9 monografije cpa Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Filomena Sirovica mmxviii Monografije CPA 9 lektura Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: Katja Tresić-Pavičić mogućnosti i načini procjene oblikovanje i prijelom autor Nives Zupančič i Andrejka Likar Kofol Filomena Sirovica nacrti izdavač Darja Čirič, Jure Krajšek, Robert Krempuš, Ana Pleste- Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije njak, Sašo Poglajen, Filomena Sirovica, Matej Strašek, Poljanska cesta 40, SI-1000 Ljubljana Simona Tomažič http://www.zvkds.si i fotografije Znanstvena založba Filozofske fakultete Univerze v Srečko Firšt, Aljoša Ozmec, Sašo Poglajen Ljubljani Aškerčeva 2, SI-1000 Ljubljana tisak http://www.ff.uni-lj.si/ Birografika Bori d. o. o. za izdavača: Roman Kuhar, dekan Filozofske fakultete naklada urednički odbor 150 Maja Janežič, glavna urednica Barbara Nadbath, odgovorna urednica Ljubljana 2018 Špela Karo, članica Tadeja Mulh, članica Prva izdaja Nives Zupančič, oblikovanje zbirke i likovna urednica Vanja Celin, tehnička urednica Znanstvena monografija Sva izdanja zbirke Monografije CPA su besplatne. urednik Nalaze se na: Predrag Novaković http://www.zvkds.si/sl/kategorija-publikacije/e-knjige https://e-knjige.ff.uni-lj.si/ recenzenti https://www.dlib.si/ Predrag Novaković Jelka Pirkovič Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo-Dijeli pod istim uvjetima 4.0 Međunarodna CIP - Kataložni zapis o publikaciji licenca (CC-BY-SA 4.0). Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana ISSN 2630-2063 902:719 SIROVICA, Filomena Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa : mogućnosti i načini procjene / Filomena Sirovica ; [nacrti Darja Čirič ... [et al.] ; fotografije Srečko Firšt, Aljoša Ozmec, Sašo Poglajen]. - Ljubljana : Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije : Znanstvena založba Filozofske fakultete, 2018. - (Monografije CPA ; 9) ISBN 978-961-6990-44-8 (Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije) COBISS.SI-ID 300023808 Sadržaj 5 1 Uvod 7 2 Razmatranje vrijednosti kulturne baštine 7 2.1 Društvenoteorijski okvir razmatranja vrijednosti kulturne baštine 11 2.2 Pravni okvir razmatranja vrijednosti kulturne baštine 12 2.2.1 Razvoj baštinskog zakonodavstva 15 2.2.2 Problem selekcije 16 2.3 Ekonomski okvir razmatranja vrijednosti kulturne baštine 18 2.3.1 Pripisivanje ekonomske vrijednosti elementima kulturne baštine 20 2.3.2 Metode mjerenja ekonomskih vrijednosti kulturne baštine 23 2.3.3 Nedostaci ekonomskih razmatranja vrijednosti kulturne baštine 27 3 Razmatranje znanstvene vrijednosti arheološke baštine 27 3.1 Znanstveni okvir razmatranja vrijednosti arheološke baštine 29 3.1.1 Razvoj teorijskih razmatranja vrijednosti arheološke baštine 32 3.1.2 Znanstvena vrijednost kao informativni potencijal 35 4 Procjena vrijednosti arheološke baštine 35 4.1 Problematika vrijednosnih procjena arheološke baštine 37 4.1.1 Evaluacijski postupak: intuitivne i sustavne evaluacije te deskriptivni i kvantitativni modeli 39 4.1.2 Slovenski model 44 4.2 Pregled kvantitativnih modela procjene vrijednosti arheološke baštine 44 4.2.1 Engleski model 46 4.2.2 Nizozemski model 50 4.2.3 Značenje referentnog okvira za vrijednosne procjene 52 4.2.4 Pitanje opravdanosti vrijednosnih procjena 55 4.3 Problematika nedovoljno poznatih i nepotpuno shvaćenih vrsta arheološkog zapisa 55 4.3.1 Arheološki ostaci otkriveni zračnom fotografijom 56 4.3.2 Urbana područja 57 4.3.3 Arheologija modernog doba i industrijski ostaci 58 4.3.4 Površinska nalazišta arheoloških ostataka 58 4.3.5 Prirodni depoziti 59 4.3.6 Kulturni krajolici 63 5 Procjena gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa 63 5.1 Vrste utjecaja na arheološki zapis 65 5.2 Mogućnosti oblikovanja procjene u okvirima slovenskoga pravnog sustava 69 5.3 Oblikovanje vrijednosne procjene 69 5.3.1 Mogućnosti primjene kriterija vrijednosti razvijenih u baštinskom kontekstu 70 5.3.2 Društveni i opći baštinski kriteriji vrijednosti arheološkog zapisa 73 5.3.3 Kvaliteta i informativni potencijal kao indikatori znanstvene vrijednosti 77 5.3.4 Kriteriji znanstvene vrijednosti arheološkoga zapisa 79 5.3.5 Problematika uspostave referentnih okvira 81 5.4 Oblikovanje metode procjene gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa 93 6 Empirijska analiza metode procjene gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa 93 6.1 Celje – Mohorjev atrij: testiranje metode na simuliranoj situaciji 95 6.1.1 Referentni okvir nalazišta Celje – Mohorjev atrij 98 6.1.2 Analiza rezultata arheološkog istraživanja (Celje – Mohorjev atrij) 104 6.1.3 Procjena vrijednosti (Celje – Mohorjev atrij) 104 6.1.4 Procjena postotka uništenosti (Celje – Mohorjev atrij) 106 6.1.5 Procjena gubitka vrijednosti u simuliranoj situaciji (Celje – Mohorjev atrij) 108 6.2 Celje – Breg: testiranje metode na oštećenom arheološkom zapisu 109 6.2.1 Referentni okvir nalazišta Celje – Breg 112 6.2.2 Analiza rezultata arheološkog dokumentiranja uništenja (Celje – Breg) 116 6.2.3 Procjena vrijednosti (Celje – Breg) 116 6.2.4 Procjena postotka uništenosti (Celje – Breg) 116 6.2.5 Procjena gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa (Celje – Breg) 120 6.3 Velika Dobrava – Zglavnice: testiranje metode na oštećenom arheološkom zapisu 120 6.3.1 Referentni okvir nalazišta Velika Dobrava – Zglavnice 127 6.3.2 Analiza rezultata arheološkog dokumentiranja uništenja (Velika Dobrava – Zglavnice) 132 6.3.3 Procjena vrijednosti (Velika Dobrava – Zglavnice) 132 6.3.4 Procjena postotka uništenosti (Velika Dobrava – Zglavnice) 137 6.3.5 Procjena gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa (Velika Dobrava – Zglavnice) 139 6.4 Analiza rezultata 145 7 Zaključna razmatranja 149 8 Popis literature i izvora 149 8.1 Popis literature 164 8.2 Popis izvora Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 1 Uvod Podložnost arheološkoga zapisa degradaciji, ošteće- dio studije namijenjen oblikovanju metode procjene njima i nepovratnom propadanju smješta problema- gubitka vrijednosti u slučajevima oštećenja arheološ- tiku gubitka njegove vrijednosti među nezaobilazne kog zapisa nenadziranim ili nestručno provedenim teme arheološke znanosti. Premda je ideja izgublje-zahvatima. Uspješnost predložene metode nije mo- ne vrijednosti implicitno, ako ne i eksplicitno uvijek guće procijeniti bez analize njezine primjenjivosti u prisutna u pozadini arheološke prakse te u svakom praksi pa je završni dio posvećen testiranju predlože-pokušaju arheološke interpretacije, mogućnosti pro- noga postupka u stvarnim situacijama te razmatranju cjene gubitaka i načini njihova iskazivanja samo su prikladnosti i dostupnih podataka i načina njihove rijetko ili tek usputno razmatrani. Tome je zasigurno primjene. Analizom dobivenih rezultata izdvojena je pridonijela i izrazita raznovrsnost mogućih uzročnika dovoljna količina podataka za konkretnije razumije-transformacije, degradacije i destrukcije, čije učinke vanje dosega i ograničenja predloženog postupka te najčešće nije moguće zajednički tretirati. No procje-njegove sposobnosti da omogući izvođenje smislene ne gubitaka neizbježan su preduvjet donošenju od- i arheološki utemeljene izjave o učinjenoj šteti i pre- luka o postupanju s arheološkim ostacima, odnosno trpljenom gubitku. odluka o njihovoj zaštiti, očuvanju ili odbacivanju. Prijedlog urednika da se studija objavi u dva izdanja, Stoga je zadatak ove knjige razmotriti i izvore vrijedna slovenskom i na hrvatskom jeziku, proizlazi prije nosti arheološkog zapisa i značenje njezinih gubitaka svega iz njezina značenja za razvoj znanstvene teri na teorijskoj i na praktičnoj razini te time proširiti minologije u oba jezika, a zatim iz želje da se raz-razumijevanje takvih konstrukcija, kao i spektar alata matrana problematika što lakše približi i stručnjacima za njihovu analizu i definiranje. i zainteresiranoj javnosti u obje zemlje, u kojima je Naime, problematika gubitka neodvojiva je od pro- vrednovanje, zaštita i očuvanje arheoloških ostataka blematike vrijednosti koju pripisujemo arheološkim oblikovano na sličnim osnovama. Studija je donekle ostacima pa je pitanje gubitka vrijednosti uokvireno dopunjeni tekst doktorske disertacije koja je pod na-pitanjem područja konstrukcije vrijednosti i pitanjem slovom „Ocena izgube vrednosti in znanstvenega načina njihove pojave u arheološkom i baštinskom, informacijskega potenciala pri uničenih arheoloških ali i općem društvenom kontekstu. Iz tog je razlo-depozitih“ obranjena 2015. godine na Odsjeku za ar- ga prvi dio studije namijenjen propitkivanju prirode heologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljublja-i izvora vrijednosti kulturne baštine i zatim analizi ni. Kako njena realizacija ne bi bila ostvariva bez pot-položaja znanosti u vrijednosnoj konstrukciji. Svaka pore i pomoći kolega, obitelji i prijatelja, zahvalnost konstrukcija vrijednosti neizbježno rezultira katego-ponajprije dugujem prof. dr. Predragu Novakoviću, rizacijom vrijednosti, koja je osnovni preduvjet sva- koji je za cijelog trajanja mojeg doktorskog studi- ke smislene evaluacije, pa je poseban dio namijenjen ja bio inspirativni mentor te je, nakon pune potpore razmatranju različitih tipova evaluacijskih postupaka koju mi je pružio tijekom izrade disertacije, omogu-u baštinskoj i arheološkoj praksi. Izdvajanjem njiho- ćio i realizaciju ove knjige. Zahvalna sam i mag. ar- vih prednosti i nedostataka izvedena je analiza nji- heol. Matjažu Novšaku, koji mi je kao radni mentor hove upotrebljivosti u slučajevima oštećenja arheo- omogućio provedbu značajnog dijela istraživanja, loških zapisa. Uz definiranje vrsta utjecaja čije je po- ustupanjem podataka koje je prikupio arheološkim sljedice trenutno smisleno procjenjivati, središnji je istraživanjima te pružanjem pomoći u njihovoj analizi 5 Monografije CPA 9 i reinterpretaciji. U istom je području neprocjenjiva i kreativnih prijedloga taj značajan dio rasprave ni-bila i pomoć koju su mi pružili arheolozi Danijela kad ne bi dosegnuo predstavljenu razinu. Iznimnu Brišnik iz Zavoda za zaštitu kulturne baštine u Celju zahvalnost dugujem Dinku Tresiću Pavičiću i An-i Jure Krajšek iz Pokrajinskoga muzeja Celje. Pose- dreji Kudelić koji su uvijek bili spremni podijeliti sa ban prinos realizaciji zahtjevnoga matematičkog pri- mnom teret vrijednosti arheološke baštine te iznad stupa vrijednosnoj procjeni dao je dr. med. Marijan svega svojoj obitelji, koja je uvijek i u potpunosti Pašalić, bez čije nesebične pomoći, korisnih savjeta podupirala moj rad. 6 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 2 Razmatranje vrijednosti kulturne baštine 2.1 Društvenoteorijski okvir razmatranja vrijednosti na objekte postaje načelo strukturiranja vrijednosti kulturne baštine materijalnog svijeta (van Wijngaarden 1999, 154). Svijet time postaje rezultat društvene konstrukcije Pojam vrijednosti nalazi se u osnovi svakog diskursa ovisan o sustavu klasifikacije, a materijalna je kultu-o kulturnoj baštini i kategorija vrijednosti ključni je ra postavljena u stalno vrijednosno kretanje (Pearce čimbenik pri donošenju odluka o načinu postupanja 1994a, 2; 1994b, 10). Utoliko i znanost, unatoč tome s baštinom. Iako se mnogi autori slažu kako vrijed- što vrijednosti i činjenice tretira kao duboko različite nosti nisu inherentne pojedinim elementima baštine, i nepomirljive principe, biva izravno prožeta vrijed-već su to atributi pripisani društvenim procesima nostima te i činjenice prepoznaje kao društveno kon- (Tainter, Lucas 1983; Lipe 1984; Bender 1992; Tilley struirane nositelje vrijednosnih obilježja. Znanstvena 1994; Lowenthal 1996; Groenewoudt, Bloemers uvjerenja u tim okvirima rezultat su istraživanja onih 1997; Briuer, Mathers 1996; Mathers, Darvill, Little načela vrijednosnog rasuđivanja koja su sposobna 2005; Carman 2000a; 2002a; Darvill 2001; Willems pojedinačne pretpostavke, oblikovanjem pouzdanog 2001; Deeben, Groenewoudt 2005; Worthing, Bond lanca dokaza i argumenata, povezati sa stvarnošću 2008), pokušaji istraživanja vrijednosti najčešće su (Harris 2010, 143–144, 180). usmjereni na rješavanje tog pitanja u praktičnim i Slijedom tih razmatranja društvenom se vrijednošću tehničkim okvirima baštinske struke (Carman 1996a; smatra skup poželjnih obilježja i pozitivnih značenja 2000a; 2002a; Willems 2001). No vrijednost je dina-koja utječu na orijentaciju društvenog djelovanja te mičan i relativan pojam, ovisan o prostoru i vreme- se nalaze u pozadini svih oblika društvenih odnosa nu te društvu kao kontekstu procjene, pa je teorijsko i ponašanja (Darvill 1995, 38; Darvill 2005, 24). Vri-razmatranje procesa stvaranja vrijednosti nužno za jednosti se obično razumiju na dva načina. S jedne dobivanje pravog uvida u problematiku pripisivanja strane one predstavljaju moralna načela i ideje koje vrijednosti elementima kulturne baštine. U pozadi-služe kao vodiči u individualnom ili kolektivnom ni tih razmatranja nalazi se pretpostavka da je zaštita djelovanju, a odraz su konsenzusa o društvenoj vri-kulturne baštine odraz civilizacijskih tekovina, od- jednosti koji je široko prihvaćen među pojedincima i nosno integralni dio suvremenog društva koje je u skupinama (Mason 2002, 7). S druge strane, vrijed-nekoj inicijalnoj fazi određene elemente materijalne nosti predstavljaju aktualna i potencijalna obilježja kulture prepoznalo kao kulturnu baštinu, čime je za-i kvalitete koje pripisujemo objektima, a sadrže po- počeo proces stvaranja, odnosno proizvodnje baštine tencijal kvantitativnog izraza prikladnog za smisleno (Avrami, Mason, de la Torre 2000a, 3). rangiranje (Darvill 2001; Willems 2001; Mason 2002; Ideja da su koncepti vrijednosti konstruirani, postala Moeran 2009). Vrijednosni sustavi utoliko čine setove je dominantan teorijski pristup u društvenim i huma-normi za međusobno uspoređivanje objekata, djelo- nističkim znanostima te oblikuje način razmatranja vanja i ponašanja, te nisu univerzalno prihvaćeni, već međuljudskih odnosa i odnosa ljudi prema fizičkom se uvijek nanovo razmatraju i pregovaraju, a njihovo svijetu koji ih okružuje, kao i materijalnom svijetu je prihvaćanje odraz društvene suglasnosti o prihvat-koji stvaraju (Gibson, Pendlebury 2009, 1; Moeran ljivoj vrijednosnoj orijentaciji (Darvill 2005, 24). 2009, 4). Uređivanje svijeta provodi se uspoređiva- U kontekstu kulturne baštine čije elemente čine mate- njem objekata na skalama vrijednosti, a prenošenje rijalni objekti, vrijednosti odražavaju potrebu društva 7 Monografije CPA 9 PROLAZNI PREDMETI OTPAD TRAJNI PREDMETI opadanje vrijednosti bez vrijednosti porast vrijednosti Slika 1 Thompsonov model cirkulacije predmeta (Thompson 1979, 10, sl. 2). za kontinuiranim prenošenjem kulturnih informacija vrijednosti (Kopytoff 1986, 73–74). U tom postupku kroz vrijeme, gdje objekti služe kao posrednici u ko-jasno se prepoznaje proces društvenog oblikovanja municiranju određenog tipa informacija (Lipe 1984, baštine kao kategorije. 5) te imaju drugačiju funkciju u odnosu na svoj izvor- Kako bi predočio nastajanje, odnosno društvenu ni kontekst. Zanimanje za pojedine objekte društvo proizvodnju baštine, poznati teoretičar arheološke generira kroz političke ili religijske trendove, društve-baštine John Carman (Carman 1990; 1996a; 2000a; na kretanja, ali i znanstveni diskurs (Avrami, Mason, 2002a; 2010), uz teoriju društvenog života predmeta, de la Torre 2000a, 3). Proces stvaranja vrijednosti na primjenjuje i Thompsonovu teoriju otpada ( Rubbish kojima to zanimanje izrasta, izrazito je kompliciran Theory; Thompson 1979), koja se bavi cirkuliranjem jer vrijednosti izvodi iz kombinacije društveno usta-predmeta tijekom procesa izrade, upotrebe i odbaci- novljenih stavova, stručnih i znanstvenih spoznaja, vanja. Thompson sve predmete dijeli na tri kategori-ali i privatnih, političkih i ekonomskih interesa (Coo- je: trajni predmeti, čija se vrijednost s vremenom po- per et al. 1995a, 7; Darvill 1995, 39, 42), a prepozna- većava, prolazni predmeti, čija se vrijednost s vreme- ta i ustanovljena vrijednost pojedinih objekata kao nom smanjuje, i otpad, kao odbačeni predmeti bez baštinskih donosi motive za njihovo očuvanje te u vrijednosti (Thompson 1979, 7). Thompsonov mo-konačnici pridonosi legitimiranju baštinske prakse u del pokušava objasniti kako predmeti prolaze iz jedne cijelosti (Groenewoudt, Bloemers 1997, 132–133). kategorije u drugu dok je način njihove egzistencije Jedna od značajnih i u arheologiji dobro poznatih te- istodobno i odraz njihove vrijednosti. Naglasak je orija konstrukcije vrijednosti materijalne kulture jest stavljen na kategoriju otpada koju čine odbačeni pro-teorija društvenog života predmeta koju Ajrun Appa- lazni predmeti. Predmeti reducirani na otpad postaju durai razvija u uvodnom poglavlju poznate knjige The kulturno nevidljivi, no društvenom se manipulaci-Social Life of Things (Appadurai (ur.) 1986). Appadurai jom mogu ponovno pojaviti, s novom, pripisanom ističe da su vrijednosti objekata prosudbe koje o nji-vrijednošću koja ih promovira u područje kulturno ma stvaraju subjekti te razmatra kretanje predmeta vidljivih, trajnih predmeta (Thompson 1979, 91–92, kroz različite režime vrijednosti, gdje rekonstrukcija 126; sl. 1). tog kretanja znači rekonstrukciju društvenog živo- Ako je predmet ušao u kategoriju trajnih predmeta, ta predmeta i time sredstvo razumijevanja njihovog osuđen je na neprekidnu egzistenciju i stalno povećaznačenja. Utoliko se sve vrijednosti proizvode kroz vanje vrijednosti. Iako možemo zamisliti i druge smje-društvene pregovore i razmjenu, a politika je ono rove cirkuliranja predmeta (npr. iz prolaznih u trajne, područje koje povezuje taj proces i vrijednosti same pa čak i iz trajnih u prolazne ili otpad), Thompsonova (Appadurai 1986, 3, 57). U okviru teorije društvenog nam teorija jasno predočava fleksibilnost i promjenji- života predmeta značajna razmatranja procesa obli- vost vrijednosnih sustava te društveno značenje trajne kovanja vrijednosti nalazimo i kod Igora Kopytoffa vrijednosti (Engeström, Blackler 2005; Meadow 2010; (1986), koji, objašnjavajući sustav komodifikacije Pye 2010). Kada predmet postigne razinu vrijednosti predmeta, prikazuje i njima suprotan kulturni proces koja se više ne može mjeriti, povlači se iz cirkulacije koji ima moć izdvojiti pojedine predmete ili cijelu i područja privatnog djelovanja. Dobiva visoku, do-klasu objekata iz sfere svakodnevnog života te ih sa- slovno neprocjenjivu vrijednost, u novom, uzvišeni- kralizirati, odnosno promaknuti u sferu simboličkih jem javnom kontekstu i postaje sredstvo pristupanja 8 SLIKE_HR PROLAZNI PREDMETI OTPAD TRAJNI PREDMETI opadanje vrijednosti bez vrijednosti porast vrijednosti Slika 1: Thompsonov model cirkulacije predmeta (Thompson 1979, 10, sl. 2). Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene BAŠTINA SELEKCIJA KATEGORIZACIJA EVALUACIJA PREDMET Slika 2 Sustav stvaranja koncepta baštine (prema Carman 1996a; 2002a). Slika 2: Sustav stvaranja koncepta baštine (prema Carman 1996a, 2002). prošlosti, postaje baština (Carman 1990; 1996a; 2000a; potrebe društva za procjenjivanjem i određivanjem 2002a; 2010). vrijednosti kao preduvjeta postupcima uspoređivanja Na tim temeljima Carman zaključuje da je baština i rangiranja. U baštinskom kontekstu izravna je po-javni fe nomen koji se sastoji od predmeta promo PODRUČJ - A STVsljedica ARANJ tog A I procesa zahtjev za sustavnim i metodo- viranih iz svakodnevnog života i osuđenih na PRIPI to da SIVANJ loškim A VRIJEDN razmatranjem OSTI i definiranjem vrijednosti kao budu vrijedni, a upravljanje baštinom poseban je vid razloga za očuvanje i istraživanje elemenata baštine manipulacije objektima kojim se materijalni fenomen ( sl. 2). Suvremeno razumijevanje vrijednosti kultur-iz prošlosti pretvara u simbolički u sadašnjosti (Car- ne baštine, razvijeno zadnjih desetljeća, počelo je, man 1996a, 29; 2002a, 194; DRUŠT 20 VO 10, 74). Baština je uto- PRAVO I P razmatranjem OLITIKA procesa E i mjesta KON OMIJ stv A aranja vrijednosti, liko i proces i produkt, pa predmet našeg zanimanja proučavati šire značenje područja interakcije ljudi i postaje postupak izabiranja predmeta, kako bi postali predmeta te prosudbu o vrijednosti vidjeti kao kon-opći objekti naslijeđa s posebnim vrijednosnim zna- stitutivnu vrijednosti samoj. U pozadini tih razmat- Slika 3: Područja stvaranja i pripisivanja vrijednosti. čajkama, te njihov tretman jednom kada su kao takvi ranja nalazi se osnovna ideja da se vrijednosti mogu obilježeni (Carman 1996a, 30; 2002a, 187). Najvažniji proučavati jedino u odnosu na šira teorijska pitanja, aspekt te problematike jest činjenica da pojam vrijed-koja obuhvaćaju moralna i etička razmatranja prema nosti implicira kriterije IDENT i standarde prema k IFIKACIJA ojima se KATE kGojima ORIZA se CIJ Aoblikuju načini pristupanja E objektima VALUACIJA te elementi op baštine isivanje iprocjenjuju pa oni definiranje: postaju izravno psihološki i intelektualni p okvir ripisiv un an utar k je odre ojeg se đenih vri- kulturno (pravno) povezani sa stv izdvajan aranjem je razlika k m once eđu pta baštine nasuprot jednosti ustanovljavaju (Schiffe prav rn, oHouse defini 1977; ranih Lynott redefiniranje drugim kateg ko orijama mponent stv ama ari (Carman 2002a, 148). 1980; Mathers, Darvill, Little 2005). vri jednosti Zato Carman baštinu definira kao produkt procesa Iz tog se razloga istraživanje vrijednosti kultur-Slika 4: Prikaz zakonskih utjecaja na definiranje kulturne baštine (prema Carman, 1996b, 23 – kategorizacije koja predstavlja sposobnost izabiranja, ne baštine suočava s teškoćama koje su rezultat odvajanja i 24, sl. smještanja 2, 3). pojedinih predmeta u poseb- raznolikosti prirode i izvora vrijednosti (društveni, ne konceptualne okvire, čime se oblikuje mogućnost kulturni, znanstveni, ekonomski, politički i drugi njihovog zasebnog promišljanja i tretiranja (Carman interesi), kontekstualnih čimbenika koji ih oblikuju 2002a, viii; vidi i Howard 1994). Ako su vrijednosti (društvene sile, ekonomski oportunizam, kulturni rezultat potrage za onim što je važno i prihvatljivo, trendovi) te činjenice da se neke vrijednosti prekla-znanje postaje ključni čimbenik u procesu određivan- paju ili da jedna drugoj konkuriraju (Mason 2002, 5). ja vrijednosti, a izgrađeno je na unaprijed postavlje- Ta su razmatranja dodatno otežana spoznajom da nim konceptima kategorija koje omogućuju razumi- su vrijednosti djelatni čimbenici, odnosno da pro- jevanje stvarnosti putem karakterizacije i klasifikacije. ces proizvodnje vrijednosti ima i povratni utjecaj na Kategorizacija na osnovi pripisanih vrijednosti zahti-područja iz kojih nastaje. Materijalna kultura je medij jeva razvijanje smislene klasifikacije koja proizlazi iz unutar kojeg se odvija društveno djelovanje i stvaraju 9 SLIKE_HR PROLAZNI PREDMETI OTPAD TRAJNI PREDMETI opadanje vrijednosti bez vrijednosti porast vrijednosti Slika 1: Thompsonov model cirkulacije predmeta (Thompson 1979, 10, sl. 2). BAŠTINA SELEKCIJA KATEGORIZACIJA EVALUACIJA PREDMET Slika 2: Sustav stvaranja koncepta baštine (prema Carman 1996a, 2002). Monografije CPA 9 PODRUČJA STVARANJA I PRIPISIVANJA VRIJEDNOSTI DRUŠTVO PRAVO I POLITIKA EKONOMIJA Slika 3 Područja stvaranja i pripisivanja vrijednosti. Slika 3: Područja stvaranja i pripisivanja vrijednosti. društveni odnosi, a ti procesi istodobno mijenjaju i vrijednosti. Nadovezujući se na filozofsku proble-samu materijalnu kulturu (Hodder 1985). Teorijsko matiku javnoga i privatnog područja koju je Han-razmatranje vrijednosti utoliko teži utvrđivanju ne nah Arendt razvila u svojoj knjizi Vita activa (1991 samo uzroka oblik IDE oNvTanja vrijednosti IFIKACIJA nego i poslje-KAT [1958]), EG ORIZA možemo CIJA lako uvidjeti kako E razv VALU oj AC Idr JA uštva, dica koje one imaju na područje u kojem djeluju. Is- koji ona datira u početak novoga vijeka, i njegovo opisivanje i definiranje: pripisivanje određenih traživanje i zdje v uto ajan liko je ra usmjereno zlika među na razumijevanje kutih ltu rn susta o (pravvno no) širenje nauštrb javnoj pra v i n pri o d v e atnoj fini sferi ranih živo- redefiniranje kompleksnih, k odjelatnih mponent odnosa ama i utjecaj koji oni imaju ta koje su djelovale u antici, pav i ri u nešto jednosti izmijenje- na oblikovanje i razumijevanje baštine te upravljanje nom obliku u srednjem vijeku, u javni prostor uvodi Slika 4: Prikaz zakonskih utjecaja na definiranje kulturne baštine (prema Carman, 1996b, 23 – njome (Mathers, Darvill, Little 2005, 8). Problem su i ekonomiju i zakonodavstvo kao osnovne smjernice same metode 24, sl. ev 2 aluacije , 3). koje vrijednosti mogu proc- oblikovanja društvenog života. Društvo za Arendt jenjivati različitim tehnikama i iz različitih perspek- predstavlja hibridno područje u kojem privatni inte- tiva pa na kraju rezultirati različitim, često nepove- resi, obilježeni zakonskom zaštitom i ekonomskim zivim i neusporedivim podacima (Mason 2002, 15). upravljanjem, poprimaju javno značenje (Arendt Osnovna problematika unutar ovog područja tiče se, 1991, 33). Usporedo s time, javno područje prestaje dakle, načina identificiranja, artikuliranja i utvrđivan-biti područje djelovanja i postaje područje ponašanja ja vrijednosti kulturne baštine te oblikovanja metode u kojem je svako postupanje upravljano ozakonjenim njihove procjene, ali i smislenosti, svrhovitosti te ra-normama (Arendt 1991, 41). Ako javno područje ra- zine upotrebljivosti dobivenih rezultata. zumijemo kao prostor trajnosti i besmrtnosti, vrijed- Iz tog su razloga domene razumijevanja vrijednosti nosti promovirane u to područje počinju predstavlja-podijeljene na područja društvenog, pravno-politič- ti vrijednosti koje želimo očuvati od prirodnog pro- kog i ekonomskog djelovanja (Carman 1991; Schad- padanja (Arendt 1991, 48). Isto je područje obilježe- la-Hall 1999; Ennen 2000; Jameson, Baugher 2007; no, za Arendt kontradiktornom, idejom zajedničkog sl. 3) i time široko povezane s dubljim društvenim vlasništva i bogatstva, koje postaje društvena briga pitanjima javnog djelovanja. stavljena pod kontrolu političke ekonomije uzdignu- Iako je već Carman pokušao objasniti načine razumi- te oblikovanjem društva u javnu sferu (Arendt 1991, jevanja baštine u okvirima javnoga i privatnog djelo- 28). Ako u tim okvirima razmotrimo obilježja bašti- vanja, određeni neuspjeh njegovih postavki može se ne, primjećujemo da je oblikovanjem zakona o zaštiti vidjeti u pojednostavnjenom razumijevanju tih sfera ostataka iz prošlosti, što se diljem Europe zbiva kra- života. Smještajući ekonomiju i tržišne vrijednosti jem 19. stoljeća, objektima koje danas prepoznaje-u sferu privatnih interesa, Carman (Carman 1996a; mo kao baštinu dana zakonska zaštita, koja je njihov 2005a) pokušava prikazati nedostatnost ekonomije opstanak postavila kao javni interes i vrijednost koja za razumijevanje vrijednosti kulturne baštine koja je zahtijeva očuvanja. Baština utoliko ima sve značajke oblikovanjem pravne zaštite izdignuta iz prolaznos-novovjekovne javne sfere: kao zakonom ustanovljena ti svakodnevice i promovirana u javnu sferu trajnih trajna vrijednost koju treba čuvati i kao zajedničko 10 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene bogatstvo kojim treba upravljati. Time pravni i ekose putem administrativnoga i zakonodavnog sustava nomski okvir razumijevanja baštine postaju mjesta odražavaju i na način upravljanja kulturnim dobrima stvaranja i razumijevanja posebnih setova vrijedno- (Cleere 1984, Firth 1995). Zakoni odražavaju stvarni sti koje može nositi objekt promoviran društvenim pravni status kulturnih dobara i određuju formalne djelovanjem u javnu domenu i područje zajedničkih procedure za odnos prema njima u administrativnom vrijednosti. kontekstu (Moratto, Kelly 1978, 14). Zakon je, dakle, važan čimbenik jer određuje vrijednosti zaštićenog dobra, a zakonom dana vrijednost ima neizbježne po- 2.2 Pravni okvir razmatranja vrijednosti sljedice na sve baštinske djelatnosti pa tako i na arhe-kulturne baštine ologiju (Carman 1995, 26; 1996a; 2000b, 305). Zakon o zaštiti arheoloških ostataka utoliko primarno djeluje Preduvjet zaštite i očuvanja kulturne baštine jest kao simbol važnosti arheologije (Cooper et. al. 1995a, društveno priznanje njezine vrijednosti oblikovan-8; Vollmer-Konig 2010, 494) te arheologiji daje jav- jem zakonskoga i institucionalnog okvira upravljan- no priznatu vrijednost (Carman 1995, 20, 27–28). S ja baštinom (Firth 1995, 49). Ozakonjivanjem vri- druge strane, označavanjem pojedinog mjesta kao jednosti i oblikovanjem upravljanja, baština izlazi iz značajnog i vrijednog, i arheologija ispunjava važnu područja privatnog vlasništva i kao javno dobro ulazi ulogu govoreći nam što je arheološko, a što nije, te u područje javnog djelovanja. Taj postupak baštinske time određuje prostor unutar kojeg djeluje i obilježa-vrijednosti uvodi u politički proces donošenja od- va materijal koji istražuje (Carman 2002a, 191). Isto- luka, dakle u javno područje djelovanja u kojem se dobno, taj postupak jasno ukazuje da su i arheološka upravlja javnim dobrima. Promocija u javnu dome-i baštinska praksa područja proizvodnje vrijednosti nu nalazi se u osnovi zakonodavstva koje određenim i značenja, što od obje discipline zahtijeva dublja dobrima utvrđuje vrijednosti procesom identifikacije, razmatranja utjecaja i posljedica njihova djelovanja kategorizacije i naposljetku selekcije. Time uviđamo (Lafrenz Samuels 2008, 71). Prihvatimo li da se proda je baština politički i pravni termin koji obilježava ces proizvodnje vrijednosti provodi putem različitih i materijalna i nematerijalna dobra kreirana kao pri-institucija i pod različitim regulatornim i zakonskim kladni odgovor na različite političke pritiske i dru- sustavima, možemo uvidjeti njihov utjecaj na stvara- štvene trendove (Serageldin, Shluger 2001; Darvill nje vrijednosti i značenja arheoloških ostataka. Zato 2005; Willems 2010a). Carman ističe da ako je ono što je arheološki vrijedno Zakoni dodiruju sve aspekte postupanja s baštinom, takvo jer to kaže zakon, tada zakon mora do neke od konvencionalnih metoda istraživanja, preko načimjere kontrolirati i našu percepciju „arheološkog“. na prezentacije, interpretacije, očuvanja i odbacivanja, (Carman 1995, 28; vidi i Smith 2004, 126–127; sl. 4). do samih prava pristupa i djelovanja (Soderland 2010, S druge strane, već i samo određivanje pojedinih 130). Zakoni, dakle, primarno djeluju kao set pravila objekata kao arheoloških, postaje postupak obilje-kroz koja društvene norme dobivaju snagu prisile, a žavanja intelektualnih prava arheologije na pristup i služe rješavanju sukoba unutar društva te djeluju kao kontroliranje tih objekata (Smith 1993, 64). Proble-program za prihvatljivo ponašanje (Carman 1996a, matika koja iz tog proizlazi sastoji se u teškoći raz-34). Iz toga je razvidno da su zakoni i društveno kon- dvajanja prošlosti od struktura i institucija koje je stituiran i konstitutivni element društva jer su pravne predstavljaju, autoriziraju, promoviraju i osnažuju kategorije, s jedne strane, odraz vremena, a, s dru- (Molyneaux 1994, 4). U tom se procesu arheološko ge strane, oblikuju društvene odnose te djelovanje djelovanje i arheološki diskurs oblikuju političkim i ponašanje (Dommann 2008, 4). Moralni principi i odlukama te odredbama o načinima postupanja s vrijednosti određene zemlje vidljivi su ponajprije u materijalom i preporukama za provođenje istraživa-njezinim zakonima (Trotzig, Klockhoff 2004, 163) te nja (Huld Sigurðardóttir 2006, 223). Razmatranjem 11 Monografije CPA 9 IDENTIFIKACIJA KATEGORIZACIJA EVALUACIJA opisivanje i definiranje: pripisivanje određenih kulturno (pravno) izdvajanje razlika među pravno definiranih redefiniranje komponentama vrijednosti Slika 4 Prikaz zakonskih utjecaja na definiranje kulturne baštine (prema Carman, 1996b, 23–24, sl. 2, 3). prikazanog procesa u okvirima postprocesne teori- jednosti. Taj postupak proces upravljanja baštinom je, arheologiju možemo jasno vidjeti kao tehnologiju definira kao političku aktivnost koja se tradicio- (u terminima Foucaultove teorije upravljivosti; engl. nalno nalazi pod utjecajem pravnih pitanja i meto-governmentality theory) gdje ona više nije neutral- doloških problema baštinske prakse. Sam termin na potraga za znanjem, nego djeluje kao sustavno „baština“ može se smatrati posuđenim iz pravne oblikovanje objekata koje propituje (Shanks, Tilley terminologije (Pearce 2000, 59), jer je njegova po-1987a, 49). Prihvatimo li da način razumijevanja java u međunarodnim pravnim dokumentima obli-prošlosti ima široke posljedice na društvene odnose, kovanim od kraja šezdesetih godina 20. stoljeća2 arheološke spoznaje preko zakonske i institucionalne imala značajan utjecaj na njegovu široku primjenu regulacije postaju tehnologija upravljanja zahtjevima i diljem svijeta kao termina koji obilježava vrijedne tvrdnjama temeljenim na prošlosti te regulacija druš- ostatke iz prošlosti (O‘Keefe, Prott 1992; Carman tvene vrijednosti i kulturnih značenja (Smith 2007, 2005b). Mnogi su autori proučavali povijest i razvoj 161; 2009: 34). 1 baštinskog zakonodavstva, i na nacionalnoj i na inter- nacionalnoj razini, smatrajući da rekonstrukcija tog procesa predstavlja osnovni put prema razumijeva- 2.2.1 Razvoj baštinskog zakonodavstva nju položaja koji baština ima u suvremenom društvu (Cleere (ur.) 1989; Hunter, Ralston (ur.) 1993; Carman Pravni sustav zaštite i očuvanja kulturne baštine 1995; 2002a; Frigo 2004; Stamatoudi 2011). Pregled sadržan je u postupku ozakonjivanja njezinih vri-povijesti zakonodavstva otvara uvid u promjenjivost koncepta zaštite baštinskih vrijednosti, ali i mijenjanje 1 Laurajane Smith, jedna od najistaknutijih teoretičar- pravne moći sudjelovanja u tom određenju, što daje ki arheološke baštine, u nekoliko je navrata, u okvirima postkolonijalne teorije, pokazala dalekosežne implikacije izravan uvid u prostornu i vremensku ovisnost vred-arheološkog diskursa o baštini koji, autoriziran u zakono- novanja ostatka iz prošlosti (Soderland 2010, 137). davnim okvirima i mobiliziran javnom politikom, izravno Dio je tih razmatranja proveden kroz pregled promje-regulira izraze društvenoga i kulturnog identiteta (Smith 1993; 2004; 2006; 2007). Smith taj diskurs, kojim označava na u pravnoj terminologiji koja se smatra odrazom domene ovlasti, naziva autoriziranim baštinskim diskur-promjena u načinu na koji poimamo svijet koji nas som (engl. Authorised Heritage Discourse, skr. AHD) te okružuje, odnosno odrazom pozitivnoga i negativnog ističe kako su postavke na kojima je utemeljen sadržane u svim međunarodnim dokumentima koji se tiču zaštite i vrednovanja unutar društva (Mathers, Darvill, Little očuvanja baštine. Smith ističe da autorizirani diskurs daje 2005, 9). Ako je geneza pravne terminologije jedno primat autoritetu stručnjaka koji jedini imaju sposobnost od osnovnih područja na kojem se oblikuju definici-razumjeti, identificirati i definirati vrijednosti baštine, čime sebi trajno i na jasnim pravnim osnovama osiguravaju je vrijednosti kulturne baštine, i samo razumijevanje pristup materijalima iz prošlosti (Smith 2006; 2007; vidi i pogl. 3.1.1). Utoliko pravni sustav prema kojem se upravlja materijalnom kulturom predstavlja značajan produkt au- 2 Pojam baština prvi se put u međunarodnom pravu toriziranog diskursa, jer utjelovljuje spoznaje proizašle iz pojavljuje 1969. godine u Europskoj konvenciji o zaštiti različitih disciplina koje proučavaju materijale iz prošlosti, arheološke baštine (Svet Evrope 1969; Petrič 2000, 6), a a istodobno se interpretira i provodi preko institucija koje već 1972. godine i u UNESCO-ovoj Konvenciji o zaštiti promoviraju interese tih istih disciplina (Smith 2004, 73). svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO 1972). 12 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene vrijednosti baštine postaje retoričko, pripisano po-međuovisnost društveno-političkih kretanja i znan- jedinom objektu ili djelovanju kroz diskurs (Pearce stvenog diskursa o prošlosti. 2000; Rogers 2007; Cooper, M. A. 2008; Kristiansen Danas je općenito prihvaćeno da je očuvanje kulturne 2008a). Ta je postavka jasno vidljiva u promjenama baštine odgovornost države (Kristiansen 1989, 25), pravnih doktrina utemeljenih na definiranju baština državni sustav upravljanja baštinom podrazumije- skih vrijednosti i zahtjevima za prikladno postupanje. va zakone, propise i smjernice vezane uz postupke Teškoće oblikovanja jedne i univerzalno prihvaćene identifikacije, evaluacije, inventarizacije, zaštite i kon-definicije vrijednosti razmatrali su mnogi autori, na- zervacije (McManamon, Hatton 2000, 6). U Europi glašavajući značenje razlike između pravnoga kon- se baštinsko zakonodavstvo počinje razvijati krajem cepta kulturnog vlasništva (engl. cultural property, obič- 19. stoljeća, no prava se svijest o vrijednosti kulturne no prevođen kao kulturno dobro) i šireg koncepta baštine javlja tijekom dvadesetog stoljeća, obilježenog kulturne baštine, kao i poteškoće pri prevođenju tih izrazitim razvojem tehnologije, stvaranjem novih ma-sintagmi u međunarodnim sporazumima (O‘Keefe, terijalnih vrijednosti te stalnom prijetnjom rata (Princ Prott 1992; Müller 1998; Willems 2010a; Frigo 2004; 1984, 12). U tom razdoblju kulturna baština postup-Nafziger, Kirkwood Paterson, Dundes Renteln 2010; no izlazi iz sfere nacionalnih interesa i, posebno na-Stamatoudi 2011; Bortolotto 2013). Ipak, većina au- kon Drugoga svjetskog rata, prerasta u internacio- tora ističe da je zakon o kulturnom vlasništvu, od- nalnu vrijednost. Slijedeća se velika promjena diljem nosno kulturnom dobru, evoluirao prema zakonu o zapadnog svijeta odvijala šezdesetih godina 20. stol-kulturnoj baštini, što se može vidjeti u međunarod- jeća, a posljedica je velikog infrastrukturnog razvoja nim sporazumima, poveljama i konvencijama, gdje je koji je značajno promijenio izgled okoliša te uništio ideja kulturnog vlasništva od kraja sedamdesetih go-mnoga kulturna dobra i posebno arheološka nalaziš- dina 20. stoljeća sve češće zamjenjivana sintagmom ta. U tom je razdoblju, obilježenom dominantnom kulturna baština (Boylan 2002; Brodie, Walker Tubb teorijskom paradigmom o arheologiji kao objektiv- (ur.) 2002; Frigo 2004; Nafziger, Kirkwood Paterson, noj znanosti, u razvijenim angloameričkim zemljama Dundes Renteln 2010; Stamatoudi 2011). Ipak, Kri-oblikovana većina i danas djelatnih baštinskih prav- stian Kristiansen naglašava da je u razdoblju obilježe- nih sustava (North 2006), koji su arheologiju uveli nom živim sjećanjem na nacionalističke tenzije koje u nove režime upravljanja zajedničkim kulturnim su prouzročile Drugi svjetski rat, termin baština, koji bogatstvima (Kristiansen 2008a, 8; Waterton, Smith je bio kompromitiran u njemačkoj nacističkoj ideolo-2009, 18). Ideje razvijene u tom razdoblju idućih su giji zbog povezivanja s idejama kulturnoga i etničkog desetljeća, djelovanjem mnogih međunarodnih insti-porijekla, bilo nemoguće uvrstiti u zakonodavstvo. 3 tucija te putem različitih povelja i konvencija, imale No ideološka se klima promijenila već osamdesetih značajan utjecaj na baštinski diskurs diljem svijeta godina 20. stoljeća, kada baština postaje sveprisutni te ih i danas legislativni okviri većine zemalja, kao i termin (Kristiansen 2008a, 9–10; 2011, 103) koji ula-praksa upravljanja baštinom, nastavljaju snažno re- zi u međunarodne sporazume, konvencije i povelje, flektirati. Već osamdesetih godina 20. stoljeća baština ali i nacionalne zakonodavne sustave i političke pro-postaje jedan od vodećih ekonomskih potencijala, grame, a taj uvid još jednom pokazuje neraskidivu no istodobno je odraz novog naglašavanja važnosti povijesnog porijekla i nacionalnih težnji diljem Euro-3 Dobru ilustraciju te situacije pruža i činjenica da je pe (Corner, Harvey 1991, 49; Kristiansen 2008a, 9), glavna nacistička organizacija za proučavanje arheološke koje će u Srednjoj i Istočnoj Europi početkom de-i kulturne povijesti arijske rase nazvana Ahnenerbe, što u vedesetih dovesti do radikalnih političkih promjena. prijevodu znači "naslijeđe" ili "baština predaka". Kako je riječ o organizaciji koja je između ostalog provodila i ek- Širenje svijesti o važnosti baštine u tom se razdoblju sperimente na ljudima, lako je uvidjeti koje je sve konotaci- izravno povezuje i uz potrebu za oblikovanjem po- je termin baština mogao imati u razdoblju nakon Drugoga vijesnog identiteta proizašlog iz pojačanog osjećaja svjetskog rata. 13 Monografije CPA 9 otuđenosti koji se javio kao posljedica modernog i (Cleere 1995; 1996; 2000; 2001; Skeates 2000; Musitelli zatim postmodernog života, ali i značajnog razvoja 2002; Pomeroy 2005; Scarre, Scarre (ur.) 2006; White, turizma kao generatora ekonomskih dobara te širenja Carman (ur.) 2007; Labadi 2007; Rico 2008; Holtorf kulture uslužnih djelatnosti u okvirima baštinskih in-2009; Pietrobruno 2009; Breglia 2006; Labadi, Long stitucija (Walsh 1992). No u tom se razdoblju javljaju (ur.) 2010) unosi značajne promjene u tretiranje ba-i drugačija razmatranja baštine, koja će već u idućim štine u skladu s interesima javnosti te, u postkoloni-desetljećima postati široko prihvaćena. U skladu s no- jalnom kontekstu, u skladu s pravima domorodačkog vim trendovima baština se više ne shvaća ponajprije stanovništva na samoodređenje (Chris 1994; McDa-kao objekt istraživanja, već se sagledava kao javno vid 1999; 2004; Pokotylo, Guppy 1999; Skeates 2000; kulturno dobro koje će donijeti dobrobit sadašnjim Clark 2002; 2005a; 2010; Smith 2004; 2006; Smith, i budućim generacijama. S druge strane, javlja se ja-Akagawa (ur.) 2009, Smith, Waterton 2009a; Smith, san trend zamjene koncepta zaštite spomenika novim Morgan, van der Meer 2003; Swidler, Yeatts 2005; pristupom upravljanja kulturnim dobrima (Hodder Graham, Howard (ur.) 2008; Lekakis 2008; Kolen 1992; Willems 1997; 2010a; Deeben et al. 1999, 177; 2009; Altschul 2010; Poulios 2010; Ruggles (ur.) 2012). Kristiansen 2008b). 4 Istodobno, razvijena je i žestoka Istodobno se očuvanje baštine kroz paradigmu javnog kritika eksploatacije baštine u okvirima industrije turiz-dobra uvodi u područje širih ekoloških pitanja i pro- ma i masovnog konzumerizma, koji baštinu reducira blematiku očuvanja kulturnih i povijesnih krajolika, na jednostavnu zabavu u trenucima dokolice (Walsh sa svrhom da se politikom upravljanja obuhvate opći 1992; Shanks, Tilley 1987a; Wright 2009). Uz to, sve interesi i dobrobit javnosti (vidi pogl. 4.3.6). Zahva-izraženija kritika razumijevanja baštine u uskim zapad- ljujući toj osviještenosti stvoreni su, premda još uvi- njačkim okvirima (Merryman 1994; Smith 1994; 2004; jek u razvojnom stadiju, pravni i organizacijski uvjeti 2006; Meskell (ur.) 1998; Meskell, Preucel (ur.) 2004; za očuvanje baštine u kojem javni interes i dobrobit Waterton 2005; 2010; Waterton, Smith, Campbel društva imaju značajan utjecaj na način vrednovanja 2006), i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini5 baštine i proces upravljanja njome, te stvaraju osnovni okvir oblikovanja stručne prakse. 4 S razvojem novih pravnih instrumenata zaštite i oču- Za razumijevanje utjecaja koje pravo i zakonodav- vanja javila se potreba za strukturiranjem zasebnog pod- stvo imaju na arheološku baštinu, zanimljivo je raz- ručja upravljanja baštinom koje je u Sjedinjenim Američ- kim Državama uspješno ostvareno već kasnih šezdesetih motriti utjecaj koji je Europska konvencija o zašti- godina 20. stoljeća kao Cultural Resource Management ti arheološke baštine (Council of Europe 1992), (skr. CRM). Kako je taj naziv smatran preopširnim i ne- održana 1992. godine na Malti, imala na promje- prikladnim za prevođenje, u Europi je obično definiran kao Archaeological Heritage Management (skr. AHM; nu javnog stava prema arheološkim ostacima. 6 Schadla-Hall 1999, 148; Cleere 1993, 400; Fletcher 2011, Većina se autora slaže da je potpisivanje te Konvenci-75–77), odnosno ograničen je na upravljanje arheološkom je i njezino implementiranje u zakonodavstvo u mno-baštinom. 5 Kritika UNESCO-ove Konvencije o zaštiti svjet- gim zemljama dovelo do drastičnih promjena, prema ske kulturne (i prirodne) baštine (UNESCO 1972) ističe kojima arheologija prestaje biti samo akademska dis-izraziti eurocentrizam i dominaciju zapadnjačkih ideja o ciplina i postaje dio procesa planiranja društvenoga i univerzalnoj urođenoj vrijednosti, zapadnjačkoj estetici, monumentalnosti i materijalnosti baštine, što se odrazilo i na samom UNESCO-ovom popisu, gdje oko polovice 6 Informacije o provođenju Europske konvenci-baštinskih mjesta čine elementi europske i kršćanke bašti- je o zaštiti arheološke baštine vidi na: http://con- ne, elitistička arhitektura te povijesni gradovi i razdoblja. ventions.coe.int/Treaty/Commun/QueVoulezVous. Svojevrsna realizacija te kritike je donošenje Konvencije asp?NT=143&CM=1&CL=ENG. Informacije o zakono zaštititi svjetske nematerijalne baštine koja je na snagu skim i organizacijskim aspektima upravljanja arheološkim stupila 2003. godine (UNESCO 2003). Iako je i taj pristup resursima u europskim zemljama nalaze se na Europskoj ponavljano kritiziran (Kirshenblatt-Gimblett 2004; Smith baštinskoj mreži (engl. European Heritage Network, fr. 2006; Nikočević et al. 2012), ipak pokazuje značajan po- Réseau européen du patrimoine) koju održava Svet Evro- mak u prihvaćanju drugačijih, izvaneuropskih i nezapad- pe (engl. Council of Europe; http://www.coe.int/t/dg4/ njačkih oblika konceptualizacije baštine. cultureheritage/heritage/Herein/). 14 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene gospodarskog razvoja (O‘Keefe 1993; Trotzig 1993; 2.2.2 Problem selekcije van Marrewijk, Brandt 1997; Deeben et al. 1999; Skeates 2000; Goudswaard 2001; Wainwright 2001; Zakon o zaštiti kulturne baštine određuje elemen-van Dockum, Lauwerier 2004; Willems 2007; 2009; te baštine vrijedne očuvanja čime njihov dugoročni Marciniak 2011). Kao rezultat tog procesa pojavio se opstanak postaje javni interes. Zakonska definicija jasan trend zamjene koncepta zbrinjavanja i zaštite kulturne baštine oblikovana je, dakle, na akademskim spomenika novim pristupom upravljanju arheološ- osnovama te u skladu s javnim, društveno-političkim kim dobrima. Novi stav zahtijeva prevenciju radi interesima (Reichstein 1984, 40). Vrednovanje kuločuvanja kulturne baštine planiranjem procedura u turne baštine zahtijeva prihvaćanje osnovnih aksio-ranim fazama, a ne spašavanje arheološkim iskopa- ma: kulturna je baština konačan i neobnovljiv izvor vanjem. Opravdanje tog stava nalazi se u njegovoj podataka te predstavlja državnu zalihu kulturnih do-usmjerenosti na budućnost što se smatra prošire- bara, predmet je javnog interesa, njome se upravlja njem i adaptacijom tradicionalnih arheoloških ori- i njezin opstanak ovisi o zakonskim okvirima te je jentacija (Groenewoudt, Bloemers 1997, 123–124). podložna vrijednosnim procjenama (Carman 1996a, Uz to, javila se i povećana svijest o potrebi za inte-3, 15; 2000a, 5–6; slično naglašavaju i Holtorf 2001, griranom politikom očuvanja arheoloških nalazišta 286–287; Holtrof, Ortman 2007, 76; Darvill 2005, u kontekstu kulturnih i povijesnih krajolika i time 28). Carman ističe da su ti aksiomi razvijeni u ma-potreba za integriranjem procesa upravljanja bašti- lobrojnoj arheološkoj literaturi tijekom sedamde- nom u procese prostornog i okolišnog planiranja setih i osamdesetih godina 20. stoljeća, te i danas (Willems 2000, 159). Iako utemeljen već u Malteš- predstavljaju temeljna načela upravljanja baštinom koj konvenciji, taj je pristup proširen godine 2000. (Carman 1996a, 3). Smatra da su ta ista načela uzro-prihvaćanjem Konvencije o europskim krajobrazi- kovala odvajanje područja upravljanja baštinom od ma (Council of Europe 2000), kroz koju je koncept glavnih arheoloških struja i akademske arheologije jer krajolika postao prikladan okvir upravljanja i kultur-je, prihvaćanjem njihove neupitne istinitosti, njihovo nom i prirodnom baštinom (Willems 2010b, 20). 7 teorijsko razmatranje i kritičko sagledavanje postalo No implementiranje tih stavova u praksu nemoguće onemogućeno (Carman 1996a, 15). Istodobno, prije bez državne i zakonske potpore koja će preuzeti hvaćanje tih postavki prisiljava nas na traženje nači-odgovornost za registraciju i dokumentaciju, zaštitu na kako očuvati reprezentativne kolekcije ostataka iz i konzervaciju te ustanoviti sustav kontrole kvalitete prošlosti te koje metode primijeniti za identificiranje utemeljen na unaprijed definiranim standardima. Od-i mjerenje njihovih vrijednosti. luke koje se donose na tim osnovama mogu imati i Svi ostaci iz prošlosti imaju vrijednosni ili svrhoviti značajne posljedice na gospodarski i društveni razvoj potencijal u sadašnjosti ili budućnosti, no iz praktič- (Willems 2000, 160) pa nas ta problematika dovodi nih razloga ne mogu svi biti očuvani niti proučavani do pitanja selekcije, odnosno odabira ostataka koji na istoj razini (Lipe 1984, 2). Kako je zaštita arheo-sadržavaju dovoljnu vrijednost da budu zakonski za- loške baštine utemeljena na aksiomu da su ostaci iz štićeni i očuvani, a time, neizbježno, i do problema prošlosti konačni i neobnovljivi, iz toga slijedi da su odnosa prema elementima baštine koji nisu zadovo-oni - budući da nije moguće sačuvati sve iz prošlosti ljili ustanovljene kriterije. - podložni procjeni vrijednosti i time sposobnosti da budu arheološki zanimljivi (Carman 2002a, 155). No svaka je procjena između vrijednog i bezvrijednog ar- bitrarno ustanovljena (Groenewoudt, Bloemers 1997, 131) pa zahtjev za očuvanjem prisiljava arheologe da 7 Informacije o provođenju Konvencije o europskim se suoče s načelima koja se nalaze u pozadini njihovih krajobrazima vidi na stranici: http://www.coe.int/t/dg4/ istraživanja (King, Lyneis 1978, 890). Vrednovanje cultureheritage/heritage/Landscape/default_en.asp. 15 Monografije CPA 9 arheološke baštine, koje podrazumijeva izabiranje 2002a, 155; Darvill 2005, 21); tako najvažniji oblik određenih primjera i odbacivanje drugih, priznata je korištenja evaluacija postaje njihova upotreba u se-i prihvaćena realnost, no ona zahtijeva opravdanje lekciji nalazišta koja će se zakonski zaštiti ili trajno učinjenih odabira (Donaghey 2006, 1). Stoga analize očuvati (Schofield 2000a, 79). pretpostavki na kojima su izjave o vrijednosti obli- Arheološko je djelovanje na području vrijednosnih kovane i na kojima je selekcija utemeljena, postaju procjena i selektivnog očuvanja rezultiralo potre-osnovni segment arheološkog djelovanja u području bom za razradom prikladnih strategija i oblikovan-upravljanja baštinom (Mathers, Schelberg, Kneebo- jem jasnih sustava evaluacije temeljenih na relevant- ne 2005, 180). Na tim je temeljima razvijena potreba nim teorijskim postavkama koje će proces selekcije za eksplicitnim objašnjenjima selektivnog očuvanja moći opravdati u znanstvenom i društvenom smislu baštine, u pozadini koje se nalazi razumijevanje da (Darvill 1987, 169; 2001, 192). Na tim je temeljima ne mogu svi interesi biti jednako tretirani (Mathers, stvoren zahtjev za standardizacijom metoda i krite-Darvill, Little 2005, 5). Kako politika očuvanja mora rija evaluacije koji su istodobno što manje ovisni o biti primijenjena selektivno, proces selekcije prema trenutnim znanstvenim spoznajama (Groenewoudt, definiciji uključuje prosudbe o relativnoj vrijednosti Bloemers 1997, 134). Iz tog razloga stručnjaci diljem kulturne baštine te selekcija postaje politička odluka svijeta prosudbene postupke pokušavaju utemeljiti o odnosu prema određenom elementu baštine zasno-oblikovanjem predmetnih pitanja za identificiranje i vana na rezultatima primijenjene evaluacije. dokumentiranje vrijednosnih elemenata baštine koji Vidljivo je, dakle, da je selekcija jedan od osnovnih će selekciju uskladiti s općim društvenim interesi-problema s kojima je suočen proces upravljanja ar- ma (Cleere 1989, 11). Time su najvažniji čimbenik heološkom baštinom. Ona je politički proces dono- u kreiranju reprezentativne zalihe arheoloških šenja odluke, a vođena je ciljevima i ograničenjima dobara postali jasni kriteriji na kojima će prosudbe koji se nalaze izvan, ali i unutar područja znanosti vrijednosti biti utemeljene i koji će postupak učiniti (Walsh 1992, 92; Groenewoudt, Bloemers 1997, 120; jasnim i provjerljivim (Carman 2002a: 158). Krajnji Willems 2001, 86). No selekcija trenutno predstavlja je cilj omogućiti oblikovanje vrijednosnih procjena i jedini optimalan sustav očuvanja arheološke baštine, iskaza o vrijednosti čiji rezultat predstavlja definiranje te donošenje odluka o selekciji bez opširnih istraživa-najinformativnijega i najkarakteristističnijega seg- nja i jasno definiranih kriterija postaje iznimno opa- menta arheološkog zapisa. Nakon što je postupak za- sno. U pozadini tih razmatranja nalazi se spoznaja vršen, izabrana građa može ući u proces upravljanja da selekcija ima široke posljedice na naše znanje, jer, koji bi trebao osigurati njezinu zaštitu i dugoročno dok s jedne strane istraživanje koje implicira unište-očuvanje, održivost njezinih vrijednosti i intaktan nje arheoloških ostataka povećava naše spoznaje, od- prijenos utvrđenoga vrijednosnog potencijala kroz luke o in situ očuvanju pretpostavljaju širenje znanja vrijeme ( sl. 5). u nekom neodređenom trenutku u budućnosti na temelju arheološkog zapisa odabranog u sadašnjosti (Groenewoudt, Bloemers 1997, 139; Clark 2005b, 96, 2.3 Ekonomski okvir razmatranja Tainter, Bagley 2005, 58; vidi i pogl. 4.2.4). Time od-vrijednosti kulturne baštine luke o selekciji izravno utječu i na širinu naše trenut- ne spoznaje, ali i na oblikovanje budućih istraživanja Pravni okvir razumijevanja kulturne baštine oblikuje te zahtijevaju kontinuirano propitivanje zasnovano smjernice i norme upravljanja baštinom, dok eko-na svijesti o promjenjivosti vrijednosti. Iz tog razloga nomski okvir predstavlja područje djelatnog upravlja-praksa procjenjivanja arheoloških nalazišta i arheolo- nja baštinom i njezinim vrijednostima. Kako i pravno ških ostataka koju zahtijeva proces selekcije postaje i ekonomsko područje imaju izravne posljedice na središnja aktivnost upravljanja baštinom (Carman baštinsku djelatnost, zahtijevaju aktivno sudjelovanje 16 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene planiranje, zaštita, projektiranje, očuvanje, provedba održivost UPRAVLJANJE SELEKCIJA IDENTIFIKACIJA iz opisivanje, dvajanje, o definiranje, dabir i o razlikovanje dbacivanje EVALUACIJA KATEGORIZACIJA standardi- rangiranje, zacija redefiniranje, vrednovanja izdvajanje Slika 5 Model upravljanja kulturnom baštinom utemeljen na politici selektivnog očuvanja. stručnjaka u baštinskom zakonodavnom sustavu te razumijevanje vrijednosti netržišnih dobara predstav-oblikovanju učinkovitih načina upravljanja baštinom lja sve značajni dio ekonomskih istraživanja koja uvi-i planiranju financiranja njezinog očuvanja (Cooper đaju sposobnost kulturnih fenomena da kreiraju eko-1995, 67). Rezultat tih postupaka vidljiv je u razvoju nomski profit i time izravno utječu na gospodarstvo mnogih sofisticiranih oblika upravljanja elementima (Fletcher 2011, 137, 149). No rasprave koje se vrte baštine, ali i javljanju jasne, danas izražene proble-oko upravljanja baštinom u ekonomskim okvirima matike mogućnosti ekonomskih procjena vrijednosti redovito su obilježene idejom o ekonomskoj eksplo-kulturnih dobara. ataciji materijalnih ostataka iz prošlosti kroz industri- Danas, kada se riječ vrijednost tako često rabi u ogra- ju zabave, dokolice i turizma, te često ističu bojazan ničenom ekonomskom smislu, ne čudi što su se i u od obezvrjeđivanja i samih elemenata baštine i njiho-prostoru društvenih, kulturnih, općih vrijednosti va istraživanja kroz razmatranje baštine kao ekonom-pojavili pritisci da se nađu ekonomski ekvivalenti za skog resursa (Skeates 2000, 71–72). To je dodatno te izrazito neekonomske vrijednosti (Startin 1994, ojačano suvremenom materijalističkom logikom ne-185). Uz to, razumijevanje ostataka iz prošlosti če- prestanog rasta proizvodnje i potrošnje proizašlom sto je oblikovano u terminima dobara, resursa ili čak iz ideologije profita, koja postavlja nove zahtjeve kapitala, što s druge strane upućuje na izrazitu ten-učinkovitosti, kako pred komercijalni sektor, tako i denciju razmatranja njihove vrijednosti u terminima pred sve ostale (Šola 2001, 8–9), a jasno je iskazana izravne uporabe i time ekonomske vrijednosti (Car-uvođenjem financijskih evaluacija javnih institucija man 2005b, 43–44). Rasprava o vrijednosti utoliko i neprofitnih organizacija koje zahtijevaju ekonom-je nužno uokvirena ekonomskim razmatranjima te sku učinkovitost kao opravdanje svakog istraživanja 17 Monografije CPA 9 i djelovanja (Cooper, A. 2008; Carnegie, Wolnizer načina razumijevanja i označavanja istoga širokoga 1996; Carman, Carnegie, Wolnizer, 1999; Carman ranga vrijednosti baštine (Mason 2002, 11), a razdva-2005b; Scott 2007; Chhabra 2010). Istodobno, odlu- janje kulturne od ekonomske vrijednosti omogućuje ke o upravljanju kulturnom baštinom izravno utječu identificiranje procesa kojim se te vrijednosti obliku-na njezino održavanje te sprečavanje ili ublažavanje ju (Throsby 2000, 28–29). Iznimno je bitno i to da njezina propadanja (Frey 1997, 231), a taj postupak se ekonomske vrijednosti od kulturnih ne razlikuju nužno stvara značajne troškove čija će isplativost uvi-samo metodama i tehnikama korištenim u praksi, jek zahtijevati opravdanja. U suvremenom društvu, već su zasnovane na epistemologiji neusporedivoj s dakle, u kojem se dinamičan odnos između očuvanja narativnom epistemologijom kulturnih vrijednosti i napretka počinje gledati kroz prizmu ekonomskih (Mason 2002, 12) te da uvođenje ekonomskih čim-odnosa troškova i dobiti, odluke o očuvanju, prouča- benika u razmatranje problematike vrijednosti može vanju, restauraciji, istraživanju, izlaganju ili zanemari- donijeti sasvim nove uvide u razumijevanje kulturne vanju i uništavanju, nužno su dobile i ekonomsku di- baštine. Kulturne se vrijednosti tradicionalno nalaze menziju (Lipe 1984, 8), a neekonomske su vrijednost u samom središtu područja upravljanja i tretiranja kulturnih dobara neosporivo ušle u domenu ekono-baštine. S druge strane, ekonomsko je vrednovanje mije i tržišne manipulacije. Ovdje dakle nije jedno- jedno od najmoćnijih načina na koje društvo identi- stavno riječ o tržišnoj vrijednosti pojedinog elementa ficira, procjenjuje i definira relativnu vrijednost ma-baštine, nego o stvarnosti odnosa troškova i dobiti terijalnih dobara (Mason 2002, 12). Na kraju se više koje upravljane baštinom predstavlja za društvo. S ne postavlja pitanje može li ekonomija oblikovati pri-obzirom na iznimnu količinu financijskih sredstava kladnu metodu procjene vrijednosti baštine, već kako obično potrebnih za očuvanje, nadziranje ili istraživa-ekonomske metode evaluacije iskoristiti za donoše- nje elementa kulturne baštine, potpora društva u tom nje upotrebljivih i prikladnih izjava o vrijednostima postupku postaje iznimno značajna. Uz to se troško-elemenata kulturne baštine. vi sve češće stavljaju na teret pojedinca, čime baština postaje osobni izdatak zbog čega lako poprima nega- tivan oblik prepreke i problema. Proces procjene vri- 2.3.1 Pripisivanje ekonomske vrijednosti jednosti koji se odvija u akademskim i znanstvenim elementima kulturne baštine okvirima obično ne razmatra financijske mogućnosti upravljanja baštinom niti političku i društvenu moti- Kulturna dobra na više načina mogu ući u područje viranost za taj postupak, pa šire društveno razumije- tržišne ekonomije: potrošači su spremni platiti posjet vanje problematike kulturnih vrijednosti i razvijanje muzeju ili arheološkom nalazištu, žele kupiti suveni-volje za njihovo očuvanje postaje značajno područje re i knjige, ali su spremni platiti i kako bi posjedovali baštinskih razmatranja (Fletcher 2011, 135). Naime, neko kulturno dobro (Lipe 1984; Darvill 1987; Startin razumijevanje vrijednosti kulturnih dobara u termi-1994; Worthing, Bond 2008). Obnavljanje povijesnih nima ekonomskih evaluacija i društvenih interesa građevina generira i materijalne i nematerijalne dobiti može se koristiti kao sredstvo prioritizacije upravljač- jer daje sadržaj mjestu i pojačava uživanje u prostoru, kih strategija i identifikacije dugoročnih društvenih ali utječe i na porast cijena nekretnina te posjećenost dobrobiti te predstavljati prikladan postupak, koji u i turističku potrošnju (Gruen 2001, 169). Baština ima obzir uzima i stručno mišljenje i interese i vrijednosti značajan utjecaj na gospodarstvo i u terminima priho-zajednice (Claesson 2011, 62, 74). da i u terminima stvaranja novih radnih mjesta, te u No detaljnijim razmatranjem te problematike, može mnogim zemljama predstavlja jednu od najjačih grana se uvidjeti da se kategorije vrijednosti označene kao gospodarstva (Snowball 2008, 2; Flatman 2012, 293). kulturne i ekonomske u osnovi ne odnose na različi- Tako danas neizostavni element u odnošenju spram te, zasebne setove vrijednosti, već su dva alternativna kulturne baštine predstavljaju troškovi i prihodi, 18 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene razvojna pitanja, konkurencija, pronalaženje dodatnih obrazovanja, turizma, rekreacije ili zabave te sredstvo izvora financiranja, samofinanciranje i formiranje pro-postizanja materijalne dobiti. Ta je vrijednost zasno- izvoda (Šola 2001, 25). vana na interesima i sastoji se od davanja značenja Prema neoklasičnoj ekonomskoj teoriji, ekonomske kulturnoj baštini koje je utemeljeno na njezinoj upo-vrijednosti su vrijednosti vidljive primarno kroz leću trebljivosti (Darvill 1995, 41–43; Carman 2002a, 162). pojedinog potrošača i njegov čvrsti izbor te su naj- Kako se te vrijednosti razmjenjuju na tržištu, mogu se češće izražene u terminima cijene (Mason 2002, 12; izraziti u terminima cijene i podložne su ekonomskim McCain 2006, 150). Ekonomske vrijednosti dobara analizama temeljenim na neoklasičnoj ekonomskoj te-mjere se spremnošću potrošača na odricanje prilikom oriji (Mason 2002, 13). pribavljanja pojedinog dobra, gdje se mjerenja odvijaju Neuporabne vrijednosti su ekonomske vrijednosti kojima kroz konstrukciju standardnih ekonomskih funkcija se ne trguje ili koje nisu obuhvaćene tržištem i zato ponude i potražnje koje vrijede jednako za kulturna ih je teško izraziti u terminima cijena. Razlog tome su dobra kao i za bilo koja druga (Throsby 2000, 27). No, neka posebna svojstva i načini upotrebe kulturne ba-ne mjere se sve ekonomske vrijednosti u terminima tr- štine koji onemogućuju postojanje tržišta na kojem bi žišne cijene. Kulturna je baština po definiciji razumlje- pojedinci iskazali svoje zahtjeve ili sklonosti (Mason na kao javno dobro pa ekonomske vrijednosti koje joj 2002, 13; Mourato, Mazzanti 2002, 53). No i neupo-se žele pripisati trebaju reflektirati kolektivne odluke rabne se vrijednosti mogu klasificirati kao ekonomske, i time nisu uhvaćene u mjere tržišnih cijena (Mason ispitivanjem koliko su pojedinci voljni platiti kako bi 2002; 12). U skladu s time proces formiranja vrijedno-im one i dalje bile dostupne (Mason 2002, 13; Throsby sti može se promatrati kako za privatna, tako i za javna 2002, 103) ili analiziranjem pojedinačnih izbora izme-kulturna dobra, gdje je ponovno moguće primijeniti đu mogućih scenarija. Ekonomija neuporabne vrijed-empirijsko razmatranje ekonomske vrijednosti (Thro- nosti opisuje kao one koje proizlaze iz samih kvaliteta sby 2000; 28). javnih dobara. Te kvalitete nisu konkurentne, što znači Vrste ekonomskih vrijednosti koje se mogu pripisati da konzumacija dobra od strane jedne osobe ne isklju-baštini su uporabne vrijednosti, koje su tržišne vrijed- čuje mogućnost konzumacije drugima. Također nisu nosti i najlakše se određuju kao cijena, i neuporabne isključive: kada je dobro dostupno svima, svi imaju vrijednosti, koje se odnose na vrijednosti pripisane mogućnosti njegova korištenja (Mason 2002; Mou-nerivalskim i neisključujućim javnim dobrima javnim rato, Mazzanti 2002; Throsby 2002; Rizzo, Throsby dobrima, što su najčešće značajke kulturne baštine 2006; Snowball 2008). Velikim su dijelom neuporabne (Throsby 2002, 103; Claesson 2011, 64; sl. 6). Ekono-vrijednosti alternativan način gledanja na društvene i misti, dakle, uporabnim vrijednostima smatraju tržišno kulturne vrijednosti i mogu se objasniti kao vrijednosti podložne vrijednosti kojima se može pripisati cijena, opcije (engl. option value) - odnose se na očuvanje mo-dok neuporabne vrijednosti predstavljaju javna dobra gućnosti, tj. opcije da se baština konzumira jednom u koja se nalaze izvan dohvata tržišne ekonomije. budućnosti; vrijednosti egzistencije (engl. existence value) Uporabne vrijednosti zasnovane su na potrošnji, tj. druš- - element baštine je cijenjen zbog samog svog postoja- tvenoj sposobnosti da koristi elemente baštine. Upo- nja iako se ne konzumira; i vrijednosti ostavštine (engl. rabne vrijednosti baštine odnose se, dakle, na dobra i bequest value) - predstavljaju želju za očuvanjem elemen-usluge koje proizlaze iz toga što se njima može trgo- ta baštine kako bi on mogao biti prenesen budućim vati ili ih je moguće procijeniti na postojećim tržištima, generacijama (Martin 1994; Carman 1996b; Frey 1997; a obuhvaćaju, na primjer, kulturni turizam, ulaznice Mason 2002; Throsby 2002; Claesson 2011). za muzeje, cijene zemljišta, umjetnička djela, antikvi- Vrijednosti opcije predstavljaju područje nerealiziranih tete, knjige (Mason 2002, 13). Upotreba može imati mogućnosti, usporeni proces konzumacije baštine oblik stručnog ili znanstvenog istraživanja, ali i inspi-prebačen u neko neodređeno vrijeme u budućnosti. racije za umjetničko stvaralaštvo, može biti element Ciljna orijentacija tog sustava vrijednosti je fizičko 19 Monografije CPA 9 očuvanje ostataka iz prošlosti kao idejnog očuvanja samo odraz etike zaštite i očuvanja baštine već sadrži i opcija (Carman 2002a, 162–163). Tako ekonomisti vri-spoznaju da u danom trenutku nije ni moguće definira- jednosti opcije tretiraju kao integralni i važan dio druš- ti sve potencijalne načine upotrebe (Darvill 2005, 29). tvene vrijednosti kulturne baštine prevedene u zahtjev Iz tog razloga Carman ističe da se u praksi neuporabne za postojanjem opcije koju su pojedinci spremni platiti i uporabne vrijednosti podržavaju i nisu međusobno u (Chhabra 2010, 5). Sama vrijednost opcije nije isklju-opreci te u osnovi predstavljaju različite verzije iste vri- čujuća jer pojedinačno korištenje opcije ne isključuje jednosti gdje je vrijeme jedini bitni čimbenik (Carman mogućnost drugih da ju koriste, a i samo neiskorišta-2002a, 164). Time sve vrijednosti s vremenom mogu vanje opcije otvara prostor drugima čime se vrijednost postati uporabne vrijednosti, a važnost te spoznaje leži dodatno povećava. u bitnom aspektu svih sustava vrijednosnih procjena: Druga razina neuporabnih vrijednosti odnosi se na sve one proizlaze iz svrhovitosti arheološke baštine i jednostavno postojanje dobara. Vrijednosti egzistenci-odraz su neminovnosti utilitarnog pristupa njezinom je zasnovane su na samoj fizičkoj egzistenciji dobara, vrednovanju (Carman 2002a, 164; 2005b, 49–50; Co-koja je izražena u jednostavnom poštovanju prema po- ningham, Cooper, Pollard 2006, 268). stojanju kulturnog dobra i znanju o njegovoj dobrobiti (Startin 1994, 185; Chhabra 2010, 6). Vrijednost eg- zistencije uključuje i psihološku potrebu za prošlošću 2.3.2 Metode mjerenja ekonomskih koja predstavlja preduvjet razvoju individualnoga ili vrijednosti kulturne baštine grupnog identiteta (Darvill 1995, 45). Istodobno ona prikazuje i jasnu ekonomsku vezu s tržištem jer utječe Premda ekonomisti ne tvrde da se sve vrijednosti na mjerila potražnje, na primjer povećanjem vrijedno-mogu mjeriti u monetarnim terminima, smatraju sti nekretnina u starim gradskim jezgrama (Carman da ekonomija kao društvena znanost može i treba 2002a, 163; Throsby 2002, 104). osigurati prikladne metode i tehnike za vrijednosne Posljednji oblik pojave neuporabnih vrijednosti je vri- procjene kulturnih dobara (Mourato, Mazzanti 2002, jednost ostavštine, koja predstavlja sposobnost vrijednosti 58–59). Značajan napredak na tom području učinjen naslijeđenih iz prošlosti da budu prenesene budućim je zadnjih petnaestak godina, a vidljiv je u razvoju generacijama (Rizzo, Throsby 2006, 996; Chhabra različitih načina mjerenja netržišne potražnje za kul-2010, 6). To omogućuje očuvanje pojedinog kulturnog turnim dobrima utemeljenim na teorijskim, meto-dobra u sadašnjosti kako bi se njegovo postajanje za- dološkim i empirijskim istraživanjima provedenim jedno s vrijednostima koje utjelovljuje moglo učiniti na području evaluacije dobrobiti prirodnog okoli-trajnim, što će budućim generacijama omogućiti nje- ša (Throsby 2006; Rizzo, Throsby 2006; Claesson govo korištenje. 2011). Na temelju tih istraživanja razvijena je poseb- No, vrijednosti opcije, egzistencije i ostavštine sadrža- na metodologija namijenjena mjerenju monetarnih vaju kontradikciju, jer dok stoje u opoziciji naspram vrijednosti kulturnih dobara koja ne podliježu tržiš- uporabih vrijednosti, njihova realizacija uključuje rede- nim procjenama, a nedostatak tržišta riješen je tzv. finiranje tih vrijednosti u uporabnu vrijednosti (Dar- tehnikama otkrivenih (engl. revealed-preference technique) vill 1995; 2005; Carman 2002a; 2005a; 2005b). Naime, i tehnikama izjavljenih vrijednosti (engl. stated-prefe-sve tri neuporabne vrijednosti predstavljaju odgođene rence technique; Bruns, Green 2001; Mourato, Mazzan-uporabne vrijednosti, pa ih ekonomisti nazivaju i pa- ti 2002; Verbič, Slabe Erker 2004; Rizzo, Throsby sivnim uporabnim vrijednostima. Vrijednost opcije u 2006; Chhabra 2010; Snowball 2008; Claesson 2011; svojoj ideji sadrži mogućnost upotrebe u nekom tre-sl. 6, 7). nutku u budućnosti, dok su i vrijednost egzistencije i Izračunavanje vrijednosti tehnikom otkrivanja ili tr-vrijednost ostavštine oblik odgođenih vrijednosti op- žišnog indiciranja vrijednosti (engl. revealed-preference cije. Postojanje odgođenih uporabnih vrijednosti nije technique, skr. RPT) oslanja se na praćenje tržišnog 20 planiranje, zaštita, projektiranje, očuvanje, provedba održivost UPRAVLJANJE SELEKCIJA IDENTIFIKACIJA iz opisivanje, dvajanje, o definiranje, dabir i o razlikovanje dbacivanje EVALUACIJA KATEGORIZACIJA standardi- rangiranje, zacija redefiniranje, vrednovanja izdvajanje Slika 5: Model upravljanja kulturnom baštinom utemeljen na politici selektivnog očuvanja. Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene UKUPNA EKONOMSKA VRIJEDNOST VRSTE EKONOMSKIH NEUPORABNA UPORABNA VRIJEDNOST VRIJEDNOSTI VRIJEDNOST PODVRSTE IZRAVNA NEIZRAVNA VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST EKONOMSKIH VRIJEDNOST VRIJEDNOST OPCIJE EGZISTENCIJE OSTAVŠTINE VRIJEDNOSTI METODE MJERENJA Standardne Tehnike otkrivanja ili Tehnike izjavljenih vrijednosti: EKONOMSKIH ekonomske analize tržišnog indiciranja metoda uvjetne procjene vrijednosti, metoda izbora VRIJEDNOSTI tržišta vrijednosti Slika Slik a 6 Ekonomske vrijednosti kulturne baštine (prema Verbič, Slabe Erker 2004; Wilson, Troy, Constanza 2004, 77; 6: Ekonomske vrijednosti kulturne baštine (prema Verbič, Slabe Erker 2004; Wilson, Črnjar 2009, 27). Troy, Constanza 2004, 77; Črnjar 2009, 27). ponašanja (Rizzo, Throsby 2006, 996) mjerenjem Promjene društvene dobrobiti mjere se oblikovanjem koliko su ljudi spremni platiti uživanje u kulturnom procjena spremnosti na plaćanje očuvanja (engl. will-dobru, npr. život u povijesnoj jezgri grada ili turi- ingness to pay, skr. WTP), odnosno spremnosti prihvaća- stičko putovanje na kulturnu destinaciju. Najčešće nja kompenzacije (engl. willingness to accept, skr. WAC). 10 korištene metode za takve procjene su metoda troš- Cilj je metode izmjeriti ukupnu vrijednost koju poje- kova uživanja (engl. hedonic pricing method) i metoda dinci pripisuju elementu baštine kombiniranjem una-putnih troškova (engl. travel cost method; Frey 1997; prijed dobivenih informacija s dobro osmišljenim Verbič, Slabe Erker 2004; Darvill 2005; Rizzo, Thro-upitnikom u kojem se traže pojedinačne procjene i sby 2006; Snowball 2008). Vrijednost se može mjeri- odluke na hipotetičkom tržištu (Martin 1994; Frey ti i izbjegavanjem održavanja kulturnog dobra, pro- 1997; Knudson 2001; Mason 2002; Mourato, Mazzan- cjenjivanjem štete i kalkuliranjem uštede, no to nisu ti 2002; Verbič, Slabe Erker 2004; Wilson, Troy, precizne mjere pa mogu ozbiljno podcijeniti prave Costanza 2004; Rushton 2004; Darvill 2005; Riz-ekonomske vrijednosti (Mourato, Mazzanti 2002, zo, Throsby 2006; Snowball 2008; Claesson 2011). 11 55). S druge strane, takve su procjene i dalje izrazitije Iako se CV metoda pokazala iznimno korisnom vezane uz uporabne negoli neuporabne vrijednosti pa su ekonomske procjene vrijednosti kulturne ba- štine usmjerenije na istraživanje tehnikama izjavlje- stration (skr. NOAA) održala savjetodavni skup čiji je cilj bio procijeniti mogućnosti korištenja CV metode. Na sku- nih vrijednosti (Rizzo, Throsby 2006, 997; Snowball pu su sudjelovali i neki od vodećih svjetskih ekonomista, 2008, 210). a njihov je zaključak da su CV studije dovoljno pouzdane Najpopularnija među tehnikama izjavljenih vri- te se mogu koristiti u sudskim postupcima za procjene šte- te koje uključuju gubitak neuporabnih, odnosno pasivnih jednosti (engl. stated-preference technique, skr. SPT) uporabnih vrijednosti (Arrow et al. 2001). To su potvrdila je metoda uvjetne procjene vrijednosti (engl. contingent i istraživanja provedena na osnovi smjernica i preporuka valuation, skr. CV), 8 koja se diljem svijeta koristi za oblikovanih na skupu NOAA-e (Carson et al. 1996). 10 Za detaljni pregled mogućnosti i nedostatka procjena određivanje ekonomske izvedivosti javne politike po- spremnosti na plaćanje (WTP), odnosno spremnosti pri- boljšanja kvalitete okoliša te, sve češće, za procjene hvaćanja kompenzacije (WAC) vidi Snowball 2008, poseb-ekonomske vrijednosti elemenata kulturne baštine. 9 no poglavlja 4 i 5. 11 CV metoda procjene vrijednosti kulturnih i prirod- nih dobara korištena je na mnogim poznatim primjerima 8 Naziva se još i metoda mogućeg vrednovanja. svjetske prirodne i kulturne baštine. Primjer primjene CV 9 U Sjedinjenim Američkim Državama je godine 1993. metode za Dioklecijanovu palaču vidi u Armaly, Pagiola, organizacija National Oceanic and Atmospheric Admini-Bertaud 2001. 