreme- noga narodnog predstavništva, zatim i povjerenik za unutarnje poslove Zemaljske vlade u Zagrebu. Zbog neslaganja s politikom centralizma zalagao se za reviziju Vidovdanskoga ustava, zbog čega je i napustio JDS. (Hrvatska enciklopedija 9 Pri – Sk, (Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2007), 400.) 40 dileme – razprave Međusobni odnosi s Austrijom DuBois je posebnu pozornost u svom prvom izvješću od 18. prosinca 1919. dao odnosima Austrije i Kraljevine SHS, uključujući povremeno i onaj prema Čehoslovačkoj, ali tek u odnosu prema panslavenskom koridoru prema Kraljevstvu SHS. DuBois je naveo da je želja prema ovom koridoru još uvijek bila vrlo snažna, ali je izrazio i mišljenje da je njegovo ostvarenje ovisilo upravo o dobroj volji Austrijanaca što je bio samo još jedan razlog zbog kojega je naglašavao potrebu dobrih međusobnih odnosa između Čehoslovačke, Austrije i Kraljevstva SHS.27 Međutim, slavenski koridor nužno se ticao i mađarskoga prostora kojeg DuBois nije bio uključio u svoju viziju ostvarenja ovoga plana, a kojega Mađari sigurno nisu bili spremni predati. U njegovu izvješću niti pitanje razgraničenja nije bilo posebno naglašeno. Otvoreno je bilo tek pitanje o plebiscitu u Koruškoj o kojemu je zapisao: »Rečeno je da se pored tiska, propaganda provodi preko pam- fleta i letaka koji se razdijeljuju na jugoslavenskoj strani granice. Neki od ovih letaka korišteni su za pro-austrijsku agitaciju u koruškom plebiscitarnom području – dajući iskrivljene i potpuno pogrešne objave. Siguran sam da ove aktivnosti nisu odobrene od austrijske vlade u Beču, ali ta vlada ne posjeduje ovlasti da bi ih zaustavila. Jugoslaveni, bez sumnje, preuveličavaju važnost ove anti-slavenske agitacije, ali je ona dovoljna da bi ugušila svaku želju za pomoći koju bi Jugoslaveni mogli inače imati prema Austrijancima«. 28 Predstavnici jugoslavenskog režima žalili su se, dakle, na au- strijske propagandne poteze prema stanovništvu na području 27 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918. – 1929., dokument. br. 9, 81. 28 Ibid., dokument br. 8, 74. 41hrvoje čapo koje je trebalo u listopadu 1920. izaći na plebiscit o teritorijalnoj pripadnosti, pretpostavljajući njihov negativni efekt. DuBois je, očito kao djelatnik ARA-e, u ovakvim potezima Austrijanaca vidio samo nepovoljnost za njihovu opskrbu hranom iz Kralje- vstva SHS-a za koju je ipak smatrao da joj je gospodarski »puno bolje nego ijednoj srednjoeuropskoj državi, imajući dovoljno hrane«.29 Međutim, DuBois je u Sloveniji i Hrvatskoj primijetio kronični nedostatak industrijskih proizvoda što je uzrokovalo i njihovu visoku cijenu, kao i pojavu visokih cijena čak i pre- hrambennih proizvoda. Razloge tome vidio je u tome što su Talijani i Francuzi, a u manjoj mjeri i Britanci, kupovali velike količine hrane iskorištavajući privilegirane stope kompenzacije s tim savezničkim zemljama.30 S druge strane, odlukom Ministarskog savjeta, a na prijedlog ministra financija od 15. ožujka 1919. Deželnoj vladi u Ljubljani bilo je naređeno da se: »prekrati svaka trgovina sa zemljama neprijateljskim nemačkom, avstrijom, turškom, mađarskom, bugarskom [sic]; 2.) da se spreči svaki uvoz robe iz Italije preko posebnutih oblasti naših; 3.) da se isto tako zabrani svaki tranzit robe iz neprijateljskih država za Italiju preko naše teritorije kao i tranzit robe iz Italije za neprijateljske države svaki tranzit preko okupiranih oblasti zabranjuje se bez obzira na to kuda se odakle roba upućuje (…)«.31 Naredba o prekidu trgovinske razmjene i s Austrijom bila je uzrokovala i trenutnu reakciju Deželne vlade koja je 19. ožujka 1919. ministru financija podnijela sljedeći zahtjev: »Ako se prekine sadanji promet preti katastrofi. Skoro vsa naša industrija potem stoji brez odjemalcev, brez surovin, brez gonilnih sredstev, naše kmetijstvo brez galice in gnojil, 29 Ibid., dokument br. 9, 79. 30 Ibid. 31 Sejni zapisniki Narodne vlade Slovencev, Hrvatov in Srbov v Ljubljani in Deželnih vlad za Slovenijo 1918–1921, prir. Peter Ribnikar, 2. del, od 28. feb. 1919. do 5. nov. 1919., (št. 67–133), (Ljubljana: ARS, 1999), 52. 42 dileme – razprave brez žvepla, brez semenja, brez dovoza plemenske živine. Tisoči delavcev bodo brez dela. Premogovniki in železnice bodo stale. Predlagamo in prosimo, da se sklep o prekinjenju prometa z Nemško Avstrijo odloži do sklepanja nove centralne uprave.