KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 45 (6) PATENTNI SPIS INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 februara 1933. BR. 9549 Čotka M. Josip, Beograd, Jugoslavija. Potko vica. Prijava od 25 novembra 1931. ______ Važi od 1 maja 1932. Današnji kov steke kod jednokopitara, kojim se stoka potkiva, kako u gradanstvu, tako i u vojsci ne odgovara više duhu da-našnjeg vremena t. j. ni je savremen, te se nameče preka potreba za novim i savrše-nijim kovom. Dok su putevi, po kojirna se stoka kreče, bili primitivno izgradeni od običnog kamena, današnji kov stoke bio je nesumnjivo dobar. U vreme kada je bilo mrzlo i kliza-vo, kov se podešavao ostrenjem stubaca u zadnjem delu potkovice, koji su bili stalni, a prema potrebi, u prednjem delu potkovice uvarivsni su hvatači (grifovi), kcji su takode ostreni, ako se za to ukazala potreba. Kod svakog ostrenja kova, potkovica se skidala sa kopite, a po ižvršehohr ostrenju, potkovica se ponovo prikivala. Ova-kav način ostrenja kova iziskivao je mnogo truda, jer prilikom svakog ostrenja, trebalo je za svaku potkovicu ponova po šest komada klinaca, da bi se prikovale. Ovakav kov stoke ne samo da nije imao svoju doveljno praktičnu vrednost pored materijalne štete, več su se cesto javljale vidne posledice na sam oj kopiti, koja je usled čestog skidanja i prikivanja, bila sva iskrhana, zbog čega je dolazila u pitanje i sama sposobnost konja za upotrebu. Do sada je izradivan kov sa zamenljivim stubcima, koji su bili utv rdiva ni za potkovicu i to u prednjem delu potkovice po dva, a u zadnjem delu potkovice na svakom kraju po jedan, dakle svega četiri stubca. Ovi stubci su bili prema potrebi cštri ili lupi. Ova vrsta kova nije bila rda-va, aii je kao i prva imala nedostataka i nije bila od velike praktične vrednosti, sto-ga što su se naročito prednji stubci raskli-matavali, te je nemoguče bilo novi stubac u potkovicu pritvrditi, a često se dešavalo, da se stubac u vratu prelomi, te mu je jedan deo ostajao u potkovici. Razume se, da se i ovom prilikom morala da skida potkovica sa kopita, što je bilo vrlo ne-priiatno i sa več ranije napomenutim nezgodama. Predmetom pronalaska uklanjaju se svi ovi nedostatci na vrlo jednostavan način i omogučava se zamena ovili stubaca i hva-tačkih ploča, a da se potkovica ne mora da skida sa kopite. Na priloženem je načrtu primera radi pretstavljena potkovica u smislu pronalaska snabdevena odgovarajučim stubcima i pločama cdn. hvatačima. Sl. 1 je izgled potkovice ozdo. Sl. 2 je presek po liniji I—I na sl. 1. Sl. 3 je podužan presek kroz ploču 3 na sl. 4. Sl. 4 je izgled ozgo na sl. 3, Sl. 5 je podužan presek kroz hvatač 3’ na sl. 6. Sl. 6 je izgled ozgo na sl. 5. Sl. 7 i 8 su presek po liniji II—II na sl. 1. Na prednjem delu potkovice 1 sa donje strane pri vrhu nalazi se duplja 2. U ovu duplju 2 umeče se čelična ploča 3 odgova-rajuče veličine. Kako ploča, tako i potkovica imaju u sredini rupu 4 u koju ulazi Din. 10. vrtanj 5. Rupa u ploči je veča, da bi vrtanj lakše prošao, dok su u rupi potkovice predvidene zavojnice u kcje se zavrče vrtanj. Na donjoj površini ploče rupa je ve-ce dimenzije i u nju ulazi glava vrtnja. Vrtanj kojim se utvrduje ploča izraden je od mekog Čelika, a sastoji se iz glave i trupa. Glava je ravna sa donjom površinom ploče 3. Na donjoj površini glave urezan je žljeb preko cele širine. Ploča, koje se umeču u potkovicu, ima dve vrste i to: niška ploča 3, koja je glat-ka i visoka ploča nazvana hvatač 3’, koji mogu biti glatki (sl. 5, 6), a mogu biti i nazubljeni sl. 1 i 2. Ploče 3 nalaze se stalno u potkovici i zaštičuju je od abanja. Ploče 3’ odn. hvatači sa zupcima meču se u potkovicu samo cnda, kada se za to ukaže potreba t. j. kada se konj krede po kli-zavom terenu. Kada se usled upotrebe zubi na ploči izližu, ona se može još jednom da naoštri, a kada se oni ponovo istupe, može se upotrebiti kao tupa pljošta ploča 3 t. j. kao zaštitnica potkovice, dogod se ko-načno ne izliže toliko, da se ista mora za-meniti sa novom. Ove pleče mogu biti od čel.ka, a da bi što duže izdržale, kale se. Kod tegleče stoke može se upotrebiti viša ploča u vidu h vrtača 3’ (sl. 4, 5) bez zu-baca. U zadnjem delu potkovice na kraju sva-kog kraka ima po jedna rupa u kojoj su urezane zavojnice u koju se uvrču stubci i to prema potrebi ili tupi (sl. 7) ili nazubljeni (sl. 1, 8). Cvi stubci imaju na mesto jednoga najmanje čeliri zubaca. Potkovica, koja se snabdeva stubcima, pločama i hvsačima prema ovom prona-lasku može vrlo dugo da traje, sem ako se slučajno ne prebije pre vremena. Isto tako ovakav kov se može upotrebiti za potkiva-nje stoke svake vrste. Ploče 3 i hvatači 3’ udubljeni su malo na stranama, koje se dodiruju sa dnom duplje 2, tako da oni stvarno naležu samo Ivicama u duplji, dime se postiže nepomično naleganje. Patentni zahtevi: 1. Potkovica naznačena time što je sa donje strane iste predvidena blizu vrha poprečna duplja (2), u kojoj se pritvrduje od-govarajuče veličine ploča (3) odn. hvatač (3’ sl. 1, 2, 3, 5), koji može biti i nazub-ljen i ima više zubaca (sl. 1, 2). 2. Potkovica po zahtevu 1, naznačena time, što hvatač (3’) i potkovica imaju od-govarajuče rupe i to tako, da je rupa na hvataču veča od vrtnja koji prolazi kroz nju, dok isti vrtanj hvata u odgovarajuče zavojnice na rupi u poikovici (1), u cilju pritvrdivanja hvatača za potkovicu. 3. Potkovica po zahtevima 1 i 2, naznačena time, što rupa u hvataču (3’) ima pro širenje za glavu (5) vrtnja. 4. Potkovica po zahtevima 1 do 3, naznačena time, šo je glava vrtnja toliko u-puštena u hvatač (3’), da se ista za vreme up trebe potkovice ne aba, u kome cilju is