21 Monografije CPA 9 METODE POSTUPAK PREDNOSTI NEDOSTACI Ne obuhvaća one koji iz bilo kojeg razloga nisu korisnici, ali su i dalje Može odgovoriti na pitanje spremni platiti da očuvaju ili podrže netržišne vrijednosti kulturne kulturnu baštinu (Snowball 2008, Oslanja se na praćenje tržišnog baštine za izravne korisnike 79). ponašanja i vrijednost elemenata (Snowball 2008, 79). Može dati samo odgovore na METODA kulturne baštine izvodi iz analize tržišta, čime neizravno otkriva pitanja koja se tiču postojeće TROŠKOVA sklonosti potrošača (Frey 1997, Vrijednosti su određene tržištem pa situacije te nije u stanju obuhvatiti UŽIVANJA 234; Darvill 2005, 31; Rizzo, se rezultati metode, u usporedbi s buduće mogućnosti (Snowball Throsby 2006, 996; Claesson 2011, tehnikama izjavljenih vrijednosti, 2008, 210). 70; Fletcher 2011, 170) mogu smatrati manje podložnima Procjena je i dalje izrazitije pojedinačnim sklonostima povezana uz uporabne nego (Snowball 2008, 210). neuporabne vrijednosti (Rizzo, Throsby 2006, 997; Snowball 2008, TEHNIKE 210). OTKRIVENIH Nije u stanju obuhvatiti one koji iz VRIJEDNOSTI Kao i metoda troškova uživanja, bilo kojeg razloga nisu korisnici, ali može odgovoriti na pitanje su i dalje spremni platiti da očuvaju netržišne vrijednosti kulturne ili podrže kulturnu baštinu (Snowball 2008, 79). Utemeljena je na pretpostavci da baštine za izravne korisnike (Snowball 2008, 79). Može dati samo odgovore na METODA posjetitelji otkrivaju vrijednost kroz vrijeme ili novac koji su spremni pitanja koja se tiču postojeće PUTNIH utrošiti da posjete određeni situacije te nije u stanju obuhvatiti TROŠKOVA Vrijednosti koje obuhvaća u znatnoj element kulturne baštine (Darvill buduće mogućnosti (Snowball su mjeri određene tržištem pa 2005, 31; Claesson 2011, 71). 2008, 210). utoliko nisu podložne pojedinačnim sklonostima koje imaju značajan Procjena je i dalje izrazitije utjecaj na tehnike izjavljenih povezana uz uporabne nego vrijednosti (Snowball 2008, 210). neuporabne vrijednosti (Rizzo, Throsby 2006, 997; Snowball 2008, 210). Sposobna je obuhvatiti opće ideje Utvrđeno je da hipotetička tržišta uporabne i neuporabne vrijednosti preuveličavaju volju za plaćanjem Utemeljena je na upitnicima koji ili njihovog gubitka (Fletcher 2011, (Snowball 2008, 87) te da postoji zahtijevaju od ispitanika da izraze 174). značajna razlika u rezultatima vrijednost koju pridaju pojedinim upitnika usmjerenih na volju za elementima kulturne baštine ili Utemeljena je na ekstenzivnoj analizi pojedinog elementa plaćanjem kako bi se spriječilo METODA njihovom budućem opstojanju kulturne baštine te omogućuje propadanje i volju za prihvaćanjem UVJETNE iskazivanjem stavova o kompenzacije u istoj situaciji hipotetičkim situacijama koje se izvođenje prikladnih vrijednosnih PROCJENE (Snowball 2008, 107). odvijaju na konstruiranim ili procjena za određene razine VRIJEDNOSTI simuliranim tržištima neuporabnih vrijednosti (Frey 1997, Utemeljena je na hipotetičkim predstavljenim u istraživanju (Frey 240). pitanjima koja nužno imaju 1997, 235; Darvill 2005, 31; Rizzo, Sposobna je proizvesti dovoljno hipotetičke odgovore pa njezini rezultati ne predstavljaju pravi TEHNIKE Throsby 2006, 996; Snowball 2008, pouzdane procjene za provedbu sudskih postupaka prilikom gubitka odraz mjerene vrijednosti IZJAVLJENIH 77; Claesson 2011, 70). neuporabnih vrijednosti (Arrow et (Mourato, Mazzanti 2002, 57; VRIJEDNOSTI al. 1993, 42 – 45). Snowball 2008, 24). Oblikovanje takvih upitnika izrazito Omogućuje preciznije opisivanje je kompleksno i javljaju se Utemeljena je na upitnicima koji atributa pojedinog elementa poteškoće pri izdvajanju atributa te zahtijevaju od ispitanika da izraze baštine te njihovo zasebno i pri donošenju odluka između velike sklonosti u odnosu na različite kombinirano vrednovanje mogućnosti izbora (Snowball 2008, kombinacije atributa pojedinog (Snowball 2008, 210 – 211). 210). MODEL elementa kulturne baštine, što IZBORA omogućuje mjerenje vrijednosti Od ispitanika zahtijeva visoku pojedinih značajki elementa baštine Omogućuje predviđanje potražnje informiranost i još uvijek ne može kao i njegove ukupnu vrijednost za elementima kulturne baštine s uhvatiti neopipljive, simboličke ili (Snowball 2008, 177, 185). više različitih značajki (Snowball duhovne vrijednosti (Mason 2002, 2008, 179). 22; Mourato, Mazzanti 2002, 64; Snowball 2008, 177 – 216). Slika 7 Usporedba osnovnih metoda mjerenja neuporabnih vrijednosti kulturne baštine. 22 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene tehnikom mjerenja netržišnih vrijednosti, njezin je ekonomisti ističu da i uporabne, a pogotovo neupo-osnovni nedostatak utemeljenost na hipotetičkim rabne vrijednosti kulturnih dobara odražavaju tipične pitanjima koja nužno imaju hipotetičke odgovore tržišne nesavršenosti. Dobra s neuporabnom vrijed-te njezini rezultati nisu uvijek pravi odraz mjerene nošću smatraju se javnim dobrima kojima upravlja vrijednosti (Mourato, Mazzanti 2002, 57; Snowball državna vlast osiguravajući njihovo održavanje jav-2008, 24). nim fondovima ili proračunskim financiranjem pu- Druga metoda izjavljenih vrijednosti jest mo- tem poreznih obveza. Iako ulaze u područje tržišne del izbora (engl. choice modeling, skr. CM), 12 ekonomije, često je riječ o slučajevima gdje je politi-koji izdvaja specifične atribute pojedinog elementa ka cijena kontrolirana, nekompetitivna i arbitrarna, a baštine i omogućuje mjerenje vrijednosti njegovih cjenovna diskriminacija nije učinkovito primijenjena. pojedinih značajki kao i vrijednost elementa baštine Prisutni su i mnogi drugi nedostaci, kao što je mono-u cijelosti. Njegova prednost nad CV metodom je pol moći institucija i vlasti koji onemogućuje konku-sposobnost preciznijeg opisivanja atributa pojedinog rentske cijene (Mourato, Mazzanti 2002, 53). Tržišne elementa baštine te njihovo zasebno i kombinirano nesavršenosti odnose se dakle na situacije u kojima vrednovanje, no od sudionika ispitivanja zahtijeva tržište ne reflektira punu dobrobit i tipično se javljaju visoku informiranost i još uvijek ne može uhvatiti pri procjeni vrijednosti onoga što ima značajke jav-neopipljive, simboličke ili duhovne vrijednosti (Ma- nog dobra (Mourato, Mazzanti 2002, 53). son 2002, 22; Mourato, Mazzanti 2002, 64; Snowball Analizom teorija ekonomskih vrijednosti australski 2008, 177–216). ekonomist David Throsby istražuje dosege i ograni- čenja ekonomije i standardnih tržišnih indikatora pri razmatranju i iskazivanju vrijednosti kulturne baštine 2.3.3 Nedostaci ekonomskih razmatranja (Avrami, Mason, de la Torre 2000b, 15). Poveznicu vrijednosti kulturne baštine između fizičkog tržišta, na kojem se kulturne vrijed- nosti određuju ekonomskim odredbama, i tržišta ide- Premda ekonomija ima najrazvijenije i najšire prihva- ja, koje određuje kulturne vrijednosti, nalazi u zahtje- ćene metode procjene vrijednosti, prikazano je kako vu potrošača da elementi baštine posjeduju kulturnu one još uvijek ne omogućuju precizne načine mjere-vrijednost (Throsby 2000, 29-30). Throsby smatra da nja kulturnih vrijednosti (de la Torre, Mason 2002, 4). se ekonomisti zavaravaju kada misle da mjerila kao Ekonomske su metode još uvijek utemeljene na poje- što su cijena ili spremnost na plaćanje mogu biti pravi dinačnim interesima koji odražavaju utilitarni sustav indikator kulturne vrijednosti. Razdvajanje ekonom-vrijednosti proizašao iz sposobnosti kulturnog dobra ske od kulturne vrijednosti jasno pokazuje da pripi-da služi materijalnim ciljevima te iz pojedinačnih za- sivanje monetarne cijene elementima kulturne bašti- dovoljstava za koja smo spremni platiti. Takav pristup ne predstavlja materijalističko iskazivanje kulturnih povezuje tržište s dobrobitima potrošača i pokušava vrijednosti koje ipak zahtijevaju drugačija mjerenja definirati koje dobrobiti potrošači traže (Blockley (Throsby 2000, 30). 1995, 97), ali pojedinačni stavovi spram kulturne Ekonomska razmatranja vrijednosti često su ograni-baštine utjelovljuju kompleksnu mješavinu emotiv- čena njezinom utilitarnošću i problem nastaje kada se nih i pragmatičnih potreba pa potrošačko tržište ne utilitarna teorija koristi kao jedina teorija vrijednosti može odlučivati koja dobra zaslužuju počasni naslov (Snowball 2008, 25). Prema toj teoriji vrijednost je kulturna baština (Juul Jensen 2000, 40; Serageldin jednaka uporabnoj vrijednost te predstavlja nešto što 2000, 53). Vrijednosti baštine ne mogu biti jedno-se može izračunati (Groenewoudt, Bloemers 1997, stavno svedive na sumu pojedinačnih vrijednosti pa 130) pa su preporučeni ili primjenjivani kriteriji za određivanje vrijednosti baštine obično povezani uz 12 Naziva se još i eksperiment izbora (engl. choice experi- različite vrste upotrebe, gdje ideja korisnosti baštine ment, skr. CE) ili združena analiza (engl. conjoint analysis). 23 Monografije CPA 9 leži u osnovi ekonomskog procjenjivanja njezinih rješenje tog problema leži u samoj činjenici da vrijed-elemenata (Carman 2002a, 164). S druge strane, ako nosti kulturne baštine nastaju, zapravo, konverzijom su elementi baštine javno dobro smješteno u javnoj uporabne u neuporabnu, simboličku vrijednost. Ri-domeni i sa značajkama neuporabnih vrijednosti, ne ječ je o dobrima koja su društvenim manipulacijama mogu se vrednovati na osnovi pojedinačnih prefe-iz svakodnevnog života promovirana u prostor ne- rencija te rezultata dobivenih njihovom upotrebom. procjenjivih, trajnih vrijednosti. Prateći Carmanovu Zato je važno primijetiti da je bitan aspekt ekonom-terminologiju, dobili su poseban status i okupiraju skog razmatranja neuporabnih vrijednosti moguć- prostor u području simboličkih vrijednosti te zahti- nost njihove preobraze u uporabne vrijednosti. No, jevaju poseban tretman. Područje simboličkih vrijed-iako mogu biti u kauzalnom odnosu, neuporabne nosti nalazi se izvan cirkulacije prolaznih predmeta vrijednosti, kako ih definiraju ekonomisti, nisu samo i nikad se ne odnosi na posvećenje samo pojedinog odgođene uporabne vrijednosti nego drugi oblik po-predmeta, već je to uvijek posvećenje cijelog sustava stojanja vrijednosti, koji se ekonomskim manipulaci- kao kategorije u koju je promovirani predmet smje- jama ne može preoblikovati u uporabne vrijednosti, šten (Carman 2002a, 171–172; 2010, 79–81). Utoliveć do toga može doći samo pod određenim vanj- ko ekonomske vrijednosti mogu biti važan segment skim utjecajima, tj. u obliku promjena društvenog vri- očuvanja kulturnih dobara i upravljanja njima, no ne jednosnog sustava (Carman 2002a, 171–172). Eko- mogu biti jedini kriterij prema kojem se određuje što nomska teorija time ostaje vezana ili uz pripisivanje će, a što neće biti sačuvano i čime će se i na koji na-ekonomske vrijednosti pojedinom elementu baštine čin upravljati (Lipe 1984, 9). Kako su procjene vri-ili uz analizu odluka između alternativnih scenarija, jednosti nužne i omogućuju izbor unutar područja pa se sve češće priznaje da su vrijednosti, dok god su vrijednosti, treba prihvatiti da je definiranje koncepta determinirane samo u kontekstu pripisane cijene ili vrijednosti kulturnih dobara prije svega teorijsko pi-izabrane odluke, pod utjecajem ili pojedinačnih sklo- tanje (Groenewoudt, Bloemers 1997, 130), a uvjet je nosti ili procesa donošenja odluka (Carman 2005, 71) taj da oni koji žele i trude se očuvati kulturnu baštinu te se ne mogu smatrati pravim izrazom vrijednosti moraju točno prikazati što je vrijedno i na koji je na-kulturne baštine niti predstavljati prikladne metode čin kriterij vrijednosti ustanovljen. za njezino mjerenje. No premda baština zauzima kompleksnije i apstrak- Kritika ekonomskog pristupa vrijednosnim procjena- tnije simboličko područje u kojem čisto ekonomski ma baštine tiče se neprikladnosti trenutačno razvije- kapital postaje bezvrijedan i svakodnevan (Carman nih sustava evaluacije koji su ograničeni na utilitaran 2002a, 175), dobra koja sadrže simboličke vrijedno-pristup vrijednostima definiran pojedinačnim sklono- sti te služe stvaranju zalihe kulturnog kapitala općih stima potrošača. Na kraju se mora prihvatiti da se vri- vrijednosnih značajki nužno zahtijevaju razmatranja jednosti baštine ne mogu jednostavno preoblikovati unutar ekonomskih teorija kako bi dobila prikladan u ekonomske te se takve procjene još uvijek mogu upravljački tretman i dugoročnu održivost. Trenutna opisati samo kao proceduralne (Startin 1994, 186). usmjerenost na pitanja održivosti preuzeta iz ekono-Kada se problem sagleda iz perspektive znanstvene mije okoliša predstavlja značajan napredak unutar vrijednosti nezamjenjivih i nenadoknadivih podata-kojeg ekonomske evaluacije baštinskih vrijednosti ka, uviđa se da je riječ o vrijednosti neprocjenjivoj u mogu biti uključene u širi društveni i ekonomski okvirima ekonomije, a kreativni pokušaji da se ona kontekst te mogu pružiti jake osnove za donošenje podvrgne ekonomskim mjerenjima za sada nisu do-odluka o kontinuiranom očuvanju baštine i upravlja- nijeli prave rezultate. Srećom, postoji neka svijest o nju njome (Knudson 2001; Wilson, Troy, Costanza potrebi za očuvanjem kulturnih dobara unatoč mo-2004; Carman 2005b; Throsby 2006; Claesson 2011; gućnosti da su neka čak i bezvrijedna s ekonomskog Fletcher 2011). Iz tog razloga treba pokušati suzbi-gledišta (Groenewoudt, Bloemers 1997, 130). Možda ti izraženi strah da će ekonomskim razmatranjima 24 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene baština nužno biti obezvrijeđena te u odnosu spram vrijednosti sadržanih u baštini kao kulturnom ka-drugih resursa shvaćena kao nešto od sekundarnog pitalu ili korporativnoj štednji, zajedničkom dobru društvenog značenja. Takvi zaključci proizlaze iz raz-upravljanom na korist svih, ne može se negirati. matranja trenutno razvijenih ekonomskih metoda za Iako se može prihvatiti da baštinske vrijednosti nisu procjenu netržišnih vrijednosti koje uistinu nisu u sta-financijske prirode i odbaciti potrebu za vrednova- nju obuhvatiti njihovo puno značenje. Ono što treba njem pojedinačnog elementa baštine u monetarnim imati na umu, jest da ekonomski aspekti sagledava-terminima, upravljanje baštinom u našem će društvu nja problema polaze od krajnjeg profita koji može zasigurno još duže vrijeme zahtijevati ekonomsko donijeti element baštine stavljen u upotrebu. Takav opravdanje pa ne možemo zanemariti potrebu za ak-stav može ozbiljno ugroziti stvarnu interpretaciju, tivnim sudjelovanjem u ekonomskim razmatranjima kontekst i značenje baštine. No realitet ekonomskih vrijednosti elemenata kulturne baštine. 25 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 3 Razmatranje znanstvene vrijednosti arheološke baštine 3.1 Znanstveni okvir razmatranja više mogli ostati akademski zanemarivani ( sl. 8). vrijednosti arheološke baštine Istodobno, oblikovani pristup neizbježno rezultira selekcijom te je prvi put jasno definiran problem Kao što je prikazano, ideja vrijednosti kulturne bašti- odabira dobara koja sadržavaju dovoljnu vrijednost ne, a time i arheoloških ostataka, oblikuje se u druš- da budu zakonski zaštićena i očuvana, čime selekcija tvenim okvirima te je ovisna o prostoru i vremenu postaje osnovni problem i središnja djelatnost proi predstavlja odraz civilizacijskih tekovina, odnosno cesa upravljanja kulturnom baštinom. Taj najvažniji društvenih kretanja u sadašnjosti. Javni se interes za čimbenik u kreiranju reprezentativne zalihe kulturnih vrijednosni status kulturne baštine definira u prav-dobara pred stručnjake je stavio zahtjev za razradom nim okvirima čija posljedica nije samo regulacija prikladnih strategija i oblikovanjem jasnih sustava zakonima zaštićenog javnog i općeg dobra već je to evaluacije na relevantnim znanstvenim i društvenim prostor u kojem se ovaj postupak oblikuje, opravdava osnovama (Darvill 1987, 169; 2001, 192). i usmjerava. Promjene razvijene unutar teorijskih raz- Znanstveni je potencijal elemenata arheološke ba- matranja vrijednosti kulturne baštine utječu na razvoj štine, u okvirima zapadne i europske misli razvijane zakonodavnih sustava te je koncept zaštite i konzer-s oblikovanjem arheologije kao zasebne znanosti, vacije spomenika u novije vrijeme zamijenjen novim uvijek predstavljan kao prioritetni kriterij njihove pristupom upravljanja kulturnim dobrima. Takav pri-vrijednosti. U zakonskim okvirima anglofonskih ze- stup nije samo preusmjerio orijentaciju interesa pre- malja za njega je rezerviran i zaseban termin, izra- ma budućnosti već je kulturnu baštinu izravno uveo žen kao značaj ili važnost ( significance u Sjedinjenim u domenu gospodarskih interesa, čime ekonomski Američkim Državama i Australiji, odnosno importance okviri oblikovanja vrijednosti kulturne baštine nisu u Velikoj Britaniji) koji oblikuje iskaz o vrijednosti PODRUČJA DRUŠTVENOG DJELOVANJA ZNANOST I KULTURA PRAVO I POLITIKA EKONOMIJA područje razvoj smjernica područje vrijednosnih i normi djelatnog promjena upravljanja upravljanja BAŠTINA Slika 8 Sl Baština kao pr ika 7: Baštin odukt različitih podr a kao produkt učja dr različi uštveno tih po g djelov druč anja. ja društvenog djelovanja. 27 EVALUACIJSKI MODELI INTUITVNI DESKRIPTIVNI SUSTAVNI SUSTAVNI MODEL DESKRIPTIVNI MODEL KVANTITATIVNI MODEL Nestandardiziranost Sustavnost Standardiziranost Nekonzistentnost Konzistentnost Konzistentnost Neusporedivost Djelomična usporedivost Usporedivost Slika 8: Značajke različitih vrsta evaluacijskih modela. Monografije CPA 9 arheoloških ostataka. U tim okvirima značaj ili važ- 2011; Fletcher 2011; Scarre, Scarre (ur.) 2006). Redu- nost ne smatraju se istoznačnima s terminom vrijed- ciranje vrijednosti arheoloških ostataka na kategoriju nost. Vrijednost odražava konsenzus o društvenim podataka kritizirano je i kao odraz eurocentričnog vrijednostima, dok su u terminima značaj i važnost pristupa baštini i kao odraz procesnog naslijeđa raz-sadržane specifične vrijednosti razvijene u okvirima matranja arheološkog zapisa u terminima objektiv-stručnih i znanstvenih spoznaja (Darvill 2001, 184, nog, apstraktnog i od vrijednosti oslobođenog znan-192; 2005, 22, 37–38). Termin značaj, odnosno važ- ja (Smith 2004, 108, 123; Hodder 2010, 861). Ako nost odnosi se dakle na stručnu procjenu o kvaliteti arheološke ostatke kao dio kulturne baštine smatra-i kvantiteti arheoloških podataka, odnosno njihovog mo smještenim u javnom području i nepristupačnim znanstvenog potencijala (Leone, Potter 1992, 137) bez javne potpore, njihovo pravo značenje možemo te je u mnogim anglofonskim zemljama prenesen iskazati tek uporabom dalekosežnijeg termina vrijed-u regulatorno-pravni okvir kao odraz prikladnosti nost. 13 U pozadini te ideje nalazi se spoznaja da arhe-pojedinih mjesta da budu zaštićena ili očuvana kao ološki zapis ne pripada arheolozima, već društvu u značajna ili važna na nacionalnoj razini. U području cijelosti, te da predstavlja simboličku vrijednost spo-upravljanja baštinom taj termin označava jedinstve- sobnu da oblikuje ne samo prošlost nego i identitet nost potencijala arheoloških ostataka da osiguraju zajednica u sadašnjosti. Uz to, bitnu stavku prilikom podatke za oblikovanje novih spoznaja te predstavlja implementacije politike očuvanja predstavlja javna središnji koncept evaluacije i zakonsko opravdanje potpora, pogotovo u sukobu arheoloških interesa s njihove zaštite i očuvanja. Kako o njemu ovisi i na-različitim političkim i ekonomskim interesima, čime čin oblikovanja politike upravljanja elementima arhe- javna percepcija arheološkog djelovanja postaje os- ološke baštine, brzo je prepoznato da sadrži visoku novni element uspješnog upravljanja kulturnom moć oblikovanja i sadašnjih znanstvenih spoznaja i baštinom, što u konačnici normalizira i opravdava budućeg spoznajnog potencijala. Na tim je temeljima arheološku praksu te definira razloge za očuvanje oblikovana i osnovna kritika suvremenog upravljanja arheoloških nalazišta, odnosno njihovo istraživanje baštinom, koja ističe da se taj postupak ne odnosi to-prije destrukcije (Carver 1996, 55; Deeben et al. 1999, liko na otkrivanje arheološkog zapisa koliko na nje- 191). Tako zahtjev za aktivnijim uključenjem javno- govo, najčešće nesvjesno, oblikovanje i proizvodnju sti u arheološka istraživanja ima iznimno značenje u (Tainter, Beagley 2005, 69; vidi i Young 1994, 197). javnim projektima kao sredstvo otvaranja predmeta Ta je spoznaja značajno utjecala na promjene u raz-mišljenju javnosti i javnoj raspravi (Young 1994, 193; matranju vrijednosti, a spoznaja o dominantnosti Carver 1996, 45) te stvara širok prostor djelovanja znanstvene vrijednosti naspram drugih, ponajprije javnim baštinskim institucijama kao onom segmentu društvenih vrijednosti potakla je značajne debate. državnog ustrojstva koji ima sposobnost interesnim Iz tog je razloga u nekoliko navrata raspravljano o tome kako iskaz o vrijednosti arheoloških ostata- ka oblikovan u terminima značaja ili važnosti ne 13 U okvirima mnogih (ne-common law) zakonodavnih sustava, pa tako i slovenskog, ova terminološka razlika nije obuhvaća punu razinu njihove vrijednost te pred- jasno izražena, već je zakonska zaštita utemeljena na ter- stavlja samonametnuto ograničenje na razmatranje minu vrijednost (vidi Zakon o varstvu kulturne dediščine vrijednosti u znanstvenim i spoznajnim okvirima, (Uradni list RS, št. 16/2008), iako se termin važnost (slov. pomen) koristi u pojedinim sintagmama slovenskog prav- zanemarujući vrijednost koju arheološka nalazišta nog sustava, npr. spomenik državnog ili lokalnog pome-mogu imati za šire segmente društva i različite inte- na, ali i kao družbeni pomen, što dodatno potvrđuje ne- resne skupine (Leone, Potter 1992; Briuer, Mathers postojanje prikazane terminološke razlike). Kako termin vrijednost dopušta razmatranje šireg značenja elemenata 1996; Clark 2001; 2002; Smith 2001; 2004; 2006; arheološke baštine obuhvaćajući i znanstveni potencijal 2009; Tainter, Bagley 2005; Lafrenz Samuels 2008; i opće vrijednosti društva, bit će korišten prilikom obli-Smith, Brandon (ur.) 2008; Hodder 2010; Claesson kovanja modela vrijednosne procjene koja predstavlja cilj ovoga rada. 28 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene skupinama omogućiti pristup i znanstvenom istraži-19. stoljeća, odnosno donošenjem prvih zakona o vanju i njegovim rezultatima. njezinu očuvanju, koji se u to vrijeme oblikuju diljem Vrijednost arheoloških ostataka time više nije mogu- Europe (Cleere 1989; Walsh 1992; Hardesty, Little će definirati samo oblikovanjem iskaza o znanstve- 2000, Carman 2002a; 2005b; Carman, Sørensen 2009; nom potencijalu već procjena vrijednosti mora po- Smith 2004; 2006; Waterton, Smith 2009; Waterton miriti sferu društvenih i znanstvenih interesa. Iz tog 2010; Graham, Howard (ur.) 2008; Gibson, Pendlebu-razloga arheologija treba razviti iscrpne i obuhvatne ry (ur.) 2009; Ashworth, Graham Tunbridge 2007). 15 sustave evaluacije koji su zasnovani na podudaranju Zakonska zaštita vrijednosti arheoloških ostata-arheoloških interesa i širih društvenih vrijednosti, što ka uvela je tu posebnu kategoriju objekata u javnu će omogućiti njihovu uspješnu upotrebu i široku pri-domenu te ih obilježila kao javno, zajedničko dob- hvaćenost (Darvill 2001, 192). Stručnjaci već dugo ro i namijenila im poseban tretman. Ta se promje-pokušavaju oblikovati evaluacijski sustav koji u obzir na poklapa s vremenom oblikovanja arheologije uzima i društvenu vrijednost i znanstvenu relevan-kao zasebne discipline te se odvija usporedo sa ši- tnost arheoloških ostataka, no kulturno i povijesno rom pojavom javnih institucija za čuvanje pokretnih uvjetovani kriteriji društvene vrijednosti nisu jasni i nepokretnih arheoloških ostataka, brigu o njima i ni lako mjerljivi, a znanstvena relevantnost nije kon-upravljanje njima te za njihovu prezentaciju. Zajed- stantna (Groenewoudt, Bloemers 1997, 133). Ipak, no, te su promjene osigurale prikladan društveni kon-danas mnogi evaluacijski sustavi zahtijevaju iskaz o tekst u kojem je arheologija mogla profesionalizirati i društvenoj vrijednosti elemenata arheološke baštine institucionalizirati svoje djelovanje (Darvill 2005, 24; kao jedan od uvjeta opravdanja postupka selekcije te Kristiansen 2008a, 8). okvir za oblikovanje načina upravljanja. Kako su vri- Promatramo li razmatranje arheološke baštine u jednosti ponovno smještene u središte postupka eva- okvirima tradicionalne arheološke misli, uviđamo luacije, razmatranje okvira unutar kojih se oblikuje kako se teorijsko razmatranje kao i praktično postu-vrijednost arheoloških ostataka posebno se intenzivi- panje s baštinom u potpunosti poklapa sa zdravora- rala zadnjih desetljeća te je oblikovana suprotnostima zumskim stavom te induktivnim procesom zaključi-koje obilježavaju dvije najistaknutije struje teorijskog vanja koji vladaju razdobljem od kraja 19. stoljeća pa razmatranja arheoloških interpretacija. sve do šezdesetih godina 20. stoljeća. Većina izjava o vrijednosti oblikovanih u okvirima tog pristupa u osnovi se donosi na nekonzistentnim metodološkim 3.1.1 Razvoj teorijskih razmatranja načelima te se oslanja na profesionalnu procjenu, što vrijednosti arheološke baštine vrijednosne procjene čini iznimno ovisnima o struč- nosti procjenitelja i njegovim osobnim interesima Teorijska rasprava o procesu pripisivanja vrijed- (Young 1994; Schofield, Carman, Belford 2011). 16 nosnih značajki arheološkoj baštini, začecima tog postupka i njegovim rezultatima, iznimno je op- 15 Pregled razvoja sustava zaštite i očuvanja baštine te baštinskog zakonodavstva u Sloveniji vidi u Baš 1954, Mikl sežna. Iako razumijevanje ostataka iz prošlos- Curk 1981 i Hazler 2009. ti kao nekog oblika vrijednosti možemo naći u 16 Ipak, značajno je spomenuti djelatnost Aloisa Rie-svim povijesnim razdobljima i svim društvima, 14 gla, pionira tzv. Bečke škole povijesti umjetnosti i od 1904. godine glavnog konzervatora II. odjeljenja Carskog većina se autora slaže da je arheološka baština kakvu i kraljevskog središnjeg povjerenstva za proučavanje i danas poznajemo počela svoj oblik dobivati krajem održavanje umjetničkih i povijesnih spomenika Austro-Ugarske. Riegl je već davne 1903. godine (u prvom dijelu knjige Prijedlog zakonskog reguliranja zaštite spomeni- 14 U tom kontekstu značajna su razmatranja Davida C. ka u Austriji/Entwurf einer gesetzlichen Organisation Harveya (npr. 2000, 2001), koji rekonstruira dugotrajnu der Denkmalpflege in Österreich, nazvanom Bit i posta-prošlost političkih manipulacija materijalnim ostacima iz nak modernog kulta spomenika/Wesen und Entstehung prošlosti. des modernen Denkmalkulturs) klasificirao baštinske 29 Monografije CPA 9 Kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina 20. spoznaje i razotkriti njezinu ovisnost o društvenim stoljeća pozitivistički pristup arheologiji postavio je uvjetima. U skladu s novim pristupom, upravo je nove zahtjeve za evaluaciju arheoloških nalazišta. Taj postprocesni smjer u arheološkoj teoriji pokušao se pristup naziva procesnom ili novom arheologijom, naglasiti postojanje različitih pristupa arheološkoj a njezina osnovna postavka odnosila se na istraži-baštini i mogućnosti višestrukih interpretacija, koje vanje arheoloških nalazišta s eksplicitnim i unaprijed ne proizvode objektivne spoznaje, nego otkrivaju osmišljenim istraživačkim pitanjima i hipotezama o duboku subjektivnost spoznajnog procesa (McGuire prošlosti. Kako je cilj procesne teorije učiniti arheo-2008, 59). Toj su se kritici pridružile feministička i lošku disciplinu objektivnom i rigorozno znanstve- marksistička teorija te kritike oblikovane među do- nom, procesni je pristup problemu procjene arheo- morodačkim stanovništvom postkolonijalnog svijeta loških vrijednosti tretirao kategorizaciju kao nužnu i ukazivanjem na neprikladnosti arheoloških razmatra-neizbježnu. U tim okvirima kategorizirati znači dati nja njihove prošlosti oblikovanih u okvirima andro-smisao stvarima pa se stvaranjem kategorija i sm- centričnih i eurocentričnih, klasnih i rasnih te kolo- ještanjem objekata u te kategorije definiraju značenja nijalističkih i imperijalističkih predrasuda discipline. koja se zatim predstavljaju drugima (Carman 2002a, Cilj postprocesne, feminističke, marksističke i domo-188). Na tako čvrsto oblikovanom realističkom i em- rodačke arheologije bio je prikazati da je sve znanje pirističkom pristupu materiji ideja evaluacije postaje političko te da i proces upravljanja arheološkom ba-relativno usmjeren proces mjerenja na prikladnim, štinom i njezinim vrijednostima predstavlja politički jasno definiranim skalama (Cooper et al. 1995b, 231). proces koji se oblikuje u sadašnjosti i izveden je iz No zakasnjeli je pozitivizam procesne arheologije već kompleksne, ideološki obojene društvene dinamike. 17 početkom osamdesetih godina 20. stoljeća žestoko Iako je taj novi pristup imao značajan odjek diljem kritiziran te se u arheološkoj teoriji razvija novi pra-svijeta, te je promijenio ne samo stav unutar arheo- vac, nazvan postprocesnom arheologijom, koji odbi- loške discipline nego je i utjecao na promjene u na- ja prihvatiti pojednostavljene odnose prema kojima cionalnim i međunarodnim sustavima razumijevanja se materijalna kultura razmatra kao izravan i mjerljiv i vrednovanja baštine, Laurajane Smith smatra da odraz ljudskog ponašanja. Postprocesna arheologija je njegov utjecaj bio ograničenog dosega te da nije arheološku interpretaciju utemeljuje na postmoder-istinski promijenio područje unutar kojeg se disci- nističkim elementima mišljenja i u tim okvirima ka- plina prakticira. U svojim mnogobrojnim razmatra- tegorije arheoloških ostataka vidi kao konstruiran njima (Smith 1993, 1994, 2004, 2005, 2006, 2007) koncept koji je, premda reflektira njihovu realnost, Smith pokazuje kako naslijeđe procesne arheologije arbitrarno pripisan arbitrarno stvorenoj klasi objeka-ima najznačajniji i još uvijek aktualni utjecaj na obli- ta (Cooper et al. 1995b, 231). Kritika procesne arhe- kovanje pravnih instrumenta za očuvanje i upravlja- ologije bila je, dakle, usmjerena na njezine osnovne nje baštinom. U okvirima kritičke analize diskursa paradigme, koje su se ticale objektivnosti arheološ- ke znanosti koja proizvodi neutralno i od vrijedno- 17 Prikazana tematika razmatrana je u mnogim raspra- sti oslobođeno znanje, te je pokušala otkriti prirodu vama te brojnim arheološkim knjigama i člancima pa je ovdje dovoljno izdvojiti samo one koji su izravno po-vrijednosti u dvije osnovne kategorije: memorijalne i sa- vezivali subjektivnost arheoloških spoznaja s politikom dašnje vrijednosti, te različite potkategorije (npr. starost upravljanja arheološkom baštinom: Leone, Potter, Shackel i povijesna vrijednost, odnosno uporabna, umjetnička 1987; Shanks, Tilley 1987a; 1987b; Tilley 1989; Hodder vrijednost itd.). Takav pristup postat će temeljni princip 1991; 1992; 2010; Shanks 1992; Leone, Potter 1992; Car-mnogih kasnijih vrijednosnih klasifikacija (vidi pogl. 4.1 man 1993; Gathercole, Lowenthal (ur.) 1994; Hodder et i 4.2), a ovaj uvid otkriva njegovu duboku vremensku al. (ur.) 1995; Trigger 1995; Meskell (ur.) 1998; Gramsch ukorijenjenost u okvirima stručnog i državnog djelovanja 2000; Funari, Zarankin, Stovel (ur.) 2005; Mathers, Darvill, na području zaštite i očuvanja kulturne baštine (Pirkovič Little (ur.) 2005; McGuire, Navarrete 2005; McGuire 2007; 1993, 11–16; Jokilehto 1999, 215–218; Gibson, Pendle-Moore, Wheelan (ur.) 2007; van der Valk 2010a; 2010b; bury 2009, 7; Jurić, Ćorić 2009). Ireland 2012. 30 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene prikazuje kako je diskurs o baštini razvijen tijekom 19. položaj arheologije u ovim kulturno-povijesnim uv-stoljeća u anglofonskom svijetu, legitimiran šezdese- jetima možda možemo i drugačije postaviti. U svi- tih i sedamdesetih godina 20. stoljeća razvojem ideja jetu u kojem društvo karakterizira svijest o izrazitoj o objektivnosti arheološke znanosti i inzistiranjem međuovisnosti svih vidova javnih službi, a položaj na profesionalnosti njezinih organizacija. Neovisno javnih dobara i javnog vlasništva ima nešto drugačiju o teoriji koja se nalazila u pozadini tih razmatranja, tradiciju, arheologija predstavlja javnu djelatnost koja ideja o važnosti jasnih zakonskih okvira i profesio-djeluje s potporom i na korist cijeloga društva. Una- nalizaciji struke brzo se proširila diljem zapadnog toč mnogim promjenama koje su zemlje na ovom svijeta te je uskoro omogućila oblikovanje relativno prostoru doživjele zadnjih dvadesetak godina, a koje uniformnih, formalnih i tehničkih procedura zaštite i prije svega karakterizira uvođenje slobodne tržišne očuvanja arheološke baštine u mnogim nacionalnim ekonomije i prelazak na liberalni kapitalistički na-zakonodavnim sustavima. Proces definiranja i inter- čin upravljanja resursima, još uvijek postoji donekle pretiranja vrijednosti baštine utvrđen na taj način, a sadržajno i konceptualno drugačije razumijevanje zatim podržan djelovanjem međunarodnih baštinskih vrijednosti zajedničkog vlasništva i javnog dobra, organizacija, lako se proširio na ostatak svijeta te je, nego u zemljama u kojima socijalna orijentacija dr-iako s vremenskom zadrškom, omogućio izgradnju žavnog uređenja nije tako duboko ukorijenjena. 19 zakonodavnih okvira na zadanim uzorima nesvjes- U tim je okvirima upravljanje baštinom zada ća drža- nim primjenjivanjem samorazumljive logike znan- ve, a provodi se putem javnih ustanova te financira stvenog autoriteta arheologije u zemljama koje nisu državnim proračunom, odnosno javnim fondovima. nužno izravno iskusile isti razvoj teorijskih razmatra- Istodobno, država u potpunosti ili većim dijelom nja. Smith smatra da je arheologija, poistovjećujući se proračunski financira javno obrazovanje i time os-sa znanošću i oblikujući profesionalni imidž, dobila posobljava stručni kadar za upravljanje njezinim kul-relevantnost pred državom i državnim institucijama, turnim bogatstvom. Iako to ne znači da temelji za-te oblikovala standardizirani oblik ekspertize spo- konodavnog sustava nisu preuzeti iz zapadnih okvira soban aplicirati tehničke procedure na pojedinačne i ojačani prihvaćanjem međunarodnih dokumenta, probleme upravljanja materijalnom kulturom isto-autoritet koji arheologija ima ne može se shvatiti kao dobno rješavajući konflikte između interesnih skupi- jednostavno oblikovan unutar discipline i zakonima na (Smith 2004, 36-37). Prema Smithovoj, neuspjeh praktički nametnut ostatku društva. U takvim uvje-postprocesne kritike da se do kraja suoči s naslijeđem tima autoritet proizlazi iz svojevrsnoga društvenog procesne teorije leži u istoj toj domeni. Nesposobna sporazuma o zajedničkom ulaganju u obrazovanje da se odrekne privilegija znanosti i profesionalnosti te budućih stručnjaka i njihovom kasnijem djelovanju pod prijetnjom da će izgubiti autoritet i privilegirani u okvirima javnih službi i institucija na korist čitave pristup ostacima iz prošlosti, postprocesna arheolo-zajednice. Arheologija utoliko još uvijek predstavl- gija ne uspijeva do kraja poduprijeti ideju pluralnosti ja javnu službu čija je pozicija uvjetovana i zadana značenja i time omogućiti demokratizaciju pregovora zahtjevima koje društvo i država pred nju stavljaju. oko prošlosti (Smith 2004, 47–49, 55). Tako oblikovan položaj arheologije istodobno pred Ipak, promatranje tih stavova iz društveno-političkih uvjeta jugoistočne Europe otvara i neke mogućnosti 19 Ta je razlika posebno izražena u odnosu na angloa-drugačijih razmatranja prikazanih postavki. Iako tvrd- meričke koncepte javnoga i privatnog vlasništva, no pri- nje o političkom karakteru baštine bivaju stalno i možda kazani je sustav općenito blizak srednjoeuropskom načinu upravo ovdje intenzivno i sveprisutno potvrđivane, 18 poimanja društva i države, i time razumijevanju javnih dobara, te na tim osnovama oblikovanom značenju baštine i u tim okvirima definiranoj svrsi znanstvenog djelovanja 18 Pogotovo u svjetlu ratnih zbivanja devedesetih go- (o proturječnosti angloameričkog i europskog koncepta dina 20. stoljeća, o čemu detaljnije vidi u Slapšak 1993, društva i države te utjecaju koji ima na upravljanje arheo-Chapman 1994; Kaiser 1995; Novaković 2000; 2007. loškom baštinom vidi npr. Demoul 2010). 31 Monografije CPA 9 nju stavlja i najznačajniji zahtjev: da služi društvu u Neovisno o daljnjim razmatranjima ove problemati-cijelosti i u okvirima stručnih službi i na području ke, promjene u razumijevanju vrijednosti arheološke znanstvenog i akademskog djelovanja. Time razumi-i kulturne baštine sve intenzivnije utječu na sve razi- jevanje informativnog potencijala i znanstvene vri- ne baštinskog djelovanja te su vidljive u oblikovanju jednosti arheološkog zapisa te znanje i nove spoznaje mnogih novih međunarodnih dokumenata, konven-o prošlosti koje proizlaze iz arheoloških istraživanja cija i povelja koje sve češće naglašavaju važnost i šire postaju zadani cilj arheološkog djelovanja, kroz koji značenje društvenih vrijednosti baštine. To je ponaj-mogu dobiti oblik mnogih društvenih vrijednosti i na prije vidljivo u odnosu na pojačano razumijevanje vri-mnoge načine značajno pridonijeti interesima druš- jednosti nematerijalne baštine, ali i kroz razmatranja tva u cijelosti. Istodobno se od arheologa sve inten- vrijednosnog značenja širih prostornih jedinica, u zivnije zahtijeva razumijevanje i prihvaćanje vrijed- vidu kulturnih krajolika ili povijesnih okoliša, kao ka- nosti koje društvo pripisuje elementima arheološke tegorije koja zahtijeva multidisciplinarno istraživanje baštine, kao i razvijanje svijesti o mogućnostima po-i može obuhvatiti šire vrijednosti različitih interesnih litičkih eksploatacija rezultata njihovog interpretativ- skupina ( sl. 9). nog djelovanja te razumijevanje često negiranih težnji za pravom na potvrdu identiteta i kulturnog izraza manjina, migranata, žena, nižih klasa i drugih obe- 3.1.2 Znanstvena vrijednost kao spravljenih skupina. Na kraju, pred nama stoji pitanje informativni potencijal hoće li ovaj oblik društvenog značenja arheologije pod pritiscima opće privatizacije, slobodnog tržišta i Ostaci iz prošlosti mogu imati različite vrijednosti mahnitog kapitala već u bliskoj budućnosti potpuno u sadašnjosti: znanstvenu, obrazovnu, simboličku, nestati ili će razumijevanje pozitivnih aspekata na-duhovnu, asocijativnu ili čak estetsku, a, neovisno o slijeđa iz ne tako davne prošlosti prevladati te nam njihovoj veličini i značenju, uvijek imaju barem neku pomoći u oblikovanju posebnog stava ne samo pre-moć da nas informiraju o prošlosti (Lipe 1984). Kako ma baštini kao kategoriji i arheologiji kao disciplini arheološka nalazišta, kao poseban vid kulturne bašti-nego i prema društvenim, političkim i ekonomskim ne, samo rijetko sadržavaju nadzemne strukture koje odnosima s kojima su one neraskidivo povezane i obilježavaju njihov položaj u prostoru, ona najčešće o kojima ovisi njihovo razumijevanje i definiranje. 20 izravno ne prikazuju društvene vrijednosti koje mo- žemo prepoznati kod drugih oblika kulturne baštine 20 Detaljnija razmatranja teorijskih osnova arheološkog (McManamon 2000, 49). Za nalazišta koja su u potpu-istraživanja u istočnoeuropskim zemljama nalaze se u pr- nosti prekrivena zemljom i bez vidljivih oblika na po- vom dijelu knjige Comparative Archaeologies (Lozny (ur.) vršini znanstvena vrijednost je od primarnog interesa 2011; za Sloveniju i zemlje bivše Jugoslavije vidi posebno Novaković 2011). Iako se autori poglavlja u toj knjizi uglavnom zaustavljaju na općem prikazu povijesnog ra- pa Jelka Pirkovič, primjerice, smatra da postoje dvije struje zvoja arheologije, tek načelno prikazujući istočnoeuropsku razmatranja vrijednosti baštine: prvu struju predstavljaju perspektivu arheološke teorije (makar i s priznanjem da ni zemlje njemačkoga govornog područja i zemlje pod nji-jedna interpretacija nije moguća bez teorijske osnove; vidi hovim utjecajem, koje zagovaraju jednakost vrijednosti i Gramsch 2011), ipak naglašavaju posebnost društvenih, svih vidova baštine i besmislenost vrijednosnih klasifika-političkih i ekonomskih uvjeta tog područja te ističu važ- cija; druga je struja pod utjecajem anglofonskog, ali i fran- nost različitih utjecaja iz njemačkoga govornog područja kofonskog diskursa, koji ističu da baštinu nije moguće u na razvoj arheološke misli i teorije (Lozny 2011; Marci-potpunosti zaštiti niti joj osigurati jednaku razinu skrbi te niak 2011; Tomášková 2011; Bartosiewicz, Mérai, Csippán je klasifikacija vrijednosti nužna jer služi izdvajanju prio-2011; vidi i Novaković 2002 i 2012). Takva razmatranja ritetnih slučajeva (Pirkovič 1993, 113–114; 2012, 24). Taj otvaraju mogućnosti postojanja i drugačijeg načina razu-se pristup donekle poklapa s razmatranjima spomenutih mijevanja arheološke baštine od onog na koji sustavno na- istočnoeuropskih teoretičara koji u dominaciji utjecaja iz ilazimo u susretu s literaturom vođenom angloameričkim njemačkoga govornog područja vide razloge za slabu pri-diskursom. Na neke posebnosti razumijevanja vrijednosti hvaćenost teorijskih postavki razvijenih u okvirima zapad-arheološke baštine u Istočnoj Europi već je upozoravano, ne, odnosno anglofonske arheologije. 32 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene PODRUČJE STARI KONCEPTI NOVI KONCEPTI Spomenici Krajolik DEFINIRANJE KULTURNE BAŠTINE Građevine Urbana područja Nalazišta Povijesni okoliš / kulturna baština DRUŠTVENA ULOGA Nacionalno jedinstvo Poštivanje kulturne raznolikosti KULTURNE BAŠTINE Stvaranje prihoda od posjetitelja Šire ekonomske i društvene dobrobiti Državna razina Regionalna / lokalna razina ODLUČIVANJE Autoritativnost Demokratizacija i participacija Stručnjaci Voditelji STRUČNOST Specijalizirani stručnjaci Svestrani profesionalci Stručno znanje Upravljačke vještine Starost Industrijska / poslijeratna baština Estetska vrijednost Komemorativna vrijednost VRIJEDNOST Nacionalno značenje Regionalna / lokalna raznolikost Kulturno jedinstvo Kulturna raznolikost Uzak raspon vrijednosti Širok raspon vrijednosti INTERPRETACIJA Pod vodstvom stručnjaka Pod vodstvom zajednice Država Lokalne zajednice ODGOVORNOST Tržište / privatni sektor Baštinski sektor Zaštita okoliša Proglašenje Karakterizacija Zaštita spomenika Cjelovito očuvanje UPRAVLJANJE Usmjereno na pojedinačni slučaj Strateški usmjereno Tehničko istraživanje Filozofsko istraživanje Slika 9 Mijenjanje trendova u području upravljanja kulturnom baštinom (prema Council of Europe 2001, 112). pa je i osnovni razlog zašto su arheološka nalazi- konteksta te njihovih međuodnosa i zadanih prirod- šta vrijedna većim dijelom određen informacijama nih uvjeta (Lipe 1984, 6). Pitanja na koja arheološki o prošlosti koje ona sadrže (Startin 1994, 184–185; ostaci mogu dati odgovore su način života, kronolo-Carver 1996, 46). Znanstvena vrijednost materijalnih gija i tehnologije, okoliš i njegovo iskorištavanje te ostataka iz prošlosti dolazi iz formalnih istraživanja socijalna pitanja ekonomije, nataliteta, naseljavanja, arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti i arhitektu-demografije itd. Arheologija time ima značajno mje- re, povijesne geografije itd., i te discipline imaju dobro sto u proučavanju razvoja društva u prošlosti, ali i razvijene pristupe istraživanju i stvaranju zaključaka o sadašnjosti (Startin 1994, 185) te treba napomenu-prošlosti izravnim proučavanjem samih materijalnih ti da arheološki ostaci pružaju značajne podatke ne ostataka, njihovog prostornog položaja i vremenskog samo za arheologiju već i za mnoge druge znanosti 33 Monografije CPA 9 pa mogu mnogo pružiti za napredak i društvenih, temeljene na usporedbama i ovisne o kontekstu te da ali i prirodnih znanosti (Moratto, Kelly 1978, 5). U procjene vrijednosti zahtijevaju definiranje jasnih re-konačnici, treba biti svjestan da nevidljivi arheološki ferentnih okvira sposobnih prikazati u odnosu na što ostaci koji imaju samo znanstvenu vrijednost sadrže je vrijednost određena (Moratto, Kelly 1976; 1978; potencijal da jednom postanu i druge vrijednosti. Schiffer, House 1977; Tainter, Lucas 1983; Briuer, Znanstvenu vrijednost arheoloških nalazišta tvore Mathers 1996). prisutna stratifikacija te kontekstualna informativ- Praćenjem razvojnog smjera te rasprave može se pri- nost artefakata i očuvanih organskih materijala. Kako mijetiti da danas i britanski i nizozemski arheolozi je znanstvena vrijednost pojedinog kulturnog dobra ističu kako je znanstvenu vrijednost arheoloških na-sadržana u njegovu potencijalu da odgovori na bitna lazišta moguće definirati u terminima kvalitete i po-istraživačka pitanja (Fowler 1982, 26), ona je najče- tencijalne informativne vrijednosti jer one do neke šće bila definirana u terminima istraživačkih ciljeva razine jamče smislene interpretacije relevantne i za i planovima njihove izvedbe (Moratto, Kelly 1978, društvo i za znanost (Carver 1987b; Emery 1993; 7). Naime, tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća Groenewoudt, Bloemers 1997; Darvill 2005). 21 u Americi je razvijena opsežna rasprava o pitanjima To proizlazi iz činjenice da je evaluacija vrijedno-znanstvene vrijednosti i načinima njezine procjene. sti u terminima kvalitete i informativne vrijednosti Rasprava je bila uokvirena procesnim pristupom donekle konstantan čimbenik koji uspijeva izbjega-arheologiji kroz koji je mogućnost definiranja znan- vati trendove kojima je podložna i znanstvena per- stvene vrijednosti arheoloških ostataka razmatrana u spektiva i društvena percepcija arheološke baštine okvirima jasno definiranih, problematskih istraživač- (Groenewoudt, Bloemers 1997). Arheološka nalazi- kih pitanja (engl. research design; Binford 1964; Raab, šta, dakle, uvijek sadrže mogućnost izvođenja znan-Klinger 1977; 1979; Goodyear, Raab, Klinger 1978; stvene vrijednosti iz prisutne razine informativnog Sharrock, Grayson 1979; Barnes, Briggs, Neilsen potencijala ovisnog o kvaliteti depozitnog kontek-1980; Klinger, Raab 1980; Raab et al. 1980). Promje- sta. U tim terminima razina kvalitete depozita može njivost orijentacije znanstvenih istraživanja koja bit- se procijeniti u odnosu na stupanj podatkovne ra- no utječe na razumijevanje vrijednosti arheološkog zumljivosti koji je predstavljen jasnoćom prisutne zapisa prihvaćena je kao glavna kritika tog pristupa. stratifikacije te kontekstualnom informativnošću Problem kompleksnosti i promjenjivosti znanstvene artefakata i očuvanih organskih materijala. Ako ar-vrijednost pokušao se riješiti i idejom reprezentativ- heološki zapis promatramo kao izvor informacija, nosti (Lipe 1974, Glassow 1977; Raab, Klinger 1979), onda znanstvena vrijednost predstavlja potencijal odnosno selekcijom primjeraka što više različitih ti-arheoloških nalazišta za definiranje vjerodostojnih pova nalazišta, no primijećeno je da je i ta ideja suo- podataka i izvođenje smislenih interpretacija proš- čena s istim problemom nemogućnosti predviđanja losti (Moratto, Kelly 1978, 5), gdje značenje znan-budućih znanstvenih interesa (Startin 1993; Briuer, stvene vrijednosti biva dodatno prošireno njezinim Mathers 1996; Hardesty, Little 2000; Mathers, Schel-uključivanjem u kontekst širih društvenih interesa te berg, Kneebone 2005; Smith 2005). Uz to, postalo je smještanjem znanstvene vrijednosti u okvire općih, sve šire prihvaćeno da su procjene vrijednosti nužno društvenih vrijednosti. 21 Martin Carver (1987a, 124) prvi je uveo kriterij kva- litete kao parametar procjene znanstvenog potencijala ar- heološkog zapisa determiniran njegovom jasnoćom i čitlji- vošću kao razinom do koje dopušta izvođenje razumljivih i smislenih podataka (Emery 1991, 38). 34 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 4 Procjena vrijednosti arheološke baštine 4.1 Problematika vrijednosnih procjena zadovoljavaju pa ovo područje arheološkog djelova- arheološke baštine nja dobiva središnju važnost i postaje oblikovano ter- minima savjesti i odgovornosti discipline. Sudbina arheoloških ostataka danas više ne ovisi Ipak, problematika donošenja odluka o postupanju samo o volji i interesima pojedinog arheologa, već je s arheološkim ostacima puno je kompliciranija, a dio šire rasprave između nekoliko interesnih skupiveć njihova osnovna obilježja produbljuju problem i na, među kojima arheolozi predstavljaju samo jedan vrijednosne procjene i selekcije. Naime, pojedina se segment zahtjeva, obično sukobljen s političkim i arheološka nalazišta mogu u mnogočemu razlikovati ekonomskim interesima, u obliku razvojnih planova, te nije moguće na istim osnovama procijeniti njihovu gospodarskog napretka, poreznih nameta te javnog relativnu vrijednost (Startin 1994, 186). Neovisno o ili privatnog financiranja. Utoliko svaka izjava o vri-metodi procjene, često raspolažemo nedovoljno de- jednosti u konačnici postaje opravdanje za trošenje taljnim i fragmentarnim podacima pa nemamo do-javnog novca ili financijskog uloga u okviru javnih i voljno informacija potrebnih za oblikovanje uteme-privatnih razvojnih projekata (Young 1994, 198; Gre- ljene i dobro uravnotežene izjave o vrijednosti (Hey nville, Ritchie 2005, 213). Iz tog su razloga arheološ- 2006, 113). Istodobno, loše izvedene procjene ugro- ka istraživanja i ciljevi razvoja u području upravljanja žavaju ne samo arheološki zapis i njegov znanstve-elementima arheološke baštine danas oblikovani pi- ni potencijal nego i profesionalni kredibilitet struke tanjima dosega i ograničenja vrijednosnih procjena (Raab, Klinger 1977; Groenewoudt i Bloemers 1997). koje trebaju omogućiti jasne i utemeljene iskaze o vri- Nedostatak regionalnih arheoloških istraživanja če- jednosti koji podupiru odluke o selekciji i propisanim sto je istican kao glavna prepreka razvoju specifič- načinima upravljanja (Briuer, Mathers 1996, 32). nih kriterija procjene te je priznato da je pouzdanost Procjena vrijednosti daje uvid u razloge postupka za- bilo koje arheološke procjene povezana sa širinom štite i očuvanja pa se evaluacija u tom kontekstu razu- postojećeg znanja o regionalnom arheološkom zapi- mijeva kao procedura oblikovanja iskaza o vrijednosti su (Moratto, Kelly 1976; Glassow 1977; King, Lyneis zasnovanih na argumentima izvedenim iz oblikova-1978; Chippindale, Gibbins 1990). Uz to, stalni razvoj nih kriterija i strategije procjene. Evaluacija kao pro- arheološke spoznaje proširuje područje onoga što ces mjerenja vrijednosti baštine omogućuje određiva- definiramo kao arheološki informativno, te područ- nje relativne vrijednosti njezinih elemenata i pomaže je istraživanja postaje kompleksnije i zahtijeva nove razumijevanju njihovih značajki, što postaje osnovni mjerne i evaluacijske parametre (Roper 1979; Lynott preduvjet donošenju odluka o zaštiti, očuvanju i odr-1997; Little 2005; Worthing, Bond 2008). Vrijednost živom upravljanju (Donaghey 2006, 2). U pozadini pripisana arheološkoj baštini uvelike ovisi o promje-tog postupka nalazi se osnovna premisa da očuvanje njivim trendovima u znanstvenom istraživanju, ali i svih ostataka iz prošlosti nije moguće pa evaluacija varira ovisno o tehnološkom, metodološkom i teorij-baštine aplikacijom koncepta vrijednosti postaje sre- skom razvoju te istraživačkim interesima i prioriteti- dišnji segment postupka upravljanja baštinom. Time ma procjenitelja pa su proces i učinak evaluacije pri-cilj evaluacije postaje definiranje arheoloških ostatka znati i prihvaćeni kao povijesno i kulturno uvjetovani vrijednih očuvanja te uspostava temelja za oblikova- (Briuer, Mathers 1996; Glassow 1977, Lynott 1980; nje prikladnog postupanja s onima koji taj zahtjev ne Tainter, Lucas 1983; Schiffer, House 1977; Moratto, 35 Monografije CPA 9 Kelly 1976; 1978; Groenewoudt, Bloemers 1997; Evaluacija treba biti eksplicitno osmišljen i objektiv-Darvill 2005; Scarre, Scarre (ur.) 2006). Istodobno no utemeljen postupak, no krajnja će procjena uvi-su razlike u razumijevanju vrijednosti odraz razlika u jek biti relativna i subjektivna jer ovisi o interesima, razumijevanju značenja arheološkog zapisa te nužno znanju i vještini pojedinaca ili skupine te njihovom imaju širok utjecaj kako na arheološko istraživanje i kulturnom kontekstu (Worthing, Bond 2008, 117). Iz interpretaciju, tako i na samu evaluaciju (Cooper et al. tog se razloga procjena ne smije smatrati fiksnom i 1995b, 231). objektivnom, nego rezultatom trenutnih spoznaja o Procjena vrijednosti izrazito je ovisna o kontekstu i višestrukim, promjenjivim i međuovisnim vrijedno-iznimno dinamična, pa ako problem kompleksnosti i snim varijablama (Moeran 2009, 8). promjenjivosti znanstvene vrijednost promotrimo s Mnogo je literature posvećeno problemima evaluaci-akademskog gledišta, na kraju nužan postaje zaklju- je i selekcije kao osnovnim preduvjetima dugoročnog čak da je sve u osnovi vrijedno jer sve može postati očuvanja kvalitetnog uzorka arheološkog zapisa. Na vrijedno jednom u budućnosti (Schiffer, House 1977, tom su području pionirsku ulogu imale Sjedinjene 46). U pozadini takvog stava ne nalazi se ideja o jed-Američke Države, koje su početkom sedamdesetih nakovrijednosti svih oblika arheološke građe, nego godina prošlog stoljeća, na temeljima do tada razvi-pitanje prihvaćanja destrukcije u budućnosti poten- jenog zakonodavstva, oblikovale široki i obuhvatni cijalno značajnih vidova arheološkog zapisa (White- sustav zaštite i očuvanja kulturne baštine (Green, law 2005, 142). No nužnost procesa selekcije nameće Doershuk 1998, 124; Fletcher 2011, 75) utemeljen potrebu za vrijednosnim evaluacijama koje rangiraju na konceptu značaja (engl. significance) kao odraza arheološke ostatke s ciljem identificiranja njihovog ponajprije znanstvene vrijednosti baštine. Ta se ide-najinformativnijeg dijela. Rezultat takvih procjena ja ubrzo proširila na ostatak svijeta te je omogućila predstavlja detaljni pregled nad zalihama arheoloških oblikovanje i trenutno vjerojatno najdalekosežnijih dobara koji se može koristiti u određivanju načina pristupa ovom području, a predstavljaju ih standardi postupanja te kao podloga za razvoj smjernica u pla-i vodiči razvijeni u Engleskoj i Nizozemskoj koje su niranju društvenoga i gospodarskog razvoja. Iz tog je među rijetkim zemljama sa striktno propisanim se-razloga potrebno razviti prikladne metode procjene tom kriterija za evaluaciju i jednom od sofisticiranijih koje će moći zadovoljiti ove zahtjeve, te biti prilagod-shema za njihovu aplikaciju (vidi pogl. 4.2.1 i 4.2.2). ljive i imati mogućnost aplikacije na novootkrivene U Engleskoj se ideja o reprezentativnim uzorcima vrste arheološkog zapisa. Važno je evaluirati i samu nalazi u osnovi Monument Protection Programme metodu, naći mane dosadašnjim vrijednosnim pro- (skr. MPP) koji je English Heritage osmislio kako cjenama i mjesta koja one nisu bile u stanju obuhvati- bi povećao broj zaštićenih arheoloških nalazišta te ti. Već i sama mogućnost definiranja arheologije kao omogućio kontrolu i provjeru kvalitete donesenih povijesno-humanističke, odnosno prostorne i druš- odluka (Carman 2002a, 158). Nizozemska je praksa tveno-političke discipline nameće holistički pristup procjenjivanja vrijednosti arheološke baštine prika-oblikovanju metode određivanja vrijednosti. Uz to, zana u dokumentu nazvanom Dutch Archaeology zahtijeva i utemeljenje prilagodljivog cikličkog proce-Quality Standard (Willems, Brandt 2004), koji pro- sa prikupljanja podataka koji će omogućiti oblikova- pisuje kriterije i standarde za procjenu vrijednosti nje optimalnih načina upravljanja elementima arhe- arheoloških ostataka definirane u terminima kvali- ološke baštine (Groenewoudt, Bloemers 1997, 120). tete i informativnog potencijala. Premda se većina Zato procedure procjene moraju biti rigorozno obli-rasprava u području upravljanja baštinom tiče do- kovane te visoko strukturirane i standardizirane kako govora oko takvih kriterija, englesko i nizozemsko bi smanjile količinu subjektivnosti uključenu u proces iskustvo nudi kriterije za procjenu vrijednosti arhe-donošenja odluka i omogućile praćenje njihovih po- ološke baštine diljem Europe. Njihov pristup usta- sljedica (Startin 1994, 194–196; Carman 2002a, 189). novljen unutar određenog nacionalnog okvira čini 36 PODRUČJA DRUŠTVENOG DJELOVANJA ZNANOST I KULTURA PRAVO I POLITIKA EKONOMIJA područje razvoj smjernica područje vrijednosnih i normi djelatnog promjena upravljanja upravljanja BAŠTINA Slika 7: Baština kao produkt različitih područja društvenog djelovanja. Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene EVALUACIJSKI MODELI INTUITVNI DESKRIPTIVNI SUSTAVNI SUSTAVNI MODEL DESKRIPTIVNI MODEL KVANTITATIVNI MODEL Nestandardiziranost Sustavnost Standardiziranost Nekonzistentnost Konzistentnost Konzistentnost Slika 10 Značajke različitih Neusporedivost Djelomična usporedivost Usporedivost vrsta evaluacijskih modela. Slika 8: Značajke različitih vrsta evaluacijskih modela. se prikladnim za aplikaciju unutar svakoga kultur- izvršenih evaluacija omogućiti donošenje odluka i noga i povijesnog konteksta (Carman 2002a, 200). 22 oblikovanje upravljačkih strategija za postupanje s ar-No prije nego promotrimo mogućnosti i dosege tih heološkom baštinom na planskoj, projektnoj i izved-evaluacijskih modela potrebno je osvrnuti se na ra- benoj razini (Williams 2010, 557). zličite pristupe vrijednosnim procjenama te njihove Uvidom u postojeće modele procjene vrijednosti prednosti i nedostatke. ( sl. 10) obično smo suočeni s deskriptivnim evaluaci- jama oblikovanim u vidu stručne procjene zasnovane na manje ili više eksplicitnim pravilima struke koja 4.1.1 Evaluacijski postupak: intuitivne se najčešće koriste kao okvirne smjernice u evaluacij- i sustavne evaluacije te deskriptivni i skom postupku. Taj tip evaluacije možemo nazvati i kvantitativni modeli intuitivnom (prema Groenewoudt, Bloemers 1997), jer je visoko ovisna o stručnosti, znanju, vještini, Različiti pristupi procjeni vrijednosti baštine vežu se iskustvu i interesu procjenitelja. Vrijednosna prouz specifične teorijske postavke, metode, strategije i cjena koncipirana na okvirnim smjernicama obično postupke. Teorija u pozadini svakog pristupa uklju-ima oblik deskriptivne izjave utemeljene na specifič- čuje postupke identifikacije i interpretacije vrijedno- nosti pojedinog slučaja neovisno o drugim izvršenim snih kategorija koje omogućuju razumijevanje načina procjenama. Kako se izjave o vrijednosti oblikova-oblikovanja vrijednosnih procjena. Na operativnoj, ne na tom sustavu donose na temelju subjektivne praktičnoj razini pitanja koja se tiču evaluacije vrijed-prosudbe s ograničenjem na pojedini slučaj, nemaju nosti kulturnih dobara vezana su uz stupanj razvije- sposobnost konzistentnog ponavljanja ili međusob- nosti kriterija procjene i postupka njihove primjene nog uspoređivanja pa nestandardiziranost postupka, te o njima ovisi učinkovitost različito oblikovanih koja onemogućuje uspoređivanje, nije prikladna za pristupa (Briuer, Mathers 1996, 30). Konačni je cilj provedbu sustavnih analiza i izvođenje utemeljenih interpretacija (Lucas 2001, 152). Iz tog se razloga in-tuitivni, deskriptivni sustavi procjene danas smatraju 22 Koncept upravljanja baštinom oblikovan u Sjedi- njenim Američkim Državama pokazuje visoku komplek- neprikladnima za donošenje izjava o vrijednosti jer snost i duboku problematičnost svojstvenu potrebama mogu izravno ugroziti vrijedne ostatke iz prošlo-federaliziranog sustava upravljanja, ali i kulturno-politički sti, propustima koji se lako javljaju kao rezultat ne-uvjetovanim nedostacima specifičnim za američki oblik pravne regulacije privatnog vlasništva i time uvjetovanog dostatnih ili neprikladno prikupljenih vrijednosnih zakonskog ograničenja zaštite na javna zemljišta. Iz tog podataka. Ta je kritika otvorila potrebu za razvojem razloga nije prikladan za primjenu u drugim zemljama i u sustavnih i konzistentnih vrijednosnih procjena koje okvirima drugih oblika državnoga i pravnog uređenja (za detaljnija razmatranja vidi, na primjer: King, Lyneis 1978; će biti temeljene na metodološki jasnom postupku Elia 1993; Gerstenblith 1995; Hardesty, Little 2000; Nafzi-te omogućiti konzistentno donošenje odluka čije je ger, Kirkwood Paterson, Dundes Renteln 2010; Soderland posljedice moguće pratiti, mjeriti i uspoređivati. 2010). 37 Monografije CPA 9 U zapadnom svijetu i pretežno engleskom govornom terminima (Heizer, Cook 1956, 229). Mogućnosti području na tim je temeljima razvijena ideja obliko-numeričkog ocjenjivanja elemenata baštine razma- vanja eksplicitnih, dobro utemeljenih i time obranji- traju se od sedamdesetih godina 20. stoljeća te po- vih kriterija procjene vrijednosti koja se zadnjih de- stoje brojni pokušaji kvantitativnog mjerenja njihove setljeća proširila diljem svijeta (Carman 2005b, 47) relativne vrijednosti (Smith, Burke 2007, 228). Kvan-pa danas mnoge zemlje u evaluacijskom postupku titativne analize vrijednosti zasnovane su na aplika-koriste različito oblikovane setove kriterija. Zada- ciji sustava procjene koji omogućuje kvantifikaciju ni kriteriji mogu biti eksplicitno izraženi u pravnim vrijednosti, odnosno izražavanje vrijednosti u obliku dokumentima ili oblikovani kao smjernice unutar zbroja bodova. Cilj je takvih postupaka olakšati pro-različitih baštinskih institucija, a predstavljaju opera- cjenu te umanjiti subjektivnost tijekom evaluacijskog tivnu strategiju za procjenu vrijednosti baštine. No procesa i time pomoći oblikovanju prioriteta u po-kriterije je moguće koristiti samo ako dopuštaju us- dručju upravljanja baštinom pa bi tako oblikovanu poređivanje, te na njima utemeljena evaluacija nužno procjenu trebalo biti moguće izravno prevesti u se-zahtijeva oblikovanje jasno definiranih referentnih lekciju. Pripisivanje bodova zadanim kriterijima re-okvira koji su temelj razumijevanja dobivenih pro- zultira ukupnim zbrojem koji omogućuje rangiranje cjena. Primjenom seta kriterija i sustava referiranja vrijednosti te oblikovanje izjave o vrijednosti koja evaluacija omogućuje uspoređivanje razina vrijedno-se u ovom slučaju može nazvati sustavom potpo- sti pripisanih različitim elementima baštine (Carman mognuta procjena (prema Groenewoudt, Bloemers 2002b, 9; 2005b, 47–48) pa tako oblikovana procjena 1997). Kvantitativni sustavi zahtijevaju kvalitetne in- čini smisleni sustav čiji se rezultati mogu učinkovito formacije i jasno oblikovanu metodologiju, kojima mjeriti i pratiti te koristiti za rigorozno i konzistentno se omogućuje praćenje i mjerenje krajnjih rezultata, donošenje odluka, a njezina je dodatna prednost što a proces procjene obično koristi definirane granič- izvedene procjene otvara raspravi i kritici. ne vrijednosti koje služe kao indikatori stupnja rela- Sustavi oblikovani na jasno definiranim setovima kri- tivne vrijednosti elementa baštine (Donaghey 2006, terija usmjereni su na kvalitativne i kvantitativne zna- 40, 65). Granične vrijednosti najčešće predstavljaju čajke arheoloških ostataka koje se mogu deskriptivno samo okvirne smjernice za konačnu vrijednosnu bilježiti i vrednovati. U takvom se postupku kriteriji procjenu koja uvijek zahtijeva interpretaciju i, ako koriste kao zadani temelj stručnim prosudbama, gdje je potrebno, kvalitativnu analizu dobivenih kvanti-stručnjaci razinu vrijednosti utvrđuju na osnovi po- tativnih indikatora (Darvill 2001, 189) pa se danas stojećeg znanja prema jasno utvrđenim pravilima. takvi modeli koriste uz aplikaciju sofisticiranih kva-Prednost te i dalje deskriptivne metode procjene jest litativnih i interpretativnih tehnika (Smith 2008, 7). jasno oblikovani postupak gdje procjena na zadanom U svakoj fazi procesa bodovanja i određivanja vri-setu kriterija omogućuje konzistentno ponavljanje jednosti postupak je moguće sustavno dokumenti-postupka i time uspoređivanje dobivenih rezulta- rati, konzistentno primjenjivati i ponavljati (Darvill ta čime sustavnu deskriptivnu evaluaciju možemo 2001, 189). Zato prednost sustava predstavljaju rigo-smatrati objektivnijom od intuitivne jer postupak roznost, transparentnost i konzistentnost postupka čini konzistentnim, a rezultate usporedivima (Groe-koji omogućuje reviziju donesenih odluka jer kao ni newoudt Bloemers 1997, 135). drugi oblici procjene ni ovaj nije sposoban oblikova- No postoje i kvantitativni sustavi evaluacije koji kori- ti dugoročne izjave o vrijednosti i jednako je podlo- ste numeričke oznake prilikom procjene vrijednosti žan procesima mijenjanja vrijednosnih orijentacija. arheološke baštine. Osnovno načelo koje se nalazi u Numeričko oblikovanje iskaza o vrijednosti samo je, pozadini svakog kvantitativnog pristupa tvrdi da se dakle, pomoć u procjeni i donošenju odluka te zahti-bilo koji materijalni ili nematerijalni entitet koji sadr- jeva stalnu reevaluaciju rezultata i cikličko ponavlja- ži vrijednosni potencijal može izraziti u numeričkim nje postupka (Donaghey 2006, 40). 38 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene No uporaba kvantitativne evaluacije ima i nekoli-4.1.2 Slovenski model ko značajnih nedostataka. Ponajprije treba istaknuti varljivi stupanj sigurnosti koji tako oblikovan postu- Iako Slovenija ima iznimno dugu tradiciju antikvarne pak sugerira, a jednako je ovisan o kvaliteti dostu- i arheološke djelatnosti koja se može pratiti od re- pnih podataka kao i drugi modeli evaluacije (Groe- nesanse (Novaković 2011, 351; vidi i Slapšak, No- newoudt, Bloemers 1997, 135). Iako ostavlja dojam vaković 1996), organizirana zaštita kulturne baštine izrazite objektivnosti, on nije i ne može biti objekti-na području današnje Slovenije počinje sredinom van. Svaka je prosudba uvijek donesena na brojnim 19. stoljeća, kada se oblikuju prve austrijske baštin-subjektivnim predrasudama, te treba biti svjestan da ske institucije te različiti programi zaštite i očuvanja kvantitativni postupak ne osigurava objektivnost, kulturnih spomenika (Hazler 2009, 321–322). Danas već unutarnju konzistentnost među procjenama zaštita kulturne baštine u Sloveniji ima ustavni rang, 23 (Bowden 1988, 286). To je, dakle, ponajprije sred- a provodi se Zakonom o zaštiti kulturne baštine stvo koje olakšava uspoređivanje te izbjegavanje (slov. Zakon o varstvu kulturne dediščine, skr. ZVKD-1; besmislenih usporedbi (Bowden 1988, 286; Wort-Uradni list RS, št. 16/2008) koji zaštitu definira kao hing, Bond 2008, 88). Također treba primijetiti da se javni interes određen u skladu s kulturnim, odgojnim, trend kvantifikacije poklapa s političkim i znanstve-razvojnim, simboličkim i identifikacijskim značenjem nim trendovima korištenja ekonomskih principa u baštine za državu, pokrajine i općine (Uradni list RS, oblikovanju upravljanja različitim vrstama resursa št. 16/2008, čl. 2). Zaštita obuhvaća pravne, uprav- (Darvill 2001; Carman 2005b; van der Valk 2010b) ne, organizacijske, financijske i druge postupke koji gdje osnove i razlozi postupanja postaju najuvjerlji-služe očuvanju i obogaćenju baštine (Uradni list RS, viji kada ih je moguće izraziti u numeričkim termini- št. 16/2008, čl. 3). Aktualni je zakon na snagu stupio ma. No iz istog će razloga kvantitativno oblikovani 2008. godine te sadrži načela koja je Slovenija pri-modeli procjene zasigurno osigurati bolja i uvjerlji- hvatila ratificiranjem novijih međunarodnih konven- vija sredstva obrane arheoloških interesa u sukobu s cija o zaštiti kulturne baštine: Europske konvencije političkim i ekonomskim pritiscima. o zaštiti arheološke baštine 1999. godine (Uradni list Iako postoje mnoge manje studije koje su se kori- RS - Mednarodne pogodbe, št. 7/1999), Konvencije stile kvantitativnim modelima pri pokušaju mjerenja o europskim krajobrazima 2003. godine (Uradni list vrijednost različitih elemenata arheološke baštine, ti RS - Mednarodne pogodbe, št. 74/2003), te Okvir-su sustavi samo rijetko uvedeni u državne propise ne konvencije vijeća Europe o vrijednosti kulturne i regulacije. Engleska i Nizozemska su među rijet-baštine za društvo (Uradni list RS - Mednarodne po- kim zemljama gdje takav pristup čini temelj politike godbe, št. 5/2008), kao i UNESCO-ve Konvencije upravljanja arheološkom baštinom. Kako sustavi o zaštiti podvodne kulturne baštine (Uradni list RS razvijeni u tim zemljama predstavljaju najrazvijeni- - Mednarodne pogodbe, št. 1/2008) te Konvencije o je kvantitativne modele evaluacije, potrebno je de- zaštiti nematerijalne kulturne baštine (Uradni list RS taljnije promotriti načela na kojima su utemeljeni i - Mednarodne pogodbe, št. 1/2008) 2008. godine. 24 okvir unutra kojeg djeluju, kako bi se dobio uvid u dosege i ograničenja takvog pristupa vrijednosnoj 23 Prema članku 5. Ustava Republike Slovenije (Urad-procjeni. No kako bi jasnije razumijevanje razlika ni list RS, št. 33/1991) jednu od glavnih zadaća države predstavlja zaštita i očuvanje prirodne i kulturne baštine između razmotrenih sustava bilo moguće, potrebno te osiguranje mogućnosti za skladan civilizacijski i kulturni je razmotriti i primjer deskriptivnog modela pro-razvoj Slovenije. cjene koji će biti prikazan razmatranjem značajki 24 Slovenija je još uvijek među rijetkim državama Europe i svijeta koja je ratificirala sve konvencije s područja slovenskog sustava procjene vrijednosti arheološke zaštite kulturne baštine, iako su slično postupile i druge dr-baštine. žave istočne i jugoistočne Europe. Jelka Pirkovič smatra da te države nemaju stabilan pravni sustav zaštite i očuvanja te ga žele oblikovati u skladu s najnovijim međunarodnim 39 Monografije CPA 9 koji je na snagu stupio početkom 2013. godine. 26 Služba za kulturno Centar za dediščino konzervatorstvo Evaluaciju i zaštitu baštine u Sloveniji provodi držav- ni Zavod za zaštitu kulturne baštine Slovenije (slov. Služba za OE Celje razvoj in Restauratorski centar Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije) koji se sastoji informatiko Centar za preventivnu od Službe za kulturnu baštinu (slov. Službe za kulturno OE Kranj Skupne službe arheologiju dediščino), odnosno njezinih sedam područnih jedini- OE Ljubljana Raziskovalni inštitut ca, te Centra za konzervatorstvo pod kojim se nala- OE Maribor ze Centar za preventivnu arheologiju, Restauratorski centar te Istraživački institut (http://www.zvkds.si/ OE Nova Gorica sl; sl. 11). Zadatak te državne službe je identificiranje OE Novo mesto i dokumentiranje kulturne baštine prikupljanjem do- stupne građe i podataka, evidentiranje stanja i ugro- OE Piran ženosti pojedinog elementa baštine te dokumentira- Slika 9: Organi Slika gram Zavo d11 a z Or a z ganigram Za aštitu kultur voda za zaštitu kultur ne baštine Slovenije ( ne baštine http://www.z nje vkd s.svih si/sl ). vrsta zahvata i njihovih rezultata (Pirkovič Slovenije (http://www.zvkds.si/sl). 2012, 19). Informacije o elementima arheološke ba- štine prikupljaju se u skladu s metodološkim okvirom Među V Rtim IJE DN nače OSNI lima kao najzna ZAŠT čajnija ITINI I treba istaknuti koji je razvijen u području preventivne arheologije te STUPNJEVI UPRAVLJAČKI REŽIM cjelovito i in situ očuvanje arheološke baštine, ho- se odnosi na prethodna istraživanja koja obuhvaćaju listički koncept očuvanja baštine s pojav o u m vidu krajolika, prikupljanje arhivske građe te postojećih povijesnih registrirana važnost kul tuuključi rna bašti v n anja a baštinskih poten c pitanja ijalnog utjecaja u prostorne i geografskih podataka. Na tim se temeljima provo- i razvojne planove te isticanje važnosti društvenih de različite prostorne, odnosno GIS analize, koje po vrijednosti spo i m epriznanje nik značaja nematerijalne unaprijed kulturne potrebi mogu biti nadopunjene rezultatima teren- lokalnog značaja propisan baštine (Pirkovič 2012, 12). skih pregleda i različitih metoda daljinskog istraži- U skladu sa zahtjevima no vog zakona obliko- vanja (Pirkovič 2012, 19–21). Rezultat tog postupka spomenik unaprijed vani dsu mnogi podzak ržavnog značaja onski propisi: propisan npr. Pravil- predstavljaju informacije koje služe dokumentiranju nik o registru kulturne dediščine (Uradni list RS, št. i inventarizaciji arheoloških ostataka. Postupak in-Slika 10: Ovisnost zaštitnog i upravljačkog režima o vrijednosnom stupnju pojedinog 66/2009), Pravilnik o seznamih zvrsti dediščine in varst-ventarizacije omogućuje da se element baštine upiše elementa slovensk venih e kultu usmeritv rne bašt ah in e. (Uradni list RS, št. 102/2010)25 u Registar kulturne baštine (slov. Register kulturne ded-te različiti podzakonski i upravni akti ( akti o razglasitvi iščine)27 koji predstavlja svojevrsni baštinski inventar spomenikov, odločbe o arheoloških najdiščih, kulturnovarstveni te vrijedi za sve dokumentirane elemente baštine i pogoji in soglasja, inšpekcijske odločbe i slično), koji omogu-predstavlja temelj za oblikovanje daljnje vrijednosne ćuju formalnu zaštitu, očuvanje i upravljanje kultur- procjene. Vrijednosne se procjene donose na osnovi nom baštinom (Pirkovič 2012, 15). Za pitanja arheo- loške baštine važno je istaknuti novi Pravilnik o arhe- 26 Kako taj pravilnik ne propisuje postupak procjene ološkim istraživanjima (Uradni list RS, št. 03/2013) vrijednosti arheološke baštine, već se tiče propisa o pro-vedbi arheoloških istraživanja, odnosno načina prikladnog postupanja s arheološkim ostacima, trenutno nije potreb- standardima, dok države s dobro ustanovljenim sustavima no ulaziti u razmatranje njegova sadržaja. Pravilnik će biti teže pristupaju novim konvencijama jer to od njih zahti-detaljnije razmotren u poglavlju 5.2 te će u njemu sadržani jeva komplicirane postupke pravne prilagodbe (Pirkovič propisi služiti kao temelj oblikovanju zadanog modela pro-2012, 12). Stanje ratifikacije europskih konvencija može cjene čija će ograničenja biti utvrđena u skladu sa zahtjevi-se provjeriti na: http://conventions.coe.int/?pg=/Treaty/ ma o prikladnim načinima vršenja arheoloških istraživanja MenuInfos_en.asp. te prikupljanja i analiziranja podataka. 25 Prema tom Pravilniku vrste nepokretne baštine pred- 27 U Registar se upisuje sva nepokretna kulturna bašti- stavljaju arheološka nalazišta, građevine, parkovi i vrtovi, na neovisno o vrsti, tipu, opsegu, vlasništvu ili zaštitnom građevine s parkovima i vrtovima, memorijalni objekti i statusu (Benedik Kreitmayer et al. 2007, 5). GIS verzija krajevi, drugi objekti i uređaji, naselja i njihovi dijelovi te Registra dostupna je na internetskoj stranici http://rkd. kulturni krajolici (Uradni list RS, št. 102/2010). situla.org/. 