RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anno 13 Iunius 1979 Fasc. 2 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA UDK 616-073.75+615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 13 IUNIUS Fasc.2 1979 Collegium redactorum: N. Allegretti, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. De­dic, Novi Sad -A. Fajgelj, Sarajevo -S. Hernja, Ljubljana -D. lvanicevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B. Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd -L. Milaš, Zagreb -J. No­vak, Skopje -l. Obrez, Ljubljana -F. Petrovcic, Zagreb -S. Popovic, Zagreb ­ B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -š. Spaventi, Zagreb ­ G. Šestakov, Skopje -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor principalis: L. Tabor, Ljubljana Secretarius redactionis: J. Škrk, Ljubljana Redactores: T. Benulic, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -P. Soklic, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana UDK 616-073.75 + 615.849+ 616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugosl. YU ISSN 0485-893X lzdavacki savet revije Radiologia lugoslavica: M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -M. Dedic, Novi Sad -N. lvovic, Titograd -M. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Kubovic, Zagreb -S. Le­dic, Beograd -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Merkaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje -P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesni­car, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljubljana -V. Stijovic, Tito­grad -l. šimonovic, Zagreb -J. Škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer. Skopje -B. Tavcar, Ljubljana -B. Varl, Ljubljana Sekretarica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: Onkološki inštitut v Ljubljani Inštitut zaJ:_entgenologijo v Ljubljan-i Institut za radiologiju Klinicke bolnice u Novam Sadu Radiološki institut Medicinskog fakulteta Priština Klinika za nuklearno medicino, KC, Ljubljana Pomoc reviji: -Radiološki instituti iz Beograda -Sekcija za radiologiju i nuklearnu medicinu lekarskog društva BiH Narucnici reklama: BOSNALIJEK -Sarajevo -GALENIKA, Beograd -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA -Niš KOMBINAT GAMMA, Bud•impešta -KRKA -Novo mesto RMK, Zenica -LEK -Ljubljana METALNO, Zenica SLOVENIJALES -Ljubljana VATROSTALNA, Zenica -TOSAMA, Domžale MEDEX, Ljubljana Univerzalna decimalna klasifikacija: Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicin­ska fakulteta, Univerza v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA casopis za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženja za nuklearl)u medicinu Jugoslavije lzlazi cetiri puta godišnje Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din lzdavaci: Uprava Udruženja za radiologiju i nuklearnu medlcinu Jugoslavije i Izvršni odbor Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Broj cekovnog racuna: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna: 50100-620-000-32000-10-5130/6 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Odgovorni urednik: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana Tiskala Tiskarna Slovenija, Ljubljana UDRUŽENJE ZA NUKLEARNU MEDICINU JUGOSLAVIJE SEKCIJA NUKLEARNE MEDICINE DRUŠTVA LJEKARA SR BOSNE I HERCEGOVINE XV. JUGOSLAVENSKI NAUCNI SASTANAK NUKLEARNE MEDICINE Banja Luka 26. -29. septembar 1979 Organizacioni odbor: Hadžimustafic Jamila, republicki sekretar za zdravstvo i socijalnu politiku, Sarajevo Badic Safet, predsjednik Podružnice Društva ljekara SR Bosne i Hercegovine, Banja Luka Bocokic Razija, šef odsjeka za radioizotope, Mostar Bokonjic Rajko, upravnik Zavoda za nuklearnu medicinu, Sarajevo Malic Dragomir, akademik, rektor Univerziteta, Banja Luka Mikeš Andrija, nacelnik internisticke službe, Banja Luka Musafija Albert, Zavod za nuklearnu medicinu, Sarajevo Nikolic Predrag, Služba nuklearne medicine, Banja Luka Radišic Živko, predsjednik Skupštine opštine, Banja Luka Skrobic Milan, Služba nuklearne medicine, Banja Luka Srvajic Abdulah, upravnik Odsjeka za radioizotope, Tuzla Teofilovski Cedomir, direktor instituta za radioizotope, IBK, Vinca Trivic Brana, predsjednik Opštinske konferencije SSRN, Banja Luka Vasic Soro, direktor Regionalnog medicinskog centra, Banja Luka Zubovic llija, nacelnik Službe nuklearne medicine, Banja Luka Upravni odbor Udruženja nuklearne medicine Jugoslavije: Prof. dr B. Karanfilski, Skoplje Prof. dr B. Varl, Ljubljana Dipl. mat. V. Bogdanova, Skoplje ing. Zagotnik, Dr N. Simova, Skoplje ,Dr K. Kostic, Beograd Dr C. Margetic, Osijek Dr P. Milutinovic, Beograd Dr S. Mesek, Varaždin Mr. D. Nastic, Beograd Dr ing. S. Popovic, Zagreb Dr Lj. Stefanovic, Novi Sad Doc. dr D. Kocic, Sarajevo Dr B. Canaasi, Priština Dr l. Zubovic, Banja Luka Dr N. lvovic, Titograd Dr B. Kastelic, Ljubljana Izvršni odbor Sekcije nuklearne medicine Društva ljekara SR Bosne i Hercegovine: Dr l. Zubovic, Banja Luka Doc. dr A. Smajic, Tuzla Doc. dr A. Musafija, Sarajevo Dr R. Bocokic, Mostar Dr M. Skrobic, Banja Luka Dr M. Biukovic, Banja Luka Dipl. fiz.-hem. P. Nikolic, Banja Luka Dr ž. Radie, Banja Luka Doc. dr D. Kocic, Sarajevo Referate pripremio za štampanje: l. Zubovic, Banja Luka M. Znaor, prof., Banja Luka Lektor za srpsko-hrvatski jezik: Tehnicka redakcija: Redakcioni odbor revije Radiologia lugoslavica RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANN013 IUNIUS Fasc. 2 1979 SADRŽAJ TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA Tehnologija Odredivanje hipofiznog gonadotropina LH u serumu primenom sopstvenog radioimunološkog kompleta; Kraincanic; M., B. Marinkovic, J. Sinadinovic, G. Kostic, O. Genbacev; Elektrolitsko markiranje farmakov z 99mTc in 13'J; Pihlar B., M. Erjavec, J. Marsel; Utjecaj dužine skladištenja i odmrzavanja na kontrolne serume; Gali D., C. Margetic, v. Knez; Priprava 123J-hipurana i prva iskustva u primjeni; Horvath L., M. Vlatkovic, B. Vekic, l. Latkovic; Odredivanje antidiuretskog hormona u plazmi i mokraci radioimunološkom metodam: Petek M., M. Seksa, J. Ebeling, T. Cabrijan, K. Benkovic, A. Somkrovic; 105 109 113 116 116 Odredivanje radiohemijske cistoce koloidnih 99mTc-radiofarmaceutika; Maksin T., D. Konstan­ 117 Postupak za pripremu 99mTc-Sn-Koloida, njegove hemijske i biološke osobine za scintigrafiju jetre; Konstantinovska D., T. Maksin, J. cvoric 117 Obeležavanje imunih (gama) globulina za in vivo ispitivanja u nuklearnoj medicini; Nastic- Miric D., J. Horvat, V. Bošnjakovic, B. D. Jankovic 118 lnstrumentacija Prenos in obdelava scintigrafskih podatkov na racunskem centru (RRC) s pomocjo labora­ torijskega mikroracunalnika; Cerar J., E. Zakrajšek, M. Soklic, M. Erjavec 119 Mikroracunalo u rektilinearnom scintigrafu; Šnajder J., M. Erjavec, J. Kolbas, H. Kralj, M. Les- jak, Z. Rupnik 122 Racunalniška analiza kinetike 99mTc, dietil -IDA; Pungercar D., V. Fidler, J. Fettich, J. Šu­štaršic, U. Fonda 123 Kompjuterski postupak za kontrolu uniformnosti gama kamere; Bašic M., S. Popovic, S. Lon­.. 1. Odredivanje modulacione prenosne funkcije uredaja za scintigrafiju; Kasal B., S. Popovic, S. Loncaric, M. Bašic 124 Selektivna racunalniška scintigrafija ventrikla srca v vecih fazah; Pungercar D., V. Fidler, l. Kranjec 124 Racunalniška analiza se;intigramov miokarda; Fidler V., D. Pungercar, l. Kranjec, M. Porenta, M. Dimic 125 Racunalniška korekcija scintigramov nadobistnic za respiratorno pomicnost: Fidler V., D. Pun­ gercar, N. Budihna, M. Dimic 126 »Pinhole« kolimator i štitnjaca; Težak S., M. Bašic, N. Krpan. l. Šimonovic 126 UDK 616-073.75 +615.849+616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lugos-1. YU ISSN 0485-893X ENDOKRINOLOGIJA Tireoidea Funkcionalni karcinomi štitaste žlijezde i supresija hormonima štitaste žlijezde; Musafija A., S. Gacinovic, R. Bokonjic, D. Kocic 129 Alternative za scintigrafiju štitnjace: 131J, 123J i 99mTc; Bašic M., l. Šimonovic, N. Krpan, M. Vlatkovic, L. Horvath 133 TRH stimulacijski test u bolesnika sa subakutnim tireoiditisom; Han R., D. Nastic-Miric, P. S. Milutinovic, J. V. Micic 141 lspitivanje nekih humoralnih pokazatelja tireoidne funkcije u bolesnika sa akutnim virusnim hepatitisom: Paunkovic N., R. Paunovic, B. Paunkovic 145 Utjecaj kombinirane antidotne terapije na ukumulaciju radiojoda u štitnjaci: Šimonovic l. 149 Subakutni tireoiditisi na našem podrucju u poslednjih 8 godina; Skrobic M., l. Zubovic, M. B'iukovic 151 Odredivanje slobodnog tiroksina radioimunološkom metodom; Greguric N., Lj. Beric, M. Vlat­ kovic, N. Krpan 152 Slobodne frakcije trijodtironina i tiroksina tokom davanja kombiniranog preparata TJ i T4 (Novothyral); Škreb F., Lj. Bzik, K. Banovac, M. Sekso 152 Sadržaj tiroksina i trijodtironina u humanoj štitnjaci: Tišlaric D., K. Banovac, M. Sekso, V. Petric 153 Odredivanje parametara kinetike tiroksina i trijodtironina u covjeka; Bzik Lj., K. Banovac, M. Sekso 153 Klinicki znacaj odredivanja koncentracije slobodnog tiroksina: Milutinovic P. S., D. Nastic - Miric, R. Han Hipofizna rezerva tireotropina i prolaktina u hipotireozi i eutireozi; Vrbanec D., T. Cabrijan, M. Sekso 155 Evaluacija rezultatov dolocanja tirotropina v posušeni kapljici krvi novorojenckov; Varl B., K. Pavlin, M. Turk 156 Tiroidni in ekstratiroidni vplivi na razmerja med TBG in tiroidnimi hormoni; Varl B., K. Pavlin 157 Vrijednosti tireotropina nakon primjene TRH u normalnih trudnica; Cvijetic R., T. Cabrijan, M. Sekso, D. Vrbanec 157 Elektroforetske karakteristike tkiva nodusa štitaste žlezde: Djurica S., M. Cirovic, D. Popovic, M. Popovic, Lj. Grban 158 Ostali referati Diurrialni ritam sekrecije FSH, LH i testosterona u zdravih mladih muškaraca; Lazarov A., M. Antic, M. Odavic 159 Utjecaj modificirane elektrošokterapije na sekreciju somatotropnog hormona i inzulina u du­ ševnih bolesnika; Lemberger J., S. Milkovic, ž. lgnjatovic 163 Odnos nivo_a HPL-a odredenog radioimunološkom metodom i težine hipertenzije u trudnoci; Bila S., V. Sulovic, O. Genbacev 169 Vpliv respiratorne pomicnosti na interpretacijo scintigramov nadobistnic; Budihna N., B. Varl, V. Fidler, D. Pungercar 173 Dijagnostika retiniranih testisa scintigrafijom i ultrazvukom; Dodig D., Z. Bence, M. Dumic, M. Bukovic, Z. Kalafatic 173 Razlika u sekreciji i rezervi TSH i prolaktina u eutireozi po spolu i dobi; Brkic K., T. Cabrijan, 174 D. Vrbanec, M. Sekso GASTROENTEROLOGIJA Jetra Izracunavanje hepaticnega klirensa dietil-lDA pri psih in pri ljudeh; Pahor S., M. Erjavec, V. Simcic, B. Diallo, l. Cerne, A. Praprotnik, M. Janežic, J. Šnajder 177 Komparacija scintigrafskih nalaza i testova indikatora holestaze u bolesnika sa metastatskim promenama u jetri; Prvulovic M., Lj. Stefanovic, V. Nikolic, E. Kamenjicki, Lj. Muzikravic, B. Pražic 181 Odredivanje žucnih soli u serumu radioimunološkom metodam i njegov znacaj za kliniku; Nastic-Miric D., V. Perišic, K. Kostic, R. Grbic, V. Obradovic 185 Prve izkušnje pri radioimunskem dolocanju žolcnih kislin; Pavlin K., J. Fettich, B. Varl, S. Štu­ par, A. Radšel 188 Radiološko odredivanje folata u diferenciranju ciroza jetre; Paligoric D., R. Novakovic, M. An- drijevic, O. Popovic, S. Kovacevic 188 Sekvencionalna scintigrafija hepatobiliarnog trakta pomocu Hl[)A; Karanfilski B., P. Dancev, B. Grunevska, V. Bogdanova, B. Georgijevska, N. Simova, G. Sestakov, l. Tadžer 189 Sekvencionalna scintigrafija jetre u ocjeni minutnog jetrenog protoka; Karner l.. A. Rusic, C. Margetic 190 Ostali referati Ektopijska produkcija beta horionskog gonadotropina (HCG) kod karcinoma digestivnog trakta; Lemberger J., R. Novakovic, Lj. Glišic, E. Libman 191 Znacaj odredivanja