«32 Vidljivo je, dakle, da je slovenskom političkom vodstvu bilo stalo do nesmetane trgovinske razmjene s Austrijom do čijeg prekida ipak nije bilo došlo, nego je već 22. ožujka 1919. bio potpisan ugovor o kompenzaciji s Austrijom. Provedbu ovoga, kao i ugovora s Čehoslovačkom nadzirala je Centralna uprava za trgovinski promet s inozemstvom Ministarstva trgovine i industrije Kraljevstva SHS.33 Prema Dubosiovom izvješću upravo su kompenzacijski ugo- vori s Austrijom još više pridonijeli porastu cijena u Sloveniji i Hrvatskoj: »Kada se saznalo da je kompenzacijski ugovor bio postignut između Jugoslavije i Austrije, špekulanti su odmah otkupili velike količine žitarica i ostalih prehrambenih namirnica i držali ih po nečuvenim cijenama«, 34 istaknuvši da su »nadalje Talijani i Francuzi, i u manjoj mjeri Englezi, koji iskorištavaju povlaštene stope razmjene obilno kupovali na jugoslavenskom tržištu što je rezultiralo time da [su] cijene nužno morale porasti, a što za posljedicu uzrokuje veliko nezadovoljstvo i nemir među stanovništvom. Zapravo, govori se da strojovođe odbijaju pre- 32 Sejni zapisniki Narodne vlade SHS, 2. del, 57, 58. 33 Dana 1. rujna 1919. bio je postigut novi kompenzacijski ugovor s Austrijom prema kojemu austrijska centrala za trgovinsku razmjena nije više imala pravo slobodnog kupovanja i ugovaranja prodaje na tržnicama Kraljev- stva SHS. Prema općim podacima o arhivskom fondu Centralna uprava za trgovinski promet sa inostranstvom Arhiva Jugoslavije:http://www. arhivyu.gov.rs/active/srlatin/home/glavna_navigacija/koriscenje_gradje/ pretrazite_baze_podataka/opsti_podaci_o_fondovima_u_bazi_inventar/ detalji_fonda/_params/item_id/677105.html, pridobljeno 19. 09. 2021. 34 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918. – 1929., dokument. br. 8, 75. 43hrvoje čapo voziti vagone s namirnicama na račun ovoga povišenja cijena i austrijske agitacije.«35 DuBois je u svom izvješću istaknuo da je važnost dobrih odnosa Austrije i Kraljevstva SHS bila svima jasna i razumljiva, ali da se oni nikako nisu mogli ostvariti. Štoviše, kao najbolje rješenje za probleme u srednjoj Europi vidio je upravo dobre odnose Austrije, Jugoslavije i Čehoslovačke. Važan doprinos austrijske okrenutosti prema dobrim odnosima sa susjednim slavenskim državama DuBois je vidio i u njihovoj pomoći u održavanju republikanske vlade Karla Rennera u Beču, a što bi se postiglo tako da obje slavenske države što je više moguće održavaju opskrbu Austrije osnovnim namirnicama.36 Najveća prepreka dobroj suradnji između Austrije i Kra- ljevstva SHS, prema viđenju američkog promatrača, bila je: »sumnja i strah od reakcionarnih vlada u Mađarskoj i Austriji na račun Jugoslavena, koji su uvjereni da monarhija u Austriji, kao i u Mađarskoj, znači imperijalizam i pokušaj rekonstrukcije starog sistema dominacije.«37 Također, DuBois je primjetio da: »pored ovoga straha i sumnje [u Kraljevstvu SHS, op. H. Č.] postoji osjećaj mržnje prema svemu austrijskome i mađarskome kao i želja za odbacivanjem svega što se čini da ima nekakve veze sa starim gospodarima. Upitati Srbiju38 da pomogne Austriji ili Mađarskoj bilo bi kao i upitati Belgiju da pomogne Njemačkoj i Berlinu. A iz osjećaja među rekacionarima u Austriji i Mađar- skoj sigurno je da bi računali na malo pomoći od Jugoslavije čak i ako bi ju ona bila ponudila.«39 Sugovornici centralističkoga i jugoslavensko unitarističkoga uvjerenja koje je DuBois imao u Kraljevstvu SHS (Žerjav, Drušković, Tomljenović, Zoričić) 35 Ibid., dokument. br. 8, 75. 36 Ibid., dokument. br. 9, 81. 37 Ibid., dokument. br. 8, 74. 38 DuBois ovdje očito izjednačava Srbiju s Kraljevstvom SHS. 39 Ibid., dokument. br. 8, 74. 44 dileme – razprave dodatno su mu potvrdili razloge loših odnosa s Austrijom: »Ju- goslaveni tvrde da reakcionarni element u Austriji i posebice u Štajerskoj i Koruškoj, sa središnjicom u Grazu, provode defama- torsku propagandu protiv svega jugoslavenskoga, predviđajući raspad države (…).«40 Sljedeći problem koji je DuBois bio istaknuo u opisu loših austrijsko – jugoslavenskih odnosa bila je blokada jugosla- venskih depozita u austrijskim bankama, kao i sekvestracija austrijske imovine u Kraljevstvu SHS. Čini se da je spomenuta blokada jugoslavenskih depozita bila uzrokovana početkom razdvajanja i obilježavanja novčanica austrougarske krune. Tako je 16. veljače 1919. Austro-Ugarska banka zabranila unos austrougarske krune i bankovne prijenose po računima izvan Austrije.41 DuBois je naveo da je ovaj austrijski potez uzrokovao odmazdu kada su »Slovenci sekvestrirali veliki broj nekretnina u vlasništvu Austrijanaca, a za koje Austrijanci tvrde da su bili prodani ili upravljani na veliku štetu vlasnika.