40 Služba za kulturno Centar za dediščino konzervatorstvo Služba za OE Celje razvoj in Restauratorski centar informatiko OE Kranj Centar za preventivnu Skupne službe arheologiju OE Ljubljana Raziskovalni inštitut OE Maribor OE Nova Gorica OE Novo mesto OE Piran Slika 9: Organigram Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije (http://www.zvkds.si/sl). Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene općenitih vrijednosnih mjerila ustanovljenih kao VRIJEDNOSNI ZAŠTITINI I smjernice djelovanja Zavoda za zaštitu kulturne ba- STUPNJEVI UPRAVLJAČKI REŽIM štine, a čine ih: autentičnost, ug roženost, očuvanost, rijetkost i starost (http://www .zvkds.si/sl/zvkds/na- s pojavom sveti-za-lastnike/kultur registrirana na-dediscina/; sl. 14/1). 28 kulturna baština potencijalnog Na temelju utjecaja vrijednosne procjene pojedini elementi baštine mogu biti dodatno ocijenjeni kao spomenici od lokalne ili državne važnosti pa u tom postupku spomenik unaprijed prepoznajemo tri vrijednosna lokalnog značaja propisan stupnja, koja, u okvi- rima slovenskog zakonodavnog sustava, mogu biti pripisana pojedinom elementu baštine: registrirana spomenik unaprijed državnog značaja propisan (nepokretna) kulturna baština, spomenik lokalne važnosti i spomenik državne važnosti. Ovisno o pri- Slika 10: Ovisnost pisanom vrijednosnom stupnju oblikuje se prikladni Slika zašt i12 tn Ovisnost zaštitno og i upravl g i upra jačkog vljačk rež o i g režima o ma o vrijednosnom stupnju pojedinog vrijednosnom stupnju pojedinog elementa slovenske kulturne zaštitni i upravljački režim. ele Naime, menta sloven registrirana kulsk - baštine. e kulturne baštine. turna baština zaštićena je posredno te upis u Registar nema izravne pravne posljedice i zaštita se provodi (Benedik Kreitmayer et al. 2007, 29), te Zakon predviđa kada se pojavi potencijalni utjecaj. S druge strane, nadogradnju zaštitnog režima za baštinska područja kulturni spomenici imaju unaprijed propisan zaštitni na temelju dodatnih vrijednosnih kriterija: ukupnog režim koji može uključivati način upravljanja, odr-povijesnog konteksta nepokretne baštine, povezanih žavanja, obnavljanja, zatim očuvanje originalne na- morfoloških značajki i vrijednosti baštine u prostoru30 mjene, ograničenja prava vlasnika, potencijalnu oba- te topografske jedinstvenosti (Uradni list RS, št. vezu javne dostupnosti i slično (Sbull 2013; 23–24; 16/2008, čl. 25; sl. 14/2). Cilj tog postupka je obliko-http://www.zvkds.si/sl/zvkds/nasveti-za-lastnike/ vanje smjernica, ishodišta i uvjeta zaštite i očuvanja kulturna-dediscina/; sl. 12). No često je kulturna baštinskih područja u okviru prostornih akata koji baština zaštićena na nekoliko razina: npr. samostal-utječu na baštinu i njezinu zaštitu (Uradni list RS, št. no i kao dio baštinskog ili spomeničkog područja29 16/2008, čl. 75–76), a trenutno se donose u skladu sa zahtjevima pojedinačnog slučaja, odnosno s pojavom potencijalnog utjecaja (Pirkovič 2012, 26). 28 Jelka Pirkovič još 1987. godine u članku Vrednotenje Kako su ograničenja razmatranja kulturne baštine i kulturne dediščine predlaže uvođenje sustavne kvantitativne procjene vrijednosti baštine na temelju eksplicitno arheoloških ostataka u vidu pojedinačnog nalazišta oblikovanih kriterija vrijednosti, no prava sustavna pro-ili spomenika sve intenzivnije prihvaćana, i slovenski cjena do danas nije uvedena u praksu Zavoda za zaštitu je sustav zaštite kulturne baštine proširen uvođenjem kulturne dediščine Slovenije. Ipak, slovensko Ministarstvo za izobraževanje, znanost, kulturo in šport (skr. MIZKŠ) kategorije kulturnog krajolika kao prikladnije razi-je 2012. godine na svoje internetske stranice postavilo Na- ne razmatranja baštinskih vrijednosti. Prema članku vodilo za določitev in izvedbo izravnalnega ukrepa pri od- stranitvi arheoloških ostalin (MIZKŠ 2012), kojim, na te- melju jasno oblikovanog seta kriterija te korištenjem susta- parkovna, te memorijalna i krajobrazna (MIZKŠ 2013a; va referiranja, daje upute za kvantitativnu procjenu gubitka 2013b). vrijednosti uklonjenih arheoloških ostataka koje služe za 30 Podrazumijeva podatke o nepokretnoj baštini iz Re-određivanje kompenzacijskih mjera u sudskim postupcima gistra, arheološka nalazišta s određenjem njihovih grani- (detaljnije vidi u pogl. 5.2). ca i, prema potrebi, odluke o načinu njihovog preciznog 29 Spomeničko je područje zaštićeno kao spomenik, a prostornog razgraničenja, smjernice za cjelovito očuvanje, može obuhvaćati područja naseobinske baštine, dijelove identifikaciju područja baštine u prostoru s određenjem urbanog ili ruralnog krajolika, područja povijesnih do-njezine kulturne vrijednosti, ograničenjima i prijedlozima gađaja, arheološka nalazišta ili povijesne parkove i vrto- prostornog razvoje te utjecaje na baštinu i druga ogra- ve (Uradni list RS, št. 16/2008 čl. 3). Baštinska područja ničenja unutar baštinskog područja (Uradni list RS, št. mogu biti arheološka, arhitektonska, naseobinska, vrtna i 16/2008, čl.71). 41 Monografije CPA 9 Slika 13 Regionalna karakterizacija krajolika Slovenije (Marušič et al. 1998). 3 ZVKD-1 (Uradni list RS, št. 16/2008) kulturni je 2000), već je 1993. godine, na inicijativu Ministarstva krajolik definiran kao nepokretna baština koja pred-okoliša i prostora, pokrenuto istraživanje regionalnih stavlja otvoren prostor s prirodnim i kulturnim sa- značajki slovenskih krajolika, u kojem su sudjelovali stavnicama čiju strukturu, razvoj i uporabu najvećim mnogi slovenski krajobrazni arhitekti (Breskvar Ža-dijelom određuju ljudski zahvati i djelovanje. Zaštitni ucer, Marušič 2006; Hudoklin 2007). Studija je za-režimi kulturnih krajolika zasnovani su na vrijedno- ključena 1998. godine, a u skladu s njezinim rezul- stima krajolika definiranim kao izgrađenost pejzaža, tatima Slovenija je podijeljena na primorski, alpski, poznata prostorna slika, obrasci naseljavanja, odno-predalpski i subpanonski krajolik te krški krajolik si između otvorenih prostora i naselja, tradicionalna unutrašnje Slovenije (Marušič et al. 1998; sl. 13). 31 uporaba zemljišta, obrasci parcelacije, značajna ve- Na tim je temeljima, u sklopu istraživanja pod nazi- getacija, prostorne dominante i panoramski pogledi, vom Strategija varstva krajine v Sloveniji (Ogrin 1996), oblik terena, memorijalna obilježja, groblja, ostaci provedena studija Izjemne krajine Slovenije (Ogrin et struktura i značajni topografski nazivi (Uradni list al. 1999) tijekom koje je registrirano gotovo stotinu RS, št. 16/2008, čl. 134; Bratina Jurkovič, 2008, 22; iznimnih slovenskih krajolika (Bratina Jurkovič 2008, sl. 14/3). No kako su krajolici područje širega druš- 17; 2011, 264–266; Andlar et al. 2011, 818). Studija tvenog interesa, podložni su i Zakonu o prostornom je provedena uz pomoć kriterija za procjenu vrijed-planiranju ( Zakon o prostorskem načrtovanju; Uradni list nosti krajolika određenih na temelju morfoloških, RS, št. 33/2007) kao i Zakonu o očuvanju prirode strukturalnih i simboličnih posebnosti te procjenom ( Zakon o ohranjanju narave; Uradni list RS, št. 96/2004) te posredno i mnogim drugim slovenskim zakonima 31 Studija je bila utemeljena na kvantitativnom modelu i podzakonskim propisima. Kako bi se očuvanje kra-procjene prema unaprijed definiranom setu kriterija (Ma- rušič et al. 1998). Na temelju regionalne podjele slovenskih jolika u Sloveniji uskladilo sa suvremenim pristupom krajolika oblikovan je i prijedlog tipološke podjele registri-njihovoj vrijednosti, danas ponajprije utemeljenima u ranih kulturnih krajolika prikazan u Smernicama za ce-Konvenciji o europskim krajobrazima (Svet Evrope lostno ohranjene dediščinske kulturne krajine (Hudoklin, Selak, Simič 2005; vidi i Mlakar 2007). 42 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene MJERILA VRIJEDNOSTI 1. KULTURNA BAŠTINA 2. BAŠTINSKA PODRUČJA 3. KULTURNI KRAJOLICI 4. IZNIMNI KRAJOLICI autentičnost ukupni povijesni kontekst izgrađenost pejzaža morfološke posebnosti ugroženost povezane morfološke značajke poznata prostorna slika strukturalne posebnosti očuvanost vrijednost baštine u prostoru obrasci naseljavanja simboličke posebnosti odnosi između rijetkost topografska jedinstvenost otvorenih prostora i razvidna vrijednost naselja starost tradicionalna uporaba zemljišta obrasci parcelizacije značajna vegetacija prostorne dominante i panoramski pogledi oblik terena memorijalna obilježja groblja Slika 14 Mjerila vrijednosti korištena u okviru različitih ostaci struktura postupaka vrijednosnih procje- karakteristični na kulturne i prirodne baštine topografski nazivi Slovenije. razvidne Tabl vrijednosti ica 3: Mje r(Bar ila tol vri et je al. (ur.) dnosti 2004; koriš Hudo tena -u o podjele kviru o ravlasti zliči timeđu h p o različitim stupaka drža vr vnim ijedno službama snih pr ocjena klin, k Sel ultu ak, rneSimič i pr 2005; Bratina irodne ba Jurk štine o Sl vič 2008; ovenij 2011; e. (Simonič 2012, 136; vidi i Marić, Gurgurević 2007). sl. 14/4). Godine 2004. iznimni su krajolici, zajedno Drugi problem čini nerazvijenost same metode evas prostorno istaknutom kulturnom baštinom visoke luacije koju prakticira Zavod za zaštitu kulturne de-razvidne vrijednosti, Strategijom prostornog razvoja (Bar- diščine Slovenije, a utemeljena je na relativno intu- tol et al. (ur.) 2004) uključeni u šire segmente upravlja- itivnom postupku koji se samo okvirno oslanja na nja područjima prepoznatog značenja na nacionalnoj unaprijed definirani set vrijednosnih kriterija, dok razini (Hudoklin, Selak, Simič 2005, 1; Bratina Jurko-mu istodobno nedostaje jasno razrađen okvir refe- vič 2008, 19). riranja. Ipak, daljnjim razvojem sustava vrijednosne Iako je prepoznato da je slovenska metoda identifika- procjene, pogotovo u okvirima kulturnih krajolika, cije iznimnih krajolika utemeljena na opsežnim, do- Slovenija bi mogla značajno unaprijediti postupak bro definiranim i artikuliranim kriterijima (Andlar et zaštite i očuvanja arheološke baštine te ga potpuni-al. 2011, 818), proučavanje, zaštita i očuvanje kultur- je uskladiti sa suvremenim razmatranjima vrijednosti nih krajolika još je uvijek, kao i u mnogim europskim ostataka iz prošlosti na osnovi njihovih širih prostor-zemljama, suočeno s problemima koji su rezultat nih i vremenskih odnosa u okviru prirodnog okoliša i 43 Monografije CPA 9 njegovih kulturnih preobrazbi kao odraza dugotraj- stavlja Royal Commission on the Historical Monuments of nog procesa razvoja pojedinih mjesta, krajeva i regija. England (skr. RCHME) te National Monument Record (skr. NMR), i lokalnoj, koja djeluje kroz administra-tivne regije te donedavno registracijom u registru 4.2 Pregled kvantitativnih modela Sites and Monuments Records (skr. SMRs; Haskell (ur.) procjene vrijednosti arheološke baštine 1993, 4; Schofield 2000a, 76), zamijenjenom s Historic Environment Record (skr. HER), registrom usklađenim 4.2.1 Engleski model s novim propisima i širim razumijevanjem arheološ- kih ostataka kao dijela povijesnog okoliša (Schofield, U Engleskoj se zaštita elemenata arheološke ba- Carman, Belford 2011, 94). štine provodi registracijom čime oni postaju za- Taj je sustav razvijan od osamdesetih godina 20. štićeni zakonom Ancient Monuments and Archae- stoljeća kada je prepoznato da proces popisivanja i ological Areas Act iz 1979. godine (Darvill, Sa- registriranja spomenika nije u skladu s proširenim unders, Startin 1987, 394; Startin 1995, 133). 32 spoznajama o mogućim izvorima arheoloških infor-Upravljanje baštinom donedavno je provođeno pro- macija ni s promijenjenom percepcijom kategorije pisima Planning Policy Guidance 15 (skr. PPG15): nacionalne vrijednosti. Iz tog razloga 1986. godine Plannig and Historic Environmet (DoE 1994) te Planning English Heritage (službeno Historic Buildings and Mon-Policy Guidance 16 (skr. PPG16): Archaeology and Planning uments Commission) pokreće program nazvan Monu- (DoE 1990), koje je godine 2010. zamijenio revidirani ments Protection Programme (skr. MPP; http://www. propis Planning Policy Statement No. 5 (skr. PPS5): eng-h.gov.uk/mpp/mppa.htm; Darvill, Saunders, Planning for the Historic Environment (DCLG 2010). 33 Startin 1987; Wainwright 1993; Startin 1995; Scho-No već godine 2012. i taj je dokument zamijenjen field 2000b; Gwyn 2005) utemeljen na kriterijima propisom National Planning Policy Framework (skr. nacionalne vrijednosti koje je godine 1983. obliko-NPPF; DCLG 2012), koji predstavlja ključni element valo britansko Ministarstvo okoliša (Darvill 2005, reformi engleskog sustava provođenja razvojnih pla-33). Kriteriji su nekoliko puta revidirani te konač- nova, a promovira ideju održivog razvoja te uključuje no objavljeni 1990. godine kao dio propisa PPG16 zaštitu kulturne baštine u okviru upravljanja povije- (OSP17 2005, 24). Program je arheološkoj praksi snim okolišima (engl. historic environment). omogućio da, u kombinaciji sa zakonskim odredba- Registriranje i dokumentiranje arheoloških ostataka ma, pokrene postupak popisivanja i dokumentiran-odvija se na dvije razine: na nacionalnoj, koju pred- ja različitih klasa zakonski definiranih spomenika, a zatim na njih aplicira set unaprijed ustanovljenih kriterija za procjenu njihove vrijednosti (Saunders 32 Zakon je dopunjavan do 1983. godine i smatra se prilično zastarjelim (Fletcher 2011, 121). Iz tog je razlo- 1984; Darvill, Saunders, Startin 1987; Carman 1996a; ga 2007. godine objavljen dokument nazvan The Herita- 2000a; Schadla-Hall 1999; Darvill 2001; 2005; Gwyn ge White Paper - Heritage Protection in the 21st Century 2005). MPP djeluje na tri osnovne razine: identifika- (DCMS 2007), koji predlaže donošenje novog zakona za zaštitu baštine u Engleskoj i Walesu, no takav zakon do ciji, evaluaciji i razradi strategije zaštite arheoloških danas nije stupio na snagu (Cooper, M. A. 2008; Drury, spomenika (Darvill, Saunders, Startin 1987; Scho-McPherson 2008; Waterton 2010; Fletcher 2011). field 2000a; Darvill 2001; Fletcher 2011; sl. 15). Radi 33 Za razliku od prijašnjih propisa (PPG15 i PPG16), koji su utjecali na razvojne planove za područja s utvr- se o kontinuiranom cikličkom procesu arheološkog đenim arheološkom ostacima (Haskell (ur.) 1993; Gould proučavanja i procjenjivanja, u kojem svaki ciklus 1998; Schofield 2000b; Wainwright 2001; Davis et al. 2002; uključuje utvrđivanje konsenzusa na osnovi priklad-Lawson 2004; Moore 2006), PPS5 je imao značajniji utje- caj na razvojne planove jer su njime različiti elementi ba- nog i eksplicitnog prosudbenog procesa sposobnog štine razmatrani u širim prostornim i povijesnim okvirima za oblikovanje i povratne informacije o postignutim (Fletcher 2011; Schofield, Carman, Belford 2011; Cush-rezultatima (Startin 1994, 194–195). man, Howe 2012). 44 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene STRATEGIJA IDENTIFIKACIJA VRIJEDNOSNA PROCJENA ZAŠTITE POSTUPAK KLASIFIKACIJA UPRAVLJAČKA KATEGORIZACIJA DISKRIMINACIJA PROCJENA  Razdoblje (nastanak  Očuvanost i upotreba)  Grupna vrijednost  Stanje  Rijetkost (povezanost)  Krhkost  Raznolikost (oblik)  Znanstveni  Ranjivost  Razdoblje potencijal  Vrijednost očuvanja KRITERIJI (reprezentativnost)  Dokumentacija  Grupna vrijednost (grupiranje)  Raznolikost (značajke)  Atraktivnost Slika 15 Engleski model upravljanja kulturnom baštinom (prema Darvill, Saunders, Startin 1987). Prva i osnovna razina na kojoj se prosudbe oblikuju Prva razina evaluacije odvija se na osnovi kriterija jest sustav klasa spomenika. Opisi spomeničkih klasa za karakterizaciju klase kojima se određuje relativ- (engl. Monument Class Descriptions, skr. MCD) ključ- na vrijednost pojedinih klasa spomenika (Schofield ni su dio engleske metode evaluacije, a zasnovani su na 2000a, 79), čime je omogućeno da registrirani spo-sintezi trenutnih spoznaja o vrstama arheoloških spo- menici budu reprezentativni uzorak određene klase menika. Trenutno postoji oko 225 opisa spomeničkih spomenika (Carman 2000a, 12). Taj dio prosudbe klasa koje se mogu proširivati i nadopunjavati s razvo-sadrži sljedeće kriterije: razdoblje u kojem je odre- jem znanstvenih spoznaja na osnovi novih istraživanja đena klasa spomenika konstruirana i upotrebljavana, (http://www.eng-h.gov.uk/mpp/mcd/index.htm). rijetkost klase, raznolikost oblika unutar klase te re-Sustav je osmišljen tako da tek kada se popišu i eva- prezentativnost kao razina do koje je klasa spomeni- luiraju svi arheološki spomenici, rezultati dobivenih ka karakteristična za određeno razdoblje. I ti su kri-analiza postaju usporedivi, što omogućuje donošenje teriji izrazito povezani sa znanstvenom vrijednošću prosudaba o relativnoj važnosti pojedinog spomenka te nisu poredani po nekom posebnom redu i važno-ovisno o njegovoj pripadnosti pojedinoj spomeničkoj sti (Startin 1994, 189). Kriteriji se boduju ocjenama klasi (Darvill, Saunders, Startin 1987, 396; Schofield od 1 do 3, što omogućuje oblikovanje uravnotežene 2000a, 80). Postupak utoliko omogućuje dvije razine i reprezentativne izjave o vrijednosti pojedinog spo-vrijednosne usporedbe: usporedbu spomenika unutar menika ovisno o utvrđenoj vrijednosti spomeničke iste klase te usporedbu između različitih klasa spome-klase kojoj pripada (Darvill, Saunders, Startin 1987, nika (Startin 1994, 187). Klasifikacija je, dakle, potreb- 401). na kako bi se cjelokupna arheološka baština podijelila Sljedeća razina procjene, diskriminacija spomeni-na manje setove podataka koje je zatim moguće do- ka, uključuje evaluaciju svih primjeraka svake klase kumentirati i proučavati. Njome se utvrđuje koja će spomenika temeljenu na dokumentaciji (Schofield nalazišta biti definirana kao nalazišta iste klase, što je 2000a, 80). Relativno vaganje različitih diskrimi-nužan postupak prije sljedeće faze, procjene vrijedno- natornih kriterija kombiniranih s profesionalnom sti pojedinog spomenika (Startin 1994, 187). prosudbom u obliku uvida u njihovu distribuciju Proces profesionalne prosudbe odvija se na dvije ra- i relativan opstanak, najznačajnija je točka prili- zine: karakterizaciji klase spomenika i diskriminaciji kom odabira primjeraka za dugoročno očuvanje spomenika, koje omogućuju oblikovanje vrijednosne (Schofield 2000a, 80). To je dakle faza identifikacije procjene (Darvill, Saunders, Startin 1987; Startin 1994; spomenika od nacionalne vrijednosti. Sam proces Carman 1996a; Darvill 2005). prosuđivanja sadržava sljedeće kriterije: očuvanost 45 Monografije CPA 9 nalazišta, njegov znanstveni potencijal, raznolikost ljenim paleogeografskim rekonstrukcijama (Willems prisutnih komponenti, atraktivnost nalazišta kao 2000, 158). Na tim su osnovama skupine stručnjaka oznake šireg društvenog interesa, arheološku do-iz različitih disciplina izradile karte s inventarnim po- kumentaciju o prijašnjim istraživanjima, postojanje dacima i procjenama vrijednosti prirodnih i kulturnih povijesnih izvora te kriterije grupne vrijednosti koji dobara Nizozemske (Willems 2000, 158–159). Go-se odnose na prostornu i vremensku povezanost sa dine 1989. izrađen je arheološki informacijski sustav spomenicima iste klase ili različitih klasa. Kriteriji (nizoz. Archeologisch Informatiesysteem, skr. ARCHIS), nisu poredani po nekom posebnom redu i tretira-nizozemska nacionalna baza podataka povezana ju se kao jednakovrijedni, a bitno je istaknuti da je s GIS-om te dizajnirana i kao alat za istraživanje i sedam od njih osam povezano sa znanstvenom vri-kao baza podataka za djelotvorno upravljanje arhe- jednošću (Startin 1994, 188). Svaki diskriminatorni ološkim dobrima (Willems 2000, 160; Goudswaard kriterij boduje se ocjenama od 1 do 3 utemeljenima 2001, 160; Deeben, Groenewoudt 2005, 289). Iz AR-na opisima pojedine spomeničke klase (Darvill, Sa- CHIS-a je godine 1997. izvedena prva Indikativna unders, Startin 1987, 397, 401; Startin 1994, 192; karta arheoloških vrijednosti (nizoz. Indicatieve Kaart Darvill 2001, 189). Ukupni se zbroj uspoređuje s van Archeologische Waarden, skr. IKAW; sl. 16) kojom su graničnim pragom pripisanim svakoj klasi, čime se utvrđena arheološki relevantna područja Nizozem-utvrđuju nalazišta od nacionalne vrijednosti, nalazi- ske (Deeben et al. 1997; Deeben, Hallewas, Maarle- šta oko granične vrijednosti i nalazišta ispod granič- veld 2002; Willems 2000, 161; Goudswaard 2001, ne vrijednosti. 160, 166; Deeben, Groenewoudt 2005, 294–297). Iako je model osmišljen za identifikaciju nalazišta Karta prikazuje predviđeni stupanj prisutnosti arhe-od nacionalne vrijednosti i njihovu pripremu za re- oloških ostataka na određenom području utemeljen gistraciju i zakonsku zaštitu, on sadržava i vrijedno- na analizi odnosa pedoloških i geoloških tvorevina s snu procjenu svih utvrđenih arheoloških nalazišta poznatom distribucijom arheoloških ostataka (Dee-i njihovih dijelova (Darvill, Saunders, Startin 1987, ben et al. 1997; 1999, 193) te je podložna stalnim pro-402; Startin 1994, 189; Darvill 2001, 189; 2005, 34, mjenama i poboljšanjima na osnovni novih podata-45). Cilj je takvog postupka pridonijeti smanjenju ka i spoznaja (van Dockum, Lauwerier 2004, 117). 34 gubitaka arheoloških informacija te osigurati pri- Godine 2001. na tim je osnovama u Nizozemskoj kladne tretmane i olakšati aktivnosti spasilačke ar- razvijen dokument nazvan Dutch Archaeology Quality heologije (Carman 2000a, 12–13) pa model olakšava Standard (Willems, Brandt 2004), koji obuhvaća šest donošenje odluka o postupanju s arheološkim nala-glavnih procesa cikličkog upravljanja arheološkom zištima jer informira zakonske odredbe te omogu- baštinom: terenske evaluacije, fizičku zaštitu, nadzor- ćuje djelatno uključivanje na regionalnoj i lokalnoj ni postupak, arheološka iskopavanja, pohranjivanje razini (Bowden 1988, 286; Schofield 2000a, 80). materijala i podataka te registraciju (van den Dries, Willems 2007, 55; sl. 17). Standardi ne definiraju de- talje djelatnosti, već opisuju pojedine korake svakog 4.2.2 Nizozemski model postupka prihvaćanjem da se veći dio arheološkog rada ne može lako standardizirati te ne smije učiniti Područje pravne zaštite i očuvanja arheološke baštine pretjerano nefleksibilnim velikom količinom propisa u Nizozemskoj oblikovano je intenzivnim sudjelova- (van den Dries, Willems 2007, 55). Zato ne propisuju njem arheologa u razvoju baštinskog zakonodavstva. Nakon što je sedamdesetih godina 20. stoljeća meto- 34 Godine 2001. razvijena je druga generacija indika- da sustavnoga terenskog pregleda prvi put iskušana u tivnih karata, koje su obuhvatile i podvodnu arheologiju Nizozemskoj, izrađena je serija arheoloških karata Ni- (Deeben, Hallewas, Maarleveld 2002), a dodatno je proši- zozemske u mjerilu 1 : 100 000 na arheološki uteme- rena 2007. godine razvojem treće generacije karata (Dee- ben (ur.) 2008). 46 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Slika 16 Detalj Indikativne karte arheoloških vrijednosti (IKAW). Različite nijanse označavaju različite razine vjerojatno-sti pojave arheoloških ostataka (van Dockum, Lauwerier 2004, 116, sl. 3). standarde za interpretaciju ili sinteze koje pripadaju tj. okvirima i procedurama te kriterijima i smjernicama području znanstvenog istraživanja, već obuhvaćaju za procjenu vrijednosti arheoloških nalazišta. Taj je inicijalne analize i preliminarne, izvještajne interpre-postupak temeljen na Indikativnim kartama arheološ- tacije (van den Dries, Willems 2007, 55). Značajni dio kih vrijednosti kojima je Nizozemska podijeljena na Standarda posvećen je sustavu arheološke evaluacije, arheološki relevantna područja (Willems 2000, 161). 47 Monografije CPA 9 INVENTARIZACIJA INTERAKCIJA EVALUACIJA INTERPRETACIJA I SINTEZA DOKUMENTACIJA I SELEKCIJA REGISTRACIJA POHRANA ZAŠTITA ISKOPAVANJE NADZOR Slika 17 Nizozemski model upravljanja kulturnom baštinom (Willems, Brandt 2004, 11, sl. 2). Primarni je cilj evaluacije odrediti je li arheološko odvija se na tri razine, a iznadprosječno zadovoljavanje nalazište vrijedno na nacionalnoj razini i time priklad-kriterija na svakoj razini određuje spomenik kao vri- no za dugoročno očuvanje (Groenewoudt, Bloemers jedan očuvanja. Proces je temeljen na kriterijima vid-1997, 137). I ovaj model, kao i prije spomenuti engle- ljivosti i kvalitete. Rijetko prisutna vidljivost arheo- ski model, ostavlja prostor za utvrđivanje vrijednosti loških ostataka koja upućuje na očuvanost nevidljivih na regionalnoj i lokalnoj razini, definiranje preporu-ostataka dovoljna je da se područje smatra vrijednim ka za prikladno postupanje s nalazištima nakon eva- očuvanja (Groenewoudt, Bloemers 1997, 137). Kada luacije te olakšava aktivnosti spasilačke arheologije. arheološki ostaci nisu vidljivi, izvodi se procjena kva-Model također prepoznaje iznimnu važnost kriterija litete koja se odnosi na stupanj do kojeg su arheološki informativnog potencijala nalazišta kao najvažnijeg ostaci očuvani u svom originalnom stanju i poziciji kriterija u terminima i evaluacije i selekcije arheološ- (Groenewoudt, Bloemers 1997, 137; sl. 18). kih nalazišta (Groenewoudt, Bloemers 1997, 146). Prva razina procjene odnosi se, dakle, na percep- Arheološka evaluacija terenski je rad osmišljen za pri- tivnu vrijednost arheološke baštine koja se prven- kupljanje informacija o poznatim ili očekivanim vri- stveno odnosi na njezinu sposobnost da izazove jednostima arheoloških nalazišta, što podrazumijeva direktni doživljaj, a obuhvaća dva kriterija: estetsku prisutnost ili odsutnost, prirodu i karakter, količinu, i povijesnu vrijednost (Deeben et al. 1999, 183–184; datiranje, integritet i očuvanost te relativnu kvalitetu Willems, Brandt 2004, 71; Deeben, Groenewoudt arheoloških vrijednosti (Willems, Brandt 2004, 45). 2005, 292). Estetska je vrijednost definirana kao Rezultat tog postupka je izvješće o procijenjenoj vri-vidljivost arheološkog nalazišta u nadzemnim struk- jednosti nalazišta, koje po potrebi može sadržavati i turama ili u elementima krajolika koji predstavljaju preporuku za donošenje odluka o daljnjem postupa-vidljivi podsjetnik na prošlost (Deeben et al. 1999, nju s nalazištem (Willems, Brandt 2004, 45). Strategi- 183; Willems, Brandt 2004, 71). Povijesna se vrijed- ja vrijednosnog procjenjivanja arheoloških nalazišta nost odnosi na sjećanje na prošlost koju arheološka 48 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene OCJENA VRIJEDNOSTI VRIJEDNOSTI KRITERIJI VISOKA SREDNJA NISKA Estetska vrijednost PERCEPCIJA Bodovanje se ne primjenjuje Povijesna vrijednost Integritet 3 2 1 FIZIČKA KVALITETA Očuvanost 3 2 1 Rijetkost 3 2 1 Istraživački potencijal 3 2 1 ISTINSKA KVALITETA Grupna vrijednost 3 2 1 Reprezentativnost Bodovanje se ne primjenjuje Slika 18 Kriteriji vrijednosti i bodovna tablica nizozemskog modela vrijednosne procjene (prema Willems, Brandt 2004, 69–70, tab. 4, 5). nalazišta (ne uvijek i nužno vidljiva) izazivaju (Dee- usporedbi na različitim prostornim skalama (Gro- ben et al. 1999, 183; Willems, Brandt 2004, 72). Prva enewoudt, Bloemers 1997; Deeben et al. 1999; je razina procjene izravno određena društvenom Willems, Brandt 2004). Kriteriji istinske kvalitete vrijednošću arheoloških ostataka, a utemeljena je na su: rijetkost, istraživački potencijal, grupna vrijed-spoznaji o važnosti javne potpore zaštiti arheološ- nost i reprezentativnost (Deeben et al. 1999, 185; kih spomenika koja se u praksi postiže korištenjem Willems, Brandt 2004, 73). Prva tri kriterija ocjenju-spomenika s visokom perceptivnom vrijednošću ju se bodovima od 1 do 3. U slučaju iznadprosječ- kao primjera i simboličkih predstavnika ostalih na- nog rezultata (7 i više bodova) spomenik se smatra lazišta (Groenewoudt, Bloemers 1997; Deeben et al. vrijednim očuvanja (Willems, Brandt 2004, 70). Na 1999; Willems, Brandt 2004). spomenike koji su imali nisku fizičku vrijednosti, Druga se razine procjene odnosi na fizičku vrijed- a imaju i nižu vrijednost prema kriterijima istinske nost i obuhvaća kriterije integriteta i očuvanosti kvalitete (manje od 7 bodova) primjenjuje se kriterij (Deeben et al. 1999, 184; Willems, Brandt 2004, 72). reprezentativnosti. Reprezentativnost označava stu-Integritet se procjenjuje u odnosu na prisutnost i panj do kojeg je određeni spomenik tipičan za odre-integritet arheoloških tvorevina, prostorni integritet đeno razdoblje ili područje (Willems, Brandt 2004, nalazišta, intaktnost stratifikacije, očuvanost in situ 73–75). Za razliku od drugih kriterija iz ove sku-pokretnih materijala te njihove prostorne odnose, pine, reprezentativnost se povećava s povećanjem stabilnost fizičkog okoliša i njegovu podložnost pri-dostupnih informacija o usporedivim spomenicima rodnim procesima (Deeben et al. 1999, 184; Willems, iz istog razdoblja i u istoj regiji, a utvrđuje se kako Brandt 2004, 72). Za razliku od kriterija perceptiv-bi se uravnotežila proizvoljna selekcija (Willems, nosti koji se ocjenjuje kao prisutan ili odsutan, fi- Brandt 2004, 75). Nakon što je procjena završena zički se kriteriji ocjenjuju bodovima od 1 do 3 koji podnosi se preporuka za selekciju spomenika vri-označavaju lošu, srednju i visoku vrijednost, a nat- jednih očuvanja (Willems, Brandt 2004, 70). Za spo- prosječni rezultat pokazuju spomenici ocijenjeni sa menke koji nisu određeni kao vrijedni očuvanja pro-5 ili 6 bodova (Groenewoudt, Bloemers 1997, 140; cjena vrijednosti daje temelje za donošenje odluka Goudswaard 2001, 164; Willems, Brandt 2004, 70). o daljnjem postupanju i tretmanima zasnovanim na U slučaju srednje i loše ocjene (4 ili manje bodo- jasnim arheološkim argumentima ( sl. 19). va) preispituju se kriteriji istinske kvalitete kao bi se odredilo je li nalazište vrijedno očuvanja korištenjem 49 Monografije CPA 9 da PERCEPCIJA natprosječni rezultat FIZIČKA KVALITETA ne niži rezultat natprosječni VRIJEDNO rezultat PREPORUKA ZA ISTINSKA OČUVANJA SELEKCIJU KVALITETA niži rezultat da REPREZENTA- TIVNOST ne NIJE VRIJEDNO OČUVANJA Slika 19 Nizozemski model procjene vrijednosti arheoloških ostataka (Willems, Brandt 2004, 71, sl. 4). 4.2.3 Značenje referentnog okvira za slabije reprezentiraju prošle ljudske aktivnosti. Sto- vrijednosne procjene ga u praksi postupak pripisivanja bodovnih vri- jednosti zahtijeva sustavnu analizu i prilagodbu, Važno je spomenuti da su i nizozemski i engleski kako bi reflektirao regionalne raznolikosti te po-sustav procjenjivanja s uključenim mjernim skalama tencijalne razlike u očuvanosti arheoloških osta-pokazali visoku razinu konsenzusa u usporedbi s taka koje su ovisne o prostornim i vremenskim ranijim sustavima registriranja arheoloških nalazišta uvjetima (Startin 1994, 192; Groenewoudt, Bloe-od nacionalne vrijednosti (Startin 1994, 190). Ta- mers 1997, 139). Iz tog razloga bodovne vrijedno- kođer je primijećeno da se dobro očuvana nalazišta sti ne mogu biti općenito primjenjive, nego ovise u principu razumijevaju i kao nacionalno vrijedna o širim arheološkim značajkama pojedine regije. 35 (Startin 1994, 192), što do neke mjere jamči očuva- Istodobno treba istaknuti da neki kriteriji prikaza- nje kvalitetnog seta podataka za buduća istraživanja. nih procjena sadrže potencijalne kontradikcije koje Istodobno, oba postupka obuhvaćaju registriranje se ne mogu lako riješiti i od kojih neke mogu biti i dokumentiranje nalazišta koja ne zadovoljavaju isključive. Nalazište dobiva bodove ako ima doku-stupanj nacionalne vrijednosti, čime je omogućeno mentaciju, ako je dio grupe ili ako ima brojne atribu-učinkovito upravljanje svim elementima arheološke baštine neovisno o pripisanoj razini vrijednosti. 35 U područjima poznatim po lošoj očuvanosti organ- No već je spomenuto da su problemi s kojima su skog materijala, loše očuvane arheološke ostatke treba oci-svi sustavi evaluacije suočeni u praksi, puno kom- jeniti srednjom ocjenom kako ne bi došlo do njihova auto- matskog otpisivanja (Groenewoudt, Bloemers 1997, 139). pliciraniji, a ovise o izrazitoj raznolikosti arheo- Također je besmisleno paleolitička nalazišta tretirati prema loškog zapisa, koja može biti posljedica različitih istim kriterijima kao na primjer srednjovjekovna (Startin čimbenika. Zato prilikom oblikovanja procjene u 1994, 186; Groenewoudt, Bloemers 1997, 139). U skladu s time u nizozemskoj će praksi pleistocenski inhumacijski obzir treba uzeti da nalazišta slabo preživljavaju u grob bez koštanog materijala, ali s očuvanom siluetom po-intenzivnije naseljenim i obrađivanim zonama, a kojnika biti ocijenjen visokom ocjenom, dok će grobovi iz najbolje u marginalnim područjima, koja obično kasnijih razdoblja gdje se takav materijal očekuje biti ocijenjeni niskom ocjenom (Willems, Brandt 2004, 70). 50 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene te, no isto tako može dobiti bodove zbog rijetkosti (Groenewoudt, Bloemers 1997, 131). U engle-ili posebnosti pojedinih atributa. To s jedne strane skom modelu referentni je okvir osiguran sustavom postavlja pitanje mogućnosti smislenog uspoređivanja spomeničkih klasa koje omogućuju izdvajanje nalazišta koja su dobro očuvana, rijetka i s do-reprezentativnog uzorka za svaku utvrđenu klasu brom očuvanošću različitih atributa, nasuprot loše spomenika. Nizozemski model koristi sustav arheočuvanim nalazištima s odličnom dokumentaci- oregija koje predstavljaju geografske jedinice varija- jom te grupnim vrijednostima (Carman 1996a, 13; bilne veličine, definirane prostornim i vremenskim 2000a, 13), no, s druge strane, omogućuje priklad-odnosima između arheologije i krajolika (Groe- niji pristup različitim tipovima nalazišta te sprječa- newoudt i Bloemers 1997, 125; Willems, Brandt va automatsko otpisivanje onih slabije očuvanih. 36 2004, 68). U odnosu na značenje krajolika kao Kriterij rijetkosti sadržava pak sebi svojstvenu pro-trenutno najistaknutijeg okvira razmatranja i druš- blematiku. Koliko je nešto rijetko, ovisi o geograf- tvenih i znanstvenih vrijednosti arheološkog zapi- skoj skali unutar koje se procjena obavlja pa što je sa, nizozemski sustav evaluacije možemo smatrati skala manja to se objekt procjene čini rjeđim (Gro-donekle naprednijim od engleskog. Engleski model, enewoudt, Bloemers 1997, 131–132; Deeben, Gro- utemeljen na ideji reprezentativnih uzoraka koja enewoudt 2005, 292; Coningham, Cooper, Pollard, pati od problema promjenjivosti orijentacije znan-2006, 264–266). Kako rijetkost nije konstanta, za stvenih istraživanja (što je vidljivo i u nesposobnosti procjenu rijetkosti treba jasno odrediti geografski MPP-a da u sustav procjene uključi šire prostorne okvir unutar kojeg se procjenjuje relativna učestalost jedinice), trenutno prolazi kroz proces prilagodbe pojedinih vrsta arheološkog zapisa (Groenewoudt, i nužne reforme koja se očituje u razvijanju no-Bloemers 1997, 132). Kako se skala prema kojoj se vih metoda interpretacije krajolika te oblikovanju dobra procjenjuju širi kako bi uključila skupine ili novih propisa i sustava vrijednosnih procjena. 37 komplekse spomenika, naselja koja obuhvaćaju duži Ipak, engleski je, kao i nizozemski model, donio vremenski raspon i širi krajolik, tako i profesional-mnoge novosti u vrijednosne procjene, koje su na prosudba biva teža. Zato treba biti svjestan da ponajprije vidljive u sustavnoj organizaciji prosud-procjena vrijednosti na unaprijed oblikovanim kri- benog procesa, mogućnostima procjene nalazišta terijima najvećim dijelom ovisi o stručnoj prosudbi s vrijednošću koja nije nacionalnog dosega te mo-utemeljenoj na interpretaciji postojećih podataka pa gućnostima usporedbe među nalazištima. Na tim je najznačajnije pitanje postaje osiguranje konzisten-osnovama omogućena prezentacija i analiza rezul- tnosti koje će omogućiti sustavno ponavljanje po- tata te retrospektivna analiza prethodnih procjena. stupka te uspoređivanje i provjeru rezultata. Uz to, stvoren je mehanizam za dobivanje povratnih Mogućnost uspoređivanja vrijednosnih ocjena arhe- informacija koji je bitan za formiranje konsenzusa ološkog zapisa u kombinaciji s profesionalnom pro- kao uvjeta potvrde uspješnosti kvantitativnih mo- sudbom, koja predstavlja uvid u njihovu distribu- dela (Startin 1994, 192) te preduvjeta razvoja novih, ciju i relativnu očuvanost, najznačajniji je segment dobro definiranih i intelektualno rigoroznih okvira oblikovanja iskaza o vrijednosti (Schofield 2000a, budućih evaluacija (Carman 2002a, 158). 80). Kako su procjene vrijednosti velikim dijelom utemeljene na usporedbama, osim korištenih krite- rija, najznačajniji čimbenik procjene jest referentni okvir u odnosu na koji se procjena vrši i koji omo- 37 Među najistaknutijim promjenama može se izdvoji- gućuje mjerenje i smisleno uspoređivanje rezultata ti donošenje novog propisa za održivo upravljanje kulturnim baštinom u okviru povijesnih okoliša (NPPF) te uspostavu HER-a, novog oblika registriranja povijesnih 36 Loše očuvan tumul, na primjer, ne mora imati visoku okoliša utemeljenog na programu English Heritagea, na-vrijednost, ali se njegova vrijednost može povećati ako je zvanom Historic Landscape Characterization (skr. HLC; dio značajne nekropole ili krajolika (Startin 1994, 196). vidi i pogl. 4.3.6). 51 Monografije CPA 9 4.2.4 Pitanje opravdanosti vrijednosnih i treba razmotriti kako se taj problem manifestira u procjena praksi. Već je istican utjecaj koji je Europska konven- cija o zaštiti arheološke baštine održana 1992. godi- Kad se govori o vrijednosnim procjenama, nezaobi- ne na Malti imala na razvoj danas već posebne grane lazno pitanje je problematika vrijednosnog rangira- arheologije, koja se obično referira kao Cultural Re- nja nalazišta, koja se nalazi u pozadini svakog oblika source Management ili Archaeological Heritage Management, zakonskog reguliranja zaštite i očuvanja arheološke čije je osnovno djelovanje zasnovano na ideji da su baštine. Kako takav pristup nije u skladu s arheološ- arheološka dobra ograničena količinom i veličinom. kim načinom mišljenja, bio je podvrgnut jakim kri- Ideja da se arheološko istraživanje mora što prije s tikama. U okvirima arheološkog mišljenja svako se tradicionalnog načina razumijevanja arheologije kao arheološko nalazište može smatrati potencijalno vri-discipline prikupljanja podataka putem iskopavanja jednim da donese odgovore na neka istraživačka pi- preorijentirati na arheologiju koja se bavi očuvanjem tanja te je jedan od posebno isticanih problema taj da i održivošću arheološke baštine za buduće generacije vrijednosne procjene daju prednost određenim nala-približavanjem arheologije prostornom i okolišnom zištima te zahtijevaju određivanje nekih od njih kao planiranju i politici, potaknula je veliku raspravu. Ta arheološki beznačajnih (Tainter, Lucas 1983; Briuer, je rasprava izazvala preokrete ne samo na području Mathers 1996; Carman 1996a; 2000a). Uz to, trenut-arheologije već i na području prava i politike te se no razvijeni sustavi procjene vrijednosti ne uspijevaju odrazila u donošenju novih zakona i pravnih propi-pomiriti nesklad prilikom pojave nalazišta potencijal- sa kojima se regulira postupanje s arheološkom ba- no vrijednih očuvanja, no neprikladnih za oblikova- štinom. Najizrazitiji učinci konvencije vidljivi su u nje zakonske zaštite (vidi pogl. 4.3) te teško pomiruju Velikoj Britaniji i Nizozemskoj te u skandinavskim znanstvene i pravno-političke ciljeve (Schiffer, House zemljama, premda su na zadanim temeljima obliko-1977; Leone, Potter 1992). Iako je prihvaćeno da je vani sustavi vrijednosne procjene arheološke bašti-vrijednost arheološkog zapisa dinamična i relativna, ne diljem Europe. No slijepo implementiranje ideja tj. da ovisi o kontekstu i varira s vremenom, osnovni sročenih u konvenciji polsjednjih je godina izazvalo problem s aplikacijom vrijednosnih procjena uteme-značajan otpor te su razvijene različite kritike koje za- ljenih na unaprijed utvrđenim kriterijima sadržan je i htijevaju reevaluaciju prihvaćenih paradigmi. u njihovoj sposobnosti da reflektiraju samo trenut- Tako nizozemski arheolog Willem Willems primje- ne probleme i ne mogu predviđati buduće (Carman ćuje da je tijekom posljednjeg desetljeća iznimna 2002a, 156). Kako su sustavi vrijednosti društvena pozornost posvećena istraživanjima čija je namjera konstrukcija, identificiranje i definiranje svih oblika i osigurati podatke za očuvanje arheoloških dobara in načina vrijednosti nije moguće, pa takvi pokušaji kao situ , no pretpostavka da je očuvanje in situ najbolja posljedicu mogu imati negiranje relativne i dinamič- opcija zapravo nije ni dokazana ni testirana hipoteza. ne prirode vrijednosti arheoloških ostataka (Carman Willems ističe da u zagađenom svijetu podložnom 2002a, 187). brzim promjenama okoliša te intenzivnim kemijskim No potreba za procjenjivanjem i određivanjem vri- raspadanjima i fizičkim degradacijama, nemamo ra- jednosti potreba je suvremenog društva, koje zahtije- zloga vjerovati da arheološke podatke treba ostaviti va sustavno metodološko razmatranje i sintetiziranje neistraženima (Willems 2009, 97; 2010a, 218–219). 38 razloga za očuvanje i istraživanje arheološke baštine Iako se pitanje prirodnog propadanja arheoloških pa Curtis Schaafsma, kako bi našao izlaz iz problema koje taj postupak donosi, traži od arheologa da sva 38 Donald Davidson i Clare Wilson (2006) ističu da neke od nedovoljno poznatih reakcija arheoloških osta-nalazišta smatraju značajnima dok se ne dokaže su- taka uključuju one potencijalno izazvane isušivanjem ili protno (Schaafsma 1989, 48). No takav se idealizirani promjenama u plodnosti tla te njegovim kemijskim i bio-stav ipak zadržava na području teorijskih razmatranja loškim svojstvima. Nedovoljno su poznate i prijetnje arheološkim ostacima u nepoljoprivrednim područjima te ra- 52 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene ostataka razmatra već dulje vrijeme (vidi npr. Frankel dugoročnog opstanka nalazišta, već njihovo čuvanje 1993; Briuer, Mathers 1996; van Marrewijk, Brandt za buduća istraživanja koja ponovno uključuju mo-1997), ta su istraživanja još uvijek u začecima pa gućnost destrukcije (Smith 2004, 109). Jednako je Willems nove analize i nadziranje (engl. monitoring) kritizirana i preorijentacija na nejasnu, nepredvidivu promjena arheoloških ostataka pod zemljom smatra i nespecificiranu budućnost prikazanu i kao sustav dobrodošlim i nužnim razvojem (Willems 2009, 97). koji sadašnjim generacijama onemogućuje istinsko No također ističe i drugi problem, dogmatično pro-arheološko djelovanje te aktivno sudjelovanje u in- vođenje in situ paradigme koje je mnoge arheološke terpretacijama prošlosti (Frankel 1993; Holtrof 2001; ostatke, na primjer gradnjom iznad ugroženih na-Holtrof, Ortman 2007; Little 2005; Smith 2006). Isti- lazišta, učinilo nedostupnima za arheološka istraži- cane su i druge negativne posljedice paradigme in situ, vanja te je nužno protivno arheološkim interesima koja favorizira poznate vrste arheoloških nalazišta, (Willems 2009, 97). 39 opstruira arheološka istraživanja, ograničava ih na Istodobno, značajni ekonomski troškovi koje stvara prikupljanje lošije kolekcije podataka te ne promovira očuvanje in situ otvorili su pitanja stvarnih dobrobiti nove spoznaje, a može smanjiti i zanimanje javnosti tog postupka i njegove istinske dugoročne održivosti za prošlost (Biddle 1989; Carver 1989a; 1996; Gre-u skladu s trenutnim mogućnostima interveniranja nville, Ritchie 2005; Burström et al. 2009). 40 (Fletcher 2011, 177). U pozadini tih razmatranja ne S druge strane, John Carman primjećuje kako pro-nalazi se jednostavno pitanje troškova svakodnevnog mišljanje baštine kao konačnog i neobnovljivog upravljanja, već problem stvarnih ekonomskih mo-izvora podataka može imati značajne posljedice na gućnosti dugoročnog očuvanja in situ ovisnog o pri- procjenu vrijednosti njezinih elemenata jer takav sta- kladnim podzemnim uvjetima koji istodobno upit- tični sustav onemogućuje razumijevanje promjena nom čine i realnu učinkovitost trenutno razvijenih znanstvenih orijentacija (Carman 2000a, 13). Car-metoda njihovog nadziranja i održavanja (Fletcher man ističe da je svako nalazište, spomenik, relikt 2011, 304–305; van den Berg et al. 2010, 162; Davis et al. 2002). 40 Britanski arheolog Martin Carver (1996) vjerojatno je Laurajane Smith otkriva kontradikcije i u samom najistaknutiji zagovornik drugačijeg pristupa očuvanju in situ. Napominjući da nikad nećemo biti u stanju predvi-zahtjevu za očuvanjem in situ kao poželjnoj opciji u djeti smjer razvoja arheološkog interesa, Carver zahtijeva odnosu na destruktivna istraživanja. Smithova isti-mijenjanje upravljačkog pristupa arheološkoj baštini. Cilj če da u pozadini očuvanja in situ ne leži samo ideja arheologije je znati više, ali upravljanje resursima o kojima arheologija ovisi favorizira već poznate vrste arheoloških nalazišta (Carver 1996, 52). Carver zato smatra da bi pri- zine utjecaja gnojenja, pesticida i djelovanja mikroba, kao i oritet upravljanja elementima arheološke baštine trebalo reakcije arheoloških ostataka na mijenjanje tih uvjeta u tlu. predstavljati istraživanje onih dijelova arheološkog zapi- 39 U Yorku, gradu koji provodi striktnu politiku oču- sa koji su trenutno ocijenjeni kao visoko vrijedni i jasnog vanja arheoloških depozita in situ, dopuštajući da manje znanstvenog potencijala, dok bismo nalazišta koja ne razu-od 5 % očuvanih arheoloških depozita bude arheološki mijemo i čiju vrijednost ne možemo sa sigurnošću proci-uklonjeno prilikom građevinskih, infrastrukturnih ili dru- jeniti trebali štiti, čuvati i prepustiti budućim generacijama. gih zemljanih radova, proveden je jedan od projekta nad- No očiti problem tako oblikovanog stava je spoznaja da ziranja potpovršinskih arheoloških depozita (Davis et al. su nalazišta visokog znanstvenog potencijala danas obično 2002). Projekt je nazvan Marks & Spencer Deposit Mo-ista ona koja su taj potencijal imala u prošlosti i vrlo je nitoring Project, a obuhvatio je petogodišnje nadziranje vjerojatno da će ga imati i u budućnosti, čime i površan arheoloških depozita pomoću uređaja za praćenje brojnih uvid u mogućnosti tehnološkoga i metodološkog napret-parametara podzemnog okruženja (npr. stupanj vlažnosti, ka, kojemu i sami svjedočimo, kao i razumijevanje ogra-razinu i kemijski sastav podzemnih voda, pH vrijednost ničenja i najstručnije izvedenih arheoloških iskopavanja, tla itd.), koji se smatraju značajnim indikatorima očuva-pred nas stavlja možda tešku odluku da ta nalazišta za sada nosti arheoloških ostataka. Rezultati projekta pokazali su ostavimo nejasnoj i nesigurnoj budućnosti. S druge strane, da se duboko ukopani depoziti mogu smatrati dugoročno opravdanje očuvanja arheološkog zapisa čiju vrijednost ne održivima, no da depoziti do čak 2 metra dubine imaju vi-razumijemo, pred svakodnevnim bi ekonomskim i poli- sokodinamične značajke i pokazuju jasne indikacije stalne tičkim zahtjevima zasigurno izazvalo velike teškoće, čime degradacije. aplikacija Carverova stava u praksi biva dodatno otežana. 53 Monografije CPA 9 ili artefakt jedinstven i da je jednom kad je uništen, izbora (Burström, Elfström, Johansen 2004, 144). 44 izgubljen zauvijek. Neobnovljiv je jer se, za razliku Istu su kritiku naglašavali mnogi arheolozi, razotkri-od prirodnih dobara, ne može reproducirati, rekolo- vajući njezine korijene u razumijevanju arheologije kao nizirati ili transplantirati (Carman 2000a, 18; prema postupka nalaženja, opisivanja i interpretiranja, čime je Darvill 1987, 4). No postoje tri načina kako se ar-prikrivena uloga arheologa kao onih koji uvijek nano- heološka baština, na neki način, može smatrati ob- vo stvaraju, oblikuju i osmišljavaju ostatke iz prošlosti novljivom: depozicijom novog otpadnog materijala, pripisujući im atribut „arheološki“ kao odraz njihove otkrićem novih arheoloških nalazišta te otkrivanjem, vrijednosti (Carver 1996, 49; Holtorf, Schadla-Hall prepoznavanjem i definiranjem potpuno novih vrsta 2000, 231, 240–241). Arheološko iskopavanje, istim arheoloških ostataka (Carman 1996a, 7; 2000a, 8). 41 smjerom razmatranja, predstavlja dio konstruktivnog, Problem se dakle javlja s razumijevanjem da arhe-a ne destruktivnog procesa, kojim se prikupljaju po- ološka znanost ne ovisi samo o ograničenim i ne- daci na kojima se stvara prošlost (Frankel, 1993; vidi obnovljivim nego i o trenutno nepoznatim i novo- i Gell 1986, za antropološku raspravu o konzumaci- nastalim izvorima podataka. Zato razumijevanje tih ji kao produkciji, a ne destrukciji). Istodobno, i sam procesa mora biti uključeno u svaki evaluacijski po-postupak očuvanja in situ predstavlja sustav selektivne stupak koji ne želi ograničiti vrijednosne procjene konstrukcije prošlosti koji mijenja značenje izabranih na dosege trenutnih spoznaja (Carman 2000a, 13). 42 mjesta te oblikuje i sadašnje znanstvene spoznaje, ali O tim su se pitanjima oglasili i švedski arheolozi u knjizi i budući spoznajni potencijal (Young 1994; Tainter, Swedish archaeologists on ethics (Karlsson (ur.) 2004), Beagley 2005; Cannavò 2007; Holtorf 2007; Holtrof, koji u preokupaciji očuvanja baštine otkrivaju uvjerenje Ortman 2007; Ireland 2012). o stalnom smanjivanju i neprestanoj ugroženosti kul- Rješenje prikazanih problema još uvijek nije lako defi- turne baštine što bez provođenja rigoroznih mjera vodi nirati, možda zato što je i njihovo razmatranje još uvi-njezinom sigurnom i potpunom nestanku (Burström, jek u početnoj fazi. Trenutno je potrebno razumjeti da Elfström, Johansen 2004, 136; vidi i Holtorf 2001 te su arheološka nalazišta pod prijetnjom intenzivnog za-Holtorf, Ortman 2007). Smatraju da se te postavke mo- gađenja, ali i pod utjecajem prirodnih djelovanja, te da raju preispitati jer uviđaju da je naše kulturno naslijeđe ne predstavljaju ni konačan totalitet mogućih vrijedno-trenutno veće nego ikad prije i da još uvijek nezaustav- sti ni ukupnost znanstvenog potencijala, već da posto- ljivo raste (Burström, Elfström, Johansen 2004, 136). 43 je načini proširivanja i obnavljanja izvora arheoloških Zato ističu da se kulturno naslijeđe doseže dijalo-vrijednosti. Time zadani cilj postaje identificiranje i gom unutar društva, te nije povijesno dano niti uzeto praćenje procesa degradacije arheoloških ostataka te prijašnjim generacijama da bi se prenosilo dalje, već razumijevanje procesa obnavljanja podataka, a zatim je nešto što se aktivno stvara različitim procesima uključivanje tih spoznaja u proces evaluacije arheološ- kih ostataka. Stoga se može uvidjeti da se dio rješenja 41 Na tim je temeljima razvijena i ideja da će nalazišta na nalazi u razumijevanju samog procesa razvoja arheo- kojima se danas obavljaju arheološka istraživanja, možda loške spoznaje. Naime, razmatranjem procesa širenja već u bliskoj budućnosti postati dio baštine ili biti ponovno istraživana kako bi se utvrdio način prijašnjeg istraživa- područja arheološkog interesa postaje jasno da se već nja (Lucas 2001, 158). pripisivanjem atributa „arheološki“ bilo kojem vidu 42 Carman kritizira i MPP, koji se bavi samo poznatim ostataka iz prošlosti pridaju i vrijednosna obilježja i materijalima i zakonski definiranim te unaprijed dokumen-tiranim spomenicima, čime je ograničen na definiranje potencijalno informativno značenje, čime njihovo od-postojećih evaluacijskih kriterija i nesposoban je razvijati bacivanje kao beznačajnih biva onemogućeno. Obli-nove (Carman 1996a, 12–13; 2000a, 13). kovanjem prikladnih postupaka evaluacije omogućuje 43 U tom kontekstu nije naodmet spomenuti i značaj- nu primjedbu Julie Hollowell, koja ističe da ideja o neob- novljivosti arheološki resursa također implicira da arheo- 44 Primjer Varšave posebno je istican kao kontradikto- loška baština ne može biti dio sustava održivog razvoja ran ideji o neobnovljivosti baštine (vidi npr. Burström et (Hollowell 2006, 83). al. 2009). 54 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene se oblikovanje iskaza o razini pripisane vrijednosti koja spektar prije ignoriranih oblika arheološkog zapisa predstavlja temelj za donošenje odluka o daljnjem po- (Darvill 2005, 31) koji ne samo da predstavljaju uvid stupanju i upravljanju. Politika očuvanja arheološkog u razvoj sposobnosti prepoznavanja, razumijevanja i zapisa in situ vjerojatno će još dulje vrijeme biti prihvat-klasificiranja novih otkrića, već i upozoravaju na ši- ljivi način postupanja s arheološkim zapisom, a ona roke mogućnosti promjena i razvoja budućih oblika zahtijeva dobru utemeljenost arheoloških zahtjeva, znanstvenih istraživanja. Arheološki se ostaci mogu posebno prilikom njihove implementacije u prostor-identificirati u različitim skalama i oblicima pa usmje- ne i razvojne planove. U tom kontekstu, razumijeva- renost na unaprijed ustanovljene kategorije nalazi- nje novootkrivenih vrsta podataka te uvođenje širih šta ograničava rezultate selekcije na dobro poznate prostornih jedinica kao okvira istraživanja otvara nove i materijalom bogate dijelove arheološkog zapisa i mogućosti i nove pristupe vrijednosnim procjenama. time na uzak segment prošlosti koji ima ograničeni Kako je razumijevanje krajolika utemeljeno na pro-spoznajni kapacitet. Zato treba razmotriti u kojem su mjeni kao jedinoj konstanti, taj pristup arheolozima odnosu sustav procjene i naše razumijevanje arheo-možda može otvoriti prostor pomirbe s nužnostima loških ostataka bilo u formi pojedinačnog nalazišta, promjene i time omogućiti povezivanje sustava zaštite skupine ostataka, povijesnoga grada ili dijela krajolika i očuvanja s kompleksnijom problematikom razumi- (Startin 1994, 184). Ne treba zanemariti ni važnost jevanja prostora u kojem prošlost može predstavljati površinskih nalazišta ili nalazišta narušenih različitim aktivni i djelatni segment sadašnjosti i budućnosti. uzrocima, koja mogu biti izvorima bitnih podataka te u okvirima različitih znanstvenih istraživanja dati značajne podatke o prošlosti (Moratto, Kelly 1978, 4.3 Problematika nedovoljno poznatih i 7). Treba razmotriti i mogućnosti procjene za sada nepotpuno shvaćenih vrsta arheološkog nepoznatih, atipičnih vrsta nalazišta kao i još uvijek zapisa problematično područje industrijske arheologije, od- nosno arheologije modernog doba. Općenito, ono Rasprave o problematici vrijednosnih procjena još što ne razumijemo, ne možemo klasificirati i teško uvijek su većim dijelom usmjerene na pojedinačne je procijeniti, a sve što ne razumijemo, dovoljno je elemente arheološke baštine koje obično predstavlja-važno da opravda buduća istraživanja (Startin 1994, ju poznati tipovi arheoloških nalazišta. Taj je pristup 196). Promatranje navedenih problema potaknulo je odraz načina dosadašnjeg razumijevanja arheološke intenzivnija razmatranja problematike vrijednosnih baštine koji je rezultirao nužno pojednostavljenom procjena različitih, nepotpuno definiranih područja kategorizacijom arheoloških ostataka na razinu vrsta, arheološkog interesa, a predstavljaju ih arheološki tipova i klasa. Tako i sam pojam nalazište označava ostaci otkriveni zračnom fotografijom, urbana pod-informacijama zbijene prostorne jedince unutar kon- ručja, arheologija modernog doba i industrijski osta- tinuiranog konteksta arheološkog zapisa koje imaju ci, površinska nalazišta arheoloških ostataka i prirod-značajnu, ali specifičnu i time ograničenu informa- ni depoziti te kulturni krajolici ( sl. 20). tivnu vrijednost (Groenewoudt, Bloemers 1997, 119, n. 2). No načini pojave arheoloških ostataka puno su kompleksniji i evaluacijska praksa često se susreće s 4.3.1 Arheološki ostaci otkriveni zračnom prostornim preklapanjem različitih nalazišta, proble-fotografijom matikom urbanih područja i različitih tipova prostor- nih jedinica te nedostacima strategija u odnosu na Eksplozija arheoloških podataka dobivenih zračnom nedovoljno poznate i nepotpuno shvaćene dijelove fotografijom ostavila je u nasljedstvo mnoštvo nekla-arheološkog zapisa (Startin 1994, 195). Odnedavno sificiranih arheoloških tvorevina koje nisu dovoljno je važan dio arheoloških istraživanja postao cijeli dobro razumljene da bi dopustile jasnije interpretacije 55 Monografije CPA 9 neprikladna evaluacija neklasificirana zračna fotografija industrijska arheologija krajolik urbana područja prikladna evaluacija ARHEOLOŠKI OSTACI Slika 20 Prikaz okvirne podjele arheoloških ostataka za potrebe MPP-a (Stocker 1995, 106, sl. 18.1). i time detaljnije vrijednosne procjene (Saunders 1984, 4.3.2 Urbana područja 15; Startin 1994, 194; Schofield 2000a, 88). Arheološ- ke tvorevine otkrivene zračnim fotografijama, pogo- U urbanim sredinama često postoje okolnosti koje tovo one koje nije moguće svrstati u poznate tipove kompliciraju primjenu standardnih evaluacijskih arheoloških nalazišta, često je moguće identificirati, procedura (Willems, Brandt 2004, 75). Značajni su ali ne i eksplicitno interpretirati jer su dostupni po-povijesni gradovi iskusili kontinuirano naseljavanje daci nejasni ili odveć fragmentirani (Schofield 2000a, u širokom vremenskom razdoblju, s promjenama u 88). Identifikacija tih još nedovoljno shvaćenih tra-gustoći ili fokusu naseljavanja, pa arheološki ostaci gova u prostoru preduvjet je oblikovanja vrijednosne pod zemljom formirani u urbanim sredinama često procjene te se pristup tom problemu obično temelji predstavljaju najkompleksnija arheološka nalazišta na projektima dokumentiranja i kartiranja takvih na-stvorena uzastopnom depozicijom različitih mate- lazišta. Cilj je takvog postupka poboljšati istraživačke rijala (Startin 1994, 196). Urbano područje obično preduvjete i omogućiti detaljnije analize nejasnih vr-podrazumijeva široko i duboko prostorno i strati- sta nalazišta, uspoređivanjem sličnih lokaliteta putem grafski povezane depozite akumulirane kao rezul-morfoloških kriterija te proučavanjem njihove distri- tat intenzivne ljudske aktivnosti (Darvill, Saunders, bucije u odnosu na prirodni karakter područja u ko- Startin 1987, 401), pa su gradovi često značajan jem se nalaze (Schofield 2000a, 88). Rezultat takvog izvor informacija o odnosima između ljudskog po-pristupa može se izraziti kao konstrukcija hijerarhij- našanja i materijalne kulture (Staski 1982, 97). Iz skog popisa izvedenih obilježja kojim se uočene tvo- tog ih razloga nije moguće jednostavno prostorno revine pokušavaju definirati na sustavnim osnovama. i vremenski ograničiti niti ih je moguće lako klasifi-Krajnji mu je cilj omogućiti izdvajanje najznačajnijih cirati pa standardne procedure procjene vrijednosti tipova vrijednosnih podataka, koji mogu dopustiti nisu prikladne za ovo kompleksno područje često donošenje odluka ovisno o pretpostavljenoj kvalite-obilježeno nedovoljno detaljnim i neujednačenim ti i informativnom potencijalu pojedinih prostornih podacima (Stocker 1995, 106; Willems, Brandt struktura i njihovih elemenata. 2004, 75). Ipak, u okvirima prikazanih procedura 56 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene evaluacije povijesno središte grada koherentan je Uzrok tome su nedovoljno jasne i nepotpune in-konglomerat arheoloških vrijednosti te je načelno formacije koje su posljedica nedostatne istraženosti uvijek vrijedno očuvanja. Sama se vrijednosna pro-tog kompleksnog područja (Stocker 1995, 106), ali cjena arheoloških ostataka u gradskim povijesnim i osjećaj nedavnog iskustva koji uvjetuje intenzivni-jezgrama, unatoč dodatnim komplikacijama, može je emocionalno uključivanje u njihova razmatranja napraviti prema unaprijed ustanovljenim kriterijima (Carman 2002b, 11). No kao i kod drugih nalazišta, ako postoji dostatan uvid u relevantne arheološke razumijevanje područja istraživanja prethodi svakoj podatke (Willems, Brandt 2004, 75). Istodobno, procjeni vrijednosti (Schofield 2000a, 84; Cossons procjena u obzir mora uzeti i podatke o povijesnom 2005, ix–x), a jasnije razumijevanje tih tipova arhe-razvoju, prisutnim građevinama i drugim urbanim oloških ostataka može se proširiti samo intenzivnim elementima, njihovom međuodnosu te recentnim radom na prikupljanju novih podataka. Uz to, sve poremećajima prouzročenih različitim vrstama ze-je izrazitije prihvaćeno da nalazišta iz tog razdo- mljanih radova (Willems, Brandt 2004, 74). No blja obiluju strukturalnim dokazima o društvenom povijesni se gradovi ne procjenjuju samo zbog nji-djelovanju, odnosima moći i redefiniranju klasnog hove znanstvene vrijednosti. Urbanistički raspored, sustava, te istraživanje kulturnoga i društvenog gradske ulice, pojedini spomenici ili skupine spo-konteksta, donedavno prepuštano povjesničarima, menika koji pridonose ukupnoj vizuri grada (Startin predstavlja jednako važan aspekt arheoloških istra-1994, 196) neizostavno imaju višestruke vrijednosti živanja ovog razdoblja (Gould 1998, 154; Palmer, za različite društvene skupine. Evaluacija arheološ- Neaverson 1998, xiii). Istodobno je, pogotovo u kih područja u urbanoj sredini ne može se odvojiti okvirima industrijske arheologije, prepoznat nedo-od tog fenomena pa je nužno napraviti vrijedno- statak jasno definirane prikladne terminologije koja snu razliku između povijesnoga gradskog središta je temeljni preduvjet za smisleno interpretiranje i i povijesnoga ruralnog područja koje je nedavno vrednovanje (Stocker 1995, 107; Schofield 2000a, obuhvaćeno urbanim razvojem (Willems, Brandt 82). Iz tog su razloga u mnogim zemljama pokrenuti 2004, 75). Naposljetku, gradovi su obično izrazito različiti istraživački projekti kojima je cilj izgradnja podložni intenzivnom razvoju i stoga su često pod prikladnih baza podataka koje će omogućiti konzi-jakim ekonomskim i političkim pritiskom (Schofi- stentno sortiranje prikupljenih informacija kao pre- eld 2000a, 84; Willems, Brandt 2004, 75). Zato je duvjet uspješnom oblikovanju metode evaluacije te iznimno bitno razviti jasne i primjenjive sustave za sustava zaštite i upravljanja. Rezultati dobiveni na procjenjivanje vrijednosti koji će olakšati donošenje tim temeljima trebali bi uključivati definiranje pri-odluka i oblikovanje prikladnih strategija za postu- kladne terminologije te obuhvatiti interpretaciju ra- panje s arheološkim ostacima u urbanom kontekstu. zličitih komponenti i njihovih funkcija, regionalne varijacije te indikacije o izvorima vrijednosti pojedinog nalazišta i njegovih komponenti (Schofield 4.3.3 Arheologija modernog doba i 2000a, 82). Nakon što se prikupljeni podaci preispi- industrijski ostaci45 taju i evaluiraju, moguće je oblikovati prikladne eva- luacijske modele s jasno definiranim kriterijima, koji Veliki problem vrijednosnih procjena predstavlja će dopustiti utemeljene vrijednosne procjene. Tek je arheologija modernog doba i područje istraživanja na tim osnovama moguće pokrenuti postupke zašti-industrijskih ostataka čija obilježja ne dopuštaju pri- te ili definirati druge prikladne oblike postupanja s mjenu parametara propisanih za pojedinačne i dobro arheološkim ostacima koji su rezultat ljudskih aktiv-dokumentirane tipove nalazišta iz ranijih razdoblja. nosti u nedavnoj prošlosti (Startin 1995, 139). 45 U slovenskom pravnom sustavu ti su ostaci označeni kao zgodovina znanosti in tehnike. 57 Monografije CPA 9 4.3.4 Površinska nalazišta arheoloških površinskih nalazišta kao odraza obrazaca iskorišta- ostataka vanja okoliša (Schofield 2000a, 82), ali i ustanovljava- nju osnova za oblikovanje sustava postupanja s ovim Jedan od čestih rezultata terenskih pregleda jest iden- tipom arheoloških ostataka te načina kontroliranja i tifikacija malih nalazišta keramičkoga ili litičkog ma- umanjivanja prijetnji njihovu opstanku, kao što se to terijala čija je pojava na površini obično rezultat mo- čini za druge dijelove arheološke baštine (Wenban- dernih poljoprivrednih djelatnosti. Kako takvi ostaci Smith 1995, 155). ponekad ne predstavljaju pravu indikaciju o posto- janju potpovršinskih arheoloških tvorevina (koje su ili potpuno uništene ili skromne i slabo očuvane ili 4.3.5 Prirodni depoziti nikad nisu ni postojale), država i državne institucije uglavnom ih neće smatrati prikladnim za registraciju U okviru ovih razmatranja bitno je promotriti i pale-i očuvanje (Startin 1993; Carman 1999c; Klein 2003; olitička nalazišta sastavljena od prirodnih pleistocen-Schofield 2000b). No podaci prikupljeni istraživa- skih depozita, od kojih neka ne sadržavaju ljudskom njem tog tipa arheoloških ostataka donose vrijedne rukom oblikovane artefakte. Naime, istraživanje i informacije o sredstvima preživljavanja te obrascima razumijevanje paleolitika uvelike ovisi o analizama naseljavanja i iskorištavanja okoliša (Schofield 2000a, materijala oblikovanih prirodnim djelovanjem (We-81; vidi i Schofield, Humble, 1995), te u nekim po- nban-Smith 1995, 146) koji mogu donijeti osnovni dručjima ti ostaci predstavljaju jedini dokaz o životu kronološko-stratigrafski, klimatski i okolišni okvir u prošlosti. Premda danas površinska nalazišta arhe-paleolitika (apsolutnim datiranjem sedimenata, lito- ološkog materijala čine prihvaćenu i prepoznatljivu loškim i geološkim analizama, istraživanjem biljnih i kategoriju, procjene njihove vrijednosti i oblikovanje životinjskih ostataka itd.). Smješteni unutar tog okvi-načina postupanja još uvijek se rijetko javljaju u prak- ra, artefakti kao dokazi o ljudskom ponašanju mogu si. Unatoč značajnoj literaturi posvećenoj toj vrsti ar- produbiti razumijevanje promjena u ponašanju i kul- heoloških ostataka, posebno površinskim nalazištima turnom razvoju tijekom paleolitika (Wenban-Smith litičkog materijala, sustavno istraživanje vrijednosti 1995, 147). Unatoč tome zakonska zaštita većinom koje bi omogućilo donošenje odluka o postupanju zahvaća samo pećinska nalazišta, dok ostala paleoli-s takvim nalazištima još je u povojima te čeka po- tička nalazišta najčešće nisu obuhvaćena definicijom drobnija razmatranja njihovih obilježja i oblikovanje „spomenik“ ili „nalazište“ i time bivaju isključena iz razumne interpretacije (Schofield 2000a, 81). S druge formalne zaštite na arheološkim osnovama (Wenban-strane, kako bi se izbjeglo njihovo automatsko otpisi- Smith 1995, 150). Francis Wenban-Smith prepoznaje vanje kao beznačajnih, arheolozi pokušavaju proširiti nekoliko problema vezanih uz prepoznavanje i in-vrijednosne kategorije oblikovanjem jasnijeg razumi- ventariziranje paleolitičkih nalazišta. Primjećuje da su jevanja njihova značenja. Različitim projektima poku- paleolitička nalazišta zbog svoje duboke starosti če- šavaju oblikovati smislene interpretacije njihova sasta- sto nedostupna i ne mogu se uvijek ustanoviti teren- va i funkcija, dokumentiranjem i proučavanjem njiho- skim pregledom. Posljedica toga je ne samo da mnogi vih međusobnih razlika te njihove relativne gustoće u značajni depoziti još uvijek nisu otkriveni, već i to da odnosu na druge tipove nalazišta (Schofield 2000a, mnogi nisu ni prepoznati (Wenban-Smith 1995, 147– 82; Mathers, Schelberg, Kneebone 2005, 173). Bilje- 148). To upućuje ne samo na činjenicu da ni vrijednost ženjem relativne učestalosti u odnosu na kronološku tih tipova nalazišta nije poznata, nego da ni kriteriji za pripadnost i opseg do kojeg njihov integritet varira njihovo vrednovanje nisu pravilno oblikovani. Iz tog ovisno o topografiji, pokušavaju produbiti razumije-razloga ističe da je u vrijednosne procjene paleolitič- vanja te, trenutno nedovoljno poznate, teme. Uvidi kih nalazišta potrebno uključiti kronološki i okoliš- tog tipa trebali bi pomoći budućem razumijevanju ni potencijal depozita nastalih prirodnim procesima 58 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene (Wenban-Smith 1995, 149) te ih evaluirati na temelju No kulturni krajolik, kao potpuno nov način razu-kriterija koji obuhvaćaju usku povezanost između pri- mijevanja arheološkog zapisa, javlja se u idućem de- rodnih i kulturnih ostatka u arheologiji paleolitika. 46 setljeću kada se arheološka nalazišta prestaju smatrati Iako su istraživanja prirodnog okoliša i danas zna-izoliranim nakupinama arheoloških ostataka i postaju čajan segment svih vidova arheološkog istraživan- integralnim dijelom okoliša u kojem se nalaze i s ko- ja, prirodni depoziti još uvijek nisu razumljeni kao jem čine jedinstvenu cjelinu (d‘Agostino 1984, 86; izvorna arheološka građa. No prirodni depoziti imaju Thapar 1984, 72; Palmer, Neaverson 1998, 4; Lucas veliko značenje za razumijevanje svih razdoblja ljud-2001, 128; Novaković 2008, 35). Ta promjena odra- ske prošlosti te sažimlju značajan informativni po- žava prijelaz s istraživanja usmjerenog na nalazište i tencijal o upotrebi okoliša, sredstvima preživljavanja, na objekt prema istraživanju usmjerenom na krajo-razinama i sustavima prilagodbe prirodnim uvjetima lik, koji postaje prikladna skala proučavanja i razu-te sadrže važne kronološke informacije i predstavl- mijevanja arheoloških ostataka (Willems 2001; Loz- jaju osnovni kontekst ljudskih aktivnosti. Zato uvid ny (ur.) 2006; Smith 2006; Baxter 2010; Bloemers, u problematiku prirodnih depozita kao značajnog Kars, van der Valk 2010). U okvirima baštinskih segmenta arheoloških istraživanja paleolitika ukazuje studija koncept krajolika već devedesetih godina 20. na mogućnosti da taj tip informacija uskoro posta- stoljeća postaje iznimno važan te se javlja izražena ne neizostavni dio arheološke građe i za istraživanja potreba za pomicanjem od selektivnog, na nalaziš- drugih, kasnijih razdoblja ljudske prošlosti. Utoliko je te orijentiranog postupka zaštite, prema razvijanju moguće predvidjeti da će uskoro biti potrebno razviti strategija očuvanja i upravljanja širim prostornim je-dobro utemeljene metode arheološke evaluacije pri- dinicama (Donaghey 2006, 78; Novaković 2008, 42). rodnih depozita kako bi njihovo istraživanje ili zaštita Kako krajolik nije samo zbir fizičkih komponenata i dugoročno očuvanje bili omogućeni. nego sadrži mnoge različite dimenzije (temporalnu, prostornu, prirodnu, kulturnu, društvenu, gospodar- sku itd.), primijećeno je da smislena karakterizacija 4.3.6 Kulturni krajolici krajolika ovisi o razumijevanju međuodnosa ovih dimenzija (Garden 2009, 275; Bloemers 2010, 5; Razvoj baštinskog koncepta kulturnog krajolika može Freestone, Marsden, Garnaut 2008, 157). Prepozna-se pratiti od ranih sedamdesetih godina 20. stoljeća, ta kompleksna problematika identificiranja značajki odnosno prvih razmatranja vrijednosti područja sa krajolika danas je vjerojatno najznačajnije područje značajkama prirodne i kulturne baštine u okvirima teorijskih i praktičnih razmatranja politike upravljan-UNESCO-ove Konvencije o zaštiti svjetske kulturne ja kulturnom baštinom (Gibson, Pendlebury 2009, i prirodne baštine iz 1972. godine (Cleere 1995, 63). 1). Kako mnogostruke značajke krajolika nije mo-guće klasificirati unutar standardnih sustava razrađe- 46 Kako bi pružio svoj doprinos poboljšanju vrijedno- nih za procjenu vrijednosti baštine, zadnjih su godina snih procjena paleolitičkih ostataka, Wenban-Smith (1995) intenzivno razvijani sustavi interpretacije i evaluacije predlaže 7 kriterija koji se mogu koristiti za diskriminaci-ju paleolitičke baštine unutar MPP-a te daje preporuke za krajolika. Trenutno postoji veći broj studija koje bi njihovo korištenje u praksi. Kriteriji obuhvaćaju procjenu trebale omogućiti obuhvatniji pristup vrijednosnim prirode geološkog konteksta, njegovu očuvanost, moguć- procjenama krajolika, a cilj im je uključiti ne samo nost apsolutnog datiranja te procjenu geoloških kronološ- ko-stratigrafskih dokaza, očuvanost biljnih i životinjskih njegove povijesne značajke već i ekološke i vizualne ostataka te, na kraju, artefakta (Wenban-Smith 1995, 154). atribute, geologiju i topografiju, kao i lokalne ili regi-Predloženi kriteriji omogućuju i kvantitativno ocjenjivanje onalne društvene vrijednosti (Schofield 2000a, 86). 47 vrijednosti, a veća vrijednost depozita trebala bi ležati u prisutnosti pozitivno ocijenjenih različitih kriterija na isto- me nalazištu, a ne visoko ocijenjenog pojedinog kriterija, 47 Među najdalekosežnijim studijama tog tipa važ- te posebno u povezanosti bihevioralnih i okolišnih poda- no je spomenuti Historic Landscape Characterization (skr. taka s databilnim ostacima (Wenban-Smith 1995, 155). HLC), program koji je English Heritage razvio kao alat za 59 Monografije CPA 9 Istodobno, ideja kulturne vrijednosti uključuje se u skim krajobrazima (engl. European Landscape Conven-sve širi koncept održive kvalitete okoliša čime je kul- tion; Council of Europe 2000), koja krajolik definira turna baština uvedena u domenu strateški osmišljeni- u terminima ljudskog doživljaja te njegov karakter jih pristupa integriranog upravljanja prirodnim i kul- smatra rezultatom akcija i interakcija prirodnih i ljud- turnim resursima (Rosenberg 1980, 702; Deeben et al. skih čimbenika (Svet Evrope 2000; vidi i Willems 1999, Baxter 2010, 245; Ruiz del Árbol, Orejas 2010, 2001; Dukelis, Mendoni (ur.) 2004; Bratina Jurkovič 487). Takvim pristupom primjena koncepta kulturni 2008; Bloemers et al. (ur.) 2010). Na svjetskoj je razini krajolik na postupke upravljanja kulturnom baštinom novi pristup identifikaciji i zaštiti krajolika vidljiv u čini nužnim uključivanje različitih stručnjaka iz mno-pristupu koji UNESCO razvija u okviru Operativ- gih profesionalnih područja koja proizlaze iz raznih nih smjernica za implementaciju Konvencije o za-prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti te su štiti svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO povezane s područjem prostornoga i razvojnog pla- 2012), a koje odražavaju pojačanu svijest o neodvo- niranja (Goudswaard 2001; McGovern 2006; Bug- jivosti kulturne i prirodne raznolikosti (Stephenson gey, Mitchell 2008; Mason 2008; van der Valk 2010a). 