gastrina kod ulkusnih bolesnika, lecenih Tagametom; Novakovic R., J. Lemberger, V. Katic, M. Damjanovic, Lj. Glišic, D. Paligoric 195 lspitivanje apsorpcije masti 125J-trioleinom i glicerol-75 Se-trietrom -markerom, rastvorljivim u mastima koji se ne apsorbuje: Djordjevic N., O. Popovic, G. Djordjevic, M. Djordjevic, D. Ma- rinkovic Dvadesetcetiricasovna dinamika izdisajnog testa holil-glicinom -1-14C; Popovic O , R. Nova- kovic, D. Paligoric, S. Brkic 203 SRCE, PLUCA, BUBREZI, CNS Srce Klinicka vrijednost komercialnog programa za kvantifikaciju intrakardialnog lijevo-desnog shunta -gamma 11; Rusic A., C. Margetic 209 Morfološki aspekti vizualizacije miokarda talijumom 201TI; Bošnjakovic V., Lj. Božinovic, S. Pavlovic, B. S. Djordjevic 212 Pluca Mesto scintigrafskih ispitivanja u dijagnostici tumorskih tvorbi medijastinuma; Stefanovic Lj. 212 Perfuzijski i ventilacijski scintigram u dijagnostici plucne embolije; Poropat M., S. Loncaric, N. Krpan 213 Bubrezi Doprinos scintigrafije hitnoj dijagnostici rupture bubrega; Vucemilovic A., A. Buric, B. Fra­ nulovic 215 Utjecaj hemodinamike mobilnog bubrega na totalni klirens 13 'J hipurana; Kruhonja K., C. Mar- getic 219 Utjecaj položaja tijela na rentgenske krivulje kod mobilnih bubrega; Poropat M., l. Latkovic 220 CNS Radioizotopna scintigrafija mozga u prognozi ishemicnih afaticnih poremecaja; Dimitrijevic J., D. Kocic, R. Bokonjic, N. Stojkovic 221 Dinamicka scintigrafija u dijagnostici oboljenja ekstrakranijalnih krvnih žila; Bukovic M., B. Ugarkovic, D. lvancevic 224 Vrednost dinamickih radionuklidskih studija cerebrovaskularnih oboljenja; Lukic V. 224 TUMORI, HEMATOLOGIJA, KOSTI Tumori Scintigrafija !umora radena sa tehnecijum Bleomycinom (99mrc -BLM); Maleševic M., Lj. Stefanovic, Z. Selir 227 Normalna scintigrafska razporeditev 67Ga pri cloveku po i. v. injekciji: Guna F. Hematologija srce u izlucivanju etiopatogeneze nekih anemijskih Znacaj indeksa radioaktivnosti slezina: Scintigrafija retikuloendotelnog sistema; lvancevic D., D. Dodig, B. Ugarkovic, B. Labar 240 Oznacavanje trombocita 1131n i 99mTc; Tadžer l. S., N. Kosturski, V. Jovanovska 240 Kosti Scintigrafska dijagnostika svježih i starih fraktura kralješnice; Dodig D., P. Martinac, S. Davila, ZAŠTIT A OD ZRACENJA Sprovodenje mera zaštite i interna kontrola u kontrolisanoj radijaciono-kontaminacionoj zoni; lgnjacic S. 245 Zaštita pri radu s kratkoživucim izotopima; Babeli B., A. Samardžic, M. Petretic 251 Zaštita od jonizujucih zracenja u dijagnostickoj nuklearnoj medicini »in vivo«; Ristic Oj., V. Lukic 254 Tehnicke mere zaštite u službi za radioizotopsku dijagnostiku neuropsihijatrijske klinike u Beogradu; Lukic V., Oj. Ristic, Ž. Todorovic, D. Trifkovic, P. Stojadinovic 254 ULTRAZVUK Ultrazvuk i scintigratija bubrega; Tomic-Brzac H., Z. Bence 257 Dijagnosticka iskustva s ultrazvukom; Bence Z., M. Poropat 263 SLOBODNE TEME Odredivanje brzine protjecanja krvi u veni; Ivanovic M., A. Gadže, ž. Bajzer, A. Švarc, J. Nosil 267 Proširenje primjene matematickog modela i metode obrade podataka transporta i distribu­ cije hipurana; Knešaurek K., Š. Spaventi, E. Kosovel 271 Kompjutorska obrada dijagnostike urinarnog trakta funkcionalnom scintigratijom; Žigman M. 274 Scintigratske promjene na kostima u hipertireozi; Kralj K., Z. Kusic 275 Mogucnosti scintigratskog prikazivanja surfaktanata u plucima štakora; Koren E., K. Filjak, A. Gadže, š. Spaventi 275 Priprava radiojodiranih androgena i primjena u nuklearnoj medicini; Tarle M., l. Kraljic, R. Padovan, š. Spaventi 276 Odredivanje difenilhidantoina radioimunološkom i enzim imunološkom metodam; Subotic Z., N. Kastrapeli, D. Nastic-Miric, B. Marjanovic 277 Odredivanje zlata u urinu instrumentalnom aktivacionom analizam: Badžar-Zovko E., R. S. Draškovic, Z. Pujic, R. J. Draškovic 278 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO13 JUNIUS Fasc. 2 1979 TABLE OF CONTENTS Technology Determination of pituitary gonadotropin LH by own RIA kit; Kraincanic M., B. Marinkovic, J. Sinadinovic, G. Kostic, O. Genbacev 105 Electrolytical labelling with 99mTc and 131J; B. Pihlar, M. Erjavec, J. Marsel 109 Influence of the lenght of storing and thawing on control sera; Gali D., C. Margetic, V. Knez 113 Production and application of 123I-hippuran; Horvath L., M. Vlatkovic, B. Vekic, l. Latkovic 116 Radioimmunoassay of antidiuretic hormone in plasma and urine; Petek M., M. Sekso, J. Ebe- ling, T. Cabrijan, K. Benkovic, A. Somkrovic 116 Determination of radiochemical purity of colloid 99mTc radiopharmaceuticals; Maksin T., D. Konstantinovska, J. cvoric, V. Jovanovic 117 Method for preparation of 99mTc-Sn colloid, its chemical and biological characteristics for liver scintigraphy; Konstantinovska D., T. Maksin, J. Cvbric 117 Labelling of immune (gama) globulins for »in vivo« studies in nuclear medicine; Nastic-Miric D., J. Horvat, V. Bošnjakovic, B. D. Jankovic 118 lnstrumentation Nuclear-medicine dala transmission and handling by a remote large computer centre using a laboratory minicomputer; Cerar J., E. Zakrajšek, M. Soklic, M. Erjavec 119 Microcomputer in a rectilinear scanner; Šnajder J., M. Erjavec, J. Kolbas, H. Kralj, M. Lesjak, Z. Rupnik 122 Computer analysis of the kinetics of 99mTc diethyl -IDA; Pungercar D., V. Fidler, J. Fettich, J. Šuštaršic, U. Fonda 123 Computer use in the assessment of field uniformity of gamma cameras; Bašic M., S. Popovic, S. Loncaric 123 Determination of the modulation transfer function of scintigraphic devices; Kasal B., S. Popo- - vic, S. Loncaric, M. Bašic 124 Selective computer left ventricle heart scintigraphy in severa! phases; Pungercar D., V. Fidler, - l. Kranjec 124 Computer analysis of myocardial scintigrams; Fidler V., D. Pungercar, l. Kranjec, M. Porenta, M. Dimic_ 125 Computer correction of suprarenal seans for respiratory motion; Fidler V., D. Pungercar, N. Budihna, M. Dimic 126 Pinhole collimator and the thyroid; Težak S .. M. Bašic, N. Krpan, l. Šimonovic 126 UDK 616-073.75 + 615.849 + 616-006-07 /-08:621.039.8(05)(497.1) Radiol. lug.ost YU ISSN 0485-893X ENDOCRINOLOGY Thyreoid Functioning thyroid cancer and thyroid hormone supression; Musafija A., S. Gacinovic, R. Bokonjic, D. Kocic Alternatives far the scintigraphy of the thyroid: 131 1, 1231 and 99mTc; Bašic M., l. Šimonovic, N. Krpan, M. Vlatkovic, L. Horvath TRH stimulation test in subacute thyroiditis; Han R., D. Nastic-Miric, P. S. Milutinovic, J. v. Micic lnvestigation of some parameters of thyroid function in patients with acute viral hepatitis; Paunkovic N., R. Paunovic, P. Paunkovic The efect of mixed antidote therapy on thyroid radioiodine uptake; Šimonovic l. Thyreoiditis subacuta in our region during the last eight years; Skrobic M., l. Zubovic, M. Biukovic Determination of free thyroxine by RIA method; Greguric N., Lj. Beric, M. Vlatkovic, N. Krpan Free triiodothyronine and thyroxine during the administration of Novothyral (T3 + T• combi­nation); Škreb F., Lj. Bzik, K. Banovac, M. Seksa Thyroxine and triiodothyronine in human thyroid gland; Tišlaric D., K. Banovac, M. Seksa, V. Petric Determination of T• and T3 kinetics in man; Bzik Lj., K. Banovac, M. Seksa Clinical value of direct free thyroxine assay; Milutinovic P. S., D. Nastic-Miric, R. Han Tt,e pituitary reserve of thyrotropin and prolactin in patients with hypothyroidism and in normal subjects; Vrbanec D., T. Cabrijan, M. Seksa Evaluation of the results of thyrothropin determination in blood of infants, obtained by spot test; Varl B., K. Pavlin, M. Turk Thyroid and extrathyroid influences on the relation between TBG and thyroid hormones; Varl B., K. Pavlin 129 133 141 145 149 151 152 152 153 153 154 155 156 157 Values of thyrotropin after application of TRH in normal pregnancy; Cvijetic R., T. Cabrijan, M. Seksa, D. Vrbanec Electrophoreiic characteristics of thyroid node tissue; Djurica S., M. Cirave, D. Popovic, M. Popovic, Lj. Grban 157 158 Other papers Diurnal rhythm of secretion of FSH, LH and testosterone in healthy young males; Lazarov A., M. Antic, M. Odavic Influence of modified electroshock treatment on secretion of growth hormone and insuline in mental patients; Lemberger J., S. Milkovic. ž. lgnjatovic The ratio of HPL level determined by radioimmunoassay and severity of arterial hypertension in pregnancy; Bila S .. V. Sulovic. O. Genbacev 169 Influence of respiratory mobility on the interpretation of the adrenal scan; Budihna N., B. Varl, V. Fidler, D. Pungercar 173 Radioisotopic and ultrasound methods in diagnosis of undescendent testis; Dodig D., Z. Bence, M. Dumic, M. Bukovic, K. Kalafatic Differences in TSH and prolactin secretion and reserve in euthyroidism according to sex and age; Brkic K., T. Cabrijan, D. Vrbanec, M. Seksa 174 GASTOENTEROLOGY Liver Assessment of hepatic clearence of diethyl-lDA in dogs and humans; Pahor S., M. Erjavec, V. Simcic, B. Diallo, l. Cerne, A. Praprotnik, M. Janežic, J. Šnajder Comparison of scintigraphic findings and indicator tests of choiestasis in patients with meta­static changes in the liver; Prvulovic M., Lj. Stefanovic, V. Nikolic. E. Kamenjicki, Lj. Muzi­kravic, B. Pražic Determination of bile salts in serum by radioimmunoassay and its clinical importance; Nastic-Miric D .. V. Perišic, K. Kostic, R. Grbic, V. Obradovic 177 181 185 Our initial .xperience with rad:oimmune determination of bile acids; Pavlin K., J. Fettich, B. Varl, S. Stupar, A. Radšel 188 Folate radioassay for discrimination of liver cirrosis; Paligoric D., R. Novakovic, M. Andrejevic, O. Popovic, S. Kovacevic 188 Hepatobiliary sequential scintigraphy with HIDA; Karanfilski B., P. Davcev, B. Grunevska, V. Bogdanova, B. Georgijevska, N. Simova. G. Šestakov, l. Tadžer 189 Estimation of liver blood flow by means of sequential liver scintigraphy; Karner l., A. Rusic, C. Margetic 190 Other papers Ectopic production of HCG -in carcinoma of digestive tract; Lemberger J., R. Novakovic, Lj. Glišic, E. Libman 191 Meaning of gastrin test in ulcer patients treated by Taga,met; Novakovic R., J. Lemberger, v. Katic, M. Damjanovic, Lj. Glišic, D. Paligoric 195 lnvestigation of fat absorption by 125I-triolein and glycerol -75Se triether -a fat soluble nonabsorbable marker; Djordjevic N., O. Popovic, G. Djordjevic, M. Djordjevic, D. Marinkovic 199 Twentyfour hour dynamics of cholyl-glycine-1-14C breath test; Popovic O., R. Novakovic, D. Paligoric, S. Brkic 203 HEART, LUNG, KIDNEY, BRAIN Heart Clinical value of commercial programme for quantification of intracardial left -right shunt ­gamma 11; Rusic A., C. Margetic 209 Morphological aspects of myocardial visualization with 201TI; Bošnjakovic V., Lj. Božinovic, S. Pavlovic, S. Djordjevic 212 Lung Role of scintigraphic investigations in diagnostics of tumor formations of the mediastinum; 212 Perfusion and ventilation scintigrams in the diagnosis of pulmonary embolism; Poropat M., S. Loncaric, N. Krpan 213 Kidney Contribution of scintigraphy to the urgent diagnostics of kidney rupture; Vucemilovic A., A. Buric, B. Franulovic 215 Hemodynamic influence of a mibile kidney of the total clearance of the 131 1 Hippurane; Kru­honja K., C. Margetic 219 Influence of posture on renogram curves of the mobile kidney; Poropat M., l. Latkovic 220 Brain Radioisotope scintigraphy in prognosis of ischemic aphasia; Dimitrijevic J., D. Kocic, R. Bo- konjic, N. Stojkovic 221 Dynamic scintigraphy in diagnosis of extracranial blood vessels disease; Bukovic M., B. Ugar­ kovic, D. lvancevic 224 Value of dynamic radionuclide studies in cerebrovascular diseases; Lukic V. 224 TUMORS,HAEMATOLOGY,BONE Tumors Tumour scanning performed by technetium