«42 Međutim, ovakva reakcija nije bila slovenska odluka. U centraliziranoj državi kakva je već bila Kraljevstvo SHS nije bilo moguće da slovenska vlada, a koja je formalno bila podre- đena ministarstvima u Beogradu, samovoljno donese odluku o skevestraciji imovine. Rješenje o popisu, sekvestru i likvidaciji imovine neprijateljskih podanika donio je 30. travnja 1919. mi- nistar trgovine i industrije Kraljevstva SHS koje je uključivalo da se: »sva preduzeća (fabrike, banke, trgovačke industrijske i zanatske radnje i radionice i.t.d.) i imovinski objekti razne vrste (gotov novac, hartije od vrednosti, razna primanja novčana, i nepokretna imanja) na teritoriji celoga Kraljevstva, koja pripa- 40 Ibid., dokument. br. 8, 74. 41 Peter M. Garber, Michael G. Spencer, »The Dissolution of the Austro- -Hungarian Empire: Lessons for Currency Reform,« Essays in Interna- tional Finance, št. 191 (1994): 13. 42 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918. – 1929., dokument. br. 8, 75. 45hrvoje čapo daju podanicima ili društvima ili preduzećima neprijateljskih država kao i preduzeća i imovinski objekti mešovitog karaktera, stave pod osobiti nadzor i sekvestar i podvrgnu likvidaciji.«43 Osim političkih razloga koji su kočili dostavu hrane u Au- striju, DuBois je naveo i one materijalne, a koji su se nalazili u prekinutom ili sporom odvijanju željezničkog prometa. Kao značajan element u ovim teškoćama, DuBois je kao značajan problem istaknuo korupciju. Korupcija je zapravo bila dokaz neučinkovite države koja je, u ovom slučaju, nastala kao poslje- dica nemogućnosti osiguranja odvijanja prometa i transporta roba. O tome je DuBois izvjestio: »Korupcija također igra ulogu. Govori se da je teško pokrenuti vlak bez podmićivanja strojovođe, konduktera, ložioničara i različitih skretničara. Zapravo čini se da postoji značajan udjel podmićivanja što potpomaže neregu- larnu trgovinu i transport.«44 DuBois je zaključio i da »osjećaj protiv Beča ipak nije toliko snažan, ali je mržnja prema Štajerskoj, a posebice Grazu, vrlo žestoka«,45 ali i da »s druge strane ovdje postoji određeni sen- timent prema Beču gdje su mnogi Jugoslaveni pronašli svoje obrazovanje i zadovoljstvo i gdje su stekli intimne prijatelje.«46 DuBois je rješavanje međusobnih odnosa Kraljevstva SHS i Austrije vidio u konačnoj uspostavi granice, uključujući i plebiscitno područje u Koruškoj i posljedičnom povlačenju vojske iza povučenih granica, otvaranju željezničke pruge Radgonja (Radkersburg) – Špilje (Spielfield), odnosno u odo- bravanju dozvole jugoslavenskih vlasti o otvaranju opskrbnog puta iz Prekmurja prema gornjoj Štajerskoj i Grazu koji je bez hrane iz navedenoga područja proživljavao tešku nestašicu. Nadalje, DuBois je rješenje vidio i u osnivanju zajedničkih 43 Službene novine Kraljevstva SHS (Beograd), 3. 5. 1919., 2. 44 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918. – 1929., dokument. br. 8, 75. 45 Ibid., dokument. br. 9, 80. 46 Ibid., dokument. br. 8, 80. 46 dileme – razprave jugoslavensko – austrijskih komisija koje bi »istraživale i nosile se s lokalnim različitostima, iritacijama itd.«47 DuBois je predložio i da bi savezničke komisije trebale otkupljivati hranu za austrijske potrebe, kao i da bi austrijska vlada morala učiniti »represivne mjere protiv anti-SHS agitacije u Štajerskoj i Koruškoj.«48 Međutim, u svojim razgovorima s jugoslavenskom i austrijskom stranom DuBois je zaključio da bi ove mjere mogle biti uspješne samo ukoliko bi »Austrijanci naučili biti uljudni prema svojim slavenskim susjedima i ne budu ih gledali s arogancijom.«49 Političke karakteristike Slovenaca, Hrvata i Srba U Privremenom narodnom predstaništvu niti radikali, a niti demokrati nisu mogli osigurati većinu i vlade su morale biti koalicijske. Nakon pada demokratsko – socijalističke vlade u veljači 1920. tako su vladu ponovno bili sastavili radikali u suradnji sa slovenskim i hrvatskim političkim predstavnicima iz Privremenog narodnog predstavništva. Bile su to, gleda- jući im zajednički politički nazivnik, redom autonomističke stranke, ali ipak s različitim viđenjem državnog uređenja. DuBois je ove razlike bio jasno uočio i o njima zaključio da »iako je u savezništvu s hrvatskim i slovenskim autono- maškim strankama, ne vjeruje da Radikalna stranka Srbije koja je članica tzv. Parlamentarne zajednice, iskreno zagovara autonomiju nego koristi ovu zajednicu političkih stranaka 47 Ibid., dokument. br. 8, 76. 48 Ibid., dokument. br. 8, 76. DuBois je izvjestio i da je austrijski predsjed- nik vlade Renner bio »prisiljen zatražiti ove novine da prestanu s tom aktivnosti za dobrobit boljih odnosa s Jugoslavijom« (Ibid., dokument. br. 8, 74.) 49 Ibid., dokument. br. 9, 80. 47hrvoje čapo da promiče svoje vlastite interese.