2008, 128). Unatoč tome što prikazani pristup posta-Uključivanjem različitih interesnih skupina u dono- je široko prihvaćen diljem Europe i svijeta, osnovni šenje odluka o krajoliku razvijaju se nova i kreativna problem njegove implementacije u mnogim zemlja-rješenja kojima se politika upravljanja kulturnim kra- ma predstavljaju nedostaci postojećih pravnih susta- jolicima povezuje s oblikovanjem razvojnih planova va (Willems 2010a, 216) kao i na njima utemeljeni i programa. Utoliko i razmatranje arheološke baštine sustavi vrijednosne procjene. Kulturni krajolik u os-u terminima kulturnog krajolika arheologiju stavlja u novi nije podložan standardnim procjenama vrijed-središte važnih pitanja prostornoga i gospodarskog nosti, pogotovo što zahtijeva razmatranje onih aspe-paniranja i time u središte problematike razumijevan- kata krajolika koji nisu arheološki pa je rano prepo- ja općih društvenih interesa. Taj položaj omogućuje znato da se evaluacija arheoloških ostataka na razini arheologiji da ispuni svoje suvremene društvene za-krajolika znatno razlikuje od evaluacije pojedinačnih daće te opravdano oblikuje svoje znanstvene intere- nalazišta ili širokih područja s jakom koncentracijom se u okvirima širih društvenih vrijednosti. Krajolik arheoloških ostataka (Schofield 2000a, 86). Vrijed-time postaje ono područje unutar kojega nove ide- nosna evaluacija krajolika određena je značenjem i je, proizašle iz različitih kritika dosadašnjeg sustava funkcijama koje pripisujemo njegovim dijelovima upravljanja baštinom, napokon dobivaju mogućnost i može se kombinirati s prisutnim kulturnim i pri-uspješne realizacije. rodnim značajkama (Groenewoudt, Bloemers 1997, Proširena važnost koncepta kulturnih krajolika u 125). U tim okvirima arheološka građa predstavlja okvirima upravljanja kulturnom i arheološkom bašti-osnovni materijal za interpretaciju dugoročnog pro- nom vidljiva je u oblikovanju Konvencije o europ- cesa razvoja i promjene (Schofield 2000a, 95–96), a krajolik za arheologiju postaje nezamjenjiv analitič- ki koncept jer omogućuje razmatranje međuodnosa održivo upravljanje kulturnim krajolicima, a zasnovan je na proučavanju današnjeg krajolika identificiranjem po- različitih vrsta arheoloških ostataka te proučavanje vijesnih procesa i intervencija koje su utjecale na razvoj širih područja ljudskog djelovanja u okviru različitih njegovog današnjeg karaktera (Fairclough 1999; 2006; značajki neposrednog okoliša (Hardesty, Little 2000, 2007; Turner 2006; Worthing, Bond 2008). Drugi značajan pristup je koncept kulturne biografije krajolika (engl. 33). Time koncept kulturnog krajolika postaje sfera Cultural Biography of Landscape), razvijen u Nizozemskoj na sposobna obuhvatiti sva prije spomenuta proble-antropološkoj ideji kulturne biografije predmeta (Appadu- matična mjesta tradicionalnog procesa organizacije rai (ur.) 1986). Cilj mu je obuhvatiti prošlost krajolika pro- stornim bilježenjem funkcionalnih promjena i promjena upravljanja baštinom jer je u stanju razriješiti pro-značenja poveznih s društvenim i gospodarskim razvojem, blematiku evaluacije nedovoljno poznatih i nepotpu-povijesnim institucijama, svjetonazorima i prostornim no shvaćenih nalazišta te stvoriti jasne smjernice za konceptima (Bloemers et al. (ur.) 2010; Willems 2010a). 60 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene oblikovanje načina njihove zaštite i njihova očuvanja. krajolika, dakle, otvorene su mogućnosti smislene Razmatranje urbanih područja u tim okvirima omo-evaluacije svih tipova nalazišta te izvan-nalazišnih gućuje istraživanje prostornih i vremenskih među- (engl. off-site) i ne-nalazišnih (engl. non-site) arheološ- odnosa izgrađenog krajolika, proces urbanističkog kih pojava tretiranjem različitog intenziteta distribu-razvoja te njegovu vezu s neposrednim okolišem i cije arheoloških tvorevina i materijala kao dijela kon-zadanim prirodnim uvjetima (Palmer, Neaverson tinuirane prostorne varijable čiji informativni poten-1998; Freestone, Marsden, Garnaut 2008). Krajolik cijal leži u međuodnosu prikupljenih podataka (Bri-industrijskoj arheologiji i arheologiji modernog doba uer, Mathers 1996; Carman 1999; Altschul 2005). 48 omogućuje razmatranje širih prostornih i društve- Upravo iz tih razloga oblikovanje novih evaluacij- nih međuodnosa te zahvaća i značajnu te donekle skih modela na širim konceptima kulturnih krajolika zanemarivanu kategoriju linearnih spomenika (Stoc-diljem svijeta predstavlja prioritet baštinskih uprav- ker 1995; Palmer, Neaverson, 1998; Hardesty, Little ljačkih politika. Razvijanje holističkih programa koji 2000; Clark 2005b; Gwyn 2005). Krajolik omogu-nisu samo selekcije pojedinih zanimljivih tvorevina ćuje i smislena razmatranja vrijednosti neklasifici- nego obuhvaćaju proširena razmatranja vrijednosti ranih nalazišta, površinskih nalazišta arheološkog krajolika, smatraju se temeljnim pristupom obliko-materijala, kao i prirodnih, pedoloških i geoloških vanju integriranog i održivog sustava zaštite i razvoja depozita, uključujući arheološko značenje krajo-te prostorne kategorije koja je utemeljena na razu- braznih oblika te prostorne i kronološke podatke o mijevanju i njezinog povijesnog razvoja i njezinog prisutnosti životinjskih i biljnih vrsta. Konceptom suvremenog značenja. 48 Za detaljniji uvid u dosege vrijednosnih procjena po- vršinskih nalazišta litičkog materijala u okviru istraživanja krajolika te mogućnosti oblikovanja načina upravljanja njima vidi značajnu studiju Jeffreya H. Altschula (2005), Significance in American cultural resource management. 61 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 5 Procjena gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa 5.1 Vrste utjecaja na arheološki zapis u šumarstvu, agrikulturi, isušivanju i navodnjavanju (Davidson, Wilson 2006, 5–6, App 2–3; Nafziger, Arheološki su izvori po svojoj definiciji fragmentar- Kirkwood Paterson, Dundes Renteln 2010, 253). ni te visoko osjetljivi na oštećenja koja su rezultat Istodobno je najrašireniji uzročnik šteta na arheo-neprekidnih procesa transformacije, degradacije i loškom zapisu gospodarski razvoj, koji uključuje sve destrukcije čiji uzročnici mogu biti prirodni utjecaji vidove zemljanih radova namijenjenih konstrukciji i i ljudsko djelovanje, a odvijaju se istodobno s pri-izgradnji razvojne infrastrukture (Nafziger, Kirkwo- rodnom degradacijom arheoloških ostataka (Ske- od Paterson, Dundes Renteln 2010, 253; sl. 21). 49 ates 2000, 57–61). Utoliko je pitanje o stvarnom ili Joachim Reichstein (1984) prijetnje arheološkim osta-potencijalnom gubitku vrijednosti i informativnog cima dijeli na akutne i kronične te definira njihove potencijala arheološkog zapisa implicitno, ako ne i uzroke. Uzroci akutnih prijetnji mogu biti: građevin-eksplicitno prisutno u pozadini arheološke prakse te ski radovi, eksploatacija mineralnih sirovina, promje-pri praktički svakom pokušaju arheološke interpre- ne i napredak u agrikulturi te namjerna destrukcija i tacije. Podložnost arheološkog zapisa različitim utje- oštećivanje arheoloških ostataka. Kronične prijetnje cajima koji smanjuju njegovu vrijednost i znanstveni uzrokuju agrikultura, šumarstvo, erozija, stalni pro-potencijal predstavlja značajan problem te je osnovni met i masovni turizam te fizičke, kemijske ili biološ- razlog zašto je potrebno osmisliti načine procjene tog ke degradacije itd. (Reichstein 1984, 38). Prijetnje gubitka. No najveću prepreku predviđanju štetnih arheološkim ostacima mogu imati oblik izravnoga i utjecaja i smanjenju njihovih učinaka čini oskudno i neizravnog utjecaja te privremeni, stalni, povratni i fragmentarno znanje o dosezima često kompleksnih nepovratni, ali i vizualni, kulturni, ekonomski, druš- procesa okolišnih promjena (Briuer, Mathers 1996, tveni i psihološki učinak (ICOMOS 2010, 8). Leslie 18; Davidson, Wilson 2006, 3). Ipak, bolje razumijevanje štetnih utjecaja trebalo bi omogućiti predviđa- 49 English Heritage je 1993. godine proveo obuhvatnu nje mogućih negativnih učinaka i rizika te osposobiti studiju Monuments at Risk Survey (MARS) kojoj je cilj baštinske djelatnike za prikladno djelovanje i učinko-bio dokumentirati promjene na registriranim arheološkim nalazištima i utvrditi uzroke njihove degradacije. Studija je vito interveniranje te smislenije oblikovanje selekcije pokazala da su najizrazitije štete na arheološkim nalazišti-za očuvanje in situ utemeljeno na razumnim pretpo- ma vidljive u šumama i na poljoprivrednim površinama, stavkama o procesima degradacije arheološkoga za- dok je utjecaj umjereniji u urbanim sredinama i na paš- njacima (Darvill, Wainwright 1994, 821; Darvill, Fulton pisa (vidi i pogl. 4.2.4). 1998, 225–226; prema Jones 2007, 20). William Fletcher Uvjeti i procesi postdepozicijskoga očuvanja ili pro- (2011, 71) primjećuje da značajni nedostatak MARS studi- padanja variraju ovisno o vrsti arheoloških ostataka je predstavlja to što nije bila usmjerena na procjenu gubitka vrijednosti, odnosno kvantificiranje preostale vrijedno- te utjecajima kojima su oni podvrgnuti (Davidson, sti nalazišta, ali ističe da i sam koncept gubitka vrijednosti Wilson 2006, 3). Prirodne sile koje oštećuju ili uni-tek zadnjih godina postaje intenzivnije razmatran u arhe- štavaju arheološke ostatke mogu biti kiša, vjetar, ološkoj literaturi, naglašavajući pritom posebno značenje publikacije Conservation Principles, Policies and Guidan-erozija, poplave, vlaga; štetni utjecaji uzrokovani ce for the sustainable management of the historic envi-ljudskim djelovanjem su onečišćenje zraka, ratovi, ronment (Drury, McPherson 2008), koja je imala značajan vandalizam, krađe te svakodnevne ljudske aktivnosti utjecaj na uvođenje tog koncepta u svakodnevnu englesku baštinsku praksu. 63 Monografije CPA 9 Slika 21 Načini upotrebe zemljišta i razina njihovog utjecaja na arheološki zapis (van Dockum, Lauwerier 2004, 118, sl. 4). E. Wildesen ističe da prijetnje mogu izravno utjecati (ICOMOS 2010, 8). Kad su arheološki ostaci uništeni na ostatke ako su uzrokovane aktivnostima čije se po-u cijelosti, gubici su nemjerljivi. Teoretski, oni mogu sljedice javljaju u isto vrijeme i na istome mjestu; ne- biti potpuni ili nikakvi jer u cijelosti uništeno područje izravne su prijetnje pak posljedica prostorno udalje- više ne sadržava nikakve podatke o prethodnoj situ- nih aktivnosti ili su uzrokovane aktivnošću čije će po- aciji. Ipak, situacije u kojima nije moguće post festum sljedice biti naknadno vidljive (Wildesen 1982, 54). 50 procijeniti učinjenu štetu, mogu se smatrati najtežim Oštećenja mogu destabilizirati nalazište, izazvati oblikom štete, a u takvim će se slučajevima razina od-eroziju i nestabilnost podzemnih uvjeta te ubrzati govornosti temeljiti na pravnom stavu države prema degradaciju, mogu poremetiti stratigrafske odnose i baštini općenito i takvim situacijama posebno. odnos arheološkoga zapisa s njegovim okruženjem, No što je s djelomično uništenim lokalitetima? Ovo oštetiti pojedinačne depozite te položaj i fizičko staje istraživanje usmjereno na mogućnosti procjene gu- nje pokretnih arheoloških materijala (Flatman 2012, bitka vrijednosti djelomično uništenog arheološkog 174). Utjecaji na arheološke ostatke definirani su kao zapisa, odnosno na situacije gdje je dio zapisa saču-promjene njihovih značajki ili osobina u usporedbi s van te sadrži indikacije o kvaliteti i informativnom prethodnim stanjem, a mogu se odrediti promatranji-potencijalu uništenog dijela. Istraživanje je ograniče- ma promjena fizičkog stanja te njihovim mjerenjima no na arheološki zapis na koji su štetni utjecaj izvršili i opisima. Učinci tih utjecaja profesionalna su procje-nenadzirani ili nestručno izvedeni zahvati, ponajprije na o promjenama u značajkama arheološkog zapisa građevinski ili drugi oblici zemljanih radova, i ne do-i njihovu odrazu na njegovu vrijednost (Wildesen tiče se prirodnih procesa ili starijih, povijesnih gra-1982, 53–54). Wildesen ističe kako postoji relativno đevinskih zahvata čiji se rezultati danas prepoznaju malen broj tipova mogućih utjecaja: ukop, uklanjanje, kao dio baštine. Isto tako, ograničeno je na primje-premještanje ili promjena; a njihov opis uključuje ne re potpovršinskoga, kopnenog arheološkog zapisa, samo prethodno nabrojane značajke nego i indikacije premda model uz dodatna istraživanja može biti prio uzrocima promjene i značajkama njezina djelovanja, mjenjiv i na slučajeve oštećenja podvodnih arheološ- razini izazvane promjene, njezinom dosegu u trodi- kih ostataka, kao i nadzemnih arheoloških struktura menzionalnom prostoru i njezinom trajanju (Wil- s potpovršinskim ostacima ili bez njih. Razmatrana desen 1982, 54–55). Utjecaji koji rezultiraju fizičkim neće biti ni problematika gubitka vrijednosti koji je gubicima obično su trajni i nepovratni pa se razina posljedica zahvata u šire prostorne jedinice, odno-ozbiljnosti učinaka ili uzrokovanih promjena može sno kulturne krajolike ili povijesne okoliše, jer takve prosuđivati razmatranjem do kojeg je stupnja učinak procjene zahtijevaju intenzivnu multidisciplinarnu privremen ili stalan te povratan ili nepovratan. Time je suradnju kako bi bile sposobne obuhvatiti puninu stvorena mogućnost rangiranja ozbiljnosti učinka na značenja pojedinih mjesta ili područja kao temelja nekoliko razina: bez promjene, zanemariva promje-razumijevanja vrijednosnog položaja arheološkog za- na, minimalna, umjerena, izrazita i potpuna promjena pisa, što izlazi iz okvira ovoga rada. Ipak, pojedinačni slučajevi oštećenja arheološkog zapisa bit će razma-50 Za izravne i neizravne prijetnje podvodnim arheološ- trani kao dio utvrđene cjeline, i u kontekstu cijeloga kim ostacima vidi Flatman 2012, 174–175. 64 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene zapisa i u okviru njegovog šireg regionalnog značenja. nikada ne može sa sigurnošću i jasno utvrditi. Iz tog Procjena obuhvaća vrednovanje arheološkoga zapi-je razloga arheološka disciplina nužno razvila stav sa u baštinskom kontekstu te u obzir uzima moguće o neprocjenjivosti arheoloških ostataka. No takav je razine vrijednosti koje arheološki zapis ima kao dio stav izrazito nepraktičan pri svakodnevnim susretima baštine. Istodobno, oblikovana je na mogućnostima s promjenama koje nastaju njihovom neizbježnom procjene gubitka znanstvenog potencijala razmatra-degradacijom ili nepovratnim oštećenjima. Procjene njem osnovnih indikacija znanstvene vrijednosti koju gubitaka u tom su kontekstu neizbježan preduvjet čine kvaliteta ostataka i njihova potencijalna informa-donošenju odluka o postupanju, odnosno zaštiti, tivna vrijednost. Vrijednosni elementi arheoloških za- upravljanju ili otpisivanju. Istodobno se procjena pisa utoliko su sadržani u okvirima općih baštinskih učinjene štete može koristiti za oblikovanje zakon-vrijednosti, gdje je problematika znanstvene vrijedno- ske reakcije na problem uništavanja ili oštećivanja sti produbljena pitanjem očuvanosti fizičkih značajki arheoloških ostataka, gdje arheolozi moraju gubitak arheološkog zapisa kao osnovnog podatkovnog ma-vrijednosti iskazati u sklopu prekršajnih ili kaznenih terijala za izvođenje novih spoznaja o ljudskoj proš- postupaka te često u monetarnim terminima. Cilj je losti. Procjena vrijednosti arheoloških zapisa time po- takvih postupaka barem djelomično kompenzirati staje izravno ovisna o prostorno specifičnoj procjeni štetu učinjenu javnom interesu te oblikovati preven-informativnog potencijala arheoloških depozita i ra- tivni učinak odvraćanja od zakonski nedopuštenih zini njihove primjerenosti za znanstveno istraživanje aktivnosti, rezultat kojih obično predstavlja protu- (Emery 1993, 49). Time je u žarište interesa smještena pravno prisvajanje materijalne koristi izbjegavanjem mogućnost definiranja znanstveno relevantnih poda-troškova arheoloških istraživanja i smanjenjem traja- taka koji proizlaze iz međuodnosa stratifikacije i pri- nja građevinskih radova (Slapšak 2004, 7–10; 2005, sutnih arheoloških materijala. Ti su podaci prilikom 5). standardnih procjena vrijednosti u okviru baštinskih U Sloveniji se nedopušteni zahvati u kulturnu bašti-evaluacija obično nedostupni ako se ne provedu do- nu smatraju nepoštivanjem stajališta Zavoda za za- datna invazivna i neinvazivna arheološka istraživanja. štitu kulturne baštine Slovenije, čija je uloga zaštita No u slučajevima oštećenja arheološkog zapisa otvara javnog interesa na području očuvanja kulturne ba-se određeni uvid u njegove fizičke značajke koje pred- štine pred trenutnim, osobnim ili drugim političkim stavljaju indikaciju izgubljene znanstvene vrijednosti, i gospodarskim interesima (Slapšak 2005, 2). Zato odnosno izgubljene kvalitete i informativnog potenci-slovenski pravni sustav predviđa različite sankcije i jala. Utoliko temelj procjene gubitka vrijednosti djelo- mnoge kompenzacijske mjere u slučajevima ošteći- mično uništenog arheološkog zapisa čini razumijeva- vanja arheološke baštine. Cilj je tih postupaka uči- nje njegove šire baštinske vrijednosti, uvid u sačuvane njenu štetu nadomjestiti mjerama razmjernim izgu-fizičke značajke kao indikatore izgubljene znanstvene bljenoj vrijednosti baštine pa one obuhvaćaju širok vrijednosti te podaci o njegovim regionalnim značaj-spektar mogućih prekršajnih ili kaznenih postupaka kama kao okvir konstrukcije vrijednosne klasifikacije. koji u praksi ovise o razini učinka te utvrđenoj na- mjeri i odgovornosti (Uradni list RS, št. 16/2008, čl. 125–129). 5.2 Mogućnosti oblikovanja procjene u Pristupanje elementima arheološke baštine re- okvirima slovenskoga pravnog sustava gulirano je Pravilnikom o arheološkim istraživa- njima (Uradni list RS, št. 03/2013) koji je na sna- Gubitke nastale oštećenjem ili uništenjem elemena- gu stupio početkom 2013. godine. 51 Sastavni dio ta arheološke baštine općenito je teško procijeniti pravilnika čini 6 priloga, među kojima su prvi jer je šteta uvijek nepovratna, a potencijal izgublje-nih podataka nije samo nenadoknadiv nego se više 51 Metoda procjene gubitka vrijednosti arheološkog zapisa bit će utemeljena prema zahtjevima, sadržanim u 65 Monografije CPA 9 Slika 22 Rezultat uništenja onemogućuje razumije- vanje arheološkog arhiva arheološkog zapisa prema Stro- ARHEOLOŠKI ZAPIS materijalnih ostataka iz kovnim standardima arheoloških prošlosti terenskih raziskav (Uradni list onemogućuje prikladno RS, št. 03/2013, Priloga 1, opipljivi konteksti interpretiranje i razumi- UNIŠTENJE pogl. 2.6). jevanje osobina i sadr- neopipljivi konteksti žaja arheološke strati- fikacije nalazi onemogućuje precizniju ostaci arhitekture vremensku, funkcional- ekofakti nu, ekološku i kulturnu ostali uzorci interpretaciju Strokovni standardi arheoloških terenskih raziskav. 52 značenju (Uradni list RS, št. 03/2013, Priloga 1, Standardi podatke koje sadržava arheološki zapis pogl. 2.6; sl. 22). dijele na dvije osnovne skupine: (1) podatke o opi- Arheološko dokumentiranje uništenja Standardi de- pljivim i neopipljivim kontekstima koji predstavljaju finiraju kao istraživački postupak koji je propisan u odraz neposrednoga ili posrednog slijeda ljudskih situacijama uništenja ili oštećenja arheološkoga zapi-aktivnosti te (2) nalaze, ostatke arhitekture i uređa- sa uzrokovanoga nenadziranim ili nestručnim zahva- ja, ekofakte i druge uzorke koji su otkriveni ili pri- tima (Uradni list RS, št. 03/2013, Priloga 1, pogl 2.4). kupljeni na nalazištu te sve iz njih izvedive podatke Cilj mu je prikupiti podatke o razini i dosegu štete na (Uradni list RS, št. 03/2013, Priloga 1, pogl. 2.6). temelju čega je moguće oblikovati procjenu izgublje- U skladu s definicijama navedenim u poglavlju 2.6 ne vrijednosti te vrijednosni potencijal očuvanoga Strokovnih standarda (Uradni list RS, št. 03/2013), uni-dijela arheološkog zapisa. Sustav prikupljanja poda- štenje prve skupine podataka onemogućit će priklad- taka potrebnih za evaluaciju obuhvaća arheološko no interpretiranje i razumijevanje osobina i sadržaja vrednovanje izvora, odnosno postojećih podataka o arheološke stratifikacije, odnosa među stratigrafskim arheološkom zapisu te provedbu arheološkoga istra-jedinicama te njihove prirode i izvora, zatim struk- živanja koje, ovisno o situaciji, može biti neinvaziv- ture i osobina stratigrafskoga slijeda i time njegovo no, niskoinvazivno ili invazivno (Uradni list RS, št. faziranje, odnosno kronološko povezivanje i funk- 03/2013, Priloga 1, pogl. 2.4). Postupak arheološkog cionalno izjednačavanje, te razumijevanje postdepo- dokumentiranja uništenja utemeljen je na zahtjevima zicijskih i transformacijskih procesa itd. Uništenje iz članka 10. Pravilnika o arheološkim istraživanjima druge skupine podataka onemogućit će precizniju (Uradni list RS, št. 03/2013), a definiran Strokovnim vremensku, funkcionalnu, ekološku i kulturnu inter-standardima (Uradni list RS, št. 03/2013, Priloga pretaciju arheoloških ostataka i stratifikacije. Time 1, pogl. 2.4) koji zahtijevaju izradu dokumentacije uništenje arheološkog zapisa onemogućuje razumi-kakva se koristi i prilikom arheoloških iskopavanja. jevanje dijela ukupnog arheološkog arhiva materijal- Dokumentacija arheološkog dokumentiranja unište- nih ostataka iz prošlosti, čime su zauvijek izgubljeni nja utoliko obuhvaća terenski zapisnik te, po potrebi, podaci o tijeku i vrsti prošlih ljudskih aktivnosti i pri-radni dnevnik i svu dokumentaciju koja se odnosi na rodnih procesa te o njihovu međuodnosu i njihovu arhiv nalazišta (Uradni list RS, št. 03/2013, Priloga 1, pogl. 2.6), a sadrži podatke o tijeku radova, pro-njemu, o prikladnim načinima prikupljanja podataka i na storna mjerenja, podatke o prikupljenim nalazima i njima oblikovanim rezultatima arheoloških istraživanja. uzorcima te opisnu, nacrtnu i fotografsku dokumen- 52 Ostali prilozi su: Zapisnik o konservatorskem nadzo- ru, Prvo strokovno poročilo o raziskavi, Končno strokov- taciju o stratigrafskim i drugim opažajnim jedinica- no poročilo o raziskavi, Sestava arhiva najdišča i Zapisnik ma (Uradni list RS, št. 03/2013, čl. 10). Na temelju predloga poterenske obdelave arhiva najdišča (Uradni list prikupljenih podataka izrađuje se stručno izvješće RS, št. 03/2013). 66 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene o izvršenim radovima i njihovim rezultatima na radova (Uradni list RS, št. 16/2008; MIZKŠ 2012). 54 osnovi kojih je moguće izvesti procjenu izgubljene Izračun dodatne vrijednosti utemeljen je na uspo-vrijednosti uništenog dijela arheološkog zapisa. 53 redbi oštećenog nalazišta s najmanje tri usporediva Ipak, pristup utvrđivanju gubitaka u slučajevima registrirana nalazišta, koja utoliko predstavljaju refe-oštećenja ili uništenja arheoloških ostataka done- rentni okvir procjene. Usporediva nalazišta moraju davno nije predviđao mogućnosti sustavnog obliko- imati jednak broj elemenata vrednovanja koji mogu vanja iskaza o razini učinjene štete. Takve su procje- biti: istraživačka važnost, cjelovitost, očuvanost, us- ne obično izvodili ovlašteni inspektori i arheološki poredivost, tipičnost, rijetkost, iznimnost, estetska stručnjaci na temelju profesionalne prosudbe te važnost, povijesna važnost i drugo, a procjenjuju se ovisno o pojedinačnom slučaju, a procjena je bila na temelju mjerila vrednovanja definiranih za svaki utemeljena na utvrđenom dosegu štetnog zahva-element posebno u Prilogu 1 Uputa za određivanje ta te ovisna o unaprijed pripisanom vrijednosnom i izvođenje kompenzacijskih mjera (MIZKŠ 2012). rangu pojedinog elementa baštine i njegovom zaštit- Elementi vrednovanja ocjenjuju se ocjenama od 1 nom režimu. Kako se izjave o gubitku vrijednosti do 3 prema odgovarajućim mjerilima vrednovanja. oblikovane na takvom sustavu donose na temelju Ako se pojedini element vrednovanja vrednuje s subjektivne prosudbe s ograničenjem na pojedini nekoliko mjerila, potrebno je izračunati srednju vri-slučaj, procjena gubitka vrijednosti i znanstvenog jednost koja u tom slučaju može biti decimalni broj potencijala arheološkog zapisa, provedena u skladu jednak ili veći od 1 i jednak ili manji od 3. s evaluacijskom praksom slovenskoga Zavoda, imala Konačni izračun dodatne vrijednosti dobiva se Upu-je ograničene mogućnosti sustavnog ponavljanja po- tama propisanim jednadžbama koje glase: stupka te uspoređivanja i provjere rezultata. Godine 2012., međutim, Ministarstvo za izobraževan- (nvEV + nvEV + ... + nvEV) PV = je, znanost, kulturo in šport reguliralo je procjenu štete nEv Uputama za određivanje i izvođenje kompenzacij- (PV − 1) DV = skih mjera u slučajevima odstranjivanja arheološ- 1,5 kih ostataka ( Navodilo za določitev in izvedbo izravnal- nega ukrepa pri odstranitvi arheoloških ostalin, MIZKŠ Pri čemu je: 2012). Upute se naslanjaju na Pravilnik o metodologiji za ocenjevanje kulturnih spomenikov in naravnih znamen- PV - povprečna primerjalna vrednost itosti (Uradni list RS, št. 24/1992), koji služi samo DV - dodatna vrednost u svrhu postupaka denacionalizacije pojedinačnih nvEV - numerična vrednost elementa vrednotenja kulturnih spomenika ili prirodnih znamenitosti, a nEv - število elementov vrednotenja koristi kvantitativni sustav procjene njihove vrijednosti. Procjena izgubljene vrijednosti uklonjenih ar- Rezultat operacije može biti jednak ili veći od 0 i heoloških ostataka izvedena na temelju Uputa obu- manji ili jednak 1,33. Ako je rezultat 0, to znači da hvaća utvrđivanje osnovne vrijednosti te stručno arheološko nalazište nema značajke koje bi omo-vrednovanje arheoloških ostataka, koje je temelj za gućile određivanje dodatne vrijednosti (MIZKŠ izračun tzv. dodatne vrijednosti. Osnovnu vrijednost 2013, 2). za utvrđivanje kompenzacijskih mjera čine stvar- ni troškovi iskopavanja i troškovi poslijeterenskih 54 Troškovi se utvrđuju na temelju prostornih značajki stratifikacije, zahtjevnosti iskopavanja, opsega poslijete- 53 Stručni se izvještaj oblikuje u skladu sa zahtjevima renskih radova, koji obuhvaćaju 20 do 50 % vrijednosti iz Priloga 3 i 4 Pravilnika o arheološkim istraživanjima terenskih radova, te na temelju važećeg cjenika nadležne (Uradni list RS, št. 03/2013). organizacije (Uradni list RS, št. 16/2008; MIZKŠ 2012). 67 Monografije CPA 9 U evaluacijskom je postupku problematika refe- pokazuju obilježja različite razine značenja prema rentnog okvira razriješena sustavom usporedivih više mjerila mogu dobiti nižu ocjenu izračunom nalazišta gdje je ocjena prema pojedinom elementu srednje vrijednosti prema različitim mjerilima. Time ovisna o značajkama najmanje tri usporediva i re-postupak može izravno obezvrijediti značajne se- gistrirana nalazišta. Kako takav postupak ne omo- gmente arheološkog zapisa jer dopušta varijabilni gućuje oblikovanje sustavne procjene vrijednosti u pristup osnovnim kriterijima vrednovanja. Prem-svakodnevnoj baštinskoj praksi, jer evaluaciju ute- da predstavlja određeni pomak u pristupu procjeni meljuje na nedefiniranom načinu izbora iz segmenta gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa, poznatih elemenata baštine koji su već priznati kao prikazani postupak još uvijek pati od značajnih ne-vrijednosti, čime ujedno ograničava razmatranja dostataka. dinamične i nestalne prirode baštinske vrijednosti; Iz tog će razloga metoda vrijednosne procjene arhe-ne može se smatrati u potpunosti prikladnim za ološkog zapisa oblikovana u ovom radu biti prijedlog procjenu gubitka vrijednosti uništenog ili ošteće-usavršavanja takvog sustava pa je jedan od temeljnih nog arheološkog zapisa. No lako je primijetiti i da ciljeva postupka razmatranje širokog spektra ekspli-je izračun ograničen na procjenu vrijednosti prije citno utemeljenih vrijednosnih kriterija koji procjenu provedbe štetnih zahvata i ne govori ništa o gubit-vrijednosti arheoloških ostataka omogućuju na osno- ku nastalom uklanjanjem arheoloških ostataka. Na- vi različitih vrijednosnih obilježja arheološke baštine ime, ni u jedan od prikazanih segmenata postupka razmatranih u prethodnim poglavljima. Kako je do-nisu uključeni parametri vezani uz nastala ošteće- datni zahtjev ovoga rada predložiti metodu procjene nja, već je procjena utemeljena na situaciji koja je gubitka znanstvenog potencijala arheološkog zapisa, oštećenju prethodila. Istodobno su definirani vri-posebna će pozornost biti posvećena indikatorima jednosni kriteriji oblikovani kao zadani elementi čija znanstvene vrijednosti arheoloških zapisa i moguć- je vrijednost utemeljena na procjeni prema defini- nostima njihove procjene prilikom uništenja ili ošte- ranim mjerilima. Problematika izračuna prosječne ćenja. Premda procjena vrijednosti arheološkog za-vrijednosti na temelju okvirnoga, odnosno unapri- pisa prije oštećenja predstavlja značajan segment po- jed neodređenog broja elemenata vrednovanja (iz- stupka, procjena gubitka te vrijednosti nužno mora među 3 i 5) razriješena je načinom izračuna zada- biti oblikovana na zasebnom postupku, definiranom nom jednadžbom koja zahtijeva da se ukupni zbroj gubicima nastalim uklanjanjem arheoloških ostataka. podijeli s brojem korištenih elemenata vrednovanja. Utoliko se procjena gubitka vrijednosti arheološkog Iako je taj segment postupka namijenjen poništa-zapisa odvija na dvije razine, od kojih prvu predstav- vanju potencijalnih razlika u konačnom rezultatu, lja procjena vrijednosti prije oštećivanja, a drugu de-nedefiniranje točnog broja elemenata vrednovanja finiranje gubitaka nastalih uklanjanjem dijelova arhe-omogućuje značajne manipulacije konačnim re- ološkog zapisa. Kako su vrijednosne procjene uvijek zultatom. 55 Dodatni problem je način ocjenjivanja zasnovane na usporedbama, za potrebe predložene pojedinog elementa vrednovanja na temelju okvir-metode bit će oblikovan i prikladan referentni okvir nog broja mjerila. Naime, za svaki mogući element utemeljen na trenutnim spoznajama o arheološkom vrednovanja zadano je više eksplanatornih mjerila, zapisu pojedine regije. No kako konstrukcija takvih među kojima procjenitelj izabire ona prikladna za okvira predstavlja zaseban postupak, koji opsegom pojedini element vrednovanja. Kontradikcija u su-izlazi iz okvira ovoga rada, njegovo će korištenje stavu nastaje kada primijetimo da pojedini element biti ilustrativno i služi kao prikaz mogućnosti takvih vrednovanja može biti značajan i time visoko ocije-oblika procjene. Ipak je značajno još jednom ista- njen prema samo jednom mjerilu, dok elementi koji knuti da su referentni okviri temeljni preduvjet za provedbu procjene i time preduvjet za njezinu upo-55 Isti problem nastaje i neprecizno definiranim brojem trebu u svakodnevnoj baštinskoj praksi. usporedivih nalazišta. 68 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 5.3 Oblikovanje vrijednosne procjene (Carver 1987b; Emery 1993; Groenewoudt, Bloe- mers 1997; Darvill 2005). Taj za arheološka istra- 5.3.1 Mogućnosti primjene kriterija živanja osnovni set podataka obično nije razma- vrijednosti razvijenih u baštinskom tran tijekom standardnih vrijednosnih procjena jer kontekstu zahtijeva uvid u strukturu i sadržaj arheološkoga zapisa, i time podatke koji su najčešće nedostupni U prethodnim je poglavljima razmatrano kako su bez dodatnih, često invazivnih oblika arheološkog klasifikacija vrijednosti i osiguranje usporedivosti istraživanja. No fizičke značajke arheološkog zapisa osnovni preduvjet učinkovite evaluacije. Vrijedno-omogućuju identifikaciju i interpretaciju određenog sne su procjene usmjerene na analizu značajki arhe- područja ljudske aktivnosti pa pristup prikazanoj oloških ostataka koje se mogu deskriptivno bilježiti problematici mora biti oblikovan pomnim pregle-ili kvantitativno vrednovati, gdje procjena utemelje- dom dostupnih podataka o arheološkoj stratifikaciji na na jasno definiranom setu kriterija omogućuje te artefaktima i ekofaktima, a zatim proširen na nji-konzistentno izvođenje i ponavljanje postupka te hovo potencijalno značenje u okviru cijeloga zapisa. uspoređivanje dobivenih rezultata. Istodobno je pri- U slučajevima oštećenja procjena vrijednosti arheo- kazano kako procjene vrijednosti danas pokušavaju loškoga zapisa prvi je segment postupka koji treba ustanoviti prikladnu ravnotežu između znanstve-produbiti razumijevanje razine izgubljene vrijed- noistraživačkih vrijednosti baštine, obično deter- nosti te omogućiti daljnje vrijednosne i znanstvene miniranih cjelovitošću, očuvanošću i integritetom, analize. Na temelju prikazanih modela procjene ra-te njezinim širim društvenim značenjem, koje obu- zvijenih u različitim nacionalnim okvirima vidljivo hvaća vizualne, povijesne, simboličke, memorijalne, je da su, neovisno o evaluacijskom postupku, kori-rekreacijske, ekonomske i druge vrijednosti koje šteni setovi kriterija utemeljeni na izrazito sličnim baštini mogu pripisati različite društvene skupine. teorijskim osnovama te imaju slične značajke i ek-Iz tog su razloga, za potrebe oblikovanja sustava splanatorne modele. Kao društvene i opće kriterije procjene vrijednosti arheološkog zapisa, kriteriji u tom kontekstu možemo izdvojiti kriterije vizualne, vrijednosti podijeljeni u tri osnovna segmenta. Prvi povijesne i ekonomske vrijednosti te rijetkost, gru-segment čine kriteriji koji obuhvaćaju šire društve- pnu vrijednost i reprezentativnost, koji predstav- ne vrijednosti arheološke baštine koje pridonose ljaju široki spektar baštinskih vrijednosti. U baštin-različitim društvenim ciljevima te imaju utjecaj na skom se kontekstu kao kriteriji izrazito znanstvenih djelovanje i ponašanje, čime mogu ojačati društvene vrijednosti obično javljaju istraživački potencijal, veze i proširiti društveno djelovanje, ali biti i gene-integritet i očuvanost. Ti će vrijednosni kriteriji, za rator financijske dobiti (Council of Europe 2009, potrebe procjene gubitka znanstvenog potencijala 17–18). Drugi segment čine prostorno i vremenski oštećenog arheološkog zapisa, biti sagledani u od-determinirane vrijednosti baštine, koje ne proizlaze nosu na njegove fizičke značajke te preoblikovani iz mogućnosti njihove uporabe, nego iz trenutnih kako bi obuhvatili punu razinu njegove kvalitete i spoznaja o njihovoj vremenski uvjetovanoj distribu-informativnog potencijala ( sl. 23). Tako oblikovan ciji te razini njihove očuvanosti, pa ih u konačnici postupak trebao bi rezultirati utemeljenom vrijed-možemo razumjeti kao opće baštinske vrijednosti. nosnom procjenom, rezultate koje je moguće učin- Treći segment čini zasebni set kriterija usmjeren na kovito pratiti, mjeriti i uspoređivati. procjenu vrijednosti fizičkih ostataka arheološkog zapisa. Procjena je u tom segmentu utemeljena na kvaliteti i informativnom potencijalu arheo- loškog zapisa, kriterijima koji su temelj razumije- vanju znanstvene vrijednosti arheološkog zapisa 69 Monografije CPA 9 5.3.2 Društveni i opći baštinski kriteriji VRIJEDNOSTI KRITERIJI vrijednosti arheološkog zapisa Vizualna vrijednost Koncept društvene vrijednosti obuhvaća značenje DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI Povijesna vrijednost elemenata arheološke baštine za suvremeno društvo Ekonomska vrijednost i društvene skupine (Young 1994, 194), ali i poten- Rijetkost cijal arheoloških ostataka da pobude javni interes ili OPĆE VRIJEDNOSTI Grupna vrijednost budu generator ekonomske dobiti. Stoga je definira- Reprezentativnost nje društvenih vrijednosti s jedne strane uvjetovano Integritet identificiranjem ljudi i zajednica koje pripisuju vri- Kvaliteta jednost određenom mjestu, te definiranjem tih vri- ZNANSTVENE VRIJEDNOSTI Informativni potencijal jednosti i njihovih izvora (Drury, McPherson 2008, Interpretativni potencijal 36). S druge je strane određeno pitanjem dobrobiti koje arheološki ostaci mogu generirati, a odnose se Slika 23 Kriteriji vrijednosti izdvojeni za potrebe izvođenja Tablica 5: Kriteriji vrijednosti pr izdvojeni za ocjene vrijednosti oštećeno potrebe izvo g arheološko đenja g zapisa. procjene vrijednosti oštećenog na doprinos karakteru mjesta, njegovim estetskim, arheološkog zapisa. obrazovnim, rekreacijskim, turističkim i drugim po- tencijalima, ali i pitanjem ekonomske vrijednosti te kriteriju biti ocijenjen ocjenama od 1 do 3, koje od-problematikom moguće i isplative održivosti. Stoga govaraju procjeni niske, srednje i visoke vrijednosti, među vrijednostima koje društvo i različite društve-te je ovo poglavlje namijenjeno razmatranju značenja ne skupine mogu pripisivati elementima arheološke prikazanih kriterija i načina njihove primjene u vri-baštine možemo izdvojiti vizualnu, povijesnu i eko- jednosnoj procjeni. nomsku vrijednost kao temeljne društveno determi- nirane baštinske vrijednosti. Opće kriterije baštinske vrijednosti ovisne o prostor- Kriteriji društvenih vrijednosti no i vremenski uvjetovanim varijablama, možemo odrediti kao rijetkost, grupnu vrijednost i reprezenta- Vizualna vrijednost tivnost koje zajedno s društvenim vrijednostima čine Vizualna vrijednost proizlazi iz načina na koje ljudi temeljne vrijednosti arheološkog zapisa u baštinskom izvode osjetilne i intelektualne stimulacije iz poje-kontekstu. Arheološki ostaci često se razumijevaju dinog mjesta pa se kriterij odnosi se na sposobnost kao pojedinačni, jasno ograničeni segmenti prosto-arheoloških ostataka da imaju utjecaj na misli i emo- ra te se razmatraju u izolaciji bez punog razumijeva- cije, odnosno na doživljaj mjesta ili prostora (Drury, nja njihova kontekstualnog značenja (Fletcher 2011, McPherson 2008, 30). Usmjeren je, dakle, na vidlji-183). Razumijevanje regionalnih značajki prostora u vost, vanjski izgled, odnosno prepoznatljivost ele-koji je arheološki zapis smješten, omogućuje razumi- menta arheološke baštine u prostoru te njihov odnos jevanje njegovog šireg značenja kao dijela kulturnog spram drugih prirodnih i kulturnih elemenata krajoli-krajolika, ovisno o širini prostornih veza pojedinog ka (Darvill, Saunders, Startin 1987, 397–399; Deeben mjesta te ovisno o vremenu njegova nastanka i tra-et al. 1999, 183; Willems, Brandt 2004, 71; MIZKŠ janja. Razumijevanje vrijednosti u tom je kontekstu 2012, Priloga 1). Vizualna vrijednost odnosi se, dakle, određeno prostornim i vremenskim granicama koje na sposobnost arheoloških ostataka da budu doživ-omogućuju evaluaciju arheološkog zapisa naspram ljeni te je ponajprije određena njihovom vidljivošću, vremenski determiniranim arheološkim značajkama koja ovisi o stanju, obliku i strukturi, a zatim njiho-i regije i krajolika. vim odnosom prema krajoliku u kojem su smješteni. U skladu s razmatranim modelima procjene vrijed- Kriterij je posebno bitan jer je njegov učinak vizualna nosti arheološkog zapisa zapis će prema pojedinom reprezentacija inače nevidljivih arheoloških ostataka. 70 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Takvi elementi arheološke baštine vidljivi su podsjet-Ekonomska vrijednost nik na prošlost i mogu pridonijeti obrazovnoj, rekre- Ekonomska vrijednost označava sposobnost kultur- acijskoj i estetskoj kvaliteti područja te stvaranju jav- ne baštine da bude stavljena u uporabu kao element ne potpore zaštiti arheološke baštine kao simbolički obrazovanja, turizma, rekreacije ili zabave, i time kao predstavnici mnogih nevidljivih arheoloških ostata-potencijalni generator izravne ili neizravne materijal- ka (Startin 1994; Deeben et al. 1999, 184; Willems, ne dobiti. Izravna se ekonomska dobit može ostva-Brandt 2004, 72). riti prodajom ulaznica, suvenira, knjiga, dok neizrav- na predstavlja sposobnost baštine da obogati opću Povijesna vrijednost ponudu određenog mjesta te ima utjecaj na širenje Povijesna vrijednost proizlazi iz načina na koji ljudi, turističkog interesa. Utoliko je ekonomska vrijed-događaji i aspekti života iz prošlosti preko određe- nost pojedinog elementa baštine ovisna o pravnom nog mjesta postaju povezani sa sadašnjošću, pa po- statusu i vlasništvu, dostupnosti za javnost, trenut- vijesna vrijednost obuhvaća percepciju mjesta kao nom načinu upotrebe, kao i mogućim te prikladnim poveznice između prošlosti i sadašnjosti (Drury, načinima upravljanja. Ekonomska vrijednost može McPherson 2008, 28). Utoliko arheološki zapis ima biti uvećana ako je pojedini element baštine u blizi-povijesnu vrijednost ako se može povezati s nekim ni drugih potencijalno zanimljivih baštinskih mjesta, sjećanjem na prošlost koje može biti vezano uz ali i elemenata prirodne baštine te drugih turistički stvarne ili imaginarne događaje (Young 1994, 193; ili rekreativno zanimljivih sadržaja. Ekonomska vri-Deeben et al. 1999, 183; Willems, Brandt 2004, 72). jednost obuhvaća i izvedivost obnove, rekonstrukci-Sjećanja predstavljaju opipljivu vezu s prošlošću če- je, prezentacije te mogućnosti dugoročne održivosti sto iznimno bitnu za lokalno stanovništvo, a pone- (Fletcher 2011, 167–168; MIZKŠ 2012, Priloga 1), pa kad i šire društvene zajednice, pa je povijesna vri- procjena ekonomske vrijednosti predstavlja značajni jednost često iskazana u elementima memorijalne ili indikator dugoročnih društvenih dobrobiti. Analiza komemorativne baštine koji predstavljaju obilježja ekonomskih vrijednosti arheološke baštine utoliko i podsjetnik na ljude i događaje iz prošlosti poje-uključuje definiranje troškova vezanih uz upravljanje dinaca ili zajednice. Može biti prikazana i kao et- i održivo očuvanje in situ, te mogućnosti izravnog i nografska ili etnohistorijska veza s određenim mje- neizravnog generiranja materijalne dobiti, što pono- stom, ili izvedena iz uloge koju arheološka baština vo može predstavljati izrazito važan element u stva-može imati u mitovima i legendama, ili u odnosu ranju javne potpore njezinom očuvanju. na živu tradiciju i kulturni ili religiozni i duhovni kontinuitet (MIZKŠ 2012, Priloga 1). No povijesna Kriteriji općih baštinskih vrijednosti vrijednost može biti iskazana i u drugim aspektima kulturne baštine, predstavljena, na primjer, kroz ra- Rijetkost zličita umjetnička djela, gdje mjesto s povijesnom Rijetkost označava razinu do koje je određeni ele-vrijednošću predstavlja inspiraciju za reinterpreta- ment arheološke baštine jedinstven ili izniman ovi- ciju prostora (Drury, McPherson 2008, 29; MIZKŠ sno o njegovom prostornom smještaju, vremenu 2012, Priloga 1). Povijesna je vrijednost najčešće dio njegova nastanka te fizičkoj očuvanosti. Rijetkost se, izravnog naslijeđa lokalne zajednice jer predstavlja dakle, određuje prema broju poznatih i usporedivih neposrednu vezu s događajima, živom tradicijom, arheoloških ostataka iz istog razdoblja i unutar iste idejama, vjerovanjima, te može pridonijeti interpre-regije, ali i u odnosu na njihovu fizičku očuvanost tativnom potencijalu arheološkoga zapisa (Carman (Deeben et al. 1999, 185; Willems, Brandt 2004, 73). 2002a, 187), a može koristiti i stvaranju javne pot- Rijetkost je relativan koncept koji počiva na našim pore zaštiti arheološke baštine (Deeben et al. 1999, trenutnim spoznajama o broju očuvanih primjeraka 184; Willems, Brandt 2004, 72). određene vrste arheoloških ostataka te o njihovim 71 Monografije CPA 9 fizičkim značajkama. Takve se procjene obavljaju na korištenja nekog područja (Darvill, Gerrard, Startin osnovi dostupnih podataka i na osnovi očekivanja 1993, 567–573; Deeben et al. 1999, 187; Willems, utemeljenih na nedavnim i specifičnim istraživanjima Brandt 2004, 74). Ako je u bliskom okruženju utvr- (Willems, Brandt 2004, 73). Neke su vrste arheološ- đena visoka koncentracija arheoloških ostatka te kih ostataka predstavljene sa samo nekoliko očuva- kontekst krajolika, ocjena vrijednosti će biti visoka. nih primjeraka pa je gubitak jednog primjerka prema Ako su oba konteksta oštećena ili dijelom nedosta-ovom kriteriju važniji od gubitka one vrste predstav- ju, ocjena će biti srednja, a ako su ozbiljno oštećeni ljene brojnim usporedivim primjerima (Darvill 1987, ili nedostaju, ocjena će biti niska (Willems, Brandt 34; Darvill, Saunders, Startin 1987, 396; Startin 1994, 2004, 74). 189). Utoliko se rijetkost ocjenjuje kao niska ako je u određenoj regiji očuvan velik broj sličnih elemenata Reprezentativnost arheološke baštine iz istog razdoblja, a koji su u us-Reprezentativnost označava stupanj do kojeg je poredivo boljem stanju, dok se kao visoka ocjenjuje određena vrsta arheoloških ostataka karakteristič- ako je element baštine jedinstven i ako nema ili go- na za određeno razdoblje ili područje (Deeben et tovo da nema drugih usporedivih primjeraka u regiji al. 1999, 187; Willems, Brandt 2004, 74). Neke vr- (Willems, Brandt 2004, 73). ste arheoloških ostataka predstavljaju osnovni izvor informacija o razdoblju ili području pa je važno ti- Grupna vrijednost jekom procjene obuhvatiti i taj kriterij (Wainwright Grupna vrijednost je dodatna vrijednost koja može 1989; Startin 1994). Reprezentativnost se određuje biti pripisana pojedinom elementu arheološke ba-utvrđivanjem prisutnosti značajki određenog pod- štine ovisno o prisutnosti arheološkog konteksta ručja i/ili razdoblja te rasponom prisutnih kompo-ili konteksta krajolika. U odnosu na arheološki nenti. Česti i dobro očuvani arheološki ostaci mogu kontekst, vrijednost se pojedinog elementa bašti-imati mnogo različitih komponenti, koje najčešće ne povećava povezivanjem s grupom istovreme- neće biti jednako dobro očuvane ili uvijek prisutne, nih arheoloških ostataka (npr. naselje i groblje) ili pa se vrijednost pojedinog elementa baštine prema ostataka iz različitih, obično uzastopnih razdoblja, kriteriju reprezentativnosti procjenjuje u odnosu na ako je između njih moguće ustanoviti neku vrstu raspon i očuvanost prisutnih komponenti (Darvill, povezanosti (Darvill 1987, 34; Darvill, Saunders, Saunders, Startin 1987, 396–398; Startin 1994, 189; Startin 1987, 397–398; Wainwright 1989, 165–166; Skeates 2000, 13). Vrijednost se prema kriteriju re-Skeates 2000, 13). U odnosu na kontekst krajo- prezentativnosti povećava i s porastom dostupnih lika, vrijednost se povećava ako element baštine informacija o usporedivim arheološkim ostacima iz predstavlja dio fizički te geografski i povijesno istog razdoblja i u istoj regiji. Ako ih je puno i do-cjelovitog krajolika (Willems, Brandt 2004, 74). 56 bro su istraženi, znači da takvi ostaci obično neće Utoliko se grupna vrijednost određuje na temelju biti visoko ocijenjeni na osnovi interpretativnog bliskog okruženja, a zasnovana je na ideji da arhe-potencijala i rijetkosti. Reprezentativnost je kriterij ološki ostaci s grupnom vrijednošću omogućuju vrijednosti izveden iz težnje za očuvanjem ne samo izvođenje širih analiza njihovih međuodnosa te stu-rijetkih i različitih vrsta arheoloških ostataka nego i dije razvojnih aspekata ili uzroka promjena u načinu njihove pune razine ili gustoće (Glassow 1977, 417). Utoliko procjena vrijednosti prema kriteriju repre- 56 Willems i Brandt (2004, 74) ističu da je u povijesnim zentativnosti služi uravnoteživanju evaluacije jer jezgrama urbanih sredina arheološki kontekst gotovo uvi-sprječava davanje prednosti rijetkim vrstama arhe- jek prisutan, dok je kontekst krajolika obično velikim dije- lom izgubljen. Ipak, ako se koncept krajolika razumije kao oloških ostataka nauštrb reprezentativnim i čestim urbani krajolik, arheološki će ostaci u urbanom kontekstu (Willems, Brandt 2004, 75). uvijek imati visoku vrijednost prema kriteriju grupne vri- jednosti. 72 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene arheološki međuodnos arheološki kvaliteta i znanstvena ostaci elemenata zapis izvor podataka informativni vrijednost potencijal Slika 24 Prikaz procesa definiranja znanstvene vrijednosti arheološkog zapisa. 5.3.3 Kvaliteta i informativni potencijal kao općih arheoloških načela razumijevanja znanstvene indikatori znanstvene vrijednosti vrijednosti i manje ili više utemeljenih pretpostavki o značajkama pojedinog arheološkog zapisa. No već Arheološki ostaci imaju konkretnu fizičku kompo- je spomenuto da se u slučajevima uništenja dijela ar- nentu iz koje se mogu iščitati različite informacije heološkoga zapisa otvara svojevrstan uvid u njegov o ljudskim aktivnostima u prošlosti te je arheološko očuvani dio, koji je obično predstavljen u obliku istraživanje usredotočeno na prostor i okoliš unutar vertikalnih presjeka na rubovima uništenja te, ovi-kojeg se odvijala ljudska aktivnost. No postoji samo sno o dubini zahvata, tlocrtno očuvanih podataka o manji broj studija koje su za predmet istraživanja uze-stratifikaciji. Horizontalne plohe i vertikalni presje- le procjenu vrijednosti fizičkih značajki arheoloških ci u arheološkom zapisu pružaju djelomičan prikaz ostataka kao osnovnog dijagnostičkog i interpretativ-stratigrafskog slijeda te ograničeni uvid u distribu- nog materijala arheoloških istraživanja (npr. Glassow ciju arheoloških materijala (artefakata i ekofakata). 57 1977; Wildesen 1982; Carver 1987a; 1987b; Emery Dio podataka predstavlja i zahvatom izbačen i dislo-1991; 1993). Te studije ističu da je procjena vrijed- ciran arheološki materijal koji, iako odvojen od ori- nosti arheoloških zapisa moguća korištenjem kriterija ginalnog konteksta, dopušta uvid u vrstu i količinu, vezanih uz njihovo definiranje. Naime, sve se vrste pa čak i u kvalitetu pokretnih arheoloških materijala. arheoloških ostataka nalaze u specifičnom sklopu ra- Time je u žarište zanimanja smještena mogućnost zličitih elemenata, svojevrsnoj „organskoj“, vezi koju definiranja znanstveno relevantnih podataka koji predstavlja cjelokupni arheološki zapis kao primarni proizlaze iz međuodnosa stratifikacije i prisutnih ar-izvor arheoloških podataka. Kako je svaki potenci- heoloških materijala. Ako je znanstvena vrijednost jalni izvor arheoloških podataka izložen različitim arheološkog zapisa određena kvalitetom arheološ- okolnostima o kojima ovisi njegovo očuvanje, razina kih ostataka i njihovim informativnim potencijalom, njegove znanstvene vrijednosti može se procijeni-pristup prikazanoj problematici postaje nužno obli- ti u odnosu na očekivanu znanstvenu dobit koja je kovan pomnim pregledom sačuvane arheološke stra-iskazana kvalitetom i potencijalnom informativnom tifikacije te prisutnih artefakata i ekofakata. Utoliko vrijednošću arheološkog zapisa, koji utoliko trebaju predstavljati temeljne kriterije njegove znanstvene 57 Phillip A. Emery u svojim je radovima (1991; 1993) vrijednosti ( sl. 24; vidi i pogl. 3.1.2). detaljno razložio značenje vertikalnih presjeka za procje- Procjene vrijednosti oblikovane u kontekstu baštin- nu znanstvene vrijednosti arheološkoga zapisa u urba- skih istraživanja uključuju spoznaju o posebnom zna- nom kontekstu. Presjek kao uzorak stratigrafskog slijeda za Emeryja je primarni izvor podataka prilikom evaluacije čenju znanstvenih vrijednosti pri vrednovanju arhe- urbanih depozita. U slučajevima oštećenja arheološkoga oloških ostataka, osobito kada su ona u potpunosti zapisa prouzročenog nenadziranim ili nestručnim zahva-prekrivena zemljom i time često nedostupna razvoju tima, presjek predstavlja indikaciju o situaciji koja je ošte- ćenju prethodila i time postaje značajan segment procjene drugih oblika mogućih vrijednosti. No kako su pravi gubitka vrijednosti kao često jedini cjelovito sačuvani ar-podaci najčešće nedostupni, razmatranja vrijednosti heološki podatak o stratigrafskom slijedu koji ne zahtijeva arheološke baštine utemeljena na problematici kvali-dodatne intervencije u arheološki zapis. Ipak, presjek je uvijek samo uzorak stratigrafskog slijeda indikativan za tete i informativnog potencijala obično nisu predmet prostorno blisko okruženje te nije u potpunosti prikladan zakonskih propisa ili smjernica u postupanju nadlež- za izvođenje zaključaka o kvaliteti i informativnom po- nih baštinskih institucija, nego procjene proizlaze iz tencijalu cijelog zapisa (Emery 1991, 56–58; Harris 1997, 70–71). 73 Monografije CPA 9 formativnim procesima, vremenskim razdobljima, širini prostorne okupacije, vrstama djelatnosti; koji zatim predstavljaju temelj za izvođenje općih teorija ekofakti artefakti i interpretacija o kulturnom, povijesnom, tehnološ- (polen, (organski i sjemenke, kom, simboličkom, duhovnom razvoju itd. (Har- anorganski biljni i materijal) životinjski desty, Little 2000, 70). Utoliko osnovne arheološke ostaci, drvo) informacije možemo podijeliti na formalne, kontek- stualne, prostorne i temporalne (Glassow 1977, 415; stratifikacija vidi i Emery 1991, 9). To znači da se fizički atribu- (depoziti, kemijski ostaci ti arheološke stratifikacije i arheoloških materijala tvorevine, strukture) mogu razmatrati preko njihovih formalnih opisa i njihovih kontekstualnih međuodnosa koji obuhvaća- ju vezu arheoloških materijala i stratigrafskih jedinica. Dodatne analize međuodnosa prikupljenih podataka omogućuju izvođenje zaključaka o prostornoj i vre- Slika 25 Informativni sadržaj arheološkog zapisa (prema Groenewoudt, Bloemers 1997, 134, sl. 6). menskoj dimenziji ljudskih aktivnosti koje su se od- vijale u prošlosti. Prikazani skup podataka možemo podaci kojima raspolaže procjena znanstvenog po- smatrati informativnim potencijalom arheološkog tencijala arheološkog zapisa postaju usporedivi sa se- zapisa čija je kvaliteta određena njegovim fizičkim tovima podataka koji su dostupni arheološkim isko- stanjem. Kako je svaki potencijalni izvor arheoloških pavanjima, pa, kako bismo oblikovali sustav procjene informacija izložen različitim okolnostima o kojima znanstvene vrijednosti, postaje značajno razmotriti ovisi njegovo očuvanje, kvaliteta arheološkog zapi-koje značajke arheološkog zapisa predstavljaju indi- sa ovisi o očuvanosti njegovih elemenata kao razini kaciju o razini njegove kvalitete i njegovog informa- do koje te podatke možemo jasno i čitljivo izvoditi tivnog potencijala. ( sl. 26). Osnovni informativni materijal dostupan arheološ- Arheološke ostatke, koji predstavljaju osnovne fi- kom istraživanju čine arheološka stratifikacija, koja zičke komponente arheoloških zapisa i izvore arhe-obuhvaća različite vrste stratigrafskih jedinica, te oloških informacija, dijelimo dakle, na stratigrafske očuvani organski i anorganski materijali kulturnog i jedinice te artefakte i ekofakte. prirodnog porijekla ( sl. 25). Arheološke ostatke kao Stratigrafske jedinice su izolirane homogene tvore-izvore arheoloških informacija utoliko možemo po- vine koje predstavljaju materijalne i nematerijal- dijeliti na tri dijela: stratigrafske jedinice te artefakte ne aspekte stratifikacije (Harris 1997). Definira-i ekofakte; tako arheološko istraživanje predstavlja ne su na temelju fizičkih značajki te ih možemo testiranje fizičkih odnosa između tih materijalnih tra-dijeliti na opipljive i neopipljive ili na različite gova prošlih ljudskih aktivnosti (Djurić 2004, 13) te vrste depozita, struktura i ostalih tvorevina, 58 s njima povezanih ostataka prirodnog porijekla. Svi koje puno značenje poprimaju na temelju međusob-se ti arheološki ostaci mogu smatrati potencijalno in- nih odnosa. Međusobno se razlikuju na temelju pri- formativnima jer među njima ustanovljeni odnosi i mjetnih varijacija koje predstavljaju posljedicu uzro-njihova interpretacija daju uvid u pojedinu prostorno ka, načina i vremena njihova nastanka, materijala od i vremenski determiniranu vrstu ljudskih aktivnosti (Wildesen 1982; Carver 1987a; 1987b; Emery 1993). 58 Depoziti su obično predstavljeni različitim vrstama Osnovne arheološke informacije uključuju opise slojeva i zapuna, strukture obuhvaćaju dijelove različitih pojedinih elemenata arheološkog zapisa i njihovih konstrukcija, dok se terminom tvorevine označavaju osta-kontekstualnih odnosa. Iz njih se izvode zaključci o le arheološke pojave, najčešće dvodimenzionalno ili u ne-gativu očuvani ukopi, otisci i tragovi. 74 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene indikatori znanstvene vrijednosti informativni potencijal kvaliteta formalni kontekstualni prostorni temporalni podaci podaci podaci podaci očuvanost čitljivost Slika 26 Indikatori znanstvene vrijednosti arheološkog zapisa. kojega su načinjene te kulturno i prirodno uzroko- kulturnim djelatnostima, odnosno ljudskim ak- vanih promjena kojima su bile podvrgnute (Bin- tivnostima ili određenim događajima, a mogu biti ford 1964, 431). Formalne informacije koje sadrži predstavljeni sljedećim vrstama: keramika, staklo, pojedina stratigrafska jedinica vezane su uz vidljiva kamen, metal, jantar, kost, roževina, drvo, koža, obilježja koja je moguće opisati i grafički dokumen-tkanina; te donose podatke o izradi, uporabi, teh- tirati, a ovise o vrsti kojoj stratigrafska jedinica pri- nologijama, vremenskom razdoblju itd. (Hardesty, pada. Značenje pojedine stratigrafske jedinice kao Little 2000, 71). Analiza artefakata utoliko obuhva-analitičke jedinice arheološkog istraživanja leži u ća studiju njihovih obilježja u odnosu na formalnu, stratigrafskom slijedu kao odrazu formativnih, de-kontekstualnu, temporalnu i prostornu dimenziju, pozicijskih i postdepozicijskih procesa te relativnog koje zajedno čine njihov informativni potencijal, kronološkog slijeda događaja (Van de Noort et al. dok je kvaliteta artefakata ovisna o razini do koje te 2002, 3) pa taj skup podataka možemo smatrati in-podatke možemo jasno i čitljivo izvoditi. formativnim potencijalom stratigrafske jedinice čija Ekofakt je termin koji obuhvaća sve arheološki re-je kvaliteta ovisna o razini do koje te podatke može- levantne neartefaktualne materijale koji imaju infor- mo jasno i čitljivo izvoditi. mativni potencijal za razumijevanje i ljudskog djelo- No pouzdanost interpretacije stratigrafskog slije- vanja i prirodnog okruženja (Binford 1964, 432), a da uvelike ovisi o analizi povezanog arheološkog obuhvaćaju ljudske ili životinjske kosti, arheobota-materijala koji čine različiti artefakti i ekofakti kao nički i palinološki materijal, fitolite, ostatke drveta kulturni i okolišni dijagnostički materijal te element i ugljena, sedimente itd. Ekofakti čuvaju dokaze o fiksiranja relativne kronologije koja je rezultat anali-vremenskom razdoblju, okolišu, klimi, biljnim i ži- ze stratigrafskog slijeda, a dobiva se različitim tehni- votinjskom habitatima, prošlim načinima uporabe kama datiranja i analiziranja apliciranim na specifič- zemljišta itd., pa je informativni potencijal ekofaka- ne komponente depozitnog sadržaja (Emery 1991, ta iskazan njihovom formalnom, kontekstualnom, 13–18). temporalnom i prostornom dimenzijom, dok je nji- Artefakte možemo definirati kao bilo koji materi- hova kvaliteta ponovno ovisna o razini do koje te jalni produkt kulturnog djelovanja i ponašanja, od- podatke možemo jasno i čitljivo izvoditi. nosno kao objekt čija su obilježja izravni rezultat No arheološki zapis kao prostorni međuodnos stra-ljudskog djelovanja ili ona koja pokazuju značajnu tigrafskih jedinica i arheoloških materijala može vezu s kulturnim ponašanjem (Spaulding 1960, pokazivati izrazite varijacije u značajkama koje su 437–439; Binford 1964, 430). Artefakti su dakle kul-rezultat uzroka i tijeka njegovog nastanka odre- turni ili s kulturnim ponašanjem povezani materija- đenih depozicijskim i postdepozicijskim procesi- li čije formalne značajke možemo dovesti u vezu s ma te funkcionalnim specifičnostima. To znači da 75 Monografije CPA 9 ARHEOLOŠKI ZAPIS JEDNOSTAVNIJI SLOŽENIJI JEDNOPERIODNI JEDNOPERIODNI VIŠEPERIODNI VIŠEPERIODNI NIŽI DO SREDNJI SREDNJI DO VISOKI INFORMATIVNI INFORMATIVNI POTENCIJAL POTENCIJAL ZNANSTVENA VRIJEDNOST OVISNA O KVALITETI OVISNA O KVALITETI Slika 27 Ovisnost znanstvene vrijednosti o vrsti arheološkog zapisa. depozicijski i postdepozicijski procesi, kao uzroci dodatna vrijednost ovisna o kvaliteti prisutnih po-varijacija među različitim vrstama arheoloških za- kretnih arheoloških materijala. pisa, predstavljaju rezultat i kulturnih i prirodnih Složeniji se jednoperiodni ili višeperiodni zapisi javljaju u vidu aktivnosti na određenom prostoru. Istodobno su izrazitije stratigrafske povezanosti, gdje je međuod-arheološka nalazišta, kao informacijama zbijene nos stratigrafskih jedinica dovoljno kompleksan i daje prostorne jedince, rezultat aktivnosti društvenih za-detaljne podatke o relativnim kronološkim odnosima. jednica unutar određenih prostornih granica, i u na- Utoliko se smatra da posjeduju srednju do visoku vri- čelu će se razlikovati ovisno o vrsti djelatnosti koja jednost znanstvene informativnosti ovisno o njiho-je na određenom prostoru bila zastupljena te varija- voj kvaliteti procijenjenoj prema načelu stratigrafske cijama u njezinom izvođenju (Binford 1964). Utoli- kompleksnosti, kojim se utvrđuje jasnoća i čitljivost ko se arheološka stratifikacija pojavljuje u oblicima stratigrafskog slijeda (prema Emery 1991; 1993). 59 manje ili više kompleksnih kombinacija stratigraf- Dodatna je vrijednost kompleksnih arheoloških za- skih jedinica, pa različite vrste arheoloških zapisa pisa ponovo određena kvalitetom prisutnih pokret-možemo okvirno dijeliti na jednostavnije i složenije nih arheoloških materijala ( sl. 27). jednoperiodne ili višeperiodne arheološke zapise. Zato je još jednom značajno istaknuti da temelj Kako razlike u vrsti arheoloških zapisa sugeriraju procjene znanstvenog potencijala arheološkog za-razlike u njihovoj znanstvenoj vrijednosti, potrebno pisa predstavljaju fizički ostaci: stratifikacija i po-je razmotriti koja je to razlika u odnosu na kriterije kretni arheološki materijali. U slučajevima oštećenja kvalitete i informativnog potencijala. Jednostavniji se jednoperiodni ili višeperiodni zapisi javljaju 59 Emery (1991; 1993) je kriterije stratigrafske poveza-u vidu slabe stratigrafske povezanosti, gdje među- nosti (engl. stratigrafic coherence) i stratigrafske komplek- odnos stratigrafskih jedinica ne prikazuje dovoljnu snosti (engl. stratigrafic complexty), kao segmente pro-kompleksnost da bi dao detaljnije kronološke po- cjene znanstvenog potencijala arheološkog zapisa, razvio kako bi nadopunio Carverove kriterije arheološke kvalitete datke. Utoliko se smatra da imaju nižu do srednju (Carver 1987b) namijenjene vrednovanju fizičkih značaj-razinu znanstvene informativnosti te je njihova ki arheološkoga zapisa u urbanom kontekstu. U ovom su radu definicije njegovih kriterija iskorištene za utvrđivanje kvalitete stratifikacije (vidi pogl. 5.3.4). 76 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene arheološkoga zapisa segment stratigrafskog slijeda 5.3.4 Kriteriji znanstvene vrijednosti sačuvan u obliku vertikalnih presjeka omogućuje arheološkoga zapisa izvođenje podataka potrebnih za rekonstrukciju vrste i intenziteta te temporalnih granica ljudskih ak- Procjena znanstvene vrijednosti arheološkog zapisa tivnosti na određenom prostoru. Istodobno, analiza je, kao i svaka vrijednosna procjena, utemeljena na prisutnih pokretnih arheoloških materijala (artefa-pitanju usporedivosti pa, osim o fizičkim značajkama kata i ekofakata) nadopunjuje razumijevanje situa- zapisa, ovisi i o prostorno i vremenski definiranom cije koja je prethodila oštećenju te pridonosi rekon- referentnom okviru zasnovanom na tematskim pi- strukciji kronoloških značajki stratigrafskog slijeda. tanjima znanstvenog istraživanja. Utoliko znanstve- No dok razumijevanje kvalitete stratifikacije mo- na vrijednost proizlazi iz kvalitete i informativnog žemo smatrati zadovoljavajućim, okvir unutar ko- potencijala arheološkog zapisa ovisnih o njegovim jeg bi se obavljala prava analiza kvalitete pokret- fizičkim značajkama, te njegovom interpretativnom nih arheoloških materijala, za sada nije razvijen jer potencijalu definiranom relevantnim spoznajama u šira istraživanja indikatora kvalitete tih arheološ- prostorno i vremenski određenim granicama. U skla- kih ostataka još uvijek nisu sustavno provođena. 60 du s tako razmotrenim uvjetima vrijednosne procje-S razvojem takvog tipa istraživanja bit će moguće ne, izdvojena su četiri kriterija znanstvene vrijednosti oblikovati kolekciju usporedivih setova podataka i arheološkoga zapisa, izražena kao integritet, kvaliteta stvoriti karakterizaciju indikatora kvalitete, što će te informativni i interpretativni potencijal. Prva se omogućiti njihovu pravu primjenu u evaluacijskoj tri kriterija odnose na procjenu vrijednosti njegovih praksi. Zato je u evaluacijskom postupku naglasak fizičkih značajki, dok četvrti razmatra njegovu spostavljen na kvalitativna obilježja stratigrafskog slije- sobnost da unaprijedi znanstvenu spoznaju ovisno o da koja leže u njegovoj jasnoći i čitljivosti kao onom vrijednosti fizičkih ostataka, trenutnim istraživačkim segmentu koji će omogućiti obuhvatno razumije-ciljevima i postojećim prazninama u spoznajama. vanje informativnog potencijala, odnosno njegove U skladu s razmatranim modelima procjene vrijed-formalne, kontekstualne, temporalne i prostorne nosti arheološki će zapis prema pojedinom kriteriju dimenzije. Aplikacijom kvantitativnih parametara biti ocijenjen ocjenama od 1 do 3 koje odgovaraju na kvalitativne značajke fizičkih komponenti arhe-procjeni niske, srednje i visoke vrijednosti, te je ovo ološkog zapisa, odnosno pripisivanjem mjerne vri- poglavlje namijenjeno razmatranju značenja prikaza- jednosti parametrima evaluacijskog sustava, ponovo nih kriterija i načina njihove primjene u praksi. je, kao i u slučaju baštinskih vrijednosti, moguće oblikovati izjavu o znanstvenoj vrijednosti arheo- Integritet loškog zapisa. Procjena utemeljena na tako obliko- Arheološki zapis može biti očuvan u različitim stup- vanoj analizi omogućuje sustavnu organizaciju pro- njevima cjelovitosti pa kriterij integriteta određuje sudbenog procesa, uspoređivanje rezultata s drugim razinu do koje su arheološki ostaci ostali nedirnuti i izvršenim procjenama te daljnju analizu i retrospek-prisutni u svojoj originalnoj poziciji (Glassow 1977; tivnu analiza situacija koje su prethodile uništenju. Darvill 1987; Darvill, Saunders, Startin 1987; Star- tin 1994; Groenewoudt, Bloemers 1997; Deeben et al. 1999). Smanjenje arheološkog zapisa te oštećiva- 60 Međunarodni skup Preservation of Archaeological Remains In Situ (PARIS), koji se od 1996. godine održava nje njegovih dijelova može prouzročiti ljudsko dje-svakih pet godina, posebno je usmjeren na predstavljanje i lovanje, odnosno različiti načini upotrebe zemljišta, razmatranje metoda prikladnih za nadziranje razine degra-kao i utjecaji različitih prirodnih sila. Kako se kriterij dacije arheoloških ostataka u podzemnom okruženju (Cor- field, Williams 2011) te značajno pridonosi razvoju metoda odnosi na procjenu cjelovitosti arheološkog zapisa, nadziranja promjena na arheološkim ostacima i utvrđivanju njegov integritet umanjit će i invazivna arheološka njihovih uzroka, što je temeljni preduvjet za utemeljenu istraživanja (Wainwright 1989; Startin 1994). Kriterij analizu kvalitete pokretnih arheoloških materijala. 77 Monografije CPA 9 istodobno obuhvaća i utvrđivanje stabilnosti fizičkog kvalitete razmatra u terminima prostornog rasporeda okoliša, što je posebno bitno za podvodne lokalitete stratigrafskih jedinica, gdje loša stratigrafska poveza-koji su podložni brzim promjenama (Willems, Brandt nost kao i izrazita stratigrafska kompleksnost sugerira-2004, 72), ali i za mnoga kopnena područja koja se ju nečitkost stratigrafskog slijeda i time neizvedivost ili nalaze pod utjecajem intenzivnijih prirodnih procesa. djelomičnu izvedivost relativne kronologije. Istodob-Integritet se, dakle, procjenjuje razmatranjem stabil- no obuhvaća procjenu kvalitete odnosa između stra- nosti prirodnog okoliša i razine ugroženosti ljudskim tifikacije i očuvanih pokretnih arheoloških materijala aktivnostima, a zatim utvrđivanjem prostorne cjelo-te procjenu kvalitete arheoloških materijala samih, 62 vitosti arheološkog zapisa i razine intaktnosti stratifi- s ciljem utvrđivanja prisutnosti dijagnostički rele- kacije (Groenewoudt, Bloemers 1997; Deeben et al. vantnih ostataka iz kojih je moguće izvesti arheološki 1999; Willems, Brandt 2004). značajne podatke. Kvaliteta Informativni potencijal Kriterij kvalitete odnosi se na procjenu razine oču- Fizički ostaci prošlih ljudskih aktivnosti primarni su vanosti fizičkih ostataka arheološkog zapisa kao izvor podataka za arheološka istraživanja te je njiho-odraza njihove jasnoće i čitljivosti, odnosno pri- va vrijednost proporcionalna njihovom potencijalu kladnosti za izvođenje informacija potrebnih za da pridonesu razumijevanju prošlosti. U nedostatku rekonstrukciju aktivnosti koje su prouzročile stva-pisanih izvora arheološki ostaci često predstavljaju ranje zapisa. Utoliko pokazuje visoku povezanost jedine podatke o ljudskoj prošlosti, a mogu biti nado-s kriterijem informativnog potencijala jer izravno punjeni informacijama o geologiji, okolišu, životinj-utječe na sposobnost izvođenja osnovnih arheo- skim i biljnim vrstama i sl. (Drury, McPherson 2008, loških podataka. Kriterij podrazumijeva procjenu 28). Kriterij informativnog potencijala obuhvaća spo-kvalitete stratifikacije na temelju načela stratigraf- sobnost izvođenja osnovnih podataka iz sačuvanih ske povezanosti i stratigrafske kompleksnosti, od- nosno procjenu jasnoće i čitljivosti stratigrafskog 62 Iako okvir unutar kojeg bi se obavljala prava analiza slijeda ovisno o distribuciji i odnosima između kvalitete pokretnih arheoloških ostataka još uvijek nije razvijen, nova bi istraživanja već u bliskoj budućnosti mogla stratigrafskih jedinica (prema Emery 1991; 1993). 61 omogućiti oblikovanje karakterizacije indikatora kvalitete Utvrđivanjem njihove gustoće i razine njihove po-depozitnoga konteksta i time stvoriti temelje za analizu vezanosti, procjena predstavlja odraz potencijala ar- njihove kvalitete u okviru vrijednosnih procjena. Jedna je takva studija provedena u Velikoj Britaniji, a cilj joj je bio heološkog zapisa za definiranje relativnih kronološ- izdvojiti indikatore kvalitete tla, i time relevantne čimbe- kih odnosa. Utoliko se stratifikacija prema kriteriju nike očuvanja potpovršinskoga arheološkog zapisa prikladne za nadziranje promjena u tlu kao mediju arhiviranja arheoloških ostataka, te utvrditi štetne utjecaje na arheo- 61 Stratigrafska povezanost (engl. stratigrafic coherence) loške ostatke (Davidson, Wilson 2006, iv, 1). U skladu s označava odnose između stratigrafskih jedinica koje seri-ciljevima studije potencijalni su indikatori procijenjeni na jacijski dijagram (tzv. Harrisova matrica; Harris, 1997) pri- osnovi njihove relevantnosti, interpretativnosti, osjetljivosti, kazuje u izravnim, neprekinutim odnosima, te se umanjuje praktičnosti, učinkovitosti te u odnosu na troškove i mo-intervencijama koje prekidaju njezin kontinuitet. Strati- gućnosti integracije rezultata prema pomoćnim indikatori- grafska povezanost utoliko je obrnuto proporcionalna ma. Kao relevantni i trenutno praktični indikatori kvalitete broju pojedinačnih veza u definiranoj sekvenci, a omogu-predloženi su organski sadržaj tla (ponajprije ugljen) i pH ćuje procjenu stratigrafske kompleksnosti, odnosno obras- vrijednost tla, kao determinanata funkcioniranja ekosustava, ca distribucije stratigrafskih jedinica (Emery 1993, 51). ali i odraz njegove održivosti te stupnja promjene i poten-Stratigrafska kompleksnost (engl. stratigrafic complexty) cijalne degradacije (Davidson, Wilson 2006, 16). Istodobno označava učestalost kontakata između stratigrafskih jedi-su mnogi drugi potencijalni indikatori, identificirani kao vi- nica, odnosno gustoću stratigrafskih jedinica u prostoru. soko relevantni za očuvanje informativnog potencijala ar-Utoliko omogućuje procjenu intenzivnost odnosa između heološkog zapisa, ocijenjeni kao trenutno nepraktični zbog stratigrafskih jedinica, pri čemu na primjer izrazita pojava tehnoloških ograničenja te nedostatka osnovnih podataka o interfacijesa može sugerirati nečitkost stratigrafskog slije-tlu i reakcijama ostataka na promatrane promjene (David- da (Emery 1991, 64; 1993, 51). son, Wilson 2006, iv). 78 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene fizičkih ostataka arheološkog zapisa, odnosno po-arheološki zapis te je određen razinom do koje istra- tencijal za dobivanje podataka o njihovim formalnim živanje pojedinog zapisa može generirati nova znanja značajkama i njihovima kontekstualnim međuodno-o prošlosti. Vrijednost je prema ovom kriteriju ovisna sima koji obuhvaćaju vezu između arheoloških mate- o utvrđenoj kvaliteti i informativnom potencijalu ar- rijala i stratigrafskih jedinica. Dodatne analize priku- heološkog zapisa, a utemeljena je na analizi praznina pljenih podataka trebale bi omogućiti izvođenje za- u trenutnim spoznajama i ovisi o utvrđenim istraži- ključaka o prostornoj i vremenskoj dimenziji ljudskih vačkim ciljevima (Saunders 1984; Darvill 1987; Dar-aktivnosti koje su se odvijale u prošlosti. Formalne vill, Saunders, Startin 1987; Deeben et al. 1999; Skea-informacije koje sadrži pojedini element arheološkog tes 2000; Willems, Brandt 2004; MIZKŠ 2012). Pro-zapisa vezene su uz vidljiva obilježja koja je moguće cjena interpretativnog potencijala obuhvaća novija opisati i grafički dokumentirati, dok njihovi kontek-istraživanja usporedivih arheoloških ostataka, novija stualni međuodnosi predstavljaju osobine odnosa iz- istraživanja regije i razdoblja te relevantnost istraži- među stratifikacije i pokretnih arheoloških materijala, vanja kao izvora podataka za popunjavanje praznina gdje maksimum vrijednosti pokazuju ostaci sačuvani u geografskom i kronološkom znanju te tematskom na mjestu primarne depozicije (Carver 1987b, 131). znanju o prošlosti (Deeben et al. 1999, 187; Willems, Značenje pojedine stratigrafske jedinice kao analitič- Brandt 2004, 73; MIZKŠ 2012, Priloga 1). Doprinos ke jedinice arheološkog istraživanja leži u stratigraf- razumijevanju važnosti i značenja arheološkog zapisa skom slijedu kao odrazu formativnih, depozicijskih i mogu pružiti i rezultati prethodnih arheoloških isko-postdepozicijskih procesa te relativnog kronološkog pavanja, terenskih pregleda ili prostornih analiza te slijeda događaja (Van de Noort et al. 2002, 3) pa taj se vrijednost prema ovom kriteriju može povećati i skup podataka možemo smatrati informativnim po-ako postoji novija dokumentacija o prethodnim istra- tencijalom stratigrafske jedinice koji treba biti nado- živanjima (Darvill, Saunders, Startin 1987, 397; Wa- punjen podacima o formalnim, kontekstualnim, pro- inwright 1989, 165; Startin 1994, 189; Skeates 2000, stornim i temporalnim obilježjima prisutnih artefa- 13). Interpretativni potencijal utoliko obuhvaća pri- kata i ekofakata. Utoliko informativni potencijal ovisi sutnost značajki koje mogu unaprijediti ili pridonije-o međuodnosu stratifikacije i pokretnih arheoloških ti razumijevanju oblika i načina korištenja prostora, materijala, odnosno očuvanosti fizičkih ostataka na obrazaca naseljavanja i drugih vidika ljudskih aktiv-mjestu primarne depozicije. Istodobno je visoko ovi- nosti na određenom području (MIZKŠ 2012, Priloga san o procijeni integriteta te kriteriju kvalitete, odno- 1). U načelu će arheološki zapisi ocijenjeni kao rijetki sno razini do koje osnovne podatke možemo jasno i imati i visok interpretativni potencijal, dok će u dru- čitljivo izvoditi. U načelu će visokom ocjenom prema gim slučajevima ocjena ovisiti o utvrđenim praznina-ovom kriteriju biti ocijenjeni cjelovito očuvani slože- ma u trenutnim spoznajama (Willems, Brandt 2004, niji arheološki zapisi, dok će u drugim slučajevima 73) te dostupnim podacima o sposobnosti pojedinog procjena ovisiti o kvaliteti pojedinih elemenata arhe-zapisa da te praznine popuni. ološkog zapisa. Interpretativni potencijal 5.3.5 Problematika uspostave referentnih Fizički ostaci ne mogu osigurati potpuno razumije- okvira vanje pojedinog arheološkog zapisa te njegova znan- stvena vrijednost ovisi o širim spoznajama u kon- Prilikom izvođenja vrijednosnih procjena treba imati tekstu prostora i vremena (Drury, McPherson 2008, na umu da su one uvijek relativne i ovisne o našim 35). Zato kriterij interpretativnog potencijala obu-trenutnim spoznajama te da nikad ne stoje kao sa- hvaća sposobnost izvođenja općih teorija i interpre- mostalni i neovisni zaključci, nego su uvijek done- tacija iz osnovnih arheoloških podataka koje pruža sene usporedbom s drugim relevantnim podacima. 