Bleomycin (99"'Tc-BLM); Maleševi('; M., Lj.Stefa­ novic, Z. Selir 227 Normal scintigraphic distribution of 67Ga in man after intravenous administration; Guna F. 233 Haematology The importance of spleen: heart radioactivity index in studying the etiopathogenesis of some anemic syndromes; Milosavljevic A. Scintigraphy of the reticuloendothelial system; lvancevic D., D. Dodig, B. Ugarkovic, B. Labar 240 113 1n and 99mTc labelling of .platelets; Tadžer l. S., N. Kosturski, V. Jovanovska 240 Bone Scintigraphic diagnosis of fresh and old spine fractures; Dodig D., P. Martinac; S. Davila, J. Han­ cevic, B. Ugarkovic 241 RADIATION PROTECTION Radiation protection measures in areas where irradiation and contamination of personnel is possible; lgnjacic S. 245 Protection in handling short-lived radioisotopes: Babeli B .. A. Samardžic, M. Petretic 251 Radioprotection in diagnostic nuclear medicine "in vivo"; Ristic Dj., V. Lukic 254 Technical measures of protection in th,e department of nuclear medicine of neuropsychiatric clln1c 1n Belgrade; Lukic V., Dj. Ristic, Z. Todorovic, D. Trifkovic, P. Stojadinovic 254 ULTRASOUND Ultrasound and scintigraphy in kidney diseases; Tomic-Brzac H., Z. Bence 257 Experience in ultrasound diagnostics; Bence Z., M. Poropat 263 FREE PAPERS Determination of blood flow velocity in vein; lvanovic M., A. Gadže, ž. Bajzer, A. Švarc, J. Nosil 267 Extended mathematical model and method of dala processing of transport and distribution of Hippuran; Knešaurek K., š. Spaventi, E. Kosovel 271 Computer analysis of functional scintigraphy in urinary tract diagnostics; Žigman M. 274 Scintigraphic changes in bones in hyperthyreosis; Kralj K., Z. Kusic 275 Possibilities of scintigraphic visualization of pulmonary surfactants in ral; Koren E., K. Filjak, A. Gadže, š. Spaventi 275 Preparation of radioiodinated androgens and their application in nuclear medicine; Tarle M., l. Kraljic, R. Padovan, š. Spaventi 276 Determination of diphenylhydantoin by radioimmunoassay and enzyme immunoassay; Su­ botic Z., N. Kastrapeli, D. Nastic-Miric, B. Marjanovic 277 Determination of gold in urine by instrumenta! activation analysis; Badžar-Zovko E., R. $. Draškovic, Z. Pujic, R. J. Draškovic 278 Predgovor Nuklearna medicina u našoj zemlji postig­la je zapažene rezultate. Ona pruža spektar dijagnostickih pretraga. To je interdiscipli­narna grana medicine, koja udružuje ljeka­re, fizicare, hemicare, biologe i elektronica­re na unapredenju medicinske znanosti. Njen razvoj je veoma brz. Gama kamera i kompjuteri u mnogome doprinose razvoju morfološko -funkcionalnih studija, a ra­dioimunološka dijagnostika omogucuje po­uzdano mjerenje razlicitih supstanci koje su znacajne u održavanju homeostaze organiz­ma. Emisiona kompjuterizirana tomografija gama kamerom i pozitronska gama kamera otvaraju nove vidike, narocite na polju dina­mickih i metabolickih studija. Kao rezultat ovoga, nuklearna medicina je samostalna klinicka disciplina. Specijalisti ove grane medicine ravnopravno sa ostalim specijali­stima sudjeluju u razrješavanju medicinske problematike. Jugoslavenska nuklearna medicina usp­ješno prati brzi. razvoj ove grane medicine. Ovo potvrduje cetrnaest naucnih sastanaka i dva kongresa nuklearne medicine koji su do sada održani u našoj zemlji. Sa optimiz­mom ocekujemo XV. jugoslavenski sastanak na kojem ce preko 130 referata, besumnje, biti daljni doprinos razvoju nuklearne me­dicine i medicinske znanosti. Za sastanak smo štampali prispjele rado­ve ili sadržaje radova. Zahvaljujemo se autorima na disciplinovanoj saradnji, a re­dakciji revije Radiologia lugoslavica na za­laganju da se dospjeli radovi štampaju. Za sastanak ce biti organizirana izložba nuklearno -medicinske opreme i radiofar­maka. Svim ucesnicima hvala na ucešcu. Najsrdacnije se zahvaljujemo Republickoj zajednici za naucni rad, Sarajevo; Republic­kom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu politiku, Sarajevo; Skupštini opštine, Banja Luka; Opštinskoj konferenciji SSRN, Banja Luka; Regionalnem centru, Banja Luka; Samoupravnoj interesnoj zajednici za zdrav­stvo, Banja Luka i svim clanovima Organi­zacionog odbora, koji su pomogli održava­nje XV. jugoslavenskog sastanka nuklearne medicine i izdavanje ovog Zbornika. Svim ucesnicima želimo uspješan rad i prijatan boravak u Banjoj Luci -Krajiškoj ljepotici. l. Zubovic TEHNOLOGIJA INSTRUMENTACIJA TECHNOLOGY INSTRUMENTATION ODREOIVANJE HIPOFIZNOG GONADOTROPINA LH U SERUMU PRIMENOM SOPSTVENOG RADIOIMUNOLOŠKOG KOMPLETA Kraincanic M., B. Marinkovic, J. Sinadinovic, G. Kostic, O. Genbacev Sadržaj: Prikazan je postupak za dobijanje komponenti potrebnih za odredivanje huma­nog LH u serumu radioimunotestom, kao i metode za proveru ovih komponenti. Opisan je postupak za obeležavanje LH radioaktivnim jodom (125J), kao i nacin izbora onih frakcija obeleženog hormona koje imaju najvecu specificnu aktivnost i imunoreaktivnost. Od­redena je optimalna koncentracija antitela pri kojoj se vrši precizno odredivanje hormona u celom opsegu standardne krive (0,6 do 80 mlU/ml). Sve komponente su pro­verene na vecem broju uzoraka krvi i rezultati uporedeni sa rezultatima dobijenim primenom komercijalnih kompleta. UDK 612.432.018:615.849.2 Deskriptori: radioimunski testovi, gonadotropini, hipofiza, LH, dijagnosticni kompleti reagenata Radio!. lugosl., 13; 105---107, 1979 L Uvod -Odredivanje hipofiznih gonadotro­pina dobija sve veci znacaj u ginekološkoj en­dokrinologiji. Pramene nivoa ili ciklicnosti u iz­lucivanju hipofiznih hormona LH, FSH i pro­laktina, kao i steroidnih hormona estradiola i progesterona ukazuju na poremecaje na rela­ciji hipotalamus -hipofiza -gonade (Bonnar, 1973). Nivo i dinamika izlucivanja FSH i LH može biti znacajan pokazatelj za dijagnostiku i izbor terapije kod primarnih i sekundarnih amenoreja (Short, 1972), metroragija (Bila et al., 1979), Stein -Leventhal-ovog sindroma (Yen et al., 1970) i sl. S obzirom na povecani broj radio­imunoloških analiza FSH i LH, kao i zbog cinje­nice da se rezultati, dobijeni primenom komer­cijalnih kitova raznih proizvodaca, zbog razlicite standardizacije cesto znacajno razlikufu medu sobom, mi smo pripremili sopstveni komplet za radioimunološko odredivanje LH u serumu. U radu je opisan metod za dobijanje komponenti ovog kompleta kao i prakticna provera njihove primenljivosti za odredivanje LH. Materija! i metode -Komponente kompleta za radioimunološko odredivanje LH pripremljene su na sledeci nacin: -Obeleženi hormon, 125J-LH, pripremljen je jodiranjem precišcenog LH radioaktivnim jodom _J (125J) direktnom hemijskom metodam pomocu Chloramine-T (Greenwood et al., 1963). Radi smanjenja oštecenja tokom jodiranja kolicine Chloramine-T i Na2S2Os su znacajno smanjene u odnosu na originalnu metodu, a vreme jodi­ranja je skraceno na 24 sekunde. Izdvajanje obeleženog preparata 125J-LH od 125J vršeno je gel filtracijam kroz kolonu Sephadex-a G-75. -Antitela pema LH dobijena su imunizacijam kunica precišcenim preparatom LH standardnim postupkom za imunizaciju (Jagannadha Rao et al., 1970). -Standardi su pripremljeni u odnosu na drugi medunarodni referentni preparat (2nd IRP, HMG). -lmunoadsorbent je pripremljen vezivanjem sekundarnih antitela za mikrokristalnu celulozu po metodi Wide-a (1969). Sekundarna antitela su antitela ovce prema imunoglobulinima (lgG) kunica. Test za odredivanje LH izvoden je u zapremini od 0,5 ml i to 0,2 ml pufera pH 7,5 i po 0,1 ml 125J-LH, antitela prema LH i uzorka seruma. Posle inkubacije od 18 do 24 casa u sobnoj tem­peraturi, inkubacionoj smeši je dodavan 1 % imunoadsorbent od 0,5 ml. Posle intenzivnog mešanja u toku 2 casa suspenzija je centri­fugirana, talog ispran i meren na gama scintila­ 6 30 5 , ... , . ...... 4 I ... i, :C 'C> 4 20-' 1 .,­ ::E ,,I' Q,,, "' 3 C.:, .. "' .. 2 10: ;j!. 40 broj frakcije Slika 1 -Razdvajanje 125J-LH od slobodnog 125J na koloni Sephadex-a G-75. lsprekidana linija predstavlja imunoreaktivnost frakcija '25J-LH. Za test su korišcene frakcije 11-14 (šrafirana površina) Figure 1 -The separation of 125 1-LH from free 1251 on a column of Sephadex G-75. The broken line re­presents the immunoreactivity of the fractions. Only the fractions 11-14 were used in the test ( shadowed area). cionom spektrometru CG 400 lntertechnique u toku jednog minuta. Rezultati i diskusija -Tipican primer obe­ležavanja LH radioaktivnim jodom prikazan je na slici 1. Procenat iskorišcenja 125J iznosi oko 40 % a specificna aktivnost oko 150 mCi/mg LH. S obzirom na mogucnost oštecenja molekula LH tokom procesa jodiranja, za test su korišcene samo one frakcije, koje su zadržale maksimalnu imunoreaktivnost. Za svaku frakciju pojedinac­no, posle gelske filtracije na Sephadex-u G-75 odredivan je procenat vezivanja za specificna antitela prema LH (slika 1, isprekidana linija). U prikazanom slucaju maksimalnu mogucnost, da vežu specificna antitela, pokazale su frakcije 11 do 14 pa su one sastavljene i korišcene kao preparat 125J-LH u testu. Ostale frakcije su od­bacene. Da bi se postigla maksimalna preciznost od­redivanja hormona u željenom opsegu koncen­tracija potrebno je da se reakcija vrši pri takvom razblaženju antitela pri kome standardna kriva ima optimalan nagib. Ukoliko je razblaženje antitela vece, utoliko je veca preciznost odredi­ 10 90 ' o, 80 X. X.' 70 o o : 60 m ' 50 .., m "' •o 30 . 0.6 1.25 2.5 10 20 40 80 L H mlU/111 Slika 2 -Standardne krive pri razlicitim razblaženjima antitela: •---• razblaženje 1 /20000; 0---0 razblaženie 1 /40000; X---X razblaženje 1 /80000. Figure 2 -The standard curves at different antiserum dilutions: •---• dilution 1 /20000; 0---0 dilution 1 /40000; X---X dilution 1 /80000. vanja nižih koncentracija LH, ali je u tom slucaju manji procenat vezivanja obeleženog antigena, odnosno, manja merena radioaktivnost. Na slici 2. prikazana je standardna kriva pri 3 razlicita razblaženja antitela. U testu je korišceno razblaženje antiseruma 1 /40000, pri kome je moguce precizno odredi­vanje nivoa LH u celom opsegu standardne krive od 0,6 do 80 mlU LH/ml. lmunoadsorbent je korišcen u 1 % suspenziji. Pri ovoj koncentraciji, uz optimalne druge uslove testa, postiže se maksimalno vezivanje obele­ ženog antigena. Provera celokupnog kompleta vršena je na 40 uzoraka seruma žena razlicite starosti i u razlicitim fazama menstrualnog ciklusa tako da su ravnomerno bile zastupljene sve koncen­tracije LH. Odredivanja LH su vršena istovre­meno i pod istim uslovima našim kompletom i komercijalnim kompletima firmi Byk-Mallin­ckrodt i Amersham. Rezultati, dobijeni našim kompletom, pokazuju visoki stepen korelacije sa rezultatima dobijenim kompletom firme Byk Mallinckrodt -koeficijent korelacije je 0,964. Sa kompletom firme Amersham dobijena je, takode, visoka korelacija, ali su naše vrednosti sistematski niže za koeficijenat 0,69 do 0,75. Ova razlika, verovatno nastaje zbog korišcenja razlicitih referentnih preparata kod ove dve firme. Zakljucak: Iz iznetih rezultata proizilazi da se pripremljene komponente i komplet u celini mogu uspešno pripremiti za odredivanje kon­centracije LH u serumu. Summary DETERMINATION OF PITUITARY GONADOTROPIN LH BY OWN RIA KIT The preparation of different components for radio­immunological determination of human LH and the methods for evaluation of their validity was presented. The method tor preparation of radioiodinated LH (1251-LH) was described as well as the selective se­paration of the fractions with maximal specific activity and immunoreactivity. The optimal concentration of specific antibodies was determined with the best slope of the standard curve in the full range from 0.6 to 80 mlU LH/ml. AII components were tested on several blood samples and the results were compared with those obtained by commercial kits. Literatura 1. Bila S., M. Kraincanic, V. Šulovic, O. Genbacev, S. Matijaševic i M. Likar: Nivo gonadotropnih hor­mona kod pacijentkinja sa disfunkcionalnim krvavlje­njem, Jug. Ginek. Obstet., u štampi. 