«50 Objasnio je to njihovim potpuno različitim pogledom na zajedništvo južnih Slavena: »Srbi koje predstavlja Radikalna stranka su se u godinama prije raspada Austro-Ugarske zalagali za zajednicu svih Srba, ali nisu uključivali Hrvate i Slovence. U Hrvatskoj, s druge strane, bio je promican pokret za zajednicu Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara.«51 Iako je među slovenskim i hrvatskim političarima imao dosta kontakata s njihovim autonomističkim političkim pred- stavnicima, njihova zajednička karakteristika bila je da su oni svoju političku autonomiju vidjeli u okviru zajedničke jugoslavenske države. Stoga su i DuBoisova izvješća izraža- vala uvjerenost u održavanje Kraljevstva SHS. Osim među jugoslavenskim političarima, svoj zaključak on je temeljio i na izjavama Austrijanaca, pa je tako naveo i da mu je Franz Ka- mniker52 izjavio da su austrijski političari »vjerovali u integritet jugoslavenske države i njezinu buduću opstojnost.«53 U svojim posjetima Sloveniji i Hrvatskoj DuBois se susreo i sa politikom Stjepana Radića. O njemu je tijekom prvoga posjeta krajem 1919., a na temelju razgovora s tadašnjim predstavnicima centralizma, prenio njihov zaključak da on ne predstavlja veću opasnost, posebice jer je bio u zatvoru zbog čega mu se stranka počela raspadati. Međutim, tijekom drugoga posjeta u svibnju 1920., kada je razgovarao s vođama HZ-a, iako je i Laginju i Lorkovića predstavljao kao vođe Stranke prava, prenio je da oni Radića nisu mrzili. Iz raz- 50 Ibid., dokument. br. 12, 90. 51 Ibid., dokument. br. 12, 91. 52 Kamniker, Franz (1870. – 1928.), političar. Bio je član austrijske delegacije pri mirovnim pregovorima u Saint Germainu. Izabran za gradonačelnika Radgone 1921. godine. (Österreichisches Biographisches Lexikon 1815- 1953, Bd. 3 (Lfg. 13, 1963), 210). 53 Ibid., dokument. br. 9, 74. 48 dileme – razprave govora s ovim političarima saznao je da su oni i u uvjetima kada je Radić još uvijek bio u zatvoru vjerovali u njegovu, kao i snagu njegove stranke.54 DuBois je bio svjestan ciljeva Radićeve politike o hrvatskoj neovisnosti, ali ih je procijenio neostvarivima, posebice i jer bi »Hrvatska bila slaba pojava kao neovisna država, a i da je malo razloga vjerovati da bi se Hrvati ponovno željeli udružiti s Mađarskom.«55 Kao najjaču stranku u Hrvatskoj DuBois je smatrao Stranku prava iako je Laginja tada zapravo bio predsjednik HZ-a, što daje zaključiti da su mu se zajedničari, a stari starčevićanci, možda i dalje predstavljali kao pravaši. Slovenski članovi SLS-a bili su još samouvjereniji u prikazivanju vlastite političke snage, navo- deći DuBoisu da »snaga demokratsko –centralističke stranke leži samo u umovima njihovih vođa«.56 Tijekom svog drugog posjeta Kraljevstvu SHS, DuBois je pozornost bio posvetio i komunističkom djelovanju u Kraljevstvu SHS. Njegovo pojačano zanimanje za komuniste bila je posljedica štrajka željezničara iz travnja 1920. kada je upravo u Ljubljani, na Zaloškoj cesti, došlo do krvoprolića u kojem je ubijeno trinaestoro ljudi. Janko Brejc bio je osobno uključen u represivne poteze protiv željezničara, a njihov neposredan uzrok bio je u tome što je upravo predsjednik njegove stranke kao ministar prometa, Anton Korošec, bio odbio Protokol sporazuma sa sindikatom željezničara o po- boljšavanju njihovih radničkih prava.57 Nepunih mjesec dana nakon ovog događaja Janko Brejc ovako je bio opisao svoje 54 Ibid., dokument. br. 12, 93. 55 Ibid., dokument. br. 9, 79. 56 Ibid., dokument. br. 12, 91. 57 Slovenska novejša zgodovina. Od programa Zedinjena Slovenija do mednarodnega priznanja Republike Slovenije 1848 – 1992, knj.1, ur. Jasna Fischer (Ljubljana: Mladinska knjiga, Inštitut za novejšo zgodovino, 2005), 235-237. 49hrvoje čapo viđenje situacije u kojemu je izričito opravdavao poteze vlade i represivne mjere: »Do prije godinu dana nije bilo komunizma u SHS, ali otprilike u ovo vrijeme bili su dolje poslani agitatori iz Ma- đarske. U to vrijeme Socijalno demokratska stranka nije imala stvarnu snagu, ali im je bilo garantirano prvo jedno, pa dva, i konačno, tri mjesta u vladi. Kroz pokroviteljstvo i financijsku pomoć ovih ministara socijalizam je dobio na zamahu i snazi. Dok su trojica vođa bili na radu u Beogradu, podređeni vođe su djelovali na postizanju vlasti nad organizacijom – koju su uspjeli pridobiti. Kroz rad vođa, podrške trojice socijalističkih lidera i općeg osjećaja nezadovoljstva koji prevladava, Socijal- na demokratska stranka je povećala snagu. U reformi vlade u veljači 1920. socijaldemokrati, kao i demokrati, odbili su se pridružiti radikalima. Trojica čelnika izbačeni su iz kabineta, a također su i razriješeni s vodećih mjesta u stranci, jer