79 Monografije CPA 9 Utoliko procjena vrijednosti arheološkog zapisa ne vrijednosne procjene. Utoliko kategorizacija obu-ovisi samo o njegovim specifičnim značajkama već hvaća izdvajanje tipoloških, prostornih i kronoloških se mora odrediti na temelju velikog broja param-značajki koje omogućuju vrijednosnu procjenu ar- etara, ovisno o prostorno i vremenski uvjetovanim heološkog zapisa usporedbom s drugim relevantnim okolnostima (Groenewoudt, Bloemers 1997, 138). arheološkim ostacima, pa time predstavlja nužni dio Time procjene zahtijevaju sustavnu analizu širih postupka jer omogućuje uspoređivanje vrijednosnih arheoloških značajki određenog područja, kako bi ocjena. Stoga postaje jasno da višeperiodne arhe-mogle reflektirati regionalne raznolikosti te potenci- ološke zapise nije moguće u cijelosti procijeniti na jalne razlike u očuvanosti arheoloških ostataka (Star- temelju istog okvira referiranja te postupak nužno tin 1994, 192). Zato evaluacija utemeljena na un- zahtijeva zaseban pristup onim dijelovima zapisa aprijed definiranom setu kriterija zahtijeva razvijeni koje je moguće smisleno vremenski odvojiti. Stoga, sustav referiranja koji će omogućiti uspoređivanje na temelju povijesno-geografskih značajki regije u vrijednosnih ocjena pripisanih različitim elemen-koju je smješten pojedini arheološki zapis, svaki nje- tima baštine (Carman 2002b, 9; 2005b, 47–48). gov vremenski odvojiv segment mora biti podvrg-Mogućnost uspoređivanja, kojoj je preduvjet uvid nut vrijednosnoj procjeni unutar posebno određe-u distribuciju i relativnu očuvanost arheoloških os- nog okvira referiranja. Tek to će omogućiti smislenu tataka, time čini najznačajniji segment oblikovanja vrijednosnu procjenu utemeljenu na regionalnom iskaza o vrijednosti pojedinog arheološkog zapisa značenju ovisno o vrsti, prostornom smještaju i pri- (Groenewoudt, Bloemers 1997, 131; Schofield sutnim temporalnim značajkama, te razumijevanje 2000a, 80). U Engleskoj i Nizozemskoj ta je prob-značenja arheološkog zapisa određenog opsegom lematika riješena upotrebom referentnih okvira pitanja na koja može donijeti odgovore. procjene koji u Engleskoj predstavljaju unaprijed Okvir procjene utoliko je definiran značajkama po-definirane klase spomenika, a u Nizozemskoj sus- jedinog zapisa te je ovisan o odnosu između arhe- tav regionalnih indikacija arheoloških vrijednosti. ologije, regije i razdoblja. Kako je u tom pogledu Kako u većini zemalja takvi okviri procjene nisu referentni okvir geografska jedinica varijabilne ve-uspostavljeni, ovo je poglavlje namijenjeno razma- ličine koja mora odgovarati konceptima prostora i tranju mogućnosti upotrebe kriterija vrijednosne vremena povijesnih zajednica (Groenewoudt, Blo-procjene izvan konteksta procjene kakva je razvijena emers 1997, 125), uspostava obuhvatnog sustava u Engleskoj i Nizozemskoj. referiranja za različita razdoblja u okvirima današ- Procjena vrijednosti nije moguća bez nekog su- njih slovenskih granica prelazi okvire ovoga rada. stava referiranja pa strategija pristupa pojedinom Stoga je za potrebe vrijednosne procjene smislene arheološkom zapisu prilikom bilo koje vrste vri-okvire referiranja moguće oblikovati korištenjem jednosne procjene mora obuhvatiti razumijevanje postojećih izvora informacija koji obuhvaćaju poznačajki zapisa, tj. njegovu kategorizaciju uteme- znate podatke o prisutnosti, karakteru, očuvano- ljenu na komponentama koje pojedini zapis smje- sti, kvaliteti i kronološkim odrednicama poznatih štaju u unaprijed razumljene i definirane kategorije arheoloških zapisa. Time je moguće odrediti fi-te ga na temelju prostornih i vremenskih značajki zičke granice procjene unutar kojih su, u skladu s postavljaju unutar arheološki smislenih granica. trenutnim spoznajama, izdvojene i definirane us-Kako očuvanje različitih kategorija arheoloških poredive značajke. Pregledom povijesti istraživa-ostataka nije stvar slučajnosti i na njih utječu mno- nja u regionalnom kontekstu moguće je utvrditi gi čimbenici kao što su topografija i geologija, za- arheološku poziciju pojedinog zapisa u odnosu na tim klima i zagađenje okoliša te različiti fizički i trenutne spoznaje o prostoru i vremenu te odredi-biološki čimbenici, njihova inicijalna analiza ta- ti granice unutar kojih je moguće, ovisno o poje- kođer može biti obuhvaćena u ovom segmentu dinom slučaju, iznijeti smislenu usporedbu i time 80 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene utemeljenu procjenu. Taj se postupak može provesti definiranje kriterija i oblikovanje postupka vri-analizom znanstvenih i stručnih radova te uključu- jednosne procjene, kao i uviđanje značenja re- je razmatranje publiciranog, arhiviranog i drugog ferentnog okvira za njegovu uspješnost. Model dokumentacijskog gradiva (Novaković et al. 2007, procjene vrijednosti arheološkog zapisa razvi-63), što omogućuje procjenu arheološkog potencija- jen na zadanim temeljima utoliko obuhvaća jasno la regije i time uspostavu okvira referiranja prilikom definirane kriterije vrednovanja, vrijednosne stup-provođenja vrijednosnih procjena. njeve i referentni okvir, na temelju kojih se zatim Kako je referentni okvir ključni dio evaluacijskog izvodi izjava o vrijednosti arheološkog zapisa prije postupka, a zasnovan je na sintezi trenutnih spo-oštećenja ili uništenja. Kriteriji vrijednosne procje- znaja o arheološkom zapisu u jednom vremenski ne podijeljeni su u tri osnovne kategorije, od ko-determiniranom području, nedostatak takvog pri- jih su prve dvije izravno izvedene iz standardnih stupa posljedica je nepostojanja unaprijed definira- baštinskih procjena, a definirane su društvenim i nog okvira koji jamči da će se procjene usporedivih općim vrijednostima arheološkog zapisa. Treća se arheoloških zapisa uvijek obavljati na temelju istog kategorija dijelom naslonila na standardne baštin-sustava referiranja. Zato, kao preduvjet uspješnosti ske procjene znanstvene vrijednosti, no proširena vrijednosnih procjena, daljnji razvoj evaluacijskog je analizom fizičkih ostataka arheološkog zapisa kao postupka mora biti usmjeren na razvoj obuhvatnog temeljnih indikatora njegove znanstvene vrijedno-sustava referiranja, čija uspostava prelazi granice sti, odnosno njegove kvalitete i informativnog po-arheološki prikupljenih podataka te uključuje geo- tencijala ( sl. 28). morfološku karakterizaciju krajolika, kao i njegove Procjena vrijednosti oblikovana je kao kvantitativna ekološke i vizualne atribute. Cilj je razvoja takvog analiza, aplikacijom sustava koji omogućuje izra-sustava omogućiti dublje razumijevanje odnosa iz- žavanje vrijednosti u obliku zbroja bodova. Svi su među arheologije i krajolika, i time u evaluacijski po- predloženi kriteriji definirani i raspravljeni u deta- stupak implementirati sustav očekivanih vrijednosti, lje te se, po uzoru na razmotrene modele, ocjenjuju kao ključni element učinkovitog upravljanja arheo-korištenjem triju stupnjeva intervalne skale kojima loškom baštinom. se pripisuje numerička vrijednost, odnosno 1, 2 ili 3 boda za nisku, srednju ili visoku vrijednost prema pojedinom kriteriju. 5.4 Oblikovanje metode procjene Kako je postupak do ovog stupnja ograničen na gubitka vrijednosti oštećenog razumijevanje vrijednosti arheološkog zapisa pri- arheološkog zapisa je njegovog oštećivanja, pristup procjeni gubitka vrijednosti zahtijeva razmatranje podataka koji se Nakana je ovog poglavlja oblikovati metodu procje- mogu koristiti u tu svrhu. Stoga je potrebno raz- ne gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapi- motriti mogućnosti primjene kvantitativnog pri- sa koja se naslanja na postupak vrijednosne procje- stupa procjeni vrijednosti na metodu procjene ne razmotren u prethodnim poglavljima. Kako se gubitka vrijednosti, pri čemu je krajnji cilj obliko-vrijednost arheoloških ostataka može odrediti na vanje jasne izjave o izgubljenoj vrijednosti ošte-temelju velikog broja parametara ovisno o njiho- ćenog arheološkog zapisa. Utoliko je razumijeva- voj društvenoj relevantnosti te općim značajkama, nje odnosa između pripisane vrijednosti i utjecaja specifičnim fizičkim značajkama te zadanim pro-promjene preduvjet razumijevanju razine i dosega stornim i vremenskim okolnostima (Groenewoudt, učinjene štete, te novog vrijednosnog statusa sa-Bloemers 1997, 138), značajan predložak za razvoj čuvanog dijela arheološkog zapisa. Oblikovanje metode predstavljali su engleski i nizozemski eva-metode procjene gubitka vrijednosti ovisi, dakle, luacijski postupci, razmatranje kojih je omogućilo o dvostrukoj analizi: prva se odnosi na utvrđivanje 81 Monografije CPA 9 KATEGORIJE KRITERIJI PARAMETRI - vidljivost kao sposobnost utjecanja na misli i doživljaj mjesta i prostora VIZUALNA VRIJEDNOST - prepoznatljivost u prostoru - očuvanost fizičkih značajki, oblika i strukture - odnos prema krajoliku - povezanost sa stvarnim povijesnim događajima ili temama iz lokalne, regionalne, nacionalne ili međunarodne povijesti DRUŠTVENE - povezanost s ljudima, događajima, djelatnostima VRIJEDNOSTI POVIJESNA VRIJEDNOST - pripisana kvaliteta, svojstva ili značenje te veza s mitovima i legendama lokalne ili regionalne zajednice - doprinos interpretaciji i reinterpretaciji prostora - gospodarske mogućnosti te sposobnost generiranja izravne ili neizravne dobiti EKONOMSKA VRIJEDNOST - dostupnost i mogućnosti upravljanja - sposobnost uključivanja u druge vidike društveno i g ekonomskog života kao doprinos obrazovnoj, rekreacijskoj i estetskoj kvaliteti područja - broj poznatih i usporedivih arheoloških ostataka iz istog razdoblja u istoj regiji RIJETKOST -iznimnost na temelju očuvanosti arheološkoga zapisa -iznimnost ovisna o načinu i obrascima korištenja prostora ili utemeljena na drugim kulturnim i povijesnim značajkama - prisutnost sinkroničnog konteksta koji podrazumijeva očuvanost OPĆE arheoloških ostataka iz istog razdoblja u neposrednoj blizini VRIJEDNOSTI - prisutnost dijakroničkog konteksta koji podrazumijeva očuvanost GRUPNA VRIJEDNOST arheoloških ostataka iz različitih razdoblja u neposrednoj blizini - kontekst krajolika koji podrazumijeva fizičku i/ili povijesno geografsku cjelovitost suvremenog krajolika - bitne značajke određenog područja i/ili razdoblja REPREZENTATIVNOST - broj očuvanih i poznatih usporedivih zapisa iz r sto i g azdoblja i iste regije (čija je prisutnost ustanovljena i očuvanje zajamčeno) - razina očuvanosti fizičkih ostataka - stabilnost prirodnog okoliša INTEGRITET - razina ugroženosti ljudskim aktivnostima - prostorna cjelovitost arheološkog zapisa - razina intaktnosti stratifikacije - procjena očuvanosti fizičkih ostataka arheološkog zapisa - jasnoća i čitljivost stratigrafskog slijeda KVALITETA - procjena raznolikosti i količine pokretnog arheološkog materijala - prisutnost dijagnostički relevantnih pokretnih arheoloških materijala ZNANSTVENE - kvaliteta odnosa stratifikacije i očuvanih arheoloških materijala VRIJEDNOSTI - sposobnost izvođenja podataka o formalnim značajkama arheoloških ostataka INFORMATIVNI - sposobnost izvođenja podataka o kontekstualnim međuodnosima POTENCIJAL arheoloških ostataka - sposobnost izvođenja zaključaka o prostornoj i vremenskoj dimenziji ljudskih aktivnosti - sposobnost generiranja novih znanja INTERPRETATIVNI - mogućnost popunjavanja praznina u trenutnim spoznajama POTENCIJAL - usporedivost s novijim istraživanjima sličnih vrsta arheoloških ostataka - usporedivost s novijim istraživanjima regije i razdoblja Slika 28 Tabl Kriteriji i parametri vrijednosne pr ica 6: Kriteriji i parametri vrije ocjene. dnosne procjene. 82 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene vrijednosti arheološkog zapisa prije oštećenja, a šeperiodnih arheoloških zapisa zasebno razmatra druga na procjenu gubitka nastalog nenadziranim ili njegove vremenski odvojive dijelove pa i razmatra-nestručno izvedenim zahvatima. Stoga je važno defi- nje prostornog dosega oštećenja mora biti zasebno nirati metodološki okvir procjene gubitka vrijednosti provedeno za svaki vremenski odvojiv dio zapisa. arheološkog zapisa u koji je moguće implementirati U tom kontekstu realna nemogućnost utemelje-kriterije razmatrane u prethodnim poglavljima. U tom ne rekonstrukcije unutrašnje varijabilnosti cijelog je kontekstu potrebno istaknuti da procjena gubitka arheološkog zapisa čini evaluaciju na temelju tro-vrijednosti ne dopušta jednostavno oduzimanje dimenzionalnih podataka o dosegu zahvata neu-vrijednosti od rezultata dobivenih vrijednosnom temeljenom. Istodobno, takav bi pristup mogao procjenom. U tom segmentu procjene vrijednost dovesti do varijabilnog pristupa različito uslojenim ovisi o različitim kriterijima razvrstanim u tri zaseb-dijelovima arheološkog zapisa neovisno o potenci- ne skupine, gdje oštećenje arheološkog zapisa ne jalnim razlikama u podacima koje sadrže. Uz to je utječe jednako na gubitak vrijednosti prema svakoj razlika u vrijednosti između jednostavnijih i slože-skupini, kao ni prema svakom od zadanih kriterija. nijih arheoloških zapisa u obzir uzeta već prilikom Naime, ocjene pripisane prema zadanim kriterijima procjene vrijednosti prema kriterijima kvalitete i in-predstavljaju kvalitativne, odnosno ordinalne varija- formativnog potencijala. Iz tih je razloga vidljivo da ble utemeljene na kategorizaciji podataka, zbog čega trodimenzionalni podaci ne mogu biti u potpunosti nemaju pravo numeričko značenje pa matematičke prikladni za procjenu gubitka te su podaci o uniš- operacije nad njima postaju besmislene. Utoliko ne tenju u dvodimenzionalnom prostoru izabrani kao dopuštaju razmatranje gubitka vrijednosti prema prikladni za takvu procjenu. Ipak, visina depozicije, svakom od zadanih vrijednosnih kriterija pa osnov-kao odraz intenzivnosti i vrste aktivnosti na odre- no pitanje postaju informacije koje se mogu koristiti đenom području, ne smije biti zanemarena, pa je za takvu procjenu i sustav unutar kojeg ih je mogu-oštećeni dio arheološkog zapisa moguće uspoređi- će koristiti. Razmatranjem prikladnosti informacija vati samo s onim dijelovima zapisa za koje je s odre-koje tim postupkom možemo prikupiti postaje ra- đenom vjerojatnošću moguće utvrditi da posjeduju zvidno da je značajan čimbenik u procjeni gubitka slične značajke u trodimenzionalnom prostoru. U vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa utvrđi- tom je postupku od presudne važnosti stručna pro- vanje stupnja uništenosti, pa cilj postaje izdvajanje cjena uzroka i tijeka nastanka stratifikacije na osnovi podataka kojima se on može iskazati. Taj pristup koje je moguće definirati prostorne granice uspore-zahtijeva izravan uvid u promjenu, premještanje ili divog dijela arheološkog zapisa kao temelja za izra-uklanjanje arheoloških ostataka koji su utjecali na čun stupnja uništenosti. integritet zapisa i time na njegovu vrijednost. Izračun stupnja uništenosti zajedno s vrijednosnom Kako je razmatranje vrijednosnog potencijala fizič- procjenom utoliko predstavlja značajan segment kih značajki arheološkog zapisa, zajedno s njegovim procjene gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog društvenim i općim vrijednostima, obuhvaćeno već zapisa pa ta dva podatka treba smatrati osnovnim temeljnom vrijednosnom procjenom, postaje ra-varijablama za izračun gubitka vrijednosti. Apso- zvidno da procjeni nedostaje razmatranje prostor- lutni skor u postupku procjene vrijednosti ovisi o nog dosega oštećenja. No arheološki zapis ima svo- 10 ulaznih, ordinalnih varijabli od kojih svaka može ju trodimenzionalnu pojavnost, koja može značajno poprimiti vrijednosti 1 (niska), 2 (srednja) ili 3 (vi-varirati i koja ne može biti sa sigurnošću utvrđena soka), pa ocjena vrijednosti poprima interval vrijed-za cijeli zapis na temelju oštećenog dijela pa sustav nosti od 10 do 30 ( sl. 29). procjene gubitka vrijednosti ne može jednostavno Rezultat vrijednosne procjene moguće je pretvoriti baratati trodimenzionalnim prostornim podacima. u vrijednosni indeks (Vi) kao pokazatelj vrijednoS druge strane, procjena vrijednosti složenijih vi- snog ranga pojedinog arheološkog zapisa iskazan u 83 Monografije CPA 9 OCJENA VRIJEDNOSTI VRIJEDNOSTI KRITERIJI VISOKA SREDNJA NISKA Vizualna vrijednost 3 2 1 DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI Povijesna vrijednost 3 2 1 Ekonomska vrijednost 3 2 1 Rijetkost 3 2 1 OPĆE VRIJEDNOSTI Grupna vrijednost 3 2 1 Reprezentativnost 3 2 1 Integritet 3 2 1 ZNANSTVENE Kvaliteta 3 2 1 VRIJEDNOSTI Informativni potencijal 3 2 1 Interpretativni potencijal 3 2 1 30 20 10 ZBROJ BODOVA maksimalni broj bodova srednja vrijednost minimalni broj bodova Slika 29 Bodovna tablica vrijednosne procjene. omjerTua apsolut blica 7: nog Bod sk o ora vna vrijednost tablica vrij i (ASv) edno i sne broja proc jenePri . čemu je: ulaznih varijabli čime vrijednosni indeks poprima G = procijenjeni gubitak vrijednosti interval vrijednosti od 1 do 3. Vi = vrijednosni indeks Su = stupanj uništenosti Vi = ASv 10 Izračun stupnja uništenosti (Su) ovisit će o utvrđenoj Interval vrijednosti koje poprima vrijednosni indeks razini relativne uništenosti (Ru) izvedenoj iz procije-odgovara rangiranju arheološkog zapisa u tri katego- njenog postotka uništenosti (PPu), i modelu koji se rije, koje se standardno koriste kao vrijednosne ocje- primjenjuje. Procijenjeni postotak uništenosti (PPu) ne kulturne baštine, a obično su definirane kao lo- predstavlja omjer površine oštećenog dijela (Pu) i kalna, regionalna i nacionalna vrijednost. Vrijednosni ukupne površine usporedivog arheološkog zapisa indeks dakle, označava vrijednost koju je zapis imao (Puk). Ako površinu nije moguće sa sigurnošću de-prije oštećenja i izravno je vezan uz tri skupine va- finirati, možemo je aproksimirati kao geometrijsku rijabli prema kojima se vrijednost procjenjuje. Time sredinu površine opisanog i upisanog kruga, pa se vrijednosni indeks obuhvaća sve podatke o prepo-izračun postotka uništenosti (PPu) može izraziti na znatoj vrijednosti arheološkog zapisa i izravno utječe slijedeći način: na izračun gubitka vrijednosti prema ustanovljenom stupnju uništenosti. U tom je kontekstu rezultat ocje- Pu PPu [%] = 100 × ≈ 100 × = Puk √Pu × PR Puk njivanja arheološkog zapisa iskazan kao vrijednosni indeks prikladno koristiti kao multiplikator stupnja = 100 × π × R × r Puk uništenosti pa osnovnu jednadžbu procjene gubitka vrijednosti arheološkog zapisa možemo iskazati kao: Postotak uništenosti (PPu) može poprimiti vri- jednosti u intervalu od 1 do 100 %, pri čemu se G = Vi × Su oštećenja veća od 90 % mogu smatrati potpu- 84 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene a stupanj uništenosti kao: POSTOTAK UNIŠTENOSTI STUPANJ UNIŠTENOSTI 1 – 10 % 2 Su = ceil (Ru) + 1 11 – 20 % 3 gdje ceil označava postupak zaokruživanja broje- 21 – 30 % 4 va prema gornjoj graničnoj vrijednosti i služi zao- 31 – 40 % 5 kruživanju gubitka vrijednosti na cijele brojeve. 64 Time se izračun gubitka vrijednosti (G) u linearnom 41 – 50 % 6 modelu može izraziti jednadžbom: 51 – 60 % 7 PPu 61 – 70 % 8 G = Vi × Su = Vi × (ceil ( ) + 1) 10 71 – 80 % 9 kojom procijenjeni gubitak vrijednosti poprima vri- 81 – 90 % 10 jednosti od 2 do 30. U linearnom modelu porast stupnja uništenosti linearno je proporcionalan pora- Slika 30 Tablični prikaz odnosa postotka i stupnja unište-Tablica 8: Tablični prikaz odnosa postotka i stupnja uništenosti pri nosti pri linearnoj raspodjeli vrijednosti. stu postotka linearnoj uništenosti raspodjeli pa ako promotrimo grafički vrijednosti. iskazani raspon rezultata, uviđamo da on pokazuje nim gubitkom vrijednosti arheološkog zapisa. 63 jednak porast stupnja za jednak porast postotka uni-No različiti su modeli za izračun stupnja uništenos- štenosti, pri čemu gubitak vrijednosti za arheološke ti, ovisno o postotku uništenosti, sposobni različito zapise s istim vrijednosnim indeksom raste proporci-distribuirati procijenjeni stupanj uništenosti. Zato onalno s postotkom uništenosti ( sl. 31, 32). odnos stupnja uništenosti prema postotku unište- No linearna raspodjela vrijednosti tek je jedan od ne- nosti može značajno varirati te ovisi o primijenje- koliko mogućih oblika ovisnosti vrijednosti o proci- nom modelu izračuna koji mora predstavljati odraz jenjenom postotku uništenosti. U tom je kontekstu teorijski utvrđenih razloga primjene. Ako se stupanj potrebno razmotriti mogućnosti postupaka koji su uništenosti želi iskazati kao linearno proporciona-sposobni prikazati izrazitiji gubitak vrijednosti s po- lan porastu postotka uništenosti, pri čemu je jednak rastom postotka uništenosti, a cilj je takvih izračuna porast stupnja za jednak porast postotka uništenos-naglasiti značenje većih oštećenja na arheološkom ti, interval najprikladnijih vrijednosti stupnja unište- zapisu. Taj je pristup moguće iskazati kvadratnim nosti iskazuje slika 30. modelom u kojem je porast postotka uništenosti kva- Stupanj uništenosti time dogovorno poprima vri- dratnom funkcijom vezan uz porast stupnja unište- jednosti od 2 do 10 te predstavlja ordinalnu varija- nosti, što znači da je porast stupnja jednak kvadrat- blu ovisnu o izračunu relativne uništenosti na teme- nom porastu postotka uništenosti. lju postotka uništenosti, ako se prihvati da oštećenja U tom će slučaju relativna razina uništenosti biti iskaveća od 90 % predstavljaju apsolutni gubitak vrijed- zana sljedećom jednadžbom: nosti arheološkog zapisa. Kako izračun stupnja uništenosti (Su) ovisi o utvr- Ru = PPu2 1000 đenoj razini relativne uništenosti (Ru), linearni će model relativnu uništenost iskazati kao: Stupanj uništenosti ponovo se može izračunati kao: Ru = PPu Su = ceil (Ru) + 1 10 64 Funkcija ceil (x) najmanji je cijeli broj ne manji od x. 63 Procjenu postotka uništenosti treba iskazati kao cijeli Primjerice, realni brojevi između 4 i 5 zaokružuju se na 5 broj jer takav izračun teško može biti potpuno precizan. pa je ceil (4) = 4, a ceil (4,23655) = 5. 85 Monografije CPA 9 pa ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku Sličan rezultat daje i eksponencijalni model gdje se uništenosti u kvadratnom modelu izgleda ovako: razina uništenosti može iskazati kao: PPu PPu2 PPu G = Vi × ( ceil ( ) + 1) Ru = × e 100 1000 25 Praktično gledajući, taj model kod manjeg postotka Stupanj uništenosti ponovo se može izračunati for-oštećenja pokazuje manje pomake u stupnju ošteće- mulom: nja, dok s porastom postotka oštećenja brže raste i stupanj oštećenja. Gubitak vrijednosti je prema tom Su = ceil (Ru) + 1 modelu manje osjetljiv na manja, a više na veća ošte- ćenja pa njegovo uporabno značenje leži u sposob- pa ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku nosti da veća oštećenja izrazi kao značajniji gubitak uništenosti u eksponencijalnom modelu izgleda ovako: vrijednosti ( sl. 33, 34). Slika 31 Ovisnost stupnja uništenosti o postotku unište- nosti u linearnom modelu. Slika 32 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku uništenosti u linearnom modelu. 86 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene PPu G = Vi × ( ceil ( PPu × e 100 ) + 1) model ima prednost u odnosu na kvadratni jer je ne- 25 što osjetljiviji na manja oštećenja arheološkog zapisa U eksponencijalnom modelu porast postotka unište- (kvadratni model ne pokazuje pomak u gubitku do nosti eksponencijalnom funkcijom vezan je uz porast razine od 31 % uništenosti za zapise s vrijednosnim stupnja uništenosti, što znači da porast stupnja uni-indeksom 3), dok je zadrška koju pokazuje pri većim štenosti eksponencijalno raste s porastom postotka oštećenjima minimalna. uništenosti ( sl. 35, 36). Razlika naspram kvadratnom Istodobno se odnos gubitka vrijednosti prema po-modelu je u tome što stupanj uništenosti nešto brže stotku uništenosti može promatrati i na način koji raste pri manjim postocima uništenosti, no pokazu-svako oštećenje tretira kao značajno te porast po- je usporavanje u najvišim vrijednostima, a o istoj je stotka uništenosti pokazuje izrazitiju osjetljivost kod promjeni ovisna i procjena gubitka vrijednosti prema manjih, a nižu kod većih oštećenja. Rezultati takvih eksponencijalnom modelu. Utoliko eksponencijalni modela od posebne su važnosti, jer učinke i manjih Slika 33 Ovisnost stupnja uništenosti o postotku uništeno- sti u kvadratnom modelu. Slika 34 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku uništenosti u kvadratnom modelu. 87 Monografije CPA 9 utjecaja na arheološki zapis mogu utemeljeno iskazati Su = ceil (Ru) kao značajne. Procjena gubitka vrijednosti se s tim ciljem može pa ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku izraziti pomoću korijenskoga ili logaritamskog mo-uništenosti u korijenskom modelu izgleda ovako: dela pri čemu je porast postotka uništenosti korijen- skom, odnosno logaritamskom funkcijom vezan uz G = Vi × ceil (√PPu + 1) porast stupnja uništenosti. U korijenskom modelu relativnu razinu uništenosti Sličnu će osjetljivost pokazati i nešto kompliciraniji možemo iskazati kao: logaritamski model, u kojem je izračun relativne razi- ne uništenosti iskazan kao: Ru = √PPu + 1 Ru = 5 × ln ( PPu + 1) 20 a stupanj uništenosti kao: Slika 35 Ovisnost stupnja uništenosti o postotku uništenosti u eksponencijalnom modelu. Slika 36 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku uništenosti u eksponencijalnom modelu. 88 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene a stupanj uništenosti jednadžbom: njihovih rezultata može se primijetiti da je korijenski model nešto osjetljiviji na manja oštećenja, no ta je Su = ceil (Ru) + 1 razlika minimalna ( sl. 37–40). Prema svim modelima stupanj uništenosti poprima pa ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku vrijednosti na intervalnoj skali od 2 do 10, a gubi-uništenosti glasi: tak vrijednosti proporcionalno raste s procijenjenim stupnjem uništenosti te poprima vrijednosti na skali PPu G = Vi × (ceil (5 × ln ( + 1)) + 1 od 2 do 30 ( sl. 41). 20 Neovisno o primijenjenom modelu, dobiveni se re- Oba modela kod manjih oštećenja rezultiraju većim zultat može izraziti u obliku ocjene koja će omogu-pomacima stupnja uništenosti, dok s porastom po- ćiti rangiranje ozbiljnosti štetnih učinaka, pomoću stotka stupanj uništenosti sporije raste. Usporedbom jednadžbe: Slika 37 Ovisnost stupnja uništenosti o postotku unište- nosti u korijenskom modelu. Slika 38 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku uništenosti u korijenskom modelu. 89 Monografije CPA 9 Slika 39 Ovisnost stupnja uništenosti o postotku unište- nosti u logaritamskom modelu. Slika 40 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o postotku uništenosti u logaritamskom modelu. Slika 41 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o stupnju uništenosti: G = Vi × Su. 90 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene GUBITAK VRIJEDNOSTI linearna kategorizacija eksponencijalna logaritamska KATEGORIJA ISKAZ kategorizacija kategorizacija 2 – 6 2 – 11 2 – 4,4 1 minimalan gubitak 6,1 – 12 11,1 – 18 4,5 – 9,8 2 umjeren gubitak 12,1 – 18 18,1 – 23,1 9,9 – 16,4 3 značajan gubitak 18,1 – 24 23,2 – 27,4 16,5 – 24,4 4 izrazit gubitak 24,1 – 30 27,5 – 30 24,5 – 30 5 potpun gubitak Slika 42 Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o primijenjenoj kategorizaciji. Tablica 9: Ovisnost procjene gubitka vrijednosti o primijenjenoj kategorizaciji. Gk = ceil ( G ) gubitke vrijednosti, dok je eksponencijalnom katego- 6 rizacijom gubitak vrijednosti iskazan u intervalu od 2 kojom je gubitak vrijednosti proporcionalno svrstan do čak 11 ocijenjen kao minimalan. No da predloženi u pet kategorija. postupak ne bi bio automatski odbačen, sva tri će biti No ni gubitak se ne mora nužno proporcionalno ka- testirana u stvarnim situacijama kako bi se dobili us- tegorizirati, već i taj postupak može pokazivati ma- poredivi rezultati i omogućila procjena njihove upo- nju, odnosno veću osjetljivost na više ili niže vrijed- trebljivosti i uspješnosti. nosti. Kategorizaciju osjetljivu na veće gubitke može- Time je oblikovana metoda procjene gubitka vrijed- mo izraziti jednadžbom: nosti arheološkog zapisa koja se sastoji od 5 različitih postupaka: G Gk = ceil ( G × e 35 ) 1. Uspostava referentnog okvira 15 2. Analiza rezultata arheološkog dokumentiranja kojom je gubitak vrijednosti ponovo raspoređen u uništenja pet kategorija, no kategorizacija je prema tom mode- 3. Procjena vrijednosti prije štetnih zahvata lu manje osjetljiva na niže, a izrazitije na više ocijenje- 4. Procjena postotka uništenosti ne gubitke vrijednosti. 5. Procjena gubitka vrijednosti Treći pristup predstavlja kategorizacija koja gu- bitak ponovo svrstava u pet kategorija, ali po- Zajedno, te zasebne faze procjene trebale bi čini- kazuje izrazitiju osjetljivost na niže vrijednosti. 65 ti prikladan set koraka koji vodi utemeljenoj ocjeni gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa. Gk = ceil (5 × ln ( G + 1)) Prednosti, ali i nedostaci takvih procjena već su raz- 20 matrani te ih ovdje nije potrebno dodatno naglaša- Rezultat svih triju postupaka je ocjena gubitka vri- vati. Ipak, predložena metoda zahtijeva empirijsku jednosti iskazana u intervalu od 1 do 5, kao numerič- provjeru njezine uspješnosti i analizu dobivenih re- ka oznaka konačnog iskaza o izgubljenoj vrijednosti zultata ovisno o korištenom modelu izračuna pa je oštećenog arheološkog zapisa. završni dio ovoga rada usmjeren na njezinu primje- Usporedbom rezultata predloženih modela ( sl. 42) pri- nu na arheološke zapise koji su u različitom opsegu mjetno je da su i linearna i logaritamska kategorizaci- oštećeni nenadziranim zemljanim radovima. ja sposobne pokazati osjetljivost na niže procijenjene 65 Izrazitija osjetljivost na veće ili manje gubitke može se iskazati i kvadratnom: Gk = ceil ( G 2); ili korijenskom 180 jednadžbom: Gk = ceil (√G - 1). 91 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 6 Empirijska analiza metode procjene gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa U skladu s prikazima iz prethodnih poglavlja, uspo- zapisa. Procjena je, neovisno o vremenu provedbe stavljenu je metodu potrebno primijeniti na različite istraživanja, izvedena u skladu s trenutnim spozna-vrste arheološkog zapisa, kako bi se testirala njezina jama o pojedinom arheološkom zapisu te njegovom prikladnost za procjenu gubitka vrijednosti u razli-vremenskom i prostornom kontekstu. Prilikom pro- čitim situacijama te ovisno o obliku u kojem se ar- vedbe postupka u obzir su uzete i objave rezultata heološki zapis može javiti. Zato se u ovom poglav- istraživanja te podaci dobiveni njihovom znanstve- lju donosi prikaz postupka implementacije i testira- nom obradom. Postupak je obuhvatio i analizu pri- nje uspješnosti metode procjene gubitka vrijednosti kladnosti podataka u predviđanju situacija koje su oštećenoga arheološkog zapisa. U tu svrhu izabrana oštećenju prethodile pa prvi primjer predstavlja arhe-su tri različita arheološka zapisa dovoljno varijabilnih ološki istražen zapis koji je u svrhu procjene tretiran značajki da prikažu prikladnu i reprezentativnu razinu kao oštećen. Na tom je primjeru provedena uspored-mogućih situacija prilikom implementacije postupka. ba s podacima dobivenim arheološkim iskopavanjem Na sva tri položaja provedena su arheološka istraži-kako bi se utvrdila prikladnost podataka koji bi bili vanja: u jednom slučaju to je arheološko iskopavanje prikupljeni u slučaju oštećenja za izvođenje procjene prije provedbe građevinskih radova, a u druga dva gubitka vrijednosti. Druga dva primjera predstavlja-arheološko dokumentiranje uništenja koje je nasta- ju zapisi oštećeni nenadziranim zemljanim radovima lo nenadziranim zemljanim radovima. Istraživanja je na kojima je proveden postupak arheološkog doku-provela tvrtka Arhej, d. o. o., a procjena gubitka vri- mentiranja uništenja praćen dodatnim arheološkim jednosti izvedena je na temelju dokumentacije priku- istraživanjima te ilustriraju primjenu postupka i nje- pljene tijekom istraživanja. U tom je kontekstu značaj- govu uspješnost u stvarnim situacijama. Cilj je tog no istaknuti da su rezultati svih triju istraživanja odraz pristupa, utemeljenog na tri zasebne studije, ilustrirati specifičnih zadataka i nakane s kojom su arheološki način implementacije evaluacijskoga postupka te iz-radovi poduzeti te nisu u potpunosti usporedivi sa se- dvojiti dovoljnu količinu podataka za konkretnije ra- tom podataka koji bi bio prikupljen postupkom isklju- zumijevanje dosega i ograničenja predložene metode. čivo namijenjenim procjeni gubitka vrijednosti prema ovdje prikazanoj metodi. No kako korišteni podaci na ovome mjestu služe ponajprije kao ilustracija mogu- 6.1 Celje – Mohorjev atrij: testiranje ćih situacija te podloga za prikaz provedbe postupka, metode na simuliranoj situaciji nedostaci i manjkavosti koje pokazuju nisu relevantni za ciljeve i rezultate ovoga istraživanja. Celje – Arheološko najdišče Celje je u Register nepremične Studije su, u skladu s predloženom metodom, po-kulturne dediščine upisano pod brojem ( evidenčna števil-dijeljene na 5 osnovnih dijelova koji uključuju raz- ka dediščine, EŠD) 56 te opisano kao norički municipij matranje pozadinskih podataka potrebnih za obli- Claudia Celeia datiran u rimsko doba (http://rkd.situla. kovanje referentnog okvira, analizu rezultata arheo- org/). Proglašeno je arheološkim područjem te spome- loškog istraživanja, vrijednosnu procjenu na temelju nikom lokalne važnosti sa stalnom zaštitom koja je na izdvojenih kriterija, procjenu postotka uništenosti te snagu stupila 19. srpnja 1986. godine (Uradni list SRS, procjenu gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog 28/1986-1364, 1991; Uradni list RS, št. 1/1992-18). 93 Monografije CPA 9 Slika 43 Zračna snimka s ucrtanim baštinskim područjem. Plavom je bojom označeno područje arheološke baštine, a crve-nom točkom položaj nalazišta Celje – Mohorjev atrij (http://giskd6s.situla.org/giskd/). Zaštićeno područje zauzima širi prostor današnjega kao središta rimskoga Celja s ciljem razumijevanja Celja zajedno s Miklavškim hribom, odnosno prostor njegove vrijednosti, kao i mogućnosti procjene njena kojem se nalazio jedan od značajnijih rimskih gra- zinog gubitka u slučajevima oštećenja arheološkog dova te jedini norički municipij na području današ- zapisa prouzročenog nenadziranim ili nestručnim nje Slovenije ( sl. 43). Utoliko je razmatranje njegove zahvatima. vrijednosti moguće postaviti u vrijednosne relacije s Evaluacija znanstvene vrijednosti tako značajnog ar-drugim rimskim gradovima na slovenskom tlu, muni- hitektonskoga kompleksa kao što je forum u obzir cipijem Neviodunom te kolonijama Emonom i Poe- mora uzeti sve aspekte stratifikacije te kontekstualnu tovijem, istodobno naglašavajući njegovu posebnost interpretaciju pokretnog materijala dobivenu prijaš- uvjetovanu izrazitim keltskim naslijeđem i utjecajima njim istraživanjima. Samo je na taj način moguće pris prostora provincije Norik. Kako je riječ o arheološ- stupiti sintezi kronološkoga, kulturnoga i povijesnog kom zapisu koji je većim dijelom smješten u izrazito razvoja i forumskog prostora i cijeloga grada. Kako urbanom kontekstu, problematika je njegove vrijed-grad posjeduje specifičnu morfološku organizaciju nosne procjene opterećena svim poteškoćama koje koja je odraz njegove društvene funkcije (Suić 1976, takve kontekste prate. Stoga mu nije moguće priklad-12), razumijevanje strukture i funkcije foruma omogu- no pristupiti kao jedinstvenoj cjelini, već je potrebno ćuje razumijevanje graditeljskih faza te rasta i razvoja odrediti granice procjene u skladu s dijelovima od ko-i samoga foruma i Celeje općenito. Ipak, ograničeni jih je sastavljen (Willems, Brandt 2004, 75). opseg do sada provedenih arheoloških istraživanja Kako će postupak biti proveden na temelju podataka pruža samo šturu sliku razvoja i funkcija tog prostora. prikupljenih arheološkim istraživanjima na južnom Kako bi razumijevanje njegove vrijednosti bilo mo-rubu javnog dijela foruma, za potrebe ovoga prikaza guće, potrebno je ukratko prikazati dosadašnje spo-poseban će naglasak biti stavljen na razmatranje foruma znaje o razvoju rimskoga grada te povijest njegovog 94 CELJE - CELEJA 0 500 m Slika 44 Tlocrt rimske Celeje u današnjem gradskom rasteru (crtež: J. Krajšek). istraživanja, što omogućuje definiranje vremenskih da predstavlja forum kao jezgra javnog prostora, s i prostornih granica procjene, odnosno prikladnog glavnom ulogom u njegovom profanom i sakralnom okvira referiranja. životu (Lazar 2011a, 27). No iako istraživanja rim- skodobnoga Celja traju stoljećima, 66 oduvijek se spo- radično provode te do danas donose samo površan 6.1.1 Referentni okvir nalazišta Celje – uvid u promjene urbanističke strukture grada uvjeto- Mohorjev atrij vane prostorno i vremenski ( sl. 44). Isto vrijedi i za forum kao središte rimskoga grada, čiji urbanistički Rezultati dosadašnjih istraživanja upućuju da se Ce- leja, već s uspostavom provincije Norik i dobiva- 66 Povijest istraživanja antičke Celeje može se pratiti sve do 15. stoljeća, a već najraniji zapisi o arheološkim nala- njem municipalnih prava sredinom 1. stoljeća (Šašel zima svjedoče o bogatom rimskodobnom naslijeđu, koje Kos 1997a; Lazar 2002), počinje razvijati u skladu s lokalno stanovništvo potiče da Celje nazove malom Tro-konceptima rimskog urbanizma, gdje središte gra- jom (Kolšek 1967; Stopar 1981; Cvirn 1993; Lazar 1997a; 2001; 2002; 2008). 95 Monografije CPA 9 i arhitekturni elementi još uvijek ostavljaju značajne 2002. godine na prostoru današnjega Trga celjskih praznine u trenutnim spoznajama. knezov (Novšak 2002; Krempuš, Novšak, Tomažič Naime, točan je smještaj foruma Celeje preispi- 2005; Krempuš, Mušič, Novšak 2005; Lazar 2011a; tivan nekoliko stoljeća pa je ta tema jedno od sre- sl. 45). Tim je istraživanjima definiran izgled trodijel- dišnjih pitanja urbane organizacije rimskoga grada nog objekta interpretiranog kao hram s tripartitnom (Lazar 2001, 30; 2002, 85; 2008, 349; 2011a, 27). 67 celom. Izgrađen je vjerojatno na uzdignutom podiju Ipak, arheološka istraživanja provedena zadnjih de-popločanom mramornim pločama, visokom iznad 2,5 setljeća te nadopunjena spoznajama prikupljenim za- m, do kojeg je moglo voditi petnaestak stuba (Novšak dnjih stoljeća napokon su pokazala da središte Celeje 2002; Krempuš, Novšak, Tomažič 2005; Lazar 2008). 69 leži u jugozapadnom dijelu grada (Lazar 1997a; 2002; U hramu su se vjerojatno nalazile monumentalne 2008; Krempuš, Novšak, Tomažič 2005), na prosto-statue; njihovi manji dijelovi pronađeni su tijekom ru koji se još početkom 19. stoljeća nazivao Nasutina 18. stoljeća (Lazar 2002, 85; 2008; 2011a, 29–30), ili Na ruševinah (njem. Schuetplatz ili Auf der Schuett; ali i u novijim istraživanjima, kojima je na prostoru Lazar 2008, 352). Na tom području i urbani raster i hrama nađen fragment mramornog prsta nadna-arhitektonski ostaci prikazuju karakterističan rimski ravne veličine te mramorna patera (Novšak 2002). dizajn, koji forum smješta na križanje glavnih grad- Iako je forumsko svetište interpretirano kao hram skih ulica uz koje se nalaze veliki rezidencijalni kom- Kapitolijske trijade, posvećen trima najvišim bo- pleksi opremljeni bogatim namještajem te ukrašeni žanstvima rimskoga panteona, takva je interpre-mozaicima i freskama (Lazar 2001, 30; 2008, 350; tacija još uvijek samo pretpostavka koja zahtijeva 2011a, 27). Prijašnjim su istraživanjima na tom pro-dodatna istraživanja (Lazar 2008, 357; 2011a, 30). 70 storu pronađeni i dijelovi monumentalnih skulptura Vrijeme izgradnje hrama smješteno je u kraj 1. stolje-te različiti natpisi i reljefni ukrasi s raznovrsnim pri- ća (Novšak 2002; Krempuš, Novšak, Tomažič 2005), kazima (Lazar 2001, 31; 2011a, 28) koji predstavlja- što se poklapa s razdobljem ustanovljavanja provin- ju figurativni program imperijalnoga kulta poznat iz cije i dodjelom municipalnih prava noričkim gradovi-gradova zapadnog dijela Rimskog Carstva te mnogih ma (Šašel Kos 1997a; Lazar 2002; 2011a). Prestanak rimskih gradova na jadranskoj obali (Lazar 2008, 354; korištenja smješten je u sredinu 4. stoljeća, što potvr-2011a, 28). Položaj foruma neizravno je potvrđen i đuju i nalazi baza stupova te dijelovi različitih reljefa i trima miljokazima nađenima in situ na sjevernom skulptura uzidani u temelje gradskih vrata, koji se za-ulazu u grad te s oznakom 1 milje udaljenosti od jedno s bedemima pripisuju vremenu Konstantinove gradskoga središta (Lazar 2008, 354; 2011a, 27–28). 68 dinastije (Novšak 2002). No nepobitni dokaz o smještaju foruma u jugoza- Na temelju tih podataka pretpostavljen je smjer padnom dijelu rimske Celeje donijela su georadar- pružanja, kao i dimenzije javnog dijela foruma ( area ska istraživanja i arheološka iskopavanja provedena publica). Smještaj istraženih ostataka u jugozapadnom dijelu grada blizu gradskih bedema dopušta 67 Uzrok tim raspravama je otkriće četrdesetak votiv- pretpostavku da se hram nalazio na zapadnom dijelu nih ara prokuratorskih i konzularnih benificijara nađenih sredinom 19. stoljeća u Stanetovoj ulici, odnosno sjeve- foruma ( area sacra) te da je bio okrenut prema istoč- roistočnom dijelu rimske Celeje. Tako izniman broj po- nom dijelu rezerviranom za javni, otvoreni forumski svetnih predmeta bio je temelj mišljenju da upravo na tom prostor, koji je, vjerojatno kao i sakralni, konstruiran mjestu leži rimski forum. Irena Lazar ističe da su istodob- no postajala i drugačija stajališta, kao i ideja da se položaj foruma s vremenom mijenjao (Lazar 2001, 30; 2008, 350). 69 Takav uzdignuti položaj govori da građevina pred- 68 Miljokazi su nađeni 2000. godine, prilikom istraživa- stavlja naglašenu dominantu grada s izraženim značenjem nja na Mariborskoj cesti. Postavljeni su na sjeverni ulaz što dodatno potvrđuje pretpostavku da je riječ o forumu grad te nose istu oznaku udaljenosti jedne rimske milje skom hramu. (1481 m) od središta grada, što je točna udaljenost do 70 Hram je mogao biti posvećen i kultu carskih ličnosti, rimskoga foruma, odnosno današnje Prešernove ulice čiji su brojni elementi nađeni na forumu i u njegovoj ne- (Lazar 2008, 350). posrednoj blizini (Lazar 2011a, 30). 96 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene CELJE - FORUM 0 100 m Slika 45 Rekonstrukcija foruma i uličnog rastera Celeje na katastarskom planu suvremenog Celja (arhiv Arhej; crtež: J. Krajšek, R. Krempuš, F. Sirovica). krajem 1. stoljeća, odnosno u vrijeme kasne vladavi- istraživanjima provedenim u 19. stoljeću na sjeveroi- ne Flavijevaca (Krempuš, Mušič, Novšak 2005, 213; stočnom rubu pretpostavljenog foruma, kao i kasni-Gaspari, Krempuš, Novšak 2007, 840). Time je pret- jim istraživanjima u sekundarnoj upotrebi u njegovoj postavljeno da se javni dio foruma pružao u istom neposrednoj okolici (Lazar 2008, 350). pravcu kao i sakralni (sjeverozapad - jugoistok) te da Ipak, na temelju dosadašnjih istraživanja rimske Ce-je smješten u liniji pružanja glavnih gradskih komu- leje još se uvijek ne može sa sigurnošću ustvrditi niti nikacija ( cardo i decumanus maximus). Između javnoga i pravi izgled foruma ni arhitektonski raspored nje-sakralnoga prostora vjerojatno je prolazila još jedna govih elemenata, a veliku nepoznanicu predstavlja i gradska ulica ( cardo) orijentirana u smjeru sjevero-pitanje objekata koji su ga okruživali. Naime, pod- zapad - jugoistok. Na temelju usporedbe s drugim ručje otvorenoga, javnog dijela foruma, kao i njego-rimskim gradovima, prvenstveno Zadrom i Akvile- va neposredna okolica, iznimno su slabo istraženi te jom, Irena Lazar pretpostavlja da je sakralni prostor jedini do sada poznati ostatak predstavljaju još uvijek od javnoga bio odvojen i zidom na vrhu kojega se neinterpretirane strukture smještene uz njegov sjeve-možda nalazila ograda ukrašena reljefima s prikazima roistočni ugao. Stoga je moguće zaključiti da unatoč Jupitera Amona, Meduze i Aheloja koji se čuvaju u pojedinim istraživanjima provedenim na tom prosto-celjskom lapidariju (Lazar 2008, 354). Georadarska ru, neka od osnovnih pitanja vezana uz izgled foru-su mjerenja pokazala da javni dio forumskog prosto- ma rimske Celeje još uvijek ostaju u značajnoj mjeri ra zauzima površinu od 180 × 360 stopa, odnosno otvorena. No forum, kao središnji segment rimskoga oko 53 × 106 m (Krempuš, Mušič, Novšak 2005, grada, predstavlja područje s visokim potencijalom 212; Lazar 2008, 350). Vrlo je vjerojatno da je bio za odgovor na pitanja organizacije gradskoga prosto-popločan mramornim pločama kakve su nađene i u ra, načina njegove konstrukcije i njegovih razvojnih 97 Monografije CPA 9 faza. Istodobno, kao grad s municipalnim pravima, d. o. o. iz Sevnice tijekom jeseni 2002. i proljeća 2003. na tlu današnje Slovenije biva usporediv s tek četi- godine provela arheološko iskopavanje (Tomažič, ri rimska grada, zadržavajući specifičnosti uvjeto- Novšak 2003; Krempuš, Novšak, Tomažič 2005). vane smještajem u provinciji Norik, čije granice na Iskopavanje je provedeno u 3 sektora (A, B i C) te tlu današnje Slovenije možemo smatrati referentnim je obuhvatilo površinu od oko 675 m2. Za potrebe okvirom za provedbu procjene ( sl. 46). Kako u kon-ovoga rada bit će iskorišteni samo podaci dobiveni tekstu Norika predstavlja jedini rimski municipij na istraživanjem u sektoru A jer predstavljaju najpriklad-slovenskom tlu, njegova vrijednost time mora dobiti niji skup podataka za provođenje vrijednosne analize dodatno značenje. Sama forumska površina urbani-i testiranje metode procjene gubitka vrijednosti. Iz stički čini pravilan, ortogonalno zasnovan kompleks, tog će razloga istražena površina biti ograničena na na području današnje Slovenije usporediv samo s 400 m2 smještenih na rubnom, jugozapadnom dijelu emonskim forumom (Mikl Curk 1977, 11). javnoga forumskog prostora ( sl. 47). Istodobno, organizacija forumskog prostora Celeje Podaci prikupljeni istraživanjem služit će kao temelj pokazuje specifičnosti bez izravnih analogija u Slo-simulaciji situacije oštećivanja arheološkog zapisa s veniji te se može dovesti u vezu s tipovima koji se ciljem provjere prikladnosti podataka prikupljenih pojavljuju u sjevernoj Italiji ( Aquileia) i zapadnim dokumentiranjem profila u predviđanju situacija koje provincijama, ponajprije u Galiji (npr. Lutetia Parisio-prethode uništenju, odnosno u svrhu procjene gubit- rum), ali i Noriku ( Virnum) te Dalmaciji ( Iader; prema ka vrijednosti. Postupak utoliko zahtijeva razmatranje Sinobad 2008, 229–232). Utoliko se, na osnovi do-podataka očuvanih u profilima i njihovu usporedbu sadašnjih spoznaja, može tvrditi da je forum Celeje s rezultatima arheološkog iskopavanja. U skladu sa koncipiran prema sjevernoitalskim uzorima prateći u zahtjevima za izvođenje postupka, podaci korišteni značajnoj mjeri osnovna pravila rimskoga urbanizma za procjenu temeljit će se na crtežima i fotografijama koje novoosnovane provincije preuzimaju od Augu-istočnoga i zapadnog profila sektora A te datacijama stova vremena (Plesničar Gec 2006, 18; Lazar 2008, izvedenim na temelju istraživanja. Istodobno će re-349). Iako tako konstruiran kontekst vrijednosne zultati istraživanja u sektorima B i C, koji su zahvatili procjene može služiti samo kao ilustrativni primjer dijelove otvorenoga prostora istočnog dijela foruma, okvira referiranja, trebao bi predstavljati zadovoljava-biti korišteni za provjeru izvedenih zaključaka i rezul- juću osnovu za provedbu vrijednosne procjene celj- tata analize. skoga forumskog kompleksa. Sektor A je obuhvatio rubni, jugozapadni dio javnog dijela foruma, odnosno područje koje predstavlja najveću nepoznanicu u razumijevanju arhitektonske 6.1.2 Analiza rezultata arheološkog strukture foruma i načina njegova funkcioniranja u istraživanja (Celje – Mohorjev atrij)71 različitim razdobljima trajanja rimskoga grada. Profili nastali tijekom iskopavanja tog područja pokazuju da Godine 2002. je celjska Mohorjeva družba po- je riječ o složenijem višeperiodnom arheološkom za- čela s obnovom svojega sjedišta smještenog u pisu nastalom u vrijeme rimske vladavine te tijekom Prešernovoj ulici 23, odnosno na prostoru na 18. i 19. stoljeća ( sl. 48). 72 kojem se prema dotadašnjim spoznajama naj- vjerojatnije nalazio rubni dio celjskoga foruma (Tomažič, Novšak 2003; Krempuš, Novšak, To- 72 Istraživanjima utvrđeni arheološki ostaci iz vremena mažič 2005). Na tom je položaju tvrtka Arhej 18. i 19. stoljeća predstavljaju dijelove srušenih objekata pošte. Na žalost, zbog još uvijek nerazvijenoga sustava arheološkog razmatranja ostataka iz toga vremena, na ovom 71 Podaci su većinom preuzeti iz dokumentacije priku- mjestu nije moguće izvršiti procjenu njihove vrijednosti. pljene tijekom istraživanja te iz izvješća o provedenim ra- No kako višeperiodni arheološki zapisi zahtijevaju zaseb- dovima (Tomažič, Novšak 2003). nu vrijednosnu procjenu za svaki utvrđeni period, ta situa- 98 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene -ocje vat jev atrij 46 išta Celje erentni okvir ema Hor Slika Ref vrijednosne pr ne nalaz – Mohor (pr 1999, 217, sl. 1). 99 Monografije CPA 9 CELJE - MOHORJEV ATRIJ C B A 0 100 m Slika 47 Položaj sondi na području Mohorjevog atrija u Celju (arhiv Arhej; crtež: R. Krempuš, F. Sirovica). Na temelju podataka prikupljenih dokumentiranjem ona razlikuje i konstrukcijskom tehnikom. Kako je profila, primjetno je da visina arheološkog zapisa na u oba profila vidljivo da je znatno pliće utemeljena, tom području iznosi između 2 i 3 metra te da je on može se povezati s objektima iz 19. stoljeća koji po-do dubine od 0,5 do čak 1,8 metara uništen kasnijim kazuju istu tehniku gradnje i sličnu dubinu temelja. građevinskim radovima provedenim prilikom izgrad- Ostale tri strukture sačuvane su u istoj visini, konstru- nje objekata poveznih sa zgradom pošte koja je na tom irane sličnom tehnikom gradnje i jednako duboko ute-mjestu stajala u 18. i 19. stoljeću. Devastacija za koju se meljene te su pravilno raspoređene u razmaku između pretpostavlja da je nastala u 19. stoljeću, intenzivnije je 5,5 i 6 metara. Sjeverna od njih (SJ 105) široka je oko zahvatila arheološke slojeve, dok su ostaci arhitekture, 1,5 m s temeljem širine 1,7 m, dok su druge dvije (SJ premda oštećeni, iskorišteni prilikom gradnje temelja 107 i SJ 108) širine oko 1,2 m s tek nešto širim te-novog objekta (Tomažič, Novšak 2003, 3). Crteži istoč- meljima (oko 1,3 m). S njima je vjerojatno povezana nog i zapadnog profila istraženoga prostora, uz struk- struktura SJ 111, postavljena okomito na njih, vidlji- ture iz 19. stoljeća koje se pružaju u smjeru sjever - jug, va u zapadnom profilu ispod strukture iz 19. stoljeća prikazuju i po četiri strukture koje se pružaju u smjeru (SJ 109). Analiza ostalih dokumentiranih segmenata istok - zapad. Na temelju prostornih odnosa te dimen-stratifikacije pokazuje da se situacija značajno razliku- zija i načina gradnje, moguće je tvrditi da oba profila je u dva nasuprotna profila. Naime, samo je nekoliko prikazuju iste strukture koje se pružaju poprečno u od-stratigrafskih jedinica moguće smisleno povezati u ci- nosu na istraženu površinu. Pravac pružanja strukture jelom istraženom prostoru. Istodobno, zapadni profil označene kao SJ 106 odstupa od smjera ostalih, te se pokazuje izrazitiju razinu stratigrafske kompleksnosti, ali i značajnije indikatore očuvanosti različitih vrsta po-cija nema izravni utjecaj na rezultate procjene rimskodob- kretnih arheoloških ostataka, dio kojih nedvosmisleno noga arheološkog zapisa. 100 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene SEKTOR A CELJE - MOHORJEV ATRIJ SEKTOR A ISTOČNI PROFIL ZAPADNI PROFIL rimskodobne strukture Legenda: moderne strukture 0 5 m Slika 48 Istočni i zapadni profil sektora A na nalazištu Celje – Mohorjev atrij (arhiv Arhej; crtež: S. Tomažič, D. Čirič, F. Sirovica). pokazuje očuvanost in situ organskog materijala (po- slojeva. Istraživanjem je definirana samo jedna hodna najprije ugljena). Na žalost, stratifikacija dokumentira- površina smještena neposredno iznad pjeskovite geo- na crtežima ne dopušta jasnu rekonstrukciju relativnih loške podloge, na nadmorskoj visini od oko 235,2 m. kronoloških odnosa između struktura i slojeva vidlji- U njezinih gornjih 10 cm je uz komadiće mramora vih neposredno uz njih , premda se čini da su svi na- nađena i fibula iz 1. st. po. Kr., a iznad nje ostaci mra- stali nakon vremena izgradnje zidova jer se pojavljuju mora koji, zajedno s brojnim većim komadima dislo-iznad razine njihovih temelja (odnosno iznad 235,2 ciranih mramornih ploča nađenih tijekom istraživanja, m n. v.). Utoliko je moguće pretpostaviti da se hodna upućuju na mogućnost da je riječ o hodnoj razini prve površina nakon izgradnje struktura nalazila oko 2,3 m faze foruma ( sl. 50). Ostali pokretni nalazi prikupljeni ispod današnje. istraživanjem većinom su datirani u razdoblje između Ako se prikazani podaci usporede s rezultatima ar- 1. i 3. stoljeća, dok je manji dio materijala mogao biti u heološkog istraživanja, može se primijetiti da profili upotrebi i u 4. stoljeću (Tomažič, Novšak 2003, 7–8). predstavljaju relativno dobar odraz situacije utvrđene S druge je strane, na krajnjem južnom dijelu istraže-iskopavanjem ( sl. 49). Prema podacima iz izvješća, u nog prostora, čiji južni profil na žalost nije zasebno sektoru A utvrđeno je nekoliko rimskodobnih struk-dokumentiran, otkriven kompleksniji arheološki zapis, tura i segmenti srednje do dobro očuvane stratifikacije omeđen strukturama te obilježen dobro očuvanom mjestimično uništene građevinskim radovima prove-stratifikacijom i s njom povezanim pokretnim organ- denim u 19. stoljeću (Tomažič, Novšak 2003, 4). Od skim i anorganskim materijalima. Utvrđeni stratigraf-toga je posebna pozornost posvećena trima zidovima ski slijed je zajedno s pokretnim materijalom pokazao koji se u pravilnim razmacima pružaju u smjeru istok visok znanstveni potencijal, koji karakterizira sposob- - zapad te koji su stariji od svih utvrđenih kulturnih nost izvođenja podataka o relativnom i apsolutnom 101 Monografije CPA 9 CELJE - MOHORJEV ATRIJ Sektor B Sektor A Legenda: rimskodobne strukture moderne strukture 0 20 m kanalizacija Slika 49 Tlocrt struktura istraženih u sektoru A (arhiv Arhej; crtež: R. Krempuš, F. Sirovica). vremenskom slijedu. U sondama B i C, osim nastavka rimskoga urbanizma, istraženi je arheološki zapis strukture SJ 105, nisu utvrđeni ostaci drugih rimsko-nesumnjivo povezan s ostacima javnog dijela rim- dobnih struktura i vjerojatno je riječ o dijelovima otvo- skog foruma (Tomažič, Novšak 2003; Krempuš, renoga forumskog prostora. Od nalaza prikupljenih u Novšak, Tomažič 2005). U tom je kontekstu zid s tim sondama forumske elemente možda predstavljaju masivnim temeljem, označen kao SJ 105, moguće dijelovi stupova te mramorni blok s reljefom grifona interpretirati kao nosivi zid za portik, a, slijedom koji vuče girlandu (Tomažič, Novšak 2003, 8). takvog razmatranja, s njim paralelna struktura ozna- Analizom podataka prikupljenih istraživanjem, čena kao SJ 107 možda predstavlja vanjski zid fo-te njihovom usporedbom s podacima prikuplje- ruma (Tomažič, Novšak 2003, 6). Na SJ 107 nado- nim prijašnjim istraživanjima i poznatim pravilima građena struktura SJ 111 i s njom povezana SJ 155, interpretirane su kao ostaci nekog objekta smještenog uz forum, iako je moguće da i one predstavljaju konstruktivne elemente foruma (Tomažič, Novšak 2003, 8). No tijekom istraživanja otkrivena je i nešto mlađa struktura (SJ 108), koja možda upućuje na ka- sniju fazu foruma s novim vanjskim zidom (SJ 108)73 pa time i na mogućnost novog arhitekton- skog koncepta forumskog kompleksa s dva reda 73 Slična je situacije poznata sa zadarskog foruma, gdje Slika 50 Obrađeno kamenje nađeno tijekom istraživanja svetište okružuju dva reda stupova i vanjski zid, postavljeni (arhiv Arhej; foto: A. Ozmec). na međusobnoj udaljenosti od 5 metara. 102 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene CELJE - MOHORJEV ATRIJ CELJE-FORUM 1. faza: istražene strukture 2. faza: istražene strukture Legenda: 1. faza: rekonstrukcija 2. faza: rekonstrukcija 0 50 m Slika 51 Idealna rekonstrukcija južnog dijela foruma izvedena na temelju rezultata istraživanja (arhiv Arhej; crtež: J. Krajšek, R. Krempuš, F. Sirovica). stupova (Krempuš, Novšak, Tomažič 2005, 175). 74 elemenata. Naime, rekonstrukcija situacije koja je Pretpostavlja se i da forumski kompleks nakon toga prethodila uništenju izvedena na temelju vertikal-više nije obnavljan te da su dijelovi njegove arhi- nih presjeka, ne može nadoknaditi izgubljene po- tekture upotrijebljeni prilikom gradnje kasnoantič- datke, ponajprije uništene stratigrafske odnose te kih gradskih bedema (Krempuš, Novšak, Tomažič kontekst pokretnih arheoloških materijala. Ipak je, 2005, 175). Time rezultati istraživanja predstavlja-na temelju podataka prikupljenih analizom profila, ju značajnu nadopunu dosadašnjih spoznaja o ur- moguće tvrditi da je riječ o području intenzivni- banističkom uređenju središta rimskoga Celja te je jih ljudskih aktivnosti, s naglaskom na graditeljske moguće tvrditi da je riječ o pravoj potvrdi položaja djelatnosti koje se mogu povezati uz konstrukciju i dobroj indikaciji izgleda javnog dijela rimskog fo-južnoga, rubnog dijela forumskoga kompleksa. 75 ruma ( sl. 51). Stoga možemo pretpostaviti da bi prikupljeni set Ipak, u slučaju uništenja razmatranoga dijela ar- podataka uz značajna ograničenja, ipak omogućio heološkog zapisa, stratifikacija utvrđena samo u prihvatljivu rekonstrukciju situacije koja je pret-profilima vjerojatno ne bi dopustila jasnu inter- hodila uništenju i time prikladno razumijevanje pretaciju funkcija i kronoloških odnosa utvrđenih kvalitete i informativnog potencijala, potrebno za provedbu procjene gubitka vrijednosti oštećenog 74 U kratkoj su objavi rezultata istraživanja (Krempuš, arheološkog zapisa. Novšak, Tomažič 2005) iznesene još neke pretpostavke vezane uz promjene izgleda foruma. Autori pretpostavlja- ju da prvu fazu predstavlja prizemni portik s eksedrama na stražnjem zidu koji je krajem 2. ili početkom 3. stoljeća 75 Okvirnu dataciju bi u slučaju oštećenja arheološkoga zamijenjen dvoetažnom galerijom vjerojatno srušenom u zapisa pružio dislocirani pokretni materijal te materijal pri-1. pol. 4. stoljeća (Krempuš, Novšak, Tomažič 2005, 175). kupljen čišćenjem profila (vidi npr. pogl. 6.2.2). 103 Monografije CPA 9 6.1.3 Procjena vrijednosti (Celje – Mohorjev s neizgrađenim dijelom te javnim i sakralnim dijelom atrij) foruma, postotak uništene površine (PPu) iznosi 6 %. (Vidi tabelarnu procjenu vrijednosti na sl. 52) Pu 400 PPu [%] = 100 × = 100 × = 6 % Puk 6327 6.1.4 Procjena postotka uništenosti (Celje – Mohorjev atrij) No sakralni i javni dio foruma predstavljaju ne samo dva zasebna, nego i dva fizički odvojena dijela sredi- Kako je samo sakralni dio foruma Celeje bio podvrg- šta rimskoga grada. Zato je prikladnije postotak uni- nut intenzivnijim invazivnim i neinvazivnim arheološ- štenosti izvesti u omjeru naspram neizgrađene po- kim istraživanjima, pitanje načina konstrukcije i orga- vršine javnog dijela foruma, koja prema katastarskim nizacije javnog dijela foruma ostaje još uvijek u znatnoj podacima i zračnim snimkama iznosi 4006 m2. U tom mjeri otvoreno. Ipak, prema dosadašnjim spoznajama slučaju postotak uništene površine (PPu) iznosi 10 %. utvrđeno je da je otvoreni dio javnog dijela foruma za- uzimao površinu od oko 53 × 106 m te da je bio po- Pu 400 PPu [%] = 100 × = 100 × = 10 % Puk pločan mramornim pločama. Još uvijek ostaje nepo- 4006 znato kako je izgledao prostor koji ga je okruživao kao No postotak uništenosti izveden naspram ukupne i pitanje površine koju je zauzimao. Na temelju odnosa površine javnog dijela foruma još uvijek nije mo-spram drugih elemenata rimskodobnoga grada može guće smatrati potpuno prikladnim za izvođenje se pretpostaviti da je dužina javnog dijela foruma uisti-stupnja uništenosti jer su prijašnja istraživanja, kao nu ograničena na 106 metara, jer je sa sjeverozapadne i istraživanja provedena na području Mohorjeva i jugoistočne strane omeđen dvjema ulicama koje se atrija, pokazala značajne razlike između stratigraf-pružaju u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Na temelju skog slijeda na središnjem otvorenom dijelu foru-istraživanja provedenih u Mohorjevom atriju može se ma i njegovim rubnim dijelovima. Uzrok tome su pretpostaviti da je najmanje 15 metara s jugozapadne, razlike u namjeni i vrsti aktivnosti koje su se na tim pa time vjerojatno i sa sjeveroistočne strane otvore-područjima odvijale, a koje će se arheološki odra- noga dijela foruma, bilo rezervirano za arhitektonske ziti u načinu i visini depozicije. Tek razmatranjem elemente kakvi su okruživali forume drugih rimskih usporedivog stratigrafskog slijeda izračun u ob-gradova te da se puna širina javnog dijela foruma kre- zir uzima trodimenzionalnost stratifikacije pa se će oko 83 m. Iz tog je razloga moguće procijeniti da prikladnijim izračunom mora smatrati onaj koji u površina javnog dijela foruma iznosi 8798 m2, a sa-omjer stavlja područja koja se s određenom vje- kralnog 3870 m2. Prema okvirnoj procjeni izvedenoj rojatnošću mogu smatrati stratigrafski usporedi-na temelju katastarskih podataka i zračnih snimaka, vima. Utoliko će izračun postotka uništenosti biti jedva 50 % tog prostora nije bilo podvrgnuto izraziti-smisleniji ako se izvede u omjeru s površinom koju jim graditeljskim aktivnostima u kasnijim stoljećima te zauzima južni rubni dio foruma zajedno s nepo-ima potencijal prikazati visoku znanstvenu vrijednost srednom okolicom ( sl. 53). Ta površina od 2842 rimskodobnoga arheološkog zapisa. Istodobno, to je m2 gdje 2059 m2 predstavlja neizgrađeno područje prostor za koji se može pretpostaviti da će dulje vrije-dostupno za buduća arheološka istraživanja. Posto- me ostati dostupan arheološkim istraživanjima i time tak uništenosti u tom slučaju iznosi 19 % te je to biti značajan za stvaranje novih spoznaja o rimskom prikladan podatak za izračun gubitka vrijednosti forumu. Prema procjeni izgrađenosti, dakle, 6327 m2 oštećenog arheološkog zapisa. toga prostora trenutno je neizgrađeno i time dostu- pno za buduća arheološka istraživanja. Ako se posto- PPu [%] = 100 × Pu = 100 × 400 = 19 % Puk 2059 tak istražene površine, koja se za potrebe ovoga rada vodi kao uništeni dio arheološkog zapisa, stavi u omjer 104 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene VRIJEDNOSTI KRITERIJI ANALIZA OCJENA Zbog promjene urbanog rastera koja nastupa već u srednjem vijeku, forum Celeje nije prepoznatljiv u prostoru te ne sadrži nadzemne strukture ili tvorevine zbog kojih bi bilo moguće smatrati da posjeduje oblike vizualnih vrijednosti koje mogu izravno utjecati na razvoj posebnog osjećaja prostora. Unatoč VIZUALNA VRIJEDNOST tome zadržana je mogućnost da njegov položaj i značenje budu 2 naglašeni na neki drugi, neizravan način i time makar simbolički vidljivi i prisutni u urbanoj strukturi današnjega grada. Istodobno forum predstavlja dio šireg konteksta urbanog rastera rimskoga grada čiji su segmenti sveprisutni i neizostavni element identiteta suvremenog Celja. Područje je obilježeno važnim arheološkim zapisom s očuvanim setom vrijednosti koje značajno pridonose interpretaciji prostora i time proširuju mogućnosti razumijevanja i stvaranja veza s prošlošću i povijesnim razvojem grada. Svijest o njegovoj povijesnoj vrijednosti očuvana je i u starom nazivu današnjeg Trga celjskih knezov, nekada zvanom Nasutina ili Na ruševinah DRUŠTVENE POVIJESNA (njem. Schuetplatz ili Auf der Schuett). Istodobno je izravno VRIJEDNOSTI VRIJEDNOST povezan sa stvarnim povijesnim događajima, čije razumijevanje 3 može biti značajan doprinos povijesnim razmatranjima nadregionalnog značenja. Kako je povijest istraživanja antičkog Celja moguće pratiti sve do 15. stoljeća, ta je tema jedno od najstarijih područja istraživanja arheoloških ostataka u današnjoj Sloveniji i time postaje i neizostavni dio razmatranja razvoja arheologije kao znanosti. Premda kao središte rimske Celeje ima značajan potencijal za razvoj širih društvenih pa time i ekonomskih vrijednosti, nemogućnost izravnog pristupa arheološkom zapisu te nedostatak vizualnih vrijednosti uvjetovan današnjim izgledom EKONOMSKA urbane jezgre Celja, omogućuje samo neizravno uključivanje u VRIJEDNOST druge segmente društvenoga i ekonomskog života. Istodobno, 2 ekonomska vrijednost toga položaja smještenog u središtu suvremenoga grada nužno stvara gospodarski pritisak na šire područje forumskoga kompleksa što može dodatno ugroziti potencijal arheološkoga zapisa za samostalno i održivo stvaranje ekonomskih vrijednosti. Iznimno nalazište, s malim brojem izravno usporedivih nalazišta (forumi rimskih gradova na slovenskom tlu), čijoj rijetkosti pridonosi i poseban smještaj u kontekstu provincije RIJETKOST Norik. Utoliko je moguće tvrditi da je riječ o zapisu visoke vrijednosti prema kriteriju rijetkosti s ostacima za koje je 3 moguće pretpostaviti da će reflektirati tradiciju rimskoga svijeta obilježenu specifičnim značajkama unutar jasno definiranoga prostornog i vremenskog okvira. OPĆE VRIJEDNOSTI Kao zaseban segment rimskoga grada smješten je u jasan kontekst istovremenog arheološkog zapisa te se može smatrati da posjeduje visoku razinu sinkroničnog konteksta. Istodobno je prisutan i dijakronički kontekst predstavljen ponajprije GRUPNA VRIJEDNOST srednjovjekovnim, ali i kasnijim novovjekovnim i modernim 3 intervencijama u prostor te pridonosi vrijednostima povijesnog središta grada. U širem okruženju predstavlja segment šireg konteksta suvremenog krajolika s prepoznatljivim fizičkim i povijesno-geografskim integritetom. Premda je riječ o iznimnom nalazištu koje je usporedivo tek u nadregionalnom kontekstu, sadrži set karakteristika REPREZENTATIVNOST značajnih i reprezentativnih za razdoblje koje predstavlja, gdje 2 dodatnu vrijednosti dobiva zbog dobre očuvanosti fizičkih ostataka. Kako je riječ o arheološkom zapisu smještenom na području današnjeg središta grada, razina očuvanosti prostornog integriteta ovisi o naknadnim građevinskim intervencijama koje su zahvatile određene dijelove zapisa. Ipak, može se tvrditi da je riječ o zapisu s prostornim integritetom očuvanim u INTEGRITET značajnoj mjeri te obilježenom prisutnošću arheoloških 3 105 ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno je njegovo okruženje stabilno i ne pokazuje mogućnost pojave brzih promjena u skoroj budućnosti te razina očuvanosti integriteta ovisi o načinu na koji će ubuduće biti koncipirano upravljanje tim područjem. Na temelju analize stratigrafskog slijeda moguće je tvrditi da zapis karakterizira očuvanost raznolikih i brojnih vrsta arheoloških ostataka čiji su odnosi jasni i čitljivi. Uz to je KVALITETA utvrđena i prisutnost dijagnostički relevantnih pokretnih 3 ZNANSTVENE arheoloških materijala kao i prikladna razina očuvanosti njihova VRIJEDNOSTI konteksta pa je moguće tvrditi da je riječ o visokokvalitetnom arheološkom zapisu. Arheološki zapis pokazuje izniman potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama arheoloških ostataka i njihovim kontekstualnim međuodnosima, kao i sposobnost za INFORMATIVNI izvođenje zaključaka o aktivnostima koje su prouzročile njegov POTENCIJAL nastanak. Istodobno je informativni potencijal zapisa izravno 3 ovisan o integritetu nalazišta te može varirati ovisno o naknadnim intervencijama u prostor, premda za sada nije primijećeno da su ga one u znatnijoj mjeri narušile. Sadrži visok potencijal za generiranje novih znanja te jasan INTERPRETATIVNI interpretativni potencijal, sa sposobnošću popunjavanja POTENCIJAL praznina u trenutnim spoznajama. Otvara mogućnost 3 povezivanja s novijim istraživanjima šireg prostora rimskoga grada te generiranje novih podataka i o razdoblju i regiji. UKUPNI ZBROJ = APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 27 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 2,7 Premda je riječ o iznimnom nalazištu koje je usporedivo tek u nadregionalnom kontekstu, sadrži set karakteristika Monografije CPA 9 REPREZENTATIVNOST značajnih i reprezentativnih za razdoblje koje predstavlja, gdje 2 dodatnu vrijednosti dobiva zbog dobre očuvanosti fizičkih ostataka. Kako je riječ o arheološkom zapisu smještenom na području današnjeg središta grada, razina očuvanosti prostornog integriteta ovisi o naknadnim građevinskim intervencijama koje su zahvatile određene dijelove zapisa. Ipak, može se tvrditi da je riječ o zapisu s prostornim integritetom očuvanim u INTEGRITET značajnoj mjeri te obilježenom prisutnošću arheoloških 3 ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno je njegovo okruženje stabilno i ne pokazuje mogućnost pojave brzih promjena u skoroj budućnosti te razina očuvanosti integriteta ovisi o načinu na koji će ubuduće biti koncipirano upravljanje tim područjem. Na temelju analize stratigrafskog slijeda moguće je tvrditi da zapis karakterizira očuvanost raznolikih i brojnih vrsta arheoloških ostataka čiji su odnosi jasni i čitljivi. Uz to je KVALITETA utvrđena i prisutnost dijagnostički relevantnih pokretnih 3 ZNANSTVENE arheoloških materijala kao i prikladna razina očuvanosti njihova VRIJEDNOSTI konteksta pa je moguće tvrditi da je riječ o visokokvalitetnom arheološkom zapisu. Arheološki zapis pokazuje izniman potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama arheoloških ostataka i njihovim kontekstualnim međuodnosima, kao i sposobnost za INFORMATIVNI izvođenje zaključaka o aktivnostima koje su prouzročile njegov POTENCIJAL nastanak. Istodobno je informativni potencijal zapisa izravno 3 ovisan o integritetu nalazišta te može varirati ovisno o naknadnim intervencijama u prostor, premda za sada nije primijećeno da su ga one u znatnijoj mjeri narušile. Sadrži visok potencijal za generiranje novih znanja te jasan INTERPRETATIVNI interpretativni potencijal, sa sposobnošću popunjavanja POTENCIJAL praznina u trenutnim spoznajama. Otvara mogućnost 3 povezivanja s novijim istraživanjima šireg prostora rimskoga grada te generiranje novih podataka i o razdoblju i regiji. UKUPNI ZBROJ = APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 27 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 2,7 Slika 52 Procjena vrijednosti nalazišta Celje – Mohorjev atrij. 6.1.5 Procjena gubitka vrijednosti u omjer apsolutnog skora vrijednosti i broja vrijedno- simuliranoj situaciji (Celje – Mohorjev atrij) snih kriterija, iznosi 2,7. ASv 27 Izračun gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog Vi = = = 2,7 10 10 zapisa ovisi o modelu koji primjenjujemo i time ra- zlozima njegovoga korištenja. Drugi podatak potreban za izračun gubitka vrijedno- Ako gubitak vrijednosti želimo izraziti linearnim mo- sti predstavlja postotak uništenosti koji je na temelju delom u kojem stupanj uništenosti proporcionalno odnosa uništene površine i ukupne površine uspore-raste s postotkom uništenosti, jednadžba za izračun divog arheološkog zapisa procijenjen na 19 %. Time gubitka vrijednosti glasi: gubitak vrijednosti u linearnom modelu možemo izračunati na sljedeći način: G = Vi × Su = Vi × (ceil ( ) PPu + 1) 10 G = 2,7 × (ceil ( ) + 19 1) = 8,1 10 Rezultat kvantitativne procjene vrijednosti arheološ- kog zapisa na položaju Celje – Mohorjev atrij prije Aplikacijom linearnog modela za izračun gubitka oštećivanja iznosi 27 pa vrijednosni indeks (Vi), kao vrijednosti arheološkog zapisa, gubitak je poprimio vrijednost 8,1 te je uz pomoć jednadžbi: 106 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene CELJE - FORUM sektor A izgrađena površina Legenda: usporedivi arheološki zapis 0 100 m rimskodobne strukture Slika 53 Područje usporedivog arheološkog zapisa (arhiv Arhej; crtež: R. Krempuš, F. Sirovica). gubitak poprima vrijednost 5,4, te je primje- Gk = ceil ( ) G = ceil ( ) 8,1 = 2 6 6 nom jednadžbi za rangiranje ozbiljnosti učinka: G 8,1 Gk = ceil ( × G e ) = c 8,1 35 eil ( × e ) = 35 1 15 15 5,4 Gk = ceil ( ) = 1 6 Gk = ceil (5 × ln ( + G 1)) = 20 5,4 Gk = ceil ( × 5,4 e ) = 1 35 15 = ceil (5 × ln ( + 8,1 1)) = 2 20 5,4 Gk = ceil (5 × ln ( + 1)) = 2 20 kategoriziran na tri načina. Linearnom i logaritam- skom kategorizacijom pripisan je 2. kategoriji gubitka ponovo svrstan u 1. ili 2. kategoriju te izražen kao vrijednosti koja ga iskazuje kao umjereni gubitak, a minimalan ili umjeren, a isti rezultat daje i eksponen-eksponencijalnom 1. kategoriji koja ga iskazuje kao cijalni model: minimalan. PPu PPu Aplikacijom kvadratnog modela: G = Vi × (ceil ( × e ) 100 + 1) = 25 19 2 19 100 G = Vi × (ceil ( ) + PPu PPu2 1) = = 2,7 × (ceil ( × e ) + 1) = 5,4 G = Vi × (ceil ( 1000 25 ) + 1) = 1000 192 5,4 = 2,7 × (ceil ( ) 192 + 1) = 5,4 Gk = ceil ( ) = 1 = 2,7 × (ce 1000 6 il ( ) + 1) = 5,4 1000 5,4 5,4 Gk = ceil ( × e ) = 1 35 15 5,4 Gk = ceil (5 × ln ( + 1)) = 2 20 107 Monografije CPA 9 Aplikacijom modela osjetljivijih na manja oštećenja MODEL linearna eksponencijalna logaritamska procjena gubitka vrijednosti bit će nešto viša. U kori- kategorizacija kategorizacija kategorizacija jenskom modelu: linearni 2 1 2 kvadratni 1 1 2 G = Vi × ceil (√PPu + 1) = eksponencijalni 1 1 2 = 2,7 × ceil (√19 + 1) = 13,5 korijenski 3 2 3 Gk = ceil ( ) = 13,5 3 6 logaritamski 3 2 3 13,5 Gk = ceil ( × e 13,5 ) = 2 35 15 Tablica 11: Procjena gub Slika i tka 54 vri Pr jednosti na nalazištu Celje ‐ Mohor ocjena gubitka vrijednosti na nalaz jev atrij. ištu Celje – Mohorjev atrij. Gk = ceil (5 × ln ( + 1 13,5 )) = 3 20 bližoj 2. kateg oriji i prema linearnoj i prema logari- gubitak poprima vrijednost 13,5, te je linearnom i lo- tamskoj kategorizaciji. garitamskom kategorizacijom ozbiljnosti učinka pri- pisan 3. kategoriji, koja ga iskazuje kao značajan, dok je eksponencijalnom svrstan u 2. kategoriju i iskazan 6.2 Celje – Breg: testiranje metode na kao umjeren. oštećenom arheološkom zapisu Logaritamski model daje isti rezultat: Na položaju Breg u Celju je u lipnju godine 2006. PPu G = Vi × (ceil (5 × ln ( + 1)) + 1) = započela izgradnja košarkaškog igrališta na travnjaku 20 19 smještenom južno od kapucinskog samostana. Ra- = 2,7 × (ceil (5 × ln ( + 1)) + 1) = 13,5 20 dovi su provedeni bez potrebnih dozvola te je nji- 13,5 Gk = ceil ( ) = 3 ma uništen značajan dio arheološkog zapisa ( sl. 55). 