2. Bonnar J.: The hypothalamus and reproductive function, pp. 251-258 in Scott, R. B. and R. M. Walker (eds), The Medical Annual (Year book of treat­ment), Bristol, 1973. 3 .. Greenwood F. C., W. M. Hunter and J. S. Glo­ver: The preparation of 131 1 labelled human growth hormone of high specific radioactivity, Biochem. J. 89, 114-123, 1963. 4. Jagannadha Rao A. and N. R. Moudgal: An im­munochemical study of ovine pituitary follicle stimulat­ing hormone, 138, 189-198, 1970. 5. Short R. V.: The control of menstruation, Brit. J. Hosp. Med., 5, 552-555, 1972. 6. Wide L.: Radioimmunoassay employing immuno­sorbent, Acta Endocr. (Kbh) Suppl., 142, 207-221, 1969. 7. Yen S. S. C., P. Vela and J. Rankin: lnappro­priate secretion of follicle-stimulating hormone and luteinizing hormone in polycistic ovarian disease, J. Ciin. Endocr. Metab., 30, 435-442, 1970. Adresa autora: Miodrag Kraincanic, INEP, Ode­ljenje za fiziologiju i radiobiologiju, 11080 Zemun, Banatska 31 b. • ® EDEN IZMED STEBROV SODOBNE ANTIBIOTICNE TERAPIJE INDIKACIJE • infekcije respiracijskega trakta; • infekcije kože in mehkih tkiv; • infekcije urogenitalnega trakta; • septikemija in endokarditis; • gastrointestinalne infekcije; • meningitis; • infekcije kosti in sklepov. KONTRAINDIKACIJE Keflin je kontraindiciran pri ljudeh, ki so preobcutljivi za cefalosporinske antibiotike. STRANSKI UCINKI Najpogostnejši stranski ucinki so: bolecina na mestu intramuskularne injekcije, tromboflebitis, makulopapularni izpušcaj, urtikarija, reakcije, ki so podobne serumski bolezni, ter eozinofilija. ® TOVARNA FARMACEVTSKIH IN KEMICNIH L E K ....i...A v sodelovanju z Eli Lilly & Ca., Indianapolis. UNIVERZA E. KARDELJA, VTO KEMIJA IN KEMIJSKA TEHNOLOGIJA, LJUBLJANA, ONKOLOŠKI INŠTITUT, LJUBLJANA ELEKTROLITSKO MARKIRANJE FARMAKOV Z 99"'Tc tN 13,J Pihlar B., M. Erjavec, J. Marsel Povzetek: Opisali smo postopek za markiranje biološko aktivnih substanc z 99mTc, osnovane na redukciji tehnecija z elektrolitsko pripravljenim kositrom. Raziskali smo parametre, ki vplivajo na pripravo radiofarmakov in njih obstojnost ter uvedli ustrezne analizne metode za preverjanje kvalitete preparatov. Opisana je priprava kelatov z albuminom, bleomicinom, glukoheptonatom, tirozinom in pirofosfatom. Raziskali smo tudi možnosti elektrokemijskega jodiranja, ki ima vec prednosti pred kemijskim na­cinom sinteze jodiranih farmakov. UDK 615.849 2 Deskriptorji: radiokemija, elektrokemija, radioizotopi, tehnecij, jod Radiol. lugosl., 13; 109-111, 1979 L Uvod -Markiranje biološko pomembnih substanc z radioaktivnimi sledilci je na podrocju nuklearne medicine ena izmed bistvenih me­todologij. Od širokega spektra izotopov je 99mTc zaradi izredno ugodnih nuklearnih last­nosti eden najpomembnejših sledilcev za me­dicinsko uporabo. Uporabo tehnecijevih radio­farmakov pa omejuje izredno kompliciran kemi­zem tehnecija (1-3), kar se odraža v labilni strukturi zaznamovanih spojin in neponovljivi kvaliteti preparatov (4). Naše dosedanje raz­iskave so pokazale, da je treba podrobno prouciti parametre, ki vplivajo na potek oznacevanja, ugotoviti »in vitro« in »in vivo« stabilnost ter iz­brati substratu primerno kontrolo -analizno tehniko, ki omogoca enostavno in hitro prever­janje kvalitete (5). Raziskave smo usmerili na podrocje elektrolitske priprave reducenta Sn2+ in priprave jodiranih spojin s pomocjo elektro­kemijske oksidacije jodida. Eksperimentalno delo -Pri delu smo upo­rabljali kositrovi elektrodi s površino 1 ,5 cm2 in celico, opisano v clanku (5). Kot izvor toka smo uporabili kulometer Metrohm E211 A (na­mesto tega lahko uporabimo vsak prirocen izvor konstantnega toka). Za oksidacijo 131J-smo uporabili Pt elektrodi in celico, ki je imela anodni prostor locen s stekleno trita. Kot referencno _J elektrodo smo uporabili nasiceno kalomelovo elektrodo, napetost anode (0,9 V) pa smo vzdrževali s potenciostatom (6). Za analizo pre­paratov smo uporabili ionsko izmenjavo, tenko­plastn_o, papirno in kolonsko kromatografijo. Kolono za ugotavljanje Tc04-smo napolnili z Al2Q3 (1-2 ml), ki je bil spran z 0,01 M HCI, kot mobilno fazo pa smo uporabili 0,9 % NaCl. Aktivnost smo merili na NaJ (TI) detektorju pre­tocne izvedbe. Vsi uporabljeni reagenti so bili analitsko cisti; 99mTC04 smo eluirali iz 99mMo-99mTc genera­torja s fiziološko raztopino. Bleomicin, gluko­heptonat, tirozin in pirofosfat so bili komercialni proizvodi. Rezultati in diskusija -Da bi se izognili težavam, ki so povezane z uporabo SnCl2 kot reducenta za pertehnetat (4), smo dosedanje raziskave usmerili na elektrokemijsko pripravo Sn2+ (5), kjer s pomocjo konstantnega toka (1 do 1 O mA) reguliramo množino kositra, na­stalega z oksidacijo kositrove anode. Slika 1 a prikazuje celico, ki jo uporabljamo za rutinsko markiranje preparatov. Na potek redukcije teh­necija in izkoristek markiranja vplivajo predvsem naslednji parametri: TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA 1.. l.b Crpalka l ••ptum ml/min. 0,9" NaCl 1 Slika 1 -a) Celica za elektrolitsko oznacevanje z99mTc, a) tip elektrod (od anode je odvisna vrsta in množina reducenta, od katode pa delovna na­petost med elektrolizo, ki ne sme biti previsoka zaradi denaturacije substrata); b) koncentracija reducenta (Sn2+ J, k, je regu­liramo z množino elektrenine; c) pH raztopine (od tega je odvisna hidroliza kositra SnOHCI, Sn (OH)2, SnO in sposobnost liganda, da veže reducirani tehnecij v kelat ­v kislem so ligandi protonirani); d) od vrste substrata (pomembna je afiniteta do reduciranega tehnecija in kositra, po vezavi tehnecija v kelat se kemijske in biološke lastnosti naj ne bi bistveno spremenile). b) shematski prikaz aparature za kontrolo prisotnosti 99mT co.-v markiranem pre­paratu. Za rutinsko kontrolo izkoristka se je pokazala najprimernejša kolonska kromatografija na alu­minijevem oksidu. V tem primeru se adsorbirajo vse komponente (markirana spojina, reduciran tehnecij ipd.), razen Tc04-, ki potuje neovirano z mobilno fazo. Uporabimo lahko avtomatsko izvedbo, kot je to prikazano na sliki 1 b ali pa enostavno filtriramo del raztopine in primerjamo aktivnost eluata z izhodno raztopino. Ostale tehnike (papirna, tankoplastna in tekocinska kromatografija) zahtevajo vec izkušenj in so ne­primerno dolgotrajnejše. Optimalni pogoji mar­kiranja nekatrih spojin so podani v tabeli 1. Raztopine po elektrolizi mešamo eno do dve minuti in so po filtriranju skozi 0,22 µ Millipore Radiofarmak pH Gostota cas Kontrolna toka (sek.) (mNcm2) tehnika Te-albumin 0,5-2 10 60 ionska izmenjava Tc-bleomicin 1-2 6 30 ali kolonska Tc-glukoheptonat 5-7 0,7 30 kromatografija Tc-pirofosfat 5-7 5 30 na Al2Q3 Tabela 1 -Eksperimentalni pogoji markiranja nekaterih farmakov 110 filter pripravljene za injiciranje. Celoten posto­pek traja manj kot pet minut, ne zahteva po­sebnih eksperimentalnih izkušenj, delež pro­stega Tc04 je manjši od 5%. Mehanizem jodiranja se razlikuje od sinteze tehnecijevih kelatov, saj gre pri tem za oksidacijo jodida do elementarnega joda ali do J + , ki se elektrofilno substrira na polarizirana mesta v mo­lekuli. Kemijska priprava jodiranih spojin je torej vezana na uporabo oksidantov in reducentov za razkroj presežka oksidacijskega reagenta. Pri elektrokemijski pripravi pa oksidiramo jodid di­rektno na platinski anodi (7), kar je velika pred­nost v primeru oznacevanja kemijsko obcutljivih substanc. Postopek, ki je bil opisan v literaturi (7) smo modificirali tako, da smo uporabili elek­trolizo s kontroliranim potencialom anode. Elek­trolitski postopek je sicer daljši od kemijskega, vendar ima bistveno prednost, da ne zahteva nobenih dodatnih kemikalij. V nadaljevanju to­vrstnih raziskav bomo preizkušali zaznamovati nekatere antigene z radioaktivnim jodom. Summary ELECTROL YTICAL LABELLING WITH99mTf: and 13U Labelling of some biologically active substances with 99mTc, based on the reduction of pertechnetate with electrogenerated Sn2+ ions, is described. Para­meters affecting yields and the stability of radio-pharmacuticals were studied and the most convenient analytical techniques far the routine quality control were suggested. The procedures far the preparation of labelled human serum albumine, bleomycine, glu­coheptonate and pyrophosphate were described and the possibility far the electrochemical iodination is di­scussed. Literatura 1. W. C. Eckelman, S. M. Levenson, Radiopharma­ceuticals labelled with technetium, lntern. J. Appl. Radiat. lsotopes, 28, 67, 1977. 2. W. C. Eckelman, The chemistry of technetium, J. Labell. Comp. Radiopharm., 13, 155, 1977. 3. B. Pihlar, Electrochemical behaviour of techne­tium (VII) in acidic medium, J. Electroanal. Chem., v tisku. 4. S. C. Srivastava, G. Meinken, T. D. Smith, P. Ri­chards, Problem associated with stannous 99mTc­radiopharmaceuticals, lntern. J. Appl. Radia!. lso­topes, 28, 83, 1977. 5. B. Pihlar, J. Marsel, D. Tasic, M. Erjavec, Pre­paration of 99m Tc-bleomycin with electrogenerated tin (II) ions, J. Radioanal. Chem., 44, 333, 1978. 6. B. Pihlar, L. Kasta, A versatile and inexpensive solidstate potentiostat far controlled potential electro­lysis, Vestn. Slov. Kem. Drus., 24, 31, 1977. 7. U. Rosa et al., Labelling of human fibrinogen with 1311 by electrolytic iodination, Biochim. Bioph. Acta, 86, 519, 1964. Naslov avtorja: Pihlar B., Univerza E. Kardelja, VTO Kemija in kemijska tehnologija, Murnikova 6, 61000 Ljubljana. . TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo strelilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke 7 ODELJENJE ZA NUKLEARNU MEDICINU, MEDICINSKI CENTAR OSIJEK UT JECAJ DUŽINE SKLADIŠTENJA I ODMRZAVANJA NA KONTROLNE SERUME Gali D., C. Margetic, V. Knez Sažetak: lspitivali smo utjecaj dužine skladištenja ( -20 ° C) na vrijednosti kontrolnih seruma u toku trijodtironinskog (T3), tiroksinskog (T4) i TSH testa. cetveromjesecno skladištenje nije statisticki znacajnije utjecalo na promjenu srednjih vrijednosti, što je provjereno T testom. Kod T3 testa razdoblje od pet mjeseci ne mijenja znacajno srednje vrijednosti kontrolnih seruma. Pracenje kontrolnih seruma u TSH testu pokazalo je najvecu stabilnost, tj. nije bilo znacajne promjene u razdoblju od dvanaest mjeseci. Nadalje, ispitivali smo utjecaj odmrzavanja na vrijednosti kontrolnih seruma u toku T3 i T4 testa. Odmrzavanje nije znacajnije utjecalo na vrijednost kontrolnih seruma ni u T3 niti T4 testu. UDK 615.373.077 Deskriptori: dijagnosticni kompleti reagenata, lekovi skladištenje, lekovi stabilnost, temperatura Radiol. lugosl., 13, 113-115, 1979 L _J Uvod: Jedan od nacina kvalitativne kontrole Kontrolne serume smo pratili u testu T3 tvrtke radioimunoloških procesa je uvodenje kontrol­Hoechst, Ria-Mat-T 4 i Spac-T 4 testov ima tvrtke nih seruma u proces. Od kada pratimo kontrolne Mallinckrodt, te TSH testu tvrtke Beckman. serume u obliku kontrolne karte, primjetili smo Znacajnost dužine skladištenja i odmrzavanja kod LH i FSH testova kontinuirani pad vrijedno­ispitali smo statisticki t testom. sti kontrolnih seruma. Posumljali smo na degre­daciju hormona u toku skladištenja na -20 ° C. Rezultati -Utjecaj dužine skladištenja na To nas je potaklo na ispitivanje naših kontrolnih -20° c ispitali smo na niskom, srednjem i viso­seruma za najfrekventnije testove: trijodtironin Tiroksin (T3), tiroksin (T4) i tireostimulin (TSH) test, Niski Srednji Visoki buduci da smo za njih imali dovoljno podataka pool pool pool za statisticka ispitivanja. Zanimalo nas je kroz koje se vremensko raz­x = 5,07 x = 9,83 x = 12,92 so= 0,56 so= 0,54 so= 0,65 doblje može pojedine kontrolne serume koristiti, SE= 0,126 SE= 0,12 SE= 0,15 a da rezultati ne pokažu znacajne promjene. Takoder, da li odmrzavanje seruma prilikam x je aritmeticka sredina od 20 odredivanja od pocetka promatranog perioda. kvara hladnjaka znacajno utjece na rezultate kontrolnih seruma, a prema torne i na serume Nakon Nakon Nakon ispitanika. 