su niži vođe stranke bili preuzeli odgovornost, nakon čega je praktički cijela stranka prešla komunizmu. Općinski izbori u Hrvatskoj vraćatili su veliki broj komunista, ne samo u većim mjestima i gradovima, već i u seoskim četvrtima. Ponegdje je izabrano 100 posto komunista, dok su na drugim mjestima dobili većinu ili snažnu manjinu. U travnju je bio sazvan štrajk željezničara, a da zaposlenici nisu prethodno postavili nikakve zahtjeve. To je imalo komunističko -revolucionarni aspekt. Između Celja i Ljubljane posječeni su telegrafski stupovi, prisilno su zadržani vlakovi, a u Ljubljani su sazivani masovni sastanci bez dopu- štenja gradskih vlasti. Isprva nije bilo nikakvih poteškoća u raspršivanju ovih sastanaka. Međutim, vlada je dobila vijest o velikom sastanku koji se trebao održati. U pokušaju rastjeriva- nja gomile na policiju je bilo pucano i u samoobrani ona je uz- vratila vatru. Ubijeno je dvadesetak ljudi, a ranjeno četrdeset. Vođe nereda bili su uhićeni. Talijani su u to vrijeme bili poslani u Ljubljanu i sumnja se da su sudjelovali u promicanju nereda. 50 dileme – razprave Mađarski komunist po imenu VALISCH i njegova supruga bili su vrlo aktivni, ali su pobjegli i vjerojatno otišli u Austriju. Među uhićenim vođama su RUDOLF GOLOUH58 i inženjer GUSTINCIO te dr. LEMEZ.59 Glavni komunistički centri su: ugljenokop Trbovlje s 5 - 7000 radnika, željezara Jesenice s 2000, Maribor s raznim industrijama; i ugljenokop Kočevje, gdje je rečeno da ima ukupno 15 000 ljudi. Komunizam u Sloveniji ograničen je uglavnom na industrijska središta, želje- zničke i rudarske gradove (među nekim siromašnijim seljacima i zemljoradnicima).«60 U Zagrebu je DuBoisa o komunistima bio izvjestio Lju- devit Zimpermann, tadašnji načelnik zagrebačke policije, a prijašnji zamjenik državnoga odvjetnika u Zagrebu. Zim- permann se nije dodirnuo štrajka željezničara, već je iznio teorije o snazi i izvorima komunističke djelatnosti koja je i za Brejca i Zimpermanna bila uvezena i poticana iz talijanskih i mađarskih krugova. Razlika između njih bila je u tome što je Zimpermann za pojavu komunizma ponajviše krivio srbi- jansku vladu. Prvo, jer su bili dopustili povratak vojnicima 58 Golouh, Rudolf Anton (1887. – 1982.), novinar, publicist, književnik, poli- tičar. Bio je članom Jugoslavenske socijaldemokratske stranke, zastupnik u Ustavotvornoj skupštini 1920. – 1921., zamjenik načelnik mariborske općine (1933. – 1935.). (Boris Sancin, »Golouh, Rudolf (1887-1982)« u: Slovenski biografski leksikon, https://www.slovenska-biografija.si/oseba/ sbi207472/., pristupljeno: srpanj 2018. Izvorna objava u: Primorski slovenski biografski leksikon: 5. snopič, Fogar-Gabrijan (Gorica: Goriška Mohorjeva družba, 1978). 59 Lemež, Milan (1891. – 1971.), političar. Bio je članom komunističke stranke, komesar za socijalnu skrb u Pokrajinskoj vladi za Sloveniju (1919), zastupnik u Ustavotvornoj skupštini 1920-21. (Avgust Pirjevec, »Lemež, Milanu (1891. – 1971.)« u: Slovenska biografija, https://www. slovenska-biografija.si/oseba/sbi323065/, pridobljeno 15. 07. 2019. 60 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918. – 1929., dokument. br. 11, 88. 51hrvoje čapo iz ruskoga zarobljeništva, a zatim i zbog srpskog općenito- ga pro-ruskoga stava gdje očito nije vidio razliku između pružanja utočišta bjeguncima ispred boljševičke revolucije i otvaranja internacijskih logora za povratnike iz zarobljeniš- tva.61 Srbi su, prema njemu, bili glavni širitelji komunizma jer »prava opasnost leži u Srbima koji su agresivno borbeni narod, od kojih je većina postala zaražena revolucionarnim idejama tijekom svoje službe u stranim zemljama.«62 Nadalje, zagrebački načelnik policije okrivio je za širenje komunizma i djelovanje Hrvatskog komiteta, od čega tek one što su bili djelovali iz Budimpešte, ali ne i iz njihova sjedišta u Grazu. Tako je za širenje komunizma u Hrvatskoj bio optužio i Stjepana Duića63 koji nije mogao biti dalje od boljševičke revolucije, iako je nesumnjivo djelovao protiv Kraljevstva SHS. Budući da je Zimpermann DuBoisu predao i Duićevu adresu u Budimpešti moglo bi se zaključiti da je ovo možda učinjeno s namjerom moguće internacionalizacije problema koje su vlasti očekivale od hrvatske emigracije, a poznava- jući američku antikomunističku nastrojenost.64 Upravo je, 61 Vidi više: Goran Miloradović, Karantin za ideje: logori za izolaciju »sumnjivih elemenata« u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca 1919-1922 (Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2004). 62 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918. – 1929., dokument. br. 11, 88. 