6 Radi procjene prouzročene šteta na tom je prostoru 13,5 13,5 Gk = ceil ( × e ) = 2 35 15 tijekom lipnja 2007. godine provedeno arheološko dokumentiranje uništenja. Radove je provela tvrtka Gk = ceil (5 × ln ( + 13,5 1)) = 3 20 Arhej d.o.o., a postupak je obuhvatio dokumentira- nje utvrđene situacije i očuvanih profila te prosija- pa je gubitak linearnom i logaritamskom kategoriza- vanje deponija izbačene zemlje (Plestenjak, Krajšek, cijom ponovo svrstan u 3. kategoriju i izražen kao Firšt 2007, 3), čime su prikupljeni podaci prikladni značajan, dok je eksponencijalnom svrstan u 2. kategoriju i izražen kao umjeren. Usporedbom dobivenih rezultata ( sl. 54) postaje uočljivo da eksponencijalna kategorizacija gubitak izračunan prema predloženim modelima ocjenjuje kao prilično nizak te da pokazuje izrazitu neosjetljivost na razinu moguće štete. Sličan rezultat daju i sve predložene kategorizacije gubitka izračunanog prema kvadratnom i eksponencijalnom modelu. Kako je riječ o izrazito vrijednom arheolo- škom zapisu za koji je postotak uništenosti procijen- jen na gotovo 20 %, te ocjene ne možemo smatrati prikladnim procjenama štete. Ostale se ocjene kreću Slika 55 Celje – Breg, igrišče pri kapucinih: zatečena između 2. i 3. kategorije, s prosječnom ocjenom situacija (arhiv Arhej; foto: S. Firšt). 108 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Slika 56 Zračna snimka s ucrtanim baštinskim područjem. Plavom je bojom označeno područje arheološke baštine, a crve-nom točkom položaj nalazišta Celje – Breg, igrišče pri kapucinih (http://giskd6s.situla.org/giskd/). za izvođenje procjene gubitka vrijednosti oštećenoga Ipak, za područje smješteno južno od kapucinskog arheološkog zapisa. samostana rezultati arheološkog dokumentiranja uni- Nalazište Celje – Breg, igrišče pri kapucinih, smješte- štenja su uz neke novovjekovne arheološke ostatke no je na sjevernom obronku Miklavškega hriba i dio utvrdili arheološki zapis koji je moguće izravno po-je većega kompleksa arheoloških ostataka označenih vezati samo s ranorimskom naseobinom pa će pro-kao Celje – Arheološko najdišče Celje koje je u Register ne-cjena vrijednosti i njezinoga gubitka u ovom slučaju premične kulturne dediščine upisano pod brojem (EŠD) biti ograničena na to razdoblje arheološke prošlosti 56. Riječ je složenijem višeperiodnom arheološkom položaja Breg. zapisu koji je spomenikom lokalne važnosti sa stal- nom zaštitom proglašen 1986. godine (Uradni list SRS, 28/1986-1364, 1991; Uradni list RS, št. 1/1992- 6.2.1 Referentni okvir nalazišta Celje – Breg 18). Iako je u Registru opisan kao dio noričkog muni- cipija Claudia Celeia i datiran u rimsko doba (http:// Miklavški je hrib (poznat i kao Miklavžev hrib) smje- rkd.situla.org/), položaj Breg je u arheološkoj znano- šten na jugozapadnom rubu Savinjske doline, južno sti poznat kao dio keltskoga opiduma koji se u kasno uz današnje korito rijeke Savinje. Zbog pogodnog željezno doba razvio na sjevernim terasama Miklavš- položaja uz plovnu rijeku te smještaja na najznačaj- kega hriba ( sl. 56). Kako je to istodobno i najraniji nijem trgovačkom putu istočnoalpskog prostora, segment rimskodobnoga naselja te, kasnije, južni dio jantarnoj cesti, od pretpovijesti predstavlja značajan rimskoga grada (Kolšek 1959, 230; 1983; Lazar 2002, položaj, kontinuirano naseljen već gotovo tri tisuć- 87), razmatranje njegove vrijednosti, odnosno njezi- ljeća (Bolta, Kolšek 1982; Kos 1982; Šašel Kos 1984; noga gubitka, moguće je jedino u odnosu na speci- 1997b; Cvirn 1993; Lazar 2001; Vičič 1997). Prvi tra- fične prostorne značajke svakog od ovih razdoblja. govi naseljavanja Miklavškega hriba datirani su u rano 109 Monografije CPA 9 željezno doba, kada na njegovom zapadnom vrhu od današnjega gradskog središta. Na tom je prostoru nastaje naseobina (Kolšek 1975, 280; Teržan 1990, istraženo kasnolatensko svetište datirano u 1. st. pr. 54, 353–355; Vičič 1997, 41; Gaspari et al. 2001, 281), Kr. (Gaspari, Krempuš, Novšak 2007, 836), koje preda na sjevernoj terasi, na kojoj danas stoji kapucinski stavlja odraz ne samo keltskih nego i najraniji rimskih samostan i zgrada nekadašnjega Sindikalnog doma, religijskih praksi na tom prostoru (Lazar 2011a). 76 istovremena nekropola (Teržan 1990, 106–108, 353– Nalazište je istovremeno s naseobinom na Miklavš- 355; Gaspari et al. 2001, 281; Lazar 2002, 71; sl. 57). kem hribu (Gaspari, Krempuš, Novšak 2007, 836), No pravo značenje položaj dobiva s dolaskom Kelta, a zajedno sa slučajnim nalazima nađenim diljem da-koji početkom 3. st. pr. Kr.. na sjevernim terasama našnjega gradskog središta svjedoči da su i latenska i hriba osnivaju naseobinu koja se uskoro razvila u ranorimska naseobina koristile šire područje današ- značajan opidum sa širokim regionalnim utjecajem njega grada Celja (Gaspari et al. 2001, 283). (Bolta, Kolšek 1982, 11; Gaspari et al. 2000, 188; La- Mnogi su rimskodobni ostaci otkriveni i tijekom ra- zar 2002: 71). Tome u prilog ponajprije govore nala- dova provedenih sredinom 20. stoljeća u sklopu ve- zi srebrne sirovine i ljevačkog otpada te više tisuća likog projekta regulacije Savinje. Tom su prilikom u komada srebrnog novca nađenog u koritu Savinje, koritu rijeke nađeni i segmenti rimske ceste koja je koji upućuju ne samo na to da se na području opidu-iz smjera Siscije i Nevioduna ulazila u grad (Kolšek ma nalazila kovnica novca (Kolšek 1967; 1983; Kos 1959, 232; 1980, 49; Lazar 2001, 15, 20), indiciraju-1982; 1986; 1997; Božič 1987; Šemrov 1996; 2011; ći da je rijeka u prvim stoljećima poslije Krista tekla Lazar 1997b; 1997c; Gaspari et al. 2000; 2001) nego istočnije od tog prostora te da je podnožje hriba bilo i da je tu smješteno jedno od najznačajnijih keltskih gusto naseljeno (Lazar 2001, 15; 2002, 79). Tom su trgovačkih središta s jakim vodećim slojem i razvije-prilikom na širem prostoru uz današnju cestu prema nim upravnim aparatom (Šašel Kos 1984, 251). To- Laškom nađeni ostaci rimske arhitekture, vjerojatno s čan opseg latenske naseobine nije moguće utvrditi kraja 1. i iz 2. stoljeća te razni pokretni nalazi koji tajer su njezini veliki dijelovi uništeni mijenjanjem toka kvu dataciju potvrđuju (Kolšek 1959, 231–249; 1980, Savinje. Ipak, značajni nalazi otkriveni arheološkim 49). Istraženi arheološki ostaci predstavljaju segmen-istraživanjima šireg prostora govore da je latensko, te južnih dijelova rimskog municipija, čije je središte kao i kasnije ranorimsko naselje, vjerojatno zauzima-bilo smješteno na prostoru današnje gradske jezgre. lo donje terase hriba te njegovo podnožje zajedno Južni je dio grada vjerojatno, osim za stambenu na-s područjem današnjega riječnog korita (Lazar 2001, mjenu, bio rezerviran i za neke posebne funkcije te se 10; 2002, 71; Vičič 1997, 43). Tu su pretpostavku po-na ovaj prostor smještaju različite obrtničke radioni- tvrdila i istraživanja provedena sjeverno uz današnji ce, tragovi kojih su nađeni brojnim arheološkim istra-tok Savinje, gdje su, osim latenske naseobinske faze, živanjima (Kolšek 1983, 170; Vičič 1997, 43). Utvrđe-nađeni i ostaci obrambene kule koja vjerojatno pred- no naseobinsko korištenje tog prostora traje sve do stavlja dio sjevernog utvrđenja ranorimskog naselja sredine 3. stoljeća, kada ponovo dolazi do promjena, (Kolšek 1959; 1983; Bolta, Kolšek 1982; Horvat možda izazvanih poplavom i promjenom toka Savi-1999; Lazar 2001; 2002). Istraživanjima provedenim nje. Iako se autori ne slažu oko interpretacije doga-sredinom 20. stoljeća na području Sindikalnog doma, đaja koji su Celeju zadesili tijekom 3. stoljeća (Kolšek kapucinskog samostana te nekadašnjega Sadnikovog vrta s tzv. Herkulovim hramom, početna je faza rano- 76 Svetište je datirano u posljednje dekade 1. st. pr. Kr., rimske naseobina datirana u vrijeme rane Augustove a čini ga tzv. sveto jezero votivnoga karaktera, u nekom vladavine (Kolšek 1959; 1980; Bolta, Kolšek 1982; trenutku vjerojatno okruženo drvenom ogradom. Kasnije je neposredno nad jezerom podignut drveni galorimski Lazar 1997a; Vičič 1997; Gaspari et al. 2001). Šire ra- hram, a južno od njega nešto manji kameni. Kompleks je zumijevanje života u tom razdoblju omogućila su i napušten krajem 1. st. po. Kr. kada se na tom mjestu grade istraživanja provedena na Mariborskoj cesti, sjeverno rimski rezidencijalni objekti (Gaspari, Krempuš, Novšak 2007; Lazar 2011a). 110 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene CELJE 12 11 13 9 10 8 7 6 3 5 2 4 1 0 500 m Slika 57 Položaj latenskih i rimskih ostataka spomenutih u tekstu: 1. Miklavški hrib – pretpovijesno naselje; 2. Breg, Sindikalni dom – halštatsko groblje, latensko i rimsko naselje; 3. Sadnikov vrt – Heraklovo svetište; 4. Breg – rimsko naselje; 5. Breg – kasnorimsko groblje i ostatak istočnog dijela gradskih zidina; 6. Nalazište u koritu Savinje; 7. Na okopih – latensko naselje, ranorimska obrambena kula; 8. Stari okružni sud (nekadašnja Kresija) – nalazište velikog noričkog srebrnjaka; 9. Križanje Stanetove i Levstikove ulice – nalazište ranorimske fibule; 10. Aškerčeva ulica – nalazište ranorimske pojasne kopče; 11. Približni položaj latenskog groba; 12. Mariborska cesta – kasnolatensko i ranorimsko svetište; 13. Ipavčeva ulica – okvirno nalazište kasnolatenskog okova sedla (prema Gaspari et al. 2001, 282–283). 111 Monografije CPA 9 1959; 1975; Lazar 1997b; Gaspari et al. 2001; Krem- velik gubitak za razumijevanje prošlosti tog prosto- puš, Mušič, Novšak 2005; Šemrov 2011), arheološki ra. Istodobno, zapis na Bregu ima izrazitu važnost i ostaci datirani nakon tog vremena upućuju da je urba-ako se usporedi s drugim arheološkim ostacima na na struktura Celeje pretrpjela značajnije promjene. 77 području današnjega grada Celja jer je riječ o naj- Čini se da terasasto podnožje Miklavškega hriba prvi starijim tragovima rimskog naseljavanja Celeje, ali put prestaje biti dio urbane strukture grada, a unutar i jednom od najranijih dokaza rimske prisutnosti u nekadašnjega naseobinskog prostora nastaje groblje Noriku (Plestenjak, Krajšek, Firšt 2007, 16). Kako (Bolta 1957; Kolšek 1959; 1980; 1983; Lazar 1997b; je razvoj rimske Celeje utemeljen na keltskim nase-2011b; Bausovac, Krajšek, Praprotnik 2012). obinskim osnovama, arheološki zapis na Bregu vre- Prikazana slika naseobinskog kontinuiteta utvrđenog menski je usporediv tek s najranijim fazama rimskoga na položaju Breg čini taj prostor iznimno značajnim naseljavanja Emone te možda Poetovija. Usporedivi segmentom celjske prošlosti, čija je vrijednost odav-arheološki zapis, nalazimo i izvan granica današnje no naslućena. Naime, već se u Celjskoj kronici spomi- Slovenije, među ostacima rane rimske prisutnosti u nju norički kameni spomenici te izražava divljenje provinciji Norik, utvrđenima, na primjer, u Teurniji bogatstvu nepoznatih stanovnika predrimskoga gra- ( Sankt Peter im Holz) i na Štalenskoj gori ( Magdalens- da (Šašel Kos 1997a, 21). Ipak, prvi se pravi zapisi berg; Šašel 1978, 63; Plestenjak, Krajšek, Firšt 2007, o arheološkim nalazima na tom prostoru javljaju ti-16; sl. 58). Zato Breg u regionalnom kontekstu pred- jekom 19. stoljeća, kada su na Bregu nađeni brojni stavlja jedinstven arheološki zapis, koji sadrži izni-slučajni nalazi iz kasnolatenskoga i ranorimskog vre- man potencijal za razumijevanje ranih rimskih utje- mena (Lazar 2002, 87). Istodobno se javljaju i zapisi caja i zatim naseljavanja južnoga Norika pa utoliko i o legendama i pričama lokalnog stanovništva koje za razumijevanje početaka vremena rimske prevlasti arheološkim ostacima pripisuje posebna značenja. 78 na tlu današnje Slovenije (Plestenjak, Krajšek, Firšt Ipak, u 20. stoljeću, posebno sa značajnim otkrićima 2007, 16). koja su uslijedila nakon velikih zahvata vezanih uz re- gulaciju toka Savinje, arheološki ostaci na sjevernim terasama Miklavškega hriba postaju značajni segment 6.2.2 Analiza rezultata arheološkog prošlosti grada Celja. dokumentiranja uništenja (Celje – Breg)79 No unatoč brojnim istraživanjima provedenim tije- kom prošloga stoljeća, pravo značenje arheološkog Godine 2006. započela je južno od kapucinskoga zapisa na tom prostoru još uvijek je nedovoljno ra-samostana, na prostoru na kojem su se prema do- zjašnjeno. Naime, dokumentacija s davno provede- tadašnjim spoznajama najvjerojatnije nalazili dijelovi nih arheoloških istraživanja najčešće je samo djelo- keltske i ranorimske naseobine, izgradnja košarkaš- mično sačuvana te ne daje točnu stratigrafsku sliku, kog igrališta (Plestenjak, Krajšek, Firšt 2007). Radovi dok je pokretni arheološki materijal samo rijetko su-su u potpunosti provedeni bez potrebnih dozvola pa stavno obrađivan (Vičič 1997, 41). Utoliko je svako je, po nalogu nadzornoga konzervatorskog odjela, novo uništenje arheološkog zapisa na položaju Breg na oštećenom arheološkom zapisu provedeno arheološko dokumentiranje uništenja s ciljem procjene prouzročene štete. Arheološki su radovi provedeni 77 Neovisno o uzrocima, početak značajnih promjena te slabljenje utjecaja i moći Celeje u ovom razdoblju potvr- u lipnju 2007. godine, a obuhvatili su dokumenti- đuje i opadanje monetarne cirkulacije te smanjenje broja ranje vertikalnih presjeka na rubovima uništenja te epigrafskih spomenika (Šašel Kos 1984, 254). 78 Janko Orožen (1957) prenosi legende koje svjedoče o postojanju groblja i naselja u podnožju Miklavškega hriba. Prva govori o grobu na Bregu u kojem gori svjetlo, a druga 79 Podaci su preuzeti iz dokumentacije prikupljene ti-da je na Bregu stajala rodna kuća biskupa Maksimilijana jekom istraživanja te iz izvješća o provedenim radovima (Orožen 1957, 4–5). (Plestenjak, Krajšek, Firšt 2007). 112 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene – ocjene ema 58 išta Celje erentni okvir eg, igrišče pri vat 1999, Slika Ref vrijednosne pr nalaz Br kapucinih (pr Hor 217, sl. 1). 113 Monografije CPA 9 CELJE - BREG 6 3 5 2 1 4 uništeni arheološki zapis Legenda: 0 200 m poznati arheološki ostaci Slika 59 Položaj uništenog dijela arheološkog zapisa u odnosu na poznate arheološke ostatke iz neposredne okolice: 1. Breg, igrišče pri kapucinih; 2. Breg, Sindikalni dom – halštatsko groblje, latensko i rimsko naselje; 3. Sadnikov vrt – Heraklovo svetište; 4. Breg – rimsko naselje; 5. Breg – kasnorimsko groblje i ostatak istočnog dijela gradskih zidina; 6. Nalazište u koritu Savinje (prema Gaspari et al. 2001, 282–283). prosijavanje 211 m3 izbačene zemlje (Plestenjak, su utvrđeni ostaci objekta s popločanjem od opeka te Krajšek, Firšt 2007, 3; sl. 59). njegovo urušenje (Plestenjak, Krajšek, Firšt 2007, 4, Prema utvrđenoj situaciji, zemljani su radovi zahvatili 14–15). Starija od te faze je faza prirodnog deponi-dvije manje terase smještene južno od kapucinskog ranja nastala nad urušenjima rimskodobnih objekata samostana, odnosno površinu dimenzija približno 27 ispod kojih je utvrđeno nasipavanje te zaravnavanje × 20,3 m. 80 Zahvatom su arheološki ostaci gotovo u terena, posebno primjetno u zapadnom profilu, gdje potpunosti uklonjeni te su arheološki dokumentirana su vidljivi i tragovi učvršćivanja terase. Situacija je in-samo dva profila usječena pod kutom od 45° do 60° terpretirana kao priprema za konstrukciju objekta od u terase koje padaju prema sjeveroistoku (Plestenjak, kojeg je sačuvan ukop za stup te tragovi hodne povr-Krajšek, Firšt 2007, 3; sl. 60). Analiza stratigrafskog šine. Na temelju prikupljenog materijala cijela je faza slijeda sačuvanog u profilima pokazala je da se ispod datirana u 1. pol. 1. st. po. Kr. (Plestenjak, Krajšek, površinskih erozijsko-akumulacijskih depozita nalaze Firšt 2007, 6, 14). tragovi novovjekovnih građevinskih intervencija. Ja- Nešto stariju rimskodobnu razinu predstavljaju tra- sno su vidljivi u istočnom dijelu južnog profila gdje govi niveliranja terena te konstrukcija većeg objekta. Objekt čini veći ukop u terasu unutar kojeg su vidljivi dijelovi južnog zida i dio kamenog popločanja. Po- 80 Radovi su obuhvatili i izgradnju prilaznog puta širo- kog 2,5 metara, koji se u smjeru sjever-jug pruža u dužini kretni arheološki materijal koji je moguće povezati s od 36 metara. Kako je tim postupkom zahvaćen samo po-vremenom konstrukcije objekta datiran je u kraj 1. st. vršinski sloj, to područje neće biti uključeno u procjenu pr. Kr. i početak 1. st. po. Kr. (Plestenjak, Krajšek, gubitka vrijednosti. 114 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene CELJE - BREG JUŽNI PROFIL POGLED A-B ZAPADNI PROFIL POGLED C-D opeka Legenda: kamen 0 10 m Slika 60 Južni i zapadni profil oštećenog arheološkog zapisa na nalazištu Celje – Breg (arhiv Arhej; crtež: A. Plestenjak, M. Strašek, F. Sirovica). Firšt 2007, 7, 14). Vjerojatno najstariji tragovi borav- vremena latenskog naseljavanja tog prostora (Pleste- ka na tom prostoru utvrđeni su u istočnom profilu. njak, Krajšek, Firšt 2007, 12). Istodobno je na temelju Riječ je o tri manja, loše očuvana ukopa u pedološku prikupljenoga gradiva iznesena pretpostavka o lokal-osnovu. Kako u tom kontekstu pokretni arheološki noj proizvodnji kuhinjskoga i dijela stolnog posuđa materijal nije nađen, vrijeme njihova nastanka nije s izraženom keltskom lončarskom tradicijom, dok je utvrđeno. Ipak, na temelju utvrđene situacije moguće među finim posuđem, koje čini čak 9 % prikupljene je pretpostaviti da je riječ o tragovima ranorimskih ak-rimskodobne keramike, izražena prisutnost italsko- tivnosti ili o nekoj starijoj fazi, možda povezanoj s ka- ga, većinom padanskog importa (Plestenjak, Krajšek, snolatenskim keramičkim materijalom, koji je nađen Firšt 2007, 9). Utoliko je moguće pretpostaviti da je tijekom prosijavanja zemlje izbačene građevinskim ra-riječ o stambenom objektu opremljenom bogatim in- dovima (Plestenjak, Krajšek, Firšt 2007, 12–14; sl. 61). ventarom, koji je vjerojatno dio većega naseobinskog Rezultati istraživanja jasno govore da je provedenim prostora na kojem su krajem 1. st. pr. Kr. te tijekom radovima uništen značajan dio ranorimskoga arhe-cijeloga 1. st. po. Kr. stajali stambeni objekti. Arheo- ološkog zapisa utvrđenog na obje zahvaćene trase. loški ostaci upućuju na to da je korištenje tog prosto-Tome u prilog posebno govori objekt iz kasnoau- ra trajalo do početka 2. st. (Plestenjak, Krajšek, Firšt gustovskog vremena koji je vjerojatno obnovljen u 2007, 12), što odgovara i rezultatima drugih istraži-1. pol. 1. stoljeća. Takvu dataciju sugerira i analiza vanja provedenih na širem području nalazišta Celje – gradiva prikupljenog prosijavanjem izbačene zemlje. Breg. Sljedeća je aktivnost zabilježena tek u novom Keramički materijal, naime, pokazuje vremenski pri-vijeku, nakon čega prostor više nije aktivno korišten. lično ujednačenu sliku te ga je većim dijelom moguće smjestiti u 1. st. po. Kr., no s jasnim kontinuitetom od 115 Monografije CPA 9 ranorimska stratifikacija nastaje u odnosu na ista obi- lježja reljefa. Iz tog razloga nije moguće cjelokupni prostor smatrati stratigrafski usporedivim s područ- jem uništenoga arheološkog zapisa pa se njegovih sjevernih 1611 m2 može oduzeti od ukupne površine ( sl. 63). Time je arheološki zapis koji se može smatrati stratigrafski usporedivim s uništenim dijelom smje- šten na 2169 m2 pa u zadanom omjeru procijenjeni postotak uništenosti iznosi 25 %. 81 Slika 61 Prosijavanje zemlje izbačene tijekom radova na izgradnji košarkaškog igrališta (arhiv Arhej; foto: 548 PPu [%] = 100 × = 25 % S. Firšt). 2169 6.2.3 Procjena vrijednosti (Celje – Breg) (Vidi tabelarnu procjenu vrijednosti na sl. 62) 6.2.5 Procjena gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa (Celje – Breg) 6.2.4 Procjena postotka uništenosti (Celje – Breg) Rezultat kvantitativne procjene vrijednosti arheo- Područje današnjeg naselja na položaju Celje – Breg loškog zapisa na položaju Celje – Breg iznosi 25 pa zauzima površinu od gotovo 65000 m2, a uključuje vrijednosni indeks (Vi), kao omjer apsolutnog skora relativno ravnu terasu na kojoj je smješten kapucinski vrijednosti i broja ulaznih varijabli, iznosi 2,5. Unište-samostan s popratnim objektima, te padinu sa stam- nost zapisa procijenjena je na 25 % pa ako učinjenu benim objektima koja se podno terase spušta sve štetu želimo izraziti linearnim modelom: do rijeke Savinje. Terasa sa samostanom nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 255 m te zauzi- G = 2,5 × (ceil ( ) + 25 1) = 10 10 ma površinu od oko 16000 m2. Kako veći dio terase zauzimaju razni samostanski objekti, područje koje izračun gubitka vrijednosti arheološkog zapisa popri- danas možemo smatrati arheološki vrijednim ograni- ma vrijednost 10. Taj se gubitak uz pomoć jednadžbi: čeno je na otvoreni travnati prostor južno od samo- stana. Riječ je o površini od 3780 m2 koja zauzima 10 jugoistočni dio terase. Na tom se području nalazi Gk = ceil ( ) = 2 6 tek nekoliko manjih objekata pa je na većem dijelu 10 Gk = ceil ( × 10 e ) = 1 35 površine moguće očekivati dobro očuvan arheološki 15 zapis. Na tom je prostoru smješten i arheološki zapis Gk = ceil (5 × ln ( + 10 1)) = 3 20 oštećen prilikom gradnje igrališta, kada je zahvatom u jugoistočnom kutu terase oštećeno njegovih 548 m2. može pripisati 1., 2. ili 3. kategoriji gubitka vrijedno- Kako bi se utvrdilo područje usporedivoga arheološ- sti te izraziti u rasponu od minimalnog do značajnog. kog zapisa, značajno je primijetiti da otvoreni prostor južno od samostana pokazuje primjetne razlike u re- ljefnim značajkama te sjeverni dio tog područja, na 81 Stratigrafski usporediva površina i postotak unište-kojem se nalaze i manji suvremeni objekti, pokazuje nosti izvedeni su samo okvirno, usporedbom fotografija s dostupnim topografskim kartama. Ipak, tijekom arheološ- postupan, ali izrazit pad prema sjeveru i sjeveroisto- kog dokumentiranja uništenja provedenog na ovdje pred- ku. Istovjetna je situacija utvrđena i u profilima tije- loženom postupku takva bi procjena, izvedena na temelju kom dokumentiranja oštećenja te je primijećeno da i dostupnih podataka, utvrđene situacije i detaljnije dokumentacije, zasigurno bila znatno preciznija. 116 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene VRIJEDNOSTI KRITERIJI ANALIZA OCJENA Položaj se ne odlikuje vidljivim nadzemnim arheološkim tvorevinama, iako konfiguracija terena može upućivati na strukturu i sadržaj potpovršinskoga arheološkog zapisa. Istovremeno područje na kojem se razvila ranorimska VIZUALNA VRIJEDNOST naseobina predstavlja odraz planskoga izbora jasno povezanog s prisutnim krajobraznim oblicima. Stoga, iako zapis ne odlikuju 2 jasno vidljive nadzemne strukture ili tvorevine, može se smatrati da ima potencijal postati vidljivi i prisutni segment kulturnog sadržaja sposoban utjecati na doživljaj mjesta i prostora. Značajno arheološko nalazište, koji može značajno pridonijeti interpretaciji prostora i proširiti mogućnosti razumijevanja i stvaranja veza s prošlošću i povijesnim razvojem mjesta. On je i tema povijesnih izvora te je izravno povezan sa stvarnim POVIJESNA povijesnim događajima čije razumijevanje može predstavljati DRUŠTVENE VRIJEDNOST značajan doprinos povijesnim razmatranjima nadregionalnoga 3 VRIJEDNOSTI značenja. Pokazuje i vezu s legendama o kojima još uvijek postoje sjećanja. Iako sporadično istraživan, položaj Breg ima tradiciju u arheološkoj znanosti koja se može kontinuirano pratiti do početka 19. stoljeća. Nemogućnost izravnog pristupa nalazištu znatno umanjuje njegov potencijal za razvoj izrazitijih ekonomskih vrijednosti. Ipak je u tom kontekstu značajan njegov položaj u ne pretjerano urbaniziranom dijelu Celja u kojem se nalaze parkovi, travnate površine te šetnica i pješačke staze. Uz to je EKONOMSKA smješten uz druge znamenitosti Celja, neposredno uz VRIJEDNOST kapucinski samostan, podno crkve sv. Miklavža te istočno od 2 područja na kojem su prezentirani ostaci Herkulova hrama. Utoliko smještaj izvan urbane jezgre, na prostoru koji predstavlja poznato celjsko izletište, ostavlja mogućnost uključivanja položaja Breg u već postojeće rekreacijske, turističke i kulturne sadržaje. Iznimno arheološko nalazište s malim brojem izravno uspore- divih arheoloških ostataka. Njegovo je znanstveno značenje RIJETKOST posebno naglašeno u okviru razmatranja rane romanizacije južnog Norika pa je moguće tvrditi da je riječ o zapisu na kojem 3 obrasci naseljavanja i korištenja prostora sadržavaju jedinstvene značajke u okviru definiranog prostora i vremena. Arheološki zapis utvrđen na položaju Breg značajan je segment ranorimskih ostataka utvrđenih u bližoj okolici. Uz to je riječ o dijelu zapisa nastalom u kontinuiranom razvoju od keltskog OPĆE opiduma do rimskoga grada te ima visoku razinu dijakroničkog VRIJEDNOSTI GRUPNA VRIJEDNOST konteksta. Istodobno ga smještaj na terasastom podnožju 3 Miklavškega hriba čini značajnim segmentom suvremenoga krajolika s prepoznatljivim fizičkim i povijesno-geografskim integritetom. Ovo arheološko nalazište nastajalo je u specifičnim društvenim i povijesnim uvjetima koji se u regionalnom kontekstu ne može REPREZENTATIVNOST izravno uspoređivati s drugim očuvanim i poznatim arheološkim ostacima. Utoliko nije moguće tvrditi da 1 predstavlja reprezentativnu vrstu arheološkoga zapisa koja sadržai značajke karakteristične za razdoblje i regiju. Na temelju do sada provedenih istraživanja moguće je tvrditi da šire područje položaja Breg, koje nije bilo podvrgnuto kasnijim građevinskim zahvatima, ima dobro očuvan prostorni integritet, obilježen prisutnošću rimskodobnih arheoloških INTEGRITET ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno je njegovo 2 okruženje samo do neke mjere stabilno. Arheološko nalazište smješteno je na prirodnim terasama u podnožju Miklavškega hriba, koje je podložno erozivnim procesima kakvi su primijećeni i tijekom drugih arheoloških istraživanja. Stratigrafski slijed pokazuje prikladnu razinu kompleksnosti s jasnim i čitljivim stratigrafskim odnosima. Utvrđena je i očuvanost raznolikih i brojnih vrsta pokretnih arheoloških 117 KVALITETA ostataka te prisutnost onih dijagnostički relevantnih. Istodobno 3 je utvrđena i prikladna razina očuvanosti njihova konteksta te se može tvrditi da je riječ o visoko kvalitetnom arheološkom ZNANSTVENE zapisu. VRIJEDNOSTI Arheološki zapis pokazuje izniman potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama arheoloških ostataka i INFORMATIVNI njihovim kontekstualnim međuodnosima, kao i sposobnost za POTENCIJAL izvođenje zaključaka o aktivnostima koje su prouzročile njegov 3 nastanak. Time može omogućiti smislene interpretacije o prostornoj i vremenskoj dimenziji ljudskih aktivnosti na tom prostoru u vremenu rane rimske okupacije. Sadrži visok potencijal za generiranje novih znanja o vremenu nastanka i razvoju ranorimskoga naselja. Iz tog se razloga može smatrati da je riječ o iznimno arheološki značajnom nalazištu INTERPRETATIVNI koji sadrži jasan interpretativni potencijal, sa sposobnošću POTENCIJAL popunjavanja praznina u trenutnim spoznajama. Istodobno, 3 spoznaje utemeljene na njegovom istraživanju imaju potencijal pridonošenja istraživanjima šireg prostora te generiranja novih spoznaja nadregionalnoga značenja. UKUPNI ZBROJ = APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 25 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 2,5 Na temelju do sada provedenih istraživanja moguće je tvrditi da šire područje položaja Breg, koje nije bilo podvrgnuto kasnijim građevinskim zahvatima, ima dobro očuvan prostorni integritet, obilježen prisutnošću rimskodobnih arheoloških INTEGRITET ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno je njegovo 2 okruženje samo do neke mjere stabilno. Arheološko nalazište Monografije CPA 9 smješteno je na prirodnim terasama u podnožju Miklavškega hriba, koje je podložno erozivnim procesima kakvi su primijećeni i tijekom drugih arheoloških istraživanja. Stratigrafski slijed pokazuje prikladnu razinu kompleksnosti s jasnim i čitljivim stratigrafskim odnosima. Utvrđena je i očuvanost raznolikih i brojnih vrsta pokretnih arheoloških KVALITETA ostataka te prisutnost onih dijagnostički relevantnih. Istodobno 3 je utvrđena i prikladna razina očuvanosti njihova konteksta te se može tvrditi da je riječ o visoko kvalitetnom arheološkom ZNANSTVENE zapisu. VRIJEDNOSTI Arheološki zapis pokazuje izniman potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama arheoloških ostataka i INFORMATIVNI njihovim kontekstualnim međuodnosima, kao i sposobnost za POTENCIJAL izvođenje zaključaka o aktivnostima koje su prouzročile njegov 3 nastanak. Time može omogućiti smislene interpretacije o prostornoj i vremenskoj dimenziji ljudskih aktivnosti na tom prostoru u vremenu rane rimske okupacije. Sadrži visok potencijal za generiranje novih znanja o vremenu nastanka i razvoju ranorimskoga naselja. Iz tog se razloga može smatrati da je riječ o iznimno arheološki značajnom nalazištu INTERPRETATIVNI koji sadrži jasan interpretativni potencijal, sa sposobnošću POTENCIJAL popunjavanja praznina u trenutnim spoznajama. Istodobno, 3 spoznaje utemeljene na njegovom istraživanju imaju potencijal pridonošenja istraživanjima šireg prostora te generiranja novih spoznaja nadregionalnoga značenja. UKUPNI ZBROJ = APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 25 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 2,5 Slika 62 Procjena vrijednosti nalazišta Celje – Breg, igrišče pri kapucinih. 25 G = 2,5 × (ceil ( × e 25 100 ) + 1) = 7,5 25 Primjenom kvadratnoga modela: Gk = ceil ( ) 7,5 = 2 6 2 7,5 G = 2,5 × ( ceil ( ) 25 + 1) = 5 7,5 35 1000 Gk = ceil ( × e ) = 1 15 Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 7,5 ) = 2 20 gubitak poprima vrijednost 5, te je primjenom jed- nadžbi za rangiranje ozbiljnosti učinka: kojim eksponencijalna i logaritamska kategorizaci- Gk = ceil ( ) 5 = 1 ja gubitka ostaje ista, no linearna daje viši rezultat i 6 smješta ga u 2. kategoriju te iskazuje kao umjeren. 5 Gk = ceil ( 5 × e ) = 1 35 15 U korijenskom modelu: Gk = ceil (5 × ln ( + 5 1)) = 2 20 G = 2,5 × ceil (√25 + 1) = 15 svrstan u 1., odnosno 2. kategoriju te izražen kao mi- nimalan, odnosno umjeren. gubitak poprima vrijednost 15 te je aplikacijom jed- nadžbi za rangiranje ozbiljnosti učinka: Nešto drugačiji rezultat daje eksponencijalni model: 25 Gk = ceil ( ) 15 = 3 G = 2,5 × (ceil ( × e 25 100 ) + 1) = 7,5 6 15 25 Gk = ceil ( × 15 e ) 35 = 2 7,5 15 Gk = ceil ( ) = 2 6 7,5 Gk = ceil (5 × ln ( 15 + 1)) = 3 7,5 20 Gk = ceil ( × e ) 35 = 1 15 118Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 7,5 ) = 2 20 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene mjestu primarne depozicije. Istodobno je njegovo okruženje CELJE - BREG samo do neke mjere stabilno jer je riječ o zapisu smještenom na prirodnim terasama u podnožju Miklavškega hriba, koje je podložno erozivnim procesima kakvi su primijećeni i tijekom drugih arheoloških istraživanja. Stratigrafski slijed pokazuje prikladnu razinu kompleksnosti s jasnim i čitljivim stratigrafskim odnosima. Utvrđena je i KVALITETA očuvanost raznolikih i brojnih vrsta pokretnih arheoloških ostataka te prisutnost onih dijagnostički relevantnih. Istodobno 3 je utvrđena i prikladna razina očuvanosti njihova konteksta te se može tvrditi da je riječ o visoko kvalitetnom arheološkom zapisu. Arheološki zapis pokazuje izniman potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama arheoloških ostataka i INFORMATIVNI njihovim kontekstualnim međuodnosima, kao i sposobnost za POTENCIJAL izvođenje zaključaka o aktivnostima koje su prouzročile njegov 3 nastanak. Time može omogućiti smislene interpretacije o prostornoj i vremenskoj dimenziji ljudskih aktivnosti na tom prostoru u vremenu rane rimske okupacije. Sadrži visok potencijal za generiranje novih znanja o vremenu nastanka i razvoju ranorimskoga naselja. Iz tog se razloga može smatrati da je riječ o iznimno značajnom arheološkom zapisu koji INTERPRETATIVNI sadrži jasan interpretativni potencijal, sa sposobnošću POTENCIJAL popunjavanja praznina u trenutnim spoznajama. Istodobno, 3 spoznaje utemeljene na njegovom istraživanju imaju potencijal pridonošenja istraživanjima šireg prostora te generiranja novih spoznaja nadregionalnoga značenja. UKUPNI ZBROJ=APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 25 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 2,5 uništeni arheološki zapis Breg - gornja terasa Legenda: 0 100 m usporedivi arheološki zapis izgrađena površina Tablica 12: Procjena vrijednosti nalazišta Celje – Breg, Igrišče pri kapucinih. Slika 63 Područje usporedivog arheološkog zapisa (arhiv Arhej; crtež: F. Sirovica). linearnom i logaritamskom kategorizacijom pripisan MODEL linearna eksponencijalna logaritamska 3. kategoriji gubitka vrijednosti koja ga iskazuje kao kategorizacija kategorizacija kategorizacija značajan, a eksponencijalnom 2. kategoriji koja ga linearni 2 1 3 iskazuje kao umjeren. kvadratni 1 1 2 eksponencijalni 2 1 2 Primjenom logaritamskoga modela: korijenski 3 2 3 G = 2,5 × (ceil (5 × ln ( + 1) 25 ) + 1) = 15 20 logaritamski 3 2 3 Gk = ceil ( ) 15 = 3 6 Tablica 13: Procjena Slika gub 64 itk Pr a vrijednosti na nalazištu Celje – Br ocjena gubitka vrijednosti na nalaz eg, Igrišče pr ištu Celje – i kapucinih. 15 Breg, igrišče pri kapucinih. Gk = ceil ( × 15 e ) 35 = 2 15 pripisana i gubitku vrijednosti izračunatom prema Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 15 ) = 3 20 kvadratnom i eksponencijalnom modelu. Utoliko izračun koji bi trebao pokazivati izrazitiju osjetlji- rezultat ostaje isti pa je gubitak ponovo svrstan u 2. vost na veća oštećenja ili veće gubitke vrijednosti, ili 3. kategoriju te izražen kao umjeren ili značajan. kod nižih vrijednosti u svim predloženim kombi- Usporede li se rezultati dobiveni primijenjenim mo- nacijama ne pokazuje prikladnu razinu osjetljivosti. delima i različitim kategorizacijama gubitka ( sl. 64), Logaritamska kategorizacija gubitak vrijednosti pre-može se primijetiti da eksponencijalna kategorizacija ma ostalim modelima smješta u 3. kategoriju i izra-ponovo daje niske ocjene gubitka vrijednosti, koje je žava kao značajan, dok linearnom kategorizacijom moguće iskazati kao minimalne ili umjerene. Takva nešto nižu ocjenu dobiva samo gubitak vrijednosti je ocjena prema svim predloženim kategorizacijama izračunat prema linearnom modelu. 119 Monografije CPA 9 6.3 Velika Dobrava – Zglavnice: testiranje metode na oštećenom arheološkom zapisu Velika Dobrava nalazi se sjeveroistočno od Višnje gore, u široj okolici Stične, odnosno općini Ivančna Gorica. Smještena je na zaravnjenom platou, na uzvi- sini koja se strmo spušta prema jugu, gdje je nekad prolazila rimska via publica Emona–Neviodunum–Siscia, te prema zapadu, gdje teče potok Trstenščica. U pro- Slika 65 Velika Dobrava – Zglavnice, zatečena situacija (arhiv Arhej; foto: S. Poglajen). ljeće 2000. godine je na položaju Zglavnice u Velikoj Dobravi započelo strojno snižavanje poljoprivred- rimskodobne i posebno za ranoželjeznodobne os- nog zemljišta u vlasništvu Antona Kralja radi nasipa- tatke. Istodobno, jednostavniji arheološki zapis ne vanja kvalitetnijega poljoprivrednog tla ( sl. 65). Tije- ostavlja indikacije o prethodnoj vrijednosti u obliku kom radova nađeni su ulomci rimskodobne keramike profila uz pomoć kojih je moguće pretpostaviti kvali-i novac cara Vespazijana, o čemu je obaviješten od- tetu i informativni potencijal situacije koja je pretho- govorni konzervator Ljubljanskega regionalnega zavoda dila uništenju, pa je procjenu gubitka vrijednosti mo-za varstvo naravne in kulturne dediščine. Na temelju uvida guće provesti samo na temelju dodatnih istraživanja, u situaciju utvrđeno je da su radovi zahvatili dijelo-kakva su obavljena i u ovom slučaju. ve rimskodobne nekropole te je kao uvjet nastavku njihove provedbe propisano izvođenje arheološkog istraživanja. Istraživanje je provela tvrtka Arhej d.o.o., 6.3.1 Referentni okvir nalazišta Velika a provedeni je postupak obuhvatio dokumentiranje Dobrava – Zglavnice uništenja, terenski pregled bliže okolice te arheološko iskopavanje, kojim su, uz ostatke rimskoga groblja, Velika Dobrava smještena je u zapadnom dijelu otkriveni i ostaci halštatskog tumula (Novšak 2000). Dolenjskoga podolja, koje se u smjeru istok - za-Provedenim je postupkom prikupljen prikladan set pad pruža od Krške kotline do Ljubljanskog bar-podataka za procjenu gubitka vrijednosti oštećenog ja (Horvat et al. 2007, 6; Murgelj 2013, 6). Zbog arheološkog zapisa. lake prohodnosti tog dijela Dolenjske, Dolenjsko Nakon utvrđenog arheološkog potencijala položaj je podolje oduvijek predstavlja područje intenziv-pod nazivom Velika Dobrava – Zglavnice upisan u nijeg naseljavanja, na kojem je već u pretpovijesti Registar nepremične kulturne dediščine pod evidencijskim utemeljena značajna mreža prometnih putova. 82 brojem (EŠD) 15753 te je zaštićen kao arheološko Iako se intenzivniji tragovi naseljavanja Dolenj-područje u čijoj se blizini predviđa postojanje manje pretpovijesne naseobine i rimskoga ruralnog posje- 82 Tuda je, u smjeru istok - zapad, prolazila glavna pro- da ( villa rustica; http://rkd.situla.org/; sl. 66). Kako metnica sa središnjim čvorištem vjerojatno smještenim je tijekom istraživanja utvrđeno da je riječ o jedno-podno Cvingera nad Virom pri Stični, odakle su sporedne stavnijem, ali višeperiodnom arheološkom zapisu, prometnice vodile prema sjeveru i jugu, u savsku dolinu i prema rijeci Krki (Dular, Tecco Hvala 2007, 45; Horvat razmatranje njegove vrijednosti, odnosno njezinoga et al. 2007, 6; Udovč 2011, 7). Smjer glavne pretpovijesne gubitka, moguće je jedino u odnosu na specifične komunikacije vjerojatno se umnogome podudara s kasni-vremenske i prostorne značajke svakog od utvrđenih jom rimskom cestom koja je povezivala Emonu sa Sisci-jom. Trasa rimske ceste potvrđena je brojnim arheološkim razdoblja. Stoga će se vrijednosna procjena sasto- istraživanjima provedenim u sklopu radova na autocesti jati od dva zasebna postupka kojima se vrijednost A1 Ljubljana–Zagreb, bivšoj brzoj cesti Bratstva i jedin-prema zadanim kriterijima procjenjuje posebno za stva, smještenoj ponovo na istoj trasi koja se koristi od pretpovijesti. 120 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Slika 66 Zračna snimka s ucrtanim baštinskim područjem. Plavom je bojom označeno područje arheološke baštine, a crve-nom točkom položaj nalazišta Velika Dobrava – Zglavnice (http://giskd6s.situla.org/giskd/). skoga podolja javljaju i ranije, to područje, kao i ve (Dular 1993, 101; Gabrovec 1999, 178; Tecco cijela Dolenjska, najveći razvoj doživljava tijekom Hvala 2012, 41). Kako je riječ o monumentalnim starijega željeznog doba, odnosno u vremenu iz-grobnim konstrukcijama, zanimanje za tu pojavu među 8. i 4. st. pr. Kr. U tom se razdoblju, unu- zabilježeno je već početkom 19. stoljeća, a krajem tar istočnoga kruga halštatskoga kulturnog kom- 19. i početkom 20. stoljeća provedena su i izrazi- pleksa, na području Posavja, Dolenjske i Bele to intenzivna istraživanja (Dular 2003, 14–15). 84 krajine, razvija zasebna, dolenjska skupina, 83 Rezultati tih opsežnih istraživačkih aktivnosti ima- čija fizička pojava u krajoliku najčešće ima oblik li su značajan utjecaj na opći razvoj pretpovijesnih utvrđene visinske naseobine s grobljem pod tumu-istraživanja (Frey, Gabrovec 1969, 7), a tumuli kao lima u njezinu podnožju (Tecco Hvala 2012, 41). temeljna značajka dolenjske skupine, i specifična po-Izrazitu posebnost skupine predstavlja grupni in- grebna praksa koju prati mnoštvo raznolikih priloga, humacijski pokop pod tumulom koji je, prema već više od stotinu godina predstavljaju poznatu i dosadašnjem razumijevanju, namijenjen članovi-karakterističnu pojavu koja je značajno pridonijela ma obitelji ili klana, obilježen istodobno tipičnom stvaranju koncepta srednjoevropskog halštata (Ga-nošnjom i običajem prilaganja oružja u grobo- brovec 1987, 30). Od tada do danas dolenjski je halštat bio predme- 83 Područje dolenjske skupine na zapadu je omeđeno tom mnogih istraživanja, a brojna su nalazišta prvi ljubljanskom kotlinom dok na istoku obuhvaća Gorjan-put sustavno popisana 1975. godine u temeljnom ce (Žumberak) i okvirno se podudara s današnjom gra- nicom prema Hrvatskoj. Sjevernu granicu čini Posavsko hribovje i rijeka Sava, dok na jugu obuhvaća cijelu Bijelu 84 Istraživači dolenjskoga halštata nisu zaobišli ni rim-krajinu, s granicom na rijeci Kupi (Gabrovec 1973; 1987; skodobna groblja te se procjenjuje da je tijekom tog raz-Križ 2004a; Dular, Tecco Hvala 2007; Udovč 2009; Mur- doblja samo u Dolenjskoj iskopano više tisuća rimskih gelj 2013). grobova (Knez 1968, 221). 121 Monografije CPA 9 registru nepokretne arheološke baštine Slovenije, društvenoga, političkoga i gospodarskog statusa po-objavljenom pod nazivom Arheološka najdišča Sloveni- jedinaca i halštatskih zajednica ( sl. 67). je (Gabrovec et al. (ur.) 1975). Na tim je osnovama Tako je uočeno da su, premda se mogu javljati u 1987. godine oblikovan projekt Utrjena prazgodovin-skupinama (od 2 do preko 100), najčešći pojedinačni ska naselja na Dolenjskem (Dular 1993, 102), rezultati tumuli koji su smješteni daleko od naselja i glavnih kojega su objavljeni u publikaciji South-Eastern Slove-komunikacija (Dular, Tecco Hvala 2007, 124, sl. 71). nia in the Early Iron Age (Dular, Tecco Hvala 2007). 85 Isto tako variraju u veličini te mogu sadržavati od 10 Provedenim je istraživanjem na području današnje do više stotina grobova (Gabrovec 1987, 85; Križ, jugoistočne Slovenije registrirano 339 željeznodob-Stipančić, Škedelj Petrič 2009, 109). Ipak, većinom nih nalazišta, među kojima je izdvojeno oko 290 su promjera oko 10 m i sadrže tridesetak ukopa (Du- željeznodobnih grobalja. Od toga čak 243 čine groblja lar, Tecco Hvala 2007, 124). Grobovi se raspoređuju s tumulima, što iznosi 71 % svih utvrđenih željezno-u koncentričnim krugovima oko središnjeg groba ili dobnih nalazišta (Dular, Tecco Hvala 2007, 37–43). 86 praznog središta, a ta specifična struktura vjerojatno Istodobno su na čak 115 grobalja utvrđeni tragovi predstavlja odraz zajednice utemeljene na obiteljsko-kopanja koji do danas svjedoče o različitim vrstama rodbinskim vezama unutar koje je formiran vodeći interesa koja su groblja s tumulima izazivala u proš- društveni sloj ili obiteljsko-rodovska aristokracija losti (Dular, Tecco Hvala 2007, 39). (Knez 1980a; Gabrovec 1987; 1999; Dular 1993; Kako tumuli dolenjskoga halštata neupitno pred- Dular, Tecco Hvala 2007; Tecco Hvala 2012). stavljaju reprezentativnu arheološku tvorevinu, Organski je materijal, uključujući i osteološki, iz gro-karakterističnu i za razdoblje i za regiju te sposob- bova pod tumulima često izrazito loše očuvan ili čak nu pridonijeti i vizualnim i povijesnim vrijednosti- potpuno nedostaje, te su smjer i položaj pokojnika ma područja, razina njihove vrijednosti ovisit će obično određeni prema rasporedu nalaza i priloga o utvrđenoj razini vidljivosti i očuvanosti, razma-za koje se pretpostavlja da odražavaju spol, dob te tranju neposrednog konteksta te sposobnosti da društveni i ekonomski status, a ponekad i etničku njihovo istraživanje pridonese popunjavanju pra-pripadnost pokojnika (Knez 1980a; 1980b; 1991; znina u trenutnim spoznajama. U tom je kontek- Teržan 1980; 1985; 2009; Gabrovec 1999; Dular, stu značajno istaknuti da je na području Dolenj- Tecco Hvala 2007). Bolje očuvani grobovi u Stični ske istražen iznimno velik broj halštatskih tumula i Novom Mestu pokazuju da je u pogrebnu praksu te da istraživanje njihova prostornog smještaja, 87 uključen i ukop pokojnika u svojevrsnom drvenom brojnosti i međusobnog rasporeda te značajki i me-kovčegu smještenom u grobnu raku, ponekad do- đusobnih odnosa grobova daje temeljenje podatke datno obloženu i prekrivenu većim kamenjem ili ka-za analizu njihove regionalne rasprostranjenosti i menim pločama (Gabrovec 1987; 1999; Knez 1991; pripadnosti pojedinim naseobinama, te razmatranje Križ, Stipančić, Škedelj Petrič 2009). Obloga od kamenja često je utvrđena u središnjem grobu te u 85 U knjizi je, na temelju analize naseobinske dinamike grobovima obilježenim većom količinom skupocje-regije u rano željezno doba, iznesena detaljna analiza uvjeta u kojima se formirala i razvijala dolenjska skupina. Iz tog nih priloga, pa se smatra da su takvi grobovi rezer- razloga predstavlja dobar temelj za razvoj referentnog okvi- virani za pripadnike najvišega sloja (Križ, Stipančić, ra vrijednosne procjene arheoloških ostataka dolenjskoga Škedelj Petrič 2009, 126). Pokojnici su pokopavani halštata. 86 Ostatak su groblja na ravnom koja su slabije zastu- odjeveni, u ispruženom položaju na leđima. Mjesti- pljena, vjerojatno i zbog teže prepoznatljivosti u prostoru mično je otkriven i pokop s konjem ili samostalni (Dular, Tecco Hvala 2007, 123). ukop konja, koji je mogao biti parcijalno ili u cijelosti 87 Iako intenzivnija istraživanja obrazaca distribucije tumula nisu provedena, primijećeno je da su često smje- smješten u grobnu jamu (Gabrovec 1987, 86; Du- šteni na uzvišenim položajima, te je uočena njihova veza lar, Tecco Hvala 2007, 124). Sama gomila postupno s glavnim pretpovijesnim komunikacijama (Dular, Tecco je nastajala najprije oko središnjega groba ili manje Hvala 2007, 123–124). 122 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Slika 67 Referentni okvir vrijednosne procjene halštatskog arheološkog zapisa na nalazištu Velika Dobrava – Zglavnice, izveden na temelju distribucije tumula dolenjske halštataske skupine (prema Dular, Tecco Hvala 2007, 147, sl. 83). gomile. Povećavala se kada su oko nje ukopani novi moći moguće primijetiti već u 1. pol. 6. stoljeća, a pokojnici pa je pojedini tumul mogao nastajati i ne-povezuje se s pohodima pljačkaša skitskog porijekla. koliko stoljeća (Knez 1980a; Gabrovec 1987; 1999; No već krajem 6. stoljeća započinje postupni opora-Dular, Tecco Hvala 2007; Križ, Stipančić, Škedelj vak i uspostava novoga blagostanja posebno vidlji-Petrič 2009; Tecco Hvala 2012). vog kroz vrhunac koji u 5. stoljeću doživljava situlska Groblja i pogrebna praksa i danas su glavni izvor umjetnost kao jedno od najvećih dostignuća dolenj-analize željeznodobnih zajednica (Dular, Tecco Hva- skoga halštata (Dular, Tecco Hvala 2007, 252). la 2007, 123, 237) dok su elementi nošnje zajedno No već krajem 4. i početkom 3. st. pr. Kr. dolazak s drugim nalazima još uvijek osnovni temelj za kro-Kelta značajno mijenja kulturni identitet Dolenj- nološko razumijevanje razvoja i promjena dolenjskog ske i počinje formiranje novog entiteta, kulturno halštata (Dular 2003, 99–100). Na tim je temeljima definiranog u okviru mokronoške skupine. U no-utvrđeno da je nakon vidljivog uspona halštatskih za- vom razdoblju dolazi do značajnih promjena u jednica u 7. st. pr. Kr. prvo izrazitije opadanje njihove materijalnoj i duhovnoj kulturi, koja se ponovno 123 Monografije CPA 9 očituje u pogrebnoj praksi, sada obilježenoj inci- Vespazijan u 2. pol. 1. stoljeća daje status municipi- neracijskim ukopima na ravnim nekropolama te ja (Horvat 1999, 219; Križ, Stipančić, Škedelj Petrič pojavom izrazito keltskih priloga i dijelova nošnje 2009, 168; Bavec 2011, 8), čime Neviodun postaje u grobovima (Frey, Gabrovec 1969; Knez 1980a; administrativno i trgovačko središte regije. I dok is-1980b; 1986; 1991; Dular, Tecco Hvala 2007; Križ, točna i južna granica nisu sa sigurnošću utvrđene, Stipančić, Škedelj Petrič 2009; Tecco Hvala 2012). 88 ager Nevioduna je na sjeveru, vjerojatno duž rijeke Iako je razumijevanje uloge velikih i moćnih hal-Save, graničio s agerom Celeje i provincijom Norik, štatskih naseobina u vremenu dolaska keltskih ple- a na zapadu s agerom Emone i X. italskom regi- mena i skorih rimskih osvajanja još uvijek prilično jom ( Regio X, Venetia et Histria; Horvat 1999, 228). 91 ograničeno, na mnogima je utvrđen jasan kontinu- Zapadna je granica prolazila zapadno od Stične, vje- itet tijekom cijeloga mlađeg željeznog doba, obilje- rojatno negdje na području Višnje gore (Horvat 1999, žen naglim prekidom s dolaskom Rimljana (Frey, 227), što rimskodobnu nekropolu otkrivenu u Velikoj Gabrovec 1969, 14, 18, 24; Dular 1993, 101–102). 89 Dobravi smješta na granično područje između dvaju Naime, tijekom 1. st. pr. Kr. započinju rimska osva-agera te provincije Panonije i X. italske regije. janja susjednih područja te već između 35. i 33. g. pr. Nekropola je smještena nešto sjevernije od rimske Kr. Rimljani zaposjedaju teritorij južno od rijeke Save ceste Emona–Siscia, koja je prolazila kroz Neviodun (Šašel 1978; Horvat 1999; Lovenjak 2003; Dular, Tecco te sjevernu Italiju povezivala s istočnim provincijama Hvala 2007). Ipak, čini se da je do konačnog priključe- (Lovenjak 1997, 89–90; Križ 2003, 14–15). Trasa te nja Dolenjske Rimskom carstvu došlo između 14. i 9. značajne prometne komunikacije velikim je dijelom g. pr. Kr., kada to područje postaje dio provincije Illyri-pratila smjer staroga pretpovijesnog trgovačkog puta cum. Već početkom 1. st. po. Kr. priključeno je provin- koji je u smjeru istok - zapad prolazio Dolenjskim ciji Panoniji, vjerojatno pod službenim nazivom Donji podoljem. Prema utvrđenim te dijelom istraženim Ilirik, odnosno Illyricum Inferius (Šašel Kos 2010, 218). 90 rimskim lokalitetima na području Dolenjske, primije-Iako prihvaćanje rimskih materijalnih i duhovnih ćeno je da taj prostor u rimsko doba pokazuje tragove tekovina započinje već s prvim osvajanjima Do-intenzivnije naseljenosti i raširene mreže prometnica lenjske, intenzivnija romanizacija Panonije potak- (Svoljšak et al. 2008, 7) te primjetnu koncentraciju nuta je tek za Vespazijana, osnivanjem urbanih rimskodobnih naseobinskih ostataka uz glavnu cestu. naseobina, smještenih ponajprije uz stare trgovač- Rimskodobni obrazac naseljavanja u Dolenjskoj ipak ke putove (Šašel Kos 1997a, 25; 2010, 219). Do- ostaje prilično nepoznat, no povremena istraživanja lenjska tada postaje dio agera Nevioduna kojemu većinom malih grobalja govore o intenzivnijoj naseljenosti te upućuju na značajniju pojavu većih i manjih ruralnih naseobina te pojedinačnih posjeda i 88 Iz rimskog je vremena sačuvano ime keltskoga ple- mena Latobika koje je vjerojatno nastanjivalo područje gospodarskih vila ( sl. 68). današnje Dolenjske te u predrimskim vremenima bilo u Premda utvrđene rimskodobne ostatke možemo vi-konfederaciji s Tauriscima (Božič 1987, 861, 877; Horvat djeti i kao odraz intenzivnije romanizacije, istodobno 1999, 228). Prema njima su nazvani i gradovi Municipium Flavium Latobicorum Neviodunum (Drnovo) i Praetori- je primjetna njihova obilježenost lokalnim značajka- um Latobicorum (Trebnje; Frey, Gabrovec 1969, 10; Lo- ma, posebno naglašena u pogrebnoj praksi. Izdvaja- venjak 2003, 94–95). nje tih lokalnih specifičnosti omogućilo je istraživa- 89 Istodobno je primijećeno da se rimske naseobine če- sto nalaze podno starih halštatskih naseobina što se s jedne nje mnogih nekropola smještenih uz manje naseobi- strane povezuje s pogodnošću smještaja uz glavne promet- ne, ali i veća rimska središta na području Dolenjske. nice, a s druge s raseljavanjem stanovništva u nizinska pod- Istraživanja su pokazala da tijekom ranorimskog ručja, izvan velikih i utvrđenih pozicija na uzvisinama (Križ 2003, 14). 90 Za Trajanove reorganizacije teritorija početkom 2. 91 Ager Nevioduna vjerojatno se poklapa s područjem stoljeća, ager Nevioduna pripao je provinciji Pannonia Su-nastanjenim keltskim Latobicima (Petru 1971; Dular 1974; perior, odnosno Gornjoj Panoniji (Šašel Kos 2010, 222). Horvat 1999; Vičič, Slapšak 2004). 124 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene - poznati položaji potencijalni položaji granice provincija vat 1999, 217; Križ, Sti Legenda: eščak 1985, 13; Hor 40 km ema Br obalja (pr odobnih gr vih rimskedi ovincija i distribuciju uspor 0 vena točka) u odnosu na granice pr išta (velika cr etrič 2009, 169). oložaj nalaz P edelj P 68 Slika pančić, Šk 125 Monografije CPA 9 vremena pa sve do sredine 1. st. po. Kr. na dolenj- često s unutrašnjošću oslikanom freskama (Knez skim grobljima prevladava ukop u jednostavnim 1968, 228–229; Breščak 1985, 39), a iznimno rijetko grobnim rakama na dno kojih se smještaju pepeo grobovi pod humcima, odnosno tzv. noričko-panon-i spaljeni ostaci pokojnika, a zatim različiti grobni skim tumulima (Knez 1968; Breščak 1985; Horvat prilozi. Kako je ta praksa utvrđena i na grobljima s 1999). Samo rijetko, i to na ograničenom području kontinuitetom iz vremena latena, smatra se da predu okolici Trebnja ( Praetorium Latobicorum) zabilježeni stavlja nastavak predrimske, keltske tradicije (Breš- su pokopi u velikim žarama (Knez 1968, 223; Breš- čak 1985; Horvat 1999; Knez 1968; Gregl 1989). 92 čak 1985, 36–37) dok se na širem području današnje No sredinom 1. stoljeća dolazi do primjetnih promje-Dolenjske, u istom periodu javlja i poseban tip urne u na u pogrebnoj praksi te se javljaju sasvim nove po- obliku kuće, čije porijeklo još uvijek nije razjašnjeno. 94 jave koje će obilježiti dolenjska groblja ranocarskog Na temelju utvrđene distribucije može se zamijetiti razdoblja. Najčešća među njima je pojava grobova da su urne u obliku kuće značajka istočne Dolenjske, obloženih te katkad natkrivenih kamenim pločama gdje je zapadnu granicu intenzivnijeg pojavljivanja na zbog čega imaju oblik svojevrsne kamene kutije ili području Dolenjskoga podolja moguće smjestiti u škrinje (Knez 1965; 1968; 1974; 1992; Breščak 1985; neposrednu okolicu današnjeg Trebnja. Grobovi koji Horvat 1999). Takvi grobovi mogu biti i dodatno pre-predstavljaju standardne tipove u gradovima provin- građeni uspravno postavljenom kamenom pločom cije Panonije - primjerice oni konstruirani od opeka koja odjeljuje prostor za smještaj urne od prostora te ukopi u amforama, sarkofazima, kamenim urnama s prilozima (Knez 1965; 1968; 1974; Breščak 1985; - tek se sporadično pojavljuju, obično na grobljima Horvat 1999). Nešto se rjeđe javljaju zidane grobni-urbaniziranijih sredina (Knez 1968; 1986; Breščak ce kvadratnog oblika, konstruirane od kamenja koje 1985; Križ 2003). Najčešći grobni prilog u ranocar-može biti suhozidno slagano ili povezano žbukom skim grobovima na području Dolenjske su garniture (Knez 1968 227; 1974, 74–75; Breščak 1985). Takve za piće: obično veliki lonac i čaša te često zdjela, a grobnice uz neki od zidova često imaju posebno kon-ponekad i vrč (Knez 1992, 88; Horvat 1999, 229). struiranu policu, na koju se najčešće postavljaju prilo- Rjeđe se javljaju prilozi koji se smatraju standardni- zi (Knez 1965, 154; Breščak 1985, 37), a rjeđe urna s ma u rimskim grobovima: uljanice i novac te staklene pepelom pokojnika (Slabe 1975, 244). Treća značajna posude i terra sigillata (Knez 1965, 156; 1992, 88–90; skupina su kružni ili ovalni grobovi građeni od kame-Križ 2003, 26). na. U istočnim dijelovima Dolenjske takvi grobovi Specifičnosti rimskodobne pogrebne prakse u Do-mogu biti nadsvođeni kupolom te pred ulazom imati lenjskoj objašnjene su nastavljanjem i razvojem lo-konstruiran tzv. dromos (Knez 1968; Breščak 1985; kalne, provincijalne tradicije. Ipak, pravi uzroci te Horvat 1999). 93 Istovremeno se sporadično pojavlju-pojave još uvijek ostaju nepoznati, a pokušaji da ih ju ukopi u većim, pravokutnim, zidanim grobnicama se objasni kontinuitetom iz vremena latena za sada nisu dovoljno utemeljeni. Naime, poznata su groblja većinom nastala tijekom 1. stoljeća po. Kr. te 92 Prema gruboj procjeni taj način pokapanja iznosi čak 40 % svih registriranih načina pokapanja na manjim sadrže elemente koji se ne mogu izravno poveza-rimskim grobljima u Dolenjskoj (Knez 1968), a na nekim ti s materijalnom ostavštinom keltskih plemena, je grobljima zamijećena i njegova izrazita prevlast (Gregl 1989). Ipak, riječ je o praksi koja je kao najučestalija utvr- đena i na rimskodobnim grobljima izvan Dolenjske (vidi 94 Pojava tog za Dolenjsku specifičnog oblika urne naj-na primjer: Petru 1972, 11; Kujundžić 1982, 9; Istenič češće se povezuje s keltskim plemenom Latobika (Petru 1999, 49). 1963; 1964; 1971; Knez 1980, 1986; 1991; Gregl 2003), no 93 Takve su grobnice dokumentirane i na području sje- kritike tog mišljenja ističu da su urne u obliku kuće pro- verozapadne Hrvatske (Gregl 2000), a smatra se da su na- dukt rimskih radionica te da ne postoji jasna kronološka mijenjene višestrukim ukopima, vjerojatno članova zna- poveznica koja bi ih povezala s keltskom, predrimskom čajnijih i bogatijih obitelji (Breščak 1985; Horvat 1999; keramičkom produkcijom (Dular 1976, 200; Horvat Križ 2004b). 1999, 228). 126 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene ponajprije Latobika, koji područje Dolenjske na-većinom je riječ o slučajnim nalazima te grobovima stanjuju prije dolaska Rimljana (Dular 1976, 201). koji nisu stručno istraženi ni prikladno dokumen-Značajno je i da su mnoga groblja utvrđena ili istra- tirani. Iz tog razloga usporediva rimskodobna gro- žena diljem Dolenjske usko datirana u razdoblje od blja nalazimo tek u istočnijim dijelovima Dolenjske. 1. stoljeća do sredine 2. stoljeća, što je još uvijek Istodobno su i na emonskim grobljima te uz cestu neobjašnjena pojava, koja može biti odraz inten-Emona–Neviodunum mjestimično zabilježeni grobovi zivnije naseljenosti, ali i izrazitije stope smrtnosti. 95 sličnih značajki (Plesničar Gec 1980). 98 Kako ta si-Situacija će se u idućem razdoblju značajno promi- tuacija svjedoči o međusobnim utjecajima i vezama jeniti te su groblja koja se mogu datirati u 3. ili 4. između emonskoga i neviodunskog agera, moguće je stoljeće na području Dolenjske izrazito rijetka. 96 očekivati da će njihov granični prostor predstavljati Na području Dolenjske utvrđene su mnoge rimsko-područje intenzivnijeg miješanja različitih tradicija, dobne nekropole, no primjetna je njihova koncentra- koje će svoj odraz naći i u pogrebnoj praksi ( sl. 69). cija u istočnim dijelovima tog područja, a sliku tek Stoga rezultati istraživanja nekropole na zapadnoj donekle upotpunjuju istraživanja provedena nepo-granici neviodunskoga agera mogu biti značajan do- sredno uz rimsku cestu Emona–Siscia. Iako je pret- prinos razumijevanju kulturnih utjecaja, ali i omo- postavka da je obrazac naseljavanja ovisan o smje- gućiti bolje definiranje teritorijalnih granica i me- štaju prometnica utemeljena, istraživanja usmjerena đusobnih društvenopolitičkih odnosa. Utoliko, iako na taj prostor daju arheološki neprovjerenu i vjero-groblje u Velikoj Dobravi možemo smatrati donekle jatno iskrivljenu sliku o gustoći naseljenosti Dolenj- reprezentativnim i za regiju i za razdoblje, određene ske u rimsko doba. Istodobno su arheološki ostaci okolnosti naglašavaju znanstveni potencijal prisutnog iz zapadnih dijelova Dolenjske, pa time i graničnog arheološkog zapisa, vrijednost kojega utoliko ovisi o prostora između provincije Panonije i X. italske re-očuvanosti i kvaliteti prisutnih arheoloških ostataka. gije, još uvijek prilično nepoznati. U zapadnom dije- lu Dolenjskog podolja, i time u bližoj okolici Velike Dobrave, rimski su grobovi istraženi u Mrzlom polju 6.3.2 Analiza rezultata arheološkog (Jerin 2008, 66–75), no zbog izrazito loše očuvano-dokumentiranja uništenja (Velika Dobrava sti nije moguće izdvojiti njihova obilježja. Rimski su – Zglavnice)99 grobovi registrirani i u Grosuplju (Šašel 1975), Gra- du Boštanj pri Zagradcu (Puš 1975a), Blečjem Vrhu Velika Dobrava nalazi se na zaravnjenom platou (Puš 1975b), Velikoj Loki – Devci (Šribar 1959; Puš smještenom na izduženoj uzvisini, na nadmorskoj 1975c), Petrušnjoj vasi (Gabrovec 1975a) te u Šentvi-du pri Stični na položajima Farovški hrib, Škufčeva dokumentirani i rimski nadgrobni spomenici (Plestenjak 2013, 9). njiva i tzv. Štajngrob (Gabrovec 1975b). 97 Na žalost, 98 Na emonskom je groblju otkriveno nekoliko grobova sa značajkama koje se vežu uz teritorij Nevioduna, dok je 95 Takva je situacija utvrđena diljem Dolenjske, ali i na na cesti Emona–Neviodunum, oko 2 km istočno od istoč- graničnom području sjeverozapadne Hrvatske, koje pripa- ne emonske nekropole, otkriven grob obložen kamenim da istome kulturnom krugu (Gregl 1989, 38; 1997, 9). pločama (Plesničar Gec 1980). Na području neviodunskog 96 Uzroci njihove slabe zastupljenosti nisu precizno agera nađen je kameni spomenik sa značajkama tipičnim definirani te mogu biti posljedica slabe istraženosti. Ipak, za sjevernu Italiju. Marjeta Šašel Kos (2002) smatra da je ustaljena je pretpostavka da u 3. stoljeću dolazi do općeriječ o nadgrobnom spomeniku emonskoga gradskog ma- nitog pada broja stanovnika zbog markomanskih ratova, gistrata koji je vjerojatno na području Acerva (postaja u a možda i kuge. Koji god da su uzroci, čini se da se to blizini Ivančne gorice) imao posjed na kojem je i pokopan. područje nije nikad oporavilo, o čemu svjedoče različi- Navedene situacije svjedoče o intenzivnijim utjecajima, ti arheološki ostaci, ali posebno tek rijetki nalazi rimskih koji su u ovom graničnom području mogli dolaziti iz oba grobova iz tog razdoblja (Knez 1980a; 1986; 1991; Gregl agera. 1989; 1997; 2000). 99 Podaci su većinom preuzeti iz dokumentacije priku- 97 Na mnogim su mjestima u zapadnom dijelu Dolenj- pljene tijekom istraživanja te iz izvješća o provedenim ra- skoga podolja, često kao spoliji u sekundarnoj upotrebi, dovima (Novšak 2000). 127 Monografije CPA 9 - vat ocjene g arhe lav- elika – Zg 69 odobno ištu V va ema Hor erentni okvir og zapisa na Slika Ref vrijednosne pr rimsk ološk nalaz Dobra nice (pr 1999, 217, sl. 1). 128 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene VELIKA DOBRAVA - ZGLAVNICE Legenda: istražena površina 0 200 m Slika 70 Položaj nalazišta u odnosu na reljefne značajke područja (arhiv Arhej; crtež: S. Poglajen). visini od oko 480 m. S tog se položaja pruža dobar dovi zahvatili dijelove rimskodobne nekropole te je pogled prema jugu, u dolinu kojom je nekad pro-kao uvjet njihovu nastavljanju propisano arheološ- lazila rimska cesta Emona–Neviodunum–Siscia, a da- ko istraživanje sačuvanih ostataka (Novšak 2000, 1; nas prolazi autocesta Ljubljana–Zagreb (Novšak 2006, 228). 2000, 2; 2006, 228). S tog su položaja istodobno Radove je provela tvrtka Arhej d. o. o., a provedeni jasno vidljive i okolne uzvisine, među kojima neke je postupak obuhvatio dokumentiranje utvrđene si-predstavljaju lokacije poznatih arheoloških nalazišta tuacije, terenski pregled bliže okolice te arheološko (npr. Vrh nad Višnjom gorom te Gradišče Marečja iskopavanje. Provedenim je postupkom utvrđeno dol; Novšak 2000, 2; 2006, 228). Samo je nalazište da su zemljani radovi, ali i višestoljetna intenziv-smješteno na položaju Zglavnice, među obradivim na obrada tla, značajno oštetili prisutni arheološki poljoprivrednim površinama koje se nalaze zapadno zapis, dok je terenskim pregledom utvrđeno da se od naseljenog dijela Velike Dobrave ( sl. 70). Smje-arheološki ostaci ne šire na obližnje parcele. Arheo- šteno je na manjoj uzvisini, koja do visine od oko 1 loškim je iskopavanjem, provedenim na površini od metar nadvisuje okolna polja. Na tom je položaju, oko 1200 m2, utvrđeno da je zahvat oštetio jedno-na k. č. 37/2, k. o. Višnja gora, u vlasništvu Antona stavniji višeperiodni arheološki zapis koji čine ma-Kralja, tijekom proljeća godine 2000. započelo sni- nje rimskodobno groblje i 3 halštatska groba, koji žavanje poljoprivrednog zemljišta radi nasipavanja vjerojatno predstavljaju ostatke usamljenog tumula kvalitetnijega tla. Tijekom radova nađeni su ulomci ( sl. 71). Naime, rimski su grobovi utvrđeni ispod rimskodobne keramike i novac cara Vespazijana, o oranice te ukopani u geološku podlogu, dok je prili- čemu je obaviješten nadležni konzervator. Nakon kom istraživanja halštatskih grobova utvrđeno da su što je proveden službeni uvid, utvrđeno je da su ra-ukopani na različitim razinama, što upućuje na mo- 129 Monografije CPA 9 VELIKA DOBRAVA - ZGLAVNICE halštatski grobovi istražena površina Legenda: rimskodobni grobovi 0 30 m uništeni dio nalazišta recentni ukop Slika 71 Tlocrt istražene površine s rasporedom istraženih grobova (arhiv Arhej; crtež: S. Poglajen). gućnost da su svojedobno bili prekrivenim nasipima pH vrijednosti tla, koja su pokazala kako podzemni gomile koja je vjerojatno uništena tijekom stoljeća uvjeti dopuštaju dobre mogućnosti očuvanja kostiju oranja (Novšak 2000, 2; 2006, 228–230). te da razloge njihove loše očuvanosti treba tražiti u Ukupno je istraženo 12 grobova i jedan ukop živo- drugim uzrocima, npr. djelovanju mikroorganizama tinje interpretiran kao recentna intervencija. Tri su ili određenim kemijskim procesima izazvanim sasta-inhumacijska groba (grobovi 11, 12 i 13) pripisana vom tla (Novšak 2006, 229–230). Istodobno je na starijem željeznom dobu. Grob 11 većim je dijelom kostima iz groba 13 provedena analiza 14C, koja ga uništen prije istraživanja te je vjerojatno utvrđen je s okvirno datirala u vrijeme između 543. i 402. g. samo rub njegova ukopa, uz koji su nađene dvije pr. Kr. (Novšak 2006, 229). Riječ je, dakle, o grobu razlomljene keramičke posude. Posebnosti u po-iz mlađe faze halštata, koji se može vezati uz stupanj grebnoj praksi pokazuje grob 12, kod kojega je raka zmijolikih fibula, odnosno fibula tipa Certosa. Na bila djelomično obložena kamenjem, a iznad nje- žalost, izrazita devastacija tumula u značajnoj mjeri gove zapune nađen je i veći kamen (Novšak 2000, onemogućuje dublju analizu sačuvanih materijalnih 3; 2006, 229). Kosti pokojnika iz groba 12 bile su ostataka. Ipak se na temelju prikupljenih podataka potpuno raspadnute, ali su u grobu nađeni ostaci može pretpostaviti da su ostaci utvrđeni na položa-nošnje: loše očuvane brončane narukvice i jedna ju Zglavnice pripadali manjem usamljenom tumulu staklena perla. Mjestimično su pri dnu ukopa nađeni smještenom daleko od velikih halštatskih naseobi-i ulomci keramičkih posuda. S druge strane, u grobu na. Važnost istraženih ostataka leži i u činjenici da 13 nađen je ljudski kostur gotovo u cijelosti saču-je u jednom od grobova nađen i dobro očuvan ljud- van, uz čija je stopala položena veća keramička po- ski kostur, što je iznimna rijetkost među istraženim suda (Novšak 2000, 3; 2006, 229). Zbog izrazito ne- halštatskim grobovima u Dolenjskoj. Stoga je bitno razmjerne očuvanosti kostiju načinjena su mjerenja istaknuti kako određene značajke jasno svjedoče 130 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene da je riječ o ostacima čije je istraživanje moglo dati doprinos nekim otvorenim pitanjima vezanim uz dolenjski halštat. Na nalazištu je istraženo i 9 incineracijskih rimsko- dobnih grobova smještenih jugoistočno od halštat- skoga tumula. Njihov smještaj upućuje na moguć- nost da je halštatski tumul u rimsko doba još uvijek bio vidljiv te da su rimski grobovi ukopani uz njegov južni rub (Novšak 2000, 4; 2006, 230). Grobovi su bili raspoređeni južno i zapadno od područja inten- zivno zahvaćenog zemljanim radovima te je moguće pretpostaviti da je veći dio groblja potpuno uništen. Zahvatom su, ali i prijašnjim poljoprivrednim rado- vima, značajnije oštećeni i grobovi 2, 3 i 8, od kojih Slika 72 Nalazi iz groba 5 (arhiv Arhej; foto: S. Firšt). su istraživanjima zabilježeni samo ostaci ukopa, dok je grob 1 pretrpio djelomična oštećenja. Cjelovitije ljaju priloge u grobu pa njihovu upotrebu za smještaj su sačuvani grobovi 4, 5, 6 i 7, dok u grobu 9, unutar paljevinskih ostataka možemo smatrati iznimnom dobro očuvane grobne rake, osim djelomično saču-pojavom. Istodobno je grob 5 jedini grob u kojem su vane recijske čaše, drugi nalazi nisu nađeni (Novšak nađeni dijelovi nošnje: koljeničasta fibula, fibula tipa 2000, 3; 2006, 228). Almgren 68r te željezna igla (Žitko 2013, 59). Istraživanjima je utvrđeno nekoliko različitih tipo- Značajke specifične za rimskodobne grobove Dolenj- va grobova. Pepeo pokojnika iz grobova 2, 3, 7 i 8 ske utvrđene su u grobu 4. Grob je konstruiran u jami smješten je na dno jednostavnoga, kružnog ili kva-pravokutnog oblika, suhozidno obzidanoj kamenjem. dratnog ukopa. Jedini nađeni prilog je uljanica tipa Uz sjeverni zid grobne konstrukcije smještena je po-Loeschcke X, s kratkim nosom, koja potječe iz groba lica na koju su postavljeni prilozi (Novšak 2000, 3; 7 (Žitko 2013, 39–40, 55). U ostalim grobovima toga 2006, 228–229). Točan izgled groba 9 nije bilo mogu-tipa nalazi nisu nađeni, što može biti posljedica ka- će sa sigurnošću rekonstruirati, no prema utvrđenoj snijih oštećenja koja su pretrpjela sva tri groba. Istim situaciji može se zaključiti da pokazuje određene spe-tipom možemo smatrati i grob 6, u kojem je pepeo cifičnosti u odnosu na poznate tipove rimskodobnih pokojnika smješten na dno jednostavne kružne rake, grobova Dolenjske. Naime, uz sjeverni je rub njego-vrh koje je prekriven kamenjem. Kako je riječ o jedi- vog ukopa, dimenzija oko 1 × 1 m, nađen zid od ka- nom grobu takvog oblika s očuvanim vrhom, otvara menja povezanog žbukom, širine oko 25 cm. Uz zid se mogućnost da su i drugi grobovi bili prekriveni je konstruirana ožbukana polica širine 25 cm, koja je kamenjem, posebno što je na vrhu zapune groba 7 manjim pregradama podijeljena na dva dijela. Kako je nađeno nekoliko komada manjeg kamenja. Prekriva-na dnu ukopa nađena samo djelomično očuvana re- nje grobne rake kamenjem primijećeno je i na dru- cijska čaša (Žitko 2013, 27), može se pretpostaviti da gim ranocarskim grobljima na području Dolenjske, je drugi materijal bio smješten na policu utvrđenu pri no kako su vrhovi grobova često oštećeni, učestalost samom vrhu ukopa te je uništen obradom tla. te prakse još je uvijek nepoznata. Keramički inventar priložen u grobovima većim di- U grobovima 1 i 5 pepeo pokojnika smješten je u vrč jelom čine proizvodi radionica regionalnih središta, s dvije ručke, koji je zajedno s prilozima stavljen u osobito Emone, ali i Nevioduna. Rjeđe se pojavljuju jednostavan ukop kvadratnog oblika ( sl. 72). Iako su importi, predstavljeni ponajprije ulomcima sigilat-vrčevi s dvije ručke uobičajen nalaz u ranocarskim noga posuđa (Žitko 2013, 58). Od dijelova nošnje u grobovima na području Dolenjske, obično predstav-grobovima su nađene dvije fibule i jedna igla. U tri 131 Monografije CPA 9 je groba nađen novac kovan između 67. i 73. godine, renskog pregleda provedenog u neposrednoj okolici dok je u oranici nađen Klaudijev as kovan između područja zahvaćenog zemljanim radovima, utvrđeno 41. i 54. godine (Novšak 2006, 229; Žitko 2013, 50). je da vjerojatno nije zahvaćao prostor izvan parcele Na temelju prikupljenog materijala vrijeme korištenja na kojoj je provedeno arheološko istraživanje. Takav nekropole datirano je u razdoblje između sredine 1. i zaključak potvrđuju i reljefne značajke šireg pod-sredine ili čak kraja 2. stoljeća. ručja, koje pokazuju da su i halštatski i rimskodobni Analiza utvrđenih značajki pokazuje da se na gro- ostaci smješteni na manjoj uzvisini koja za otprilike blju u Velikoj Dobravi javljaju specifičnosti pogreb- 1 metar nadvisuje okolni prostor. No znatna deva- ne prakse značajne za groblja neviodunskoga agera. stacija koju je arheološki zapis pretrpio izvođenjem Istodobno su primjetne i određene posebnosti, na zemljanih radova, ali i višestoljetnim izoravanjem tog primjer korištenje vrča s dvije ručke kao urne za pe-položaja, onemogućuje izvođenje utemeljenih pret- peo pokojnika100 te specifična konstrukcija groba 9. postavki o njegovim prostornim odrednicama. Iako S druge strane, veći dio keramičkog materijala može se takve situacije mogu smatrati i potpunim unište-se povezati s emonskim radionicama, što ne začuđuje njem, na temelju indikacija o mogućem opsegu te s obzirom na blizinu toga važnog regionalnog sre-podataka o širini zahvata moguće je izvesti detaljniju dišta. Kako je groblje smješteno otprilike na granici procjenu. Provođenje postupka, odnosno izbjega-emonskoga i neviodunskog agera, odnosno na gra- vanje automatskog proglašenja potpunog uništenja, ničnom području između X. italske regije i provincije ponajprije je namijenjeno boljem razumijevanju gu-Panonije, razmatranje rezultata istraživanja upućuje bitka nastalog oštećenjem arheološkog zapisa. U tim da je riječ o značajnom segmentu rimskodobnoga okvirima postupak je nužno ograničen na procjenu arheološkog zapisa, koji sadrži interpretativni poten-maksimalne moguće štete, pri čemu je granice uku- cijal sposoban dopuniti razumijevanje rimske proš- pne površine često moguće odrediti tek na temelju losti tog područja. Istodobno je primjetno da takva dosega štetnog zahvata. Cilj je takvog postupka, na razmatranja imaju šire regionalno značenje, ali i po-temelju poznatih podataka i utemeljenih pretpostav- tencijal da pridonesu odgovorima na opća pitanja ki, omogućiti definiranje maksimalne moguće razine vezana uz rimsku organizaciju teritorija na području štete i time oblikovati utemeljeniju procjenu gubitka današnje Slovenije. vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa. Rezultati istraživanja pokazuju da su obje nekropole i prije intenzivne devastacije bile oštećene poljopri- 6.3.3 Procjena vrijednosti (Velika Dobrava vrednim radovima te je vrlo vjerojatno da je njima – Zglavnice) uklonjen i veći dio plašta halštatskog tumula. Zato (Vidi tabelarnu procjenu vrijednosti na sl. 73, 74) je i zaključak da je riječ o grobovima pod tumulom samo posredan te izveden na temelju razlika u razi- 6.3.4 Procjena postotka uništenosti (Velika ni ukopa te prostornoga odnosa između halštatskih Dobrava – Zglavnice) i rimskih grobova. No tome u prilog govori i raz- matranje rezultata provedenog istraživanja. Naime, Arheološki je zapis na položaju Velika Dobrava – analizom kronološki dijagnostičkog materijala, Neža Zglavnice prepoznat tek nakon što je pretrpio izra- Žitko zaključuje da su najraniji istraženi rimskodobni zitija oštećenja. Ipak, na temelju rezultata manjeg te- grobovi ukopani blizu halštatskih, te da se nekropo- la kasnije širi prema jugoistoku (Žitko 2013, 57), a 100 Korištenje vrčeva za smještaj spaljenih ostataka po- takav zaključak potvrđuje mogućnost da je gomila u kojnika u nekoliko je slučajeva dokumentirano na poeto- vijskim nekropolama (Kujundžić 1982), no riječ je o vrče- vrijeme nastanka rimskodobne nekropole još uvijek vima s jednom ručkom koji su u odnosu na vrčeva s dvije bila vidljiva. Kako na širem prostoru, ali ponajprije ručke čak 20 puta češći nalaz u grobovima poetovijskih među dobro očuvanim rimskodobnim grobovima nekropola (Istenič 1999, 129). 