8 mjeseci 12 mjeseci 4 mjeseca x = 4,05 x = 8,94 x = 13,13 Materija! i metode -Kontrolne serume pri­so= 0,27 so= 0,5 so= 0,56 SE= 0,06 SE= 0,11 SE= 0,12 premamo sami u laboratoriju od što je moguce Sx1-x2=0,14 s x1-x2 =0,16 sx1 -x2= o,6 veceg broja bolesnickih seruma, grupirajuci ih Xl -X2 089 = 5 56 0,21 t t = ·t = = 1 16 u niski, srednji i visoki pool. Razdijelimo ih u ali­0,16 0,18 =-s-= kvote i cuvamo na -20° C. Ukljucujemo ih u = 1,02 = 7 28 sukcesivne Ria procese i nakon 20 uzastopnih0,14 odredivanja nanosimo srednju vrijednost s 2 SD t tablicno = 2,86 P < 0,01 u kontrolnu kartu. Tabela 1 TEHNOLOGIJA. INSTRUMENTACIJA kom pool serumu u toku T4 testa (Spac T4). Re­zultati se vide iz tabele 1 i 2. Iz tabele 1 se vidi da dužina skladištenja od 8 mjeseci za niski i srednji pool utjece znacajno na rezultate, jer je dobiveni t za niski pool t = 7,28 mnogo veci nego tablicni t = 2,86. Isto tako je t znacajan za srednji pool, jer je dobiveni t = 5,56 mnogo veci od tablicnog t = 2,86. Zbog toga smo skratili vremensko razdoblje za srednji i niski pool na dužinu pracenja od 5 mjeseci i dobivene srednje vrijednosti opetstavili u odnos sa srednjom vrijednosti na po­cetku razdoblja. Rezultati se vide iz tabele 2. Niski pool Srednji pool x = 5,07 x = 9,83 so = 0,56 so = 0,54 SE= 0,126 SE = 0,12 Na kraju perioda od 5 mjeseci: x = 5,79x = 9,87 so= 0,64 so = 0,65 SE = 0,14 SE= 0,15 S x, -x2 = O, 118 Sx, -x2 = 0,189 = 3,83 t = g1 . = 0,21 t = 0.1.. ° Tabela 2 Iz tabele se vidi da dužina skladištenja od 5 mjeseci još uvijek znacajno utjece na rezul­tate niskog pool seruma, jer je t = 3,83, dok je tablicni t = 2,86 uz P < 0,01. Isto razdoblje od 5 mjeseci ne utjece više znacajno na rezul­ Trijodtironin x = na pocetku radoblja Niski pool Srednji pool Visoki pool x = 87,46 x = 141,35 x = 295,2 so = 10,48 so = 8,52 SD = 29,92 SE = 2,34 SE = 1,9 SE= 6,69 x = nakon 6,5 mjeseci x = 93,97 x= 151,55 x = 269,8 so= 4,28 so = 11,86 SD = 23,1 SE = 0,96 SE = 2,65 SE = 5,18 _ 6,91 _ _ 10,2 _ t-2,52-2,74 t-3,25-3,14 t =258,,4 = 3 00 45 t tablicno = 2,86 P < 0,01 Tabela 4 Buduci da razdoblje od 6,5 mjeseci skladi­štenja znacajno mijenja srednje vrijednosti kod visokog pool seruma, skratili smo period na 5 mjeseci. Rezultati se vide iz tabele 5. x = na pocetku razdoblja Srednji pool Visoki pool x = 141,35 x = 295,2 so = 8,52 so = 29,92 SE= 1,83 SE = 6,69 x = na kraju razdoblja od 5 mjeseci x = 143,1 x = 277,2 so= 8,2 SD = 14,8 SE= 1,83 SE= 3,5 s Xl -X2 = 2,63 S x, -x2 -7,55 18·6 = 2 38 1,75 t=--= 0,65 t = tate srednjeg pool seruma. Ako konacno sma­njimo vremensko razdoblje za niski pool serum 2,63 na 4 mjeseca i uporedimo s pocetnim razdob­ljem necemo više dobiti statisticku znacajnost razlike rezultata izmedu dvije grupe uzoraka, što se vidi iz tabele 3. Rezultati ispitivanja utjecaja dužine skladi­štenja u odredivanju trijodtironina prikazali smo u tabeli 4. Niski pool Niski pool na kraju 4. mjeseca skladištenja X = 5,07 x = 5,39 so= 0,56 so = 0,75 SE = 0,126 SE = 0,12 S x, -x2 = 0,2 0,32 t =2= 1,6 () Tabela 3 Tabela 5 Utjecaj dužine skladištenja seruma u odre­divanju TSH (Beckman) prikazali smo na ta­beli 6. Niži pool, Viši pool, pracen 14 mjeseci pracen 12 mjeseci x = 4,77x= 14,17 so = 0,65SD = 1,48 SE= 0,15 SE = 0,33 x = 4,42 x = 14,35 so = 0,73 so= 1,16 SE= 0,16 SE = 0,26 s Xl -X2 = 0,21 S x, -x2 = 0,41 0,35 t = 0,21 = 1 ,66 t = 0,18 0,41 = 0,43 Tabela 6 TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA Iz tabele se vidi da nema znacajnih promjena srednjih vrijednosti 2 kontrolna pool seruma u razdoblju od 14 mjeseci u odredivanju tireo­stimulina. Utjecaj odmrzavanja ispitali smo na kontrol­nim serumima, odredujuci tiroksin i trijodtironin. Rezultati se vide u tabeli 7 i 8. Tiroksin Niski pool Srednji pool Visoki pool x= 3,9 x = 8,41 x=15,12 SD = 0,41 SD = 0,43 SD = 0,77 SE= 0,093 SE= 0,09 SE= 0,17 Odmrznuti serumi: x = 4,01 x = 8,28 x = 15,6 SD = 0,47 SD = 0,74 SD = 1,12 SE= 0,11 SE= 0,17 SE= 0,25 = sx,-x2 0,14 sx, -x2=0,113 sx, -x2=0,3 t = Q,11 = O 78 t=0·12 =069 t = 0,5 =1 66 ' ' 0,14 0,173 0,3 t tablicno = 1,73 uz P < 0,1 Tabela 7 Trijodtironin Niski pool Srednji pool Visoki pool x = 93,97 x = 141,35 x = 269,8 SD = 4,28 SD = 8,5 SD = 23,1 SE= 0,96 SE= 1,9 SE=5,18 Odmrznuti serumi: x = 94,33 x = 135,71 x = 274,0 SD = 8,83 SD = 7,05 SD = 40,22 SE= 2,28 SE= 1,88 SE= 11 ,15 Sx,-x2 = 2,47 sx,-x2=3,46 sx:,-x2=12,29 036 t = •= O 145 t = . = 1 47 t = . = O 34 ' 2,46 ' 3,46 12,29 ' = t tablicno 1,73 uz P < 0,1 Tabela 8 Iz tabele 7 i 8 vidi se da odmrzavanje ne u.tjece znacajno na srednje vrijednosti kontrol­nih seruma ispitanih na T4 i T3. Zakljucak -Najduže razdoblje skladištenja na -20 ° C kroz koje smo pratili kontrolne se­rume u toku T 4 testa (Spac-T 4) bilo je 8 mje­seci za niski pool serum, 12 mjeseci za srednji i 4 mjeseca za visoki pool serum. Razdoblje od 12 mjeseci kao i ono od 8 mjeseci, pokazalo je znacajnu razliku srednjih vrijednosti na kraju razdoblja uporedenih s onima na pocetku ispi­tivanog razdoblja. Kad smo ispitali srednje vrijednosti u razdoblju od cetiri mjeseca, uporedene grupe nisu se znacajno razlikovale. To znaci da pojedine kon­trolne serume možemo koristiti najduže cetiri mjeseca, a da se srednje vrijednosti znacajno ne razlikuju na kraju razdoblja od onog na po­cetku pracenja. To, takoder, znaci da i bolesnicke serume ma­žemo cuvati najmanje cetiri mjeseca bez utje­caja na rezultat. Naglašavamo najmanje cetiri mjeseca, jer se mora uzeti u obzir da su kon­trolni serumi od uvodenja u test, vec jednom bili odmrznuti i da su vec prije pulovanja cuvani u prosjeku dva mjeseca u hladnjaku. S obzirom na trijodtironin možemo zakljuciti da razdoblje od pet mjeseci skladištenja ne utjece znacajno na rezultate odredivanja, dok kontrolne serume u TSH testu mažemo pratiti bez znacajnijih promjena cak cetrnaest mje­seci. Nadalje, odmrzavanje i ponovo zamrzavanje kontrolnih seruma, što prakticno znaci i boles­nickih seruma, ne utjece na rezultate odredi­vanja ni u T3 ni u T4 testu. Na TSH ovo posljednje nismo ispitali. Summary INFLUENCE OF THE LENGTH OF STORING ANO THAWING ON CONTROL SERA We have examined the influence of the length of sto ring (-20° C) on the values of the control sera during triiodotyronine, tyroxine and TSH tests. Four month's storing has no statistical significant influence on the change of the middle values, what was checked with T test. In T3 test the period of 5 months has not signifi­cantly changed the middle values of the control sera. The control sera in the TSH test showed the greatest stability, what means that a greater change in the period of 12 months has not occured. Furthermore, we examined the influence of thawing on the values of the control sera during T3 and T4 tests. Thawing has not significantly influenced on the values of the control sera in T3 or T4 tests. Adresa autora: Gali D., Medicinski centar Osijek, Odeljenje za nuklearnu medicinu, 54000 Osijek. TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA INSTITUT RUDJER BOŠKOVIG I ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA I MEDICINSKOG FAKULTETA, ZAGREB PRIPRAVA 123J-HIPURANA I PRVA ISKUSTVA U PRIMJENI Horvath L., M. Vlatkovic, B. Vekic, l. Latkovic 131J-0-jodhipurna kiselina (hipuran) je naj­cešce korišteni agens za ispitivanje funkcije bubrega u nuklearnoj medicini. Kako radija­ciona doza pacijentu može biti dosta visoka 123J­ (Elliot et al., 1978.) poželjna je upotreba hipurana i to zbog povoljnih fizikalnih karakte­ristika 123J. Takoder, fotoni od 159 KeV, koje emitira 123J, omogucuju dobivanje kvalitetnih scintigrama. Obilježavanje hipurana radioaktivnim jodom izvodi se reakcijom zamjene halogenog atoma. U literaturi se predlažu razliciti eksperimentalni uvjeti, a prinos obilježavanja, kao i cistoca pro­dukta, mogu znatno varirati (Barket at al., 1978.). Cilj ovog rada bio je izborai eksperimen­talna provjera brze i efikasne metode obilježa­vanja, koju je najpogodnije primijeniti u radu s 123J, proizvedenim na zagrabackom ciklotro­nu. Prikazani su rezultati o cistoci produkta, kao i prinos radioaktivnog obilježavanja. Takoder su prikazane krivulje za renalnu funkciju kao i dina­micki scintigram bubrega nakon aplikacije pri­pravljenog radiofarmaka. 123I­ PRODUCTION ANO APPLICATION OF HIPPURAN 0-123I-iodohippuric acid (hippuran) is the mostawidely employed agent in nuclear medicine for renal functional studies. However, radiation doses to the patient could be quite great (Elliot et al,. 1978), which speaks for its replacement by 123I-hippuran whose physical characteristics are more suitable. Besides, 159-KeV photons of 1231 give images of high quality.Radioiodination of hippuran is achieved by the halo­gen exchange, which could be carried out underavarious experimental conditions proposed in the lite­rature. Labelling efficiency as well as the purity of theaproduct was conducted to select a last and high yieldamethod of labelling, to be most easily performedawith 1231 produced in the cyclotron of the Rudjer Bo­škovic Institute. The results presented show the yields and the purity of the product as well as our first renal function curves and dynamic reI ,al images obtalnedafrom the application of the product.a ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA KLINICKE BOLNICE »DR MLADEN STOJANOVIG«, ZAGREB ODREOIVANJE ANTIDIURETSKOG HORMONA U PLAZMI I MOKRACI RADIOIMUNOLOŠKOM METODOM Petek M., M. Sekso, J. Ebeling*, T. Cabrijan, K. Benkovic, A. Somkrovic U radu je opisana radioimunološka metoda za odredjivanje antidiuretskog hormona argi­nin-vasopresina (AVP) u ekstraktu plazme od­nosno urina, kao i u neobradjenoj plazmi i urinu direktnom metodam. Metoda se bazira na vrlo senzitivnom anti-AVP antiserumu (1 : 200 000) firme Ferring. Jodinacija sintetskog AVP prove­dena je kloramin T metodom. 123J AVP purifici­ran je na koloni Sephadex DEAE A 25 i na koloni Sephadex G-25. Specificna aktivnost 1 23J AVP iznosila je od 800 do 1000 mCi/mg. AVP iz plazme i mokrace ljudi ekstrahiran je hladnim acetonom s iskorištenjem od 70 %. Senzitivnost metode je 0.5 pg AVP. Metodom ekstrakcije dobivene su normalne vrijednosti u plazmi od 2 do 6 pg/ml, a u mokraci od 30 do 80 ng/24 h. Direktnom metodam dobivane su oko 1 O puta vece vrijednosti AVP u obje tjelesne tekucine. RADIOIMMUNOASSAY OF ANTIDIURETIC HORMONE IN PLASMA ANO URINE A radioimmunoassay for antidiuretic hormone argi­nine-vasopressin (AVP) in extracted human plasma and urine and in unextracted plasma and urine (direct method) is described. The method is based on a sen­sitive anti AVP rabbit antiserum (1 : 200a000) Ferring. lodination was performed by chloramin T method. 