63 Stjepan Duić (1877. – 1934.), pukovnik. U Prvome svjetskom ratu bio je na sjeveroistočnom bojištu, poglavar stožera 42. hrvatske domobranske divizije, zapovjednik Orijent-zbora, posebne postrojbe austro-ugarske vojske za potporu turskoj vojsci u Siriji koja je sudjelovala u završnim bitkama u Srbiji i Albaniji. Nakon Prvoga svjetskog rata optirao je za Austriju, 1921. preselio se u Graz. Pridružio se ustaškoj organizaciji nakon 1929., umro od posljedica atentata jugoslavenske tajne službe. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3 Č-Đ, ur. Trpimir Macan (Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1993), 668–669. 64 Ljudevit Zimpermann posebno je bio zainteresiran za hrvatsku političku 52 dileme – razprave čini se, na tragu takvog američkog antikomunizma DuBois s odobravanjem prihvatio represivne mjere koje su protiv komunista bile poduzimane u Kraljevstvu SHS zaključivši da je »željeznički štrajk ugušen energičnim mjerama beogradske vlade. Radnje koje je poduzela slovenska vlada očito su, barem zasad, potisnule pokret u toj državi.«65 DuBois je tijekom svoja dva posjeta Kraljevstvu SHS 1919. i 1920. godine dobio uvid u dvije političke opcije koje su naizmjenično egzistirale na vlasti u državi, centralističke i protucentralističke snage. Prema DuBoisu, anticentralisti »žele određenu količinu autonomije da bi očuvali svoje običaje i ideale, svoju religiju i privilegije toliko teško ostvarene pod Mađarima«, dok su centralisti željeli »što je brže moguće uništiti razlike između Srba, Hrvata i Slovenaca i utopiti ih u identični narod.«66 Za centraliste je također naveo da »imaju želju za brzim promjenama. Jedna od tih je i ukidanje povijesnih upravnih okruga, druga je cjepkanje velikih imanja i agrarna reforma.«67 Međutim, zaključio je i da snaga centralističkih snaga leži u Srbiji, kao i da »oni žele i Srbe, Hrvate i Slovence stopiti u jedno, jednako kao i ostale narode kraljevstva, i nadalje, u njihovom je programu razbiti tisućljetne granice i zamijeniti trenutnu političku podjelu u dvanaest potpuno novih entiteta, i sudeći prema autonimistima, ustanoviti srpsku hegemoniju nad cijelom državom. Strah od srpske dominacije uzrokuje da emigraciju u Mađarskoj i Austriji. Imao je i doušnika, Milana Galovića, kojega je poslao u Beč s namjerom prikupljanja informacija o emigrat- skom djelovanju, a posebice poluvojnoj formaciji Hrvatskoj legiji. Vidi više: Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935. (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2002), 197. 65 Hrvatska u diplomatskim izvješćima SAD-a 1918.-1929., dokument. br. 11, 88. 66 Ibid., dokument. br. 9, 78. 67 Ibid., dokument. br. 9, 78. 53hrvoje čapo Hrvati i Slovenci zazivaju široku autonomiju kako bi s političkih pozicija bili u mogućnosti skrbiti o svojoj civilizaciji za koju tvrde da je stoljećima ispred one u Srbiji.«68 Identitetska obilježja Slovenaca, Hrvata i Srba DuBois je u svojim izvješćima pokazao osjetljivost prema identitetskim karakteristikama i osjećajima svojih sugovor- nika. K tome, on ih nije vezivao za pojednice, odnosno svoje sugovornike, nego ih je proširivao na nacionalne identitete ili, u najboljem slučaju, na političke režime s kojima se susretao. Slovenci, Hrvati, Srbi, Austrijanci, Mađari, Česi ili Slovaci u njegovim izvješćima bili su u najvećem postotku predstav- nici njihovih političkih elita. Međutim, upravo zbog takvog pristupa DuBois je u svojim izvješćima ostavio poruku koju su mu nastojali prenijeti političari s kojima se susretao. Kao djelatniku u službi američkog ministarstva vanjskih poslova, nesumnjivo je imao povlašteni položaj i prijem kod tih susreta, a njegovi sugovornici vjerojatno su bili svjesni i posljedičnog širenja informacija koje su mu pružali. DuBois je, svojstveno američkoj diplomatskoj službi i praksi, u svojim izvješćima vrlo samopouzdano davao sud na temelju vlastitih dojmova. DuBois je svoja saznanja i iskustva u Kraljevstvu SHS preto- čio u sebi vrlo jasnu i određenu sliku o ovoj državi. On je tako zaključio da »tamo postoje velike razlike između naroda Slove- nije, Hrvatske i Srbije, a moglo bi se reći i Bosne i Crne Gore; razlike u vjeri, u kulturi i koncepciji političkog života. Možda je još i izraženija, ali privremena, razlika u duhu, razlika između pobjedničkih Srba i pokorenih Hrvata i Slovenaca.«69 68 Ibid., dokument. br. 12, 91. 69 Ibid., dokument. br. 9, 77. 