132 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene smještenim jugoistočno uz halštatski tumul, arheo-Uz to, poznate značajke pogrebne prakse mogu do- loški ostaci koji bi se mogli smatrati željeznodobnima pustiti pretpostavku da je najbogatiji istraženi grob nisu nađeni, može se pretpostaviti da on ni izvorno (grob 12) s rakom obloženom kamenjem, predstav-nije bio puno veći. ljao središnji ukop pod tumulom pa prema udalje- Halštatski arheološki zapis VRIJEDNOSTI KRITERIJI ANALIZA OCJENA Arheološki zapis utvrđen na poljoprivrednom zemljištu zapadno od sela Velika Dobrava nije obilježen vidljivim strukturama ili tvorevinama. S druge strane, i danas uočljiv izdignuti položaj na VIZUALNA kojem se nalazi vjerojatno je smišljeno odabrana pozicija za VRIJEDNOST smještaj halštatskog tumula, koja je odraz njegove veze s 1 krajolikom i njegova značenja u prostoru. Ipak, zbog intenzivnog izoravanja prostora ne može se smatrati da još uvijek posjeduje neke posebne elemente vizualnih vrijednosti koje mogu izravno utjecati na razvoj posebnog osjećaja prostora. Iako arheološko nalazište dopunjuje razumijevanje obrazaca korištenja prostora u vrijeme ranog željeznog doba, ne može se smatrati da ima izrazitije povijesne vrijednosti. Istodobno, nije DRUŠTVENE moguće tvrditi da lokalna zajednica pripisuje neka posebna VRIJEDNOSTI značenja položaju ili samom nalazištu niti ih je moguće POVIJESNA povezati uz postojeće legende. S druge strane, njegova izravna VRIJEDNOST povezanost sa širim povijesnim događajima u vrijeme ranog 2 željeznog doba, kao najznačajnijeg razdoblja u arheološkoj prošlosti Dolenjske, ostavlja otvorenom mogućnost njegova uključivanja u povijesni sadržaj regije, gdje je potencijal razvoja povijesnih vrijednosti dodatno proširen mogućnošću da u bližoj okolici ne predstavlja usamljenu pojavu. Nemogućnost izravnog pristupa arheološkoj lokaciji omogućuje samo neizravno uključivanje u različite segmente društvenog EKONOMSKA života, no bez pravog potencijala za razvoj ekonomskih VRIJEDNOST vrijednosti. Istodobno, njegova ugroženost intenzivnom 1 poljoprivredom, onemogućuje aktivno i djelotvorno upravljanje, kao i dugoročnu održivost. Riječ je o arheološkom zapisu s izrazito velikim brojem RIJETKOST usporedivih ostataka koji su najvidljiviji i najprisutniji trag iz prošlosti na području Dolenjske. Iz tog ga razloga nije moguće 1 smatrati iznimnim ili jedinstvenim. Kako su utvrđeni ostaci dijelovi halštatskog tumula, postoji mogućnost da nije riječ o usamljenoj pojavi te je moguće GRUPNA očekivati da će nova istraživanja utvrditi prisutnost sinkroničnoga konteksta. Rimska nekropola utvrđena na istom položaju stavlja 2 OPĆE VRIJEDNOST ga u određeni dijakronički kontekst koji otvara mogućnost širenja VRIJEDNOSTI spoznaja o njihovom potencijalom međuodnosu. Istodobno je primijećena veza s fizičkim značajkama suvremenoga krajolika. Halštatski arheološki zapis utvrđen na položaju Velika Dobrava – Zglavnice reprezentativna je vrsta arheološkog zapisa koja sadržava značajke karakteristične i za razdoblje i za regiju. Riječ je REPREZENTATIVNOST o zapisu nastalom u specifičnim povijesnim uvjetima koji je 2 izravno usporediv s drugim očuvanim i poznatim arheološkim ostacima. Ipak, zbog loše očuvanosti ne može se smatrati da posjeduje iznimnu vrijednost prema kriteriju reprezentativnosti. Unatoč intenzivnim poljoprivrednim radovima koji su vjerojatno značajno utjecali na integritet zapisa, moguće je očekivati INTEGRITET djelomično očuvan prostorni integritet obilježen prisutnošću 2 arheoloških ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno, njegovo je okruženje nestabilno jer poljoprivredni radovi izravno ugrožavaju njegov daljnji opstanak. KVALITETA Stratigrafski slijed pokazuje samo nisku razinu kompleksnosti, no 3 133 Monografije CPA 9 dobru kontekstualnu povezanost s dijagnostički relevantnim i relativno dobro očuvanim pokretnim arheološkim ostacima. ZNANSTVENE Istodobno, mjestimično utvrđena visoka razina očuvanosti VRIJEDNOSTI osteološkog materijala, iznimno rijetka na cijelom području Dolenjske, otvara mogućnost za provođenje dodatnih analiza i popunjavanje značajnih praznina u trenutnim spoznajama. Arheološki zapis pokazuje potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama prisutnih arheoloških ostataka, kao i njihovim kontekstualnim međuodnosima te potencijal za INFORMATIVNI izvođenje zaključaka o njihovim prostornim odnosima. POTENCIJAL Ograničenost informativnog potencijala posljedica je slabe 2 povezanosti stratigrafskih jedinica, koja ipak može biti nadopunjena kontekstualnom analizom prisutnih artefakata i ekofakata te omogućiti izvođenje podataka o kronološkim odnosima. Sadrži određeni potencijal za generiranje novih znanja o prošlosti mjesta i njegove okolice te određeni potencijal za popunjavanje INTERPRETATIVNI praznina u trenutnim spoznajama. To je posebno izraženo u POTENCIJAL odnosu na otvorena pitanja o značenju prostornog smještaja 2 usamljenih halštatskih tumula te njihovom odnosu prema istovremenim naseobinama i komunikacijama. UKUPNI ZBROJ=APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 18 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 1,8 Slika 73 Procjena vrijednosti halštataskog arheološkog zapisa na nalazištu Velika Dobrava – Zglavnice. Rimskodobni arheološki zapis VRIJEDNOSTI KRITERIJI ANALIZA OCJENA Rimskodobna je nekropola smještena na poljoprivrednom zemljištu zapadno od sela Velika Dobrava te ne sadrži vidljive strukture ili tvorevine. No smještaj na položaju koji za otprilike 1 VIZUALNA m nadvisuje okolna polja, vjerojatno predstavlja rezultat VRIJEDNOST smišljenoga odabira i time odraz veze i odnosa prema krajoliku. 1 Ipak, zbog intenzivnog izoravanja toga prostora, ne može se smatrati da još uvijek posjeduje neke posebne oblike vizualnih vrijednosti koje mogu izravno utjecati na razvoj posebnog osjećaja prostora. Iako je riječ o nalazištu koji dopunjuje razumijevanje obrazaca DRUŠTVENE korištenja prostora u rimsko doba te koji može pridonijeti VRIJEDNOSTI razumijevanju prostora i povijesnog razvoja regije, ne može se POVIJESNA smatrati da ima izrazitije povijesne vrijednosti. S druge strane, VRIJEDNOST njegova izravna povezanost sa širim povijesnim događajima, 2 ostavlja otvorenom mogućnost njegova uključivanja u povijesni sadržaj regije pri čemu je potencijal razvoja povijesnih vrijednosti dodatno proširen mogućnošću da u bližoj okolici nije usamljena pojava. Nemogućnost izravnog pristupa arheološkoj lokaciji omogućuje EKONOMSKA samo neizravno uključivanje u druge segmente društvenog VRIJEDNOST života. Istodobno, njegova ugroženost intenzivnom 1 poljoprivredom, onemogućuje aktivno i djelotvorno upravljanje te dugoročnu održivost. Riječ je o arheološkom zapisu koji je moguće usporediti s istovremenim ostacima u regiji te ga nije moguće smatrati RIJETKOST rijetkim, odnosno iznimnim i jedinstvenim. Ipak, ograničen broj usporedivih arheoloških ostataka na širem prostoru graničnog 2 područja X. italske regije i provincije Panonije, predstavlja dodatnu vrijednost prema kriteriju rijetkosti. Kako utvrđeni ostaci čine dijelove rimskodobne nekropole, vrlo je 134 vjerojatno da nije riječ o usamljenom arheološkom zapisu te je moguće očekivati da će nova istraživanja utvrditi neposrednu GRUPNA prisutnost sinkroničnoga konteksta koja je u bližoj okolici već VRIJEDNOST utvrđena. Halštatski tumul stavlja ga u određeni dijakronički 2 OPĆE kontekst koji otvara mogućnost širenja spoznaja o naslućenom VRIJEDNOSTI međuodnosu tih arheoloških ostataka. Istodobno je utvrđena izravna veza s fizičkim značajkama krajolika. Rimskodobna nekropola utvrđena na položaju Velika Dobrava – Zglavnice samo do određene mjere predstavlja reprezentativnu vrstu arheološkog zapisa. Premda sadrži značajke karakteristične za razdoblje i regiju, riječ je o arheološkom nalazištu na REPREZENTATIVNOST specifičnom prostoru te se ne može smatrati u potpunosti usporedivim s istovremenim očuvanim i poznatim arheološkim 2 nalazima u regiji. Istodobno, iako je mjestimično oštećen, još uvijek je riječ o dobro očuvanom i cjelovitom arheološkom zapisu prekrivenom dovoljno debelim površinskim slojem, koji mu može osigurati dugoročnu zaštitu. Unatoč intenzivnim poljoprivrednim radovima koji su vjerojatno značajno utjecali na integritet zapisa, moguće je očekivati očuvan INTEGRITET prostorni integritet obilježen prisutnošću arheoloških ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno, njegovo je okruženje 2 nestabilno jer poljoprivredni radovi s vremenom mogu intenzivnije ugroziti njegov opstanak. Premda je riječ o jednostavnijem arheološkom zapisu koji ne pokazuje kompleksnost potrebnu za definiranje relativnih kronoloških odnosa, utvrđena kvaliteta pokretnog arheološkog KVALITETA materijala otvara mogućnost za provođenje dodatnih analiza, 2 između ostalog i onih usmjerenih na razumijevanje njegove kronološke dimenzije. Tome posebno pridonosi prisutnost dobro očuvanog dijagnostički relevantnog materijala na mjestu primarne depozicije. Iako arheološki zapis pokazuje potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama prisutnih arheoloških ostataka, kao i njihovim kontekstualnim međuodnosima, smanjena sposobnost izvođenja zaključaka posljedica je slabe povezanosti stratigrafskih INFORMATIVNI jedinica. Ta značajka jednostavnijih arheoloških zapisa izvođenje 2 POTENCIJAL podataka ograničava na prostornu dimenziju aktivnosti koje su ZNANSTVENE prouzročile njihov nastanak. Ipak, očuvanost in situ kvalitetnog VRIJEDNOSTI pokretnog arheološkog materijala može omogućiti izvođenje njegove kronološke dimenzije. Sadrži potencijal za generiranje novih znanja o prošlosti mjesta i njegove šire okolice te određeni potencijal za popunjavanje praznina u trenutnim spoznajama. To je posebno izraženo u INTERPRETATIVNI odnosu na otvorena pitanja o obrascu korištenja prostora izvan POTENCIJAL većih rimskodobnih naseobina. Prisutna je i mogućnost 2 doprinosa boljem razumijevanju graničnog prostora neviodunskoga i emonskog agera, i time granice između X. italske regije i provincije Panonije. UKUPNI ZBROJ = APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 18 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 1,8 Rimskodobni arheološki zapis VRIJEDNOSTI KRITERIJI ANALIZA OCJENA Rimskodobna je nekropola smještena na poljoprivrednom zemljištu zapadno od sela Velika Dobrava te ne sadrži vidljive strukture ili tvorevine. No smještaj na položaju koji za otprilike 1 VIZUALNA m nadvisuje okolna polja, vjerojatno predstavlja rezultat VRIJEDNOST smišljenoga odabira i time odraz veze i odnosa prema krajoliku. 1 Ipak, zbog intenzivnog izoravanja toga prostora, ne može se smatrati da još uvijek posjeduje neke posebne oblike vizualnih vrijednosti koje mogu izravno utjecati na razvoj posebnog osjećaja prostora. Iako je riječ o nalazištu koji dopunjuje razumijevanje obrazaca DRUŠTVENE korištenja prostora u rimsko doba te koji može pridonijeti VRIJEDNOSTI razumijevanju prostora i povijesnog razvoja regije, ne može se POVIJESNA smatrati da ima izrazitije povijesne vrijednosti. S druge strane, VRIJEDNOST njegova izravna povezanost sa širim povijesnim događajima, 2 ostavlja otvorenom mogućnost njegova uključivanja u povijesni sadržaj regije pri čemu je potencijal razvoja povijesnih vrijednosti dodatno proširen mogućnošću da u bližoj okolici nije usamljena pojava. Nemogućnost izravnog pristupa arheološkoj lokaciji omogućuje EKONOMSKA samo neizravno uključivanje u druge segmente društvenog VRIJEDNOST života. Istodobno, njegova ugroženost intenzivnom 1 poljoprivredom, onemogućuje aktivno i djelotvorno upravljanje te dugoročnu održivost. Riječ je o arheološkom zapisu koji je moguće usporediti s istovremenim ostacima u regiji te ga nije moguće smatrati RIJETKOST rijetkim, odnosno iznimnim i jedinstvenim. Ipak, ograničen broj uspore 2 Gubitak vrijednosti arheološk divih arheoloških ostataka na og zapisa: mogućnosti i načini procjene širem prostoru graničnog područja X. italske regije i provincije Panonije, predstavlja dodatnu vrijednost prema kriteriju rijetkosti. Kako utvrđeni ostaci čine dijelove rimskodobne nekropole, vrlo je vjerojatno da nije riječ o usamljenom arheološkom zapisu te je moguće očekivati da će nova istraživanja utvrditi neposrednu GRUPNA prisutnost sinkroničnoga konteksta koja je u bližoj okolici već VRIJEDNOST utvrđena. Halštatski tumul stavlja ga u određeni dijakronički 2 OPĆE kontekst koji otvara mogućnost širenja spoznaja o naslućenom VRIJEDNOSTI međuodnosu tih arheoloških ostataka. Istodobno je utvrđena izravna veza s fizičkim značajkama krajolika. Rimskodobna nekropola utvrđena na položaju Velika Dobrava – Zglavnice samo do određene mjere predstavlja reprezentativnu vrstu arheološkog zapisa. Premda sadrži značajke karakteristične za razdoblje i regiju, riječ je o arheološkom nalazištu na REPREZENTATIVNOST specifičnom prostoru te se ne može smatrati u potpunosti usporedivim s istovremenim očuvanim i poznatim arheološkim 2 nalazima u regiji. Istodobno, iako je mjestimično oštećen, još uvijek je riječ o dobro očuvanom i cjelovitom arheološkom zapisu prekrivenom dovoljno debelim površinskim slojem, koji mu može osigurati dugoročnu zaštitu. Unatoč intenzivnim poljoprivrednim radovima koji su vjerojatno značajno utjecali na integritet zapisa, moguće je očekivati očuvan INTEGRITET prostorni integritet obilježen prisutnošću arheoloških ostataka na mjestu primarne depozicije. Istodobno, njegovo je okruženje 2 nestabilno jer poljoprivredni radovi s vremenom mogu intenzivnije ugroziti njegov opstanak. Premda je riječ o jednostavnijem arheološkom zapisu koji ne pokazuje kompleksnost potrebnu za definiranje relativnih kronoloških odnosa, utvrđena kvaliteta pokretnog arheološkog KVALITETA materijala otvara mogućnost za provođenje dodatnih analiza, 2 između ostalog i onih usmjerenih na razumijevanje njegove kronološke dimenzije. Tome posebno pridonosi prisutnost dobro očuvanog dijagnostički relevantnog materijala na mjestu primarne depozicije. Iako arheološki zapis pokazuje potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama prisutnih arheoloških ostataka, kao i njihovim kontekstualnim međuodnosima, smanjena sposobnost izvođenja zaključaka posljedica je slabe povezanosti stratigrafskih INFORMATIVNI jedinica. Ta značajka jednostavnijih arheoloških zapisa izvođenje 2 POTENCIJAL podataka ograničava na prostornu dimenziju aktivnosti koje su ZNANSTVENE prouzročile njihov nastanak. Ipak, očuvanost in situ kvalitetnog VRIJEDNOSTI pokretnog arheološkog materijala može omogućiti izvođenje njegove kronološke dimenzije. Sadrži potencijal za generiranje novih znanja o prošlosti mjesta i njegove šire okolice te određeni potencijal za popunjavanje praznina u trenutnim spoznajama. To je posebno izraženo u INTERPRETATIVNI odnosu na otvorena pitanja o obrascu korištenja prostora izvan POTENCIJAL većih rimskodobnih naseobina. Prisutna je i mogućnost 2 doprinosa boljem razumijevanju graničnog prostora neviodunskoga i emonskog agera, i time granice između X. italske regije i provincije Panonije. UKUPNI ZBROJ = APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 18 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 1,8 Slika 74 Procjena vrijednosti rimskodobnog arheološkog zapisa na nalazištu Velika Dobrava – Zglavnice. 135 Monografije CPA 9 VELIKA DOBRAVA - ZGLAVNICE Legenda: istražena površina sačuvani dio zapisa 0 30 m uništeni dio zapisa Slika 75 Prikaz stupnja uništenosti na temelju rekonstrukcije područja usporedivog arheološkog zapisa (arhiv Arhej; crtež: S. Poglajen, F. Sirovica). nosti od njemu najudaljenijega groba 13 možemo Izrazita devastacija koju je pretrpjela rimskodob-pretpostaviti da je minimalni promjer tumula iznosio na nekropola u značajnoj mjeri onemogućuje izra-nešto više od 10 m, a prema udaljenosti od prvoga čun njezine ukupne površine. Uz to, dosadašnja najbližeg rimskoga groba, oko 11,5 m. Takav se izra-istraživanja manjih rimskih nekropola u Dolenj- čun poklapa s utvrđenim prosječnim dimenzijama skoj pokazuju da su paljevinski grobovi najčešće manjih halštatskih tumula u Dolenjskoj (Dular, Tecco razmješteni bez nekog jasnog sustava ili ustanov-Hvala 2007, 124). Na temelju tih podataka možemo ljivog reda (Knez 1965, 146; Dular 1974, 354)101 tvrditi kako je riječ o tumulu koji je zauzimao okvirnu pa ni na temelju analogija nije moguće pretpostaviti površinu od 104 m2. No procjena dosega devastacije površinu koju je groblje moglo zauzimati. Ipak, kako teško je utvrdiva i na sačuvanim arheološkim osta-bismo jasnije utvrdili razinu gubitka vrijednosti, za cima jer su radovi zahvatili i gornje dijelove gomile procjenu postotka uništenosti možemo koristiti grani-te razina njezine očuvanosti nije u potpunosti rezul- ce područja na kojem su provedeni zemljani radovi. tat prethodnih poljoprivrednih aktivnosti. Iz tog će Time je procijenjeni postotak uništenosti utemeljen na razloga procjena očuvane površine biti ograničena podacima izvedenim iz punog dosega štetnog zahvata, samo na područje na kojem su utvrđeni ostaci gro-odnosno definiran maksimalnom mogućom razinom bova (slika-tlocrt). Riječ je o površini od okvirno 29 učinjene štete. m2, odnosno 28 % od ukupne površine tumula pa Terenskim je pregledom utvrđeno da se nekropola procjena postotka uništenosti iznosi 72 %. ne širi na okolne parcele pa je moguće tvrditi da su 75 PPu [%] = 100 × = 72 % 101 Iznimkama, na primjer, pripada groblje u Globodo- 104 lu, na kojem je primijećeno relativno pravilno raspoređiva- nje grobova (Petru 1969). 136 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene istraživanja obuhvatila njezin zapadni i južni rub, dok Primjenom kvadratnog modela gubitak poprima vri-ostale granice nisu poznate. Na temelju utvrđenog jednost 12,6 te je linearnom i logaritamskom kate-odnosa između rimskodobne nekropole i halštatsko- gorizacijom ponovo svrstan u 3. kategoriju i iskazan ga tumula, zapadna se granica nekropole može odre- kao značajan, dok je eksponencijalnom svrstan u 1. diti prema pretpostavljenom zapadnom rubu tumula. kategoriju i iskazan kao minimalan. Istraživanjima je obuhvaćen i južni dio nekropole, rub 722 kojega se poklapa s granicom manjeg uzvišenja na ko- G = 1,8 × (ceil ( ) + 1) = 12,6 1000 jem je smještena nekropola ( sl. 75). Kako ostale gra- Gk = ceil ( ) 12,6 = 3 nice nije moguće utvrditi, ukupna površina izračunata 6 12,6 12,6 na temelju granica štetnog zahvata iznosi oko 1785 m2. Gk = ceil ( × e ) 35 = 2 15 Izračun uništene površine određen je na temelju utvr- Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 12,6 ) = 3 đenih granica zahvata i iznosi 1459 m2 pa je uništenost 20 procijenjena na 82 %. Isti rezultat daje i eksponencijalni model pa gubitak PPu [%] = 100 × = 1459 82 % vrijednosti ponovo iznosi 12,6 te je eksponencijal- 1785 nom kategorizacijom svrstan u 1. kategoriju i iskazan Na tim je osnovama za oba arheološka zapisa mo- kao minimalan, a linearnom i logaritamskom u 3. ka- guće izvršiti utemeljenu procjenu gubitka vrijednosti, tegoriju i iskazan kao značajan. koja daje mogućnost oblikovanja iskaza o gubitku i 72 72 time jasnije razumijevanje učinjene štete. G = 1,8 × (ceil ( × e 100) + 1) = 12,6 25 Gk = ceil ( ) 12,6 = 3 6 12,6 6.3.5 Procjena gubitka vrijednosti Gk = ceil ( × 12,6 e ) 35 = 2 15 oštećenog arheološkog zapisa (Velika 12,6 Dobrava – Zglavnice) Gk = ceil (5 × ln ( + 1)) = 3 20 Apsolutni skor vrijednosti halštatskoga arheološ- Rezultat se u ovom slučaju prema linearnoj i logari- kog zapisa utvrđenog na položaju Velika Dobrava tamskoj kategorizaciji neće promijeniti ni primjenom – Zglavnice iznosi 18, pa vrijednosni indeks potre- korijenskoga i logaritamskog modela koji pokazuju ban za procjenu gubitka vrijednosti iznosi 1,8. Kako manju osjetljivost na veća oštećenja. Korištenjem procjena uništenosti iznosi 72 %, linearnim mode-korijenskog modela gubitak poprima vrijednost 16,2 lom za izračun gubitka vrijednosti gubitak poprima te je primjenom linearne i logaritamske jednadžbe za vrijednost 16,2 te ovisno o primijenjenoj jednadžbi rangiranje ozbiljnosti učinka gubitak ponovo pripi-za rangiranje ozbiljnosti učinka može biti pripisan 2. san 3. kategoriji i time iskazan kao značajan. Ekspo-ili 3. kategoriji te izražen kao umjeren ili značajan. nencijalnom je kategorizacijom gubitak pripisan 2. kategoriji i iskazan kao umjeren. G = 1,8 × (ceil ( ) + 1) = 72 16,2 10 G = 1,8 × ceil (√72 + 1) = 16,2 Gk = ceil ( ) 16,2 = 3 6 16,2 Gk = ceil ( ) = 3 16,2 16,2 35 6 Gk = ceil ( × e ) = 2 16,2 15 Gk = ceil ( × e ) = 16,2 35 2 16,2 15 Gk = ceil (5 × ln ( + 1)) = 3 20 Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 16,2 ) = 3 20 137 Monografije CPA 9 2 Primjenom logaritamskog modela gubitak ponovo G = 1,8 × (ceil ( ) + 1 82 ) = 14,4 1000 poprima vrijednost 16,2 te je svrstan u 2., odnosno 3. 14,4 kategoriju i iskazan kao umjeren ili značajan. Gk = ceil ( ) = 3 6 14,4 Gk = ceil ( × 14,4 e ) 35 = 2 G = 1,8 × (ceil (5 × ln ( + 1) 72 ) + 1) = 16,2 15 20 Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 14,4 ) = 3 Gk = ceil ( ) 16,2 = 3 20 6 16,2 Gk = ceil ( × 16,2 e ) 35 = 2 15 U eksponencijalnom modelu gubitak vrijednosti Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 16,2 ) = 3 20 iznosi 16,2, no njegova kategorizacija ostaje ista. 82 82 Usporedbom dobivenih rezultata ( sl. 76) može se G = 1,8 × (ceil ( × e ) + 100 1) = 16,2 25 uvidjeti da ni za visokooštećeni arheološki zapis ek- 16,2 sponencijalna kategorizacija neće dati rezultate koji se Gk = ceil ( ) = 3 6 mogu smatrati prikladnom ocjenom za utvrđenu šte- 16,2 Gk = ceil ( × 16,2 e ) 35 = 2 tu. Ipak, za stupanj viša ocjena linearne i logaritamske 15 16,2 kategorizacije predstavlja prihvatljiviji rezultat. Gk = ceil (5 × ln ( + 1)) = 3 20 Apsolutni skor vrijednost rimskodobnoga arheološ- kog zapisa na položaju Velika Dobrava – Zglavnice, Korištenjem korijenskog modela gubitak poprima jednako kao i halštatskoga, iznosi 18, pa i vrijedno-vrijednost 18 te se aplikacijom jednadžbi za rangira- sni indeks potreban za procjenu gubitka vrijednosti nje ozbiljnosti učinka raspon kategorija kreće od 2. iznosi 1,8. No uništenost je nešto viša i procijenjena do 4., a iskaz gubitka vrijednosti od umjerenog do je na 82 %. Korištenjem logaritamskoga modela gu-izrazitog. bitak prema tim varijablama poprima vrijednost 18 pa je primjenom jednadžbi za rangiranje ozbiljnosti G = 1,8 × ceil (√82 + 1) = 18 učinka distribuiran u širokom rasponu od 2. do 4. Gk = ceil ( ) = 3 18 Gk = ceil ( ) = 3 kategorije te iskazan kao umjeren, značajan ili izrazit. 6 18 Gk = ceil ( × e ) = 2 18 35 15 Gk = ceil ( × e ) = 2 G = 1,8 × (ceil ( ) 82 + 1) = 18 10 Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 18 ) = 4 20 Gk = ceil (5 × ln ( + 1) Gk = ceil ( ) 18 = 3 6 18 Gk = ceil ( × 18 e ) 35 = 2 Gubitak vrijednosti bit će jednako kategoriziran i ako 15 je izračunat uz pomoć logaritamskog modela: njime Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 18 ) = 4 20 ponovo poprima vrijednost 18 te je svrstan u raspon od 2. do 4. kategorije i iskazan kao umjeren, značajan Aplikacijom kvadratnog modela gubitak poprima ili izrazit. vrijednost 14,4 te je kategorizacijom prema predlo- ženim modelima svrstan u 2., odnosno 3. kategoriju i 82 G = 1,8 × (ceil (5 × ln ( + 1) 82 G = 1,8 × (ceil (5 × ln ( ) + 1) + 1)) = + 1) 18 20 iskazan kao umjeren ili značajan. Gk G = k c = e c iel ( ) 18 ( = ) 3 = 6 18 Gk G = k c = e c iel ( × 18 ( e × ) 35 e = ) 2 = 15 Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 18 ) Gk = ceil (5 × ln ( + 1) = 4 ) 20 138 intenzivnije ugroziti njegov opstanak. Premda je riječ o jednostavnijem arheološkom zapisu koji ne pokazuje kompleksnost potrebnu za definiranje relativnih kronoloških odnosa, utvrđena kvaliteta pokretnog arheološkog materijala otvara mogućnost za provođenje dodatnih analiza, KVALITETA između ostalog i onih usmjerenih na razumijevanje njegove 2 ZNANSTVENE kronološke dimenzije. Tome posebno pridonosi prisutnost dobro VRIJEDNOSTI očuvanog dijagnostički relevantnog materijala na mjestu primarne depozicije. Iako arheološki zapis pokazuje potencijal za izvođenje podataka o formalnim značajkama prisutnih arheoloških ostataka, kao i njihovim kontekstualnim međuodnosima, smanjena sposobnost INFORMATIVNI izvođenja zaključaka posljedica je slabe povezanosti stratigrafskih POTENCIJAL jedinica. Ta značajka jednostavnijih arheoloških zapisa izvođenje 2 podataka ograničava na prostornu dimenziju aktivnosti koje su prouzročile njihov nastanak. Ipak, očuvanost in situ kvalitetnog pokretnog arheološkog materijala može omogućiti izvođenje njegove kronološke dimenzije. Sadrži potencijal za generiranje novih znanja o prošlosti mjesta i njegove šire okolice te određeni potencijal za popunjavanje praznina u trenutnim spoznajama. To je posebno izraženo u INTERPRETATIVNI odnosu na otvorena pitanja o obrascu korištenja prostora izvan POTENCIJAL većih rimskodobnih naseobina. Prisutna je i mogućnost 2 doprinosa boljem razumijevanju graničnog prostora neviodunskoga i emonskog agera, i time granice između X. italske regije i provincije Panonije. UKUPNI ZBROJ=APSOLUTNI SKOR VRIJEDNOSTI 18 VRIJEDNOSNI INDEKS (Vi = ASv/10) 1,8 Tablica 15: Procjena vrijednosti rimskodobnog arheološkog zapisa na nalazištu Velika Dobrava ‐ Zglavnice. Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Usporedbom dobivenih rezultata ( sl. 77) primjetno je MODEL linearna eksponencijalna logaritamska da i u slučaju rimskodobnoga arheološkog zapisa na kategorizacija kategorizacija kategorizacija kojem je uništenost procijenjena na 82 %, eksponen- linearni 3 2 3 cijalna kategorizacija još uvijek ne pokazuje znatniju kvadratni 3 2 3 osjetljivost na utvrđeni gubitak te se ni u ovom slu- čaju ne može smatrati da njezin rezultat predstavlja eksponencijalni 3 2 3 prikladnu ocjenu nastale štete. Istodobno, ocjene ek- korijenski 3 2 3 sponencijalne kategorizacije pokazuju i izrazitije od- logaritamski 3 2 3 stupanje od ocjena logaritamske kategorizacije. No razlika je ovaj put primjetna i u rezultatima linearne Tablica 16: Procjena gubitka Slika 76 Pr vrij ocje ednosti za halštat na gubitka vrije s dnos ki ti z arheo a halš loški tats zapis ki arhe na ološ- nalazištu Velika i logaritamske kategorizacije pa postaje razvidno Dobrava da ‐ Zglavnice. ki zapis na nalazištu Velika Dobrava – Zglavnice. logaritamska kategorizacija, koja pokazuje izrazitiju eksponencijalna logaritamska osjetljivost na manje gubitke, neće izrazitije smanjiti MODEL linearna kategorizacija kategorizacija kategorizacija osjetljivost ni kada su procijenjeni gubici nešto veći linearni 3 2 4 ako je riječ o štetama na arheološkim zapisima niže kvadratni 3 2 3 do srednje vrijednosti. No rezultati dobiveni aplikacijom predloženih postu- eksponencijalni 3 2 3 paka na stvarne arheološke zapise još uvijek ne mogu korijenski 3 2 4 u potpunosti prikazati raspon mogućih rezultata i time punu razinu njihove osjetljivosti na oštećenja logaritamski 3 2 4 arheoloških zapisa prilikom izvođenja procjene gu- Slika 77 Procjena gubitka vrijednosti za rimskodobni bitka vrijednosti. Iz tog je razloga sljedeće Ta pogla blica vlje 17: P rocjena gubitka vrijednosti za rimskodobni arheološki zapis na nalazištu Velika Dobrava ‐ Zglavnice. arheološki zapis na nalazištu Velika Dobrava – Zglavnice. namijenjeno analizi predloženih postupaka i njihovih rezultata, što će omogućiti izdvajanje najprikladnijeg modela za izvođenje arheološki utemeljene izjave o prikupljanja podataka102 te nemaju značajniji utjecaj POSTOTAK UNIŠTENOSTI (%) gubitku vrijednosti u slučajevima oštećenja STUP arheološ ANJ - na izvođenje postupka i dobivanje rezultata. UNIŠTENOSTI LINEARNI KVADRATNI EKSPONENCIJALNI KORIJENSKI LOGARITAMSKI kih zapisa. Kao osno MODEL vni nedost MODELat ak procjene ist MODEL aknuto je ne- MODEL MODEL 2 post 1 – 10 ojanje unaprijed 1 – 31 utvrđenih 1 re – 2fe 0 rentnih okvira 1 – 3 1 – 4 otvorenih dopunama i promjenama s pojavom no- 6.4 Analiza rezultata 3 11 – 20 32 – 44 21 – 35 4 – 8 5 – 9 vih podataka i spoznaja. Kako su referentni okviri 4 2 t1e –me 30 lj provedbe4 5 sv – ak 54 e vrijednosne 36 – 45 procjene, 9 nji – 1 -5 10 – 16 Cijelo je 6. poglavlje bilo namijenjeno testiranju hova uspostava nužno predstavlja prioritetni zada-5 31 – 40 55 – 63 46 – 56 16 – 24 17 – 24 metode procjene gubitka vrijednosti u stvarnim si- tak područja upravljanja kulturnom baštinom. Za tuacijama, kako bi se omogućila analiza 6re zultata i 4 pot 1 – re 50 be ovoga rada re 64 – 70 ferentni okviri uspost 57 – 65 avljeni 25 – 35 25 – 34 procjena uspješnosti predloženih postupaka. 7 Isto- 5 su na t 1 – 60 emelju dostupnih podat 71 – 77 aka o regiji i razdo 66 – 72 36 – - 48 35 – 46 dobno je razmatrana prikladnost podataka na koji- blju, kako bi se prikazao način njihove upotrebe i ma je procjena utemeljena te utjecaj razlika u k 8 om- 6 njiho 1 – 70 vo značenje 78 – u83 vrijednosnim 73 – 79 procjenama. 49 – 63 47 – 61 103 pleksnosti arheoloških zapisa na njezinu pro 9 vedbu. 71 – 80 84 – 89 80 – 85 64 – 80 62 – 79 Aplikacija metode na tri različite situacije pokazala 10 8 102 1 – 90 Podaci potrebni 90 za procjenu vrijednosti 86 – 90 složenijeg 81 – a 90 80 – 90 je da su, iako postupak varira u ovisnosti o vrsti ar- arheološkog zapisa bit će sadržani u profilima, odnosno Tablica 18: Ovisnost stupnja uništenosti o postotku uništenosti. heološkoga zapisa, razlike izražene tek u segmentu vertikalnim presjecima na rubovima oštećenja, te po potrebi nadopunjen i dodatnim istraživanjima. Procjena jed- nostavnijega arheološkog zapisa većinom će ovisiti o pro- vedbi dodatnih istraživanja. 103 U te je svrhe, uz mnogobrojne objave rezultata istraživanja razmatranih razdoblja i regija, značajnu pomoć 139 Monografije CPA 9 Postupak je obuhvatio i testiranje prikladnosti razli- je prethodila tom uništenju. Procjena postotka uni- čitih vrsta podataka za provedbu procjene. U tom štenosti prikazana je zasebno za svaki od analizi-je kontekstu arheološki istražen zapis na području ranih zapisa, uz isticanje mogućih problema prili-atrija Mohorjeve družbe izabran kao posebna stu- kom njezina izvođenja. Time su u okvirnim crtama dija prikladnosti podataka koji se mogu prikupiti iz prikazane raznovrsne situacije na koje je pri tom vertikalnih presjeka na rubovima arheološki istra-postupku moguće naići te kako ih riješiti, s ciljem ženoga područja za rekonstrukciju situacije koja je da krajnji rezultat predstavlja jasno definiran omjer prethodila uklanjanju arheološkog zapisa i time njioštećene površine naspram površini za koju je mo- hove prikladnosti za provedbu procjene gubitka vri- guće utemeljeno pretpostaviti da sadrži usporedivi jednosti u slučajevima oštećenja nastalih nenadzira- arheološki zapis. nim ili nestručnim zahvatima. Kako podaci sadrža- Na temelju procijenjenog postotka uništenosti mo- ni u profilima predstavljaju tek indikaciju situacije guće je odrediti relativnu uništenost i zatim stupanj koja je prethodila uništenju, ne mogu nadomjestiti uništenosti. Stupanj uništenosti i vrijednosni indeks, podatke koji bi bili dobiveni arheološkim iskopa-dobiven vrijednosnom procjenom arheološkog za- vanjem, ponajprije kontekst pokretnih arheoloških pisa, temeljne su varijable za izračun gubitka vrijed-materijala te puno razumijevanje stratigrafskih od- nosti te su postupci njihova određivanja osnovni nosa. Ipak, studijom je prikazano da u slučaju ošte- postupci predložene metode. No odnos stupnja ćenja arheološkoga zapisa set podataka prikupljen uništenosti prema postotku uništenosti može zna-analizom profila omogućuje prihvatljivu rekon- čajno varirati te ovisi o primijenjenom modelu izra- strukciju situacije, do neke mjere usporedivu i s re- čuna. Kako bi postupak procjene bio pojednostav- zultatima arheološkog iskopavanja, na temelju koje njen, slika 78 prikazuje ovisnost stupnja uništenosti je moguće utvrditi razinu kvalitete zapisa te njegov o procijenjenom postotku uništenosti prema svim informativni potencijal. Iako će u praksi uspješnost predloženim modelima, što omogućuje izvođenje rekonstrukcije ovisiti o mnogim čimbenicima, po-gubitka vrijednosti i bez provođenja predstavljenih najprije širini zahvata, odnosno prostornom raz- matematičkih postupaka. maku između vertikalnih presjeka, ali i prethodnim Završni je segment postupka obuhvatio izračun spoznajama, može se zaključiti da profili sadrže pri-gubitka vrijednosti i njegovu kategorizaciju imple- kladan set podataka za provođenje procjene gubitka mentacijom različitih modela za njihov izračun. vrijednosti oštećenih arheoloških zapisa. Usporedbom dobivenih rezultata uviđamo da line- Značajan segment postupka je i procjena postotka arni, korijenski i logaritamski model kombinirani s uništenosti, koja ovisi o razumijevanju strukture i linearnom i logaritamskom kategorizacijom gubitka sadržaja cijelog zapisa te interpretaciji aktivnosti imaju do neke mjere slične rezultate, dok rezultati koje su ga stvorile. Kako se taj segment postupka kvadratnoga i eksponencijalnoga modela te ekspo-izvodi na temelju usporedivog arheološkog zapisa, nencijalne kategorizacije gubitka primjetno odstu-procjena postotka uništenosti sa svakim novim gu- paju od njihovih vrijednosti. Uzrok tome je potpu- bitkom zahtijeva ponovno izvođenje definiranjem na neosjetljivost koju eksponencijalni i kvadratni trenutnog odnosa uništene površine i situacije koja model pokazuju na dvadesetpostotna, odnosno tri-desetpostotna oštećenja arheoloških zapisa. Izrazi- pružio i 50. broj časopisa Arheološki vestnik (Ciglenečki to su niski i rezultati eksponencijalne kategorizacije (ur.) 1999) u kojem je prije 15 godina donesen opći prikaz gubitka, koja gubitak u intervalu od 2 do 11 svrsta-spoznaja arheološke znanosti za područje današnje Slove- va u 1. kategoriju i iskazuje kao minimalan. Naime, nije. Takve i slične publikacije, koje utemeljuju smjernice budućih istraživanja, dobar su temelj za konstruiranje cje- vrijednost 11 može, ovisno o modelu, biti rezultat lovitije slike istraženosti te početni korak u uspostavljanju izračuna gubitka za arheološke zapise ocijenjene jasnih referentnih okvira za razumijevanje vrijednosti i najvišom vrijednošću (Vi = 3), s procijenjenom znanstvenog potencijala arheoloških zapisa. 140 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene uništenošću od 8 % prema korijenskom, do čak arheološki zapis s vrijednosnim indeksom 3 kod 44 % prema kvadratnom modelu. Problematičnost uništenosti procijenjene na 10 %. Izračunom pre-eksponencijalne kategorizacije izrazita je i kada se ma logaritamskom modelu tu će ocjenu dobiti če-razmotre gubici koje će ona svrstati u 2. kategori- tiripostotna oštećenja arheološkoga zapisa s istim ju i iskazati kao umjerene. Riječ je o vrijednostima vrijednosnim indeksom. Izračunom gubitka prema u intervalu od 11,1 do 18, s time da vrijednost 18 linearnom modelu logaritamskom će kategorizaci-mogu poprimiti visoko vrijedni arheološki zapisi jom najniža kategorija gubitka biti pripisana deset- (Vi = 3) s procijenjenom uništenošću od 25 % pre- postotnim oštećenjima arheoloških zapisa s vrijed- ma korijenskom i logaritamskom, do čak 70 % pre- nosnim indeksom 2,2, dok će u 2. kategoriju biti ma kvadratnom modelu. Iz tog razloga ni kvadratni smješteni najvišom ocjenom ocjenjeni arheološki ni eksponencijalni model za izračun gubitka, kao ni zapisi (Vi = 3) kod dvadesetpostotnih oštećenja. eksponencijalnu kategorizaciju gubitka, ne možemo Izračunom prema logaritamskom modelu to će smatrati prikladnima za procjenu gubitka vrijedno-biti slučaj tek sa 4 % oštećenim arheološkim za- sti niti upotrebljivima u praksi. pisom s vrijednosnim indeksom 2,2, odnosno s 9 Primjenom ostalih modela vrijednosti će biti pri- % oštećenim arheološkim zapisom s vrijednosnim kladnije raspoređene i u slučaju nižih i u slučaju vi- indeksom 3. ših oštećenja, a isto vrijedi i za primjenu linearne i Kada se razmotri kako se logaritamska i linearna ka-logaritamske kategorizacije gubitka. Ako se prihvati tegorizacija ponašaju prema višim oštećenjima, lako da su kvadratni i eksponencijalni model za izračun je uvidjeti da pri najvišim vrijednostima ne pokazuju gubitka vrijednosti, kao i eksponencijalna katego-značajnu razliku te gubitak koji poprima vrijednost u rizacija gubitka, neprikladni postupci za izvođenje intervalu od 24,1, odnosno 24,5 do 30 prikazuju kao utemeljene izjave o gubitku vrijednosti, neka od potpun. Ipak, razlika je u tome što će takvu ocjenu kombinacija preostalih modela i kategorizacija tre-linearna kategorizacija pripisati na primjer arheološ- bala bi predstavljati prikladan postupak za izračun kom zapisu s vrijednosnim indeksom 2,7 kod proci-gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog zapisa. jenjene uništenosti od 62 % prema logaritamskom, a Korijenski i logaritamski model karakterizira izrazi- 71 % prema linearnom modelu. Logaritamska će ka- tija osjetljivost na niža oštećenja arheološkog zapi- tegorizacija istu ocjenu pripisati arheološkom zapisu sa te rezultiraju sličnim rezultatima, kategorizacija s vrijednosnom indeksom 2,8 u istim situacijama. 105 kojih, neovisno o primijenjenoj jednadžbi, neće po- Istodobno će 4. kategoriji biti pripisani gubici s vri- kazivati značajne razlike. Iz tog je razloga dovoljno jednošću u intervalu od 18,1 do 24 prema linearnoj, rezultate kategorizacije gubitka izračunatoga prema odnosno 16,5 do 24,4 prema logaritamskoj katego-logaritamskom modelu usporediti s rezultatima kate- rizaciji pa ni tu razlika nije pretjerano izražena. Ipak, gorizacije gubitka dobivenog linearnim modelom. 104 logaritamska kategorizacija će ocjenu 4 pripisati ar-Linearna kategorizacija, koja gubitak vrijednosti heološkim zapisima s vrijednosnim indeksom 2,1 proporcionalno smješta u 5 kategorija, pokazuje kod uništenosti od 47 % prema logaritamskom te određenu razinu neosjetljivosti na manja oštećenja 61 % prema linearnom modelu. Linearna kategori-arheološkog zapisa. Razmatranjem mogućih rezul- zacija istu će ocjenu pripisati arheološkom zapisu s tata proporcionalne raspodjele gubitka, primjetno vrijednosnim indeksom 2,1 kod oštećenja od 62 % je da će linearna kategorizacija kao minimalan ra- prema logaritamskom, odnosno 71 % prema linear- zumjeti gubitak izračunat linearnim modelom za nom modelu. 104 Kategorizacije gubitka vrijednosti izvedene su loga- 105 Istu će ocjenu obje kategorizacije pripisati i arheo- ritamskom jednadžbom pa je logaritamski model za izra- loškim zapisima s vrijednosnim indeksom 2,5 kod ošteće- čun gubitka vrijednosti izabran kao reprezentativniji za nja od 80 % prema logaritamskom, odnosno 81 % prema izvođenje ove usporedbe. linearnom modelu. 141 MODEL linearna eksponencijalna logaritamska kategorizacija kategorizacija kategorizacija linearni 3 2 4 kvadratni 3 2 3 eksponencijalni 3 2 3 korijenski 3 2 4 logaritamski 3 2 4 Tablica 17: Procjena gubitka vrijednosti za rimskodobni arheološki zapis na nalazištu Velika Dobrava ‐ Zglavnice. Monografije CPA 9 POSTOTAK UNIŠTENOSTI (%) STUPANJ UNIŠTENOSTI LINEARNI KVADRATNI EKSPONENCIJALNI KORIJENSKI LOGARITAMSKI MODEL MODEL MODEL MODEL MODEL 2 1 – 10 1 – 31 1 – 20 1 – 3 1 – 4 3 11 – 20 32 – 44 21 – 35 4 – 8 5 – 9 4 21 – 30 45 – 54 36 – 45 9 – 15 10 – 16 5 31 – 40 55 – 63 46 – 56 16 – 24 17 – 24 6 41 – 50 64 – 70 57 – 65 25 – 35 25 – 34 7 51 – 60 71 – 77 66 – 72 36 – 48 35 – 46 8 61 – 70 78 – 83 73 – 79 49 – 63 47 – 61 9 71 – 80 84 – 89 80 – 85 64 – 80 62 – 79 10 81 – 90 90 86 – 90 81 – 90 80 – 90 Tablica 18: Ovisnost stupnja uništenosti o postotku uništenosti. Slika 78 Ovisnost stupnja uništenosti o postotku uništenosti. Usporedno razmatranje mogućih rezultata pokazuje Linearno-logaritamski model: da isključivo korištenje jednadžbi izrazitije osjetlji-vih na niže vrijednosti dovodi do mogućnosti pre- Vi × (ceil ( PPu) + 1) uveličavanja stvarnoga gubitka vrijednosti106 i time Gk = ceil (5 × ln ( + 1) 10 ) 20 opasnosti da pravi gubitak ostane nerazumljen. S druge strane, korištenje isključivo linearnih jed- nadžbi može dovesti do umanjivanja gubitka vri- Logaritamsko-linearni model: jednosti koje nije u skladu s arheološkim načinom razumijevanja šteta na arheološkim zapisima. To je Vi × (ceil (5 × ln ( + 1) PPu ) + 1) jednako primjetno i u slučaju nižih i u slučaju viših Gk = ceil ( ) 20 6 oštećenja. 107 Rezultati utoliko pokazuju da će linear- ni model predstavljati prikladan pristup za izračun gubitka, ako njegovu ocjenu kategoriziramo logari- Usporedbom rezultata koji su za stvarne primjere tamskom jednadžbom i obrnuto. dobiveni kombinacijama tih postupaka, primjetno je da je prva dala raznovrsnije rezultate, dok je druga gubitak u sve četiri situacije smjestila u 3. kategoriju ( sl. 79). Ako se osjetljivost na moguće situacije usporedi za obje kombinacije postupaka, može se primijetiti prva 106 Primjer je pripisivanje 4. kategorije gubitka ošteće- kombinacija postupaka i najmanja oštećenja na ar- nju od 47 % na arheološkom zapisu s vrijednosnim indek- heološkim zapisima s vrijednosnim indeksom 2,3 i som 2,1. 107 Gubitak od 10 % na visokovrijednom arheološkom višim smješta u 2. kategoriju, odnosno da oštećenja zapisu (Vi = 3) bit će ocijenjen kao minimalan, dok će na takvim arheološkim zapisima ne mogu biti ocije-zapis s vrijednosnim indeksom 2,8 tek kod uništenosti od njena kao minimalna. Druga kombinacija postupaka 71 % biti ocijenjen kao potpun. 142 Celje ‐ Mohorjev Celje – Breg VD ‐ Zglavnice VD ‐ Zglavnice MODEL atrij Igrišče Tumul Nekropola Vi=2,7; PPu=19% Vi=2,5; PPu=25% Vi=1,8; PPu=72% Vi=1,8; PPu=82% linearni model + logari Gubitak vrijednosti arheološk tamska 2 og zapisa: mogućnosti i načini procjene 3 3 4 kategorizacija logaritamski Celje – Mohorjev Celje – Breg VD – Zglavnice VD – Zglavnice model + linearna 3 3 3 3 MODEL atrij igrišče Tumul Nekropola kategorizacija Vi = 2,7; PPu = 19 % Vi = 2,5; PPu = 25 % Vi = 1,8; PPu = 72 % Vi = 1,8; PPu = 82 % linearni model + logaritamska kategorizacija 2 3 3 4 Tablica 19: Usporedba procjena gubitka vrijednosti dobivenih linearno‐logaritamskim i logaritamski model + linearna logaritamsko‐linearnim modelom. kategorizacija 3 3 3 3 Slika 79 Usporedba procjena gubitka vrijednosti dobivenih linearno-logaritamskim i logaritamsko-linearnim modelom. će oštećenja do 4 % na arheološkom zapisu s vrijed- POSTOTAK UNIŠTENOSTI za Vi = 3 nosnim indeksom 3 smjestiti u 1. kategoriju gubitka. KATEGORIJA LIN‐LOG LOG‐LIN Korištenjem druge kombinacije postupaka najviša – 1 – 4 1 kategorija u koju mogu biti smještena oštećenja na 1 – 20 5 – 16 arheoloških zapisima s vrijednosnim indeksom 1,8 je 2 3., koja gubitak iskazuje kao značajan. Time će tek 21 – 40 17 – 34 3 osamdesetpostotna oštećenja na arheološkim zapi- 41 – 70 35 – 61 4 sima s vrijednosnim indeksom 1,9 biti smještena u 71 – 90 62 – 90 5 4. kategoriju i ocijenjena kao izrazita. Prvom kombi- Slika 80 Usporedba mogućih rezultata linearno-logaritam- nacijom postupaka u tu će kategoriju biti smješteni skog i logaritamsko-linearnog modela u odnosu na postotak Tablica 20: Usporedba mogućih rezultata linearno‐logaritamskog i logaritamsko‐linearnog arheološki zapisi s vrijednosnim indeksom 1,7 kod uništenosti arheoloških zapisa s najvišim vrijednosnim modela u odnosu na postotak uništenosti arheoloških zapisa s najvišim vrijednosnim oštećenja od 81 % ( sl. 80). indeksom. indeksom. Time prva kombinacija postupaka pokazuje izraziti- ju osjetljivost na veća oštećenja arheoloških zapisa s mogu biti ocjenjena kao minimalna. Ako model za nižim vrijednosnim indeksom, ali i na niska ošteće-procjenu gubitka vrijednosti oštećenog arheološkog nja arheoloških zapisa s visokim vrijednosnim indek- zapisa treba predstavljati odraz arheološkog razu- som. Druga kombinacija postupaka prikazuje nešto mijevanja vrijednosti arheoloških ostataka, druga manju osjetljivost na manja oštećenja visokovrijed-opcija ne može biti prihvatljiva. Naime, vrijedno- nih arheoloških zapisa, no primjetnu neosjetljivost sni indeks arheološkog zapisa prije oštećenja mora na velika oštećenja arheoloških zapisa s nižim vrijed-predstavljati značajan segment procjene pri vrijed- nosnim indeksima. Utoliko prva kombinacija postu- nosnom tretiranju štete na visokocijenjenim arhe- paka, odnosno logaritamska kategorizacija linearnim ološkim zapisima pa prva kombinacija postupaka modelom izračunatoga gubitka, pruža bolji prikaz ipak predstavlja prihvatljiviji stav prema štetama na gubitka vrijednosti pri oštećenjima arheoloških za-arheološkim ostacima za koje se smatra da im visoku pisa s nižim vrijednosnim indeksom, dok pitanje vrijednost pripisuje i struka i društvo. Stoga linearni osjetljivosti na manja oštećenja arheoloških zapisa model kombiniran s logaritamskom kategorizacijom s višim vrijednosnim indeksom treba dodatno raz-gubitka možemo smatrati nešto prikladnijim po- motriti. Ta se problematika odnosi na prihvatljivost stupkom za izvođenje iskaza o gubitku vrijednosti mogućnosti da i najmanja oštećenja na arheološkim oštećenog arheološkog zapisa, sposobnim, barem za zapisima s vrijednosnim indeksom 2,3 i višim ne potrebe arheoloških razmatranja, prikazati prikladnu mogu biti ocijenjena kao minimalna. Nasuprot tome razinu gubitka vrijednosti kod oštećenja na arheo-stoji mogućnost da i najmanja oštećenja na arheo- loškim zapisima nastalim nenadziranim ili nestručno loškim zapisima s najvišim vrijednosnim indeksom izvedenim zahvatima. 143 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 7 Zaključna razmatranja Pitanje vrijednosti arheološke baštine, kao i njezinog U skladu s time, u radu su razmatrani različiti pristu-gubitka, složena je problematika, koju nije moguće sa- pi vrijednosnim procjenama, čime je utvrđen smjer gledati samo iz perspektive arheološkog ili šireg znan- istraživanja potreban za oblikovanje sustavne metode stvenog diskursa. Kako izvore vrijednosti nalazimo u procjene gubitka vrijednosti u slučajevima oštećenja različitim domenama društvenog života, razmatranje arheološkog zapisa. Metoda je utemeljena na susta-vrijednosnih atributa baštine zahtijeva analizu pod- vima kvantitativnih vrijednosnih analiza te proširena ručja u kojima se vrijednosti stvaraju, što je predu- mjerenjem gubitaka pomoću matematičkih izračuna vjet razumijevanju i suvremenih sustava vrednovanja koji omogućuju iskazivanje gubitka vrijednosti u arheološke baštine i metoda koja se danas koriste za obliku broja kao oznake kategorije, odnosno razine oblikovanje iskaza o njezinoj vrijednosti. Iz tog je ra-gubitka. Dobiveni rezultat predstavlja sustavni po- zloga značajni dio ovoga rada bio posvećen razma- stupak za procjenu gubitaka u slučajevima oštećenja, tranju izvora vrijednosti i zatim povijesnog razvoja u koji su implementirani kriteriji vrijednosti razmat-vrijednosnog poimanja kulturne, pa time i arheološke rani u okviru analiza postojećih vrijednosnih procje-baštine. Tako usmjereno istraživanje imalo je dvostru- na razvijenih u različitim nacionalnim okvirima. Uto- ki cilj: s jedne su strane utvrđeni uvjeti pod kojima su liko obuhvaća jasno definirane kriterije vrednovanja, razvijeni suvremeni stavovi o vrijednosti arheološke vrijednosne stupnjeve i referentni okvir, na temelju baštine, dok su s druge uspostavljeni temelji za razvoj kojih se zatim izvodi izjava o vrijednosti arheološkog smislenog sustava vrednovanja te evaluacije gubitaka zapisa prije oštećenja ili uništenja. U tom je kontekstu u slučajevima oštećenja elemenata arheološke baštine. posebna pozornost posvećena razmatranju kriterija Analizom mehanizama koji djeluju u postojećim su-vrijednosti arheoloških zapisa pa procjena obuhvaća stavima vrednovanja, izdvojeni su oni koji omogu- definiranje vrijednosti zapisa u baštinskom kontekstu ćuju stvaranje refleksivnog postupka upravljanja koji te razmatranje osnovnih indikatora znanstvene vrije sposoban, unutar prikladnog zakonskog okvira, jednosti uokvirenih pitanjima kvalitete i potencijalne djelovati s ciljem trajnog očuvanja baštinskih vrijed-informativne vrijednosti. Na tim su temeljima kriteriji nosti u korist dugoročnih društvenih i znanstveno- vrijednosne procjene podijeljeni u tri osnovne kate- istraživačkih interesa. Na tim je temeljima oblikova- gorije, od kojih su prve dvije izravno izvedene iz stan- na i metoda za izvođenje iskaza o gubitku vrijednosti dardnih baštinskih procjena, a definirane su društve-u slučajevima oštećenja elemenata arheološke bašti- nim i općim vrijednostima arheološkog zapisa. Treća ne, odnosno arheološkog zapisa kao načina struč- se kategorija dijelom naslonila na standardne baštin- nog poimanja međuodnosa različitih vrsta arheološ- ske procjene znanstvene vrijednosti, no proširena je kih ostataka. Utoliko je svrha zaključnoga poglavlja analizom fizičkih ostataka kao temeljnih indikatora još jednom razmotriti okvir unutar kojega je metoda znanstvene vrijednosti arheološkoga zapisa, odnosno oblikovana, kako bi se utvrdila razina njezine uskla-njegove kvalitete i informativnog potencijala. đenosti sa suvremenim razumijevanjem vrijednosti Iako procjena vrijednosti arheološkoga zapisa prije i načinima njezinog iskazivanja te omogućilo puno oštećenja predstavlja značajan segment postupka, razumijevanje predloženog postupka kao preduvjet procjena gubitka te vrijednosti nužno mora biti obli-smislenoj primjeni te prikladnoj reviziji, nadopuni i kovana na zasebnom, postupku definiranom gubici-izmjeni. ma nastalim uklanjanjem arheoloških ostataka. Obli- 145 Monografije CPA 9 kovanje metode procjene gubitka vrijednosti ovisi, Predložena je metoda razvijena kako bi se osigurala dakle, o dvostrukoj analizi: prva se odnosi na utvr-razumljivost, transparentnost i konzistentnost pro- đivanje vrijednosti arheološkog zapisa prije ošteće- cjene u slučajevima oštećenja arheoloških zapisa te nja, a druga na procjenu gubitka nastalog nenadzira- istodobno umanjio utjecaj osobnih uvjerenja koja nim ili nestručno izvedenim zahvatima. S ciljem da najčešće proizlaze iz stručnih interesa procjenite-predloženi model za procjenu gubitka bude odraz lja (prema Fletcher 2011, 326). U tom je kontekstu vrijednosnog ranga koji pojedinom elementu arhe-još jednom bitno naglasiti da je, unatoč egzaktnosti ološke baštine pripisuju i struka i društvo, pri vrijed- određenih postupaka, metoda oblikovana sa spo- nosnom tretiranju štete na arheološkim zapisima, znajom da je objektivna procjena nemoguća te da vrijednosni indeks zapisa prije oštećenja predstavlja je svaka kvantitativna standardizacija kvalitativnih značajan segment procjene. Sljedeći je segment poznačajki i sporna i osporiva (Deeben, Groenewoudt stupka usmjeren na problematiku izračuna dosega 2005, 292). Iz tog se razloga procjena ne smije sma- štetnog zahvata pa u tom kontekstu značajni po- trati fiksnom i objektivnom, već rezultatom trenut- datak predstavlja stupanj uništenosti, koji zajedno nih spoznaja o višestrukim, promjenjivim i međuo-s vrijednosnim indeksom treba smatrati osnovnom visnim varijablama (Moeran 2009, 8). No problem varijablom za izračun gubitka vrijednosti. Kako je arheološke znanosti definiran kao gubitak vrijednosti izračunu stupnja uništenosti moguće pristupiti na oštećenog arheološkog zapisa kroz predloženu me-različite načine, postupak je obuhvatio razmatranje todu omogućuje njegovo argumentirano izvođenje različitih modela i njihovih rezultata pri izračunu koje rezultira utemeljenim predstavljanjem dobive-dosega učinjene štete. Neovisno o modelu izračuna, nih rezultata. Kako se trend pripisivanja numeričke izvođenje predložene metode se, u skladu sa zada-vrijednosti arheološkoj baštini poklapa s trendovima nim zahtjevima te sustavom prikupljanja potrebnih korištenja ekonomskih principa u oblikovanju uprav-podataka izvodi u pet faza, koje uključuju razmatra- ljanja različitim vrstama tradicionalno neekonomskih nje pozadinskih podataka potrebnih za oblikovanje resursa (Darvill 2001; Carman 2005b; van der Valk referentnog okvira, analizu rezultata arheološkog 2010b), tako oblikovani modeli procjene zasigurno istraživanja provedenog u sklopu dokumentiranja osiguravaju bolja i uvjerljivija sredstva obrane arheo-nastalog oštećenja, vrijednosnu procjenu izvedenu loških interesa u sukobu s političkim i ekonomskim na temelju izdvojenih kriterija, izračun stupnja uni-pritiscima. Utoliko je moguće tvrditi da se predlože- štenosti te, na kraju, procjenu gubitka vrijednosti na metoda, iako ne pokušava riješiti sve probleme oštećenog arheološkog zapisa. procjene gubitaka vrijednosti u slučajevima oštećenja Testiranje učinkovitosti metode procjene provede- arheoloških zapisa, ipak može smatrati prikladnim no je empirijskom analizom koja je omogućila ispi- postupkom evaluacije koji uvjerljivo argumentira i tivanje dosega i ograničenja predloženih postupa- osnove i razloge korištenja. Ipak, iako rezultira pri- ka. Provedene su studije, u skladu s predloženom hvatljivom ocjenom štete, kao njezin osnovni nedo-metodom, podijeljene na pet osnovnih dijelova, za statak može se istaknuti nesposobnost da iskaže novi koje je utvrđeno da pružaju prikladnu i logičnu seri-vrijednosni rang oštećenoga zapisa te da gubitak pri- ju koraka koji vode razumijevanju vrijednosti arheo- kaže u odnosu na zadane kriterije. U tu je svrhu po- loškog zapisa te njezina gubitka u slučaju oštećenja. trebno provesti novu vrijednosnu procjenu, ponovo Analizom dobivenih i mogućih rezultata predlože-izvedenu na temelju predloženoga sustava kriterija. nih modela za izračun gubitka vrijednosti i njegovu Provedbom tog postupka moguće je dobiti različite kategorizaciju izveden je najprikladniji postupak, rezultate, uključujući i onaj gdje se, i u slučaju visokih rezultate kojeg je moguće smatrati smislenim odra-gubitaka, razina vrijednosti nakon oštećenja nije zna- zom suvremenog razumijevanja vrijednosti arheo- čajnije promijenila. Izvor tog problema predstavljaju loške baštine i načina njezina iskazivanja. kvalitativne značajke arheološke i općenito kulturne 146 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene baštine, pa iako je njezine vrijednosti moguće iskaza razvoj dobro utemeljenih postupaka upravljanja zati brojem izvedenim kategorizacijom dostupnih arheološkom baštinom. Istodobno, širenje potrebe podataka, takvi postupci nemaju pravo numeričko za takvim postupcima može kao posljedicu imati i značenje, već uvijek predstavljaju samo iskaz izveden premještanje izvedbe u područje komercijalne arhe-prema unaprijed definiranoj intervalnoj skali. Iz tog ologije, što je dodatni zahtjev za jasno i metodološki razloga procjena gubitka vrijednosti ne može obli-i teorijski zadanom praksom koju je moguće dje- kovati iskaz o novonastaloj vrijednosti arheološkoga lotvorno revidirati i nadograđivati. To je pogotovo zapisa, nego iskaz o učincima nastalih oštećenja, gdje značajno u odnosu na stalni razvoj arheološke spo-je rezultat utemeljen na razumijevanju odnosa vrijed- znaje koji će uvijek zahtijevati nove mjerne i evalu- nosti i utjecaja promjene. acijske parametre (prema Roper 1979; Lynott 1997, Primarni je cilj konstruiranja metode bio osigurati Little 2005; Worthing, Bond 2008) pa takva nasto-konzistentnu osnovu za provođenje i vrijednosnih janja mogu omogućiti oblikovanje održivog sustava procjena i evaluacije gubitaka, a daljnji razvoj ta-zaštite i upravljanja utemeljenog na širem razumije- kvih sustava i aktivnije uključenje baštinskih djelat- vanju i povijesnog razvoja i suvremenog značenja nika u njihovu provedbu otvara široke mogućnosti vrijednosti arheološke baštine. 147 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene 8 Popis literature i izvora 8.1 Popis literature BARTOL, B., N. BRATINA JURKOVIČ, A. FATUR, N. FON-BOŠTJANČIČ, E. KOŠAK, A. LAPANJA, F. LE- ALTSCHUL, J. H. 2005, Significance in American cultural NARČIČ, F. PODLESNIK i J. TORBICA (ur.) 2004, Stra-resource management: Lost in the past. – U: C. Mathers, tegija prostorskega razvoja Slovenije. – Ljubljana. T. Darvill i B. J. Little (ur.), Heritage of Value, Archaeology BARTOSIEWICZ, L., D. MéRAI i P. CSIPPÁN 2011, of Renown: Reshaping Archaeological Assessment and Significance, Dig up–Dig in: Practice and Theory in Hungarian Archae-Gainesville, 192–210. ology. – U: L. R. Lozny (ur.), Comparative Archaeologies: A ALTSCHUL, J. H. 2010, Archaeological Heritage Values Sociological View of the Science of the Past, New York, 273– in Cross-Cultural Context. – U: G. S. Smith, P. M. Mess- 338. enger i H. A. Soderland (ur.), Heritage values in contemporary BAŠ, F. 1954, Organizacija spomeniškega varstva v sloven-society, Walnut Creek, 75–85. ski preteklosti. – Varstvo spomenikov V, 13–37. ANDLAR, G., B. ANIČIĆ, P. PEREKOVIĆ, I. RECH- BAUSOVAC, M., J. KRAJŠEK i T. PRAPROTNIK 2012, NER DIKA i I. HRDALO 2011, Kulturni krajobraz i le- Nova odkritja na Bregu v Celju, Celje, Maistrova ulica, gislativa: stanje u Hrvatskoj. – Društvena istraživanja 20/3 Breg, Partizanska cesta (EŠD 56 Celje – Arheološko naj- (113), 813–835. dišče Celje). – U: M. Črešnar, B. Djurić i M. Jerala (ur.), APPADURAI, A. 1986, Introduction: commodities and Arheologija v letu 2011: Dediščina za javnost, Strokovno srečathe politics of value. – U: A. Appadurai (ur.), The Social nje Slovenskega arheološkega društva 29.–30. marec 2012, Life of Things: Commodities in Cultural Perspective, Cambridge, Ljubljana, 9. 3–63. BAVEC, U. 2011, Dolenje Karteljevo pri Novem mestu. – Arhe-APPADURAI, A. (ur.) 1986, The Social Life of Things: ologija na avtocestah Slovenije 18, Ljubljana. Commodities in Cultural Perspective. – Cambridge. BAXTER, I. 2010, Global Heritage Tourism: The Value ARENDT, H. 1991 [1958], Vita activa. – Zagreb, August of Experiencing the Past. – U: G. S. Smith, P. M. Mess-Cesarec. enger i H. A. Soderland (ur.), Heritage values in contemporary ARMALY, M. J., S. P. PAGIOLA i A. BERTAUD 2001, society, Walnut Creek, 241–254. Economics of Investing in Heritage: Historic Center of BENDER, B. 1992, Theorising Landscapes and the Pre-Split. – U: I. Serageldin, E. Shluger i J. Martin-Brown (ur.), historic Landscapes of Stonehenge. – Man 27, 735–755. Historic Cities and Sacred Sites. – Washington, D.C., 165–179. BENEDIK KREITMAYER, K., K. KOVAČEC NA- ARROW, K., R. SOLOW, P. R. PORTNEY, E. E. LEA- GLIČ, Z. KOŽELJ, M. MIKLAVČIČ PINTARIČ, J. PIR- MER, R. RADNER i H. SCHUMAN 1993, Report of the KOVIČ, F. J. ZAKRAJŠEK i G. ZUPAN 2007, Navodila NOAA Panel on Contingent Valuation. – URL: za pripravo predloga za vpis v register nepremične kulturne dedišči-http://www.economia.unimib.it/DATA/modu- ne. – Ljubljana. li/7_6067/materiale/noaa%20report.pdf. (Citirano 20. 5. BIDDLE, M. 1989, The Rose reviewed: a comedy (?) of 2013). errors. – Antiquity 63, 753–760. ASHWORTH G. J., B. GRAHAM i J. E. TUNBRIDGE BINFORD, L. R. 1964, A Consideration of Archaeo-2007, Pluralising Pasts: Heritage, Identity and Place in Multicultu-logical Research Design. – American Antiquity 29/4, str. ral Societies. – London. 425–441. AVRAMI, E., R. MASON i M. DE LA TORRE 2000a, BLOCKLEY, M. 1995, Archaeologists in the marketplace. Report on Research. – U: E. Avrami, R. Mason i M. de la – U: M. A. Cooper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Torre (ur.), Values and Heritage Conservation, Los Angeles, Managing Archaeology, London, 97–115. 3–11. BLOEMERS, T. J. H. F. 2010, The Cultural Landscape AVRAMI, E., R. MASON i M. DE LA TORRE 2000b, and Heritage Paradox: Protection and Development of Exploratory Essays: Overview. – U: E. Avrami, R. Mason the Dutch Archaeological-Historical Landscape and its i M. de la Torre (ur.), Values and Heritage Conservation, Los European Dimension. – U: T. J. H. F. Bloemers, H. Kars, Angeles, 14–17. A. van der Valk i M. Wijnen (ur.), The Cultural Landscape BARNES, M. R., A. K. BRIGGS i J. J. NEILSEN 1980, and Heritage Paradox: Protection and Development of the Dutch A Response to Raab and Klinger on Archaeological Site Archaeological-Historical Landscape and its European Dimension, Significance. – American Antiquity 45/3, 551–553. Amsterdam, 3–16. 149 Monografije CPA 9 BLOEMERS, T. J. H. F., H. KARS i A. VAN DER VALK BRUNS, D. i B. H. GREEN 2001, Identifying threatened, 2010, What have we learnt? – U: T. J. H. F. Bloemers, H. valued landscapes. – U: B. Green i W. Vos (ur.), Threatened Kars, A. van der Valk i M. Wijnen (ur.), The Cultural Lan-Landscapes, London, New York, 119–127. dscape and Heritage Paradox: Protection and Development of the BUGGEY, S. i N. MITCHELL 2008, Cultural Landscapes: Dutch Archaeological-Historical Landscape and its European Di-Venues for Community-based Conservation. – U: R. Lon- mension, Amsterdam, 503–518. gstreth (ur.), Cultural Landscapes: Balancing Nature and Heri- BLOEMERS, T. J. H. F., H. KARS, A.VAN DER VALK i tage in Preservation Practice, Minneapolis, London, 164–179. M. WIJNEN (ur.) 2010, The Cultural Landscape and Heritage BURSTRÖM, M., B. ELFSTRÖM i B. JOHANSEN 2004, Paradox: Protection and Development of the Dutch Archaeological-Serving the Public: Ethics in heritage management. – U: Historical Landscape and its European Dimension, Amsterdam. H. Karlsson (ur.), Swedish archaeologists on ethics, Lindome, BOLTA, A. 1957, Rimsko grobišče na Bregu v Celju. – 135–147. Arheološki Vestnik 8, 317–327. BURSTRÖM, M., L. SMITH, A. OMLAND, S. VIN- BOLTA, A. i V. KOLŠEK 1982, Celjski muzej - Stalna SRYGG, C. HOLTORF i T. BRATTLI 2009, Comments arheološka razstava Pokrajinskega muzeja v Celju. – Kul-on Terje Brattli: ‘Managing the Archaeological World Cul- turni in naravni spomeniki Slovenije 22, Ljubljana. tural Heritage: Consensus or Rhetoric?’ – Norwegian Ar- BORTOLOTTO, C. 2013, Golema cola cola u Gravini: chaeological Review 42/2, 183–203. nematerijalna kulturna baština, kulturno dobro i teritorij CANNAVò, P. F. 2007 , The Working Landscape: Founding, između UNESCO-ova diskursa i lokalne baštinske prak-Preservation, and the Politics of Place. – Cambridge, Massa-se. – U: M. Hameršak, I. Pleše i A.-M. Vukušić (ur.), Proi- chusetts, London. zvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi, Zagreb, CARMAN, J. 1990, Commodities, rubbish and treasure: 187–201. valuing archaeological objects. – Archaeological Review from BOYLAN, P. J. 2002, The concept of cultural protection Cambridge 9/2, 195–207. in times of armed conflict: from the crusades to the new CARMAN, J. 1991, Beating the bounds: archaeologi-millennium. – U: N. Brodie i K. Walker Tubb (ur.), Illicit cal heritage management as archaeology, archaeology as Antiquities: The Theft of Culture and the Extinction of Archaeo-social science. – Archaeological review from Cambridge 10/2, logy, One World Archaeology 42, London, 43–108. 175–184. BOWDEN, M. 1988, Priority scores for archaeological CARMAN, J. 1993, The P is silent - as in archaeology. – evaluation. – Antiquity 62, 286–288. Archaeological Review from Cambridge 12/1, 39–53. BOŽIČ, D. 1987, Keltska kultura u Jugoslaviji: Zapadna CARMAN, J. 1995, The importance of things: archaeo-grupa. – U: A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja logy and the law. – U: M. A. Cooper, A. Firth, J. Carman 5, Sarajevo, 855–897. i D. Wheatley (ur.), Managing Archaeology, London, 17–30. BRATINA JURKOVIČ, N. 2008, Evropska konvecija o kra- CARMAN, J. 1996a, Valuing Ancient things. – London. jini: izvajanje v Sloveniji. – Ljubljana, URL: http://www.mop. CARMAN, J. 1996b, Data for the future or an amenity for gov.si/ (Citirano 15. 6. 2013). the present: the values of the historic and natural wetland BRATINA JURKOVIČ, N. 2011, Landscape Management environment. – U: M. Cox, V. Straker i D. Taylor (ur.), We-Methodologies: Synthesis report of thematic studies. – Split, tlands: Archaeology and Nature Conservation, Proceedings of URL: http://www.pap-thecoastcentre.org/itl_public. the International Conference held at University of Bristol, php?public_id = 76&lang = en (Citirano 15. 6. 2013). 11–14 Aprill 1994, London, 18–29. BREGLIA, L. C. 2006, Monumental Ambivalence: The Politics CARMAN, J. 1999, Settling on sites: constraining con-of Heritage. – Texas. cepts. – U: J. M. Brück i M. Goodman (ur.), Making Places BRESKVAR ŽAUCER, L. i J. MARUŠIČ 2006, Analiza in the Prehistoric World: Themes in Settlement Archaeology, Lon-krajinskih tipov z uporabo umetnih nevronskih mrež don, 20–29. / Analysis of Landscape Types Using Artificial Neural CARMAN, J. 2000a, Theorising the practice of archae-Networks. – Geodetski vestnik 50/2, 224–237. ological heritage management. – U: Z. Koblynski (ur.), BREŠČAK, D. 1985, Oblike antičnih grobov na Dolenj- Arheological Heritage Management, Archaeologia Polona 38: skem. – Dolenjski zbornik, Novo mesto, 33–60. Archaeological heritage management, Warsaw, 5–21. BRIUER, F. L. i W. MATHERS 1996, Trends and Patterns CARMAN, J. 2000b, Theorising a Realm of Practice: In-in Cultural Resource Significance: An Historical Perspective and troducing Archaeological Heritage Management as a Re-Annotated Bibliography. – Alexandria. search Field. – International Journal of Heritage Studies 6/4, BRODIE, N. i K. WALKER TUBB (ur.) 2002, Illicit Anti-303–308. quities: The Theft of Culture and the Extinction of Archaeology. CARMAN, J. 2002a, Archaeology and Heritage: An Introduc- – One World Archaeology 42, London. tion. – London. CARMAN, J. 2002b, Paradox in places: twentieth-century battlefield sites in long-term perspective. – U: J. Schofield, 150 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene W. G. Johnson i C. Beck (ur.), Matériel Culture. The Archaeo-CLARK, K. 2002, In small things remembered: significan- logy of Twentieth-century Conflict, London, 9–21. ce and vulnerability in the management of Robben Island CARMAN, J. 2005a, Against Cultural Property: Archaeology, World Heritage Site. – U: J. Schofield, W. G. Johnson i Heritage and Ownership. – London. C. Beck (ur.), Matériel Culture. Archaeology of Twentieth-century CARMAN, J. 2005b, Good citizens and sound economics: Conflict, London, 266–280. The trajectory of archaeology in Britain from ‘heritage’ to CLARK, K. 2005a, The bigger picture: Archaeology and ‘resource’. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), He-values in long term cultural resource management – U: ritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Archaeological C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), Heritage of Value, Assessment and Significance, Gainesville, 43–57. Archaeology of Renown: Reshaping Archaeological Assessment and CARMAN, J. 2010, Promotion to Heritage: How Museum Significance, Gainesville, 317–330. Objects are Made. – Encouraging Collections Mobility – A Way CLARK, K. 2005b, From Valves to Values: Industrial Ar-Forward for Museums in Europe 1/1, 74–85. chaeology and Heritage Practice. – U: E. C. Casella i J. CARMAN, J. i M. L. S. SøRENSEN 2009, Heritage Stu- Symonds (ur.), Industrial Archaeology: Future Directions, New dies: an outline. – U: M. L. S. Sørensen i J. Carman (ur.), York, 95–119. Heritage studies: methods and approaches, London, 11–28. CLARK, K. i G. MAEER 2008, The cultural value of he- CARMAN, J., G. D. CARNEGIE i P. W. WOLNIZER ritage: evidence from the Heritage Lottery Fund. – Cultural 1999, Is archaeological valuation an accounting matter? – Trends 17/1, 23–56. Antiquity 73, 143–148. CLARK, K. 2010, Values in Cultural Resource Manage- CARNEGIE, G. D. i P. M. WOLNIZER 1996, Enabling ment. – U: G. S. Smith, P. M. Messenger i H. A. Soderland accountability in museums. – Museum Management & Cura- (ur.), Heritage values in contemporary society, Walnut Creek, torship 15/4, 371–386. 89–100. CARSON, R. T., W. M. HANEMANN, R. J. KOPP, J. CLEERE, H. 1984, World Cultural Resource Management: A. KROSNICK, R. C. MITCHELL, S. PRESSER, P. A. Problems and Perspectives. – U: H. Cleere (ur.), Approaches RUUD, V. K. SMITH, M. CONAWAY i K. MARTIN to the Archaeological Heritage, Cambridge, 125–131. 1996, Was the NOAA Panel Correct about Contingent Valua- CLEERE, H. (ur.) 1989, Archaeological Heritage Management tion? – Discussion paper 96–20, Washington, D.C., URL: in the Modern World. – One World Archaeology 9, London. http://ageconsearch.umn.edu/bitstream/10503/1/ CLEERE, H. 1989, Introduction: the rationale of ar- dp960020.pdf (Citirano 15. 12. 2013). chaeological heritage management. – U: H. Cleere (ur.), CHHABRA, D. 2010, Sustainable Marketing of Cultural and Archaeological Heritage Management in the Modern World, One Heritage Tourism. – London. World Archaeology 9, London, 1–19. CARVER, M. O. H. 1987a, The nature of urban depo- CLEERE, H. 1993, Managing the archaeological heritage. sits. – U: J. Schofield i R. Leech (ur.), Urban Archaeology in – Antiquity 67, 400–402. Britain, Council for British Archaeology Research Report CLEERE, H. 1995, Cultural landscapes as World Herita-61, London, 9–26. ge. – Conservation and Management of Archaeological Sites 1, CARVER, M. O. H. 1987b, Underneath English towns: inter-63–68. preting urban archaeology. – London. CLEERE, H. 1996, The Concept of ‘Outstanding Univer- CARVER, M. O. H. 1989, Digging for ideas. – Antiquity sal Value’ in the World Heritage Convention. – Conservation 63, 666–674. and Management of Archaeological Sites 1/4, 227–233. CARVER, M. O. H. 1996, On archaeological value. – An- CLEERE, H. 2000, The World Heritage Convention in tiquity 70, 45–56. the Third World. – U: F. McManamon i A. Hatton (ur.), CARVER, M. O. H. 2011, The best we can do? - Antiquity Cultural Resource Management in Contemporary Society: Perspec-85, 230–234. tives on Managing and Presenting the Past, London, 99–106. CHIPPINDALE, C. i D. GIBBINS 1990, Heritage at sea: CLEERE, H. 2001, The uneasy bedfellows: Universality proposals for the better protection of British archaeologi-and cultural heritage. – U: R. Layton, P. G. Stone i J. Tho- cal sites underwater. – Antiquity 64, 390–400. mas (ur.), Destruction and Conservation of Cultural Property, CIGLENEČKI, S. (ur.) 1999, Arheološki vestnik 50. – London, 22–29. Ljubljana. CLEERE, H. 2010, Management Plans for Archaeological CLAESSON, S. 2011, The Value and Valuation of Ma- Sites: A World Heritage Template. – Conservation and Ma- ritime Cultural Heritage. – International Journal of Cultural nagement of Archaeological Sites 12/1, 4–12. Property 18, 61–80. CONINGHAM, R., R. COOPER i M. POLLARD 2006, CLARK, K. 2001, Planning for the past: Heritage services What value a unicorn’s horn? A study of archaeological in local planning authorities in England. – Cultural Trends uniqueness and value. – U: C. Scarre i G. Scarre (ur.), The 11/43–44, 61–94. ethics of archaeology: philosophical perspectives on archaeological practice, New York, 260–272. 151 Monografije CPA 9 COOPER, A. 2008, Accounting for Research: a Critical Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Archaeolo-Assessment of English Heritage’s Research Strategy and gical Assessment and Significance, Gainesville, 21–42. Agenda 2005–2010. – Public Archaeology 7/1, 31–50. DARVILL, T. 2007, Research frameworks for World He- COOPER, M. A. 1995, The archaeological manager: ritage Sites and the conceptualization of archaeological applying management models to archaeology. – U: M. A. knowledge. – World Archaeology 39/3, 436–457. Cooper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Managing DARVILL, T. i A. K. FULTON 1998, MARS: The Mo-Archaeology, London, 67–84. numents at Risk Survey of England, 1995: Main Report. – COOPER, M. A. 2008, This is not a Monument: Rheto- Bournemouth, London. rical Destruction and the Social Context of Cultural Re- DARVILL, T. i G. WAINWRIGHT 1994, The Mo- source Management. – Public Archaeology 7/1, 17–30. numents at Risk Survey: an introduction. – Antiquity 68, COOPER, M. A., J. CARMAN, A. FIRTH i D. WHE- 820–824. ATLEY 1995a, Introduction: Archaeological manage- DARVILL, T. i G. WAINWRIGHT 1995, The Mo- ment. – U: M. Cooper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley numents at Risk Survey: an introduction. – Conservation and (ur.), Managing Archaeology, London, 1–15. Management of Archaeological Sites 1/1, 59–62. COOPER, M. A., J. CARMAN, A. FIRTH i D. WHE- DARVILL, T., A. SAUNDERS i B. STARTIN 1987, A ATLEY 1995b, Conclucions: Opening a debate. – U: M. Question of National Importance: Approaches to the A. Cooper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Mana-Evaluation of Ancient Monuments for the Monuments ging Archaeology, London, 230–235. Protection Programme in England. – Antiquity 61, 393– CORFIELD, M. i J. WILLIAMS 2011, Preservation of 408. Archaeological Remains in Situ (Paris). – e-conservation Ma- DARVILL, T., C. GERRARD i B. STARTIN 1993, Iden- gazine 21, 24–29. tifying and protecting historic landscapes. – Antiquity 67, CORNER, J. i S. HARVEY 1991, Mediating tradition and 563–574. modernity: the heritage/enterprise couplet. – U: J. Corner, DAVIDSON, D. A. i C. A WILSON 2006, An assessment i S. Harvey (ur.), Enterprise and Heritage: Crosscurrents of na-of potential soil indicators for the preservation of Cultural Heri-tional culture, London, 45–73. tage, University of Stirling Report to English Heritage. – COSSONS, N. 2005, New Directions in Industrial Ar- Stirling. – URL: http://www.sassa.org.uk/images/7/75/ chaeology. – U: E. C. Casella, i J. Symonds (ur.), Industrial UK_Monitoring_Final_Report.pdf (Citirano 3. 8. 2013). Archaeology: Future Directions, New York, IX–X. DAVIS, M., A. HALL, H. KENWARD i J. OXLEY 2002, CUSHMAN, D. i T. HOWE 2012, National-Scale Cultural Preservation of Urban Archaeological Deposits: moni-Resource Legislation. – U: M. Rockman i J. Flatman (ur.), toring and characterisation of archaeological deposits at Archaeology in Society: Its Relevance in the Modern World, New Marks & Spencer, 44–45 Parliament Street, York. – Inter-York, Dordrecht, Heidelberg, London, 45–56. net Archaeology 11. – URL: http://dx.doi.org/10.11141/ CVIRN, J. 1993, Celjski muzej skozi čas. – U: J. Cvirn, ia.11.3 (Citirano 26. 7. 