123 1 AVP was purified by chromatography on Sepha­dex DEAE A-25 and Sephadex G-25. Specific activity of 1251 AVP was 800-1000 mCi/mg. AVP was extra­cted from plasma and urine with cold acetone and gives recovery of 70%. Sensitivity was 0.5 pg AVP. Normal concentrations of AVP in extracted plasma and urine are from 2 to 6 pg/ml, and 30 to 80 ng/ 24 h urine respectively. Using direct method AVP concen­trations are 1 O fold higher in both fluids. * J. Ebeling, II. Med. Klinik, Universitats Krankenhaus,Eppendorf, Hamburg.a LABORATORIJA ZA RADIOIZOTOPE INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, VINCA ODREOIVANJE RADIOHEMIJSKE CISTOCE KOLOIDNIH' 99mTc-RADIOFARMACEUTIKA Maksin T., D. Konstantinovska, J. Cvoric, V. Jovanovic Opisane su dve metode za odredivanje radio­DETERMINATION OF RADIOCHEMICAL PURITY OF COLLOID hemijske cistoce koloidnih radiofarmaceutskih mTc RADIOPHARMACEUTICALS preparata obeleženih sa 99mTc. Primenjena je 99jednostavna i brza hromatografska metoda, koja Two methodes far determination of radiochemical je podesna za izvodenje u laboratoriji korisnika. purity of 99m Tc-colloidal radiopharmaceuticals are Kao imobilna faza korišcene su Whatman 3MM described. Simple and rapid procedure, which can be easily adopted far routine quality-control in each ili instant thin-layer SA (ITL) trake, a kao mobil­ nuclear medical laboratory, is described. Paper strips na faza, koja kvantitativno razdvaja slobodan Whatman 3MM and Gelman instant thin-layer chro­99mTc0-od obeležene komponente je formal­mathography silica acid (ITLC) are used as immobile phases and phormaldehide as mobile phase. This dehid. Takode je korišcena i metoda membran­procedure determines quantitatively free pertechne­ske filtracije za odredivanje radiohemijske cisto­ 99tate and 99mTc-labelled compounds. Membrane filtra­ce mTc-MAA i 99mTc-Sn koloida. tion is also used far the same preparations: 99mTc­!spitana je i biodistribucija ovih preparata na MAA, 99mTc-S-colloid and 99mTc-Sn-colloid. oglednim životinjama, koja daje uvid o radio­ lnvestigations of biodistribution of these prepara­hemijskoj cistoci preparata i o velicini koloidnih tions on experimental animals give the results of radio­cestica. chemical purity and diameter of colloidal particles. LABORATORIJA ZA RADIOIZOTOPE INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, VINCA POSTUPAK ZA PRIPREMU 99mTc-Sn-KOLOIDA, NJEGOVE HEMIJSKE 1 BIOLOŠKE OSOBINE ZA SCINTIGRAFIJU JETRE Konstantinovska D., T. Maksin, J. cvoric U radu je prikazan postupak za obeležavanje METHOD FOR PREPARATION OF 99mTc-Sn COLLOID, ITS CHEMICAL AND.BIOLOGICAL kalaj koloida sa 99mTc. !spitane su fizicko-hemij­CHARACTERISTICS FOR LIVER SCINTIGRAPHY ske i biološke osobine 99mTc-kalaj koloida za scintigrafiju jetre. Uporedivana su svojstva The procedure of labelling lin colloid with 99mTc are 99mTc-kalaj koloida sa 99mTc-sumporkoloidom. presented in the paper. Physical-chemical characte­ristics of99mTc-tin colloid far liver scanning have been investigated. The properties of 99mTc-tin colloid have been compared with the properties of 99mTc-sulphur colloid. LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI, MEDICINSKI FAKULTET, BEOGRAD CENTAR ZA IMUNOLOŠKA I$TRAžlVANJA, BEOGRAD OBELEŽAVANJE IMUNIH (GAMA) GLOBULINA ZA IN VIVO ISPITIVANJA U NUKLEARNOJ MEDICINI Nastic-Miric, D. J. Horvat, V. Bošnjakovic, B. D. Jankovic Prethodno smo saopštili primenu radioobele­ženih humanih antifibrin antitela -antifibrin globulina (AFG) obeleženih jodom 131J za vizu­alizacionu detekciju tromboza (V. Bošnjakovic i sar., II. Jugoslovenski kongres nuklearne me­dicine, Bled, 1978). S obzirom na to da pilotski primenjen jod 131J zbog svojih fizickih karakteri­stika nije pogodan kao marker za tipove savre­menih vizualizacionih ispitivanja u nuklearnoj medicini, u radu smo izucavali metodologiju ugradnje u molekule (zecjeg) gama globulina, odnosno AFG-a, optimalnijih obeleživaca kakvi su (pored joda 123J) tehnecijum 99mTc i indijum 111In. Za obeležavanje AFG-a sa 99mTc razvijen je tip »instant« tehnike (sa kalajnim hloridom) slicno proceduri za markiranje albumina. Obele­ 111 In žavanje AFG-a sa obavljano je helatno konjugacionim postupkom, sa kuplovanjem transferina (koji vezuje indijum) i AFG-a pomocu glutaraldehida. Efikasnost ugradnje ovih obele­živaca u molekulu gama globulina primenjenim tehnikama kretala se od 70 do 85 %. Steriliza­cija preparata javila se kao poseban problem. Pokazalo se da uobicajeno korišceni Millipore (ili Milex) bakteriološki filtri zadržavaju i do 95 % obeleženog gama globulina. Tek je primena polikarbonatnog »Acrodisc« filtra (inace istih velicina pora -0.22µ,m) omogucila odgovara­juce efikasnu sterilizaciju obeleženog AFG-a, proverenu elektroforetskim nalazima. Klinicka eksperimentalna evidencija preliminarno je ukazala na zadovoljavajuci potencijal ovako obeleženog AFG-a u detekciji fibrinskih depozi­cija. LEBELLING OF IMMUNO (GAMMA) GLOBULIN FOR IN VIVO EXAMINATIONS IN NUCLEAR MEDICINE Our report on the use ot 131I-labelled human atiti­brin antibodies-antifibrin antiglobulins (AFG) tor visua­lisation ot thrombosis was given in Bled 1978 (V. Bošnjakovic et al, II. Yugoslav Congress ot Nuclear Medicine). As 1311, used in our pilot study, is not sui­table as marker tor modem nuclear medicine instru­mentation, we have studied the r.,ethodology ot label­ling rabbit gamma globulins and AFG with optimal markers as (besides 1231) 99mTc and 111In. For 99mTc AFG labelling as instant technique with SnCI, similar to the procedure ot albumin labelling was developed. AFG 111In labelling was carried out by a chelat coniugation procedure with transterin and AFG coupling by glutharaldehyde (lndium is linked by trans­terin). By means ot these techniques 70-85 % ot the labelling agent is bound on the AFG molecules. A spe­cial problem was the sterilisation ot the preparation: Millipor (or Millex) tilters retained up to 95% ot the labelled globulin, where the use ot polycarbonate "Acrodisc" tilters (with the same pore diameter 0,22 µ,m) allowed an effective tiltration. First experiments in tilbrin deposition detection using our labelled AFG showed satistactory results. PRENOS IN OBDELAVA SCINTIGRAFSKIH PODATKOV NA RACUNSKEM CENTRU (RRC) S POMOCJO LABORATORIJSKEGA MINIRACUNALNIKA Cerar J., E. Zakrajšek, M. Soklic, M. Erjavec Povzetek: V clanku je opisan postopek za shranjevanje in uporabo vecje kolicine scinti­grafskih podatkov (1000 ali vec posnetkov). Delimo ga v naslednje faze: (a) priprava podatkov na laboratorijskem miniracunalniku; (b) prenos na RRC preko simuliranega CDC terminala 200-USER (3); (c) shranjevanje v arhiv; (d) izbiranje iz arhiva; (e) vra­canje originalnih podatkov ali njihova obdelava in vracanje rezultatov na laboratorijski miniracunalnik. Jedro clanka je posveceno fazi d. UDK 616-073.75:621.039.8:618.31 Deskriptorji: scintigrafija, avtomatska obdelava podatkov, racunalniki Radiol. lugosl., 13; 119---121, 1979 L Uvod -Zaradi majhnih kapacitet laborato­rijskega racunalnika smo se odlocili, da bomo važnejše scintigrafske podatke shranjevali na racunalniku RRC -CYBER 72. Za prenos po­datkov bi uporabili laboratorijski miniracunalnik HP 2100 A, ki simulira komunikacijski protokol CDC terminala 200-USER (3). Pri uresnicitvi naloge smo težili k cim vecji avtomatizaciji, da bi lahko rutinsko delo opravljali vsi sodelavci, ki poznajo operacijski sistem laboratorijskega racunalnika, ne poznajo pa operacijskega siste­ma racunalnika CYBER 75 (5). a) Priprava podatkov na laboratorijskem miniracunalniku Rezultate preiskav zapisujemo v matrike stan­dardne velikosti 64 x 64, hranimo pa jih v ciklic­nem arhivu, v katerem je prostora za 64 takih matrik (6). Matrike, ki jih želimo arhivirati na RRC, dolocimo z navedbo zaporednih številk v arhivu. Ostalo delo, to je prepis podatkov na tekst (source) datoteko primerno za simulirani citalec kartic, opravi racunalnik sam. Operater mora le še poklicati program, ki oponaša delo­vanje CDC terminala 200-USER (3). b) Prenos podatkov na RRC prek simuli­ranega CDC terminala 200-USER Podatke citamo z diska, jih prenašamo po te­lefonu in na RRC zopet zapisujemo na disk. _J Dolžina ene matrike je od 3000 do 15.000 zna­kov. Glede na hitrost prenosa 13.000 znakov na minuto, potrebujemo za prenos podatkov ene matrike 0,2 do 1,2 minute. c) Shranjevanje podatkov v arhivu (4) Arhiv logicno delimo na dva dela, na imetnik zapisov in na same zapise. Z besedo zapis se­daj oznacujemo podatke ene standardne ma­trice. V imeniku hranimo parametre, ki oprede­ljujejo vsak zapis: komentar z imenom bolnika, številko in leto popisa, datum preiskave in arhi­viranja, šifro preiskave, zaporedno številko matrike, šifro obdelave; organizacija datoteke na kateri hranimo arhiv pa zahteva še naslov in dolžino ustreznega zapisa. Zapise dodajamo vedno na konec datoteke, njihove parametre pa na prvo prosto mesto v imeniku. d) Izbiranje zapisov iz arhiva Zapise lahko izbiramo glede na poljubno kombinacijo parametrov, ki jih hranimo v ime­niku. Vzemimo, da želimo poiskati vse rezultate obdelav posnetkov celega telesa in vratu pri bolniku s številko popisa 8/76 od leta 1977 dalje. V izbirnem jeziku, za katerega smo napisali pre­vajalnik, bi se ta zahteva glasila takole: (POPIS = 8/76) IN (POSNETEK = 1. 1. 77 -) IN (PREISKAVA= 3) ALI (PREISKAVA= 4) IN NE (OBDELAVA= O); IN IN OBDEL.• O Izbirni jezik poleg osnovnih zahtev dovoljuje še logicne operatorje »NE«, »IN« ter »ALI«. Pri sestavi prevajalnika za izbirni jezik smo se zgle­dovali po programskem jeziku PUO in njegovem prevajalniku (1 ), napisali pa smo ga v program­skem jeziku pascal (2). Za pascal smo se odlo­cili zato, ker dovoljuje rekurzivno rabo funkcij in podprogramov ter uporabo dinamicnih spre­menljivk. Prevajalnik iz izbirne izjave zgradi izbirno drevo, katerega razvejišca so logicni operatorji. Slika 1. prikazuje izbirno drevo za zgoraj nave­deni primer izbirne izjave. Vzemimo sedaj zapis iz arhiva in ugotovimo, ce ustreza izbirni izjavi ali ne. Splezali bomo na drevo in preverili, ce v »IN« razvejišcih ustreza obema vejama, v »ALI« vsaj eni, v »NE« pa veji ne ustreza. e) Vracanje zapisov na laboratorijski mini­racunalnik Z zapisi izbranimi iz arhiva lahko storimo kar­koli; prepišemo na magnetni trak, obdelamo, damo na voljo drugim uporabnikom, iztiskamo, zbrišemo iz arhiva, najveckrat pa jih želimo vrni­ti na laboratorijski miniracunalnik. Zapise opre­mimo s karakteristicno zacetno in koncno vrstico ter preko simuliranega vrsticnega tiskalnika izpišemo na domaci disk. Poseben program zapisom povrne obliko standardne matrike. Diskusija -Povezava laboratorijskega ra­cunalnika z RRC je v delo laboratorija vnesla nekaj novosti. To je nov operacijski sistem (5), možnost raziskovalnega in rutinskega dela na RRC in s tem sprostitev domacega racunalnika. Spoznali smo nov programski jezik PASCAL (2), nove oblike datotek (random) (4), zaposlili emulator DOS 200-USER TERMINAL, izdelan v laboratoriju (3). Osnovni namen, da bi lahko hranili vecjo kolicino scintigrafskih podatkov, je ociten. Laboratoriju je na RRC na voljo isti hard­ware in software kot ostalim uporabnikom, po­leg tega pa še lastni magnetni disk (35 mio zna­kov) in magnetni trakovi. Zakljucek -Ucinkovitost in smotrnost po­vezave bo pokazala daljša uporaba. Trenutno je tudi naše okolje za obdelavo scintigrafskih po­datkov na RRC skromno. Dana pa je možnost, da ga dopolnimo ... To je zelo pomembno tudi za primer, da od­pove laboratorijski miniracunalnik. Tedaj bomo scintigrafske meritve zapisovali na papirnate trakove, te pa citali na RRC, kot smo to pred nakupom lastnega racunalnika že poceli. TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA Summary NUCLEAR-MEDICINE DATA TRANSMISSION ANO HANDLING BY A REMOTE LARGE COMPUTER CENTRE USING A LABORATORY MINICOMPUTER A procedure tor storage, handling and retrieval of large amount of data (1000 or more records), origina­ting from a nucleaf medicine lab is described. This procedure can be divided into following steps: (a) pre­paration of records on local computer; (b) transmi­ssion of data using a DOS-200 USER terminal emu­lator and telephone line; (c) storage of data on a fasta­ccess disc-resident file; (d) selection of records from this file and (e) retrieval of dala onto the local minicom­puter. In this paper, most attention is paid to the step (d). Li teratura 1. Wirth, N.:Algorithms + data structures = pro­grams. Englewood Cliffs: Prentice Hall, 1976. 