54 dileme – razprave Osjećaj samouvjerenosti (»self-assertivnes«) koji je osjetio u Hrvatskoj povezao je s time da su Hrvatska i Slovenija uživale relativno široku autonomiju i da misao o neovisnosti još uvijek živi među hrvatskom političkom elitom. Oporbu postojećem centralističkom režimu vidio je tek u oportunim razlozima tisuća građana koji su propašću Austro-Ugarske izgubili moć, utjecaj i sredstva za život.70 Međutim, istaknuo je da u Hrvat- skoj i Sloveniji postoje i mnogi ostali koji »vide da je Srbija orijentalna zemlja, izmučena mnogim ratnim godinama, čiji će utjecaj samo unazaditi napredak u Hrvatskoj i Sloveniji, zemlja- ma koje kulturno stoje mnogo uzvišenije.«71 DuBois je istaknuo da je ovakvo razmišljanje bilo uobičajeno među slovenskim i hrvatskim sugovornicima: »Poput Slovenaca, Hrvati sebe sma- traju stoljećima ispred Srba i boje se da će srpska hegemonija povući Hrvatsku, kulturno i gospodarski, ali i navući teret srp- skoga ratnog duga i njezine obnove na Hrvatsku i na Sloveniju«, dodajući da »vodeći Hrvati i Slovenci iskreno izjavljuju da pri- padaju zapadnoj civilizaciji nasuprot srbijanskoga orijentalizma i da su te razlike, unatoč tome što su iste rase i srodnih jezika, zbog stoljeća suprostavljenih civilizacija vrlo velike.«72 Tvrdnje o dva različita svijeta DuBois je potvrdio podatcima da »dok Slovenci imaju tek 14 % nepismenih, a Hrvati 40 %, Srbi ih imaju od 80 % do 90 %.«73 Prema DuBoisu, vjera je činila još jedan važan element u političkom životu nove države. Ovdje je svakako imao na umu da je glavna slovenska politička snaga proizlazila iz katoličkog tabora. Zaključio je tako da su »Slovenci vrlo klerikalni, a Hrvati (su) rimokatolici, i da se boje slabljenja položaja svećenstva, odvajanja države od crkve i mogućega poticanja pravoslavlja 70 Ibid., dokument. br. 9, 77. 71 Ibid., dokument. br. 9, 77. 72 Ibid., dokument. br. 12, 92. 73 Ibid., dokument. br. 12, 92. 55hrvoje čapo na njihovu štetu.«74 DuBois je najveću snagu u protivljenju centralističkom režimu osjetio u Hrvatskoj, iako je i u Slove- niji zapazio veliki broj protivnika ovakvog režima. Smatrao je, međutim, da bi se taj režim ipak lakše mogao provesti u Sloveniji jer se »Slovence, koji nikada nisu bili politički slobodni, lako vodi.«75 Budući da je već imao iskustvo rada u srednjoj Europi, DuBois je stanje u Kraljevstvu SHS usporedio i s prilikama u Čehoslovačkoj. Napomenuo je da »iste teškoće i opasnosti postoje ovdje [u Kraljevstvu SHS, op. H. Č.] kao i u Čehoslo- vačkoj između Čeha i Slovaka, pa su u određenoj mjeri i manje ozbiljne, pod uvjetom da beogradska vlada rješava situaciju na inteligentan način«, upozorivši također da »ove razlike moraju biti uzete u razmatranje pri organizaciji države, uspostavljajući njezin ustav, kao i u administraciji i u bilo kojem procesu spaja- nja različitih naroda u homogenu cjelinu mora se odvijati sporo kako se ne bi proizveli oštri antagonizmi.«76 DuBois je zamijetio da »Hrvati i Slovenci jako strahuju od utjecaja Srba jer oni imaju populaciju od šest milijuna, nasuprot jedva milijun Slovenaca i tri i pol milijuna Hrvata.«77 Tijekom svog posjeta osvjedočio se tako i određenom savezništvu između Stranke prava i SLS-a. Prve je vidio kao predstavnike »uljuđenih i liberalnih elemenata«, a druge kao predstavnike »klerikalaca i rekacionara«, istaknuvši da kada se »takve dvije suprotnosti udruže na nekom pitanju njihov pokretački motiv mora biti snažan. Srbima je potreban veliki oprez ako žele izbjeći ozbiljne probleme u izgradnji i održavanju nove države.«78 74 Ibid., dokument. br. 9, 77. 75 Ibid., dokument. br. 9, 79. 76 Ibid., dokument. br. 9, 78. 77 Ibid., dokument. br. 12, 92, 93. 78 Ibid., dokument. br. 12, 93. 56 dileme – razprave DuBois je iz ovih razloga slovensku i hrvatsku autonomiju vidio kao ključno pitanje u uređenju odnosa nove države. Iako je naveo da su slovenski i hrvatski politički predstavnici trenutno bili zadovoljni stupnjem autonomije i da bi voljeli rado vidjeti njezine okvire institucionalizirane za stalno, ipak je predvidio njezino buduće suzbijanje iz Beograda. Zapravo se bio složio s tvrdnjom slovenskih političara da »su oni od au- strijske uprave naslijedili glatko funkcionirajući administrativni stroj i da autonomni odjeli vlade funkcioniraju neusporedivo bolje od onih koje se usmjerava iz Beograda.«79 Iako je predviđao da bi se međunacionalni sukobi mogli izbjeći u slučaju inteligentnih poteza iz Beograda, u svojemu četvrtom izvješću iznio je svoje sumnje u takvu političku budućnost ponajviše zbog toga jer »Srbin ima pretežno voj- nički, a ne konstruktivan um.«80 Na ovakav zaključak navelo ga je iskustvo rada ARA-e za koje je izvjestio da je bilo dokaz »neučinkovitosti i nesposobnosti srpske vladavine. Sve ukazuje na to da su Srbi sjajni borci, ali truli administratori. Kad bi se Srbi zadovoljili vođenjem vojske SHS-a i predali Hrvatima i Slovencima civilnu upravu, južnoslavenska država bi mogla biti daleko bolje, ali nažalost baš kao i njihova sjeverna braća Česi, Srbi žele voditi ‹cijeli show›.