2013.) V. Kolšek, M. Moškon, V. Šlibar (ur.), Vodnik po zbirkah DEEBEN, J. H. C. i B. J. GROENEWOUDT 2005, Han-Pokrajinskega muzeja Celje, Celje, 8–15. dling the unknown: The expanding role of predictive ČRNJAR, M. 2009, Procjena utjecaja na okoliš s ekonomskog as- modeling in archaeological heritage management in the pekta: teorija i praksa. – Specijalistički tečaj za održivi razvoj Netherlands. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), - I. godina, URL: http://www.zavod.pgz.hr/docs/zz- Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Archaeolo-puhr/documents/146/original.pdf (Citirano 12. 8. 2014). gical Assessment and Significance, Gainesville, 289–300. D‘AGOSTINO, B. 1984, Italy. – U: H. Cleere (ur.), Approa- DEEBEN, J. H. C., D. P. HALLEWAS i TH. J. MAAR- ches to the Archaeological Heritage, Cambridge, 73–81. LEVELD, 2002, Predictive modelling in Archaeological DARVILL, T. 1987, Ancient Monuments in the Countryside: Heritage Management of the Netherlands: the Indicative An Archaeological Management Review. – English Heritage Ar-Map of Archaeological Values (2nd Generation). – Berichten chaeological Report 5, London. van de Rijksdienst voor het Oudheidkundig Bodemonderzoek 45, DARVILL, T. 1995, Value systems in archaeology. – U: M. 9–56. A. Cooper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Mana- DEEBEN, J. H. C. (ur.) 2008, De Indicatieve Kaart van Ar- ging Archaeology, London, 38–48. cheologische Waarden, derde generatie, Rijksdienst voor Archeologie. DARVILL, T. 2001, Value Systems in Archaeology and – Amersfort. Heritage management. – Archäologisches Nachrichtenblatt DEEBEN, J. H. C., D. P. HALLEWAS, J. KOLEN i R. 6/2, 183–194. WIEMER 1997, Beyond the Cristal Ball: Predictive Mo- DARVILL, T. 2005, ‘Sorted for ease and whiz?’: Appro- delling as a Tool in Archaeological Heritage Management aching value and importance in archaeological resource and Occupation History. – U: W. J. H. Willems, H. Kars i management. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), D. P. Hallewas (ur.), Archaeological Heritage Management in the 152 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Netherlands: Fifty Years State Service for Archaeological Investiga-EMERY, P. A. 1993, Interface density and stratigraphic tions, Amersfoort, 76–118. primacy: Quantitative analyses for urban evaluation. – U: DEEBEN, J. H. C., B. J. GROENEWOUDT, D. P. J. Barber (ur.), Interpreting Stratigraphy: Conference Proceedings, HALLEWAS, i W. J. H. WILLEMS 1999, Proposals for a 25th November 1992, Edinburgh, 49–54. practical system of significance evaluation in archaeologi- ENGESTRÖM, Y. i F. BLACKLER 2005, On the life of cal heritage management. – European Journal of Archaeology the object. – Organization 12/3, 307–330. 2/2, 177–199. ENNEN, E. 2000, The meaning of heritage according to DE LA TORRE, M. i R. MASON 2002, Introduction. – connoisseurs, rejecters and take-it-or-leavers in historic U: M. de la Torre (ur.), Assessing the Values of Cultural Hericity centres: two Dutch cities experienced. – International tage, Los Angeles, 3–4. Journal of Heritage Studies 6/4, 331–350. DEMOULE, J-P. 2010, The crisis - economic, ideological, FAIRCLOUGH, G. 1999, Protecting time and space: and archaeological. – U: N. Schlanger i K. Aitchison (ur.), understanding historic landscape for conservation in En-Archaeology and the global economic crisis: Multiple impacts, possi-gland. – U: P. J. Ucko i R. Layton (ur.), The Archaeology and ble solutions, Tervuren, 13–17. Anthropology of Landscape: Shaping your landscape, London, DJURIĆ, B. 2004, Terra Gentis Humanae Memoria. – U: 121–136. B. Djurić i D. Prešeren (ur.), The earth beneath your feet: ar- FAIRCLOUGH, G. 2006, A New Landscape for Cultural chaeology on the motorways in Slovenia, The European heritage Heritage Management: Characterisation as a Management days series, Ljubljana, 31–35. Tool. – U: L. R. Lozny (ur.), Landscapes Under Pressure: The- DOMMANN, M. 2008, Lost in tradition? Reconside- ory and Practice of Cultural Heritage Research and Preservation, ring the history of folklore and its legal protection since New York, 55–74. 1800. – U: C. B. Graber i M. Burri-Nenova (ur.), I ntellectual FAIRCLOUGH, G. 2007, Razumevanje in uporaba raz-Property and Traditional Cultural Expressions in a Digital Envi-novrstnosti krajine: angleške izkušnje / Understanding ronment, Cheltenham, Northampton, 3–16. and using the diversity of landscape: english experiences. DONAGHEY, S. E. 2006, Valuing our Place: a critical explo- – U: B. Mlakar i N. Bratina Jurkovič (ur.), Mednarodna konfe- ration of frameworks for assessing the significance of New Zealand renca: Krajina in družba, 4. srečanje delavnic za izvajanje Evropske ’s historic heritage. – Neobjavljena doktorska disertacija. Ma-konvencije o krajini, Ljubljana, 11.–13. maj 2006, Ljubljana, ssey University, New Zeland, Auckland. 64–75. DRURY, P. i A. MCPHERSON 2008, Conservation Princi- FIRTH, A. 1995, Ghosts in the Machine. – U: M. A. Co- ples: Policies and Guidance for the Sustainable Management of the oper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Managing Ar-Historic Environment. – London. chaeology, London, 49–65. DUKELIS, P. N. i L. G. MENDONI (ur.) 2004, Perception FLATMAN, J. 2012, What the Walrus and the Carpenter and Evaluation of Cultural Landscapes, Proceedings of an Inter-Did Not Talk About: Maritime Archaeology and the Near national Symposium Zakynthos, December 1997. – Μελετηματα Future of Energy. – U: M. Rockman i J. Flatman (ur.), 38, Paris. Archaeology in Society: Its Relevance in the Modern World, New DULAR, A. 1976, Rimski grobovi iz Rosalnic, Štrekljevca York, Dordrecht, Heidelberg, London, 167–192. in Otoka pri Podzemlju. – Arheološki vestnik 27, 191–223. FLETCHER, W. 2011, Valuing archaeology; exploring the rea- DULAR, J. 1974, Rimski grobovi z Borštka v Metliki.– Arlity of the heritage management of England’s wetlands. – Neob-heološki vestnik 25, 353–370. javljena doktorska disertacija. University of Exeter, United DULAR, J. 1993 , Začetki železnodobne poselitve v osred-Kingdom, Exeter. nji Sloveniji. – Arheološki vestnik 44, 101–112. FOWLER, D. D. 1982, Cultural Resources Management. – DULAR, J. 2003, Halštatske nekropole Dolenjske / Die hall- U: M. B. Schiffer (ur.), Advances in Archaeological Method and stattzeitlichen Nekropolen in Dolenjsko. – Opera Instituti Ar-Theory 5, New York, London, 1–50. chaeologici Sloveniae 6, Ljubljana. FREESTONE, R., S. MARSDEN i C. GARNAUT 2008, DULAR, J. i S. TECCO HVALA 2007, South-Eastern Slove- A Methodology for Assessing the Heritage of Planned nia in the Early Iron Age: settlement, economy, society / Jugovzhod-Urban Environments: An Australian Study of National na Slovenija v starejši železni dobi: poselitev, gospodarstvo, družba. Heritage Values. – International Journal of Heritage Studies – Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 12, Ljubljana. 14/2, 156–175. ELIA, R. J. 1993, US Cultural Resource Management and FREY, B. S. 1997, Evaluating Cultural Property: The Eco-the ICAHM Charter. – Antiquity 67,426–438. nomic Approach. – International Journal of Cultural Property EMERY, P. A. 1991, Standardizing evaluation of urban strati- 6/2, 231–246. fication: Defining quantifiable attributes of data potential. – Ne-FREY, O. H. i S. GABROVEC 1969, K latenski pose- objavljeno magistarsko delo. University of York, Depar- litvi Dolenjske: Prvi rezultati izkopavanj na stiškem na- tment of Archaeology, York. selju / Zur latenezeitliche Besiedlung Unterkrains: Erste 153 Monografije CPA 9 Ergebnisse der Ausgrabungen im Ringwall von Stična. – GIBSON, L. i J. PENDLEBURY 2009, Introduction: Va-Arheološki vestnik 20, 7–26. luing Historic Environments. – U: L. Gibson i J. Pendlebu- FRIGO, M. 2004, Cultural property v. cultural heritage: ry (ur.), Valuing Historic Environments, Farnham, 1–16. A „battle of concepts“ in international law? - International GIBSON, L. i J. PENDLEBURY (ur.) 2009, Valuing His-Review of the Red Cross 86/854, 367–378. toric Environments. – Farnham. FUNARI, P. P., A. ZARANKIN i E. STOVEL (ur.) 2005, GLASSOW, M. 1977, Issues in Evaluating the Significance Global Archaeological Theory: Contextual Voices and Contempo-of Archaeological Resources. – American Antiquity 42/3, rary Thoughts. – New York. 413–420. GABROVEC, S. 1973, Začetek halštatskega obdobja v GOODYEAR, A. C., L. M. RAAB i T. C. KLINGER, Sloveniji. – Arheološki vestnik 24, 338–385. 1978, The Status of Archaeological Research Design in GABROVEC, S. 1975a, Šentvid pri Stični: Petrušnja vas. – Cultural Resource Management. – American Antiquity U: S. Gabrovec, S. Jesse, P. Petru, J. Šašel i F. Truhlar (ur.), 43/2, 159–173. Arheološka najdišča Slovenije. – Ljubljana, 199. GOUDSWAARD, B. 2001, The archaeological manage- GABROVEC, S. 1975b, Šentvid pri Stični: Šentvid pri Stič- ment of major infrastructure Projects: The Betuwe rou- ni. – U: S. Gabrovec, S. Jesse, J. Petru, J. Šašel i F. Truhlar te railway project. – Archaeologisches Nachrichtenblatt 6/2, (ur.), Arheološka najdišča Slovenije, Ljubljana, 200. 152–182. GABROVEC, S. 1987, Jugoistočnoalpska regija sa za- GOULD, S. 1998, Planning, development and Social Ar- padnom Panonijom (Uvod, Dolenjska grupa, Svetolu- chaeology. – U: S. Tarlow i S. West (ur.), The Familiar Past? cijska grupa, Notranjska grupa, Ljubljanska grupa). – U: Archaeologies of Later Historical Britain, London, 140–154. A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja 5, Sarajevo, GRAHAM, B. i P. HOWARD (ur.) 2008, The Ashgate Rese-25–182. arch Companion to Heritage and Identity. – Hampshire. GABROVEC, S. 1999, 50 Jahre Archäologie der älteren GRAMSCH, A. 2000, ‘Reflexiveness’ in archaeology, na-Eisenzeit in Slowenien / 50 let arheologije starejše železne tionalism, and Europeanism. – Archaeological Dialogues 7/ 1, dobe v Sloveniji. – Arheološki vestnik 50, str. 145–188. 4–19. GABROVEC, S., S. JESSE, P. PETRU, J. ŠAŠEL i F. GRAMSCH, A. 2011, Theory in Central European Ar-TRUHLAR (ur.) 1975, Arheološka najdišča Slovenije. – chaeology: dead or alive? – U: J. Bintliff i M. Pearce (ur.), Ljubljana. The Death of Archaeological Theory. – Oxford, 48–71. GARDEN, M-C. E. 2009, The heritagescape: looking at GREEN, W. i J. F. DOERSHUK 1998, Cultural Resource heritage sites. – U: M. L. S. Sørensen i J. Carman (ur.), He-Management and American Archaeology. – Journal of Ar- ritage studies: methods and approaches, London 270–291. chaeological Research 6/2, 121–167. GASPARI, A., R. KREMPUŠ i M. NOVšAK 2007, Pre- GREGL, Z. 1989, Rimskodobna nekropola Zagreb - Stenjevec liminary report on the discovery of a late Celtic sanctuary (katalog izložbe). – Zagreb. and two Gallo-Roman tempels in Celje. – U: P. Barral (ur.), GREGL , Z. 1997, Rimske nekropole sjeverne Hrvatske / The L’âge du fer dans l’arc jurassien et ses marges. Dépots, lieux sacrés Roman cemeteries of northern Croatia. – Zagreb. et territorialité à l’âge du fer 2, Actes de XXIXe colloque internatio-GREGL , Z. 2000, Antičke kružne grobnice s dromosom nal de l’AFEAF, Bienne, 5–8 mai 2005, Besançon, 835–840. u Hrvatskoj. – Opuscula archaeologica 23–24, 165–169. GASPARI, A., M. GUŠTIN, I. LAZAR i B. ŽBONA GREGL , Z. 2003, Gornja Vas na Žumberku: Grob 36. – TRKMAN 2000, Late Roman tool finds from Celje, Opuscula archaeologica 27, 469–479. Gradišče at Zbelovska gora and Sv. Pavel above Vrtovin GRENVILLE, J. i I. RITCHIE 2005, Archaeological de- (Slovenia). – U: M. Feugère i M. Guštin (ur.), Iron, Black- posits and value. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little smiths and Tools. Ancient European Crafts. – Monographies (ur.), Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping instrumentum 12, Montagnac, 187–203. Archaeological Assessment and Significance. – Gainesville, 211– GASPARI, A., R. KREMPUŠ, M. ERIČ, S. BOKA i A. 226. šEMROV 2001, Arheološko najdišče v strugi Savinje v GROENEWOUDT, B. J. i T. J. H. F. BLOEMERS Celju. – Arheološki vestnik 52, 281–302. 1997, Dealing with Significance: Concepts, Strategies GATHERCOLE, P. i D. LOWENTHAL (ur.) 1994, The and Priorities for Archaeological Heritage Management Politics of the Past. – London, New York. in the Netherlands. – U: W. J. H. Willems, H. Kars i D. GELL, A. 1986, Newcomers to the world of goods: the P. Hallewas (ur.), Archaeological Heritage Management in the Muria Gonds. – U: A. Appadurai (ur.), The Social Life of Netherlands: Fifty Years State Service for Archaeological Investiga-Things: Commodities in Cultural Perspective, Cambridge, 110– tions, Amersfoort, 119–172. 138. GRUEN, J. P. 2001, Everyday Attractions: Tourism and GERSTENBLITH, P. 1995, Identity and Cultural Proper- the Generation of Instant Heritage in Nineteenth-Century ty: The Protection of Cultural Property in the United Sta- San Francisco. – U: N. Alsayyad (ur.), Consuming Tradition, tes. – Boston University Law Review 75, 559–688. 154 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene Manufacturing Heritage: Globoal Norms and Urban Forms in the HOLTORF, C. 2007, What Does Not Move Any Hearts – Age of Tourism, London, New York, 152–190. Why Should It Be Saved?: The Denkmalpflegediskussion GWYN, D. 2005, Publishing and Priority in Industrial Ar- in Germany. – International Journal of Cultural Property 14/1, chaeology. – U: E. C. Casella i J. Symonds (ur.), Industrial 33–55. Archaeology: Future Directions. – New York, 121–134. HOLTORF, C. 2009, Comments on Terje Brattli: „Ma- HARDESTY, D. L. i B. J. LITTLE 2000, Assessing Archae- naging the archaeological world cultural heritage: Con- ological Significance: A Guide for Archaeologists and Historians. sensus or rhetoric?“ - Norwegian Archaeological Review 42/1, – Walnut Creek. 196–200. HARRIS, E. C. 1997, Principles of archaeological stratigraphy HOLTORF, C. i T. SCHADLA-HALL 2000, Age as arte- (2. izd.). – London. fact. – European Journal of Archaeology 2 / 2, 229–248. HARRIS, S. 2010, The Moral Landscape: How Science Can HOLTORF, C. i O. ORTMAN 2008, Endangerment and Determine Human Values. – New York, London, Toronto, Conservation Ethos in Natural and Cultural Heritage: The Sydney. Case of Zoos and Archaeological Sites. – International Jour- HARVEY, D. C. 2000, Continuity, authority and the pla- nal of Heritage Studies 14/1, 74–90. ce of heritage in the Medieval world; a study of identity HORVAT, J. 1999 , Roman Provincial Archaeology in Slo-in west Cornwall. – Journal of Historical Geography 26/1, venia Following the Year 1965 : Settlement and Small Fin-47–59. ds . – Arheološki vestnik 50, 215–257. HARVEY, D. C. 2001, Heritage Pasts and Heritage Pre- HORVAT, M., J. LAMUT, J. MEDVED, M. CULIBERG, sents: Temporality, Meaning and the Scope of Heritage B. DJURIĆ i B. VIČIČ 2007, Sela pri Dobu. – Arheologija Studies. – International Journal of Heritage Studies 7/4, 319– na avtocestah Slovenije 2, Ljubljana. 338. HOWARD, P. 1994, Heritage: Management, Interpretation, HASKELL, T. (ur.) 1993, Caring for our built heritage: Conser-Identity. – New York. vation in Practice. – London. HUDOKLIN, J. 2007, Predstavitev projekta Regionalna HAZLER, V. 2009, Poveznice među konzervatorstvom i razdelitev krajinskih tipov Slovenije in Izjemne krajine muzeologijom: Pregled poveznica i postignuća u Republici Slovenije / Presentation of the regional distribution of Sloveniji. – Etnološka istraživanja 14, 321–362. Landscape types in Slovenia project, and the Outstanding HEIZER, R. F. i S. F. COOK 1956, Some Aspects of the landscapes of Slovenia project. – U: B. Mlakar i N. Brati-Quantitative Approach in Archaeology. – Southwestern Jour- na Jurkovič (ur.), Mednarodna konferenca: Krajina in družba, 4. nal of Anthropology 12/3, 229–248. srečanje delavnic za izvajanje Evropske konvencije o krajini, Lju-HEY, G. 2006, Scale and Archaeological Evaluations: bljana, 11. – 13. maj 2006, Ljubljana, 53–63. What are We Looking For? – U: G. Lock i B. L. Molynea- HUDOKLIN, J., I. SELAK i S. SIMIČ 2005, Smernice za ux (ur.), Confronting Scale in Archaeology: Issues of Theory and celostno ohranjene dediščinske kulturne krajine (spremembe zakono-Practice, New York, 113–128. daje, povezovanje s kmetijstvom). – Novo mesto. HODDER, I. 1985, Postprocessual Archaeology. – U: M. HULD SIGURðARDóTTIR, K. 2006, Challenges in B. Schiffer (ur.), Advances in Archaeological Method and Theory Conserving Archaeological Collections. – U: N. Agnew i J. 8, Orlando, San Diego, New York, London, 1–26. Bridgland (ur.), Of the Past, for the Future: Integrating Archaeo-HODDER, I. 1991, Interpretive Archaeology and Its logy and Conservation, Proceedings of the conservation theme at the Role. – American Antiquity 56/1, 7–18. 5th World Archeological Congress, Washington, D.C., 22–26 June HODDER, I. 1992, Theory and Practice in Archaeology. – 2003, Los Angeles, 220–223. London. HUNTER, J. i I. RALSTON (ur.) 1994, Archaeological Re- HODDER, I. 2010, Cultural Heritage Rights: From source Management in the UK: An Introduction (2nd edition). Ownership and Descent to Justice and Well-being. – Ant- – Stroud. hropological Quarterly 83/4, 861–882. IRELAND, T. 2012, Excavating Globalisation from the HODDER, I., M. SHANKS, A. ALEXANDRI, U. Ruins of Colonialism: Archaeological heritage manage-BUCHLI, J. CARMAN, J. LAST i G. LUCAS (ur.) 1995, ment responses to cultural change. – U: E. Negussie (ur.), Interpreting Archaeology: Finding Meaning in the Past. – Lon-Changing World, Changing Views of Heritage: The Impact of don. Global Change on Cultural Heritage, Proceedings of the ICOMOS HOLLOWELL, J. 2006, Moral arguments on subsistence Scientific Symposium 2010, Paris, 18–29. digging. – U: C. Scarre i G. Scarre (ur.), The ethics of ar- ISTENIČ, J. 1999, Poetovio, zahodna grobišča 1: grobne celote chaeology: philosophical perspectives on archaeological practice, New iz Deželnega muzeja Joanneuma v Gradcu / Poetovio, the western York, 69–93. cemeteries 1: grave-groups in the Landesrnuseum Joanneum, Graz. HOLTORF, C. 2001, Is the past a non-renewable resour- – Katalogi in monografije 32, Ljubljana. ce? – U: R. Layton, P. G. Stone i J. Thomas (ur.), Destruction JAMESON JR., J. H. i S. BAUGHER 2007, Public In-and Conservation of Cultural Property, London 286–297. terpretation, Outreach, and Partnering: An Introduction. 155 Monografije CPA 9 – U: Jr., J. H Jameson i S. Baugher (ur.), 2007, Past Meets KNEZ, T. 1986, Novo mesto pod Kelti in Rimljani. – Kro-Present: Archaeologists Partnering with Museum Curators, Teachers nika 34/1–2, 1–7. and Community Groups, New York, 3–17. KNEZ, T. 1991, Novo mesto v arheoloških obdobjih ob JERIN, B. 2008, Mrzlo polje: Sektor D. – U: D. Svolj- stoletnici raziskovanj / Novo mesto in Archaeological šak, J. Istenič, T. Nabergoj, H. Bras Kernel, B. Jerin, M. Ages: A hundred Years of the Excavations. – Zgodovinski Daszkiewicz, G. Schneider, M. Horvat, L. Bartosiewicz, časopis 45/1, 17–24. M. Erič, B. Mušič, B. Djurić, T. Verbič, P. Cattaneo i M. KNEZ, T. 1992, Novo mesto II: keltsko-rimsko grobišče = Laudato, Mrzlo Polje pri Ivančni Gorici. – Arheologija na av-Novo mesto II: keltisch-römisches Gräberfeld. – Carniola Archae-tocestah Slovenije 5, Ljubljana, 60–75. ologica 2, Novo mesto. JOKILEHTO, J. 1999, History of Architectural Conservation. KNUDSON, R. 2001, Cultural Resource Management in – Oxford. Context. – Archives and Museum Informatics 13, 359–381. JONES, K. L. 2007, Caring for archaeological sites: Practical KOLEN, J. 2009, The ‘anthropologization’ of archaeolo-guidelines for protecting and managing archaeological sites in New gical heritage. – Archaeological Dialogues 16/2, 209–225. Zealand. – Wellington. KOLŠEK, V. 1959, Nekaj prispevkov k topografiji rimske JUUL JENSEN, U. 2000, Cultural Heritage, Liberal Edu- Celeje. – Celjski zbornik 1959, 230–257. cation, and Human Flourishing. – U: E. Avrami, R. Ma- KOLŠEK, V. 1967, Celeia – Kamniti spomeniki. – Kulturni in son, i M. de la Torre (ur.), Values and Heritage Conservation, naravni spomeniki Slovenije 7, Ljubljana. Los Angeles, 38–43. KOLŠEK, V. 1975, Celje. – U: S. Gabrovec, S. Jesse, P. JURIĆ, Z. i F. ĆORIĆ 2009, Kulturno promicanje Dalma- Petru, J. Šašel i F. Truhlar (ur.), Arheološka najdišča Slovenije, cije: Prijedlozi konzervatora Maxa Dvořáka i Josepha W. Ljubljana, 279–282. Kubitscheka 1909. godine / Cultural Promotion of Dal- KOLŠEK, V. 1980, Celje. – U: Petru P. (ur.), Rešena ar- matia: The 1909 Proposals by Conservators Max Dvořák heološka dediščina Ljubljane (katalog razstave). – Ljubljana, and Joseph W. Kubitschek. – Prostor 17/2, 227–243. 49–51. KAISER, T. 1995, Archaeology and ideology in souteast KOLŠEK, V. 1983 Municipium Claudium Celeia . – Celjski Europe. – U: P. I. Kohl i C. Fawcet (ur.), Nationalism, Poli-zbornik 1982/83, 165–173. tics, and the Practice of Archaeology, Cambridge, 99–119. KOPYTOFF, I. 1986, The cultural biography of things: KARLSSON, H. (ur.) 2004, Swedish archaeologists on ethics. commoditization as process. – U: A. Appadurai (ur.), The – Lindome. Social Life of Things: Commodities in Cultural Perspective, Cam-KING, T. F. i M. M. LYNEIS 1978, Preservation: A De- bridge, 64–91. veloping Focus of American Archaeology. – American KOS, P. 1982, Celjski muzej III - Numizmatična razstava. – Anthropologist (New Series), 80/4, 873–893. Kulturni in naravni spomeniki Slovenije 112, Ljubljana. KIRSHENBLATT-GIMBLETT, B. 2004, Intangible he- KOS, P. 1986, Keltski novci v Sloveniji / Monete celtiche in Slo-ritage as metacultural production. – Museum International venia. – Koper, Trieste. 56/1–2, 52–65. KOS, P. 1997, Leksikon antične numizmatike: S poudarkom na KLEIN, T. 2003, Archaeology and the Evaluation of prostoru jugovzhodnih Alp in Balkana. – Ljubljana. Significance. – U: T. H. Klein i L. Sebastian (ur.), Natio- KREMPUŠ, R., M. NOVŠAK i S. TOMAŽIČ 2005, Nova nal Forum on Assessing Historic Significance for Transportation spoznanja o urbanistični zasnovi rimske Celeje. – Mohorjev Programs, Transportation Research Circular E-C055, May 23– koledar 2005, 173–177. 25, 1999, Washington, D.C., 27–33. KREMPUŠ, R., B. MUŠIČ i M. NOVšAK 2005, Celeia KLINGER, T. C. i L. M. RAAB 1980, Archaeological (Noricum): Topographische Erkenntnisse 1992–2002. – Significance and the National Register: A Response to U: L. Borhy i P. Zsidi (ur.), Die norisch-pannonischen Städte und Barnes, Briggs and Neilsen. – American Antiquity 45/3, das römische Heer im Lichte der neuesten archäologischen Forschun-554–557. gen, Aquincum Nostrum II. 3, II. Internationale Konferenz über KNEZ, T. 1965, Rimski grobovi v Straži. – Arheološki ves- norisch-pannonische Städte, Budapest-Aquincum 11–14. Septem- tnik 15–16, 145–164. ber 2002. – Budapest, 201–216. KNEZ, T. 1968, Oblike antičnih grobov na Dolenjskem. KRISTIANSEN, K. 1989, Perspectives on the Archaeo- – Arheološki vestnik 19, 221–238. logical Heritage: History and Future. – U: H. Cleere (ur.), KNEZ , T. 1974, Antična nekropola v Novem mestu. – Archaeological Heritage Management in the Modern World, One Kronika 22/2, 73–76. World Archaeology 9, London, 23–29. KNEZ, T. 1980a, Novo mesto kot arheološko najdišče: ra- KRISTIANSEN, K. 2008a, Do we need the ‘archaeology ziskovanja – dognanja – problemi. – Kronika 28/2, 82–92. of Europe’? – Archaeological Dialogues 15/1, 5–25. KNEZ, T. 1980b, Novo mesto v zadnjem tisočletju pred KRISTIANSEN, K. 2008b, The dialectic between global n. št. – U: P. Petru i T. Knez (ur.), Zbornik posvečen Stanetu and local perspectives in archaeological theory, heritage Gabrovcu ob Šesdesetletnici, Situla 20–21, Ljubljana, 145–151. and publications. – Archaeological Dialogues 15/1, 56–69. 156 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene KRISTIANSEN, K. 2011, A Social History of Danish Ar-centuries. – U: M. Novotná, W. Jobst, M. Dufková i K. chaeology (Reprint with New Epilogue). – U: L. R. Lozny, Kuzmová (ur.), Acta of the conference The Phenomena of Cul- (ur.), Comparative Archaeologies: A Sociological View of the Sci-tural Borders and Border Cultures Across the Passage of Time: ence of the Past, New York, 79–107. From the Bronze Age to Late Antiquity, Anodos 10/2010, 375th KRIŽ, B. 2003, Draga pri Beli Cerkvi - antična nekropola: stole-anniversary of the Trnava University, 22nd–24th October 2010. – tja ob cesti. (katalog razstave) / Draga near Bela Cerkev - Roman Trnava, 175–185. cemetery: centuries by the road-side. (exibition catalogue). – Novo LEKAKIS, S. 2008, Going Local in a Global World: Loca-mesto. ting the Public and Evaluating the Synchronic Context in KRIŽ, B. 2004a, Prazgodovinsko steklo Dolenjske. – U: I. Archaeological Resource Management. – Conservation and Lazar (ur.), Drobci antičnega stekla. / Fragments of ancient glass, Management of Archaeological Sites 10/4, 308–319. Koper, 11–17. LEONE, M., P. B. POTTER i P. A. SHACKEL 1987, KRIŽ, B. 2004b, Draga near Bela Cerkev. – U: D. Prešeren Toward a critical archaeology. – Current Anthropology 51/1, (ur.), The earth beneath your feet: archaeology on the motorways in 137–145. Slovenia, The European heritage days series, Ljubljana, 128–129. LEONE, M. i P. B. POTTER 1992, Legitimation and the KRIŽ, B., P. STIPANČIĆ i A. ŠKEDELJ PETRIČ 2009, classification of archaeological sites. – American Antiquity Arheološka podoba Dolenjske: Katalog stalne arheološke razstave 57, 137–145. Dolenjskega muzeja Novo mesto / The archaeological image of Do-LIPE, W. D. 1974, A conservation model for American lenjska: Catalogue of the permanent archaeological exhibition at the archaeology. – The Kiva 39/1–2, 213–243. Dolenjski muzej Novo mesto. – Novo mesto. LIPE, W. D. 1984, Value and Meaning in cultural Resour- KUJUNDŽIĆ, Z. 1982, Poetovijske nekropole. – Katalogi in ces. – U: H. Cleere (ur.), Approaches to the Archaeological He-monografije 20, Ljubljana. ritage, Cambridge, 1–11. LABADI, S. 2007, Representations of the nation and cul- LITTLE, B. J. 2005, The U.S. National Register of Histo- tural diversity in discourses on World Heritage. – Journal of ric Places and the shaping of archaeological significance. – Social Archaeology 7, 147–170. U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), Heritage of Value, LABADI, S. i C. LONG (ur.) 2010, Heritage and globali-Archaeology of Renown: Reshaping Archaeological Assessment and sation. – London, New York. Significance, Gainesville, 114–124. LAFRENZ SAMUELS, K. 2008 Value and Significance in LOVENJAK , M. 1997, Štirje novi miljniki s ceste Emona-archaeology. – Archaeological Dialogues 15/1, 71–97. Neviodunum . – Arheološki vestnik 48, 89–96. LAWSON, A. J. 2004, Perception and Evaluation of His- LOVENJAK , M. 2003, Municipium Flavium Latobico- toric Landscapes: The Contribution of Rescue Archaeo- rum Neviodunum. – U: M. Šašel Kos i P. Scherrer (ur.), logy in Britain. – U: P. N. Dukelis i L. G. Mendoni (ur.), The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia: Pannonia I Perception and Evaluation of Cultural Landscapes, Proceedings /Die autonomen Stadte in Noricum und Pannonien: Pannonia I, of an International Symposium Zakynthos, December 1997, Situla 41, Ljubljana, 93–105. Μελετηματα 38. – Paris, 17–25. LOWENTHAL, D. 1996, The Heritage Crusade and the Spoils LAZAR, I. 1997a, Arheološke najdbe na območju Narod- of History. – London. nega doma. – Celjski zbornik 1997, 159–172. LOZNY L. R. (ur.) 2006, Landscapes Under Pressure: Theory LAZAR, I. 1997b, Poznorimske najdbe iz Celja. – Arheolo- and Practice of Cultural Heritage Research and Preservation. – ški vestnik 48, 325–331. New York. LAZAR, I. 1997c, Obrti rimske Celeje. – Kronika 45, 1–7. LOZNY, L. R. 2011, Polish Archaeology in Retrospective. LAZAR, I. 2001, Celeia: Arheološka podoba mesta. /An ar- – U: L. R. Lozny (ur.), Comparative Archaeologies: A Sociolo- chaeological image of the town. – Celje. gical View of the Science of the Past. – New York, 195–220. LAZAR, I. 2002, Celeia. – U: M. Šašel Kos i P. Scherrer LOZNY, L. R. (ur.) 2011, Comparative Archaeologies: A Socio- (ur.), The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia: Nori- logical View of the Science of the Past. – New York. cum. / Die autonomen Stadte in Noricum und Pannonien: Nori- LUCAS, G. 2001, Critical Approaches to Fieldwork: Contempo- cum, Situla 40, Ljubljana, 71–101. rary and Historical Archaeological Practice. – London. LAZAR, I. 2008, Celejski forum in njegov okras. – Anna- LYNOTT, M. J. 1980, The dynamics of significance: an les, Series Historia et Sociologia 18/2, 349–360. example from central Texas. – American Antiquity 45/1, LAZAR, I. 2011a, The World of Gods and Religious Life 117–120. in Roman Celeia. – U: I. Lazar (ur.), Religion in public and LYNOTT, M. J. 1997, Ethical Principles and Archaeologi-private sphere: acta of the 4th International Colloquium The Aucal Practice: Development of an Ethics Policy. – American tonomous Towns of Noricum and Pannonia, 22.–25. september Antiquity 62/4, 589–599. 2008, Celje. – Koper, 25–39. MARCINIAK, A. 2011, Contemporary Polish Archaeo- LAZAR, I. 2011b, The inhabitants of Roman C eleia - an logy in Global Context. – U: L. R. Lozny (ur.), Comparative insight into intercultural contacts and impacts through 157 Monografije CPA 9 Archaeologies: A Sociological View of the Science of the Past. – MCGUIRE, R. H. i R. NAVARRETE, 2005, Between New York, 179–194. Motorcycles and Rifles: Anglo-American and Latin Ame- MARIĆ, M. i O. GRGUREVIĆ 2007, Krajobraz–suvre- rican Radical Archaeologies. – U: P. P. Funari, A. Zarankin mena europska kretanja, slovenski model i iskustva, stanje i E. Stovel (ur.), 2005, Global Archaeological Theory: Contextu-u Hrvatskoj. – Prostor 15/2, 272–281. al Voices and Contemporary Thoughts, New York, 309–336. MARTIN, F. 1994, Determining the size of museum su- MCMANAMON, F. P. 2000, The protection of archaeo- bsidies. – Journal of Cultural Economics 18, 255–70. logical resources in the United States: reconciling preser- MARUŠIČ, J., B. BARTOL, S. DEŠNIK, J. HABJAN, J. vation with contemporary society. – U: F. McManamon in HLADNIK, J. HUDOKLIN, M. JUG, A. KOLŠEK, N. A. Hatton (ur.), Cultural Resource Management in Contemporary KRAVANJA, S. PIANO, M. PODBOJ, M. PREM, M. SI-Society: Perspectives on Managing and Presenting the Past, Lon-MIČ, E. TAVČAR i I. ZAKOTNIK 1998, Regionalna razde- don, 40–54. litev krajinskih tipov v Sloveniji: Metodološke osnove. – Ljubljana. MCMANAMON, F. P. i A. HATTON, 2000, Introduc-MASON, R. 2002, Assessing Values in Conservation tion: considering cultural resource management in mo-Planning: Methodological Issues and Choices. – U: M. de dern society. – U: F. McManamon i A. Hatton (ur.), Cul-la Torre (ur.), Assessing the Values of Cultural Heritage, Los tural Resource Management in Contemporary Society: Perspectives Angeles, 5–30. on Managing and Presenting the Past, London, 1–19. MASON, R. 2008, Management for Cultural Landscape MEADOW, M. 2010. Relocation and revaluation in uni-Preservation: Insights from Australia. – U: R. Longstreth versity museums, or, Rubbish Theory revisited. – University (ur.), Cultural Landscapes: Balancing Nature and Heritage in Pre-Museums and Collections Journal 3, 3–9. servation Practice, Minneapolis, London, 180–196. MERRYMAN, J. H. 1994, The Nation and the Object. – MATHERS, C., T. DARVILL i B. J. LITTLE 2005, In- International Journal of Cultural Property 3/1, 61–76. troduction: Archaeological value in a world context. – U: MESKELL, L. (ur.) 1998, Archaeology under Fire: Nationa-C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), Heritage of Value, lism, Politics, and Heritage in the Eastern Mediterranean and Mid-Archaeology of Renown: Reshaping Archaeological Assessment and dle East. – London. Significance, Gainesville, 1–18. MESKELL, L. i R. W. PREUCEL (ur.) 2004, A Companion MATHERS, C., T. DARVILL i B. J. LITTLE (ur.) 2005, to Social Archaeology. – Malden. Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Archaeolo-MIKL CURK, I. 1977, Rimska mesta v Sloveniji − nekaj gical Assessment and Significance. – Gainesville. arheoloških in spomeniško varstvenih paralel. – U: B. Vi- MATHERS, C., J. SCHELBERG i R. KNEEBONE 2005, kić-Belančić (ur.), Antički gradovi i naselja u južnoj Panoniji i ‘Drawing distinctions’: Toward a scalar model of value graničnim područjima, Referati i korefererati održani na simpoziju-and significance. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little mu oktobra 1975. godine u Varaždinu, Materijali 13, Beograd, (ur.), Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Ar-9–12. chaeological Assessment and Significance, Gainesville, 159–191. MIKL CURK, I. 1981, Arheološko konservatorstvo na MCCAIN, R. 2006, Defining Cultural and Artistic Goods. naših tleh v 19. stoletju. – Varstvo spomenikov 23, 111–114. – U: V. Ginsburgh i D. Throsby (ur.), Handbook of the Eco- MLAKAR, B. 2007, Kulturna krajina kot kulturne dedišči- nomics of Art and Culture 1, Amsterdam, 144–167. na / The cultural landscape as cultural heritage. – U: B. MCDAVID, C. 1999, From real space to cyberspace: con- Mlakar i N. Bratina Jurkovič (ur.), Mednarodna konferenca: temporary conversations about the archaeology of slavery Krajina in družba, 4. srečanje delavnic za izvajanje Evropske and tenancy. – Internet Archaeology 6, Special Theme: Digital konvencije o krajini, Ljubljana, 11.–13. maj 2006, Ljubljana, Publication. – URL: http://intarch.ac.uk/journal/issue6/ 220–233. mcdavid_toc.html. (Citirano 12. 4. 2013.) MOERAN, B. 2009, Notes for a Theory of Values. – Cre- MCDAVID C., 2004, Towards a more democratic archae- ative Encounters Working Paper 37. – URL: http://ope- ology? The internet and public archaeological practice. – narchive.cbs.dk/cbsweb/handle/10398/7971 (Citirano U: N. Merriman (ur.), Public Archaeology, London, 159–187. 29. 3. 2013.). MCGOVERN, T. H. 2006, Place, Problem, and People: MOLYNEAUX, B. L. 1994, Introduction: the represen-Issues in Interdisciplinary Cooperation. – U: L. R. Lozny ted past. – U: P. Stone i Molyneaux (ur.), The presented past: (ur.), Landscapes Under Pressure: Theory and Practice of Cultural Heritage, museums and education, One World Archaeology 25, Heritage Research and Preservation, New York, 5–14. London, 1–13. MCGUIRE, R. H. 2007, Foreword: Politics Is a Dirty MOORE, T. 2006, Following the Digger: The Impact of Word, but Then Archaeology Is a Dirty Business. – U: Y. Developer-Funded Archaeology on Academic and Public Hamilakis i Ph. Duke (ur.), Archaeology and Capitalism, One Perceptions of Cultural Landscapes. – Cultural Landscapes world archaeology 54, Walnut Creek, 9–11. in the 21st century, Forum UNESCO University and Heri- MCGUIRE, R. H. 2008, Archaeology as Political Action. – tage 10th International Seminar, International Centre for Berkeley, Los Angeles, London. Cultural Heritage Studies, Newcastle, UK. – URL: http:// 158 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene conferences.ncl.ac.uk/unescolandscapes/files/MOORE-U: L. R. Lozny, (ur.), Comparative Archaeologies: A Sociological tom.pdf (Citirano 12. 3. 2013.) View of the Science of the Past, New York, 339–462. MOORE, N. i Y. WHEELAN (ur.) 2007, Heritage-Memory NOVAKOVIĆ, P. 2012, The ‘German School’ and its and the Politics of Identity: New Perspectives on the Cultural Land-influence on the national archaeologies of the Western scape. – Hampshire. Balkans. – U: B. Migotti, P. Mason, B. Nadbath i T. Mulh MORATTO, M. J. i R. E. KELLY 1976, Significance in (ur.), Scripta in honorem Bojan Djurić. – Monografije Centra Archaeology. – The Kiva 42/2, 193–202. za preventivno arheologijo 1, Ljubljana, 51–71. MORATTO, M. J. i R. E. KELLY 1978, Optimizing Stra- NOVAKOVIĆ, P., D. GROSMAN, R. MASARYK i M. tegies for Evaluating Archaeological Significance. – U: M. NOVšAK 2007, Minimalni standardi izkopavalne dokumenta-B. Schiffer (ur.), Advances in Archaeological Method and Theory cije: pregled stanja in predlogi standardov. – Ljubljana. 1, New York, San Francisco, London, 1–30. NOVŠAK, M. 2000, Poročilo o rezultatih arheoloških raziskav MOURATO, S. i M. MAZZANTI, 2002, Economic Valu- na najdišču Velika Dobrava. – Velika Dobrava (neobjavljeno ation of Cultural Heritage: Evidence and Prospects. – U: poročilo). de la Torre, M. (ur.), Assessing the Values of Cultural Heritage, NOVŠAK, M. 2002, Trg celjskih knezov: prostorska ureditev Los Angeles, 53–76. trga in obnova komunalnih vodov. – Celje (neobjavljeno po-MüLLER, M. M. 1998, Cultural heritage protection: legi- ročilo). timacy, property, and functionalism. – International Journal NOVŠAK, M. 2006, Velika Dobrava. – Varstvo spomenikov of Cultural Property 7/2, 395–409. 39–41, 228–230. MURGELJ, I. 2013, Podsmreka pri Višnji Gori. – Arheologi- OGRIN, D. 1996, Strategija varstva krajine v Sloveniji. – Lju-ja na avtocestah Slovenije 42, Ljubljana. bljana. MUSITELLI, J. 2002, World Heritage, between Univer- OGRIN, D., J. MARUŠIČ, B. BARTOL, S. DEŠNIK, J. salism and Globalization. – International Journal of Cultural HABJAN, J. HUDOKLIN, A. KOLŠEK, M. NOVAK, Property 11/2, 323–336. M. SIMIČ, E. TAVČAR i T. SIMONIČ 1999, Izjemne kra- NAFZIGER, J. A. R., R. KIRKWOOD PATERSON i A. jine Slovenije. – Ljubljana. DUNDES RENTELN 2010, Cultural Law: International, O‘KEEFE, P. J. 1993, The European Convention on the Comparative, and Indigenous, Cambridge. Protection of the Archaeological Heritage. – Antiquity 67, NIKOČEVIĆ, L., LJ. GAVRILOVIĆ, M. HROVATIN, 406–413. D. A. JELINČIĆ, J. KALE, D. L. RATKOVIĆ, A. MOU- O‘KEEFE, P. J. i L. V. PROTT 1992, ‘Cultural heritage’ or NTCASTLE, P. SIMONIČ i T. ZEBEC 2012, Rasprava: ‘cultural property’? - International Journal of Cultural Property Kultura ili baština? – Etnološka tribina 35/42, 7–56. 2/1, 307–320. NORTH, M. A. 2006, Protecting the past for the public good: PALMER, M. i P. NEAVERSON 1998, Industrial Archaeo-archaeology and Australian heritage law. – Neobjavljena dok-logy: Principles and practice. – London. torska disertacija. University of Sydney, Department of PEARCE, S. M. 1994a, Introduction. – U: S. M. Pearce Archaeology, Sydney. (ur.), Interpreting Objects and Collections, London, 1–6. NOVAKOVIĆ, P. 2002, Archaeology in Five States. – A PEARCE, S. M. 1994b, Museum objects. – U: S. M. Pearce Peculiarity or Just Another Story at the Crossroads of (ur.), Interpreting Objects and Collections. – London, 9–11. ‘Mitteleuropa’ and the Balkans: A Case Study of Slovene PEARCE, S. M. 2000, The Making of Cultural Heritage. Archaeology. – U: P. F. Biehl, A. Gramsch i A. Marciniak – U: E. Avrami, R. Mason i M. de la Torre (ur.), Values and (ur.), Archäologien Europas: Geschichte, Methoden und Theorien Heritage Conservation. – Los Angeles, 26–31. / Archaeologies of Europe: history, methods and theories, Tübin-PETRIČ, M. 2000, Mednarodno pravno varstvo kulturne dedišči- ger Archäologische Taschenbucher 3, Tübingen, 323–352. ne. – Vestnik 17, Ljubljana. NOVAKOVIĆ, P. 2007, Use of past, ancestors and histo- PETRU, P. 1963, Okras antičnih žar v obliki hiš. – Arheo- rical myths in the Yugoslav wars in 1990s. – U: S. Magnani loški vestnik 13–14, 497–512. i C. Marcaccini (ur.), Le identité difficili: archeologia potere propa-PETRU, P. 1964, Vprašanje izvira predalčne stene. – Slo- ganda nei Balcani, Portolano Adriatico 3/3, Firenze, 47–64. venski etnograf 16/17, 277–288. NOVAKOVIĆ, P. 2008, Arheologija prostora i arheologija PETRU, S. 1969, Rimski grobovi iz Globodola / Römis-krajolika. – U: B. Olujić (ur.), Povijest u kršu: zbornik rado- che Gräber in Globodol. – Razprave 1. razreda SAZU 6, va projekta „Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog 83–106. priobalja i unutrašnjosti“, Zagreb. PETRU, P. 1971, Hišaste žare Latobikov / Hausurnen der La- NOVAKOVIĆ, P. 2000, O nacionalizmu v arheološki tobiker. – Situla 11, Ljubljana. teoriji in praksi. – Časopis za kritiko znanosti 28/200–201, PETRU, S. 1972, Emonske nekropole. – Katalogi in mono-79–109. grafije 7. – Ljubljana, Narodni muzej Slovenije. NOVAKOVIĆ, P. 2011, Archaeology in the New Coun- PIETROBRUNO, S. 2009, Cultural Research and Intangi- tries of Southeastern Europe: A Historical Perspective. – ble Heritage. – Culture Unbound 1, 227–247. 159 Monografije CPA 9 PIRKOVIČ, J. 1987, Vrednotenje kulturne dediščine. – RAAB, L. M., T. C. KLINGER, M. B. SCHIFFER i A. C. Varstvo spomenikov 29, 29–39. GOODYEAR 1980, Clients, Contracts, and Profits: Con- PIRKOVIČ, J. 1993, Osnovni pojmi in zasnova spomeniškega flicts in Public Archaeology. – American Anthropologist 82, varstva v Sloveniji. – Vestnik 11, Ljubljana. 539–551. PIRKOVIČ, J. 2012, Arheološko konservatorstvo in varstvo ne- REICHSTEIN, J. 1984., Federal Republic of Germany. – premične kulturne dediščine, Učbenik za predmet Arheologija U: H. Cleere (ur.), Approaches to the Archaeological Heritage, za javnosti. – Ljubljana, Oddelek za areheologijo. – URL: Cambridge, 37–47. http://arheologija.ff.uni-lj.si/sites/arheologija.ff.uni-lj. RICO, T. 2008, Negative Heritage: The Place of Conflict si/files/Dokumenti/Studij/gradiva/arheologijazajavnost. in World Heritage. – Conservation and Management of Archae- pdf (Citirano 1. 7. 2013.) ological Sites 10/4, 344–352. PLESNIČAR GEC, L. 1980, Rimski grob z Dolenjske ce- RIZZO, U. i D. THROSBY, 2006, Cultural Heritage: Eco- ste. – U: P. Petru i T. Knez (ur.), Zbornik posvečen Stanetu nomic Analysis and Public Policy. – U: V. Ginsburgh i D. Gabrovcu ob šesdesetletnici, Situla 20–21, Ljubljana, 459–465. Throsby, (ur.), Handbook of the Economics of Art and Culture PLESNIČAR GEC, L. 2006, Emonski forum / Emona Fo-1, Amterdam, 980–1016. rum. – Piran. ROGERS, R. A. 2007, Overcoming the Preservation Para- PLESTENJAK, A. 2013, Uvod. – U: A. Plestenjak (ur.), digm: Toward a Dialogic Approach to Rock Art and Cul-Ivančna Gorica: Arheološke raziskave v letih 2008 in 2009, Lju-ture. – American Indian Rock Art 33, 53–66. bljana, 7–9. ROPER, D. 1979, The Method and Theory of Site PLESTENJAK A., J. KRAJŠEK i S. FIRŠT 2007, Poročilo o Catchment Analysis: A Review. – U: M. B. Schiffer (ur.), izvedbi dokumentiranja nenadzorovanega uničenja na lokaciji Celje, Advances in Archaeological Method and Theory 2, New York, Breg – igrišče pri Kapucinih, poročilo za Mestnu občinu Celje. – San Francisco, London, 119–140. Celje (neobjavljeno poročilo). ROSENBERG, R. H. 1980 , Federal Protection for Ar- POKOTYLO, D. i N. GUPPY 1999, Public opinion and chaeological Resources. – Arizona Law Review 22, 701–735. archaeological heritage: views from outside the profession. RUGGLES, D. F. (ur.), 2012, On Location: Heritage, Cities – American Antiquity 64/3, 400–416. and Sites, New York, Dordrecht, Heidelberg, London. POMEROY, M. C. 2005, Assessing the cultural significan- RUIZ DEL ÁRBOL, M. i A. OREJAS, 2010, Protection ce of World Heritage Sites: A case study from Avebury, and management of Spanish archaeological-historical lan-Wiltshire, England. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little dscapes. Possibilities and perspectives for the application (ur.), Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Ar-of a protective and developmental approach. – U: T. J. H. chaeological Assessment and Significance, Gainesville, 301–316. F. Bloemers, H. Kars, A. van der Valk i M. Wijnen (ur.), POULIOS, I. 2010, Moving Beyond a Values-Based The Cultural Landscape and Heritage Paradox: Protection and De-Approach to Heritage Conservation. – Conservation and velopment of the Dutch Archaeological-Historical Landscape and Management of Archaeological Sites 12/2, 170–185. its European Dimension, Amsterdam, 477–491. PRINC, M. 1984, Czechoslovakia. – U: H. Cleere (ur.), RUSHTON, M. 2004, Contingent Valuation and the Pu-Approaches to the Archaeological Heritage, Cambridge, 12–20. blic Interest in Privately Owned Cultural Property. – The PUŠ, I. 1975a, Grosuplje (Malo Mlačevo): Grad Boštanj Journal of Arts Management, Law, and Society 34/3, 222–234. pri Zagradcu. – U: S. Gabrovec, S. Jesse, P. Petru, J. Šašel i SAUNDERS, A. 1984, Integrated Conservation. – U: In-F. Truhlar (ur.), Arheološka najdišča Slovenije, Ljubljana, 179. terchange of Experience Concerning the Care of Archaeological PUŠ, I. 1975b, Višnja gora: Blečji Vrh. – U: S. Gabrovec, Remains, Seminar in Stockholm, Sweden, 7–9 November 1983, S. Jesse, P. Petru, J. Šašel i F. Truhlar (ur.), Arheološka naj-Stockholm, 15–18. dišča Slovenije, Ljubljana, 205. SBULL, N. 2013, Omejitve lastinske pravice v razmerju do var- PUŠ, I. 1975c, Višnja gora: Velika Loka. – U: S. Gabrovec, stvenega režima nepremičnih kulturnih spomenikov. – Neobjav-S. Jesse, P. Petru, J. Šašel i F. Truhlar (ur.), Arheološka naj-ljeno diplomsko delo. Univerza v Mariboru, Pravna fakul- dišča Slovenije, Ljubljana, 205. teta, Maribor. PYE, G. 2010, Introduction: Trash as Cultural Category. SCARRE, C. i G. SCARRE (ur.) 2006, The ethics of archae- – U: G. Pye (ur.), Trash Culture: Objects and Obsolescence in ology: philosophical perspectives on archaeological practice. – New Cultural Perspective, Bern, 1–14. York. RAAB, L. M. i T. C. KLINGER 1977, A Critical Appraisal SCHAAFSMA, C. F. 1989, Significant Until Proven of ‘Significance’ in Contract Archaeology. – American An-Otherwise: Problems Versus Representative Samples. – tiquity 42/4, 629–634. U: H. Cleere (ur.), Archaeological Heritage Management in the RAAB, L. M. i T. C. KLINGER 1979, A Reply to Sharrock Modern World, One World Archaeology 9, London, 38–51. and Grayson on Archaeological Significance. – American SCHADLA-HALL, T. 1999, Editorial: public archaeology. Antiquity 44/2, 328–329. – European Journal of Archaeology 2/ 2, str. 147–158. 160 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene SCHIFFER, M. B. i HOUSE, J. H. 1977, Cultural Resour-in Slovenia. – U: M. Díaz-Andreu i T. Champion (ur.), Na- ce Management and Archaeological Research: The Cache tionalism and archaeology in Europe, London, 256–293. Project. – Current Anthropology 18/1, 43–68. SMITH, C. i H. BURKE 2007, Digging It Up Down Under: SCHOFIELD, J. 2000a, Now we know: the role of rese- A Practical Guide to Doing Archaeology in Australia. – New arch in archaeological conservation practices in England. York. – U: F. McManamon i A. Hatton (ur.), Cultural Resource Ma- SMITH, L. 1993, Towards a theoretical framework for ar- nagement in Contemporary Society: Perspectives on Managing and chaeological heritage management. – Archaeological Review Presenting the Past, London, 76–92. from Cambridge 12/1, 55–75. SCHOFIELD, J. 2000b, Managing Lithic Scatters: Archaeolo- SMITH, L. 1994, Heritage Management as Postprocessual gical guidance for planning authorities and developers. – London. Archaeology? – Antiquity 68, 300–309. SCHOFIELD, J. i J. HUMBLE 1995, Order out of cha- SMITH, L. 1995, Cultural heritage management and fe- os: making sense of surface stone age finds. – Conservation minist expression in Australian archaeology. – Norwegian Bulletin 25, 9–11. Archaeological Review 28/1, 55–63. SCHOFIELD, J., J. CARMAN i P. BELFORD 2011, Ar- SMITH, L. 2000, „Doing Archaeology“: cultural heritage chaeological Practice in Great Britain: A Heritage Handbook, management and its role in identifying the link between New York, Dordrecht, Heidelberg, London. archaeological practice and theory. – International Journal of SCOTT, C. 2007, Measuring Social Value. – U: R. Sandell Heritage Studies 6/4, 309–316. i R. R. Janes (ur.), Museum Management and Marketing, Lon- SMITH L. 2001, Archaeology and the Governance of Ma- don, New York, 181–194. terial Culture: A Case Study from South-Eastern Australia. SERAGELDIN, I. i M. SHLUGER 2001, Introduction. – Norwegian Archaeological Review 34/2, 97–105. – U: I. Serageldin, E. Shluger i J. Martin-Brown (ur.), His- SMITH, L. 2004, Archaeological Theory and the Politics of Cul- toric Cities and Sacred Sites: Cultural Roots for Urban Futures, ture Heritage. – London, New York. Washington, D.C., xi–xix. SMITH, L. 2005, Archaeological significance and the go- SERAGELDIN, M. 2000, Preserving the Historic Urban vernance of identity in cultural heritage management. – U: Fabric in a Context of Fast-Paced Change. – U: E. Avrami, C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), Heritage of Value, R. Mason i M. de la Torre (ur.), Values and Heritage Conserva-Archaeology of Renown: Reshaping Archaeological Assessment and tion, Los Angeles, 51–58. Significance, Gainesville, 77–88. SHANKS, M. 1992, Experiencing the Past: On the Character of SMITH, L. 2006, The Uses of Heritage. – London, New Archaeology. – London, New York. York. SHANKS, M. i C. TILLEY, 1987a, Re-constructing Archaeo- SMITH, L. 2007, Empty Gestures? Heritage and the Poli- logy: Theory and Practice. – Cambridge. tics of Recognition. – U: H. Silverman i D. F. Ruggles (ur.), SHANKS, M. i C. TILLEY, 1987b, Social Theory and Ar- Cultural Heritage and Human Right, New York, 159–171. chaeology. – Cambridge. SMITH, L. 2009, Deference and Humility: The Social Va- SHARROCK, F. W. i D. K. GRAYSON 1979, ‘Significan- lues of the Country House. – U: L. Gibson i J. Pendlebury ce’ in Contract Archaeology. – American Antiquity 44/2, (ur.), Valuing Historic Environments, Farnham, 33–50. 327–328. SMITH, L. i N. AKAGAWA (ur.) 2009, Intangible Heritage. SIMONIČ, P. 2012, Heritage, Development and Nature: – London, New York. The Purpose of Anthropology of Protected Areas. – Stu- SMITH, L. i E. WATERTON 2009a, The envy of the dia ethnologica Croatica 24, 131–146. world?: intangible heritage in England. – U: L. Smith i SINOBAD, M. 2008, Kapitolijski hramovi u Hrvatskoj. – N. Akagawa (ur.), Intangible Heritage, London, New York, Opuscula Archaeologica 31/1, 221–264. 289–302. SKEATES, R. 2000, Debating Archaeological Heritage. – Lon- SMITH, L. i E. WATERTON 2009b, Introduction: Heri- don. tage and Archaeology. – U: L. Smith i E. Waterton (ur.), SLABE, M. 1975, Antični grob iz Šahovca pri Dobrniču. Taking Archaeology out of Heritage, Newcastle upon Tyne, – Arheološki vestnik 26, 242–249. 1–7. SLAPŠAK, B. 1993, Archaeology and the contemporary SMITH, L., A. MORGAN i A. VAN DER MEER 2003, myths of the past. – Journal of European Archaeology 1/2, Community-driven Research in Cultural Heritage Manage-191–195. ment: the Waanyi Women‘s History Project. – International SLAPŠAK, B. 2004, Dopolnilo izvedeniškega mnenja Ad I K Journal of Heritage Studies 9/1, 65–80. 554/98. – Ljubljana (neobjavljeno). SMITH, N. L. 2008, Fundamental Issues in Evaluation. – SLAPŠAK, B. 2005, Izvedeniško mnenje v kazensko preiskovalni U: N. L. Smith i P. R. Brandon (ur.), Fundamental Issues in zadevi opr. št. Kpr 24/2003. – Nova Gorica (neobjavljeno). Evaluation, New York, 1–24. SLAPŠAK, B. i P. NOVAKOVIĆ 1996, Is there national SMITH, N. L. i P. R. BRANDON (ur.) 2008, Fundamental archaeology without nationalism? Archaeological tradition Issues in Evaluation. – New York. 161 Monografije CPA 9 SNOWBALL, J. D. 2008, Measuring the Value of Culture: ŠAŠEL KOS, M. 1984, Prerez čez zgodovino celejanskih Methods and Examples in Cultural Economics. – Berlin, Hei-prebivalcev v luči onomastičnih in prozopografskih delberg. podatkov. – Živa antika 34, 252–255. SODERLAND, H. A. 2010, Values and the Evolving Con- ŠAŠEL KOS, M. 1997a, The End of the Norican Kin- cept of Heritage: The First Century of Archaeology and gdom and the Formation of the Provinces of Noricum Law in the United States (1906–2006). – U: G. S. Smith, and Pannonia. – U: B. Djurić i I. Lazar (ur.), Akten des IV. P. M. Messenger i H. A. Soderland (ur.), Heritage values in internationalen Kolloquiums über Probleme des provinzialrömischen contemporary society, Walnut Creek, 129–143. Kunstschaffens, Celje 8. – 12. Mai 1995, Situla 36, Ljubljana, SPAULDING, A. C. 1960, The Dimensions of Archae-21–42. ology. – U: G. E. Dole i R. L. Carneiro (ur.), Essays in the ŠAŠEL KOS, M. 1997b, Pošta v antiki. – U: A. Hozjan Science of Culture: In Honor of Leslie A. White, New York, (ur.), Pošta na slovenskih tleh, Maribor, 18–43. 437–456. ŠAŠEL KOS, M. 2002 , Secular authority as reflected in fu- STAMATOUDI, I. A. 2011, Cultural Property, Law and Re- nerary monuments - some Norican and Pannonian exam- stitution: A Commentary to International Conventions and Euro- ples. – Histria antiqua 8, 131–138. pean Union Law. – Cheltenham, Northampton. ŠAŠEL KOS, M. 2010, The Early Urbanization of Nori- STARTIN, B. 1993, Preservation and the academically cum and Pannonia. – U: L. Zerbini (ur.), Roma e le provincie viable sample. – Antiquity 67, 421–426. del Danubio, atti del I Convegno internazionale Ferrara, Cento, STARTIN, B. 1994, Assessment of Field Remains. – U: J. 15–17 Ottobre 2009, Soveria Mannelli, 209–230. Hunter i I. Ralston (ur.), Archaeological Resource Management ŠEMROV, A. 1996, Slovenia: Conage and History. – Ljubl-in the UK: An Introduction (2. izd.), Stroud, 184–196. jana. STARTIN, B. 1995, The Monuments Protection Program- ŠEMROV, A. 2011, Numizmatične najdbe iz Celja in Savinje v luči me: protecting what, how, and for whom? – U: M. A. Co-novih dognanj. – Neobjavljeno magistarsko delo. Univerza na oper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Managing Ar-Primorskem, Fakulteta za humanistične študije, Koper. chaeology, London, 133–141. ŠOLA, T. 2001, Marketig u muzejima, ili o vrlini i kako je ob- STASKI, E. 1982, Advances in Urban Archaeology. – U: znaniti. – Zagreb. M. B. Schiffer (ur.), Advances in Archaeological Method and ŠRIBAR, V. 1959, Rimski žgani grob iz Velike Loke pri Theory 5, New York, London, 97–149. Žalni. – Arheološki vestnik 9–10, 234–236. STEPHENSON, J. 2008, The Cultural Values Model: An TAINTER, J. A. i G. J. LUCAS 1983, Epistemology of the integrated approach to values in landscapes. – Landscape Significance Concept. – American Antiquity 48/4, 707–719. and Urban Planning 84, 127–139. TAINTER, J. A. i B. BAGLEY 2005, Shaping and Suppre- STOPAR , I. 1981, Geneza celjskega mestnega jedra. – ssing the Archaeological Record: Significance in Ameri-Celjski zbornik 1977–1981, 293–322. can Cultural Resource Management. – U: C. Mathers, T. STOCKER, D. 1995. Industrial archaeology and the Mo- Darvill i B. J. Little (ur.), Heritage of Value, Archaeology of numents Protection Programme in England. – U: M. Pal-Renown: Reshaping Archaeological Assessment and Significance, mer i P. Neaverson (ur.), Managing the Industrial Heritage: its Gainesville, 58–73. identification, recording and management, Leicester Archaeology TECCO HVALA, S. 2012, Magdalenska gora: Družbena Monographs 2, Leicester, 105–113. struktura in grobni rituali železnodobne skupnosti / Magdalenska SUIĆ, M. 1976, Antički grad na istočnom Jadranu. – Zagreb. gora: Social structure and burial rites of the Iron Age community. – SVOLJŠAK, D., J. ISTENIČ, T. NABERGOJ, H. BRAS Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 26, Ljubljana. KERNEL, B. JERIN, M. DASZKIEWICZ, G. SCHNE- TERŽAN, B. 1980, Posodje v grobovih halštatskih velja- IDER, M. HORVAT, L. BARTOSIEWICZ, M. ERIČ, B. kov na Dolenjskem / Vessels-sets in the Graves of Hall-MUŠIČ, B. DJURIĆ, T. VERBIČ, P. CATTANEO i M. statt Chieftains in the Dolenjska Area. – U: P. Petru i T. LAUDATO 2008, Mrzlo Polje pri Ivančni Gorici. – Arheolo- Knez (ur.), Zbornik posvečen Stanetu Gabrovcu ob Šesdesetletnici, gija na avtocestah Slovenije 5, Ljubljana. Situla 20–21, Ljubljana, 343–352. SWIDLER, N. i M. YEATTS 2005, Traditional cultural TERŽAN, B. 1985, Poskus rekonstrukcije halštatske druž- properties and the national preservation program in the bene strukture v dolenjskem kulturnem krogu / Ein Re-United States. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. J. Little (ur.), konstruktionsversuch der Gesellschaftstruktur im Dolenj-Heritage of Value, Archaeology of Renown: Reshaping Archaeolo-sko-Kreis der Hallstattzeit. – Arheološki vestnik 36, 77–105. gical Assessment and Significance, Gainesville, 276–286. TERŽAN, B. 1990, Starejša železna doba na Slovenskem Šta- ŠAŠEL, J. 1975, Grosuplje: Grosuplje. – U: S. Gabrovec, S. jerskem / The Early Iron Age in Slovenian Styria. – Katalogi in Jesse, P. Petru, J. Šašel i F. Truhlar (ur.), Arheološka najdišča monografije 25, Ljubljana. Slovenije, Ljubljana, 178–179. Teržan, B. 2009, Japodska nevesta iz okolice Novega me- sta / A Iapodian bride from the vicinity of Novo mesto. – Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu (3. serija) 42, 213–230. 162 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene THAPAR, B. K. 1984, India. – V: H. Cleere (ur.), Approaches VAN DE NOORT, R., W. FLETCHER, G. THOMAS, to the Archaeological Heritage, Cambridge, 63–72. I. CARSTAIRS i D. PATRICK 2002, Monuments at Risk in THOMPSON, M. 1979, Rubbish Theory: The Creation and England’s Wetlands, Report for English Heritage, Exeter. Destruction of Value. – Oxford. VAN DER VALK, A. 2010a, Planning the past. Lessons THROSBY, D. 2000, Economic and Cultural Value in the to be learned from „Protecting and Developing the Dutch Work of Creative Artists. – U: E. Avrami, R. Mason i M. Archaeological-Historical Landscape“ (PDL/BBO). – U: de la Torre (ur.), Values and Heritage Conservation, Los An-T. J. H. F. Bloemers, H. Kars, A. van der Valk i M. Wijnen geles, 26–31. (ur.), The Cultural Landscape and Heritage Paradox: Protection THROSBY, D. 2002, Cultural Capital and Sustainability and Development of the Dutch Archaeological-Historical Landsca-Concepts in the Economics of Cultural Heritage. – U: M. pe and its European Dimension, Amsterdam, 21–52. de la Torre (ur.), Assessing the Values of Cultural Heritage, Los VAN DER VALK, A. 2010b Introduction: sharing Angeles, 101–117. knowledge - stories, maps and design. – U: T. J. H. F. Bloe- THROSBY, D. 2006, Introduction and Overview. – U: V. mers, H. Kars, A. van der Valk i M. Wijnen (ur.), The Cultu-Ginsburgh i D. Throsby (ur.), Handbook of the Economics of ral Landscape and Heritage Paradox: Protection and Development Art and Culture 1, Amsterdam, 3–22. of the Dutch Archaeological-Historical Landscape and its Europe-TILLEY, C. 1989, Excavation as theatre. – Antiquity 63, an Dimension, Amsterdam, 365–386. 275–280. VAN DOCKUM, S. G. i R. C. G. M. LAUWERIER 2004, TILLEY, C. 1994, A Phenomenology of Landscape. – London. Archaeology in Netherlands 2002: The National Archaeo- TOMÁŠKOVÁ, S. 2011, Archaeology in a Middle Coun- logical Review and Outlook. – European Journal of Archae- try. – U: L. R. Lozny (ur.), Comparative Archaeologies: A So- ology 7/2, 109–124. ciological View of the Science of the Past, New York, 221–242. VAN MARREWIJK, D. i R. BRANDT 1997, Dreaming TOMAŽIČ, S. i M. NOVšAK 2003, Poročilo o zaščitnih ar- of Malta. – U: W. J. H. Willems, H. Kars i D. P. Hallewas heoloških izkopavanjih pred izgradnjo atrija Mohorjeve družbe. – (ur.), Archaeological Heritage Management in the Netherlan-Celje (neobjavljeno poročilo). ds: Fifty Years State Service for Archaeological Investigations, TRIGGER, B. G. 1995, Romanticism, nationalism, and Amersfoort, 58–75. archaeology. – U: P. I. Kohl i C. Fawcet (ur.), Nationalism, VAN WIJNGAARDEN, G. J. 1999, Archaeological Politics, and the Practice of Archaeology, Cambridge, 263–279. Approach to the Concept of Value: Mycenaean Pottery at TROTZIG, G. 1993, The new European Convention on Ugarit (Syria). – Archaeological Dialogues 1, 2–23. the protection of the archaeological heritage. – Antiquity VERBIČ, M. i R. SLABE ERKER, 2004, Smernice za eko-67, 414–415. nomsko vrednotenje naravne in kulturne dediščine. – Ljubljana. TROTZIG, G. i M. KLOCKHOFF 2004, Ethics in Ar- VIČIČ, B. 1997, Rimske najdbe izpod Miklavškega hriba chaeological Preservation. – U: H. Karlsson (ur.), Swedish pri Celju. / Römische Funde am Fuße des Miklavški hrib archaeologists on ethics, Lindome, 163–175. bei Celje. – Arheološki Vestnik 48, 41–51. TURNER, S. 2006, Historic Landscape Characterisation: VIČIČ, B. i B. SLAPŠAK 2004, Roman Settlement and A landscape archaeology for research, management and cemetery. – U: D. Prešeren (ur.), The earth beneath your feet: planning. – Landscape Research 31/4, 385–398. archaeology on the motorways in Slovenia, The European heritage UDOVČ, K. 2009, Mačkovec pri Novem mestu. – Arheologija days series, Ljubljana, 77–80. na avtocestah Slovenije 8, Ljubljana. VOLLMER-KONIG, M. 2010, Knowledge and legal acti- UDOVČ, K. 2011, Trebanjsko Bukovje. – Arheologija na av-on: a plea for conservation. Comment on ‘Protection and tocestah Slovenije 19, Ljubljana. management of Spanish archaeological-historical landsca- VAN DEN BERG, M., H. HUISMAN, H. KARS, H. VAN pes. Possibilities and perspectives for the application of HAASTER i J. KOOL 2010, Assessing in situ preservati-a protective and developmental approach’ by Maria Ruiz on of archaeological wetland sites by chemical analysis of del Arbol & Almudena Orejas. – U: T. J. H. F. Bloemers, botanical remains and micromorphology. – U: T. J. H. F. H. Kars, A. van der Valk i M. Wijnen (ur.), The Cultural Bloemers, H. Kars, A. van der Valk in M. Wijnen (ur.), The Landscape and Heritage Paradox: Protection and Development of Cultural Landscape and Heritage Paradox: Protection and Deve-the Dutch Archaeological-Historical Landscape and its European lopment of the Dutch Archaeological-Historical Landscape and its Dimension, Amsterdam, 493–500. European Dimension, Amsterdam, 161–176. WAINWRIGHT, G. J. 1989, The Management of the En- VAN DEN DRIES, M. i W. J. H. WILLEMS 2007, Quality glish Landscape. – U: H. Cleere (ur.), Archaeological Heritage assurance in archaeology, the Dutch perspective. – U: M. Management in the Modern World, One World Archaeology 9, van den Dries i W. J. H. Willems (ur.), Quality Management in London, 164–170. Archaeology, Oxford, 50–65. WAINWRIGHT, G. J. 1993, The management of change: archaeology and planning – Antiquity 67, 416–421. 163 Monografije CPA 9 WAINWRIGHT, G. J. 2001, Pathways to understanding: Proceedings of the European Science Foundation Exploratory Wor-Research frameworks and the historic environment. – U: kshop, Madralin near Warsaw, 12 - 13 October 2001, Warsaw, A. Taylor i C. S. Brigg (ur.), Towards Research Agenda for Wa-83–91. les: proceedings of the IFA Wales/Cymru conference, Aberystwyth WILLEMS W. J. H. 2007, The Work of Making Malta: the 2001, British Archaeological Reports 343, Oxford, 5–9. council of Europe‘s Archaeology and Planning Commit- WALSH, K. 1992, The Representation of the Past: Museums tee 1988–1996. – European Journal of Archaeology 10/1, and Heritage in the Post-modern world. – London. 57–71. WATERTON, E. 2005, Whose Sense of Place? Reconci- WILLEMS W. J. H. 2009, Archaeological Resource Mana- ling Archaeological Perspectives with Community Values: gement and Academic Archaeology in Europe: Some Ob-Cultural Landscapes in England. – International Journal of servations. – U: A. L. D‘Agata i S. Alaura (ur.), Quale futuro Heritage Studies 11/4, 309–325. per l‘archeologia, Workshop Internazionale, Roma, 4–5 Dicembre WATERTON, E. 2010, Politics, Policy and the Discourses of 2008, Roma, 89–99. Heritage in Britain. – London. WILLEMS W. J. H. 2010a, Laws, Language, and Learning: WATERTON, E. i L. SMITH 2008, Heritage protection Managing Archaeological Heritage Resources in Europe. for the 21st century. – Cultural Trends 17/3, 197–203. – U: P. M. Messenger i G. S. Smith (ur.), Cultural He- WATERTON, E. i L. SMITH 2009, There Is No Such ritage Management: A Global Perspective, Gainesville, 212–229. Thing As Heritage. – U: E. Waterton i L. Smith (ur.), WILLEMS W. J. H. 2010b, Introduction to „Protecting and Taking Archaeology out of Heritage, Newcastle upon Tyne, Developing the Dutch Archaeological-Historical Landsca-10–27. pe“. – U: T. J. H. F. Bloemers, H. Kars, van der A. Valk i WATERTON, E. i L. SMITH 2010, The recognition and M. Wijnen (ur.), The Cultural Landscape and Heritage Paradox: misrecognition of community heritage. – International Jour-Protection and Development of the Dutch Archaeological-Historical nal of Heritage Studies 16/1–2, 4–15. Landscape and its European Dimension, Amsterdam, 19–20. WATERTON, E., L. SMITH i G. CAMPBELL 2006, The WILLEMS, W. J. H. i R. W. BRANDT 2004, Dutch Archae-Utility of Discourse Analysis to Heritage Studies: The ology Quality Standard. – Den Haag. Burra Charter and Social Inclusion. – International Journal WILSON, M. A., A. TROY i R. COSTANZA, 2004, The of Heritage Studies 12/4, 339–355. economic geography of ecosystem goods and services: WENBAN-SMITH, F. 1995, Square pegs in round holes: Revealing the monetary value of landscapes through tran-problems of managing the Palaeolithic heritage. – U: M. sfer methods and Geopgraphic Information Systems. – U: A. Cooper, A. Firth, J. Carman i D. Wheatley (ur.), Mana-M. Dieterich i J. van der Straaten (ur.), Cultural Landscapes ging Archaeology, London, 142–157. and Land Use, New York, Boston, Dordrecht, London, WHITE, R. H. i J. CARMAN (ur.) 2007, World Heritage: Moscow, 69–94. global challenges, local solutions, P roceedings of a conference at the WORTHING, D. i S. BOND 2008, Managing Built Heritage: Ironbridge Institute, May 2006, British Archaeological Reports The Role of Cultural Significance. – Oxford. S1968, Oxford. YOUNG, L. 1994, Significance, connoisseurship and fa- WHITELAW, G. 2005, Plastic value: Archaeological signi- cilitation: new techniques for assessing museum acquisi- ficance in South Africa. – U: C. Mathers, T. Darvill i B. tions. – Museum Management and Curatorship 13, 191–199. J. Little (ur.), Heritage of Value, Archaeology of Renown: Res- ŽITKO, N. 2013, Velika Dobrava: obravnava rimskega grobiš- haping Archaeological Assessment and Significance, Gainesville, ča. – Neobjavljeno diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, 137–156. Filozofska fakulteta, Ljubljana. WILDESEN, L. E. 1982, The Study of Imapcts on Ar- chaeological Sites. – U: M. B. Schiffer (ur.), Advances in Ar- chaeological Method and Theory 5, New York, London, 51–96. WILLEMS, W. J. H. 1997, Archaeological Heritage Mana- 8.2 Popis izvora gement in the Netherlands: Past, Present and Future. – U: W. J. H. Willems, H. Kars i D. P. Hallewas (ur.), Archaeolo- Council of Europe, European Heritage Network. – URL: gical Heritage Management in the Netherlands: Fifty Years State http://www.european-heritage.coe.int/sdx/herein/ (Citi-Service for Archaeological Investigations, Amersfoort, 3–34. rano 16. 6. 2013). WILLEMS, W. J. H. 2000, Management of the Archaeolo- Council of Europe, Treaty Office, Conventions in the Co- gical Heritage in the Netherlands. – U: Z. Kobyliński (ur.), uncil of Europe Treaty Series. – URL: http://conventions. Arheological Heritage Management, Archaeologia Polona 38, coe.int/?pg = /Treaty/MenuInfos_en.asp (Citirano 10. 6. Warsaw, 153–168. 2013). WILLEMS, W. J. H. 2001, Archaeological heritage mana- Council of Europe, Treaty Office, European Convention on gement and research. – U: Z. Kobyliński, (ur.), Quo vadis the Protection of the Archaeological Heritage. – URL: http:// archaeologia? Whither European archaeology in the 21st century? conventions.coe.int/Treaty/Commun/QueVoulezVous. 164 Gubitak vrijednosti arheološkog zapisa: mogućnosti i načini procjene asp?NT = 143&CM = 1&CL = ENG (Citirano 26. 6. http://www.mk.gov.si/si/storitve/postopki/varstvo_kul-2013). turne_dediscine/izravnalni_ukrep_pri_odstranitvi_arheo- Council of Europe, Treaty Office, European Landscape loskih_ostalin/ (Citirano 5. 8. 2013). Convention - URL: http://conventions.coe.int/Treaty/ MIZKŠ - Ministrstvo za izobraževanje , znanost, kulturo Commun/QueVoulezVous.asp?NT = 176&CM = 8&CL in šport, Direktorat za kulturno dediščino 2013a, Splošne = ENG (Citirano 16. 6. 2013). smernice za načrtovanje državnih prostorskih načrtov za področje Council of Europe 1992, European Convention on the Protec-varstva nepremične kulturne dediščine. – URL: tion of the Archaeological Heritage ( Revised ). – URL: http:// http://www.mizs.gov.si/si/delovna_podrocja/direkto- conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/143.htm rat_za_kulturno_dediscino/varstvo_nepremicne_kultur- (Citirano 5. 5. 2013), ne_dediscine/varstvo_dediscine_v_prostoru/vkljuceva- Council of Europe 2000, European Landscape Convention. nje_varstva_kulturne_dediscine_v_postopek_priprave_ – URL: http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/ in_sprejema_drzavnega_prostorskega_nacrta_dpn/ Html/176.htm (Citirano 16. 6. 2013). (Citirano 1. 8. 2013). Council of Europe 2001, Forward Planning: The Function of MIZKŠ - Ministrstvo za izobraževanje , znanost, kulturo Cultural Heritage in a Changing Europe. – Strasbourg, Coun-in šport, Direktorat za kulturno dediščino 2013b, Splošne cil of Europe Publishing. – URL: http://www.coe.int/t/ smernice za načrtovanje občinskega prostorskega načrta za področje dg4/cultureheritage/heritage/resources/Publications/ varstva nepremične kulturne dediščine. – URL: ECC-PAT(2001)161_EN.pdf. (Citirano 3. 7. 2013). http://www.mizs.gov.si/si/delovna_podrocja/direkto- Council of Europe 2009, Heritage and Beyond. – Strasbourg, rat_za_kulturno_dediscino/varstvo_nepremicne_kultur-Council of Europe Publishing. -URL: https://book.coe. ne_dediscine/varstvo_dediscine_v_prostoru/vkljuce- int/usd/en/cultural-heritage/4257-heritage-and-beyond. vanje_varstva_kulturne_dediscine_v_postopek_pripra- html (Citirano 3. 3. 2014). ve_in_sprejema_obcinskega_prostorskega_nacrta_opn/ DCLG - Department for Communities and Local Go- (Citirano 1. 8. 2013). vernment 2010, Planning Policy Statement No. 5 (PPS5): MCD - Monument Class Descriptions. – URL: http:// Planning for the Historic Environment. – Norwich, TSO. www.eng-h.gov.uk/mpp/mcd/index.htm (Citirano – URL: http://www.museumoflondon.org.uk/fi- 26.7.2013). les/8513/7243/1833/planningpolicystatement5.pdf. (Ci- MPP - Monument Protection Programme. – URL: http:// tirano 20. 5. 2013). www.eng-h.gov.uk/mpp/mppa.htm (Citirano 26.7.2013). DCLG - Department for Communities and Local Go- OSP17 Operational Selection Policy 2005, The Preservati- vernment 2012, National Planning Policy Framework. – URL: on of the Built Environment 1970–1999. – Richmond, The www.communities.gov.uk (Citirano 20. 7. 2013). National Archives. – URL: http://www.nationalarchives. DCMS - Department for Culture, media and Sport 2007, gov.uk/documents/information-management/osp17.pdf The Heritage White Paper - Heritage Protection in the 21st Cen- (Citirano 20. 7. 2013.) tury. – Norwich, TSO. – URL: https://www.gov.uk/go- RKD - Register kulturne dediščine. – URL: http://rkd. vernment/uploads/system/uploads/attachment_data/ situla.org/ (Citirano 15. 6. 2013; 12. 3. 2014). file/78116/hrp_whitepaper_doc1.pdf. (Citirano 20. 5. Svet Evrope 1969, Evropska konvencija o varstvu arheološke 2013). dediščine. – URL: http://www.svetevrope.si/sl/dokumen- DoE - Department of Environment 1990, Planning Po- ti_in_publikacije/konvencije/066/ (Citirano 14. 8. 2013). licy Guidance 16 (PPG16): Archaeology and Planning. – URL: Svet Evrope 1992, Evropska konvencija o varstvu arheološke http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/ + /http:/ dediščine. – URL: http://www.svetevrope.si/sl/dokumen- www.communities.gov.uk/publications/planningandbuil- ti_in_publikacije/konvencije/066/ (Citirano 14. 8. 2013). ding/ppg16 (Citirano 20. 5. 2013). Svet Evrope 2000, Evropska konvencije o krajini. – URL: DoE - Department of Environment 1994, Planning Po-http://www.svetevrope.si/sl/dokumenti_in_publikacije/ licy Guidance 15 (PPG15): Plannig and Historic Environme-konvencije/176/ (Citirano 14. 8. 2013). tI.–URL: http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/ + UNESCO 1972, Convention Concerning the Protection of the /http:/www.communities.gov.uk/publications/plannin- World Cultural and Natural Heritage. – URL: http://whc. gandbuilding/ppg15 (Citirano 20. 5. 2013). unesco.org/en/conventiontext/ (Citirano 10. 8. 2013). ICOMOS 2010, Guidance on Heritage Impact Assessments for UNESCO 2003, Convention for the Safeguarding of the Intan-Cultural World Heritage Properties. – Paris, ICOMOS. – URL: gible Cultural Heritage. – URL: http://icom.museum/file-http://openarchive.icomos.org/266/ (Citirano 2. 2. 2014). admin/user_upload/pdf/ICOM_News/2004-4/ENG/ MIZKŠ - Ministrstvo za izobraževanje , znanost, kulturo in p15_2004-4.pdf. (Citirano 10. 8. 2013). šport 2012, Navodilo za določitev in izvedbo izravnalnega ukrepa UNESCO 2012, Operational Guidelines for the Implementation pri odstranitvi arheoloških ostalin. – URL: of the World Heritage Convention. – URL: http://whc.unesco. org/en/guidelines/ (Citirano 15. 6. 2013). 165 Monografije CPA 9 Uradni list RS, št. 33/1991, Ustava republike Slovenije. Uradni list RS - Mednarodne pogodbe, št. 1/2008, Zakon Uradni list RS, št. 1/1992, Odlok o razglasitvi kulturnih in o ratifikaciji Konvencije o varovanju nesnovne kulturne dediščine. zgodovinskih spomenikov na območju občine Celje. Uradni list RS - Mednarodne pogodbe, št. 1/2008, Zakon Uradni list RS, št. 24/1992, Pravilnik o metodologiji za ocenje-o ratifikaciji Konvencije o varovanju podvodne kulturne dediščine. vanje kulturnih spomenikov in naravnih znamenitosti. Uradni list RS - Mednarodne pogodbe, št. 1/2008, Zakon Uradni list RS, št. 96/2004, Zakon o ohranjanju narave. o ratifikaciji Konvencije o varovanju nesnovne kulturne dediščine. Uradni list RS, št. 16/2008, Zakon o varstvu kulturne dediščine Uradni list RS - Mednarodne pogodbe, št. 5/2008, Zakon (ZVKD-1). o ratifikaciji Okvirne konvencije Sveta Evrope o vrednosti kulturne Uradni list RS, št. 33/2007, Zakon o prostorskem načrtovanju. dediščine za družbo. Uradni list RS, št. 66/2009, Pravilnik o registru kulturne de- Uradni list SRS, št. 28/1986 - Odlok o razglasitvi kulturnih in diščine. zgodovinskih spomenikov na območju občine Celje. Uradni list RS, št. 102/2010, Pravilnik o seznamih zvrsti de- ZVKDS - Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije. diščine in varstvenih usmeritvah. – URL: http://www.zvkds.si/sl (Citirano 18. 6. 2013). Uradni list RS, št. 03/2013, Pravilnik o arheoloških raziska- ZVKDS - Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije, vah. Merila za vrednotenje kulturne dediščine. – URL: Uradni list RS - Mednarodne pogodbe, št. 7/1999, Zakon http://www.zvkds.si/sl/zvkds/nasveti-za-lastnike/kulo ratifikaciji Evropske konvencije o varstvu arheološke dediščine turna-dediscina/ (Citirano 15. 6. 2013). (spremenjene). Uradni list RS - Mednarodne pogodbe, št. 74/2003, Zakon o ratifikaciji Konvencije o europskim krajobrazima. 166