2. Zakrajšek, E.: Programski jezik pascal. Društvo matematikov, fizikov in astronomov SR Slovenije, Ljubljana, 1976. 3. Soklic, M.: DOS 200-USER terminal emulator. Onkološki inštitut Ljubljana, 1978. 4. Record Manager Guide tor Users of Fortran Ex­tended. Control Data Corporation, 1973. 5. Lesjak, J., N. Tavzes, E. Zakrajšek: Prirocnik za operacijski sistem NOS/BE. Inštitut »Jožef Stefan«, Univerza v Ljubljani, Republiški racunski center, 1977. 6. Erjavec, M. in sod.: Uporaba elektronskega ra­cunalnika v scintigrafiji. Porocilo o nalogi. Inštitut Jožef Štefan, Onkološki inštitut, Ljubljana, 1977. Nalogo je omogocila Republiška raziskovalna skup­nost Slovenije (M.302/6304-77). Naslov avtorja: Janez Cerar, Onkološki inštitut, Zaloška cesta 2, 61000 Ljubljana. r--------,...------------1 DETEKTOR 1 EK 18 1A & 2A Pl + + EK 2A 18 2 28 P2 + DETEKTOR 2 EK 28 + + TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA LABORATORIJ ZA JEDRSKO ELEKTRONIKO, INSTITUT »JOŽEF STEFAN«, LJUBLJANA MIKRORACUNALO U REKTILINEARNOM SCINTIGRAFU Šnajder J., M. Erjavec, J. Kolbas, H. Kralj, M. Lesjak, Z. Rupnik II NUKLEARNA ELEKTRONIKA PROCESNA ELEKTRONI KA Upotreba mikroracunala omogucava direktnu (ON LINE) obradu scintigrafskih podataka to­kom same pretrage. Mikroracunalo je u tom slu­caju sastavni deo scintigrafa, a scintigrafska slika koja se ispisuje tokom pretrage rezultat je vec obradenih podataka. Moguce je realizirati niz obrada, koje su vec standardne (odbrajanje telesnog bekgraunda, višeelementno gladen­je -smoothing, korekcija na vrijeme poluras­pada i slicno) i dodavati nove. Slika 1 ilustrira, koliko se samo povecava broj mogucih kombi­nacija aritmetickih operacija sa izlaznim signa­lima nuklearne elektronike, kod generiranja scintigrafskih slika. Kod našeg sistema raspo­lažemo sa cetiri energijska kanala i dva koinci­dentna izlaza. U programsku matricu ulaze cetiri razlicite informacije po horizontalnim lini­jama. Po vertikalnim linijama oduzimaju se in­formacije u mikroracunalo sa naznakam aritme- ENERGIJSKI KANAL -EK 1A Slika 1 -Funkcionalna shema scintigrafskog sistema. lstaknuta je mogucnost kombinacije aritmeticnih operacija na podacima iz nuklearne elektronike za generisanje scintigrafskih slika u slucaju da je u skener ugradeno mikroracunalo. Figure 1 -Functional diagram of scanning system. Particulary to the great variety of possible arithmetic operations on nuclear electronic output dala is illustrated. ticke operacije, posebno za zapis I i posebno za zapis II. Ako izaberemo kao za primer na vertikalnoj liniji za zapis I oznake (na dole) =, O, O, -, uz položaj P1 i P2 kako pokazuje sl. 1, to znaci, da ce na zapisu I biti prikazano: zapis 1 = 1 A -2B ukljucujuci i ostale vec gore nave­dene obrade u mikroracunalu. U našem novam i univerzalnom scintigrafu, koji omogucuje jednako precizno pretragu ci­jelog tjela ili štitnjace, ugradeno je i drugo mikro­racunalo, koje automatski izracunava znacajne parametre scintigrafske pretrage (maksimalnu i minimalnu aktivnost, brzinu skeniranja i slicno) i po izabranom programu preko koracnih mo­tora kontroliše kretanje detektora i zapisnih sistema. Sa opisanim scintigrafom omogucene su pored standardne, i koincidentne transmi­sijske i druge scintigrafske pretrage. PROGRAMSKA t-{ATRICA + + MIKRORACUNALO ZA OIREKTNU O8RAOU SCINTIGRAFSKIH POOATAKA ZAPIS ZAPIS I II TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA MICROCOMPUTER IN A RECTILINEAR SCANNER The use of microcomputer enables "on line" data processing during the tirne of scintillation scanning procedure. The microcomputer in our case, is a inte­gral part of the scanner, so the scan is generated with already processed data. Weil known algorithms such as background subtraction, smoothing, isotope decay tirne correction etc., and new ones can be realized. Fig. 1 illustrates many combinations which are possible only at the stage of the arithmetic operations on nuclear electronic output data. In the system four energy cha­nnels and two coincidence outputs are available. The informations are led in to the program matrices through the horizontal lines and taken out by two vertical-lines separately tor each of the two scanning displays. As an example, the choice of arithmetic signs downward the left vertical-line +, O, O, -, will give us on the dis­play I the scan which is generated by data 1 A -2 B. Besides the microcomputer tor above data processing and display arithmetics our whole body scanner incor­ porates another microcomputer tor evaluating a series of pertinent scanning parameters (such as minimum and maximal activity, scanning speed etc) and tor control of detector and display head movements according to presen! program. With the described new scintigraph, standard scanning from the whole body to thyroid size, coincidence-and transmission -scanning are possible. KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO, KLINICNI CENTER LJUBLJANA RACUNALNIŠKA ANALIZA KINETIKE 99mTc, DIETIL -IDA Pungercar D., V. Fidler, J. Fettich, J. Šuštaršic, U. Fonda Avtorji prikažejo funkcionalno scintigrafijo kinetike dietil-lDA. Scintigrafske podatke z ga­ma kamere zbirajo eno uro po aplikaciji radio­farmaka na racunalniškem sistemu v enominut­nih histogramskih matrikah. Racunalniška ana­liza temelji na racunanju hitrosti spremembe koncentracije dietil-lDA v vsaki tocki racunalniš­ke matrike. Za vsako tocko matrike generirajo funkcijo radioaktivnosti in izracunajo nagib akumula­cijskega in ekskrecijskega dela. Hitrost akumu­lacije in hitrost sekrecije posebej prikažejo na akumulacijskem oziroma sekrecijskem funkcij­skem scintigramu v obliki svetlosti tock na CRT. Funkcionalni scintigram zbere na eni sliki informacije (topografijo in funkcijo), ki jih lahko opazujejo sicer na vrsti sekvencnih scintigra­mov in funkcij radioaktivnosti in izboljša pre­glednost ter zanesljivost preiskave. COMPUTER ANAL YSIS OF THE KINETICS 99mTc DIETHYL -IOA Authors presen! functional scintigraphy of the kine­tics of diethyl-lDA. Scintigraphic data detected by gamma camera are stored in the computer system one hour after application of radiopharmaceutical by one minute histogram matrices. Computer analysis is based on computing the rale of change of diethyl-lDA concentration at each point of the computer matrix. A tirne activity curve is generated tor each point and the slope of the accumulation and excretory phases is calculated. The rate of the change is presented on the accumulatory and excretory functional image in the form of bright points on CRT. The functional scintigram covers all the topographic and functional data, which are otherwise scattered over a wide range of sequential images and radioacti­vity functions. They are represented on a single image, which greatly increases the clearness and reliability of the investigation. ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA 1 MEDICINSKOG FAKULTETA, ZAGREB KOMPJUTERSKI POSTUPAK ZA KONTROLU UNIFORMNOSTI GAMA KAMERE Bašic M., S. Popovic, S. Loncaric Najcešci uzrok neuniformnosti polja gama kamere su nepodešeni fotomultiplikatori. Vizu­elna ocjena uniformnosti nije pouzdana niti do­voljno osjetljiva metoda. Prikazan je postupak ocjene uniformnosti polja gama kamere anali­zom slike uniformnog radioaktivnog izvora u obliku diska. Slika je stavljena u kompjuter koji je povezan sa gama kameram. Kvantitativnom ocjenom uniformnosti odre­duju se podrucja koja zbog nepodešenosti foto­ TEHNOLOGIJA, INSTRUMENTACIJA multiplikatora odstupaju izvan granica dozvo­ljenih zbog nesavršenosti instrumenta kao i zbog statistickih varijacija. COMPUTER USE IN THE ASSESSMENT OF FIELD UNIFORMITY OF GAMMA CAMERAS The most frequent cause of non-uniformity of a gamma camera are unbalanced photomultipliers. Visual evaluation of uniformity is neither a reliable, nor an adequately sensitive method. The paper presents a procedure tor the evaluation of the gamma camera field uniformity by analysing image of a uniform radio­active flood source. The image is stored in the compu­ter coupled with a gamma camera. Quantitative assessment of field uniformity indica­les areas of detuned photomultipliers exceeding limits allowed tor equipment design tolerances and statisti­cal variations. ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA 1 MEDICINSKOG FAKULTETA, ZAGREB ODREOIVANJE MODULACIONE PRENOSNE FUNKCIJE UREOAJA ZA SCINTIGRAFIJU Kasal B., S. Popovic, S. Loncaric, M. Bašic Mjerenje odziva scintigrafskog uredjaja na li­nijski izvor radioaktiviteta predstavlja osnovu za evaluaciju kvalitete detektorskog sistema ili njegovih pojedinih komponenata. Modulaciona prenosna funkcija (MTF), koja se racuna iz funk­cije širenja slike linijskog izvora ("line spread function") daje podatke o rezoluciji i, ujedno, prenosu kontraste kroz testirani sistem za svaku pojedinu prostornu frekvenciju. U radu su raz­matrani razliciti pristupi odredivanju funkcije širenja slike linijskog izvora (LSF) za skenere i gamma-kamere, a u odredjenim standardnim uvjetima. Nastajalo se svesti postojece metode na zajednicki nazivnik i, ujedno, izdvojiti bitne elemente svake od njih. Konstruiran je eksperi­mentalni uredaj i matematicki model pomocu kojeg su diskutirani razni postupci u svrhu odre­ divanja optimalne metode. Preporuca se nekoliko razlicitih postupaka, koji se, prema mogucnosti pojedinih laborato­rija, mogu koristiti za odredivanje LSF, odnosno MTF. DETERMINATION OF THE MODULATION TRANS­FER FUNCTION OF SCINTIGRAPHIC DEVICES Measurements of the response of a scintigraphic device to a line source of activity constitute the basis tor the assessment of the performance of a detector system or its single componen_ts. Modulation transfer function (MTF), calculated from the line spread func­tion (LSF), offers dala on the resolution, and at the same tirne, on the contrast transfer through the system under test tor each spatial frequency. The presen! study examines various approaches to the determination of the line spread function (LSF) tor scanners and gamma cameras, under given stan­dard conditions. We have tried to find common featu­res of existing methods and single out basic characte­ristics of each of them. An experimental device and a mathematical model were developed and used in the evaluation of the various procedures to determine the most suitable method. According to laboratory facilities several different procedures are recommen­ded tor the determination of LSF and MTF. KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO, KLINICNI CENTER V LJUBLJANI SELEKTIVNA RACUNALNIŠKA SCINTIGRAFIJA VENTRIKLA SRCA V VECIH FAZAH Pungercar D., V. Fidler, l. Kranjec Avtorji so razvili lastne metode za analizo Podatke zaznajo z gama kamero in jih so­sekvencne scintigrafije prvega bolusa skozi levi casno sekvencno zberejo v racunalniški sistem. ventrikel. Z njimi lahko prikažejo levi ventrikel Iz sekvencnih slik formirajo casovno funkcijo v sistoli, v diastoli in v vmesnih fazah. iz izbranega interesnega podrocja. Ker je funk­ cija težko spoznavna za analizo zaradi statisti­ cnega šuma in nizkoharmonskih komponent, jo gladijo s casovnim filtrom. Nato s posebnim