«81 Zaključak Arthur Wood DuBois, posebni predstavnik američkog Mi- nistarstva vanjskih poslova na dužnosti u srednjoj Europi, posjetio je Sloveniju i Hrvatsku u prosincu 1919. i svibnju 1920. 79 Ibid., dokument. br. 12, 92. 80 Ibid., dokument. br. 12, 93. 81 Ibid., dokument. br. 12, 93. 57hrvoje čapo godine. O dojmovima i saznanjima ovih posjeta napisao je četiri izvješća koja su bila dostavljena američkom poslaniku u Beogradu, Henryju Percivalu Dodgeu. Najvjerojatniji razlog njegovih posjeta bio je u svojstvu člana Halsteadove misije, kao i neposredni rad na zadaćama američke vladine humanitarne organizacije American Relief Administrationa, odnosno osi- guranju opskrbe potrebnim namirnicama ponajprije Austrije. Tijekom ovih posjeta trebao je i prikupiti informacije o stanju u državi, procjenama razvitka njezinog političkog režima i unutarnjopolitičkih pitanja. Posljedično nestabilnoj političkoj situaciji predustavnoga razdoblja u Kraljevstvu SHS, tijekom svojih posjeta u kratkom razdoblju imao je prigodu razgovarati s političkim predstav- nicima i centralista i suprostavljenih im autonomista. U izvje- šćima je posebno naglasio pitanja popravljanja međudržavnih odnosa s Austrijom, stanju komunističkog djelovanja, karakte- ristikama političkih stranaka i njihovih ciljeva, te identitetskih obilježja Slovenaca, Hrvata i Srba. DuBois je procjenio da su uzroci loših odnosa s Austri- jom u negativnim međusobnim osjećajima s obje strane, nerješavanju graničnih pitanja, blokadi transporta, posebice željezničkoga i posljedičnoj korupciji. Nadalje je procijenio da je Kraljevstvo SHS država u kojoj se provodi centralistički režim na štetu nesprskih dijelova, u čemu je vidio mogućnost budućih međunacionalnih problema. Prihvatio je nacionalne posebnosti unutar zajedničke države i nije pokazao uvje- renost u mogućnost njihova stapanja u jednu naciju, što je bio cilj centralističkih unitarista. U odnosu prema političkoj upravi i autonomiji Slovenije i Hrvatske zagovarao je rješenje prema očuvanju njihovih posebnosti. Međutim, zaključio je da takvo rješenje vjerojatno neće biti moguće dostignuti u državi u kojoj se provodio centralizam pod snažnim srpskim utjecajem. 58 dileme – razprave Slovenia and Croatia in the Reports of Arthur Wood DuBois in 1919 and 1920 Summary Arthur Wood DuBois, a special representative of the U.S. De- partment of State on duty in Central Europe, visited Slovenia and Croatia in December 1919 and May 1920. He wrote four reports on the impressions and findings of these visits, which were submitted to the American Envoy in Belgrade, Henry Percival Dodge. The most probable reasons for DuBois‘ visits were his duties as a member of Albert Halstead‘s mission in Vienna, as well as direct work on the tasks of the American Relief Administration. During his visits, he additionally gathe- red information on the situation in the country, assessments of the development of its political regime and domestic political issues. Due to the unstable political situation of the pre-constitu- tional period in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, DuBois had the opportunity to talk to political representatives and centralists and their opposing autonomists during a short period. In his reports, he emphasized in particular the issues and need to improve interstate relations with Austria, the state of communist activities in the Kingdom of SCS, the charac- teristics of political parties and their goals, and the identity characteristics of Slovenes, Croats and Serbs. DuBois assessed that the causes of bad relations with Au- stria lay in mutual negative feelings on both sides, unresolved 59hrvoje čapo border issues, transport blockades, especially of the railway, and consequent corruption. He further assessed that the Kingdom of SCS was a state in which the centralist regime was implemented to the detriment of the non-Serbian parts, in which he saw possibility of future interethnic problems. He accepted national peculiarities within a common state and did not show confidence in the possibility of their merging into one nation, which was the goal of the centralist regime. In relation to the political administration and autonomy of Slovenia and Croatia, he advocated a solution to the preservation of their particularities. However, he concluded that such a solution would probably not be possible in a state where centralism was exercised under strong Serbian influence.