algoritmom dolocijo case v katerih nastopajo sistole in diastole, število vmesnih faz med sisto­ lo in diastolo in njihove casovne intervale. Slike sistole, diastole in vmesnih faz (reprezentativni cikel) sestavijo iz koordinatnih sekvenc osnov­ nega zapisa, ki nastopajo v dolocljivih casovnih intervalih. Slike koncno filtrirajo s pasovnim kontrastnim filtrom. Vse korake analize povezuje tastaturni pro­ gram, tako, da je prikazana metoda v celoti avto­ matizirana. Metoda je uporabna za scintigrafijo levega ventrikla. . SELECTIVE COMPUTER LEFT VENTRICLE HEART SCINTIGRAPHY IN SEVERAL PHASES The authors developed their own technique of ana­lyzing sequential scintigraphy of the first pass of the bolus through the left ventricle. This method anables the presentation of the left ventricle in systole, diastole and intermediate phases. Scintigraphic data detected by gamma camera are sequentially stored in the com­puter system. From the sequential images the left ven­tricular tirne radioactivity function is created. As due to low and high frequency noise, the tirne function is hardly recognizable and inapt for analysis, a band­pass filter is to be used. With a special algorithm the following calculations are made: systolic and diastolic times, number of the intermediate phases occuring between systole and diastole, as well as their tirne intervals. Systole, diastole and intermediate phase images (a representative cycle) are created by the coordinate sequences from the raw data obtained during the determinable tirne intervals. Finally, the images are filtered by a bandpass filter. AII partial computer procedures are linked in a keyboard progra­mme to obtain a fully automated method suitable for the routine left ventricle scintigraphy. KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO, KLINICNI CENTER V LJUBLJANI RACUNALNIŠKA ANALIZA SCINTIGRAMOV MIOKARDA Fidler V., D. Pungercar, l. Kranjec, M. Porenta, M. Dimic Avtorji so razvili optimalno pasovno filtriranje za scintigrame miokarda s talijem-201 in piro­fosfatom. Pasovni filter je izbran tako, da pre­pušca optimalno frekvencno vsebino struktur miokarda. Zaradi tega je kontrastnost v filtrira­nih scintigramih znano vecja, razen tega pa tudi statisticni šum minimalen. Ta dva ucinka se povecata predvsem na racun locljivosti. Pri scin­tigramih miokarda s pirofosfatom so avtorji raz­vili metodo odštevanja aktivnosti v rebrih, kar omogoca boljšo zaznavnost infarktnih regij v miokardu. Za boljšo visualizacijo miokarda je bil razvit racunalniški program, ki poveca del slike z linearno interpolacijo. Z naštetimi racunalniškimi postopki so avtorji dosegli lažje odcitavanje scintigramov miokarda. COMPUTER ANAL YSIS OF MY OCARDIAL SCINTIGRAMS An optimal band-pass filter was developed for myo­cardial seans with 201 TI, and 99mTc pyrophosphate. It was chosen in such a way that an optimal passing of the spatial frequency content of myocardium has been actiieved. By means of such filtering the statistical noise is negligible and the scintigram contrast the highest. These two effects are increased mainly due to the worse spatial resolution. A special subtraction technique for myocardial scintigrams with 99mTc pyro­phosphate was developed to remove the rib activity. For better visualization the computer program for zooming the part of the picture by the linear interpo­lation was introduced. KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO, KLINICNI CENTER V LJUBLJANI RACUNALNIŠKA KOREKCIJA SCINTIGRAMOV NADOBISTNIC ZA RESPIRATORNO POMICNOST Fidler V., D. Pungercar, N. Budihna, M. Dimic Avtorji so razvili novo metodo za popravljanje scintigramov zaradi respiratorne pomicnosti organov. Vzdolž osi pomikanja organov izve­demo dekonvolucijski algoritem, s katerim izra­cunamo iz zmazanega scintigrama sliko organa v skrajnji zgornji legi. Racunalniški program po­trebuje za izvedbo vrednost amplitude pomi­kanja organa med scintigrafijo. To izmerimo iz gibanja gravitacijskega centra scintigrafskih podatkov. Pri organih z majhnim kopicenjem radiofarmacevtika dolocimo amplitudo posred­no iz gibanja graviatcijskega centra organa, ki se premika z enako amplitudo. Tako smo pri nadobistnicah dolocili 'amplitudo in skreniranje ledvic s 99mTc DMS. Dekonvolucijski posto­pek je mocno odvisen od števnosti v scintigra­mu, zato scintigram filtriramo z nizkcipasovnim filtrom pred in po korekciji. Rezultati korekcije scintigramov po novi me­todi so primerljivi z drugimi metodami, pri cemer pa je racunalniška obdelava bistveno krajša. Omogoca tudi korekcijo scintigramov tistih or­ganov, ki kopicijo malo radiofarmacevtika. COMPUTER CORRECTION OF SUPRARENAL SCANS FOR RESPIRATORY MOTION A new computer method for respiratory motion correction of scintigrams is presented. The unblurred picture of organ radioactivity distribution in the extre­.rne upper position is computed from the smoothed .cintigram by the deconvolution algorithm. The ampli­tuo,IIAIT A„IOlt¦IAANt: DOlt IIOU 5111NJACI ZA U OVIINOITI O \lfl(IIIIEMU Wlr,' 0.05) NS = razlika nije statisticki znacajna Tabela 2 -Srednje vrednosti koncentracije tireotro­ pina (TSH) pre i 30 minuta posle stimulacije s TRH u bolesnika sa subakutnim tireoiditisom Table 2 -Mean concentration values of thyrotropin (TSH) before and 30 minutes after stimulation with TRH in patients with subacute thyroiditis su normalne u 11 bolesnika, a jedna bolesnica je imala povecane vrednosti koncentracije ovog hormona u serumu. Srednja vrednost koncen­tracija TSH pre ubrizgavanja TRH bila je 6.8 ± 2.5 µU/ml. Posle unošenja TRH, koncentra­cija ovog hormona bila je 6.9 ± 3.0 µ.U/ml. Razlika ove dve vrednosti nije statisticki zna­cajna (p> 0.05). Srednja vrednost bazalnih kon­centracija TSH i srednja vrednost koncentracija ovog hormona posle ubrizgavanja TRH, kao i statisticka znacajnost razlike prikazane su na tabeli br. 2. Na grafikonu br. 1 prikazane su kon­centracije TSH pre i 30 minuta posle ubrizga­vanja TRH. Diskusija -U tipicnoj klinickoj slici subakut­nog tireoiditisa razlikuju se tri faze. Prva, ozna-cena jasnim znacima zapaljenja, cesto je pra­cena simptomima povecane tireoidne funkcije. U ovoj fazi nije neobican nalaz povecanih kon­centracija tireoidnih hormona i joda vezanog za belancevine u plazmi. Vrednosti testa fiksa­cije su snižene, dok je koncentracija TSH nor­malna ili nemerljivo niska. Drugu fazu karakte­riše_ povlacenje simptoma i znakova zapaljen­skog sindroma, kao i normalizacija laboratorij­skih nalaza. Vrednoti testa fiksacije 131J u ovoj TSH µU/ml 10 8 G 4 2 Grafikon 1 -Koncentracija tireotropnog hormona pre (o) i posle (30) stimulacije sa TRH u bolesnika sa subakutnim tireoiditisom Figure 1 -Concentrations of thyrotropin before (o) and after (30) stimulation with TRH in patients with subacute thyroiditis fazi mogu biti povecani. Prolazna hipotireoza, a u malog broja bolesnika i trajna, cini klinicku sliku trece faze bolesti. Teško je precizno raz­dvojiti pojedine faze bolesti, a njihovo trajanje je razlicito i individualno. U dva bolesnika naše grupe, ispitivanja s TRH vršeno je u prvoj nedelji, u osam bolesnika u drugoj, a u dva bolesnika u trE16oj nedelji od pojave karakteristickih klinickih simptoma bo­lesti. Bazalna koncentracija TSH bila je pove­cana samo u jednog bolesnika, dok je u ostalih bila u granicama normalnih vrednosti. U deset bolesnika naše grupe ubrizgana doza TRH ne dovodi do statisticki znacajnog porasta koncentracije TSH. U dva bolesnika koncentracije ovog hormona posle unošenja TRH veca je od bazalnih vrednosti. Posmatrano u celini, razlika izmedu bazalnih vrednosti i vrednosti koncentracija TSH posle ubrizgava­nja TRH nije statisticki znacajna. Teško je objasniti izostanak stimulacijskog dejstva TRH u ovih bolesnika. Pojedini autori (Christiansen 1970, Gordin 1973) utvrdili su povecane koncentracije slobodnog tiroksina u svih bolesnika i izostanak stimulacijskog efekta TRH objasnili su ovim fenomenom. U našoj grupi ispitivanja osoba nismo odredivali kon­centraciju nevezanog tiroksina. Volpe je (1967) utvrdio slabu, ali izvesnu korelaciju klinickog toka bolesti s titrom antitireoidnih antitela. Mo­guce je da, izmedu ostalog, patofiziološku osno­vu izostanka stimulacijskog dejstva TRH u bolesnika sa subakutnim tireoiditisom cini kom­peticijska interakcija izmedu TRH, antitireoidnih antitela i receptora za TRH na membranama tireotropnih celija adenohipofize. Zakljucak -!spitano je dejstvo TRH u 12 bolesnika sa subaKutnim tireoiditisom. Srednja vrednost bazalnih koncentracija TSH bila je normalna. Srednja vrednost koncentracija TSH 30 minuta posle ubrizgavanja TRH se, statisti­cki znacajno, ne razlikuje od bazalnih vrednosti. Ovakvi rezultati ukazuju da je funkcijski integri­tet sprege adenohipofiza-štitasta žlezda u ovih bolesnika narušen. Na osnovu podataka iz lite­rature, pretpostavlja se da povecana koncentra­cija nevezanog tiroksina inhibiše dejstvo TRH u bolesnika sa subakutnim tireoiditisom. Neizves­na je uloga povecanog titra antitireoidnih anti­tela u ovom fenomenu. Summary TRH STIMULATION TEST IN SUBACUTE THYROIDITIS In order to study the stimulation effects of TRH, TSH response to 400 l--lg TRH was evaluaied in 12 patients with subacute nonsuppurative thyroiditis. TSH concentractions were measured by radioimmunoassay before and 30 minutes after TRH injection. Basal con­centrations of TSH were within the normal range. Mean basal concentration of TSH was 6.8 ± 2.5 /-,lU/ml, and after TRH stimulation, 6.9 ± 3.0 1--lU/ml. There was no response in serum TSH to TRH in 1 O out of 12 subjects. In two patients a mild increase of serum TSH was found. The difference between basal values and those after TRH stimulation is not statisticaly significant. The results of this study indicate functional failure of the pituitary-thyroid axis. Some pathophysiological me­chanisms are_ .uggested. Literatura 1. Christiansen et al. (1970) u: Gordin A., B. A. Lam­berg: Serum thyrotropin response to thyrotropin rele­asing hormone and concentration of free thyroxine in subacute thyroiditis, Acta endocr. (Kbh), 74, 111-121, 1973. 2. De Groot L. J., J. B. Stanbury: The thyroid and its disease, Fourth edition, John Wiley & sons, New York, 1977. 3. Gordin A., B. A. Lamberg: Serum thyrotropin response to thyrotropin releasing hormone and the concentration of free thyroxine in subacute thyroiditis, Acta endocr. (Kbh.) 74', 111-121, 1973. 4. Han R.: lspitivanje stimulacijskog dejstva TRH u oboljenjima štitaste žlezde, Magistarski rad, Beograd, 1979. 5. Larsen P. R.: Serum triiodothyronine, thyroxine, and thyrotropin during hyperthyroid, hypothyroid and recovery phases of subacute nonsuppurative thyroidi­tis, Metabilism, Vol. 23, No. 5 _(May), 1974. 6. Volpe R., V. V. Row, C. Ezrin: Circulate viral and thyroid antibodies in subacute thyroiditis, J. Ciin. Endocrinol. Metab., vol. 27, 1275, 1967. Adresa autora: dr. Ruben Han, Laboratorija za pri­menu radioaktivnih izotopa u medicini, Medicinski fakultet, 11000 Beograd. UROTRAST UROTRAST 75 O/o 60 O/o -­odlicna kontrastnost hitro izlocanje -optimalno prenašanje ampule steklenice Trijodno kontrastno sredstvo za urografije, ang·iografije in druge preiskave. Sestava 1 ampula (20 ml) 60 % vodne raztopine vsebuje 10,5 g megluminamidotrizoata in 1,5 g natrijevega amidotrizoata. 1 steklenica (100 ml) 60 % vodne raztopine vsebuje 52,5 g meglumin-amidotrizoata in 7,5 g natrijevega amidotrizoata 1 ml raztop-ine vsebuje 295 mg joda 1 ampula (20 ml) 75 % vodne raztopine vsebuje 13,1 g .meglumin-amidotrizoata in 1,9 g natrijevega amidotrizoata 1 steklenica (100 ml) 75 % vodne raztopine vsebuje 65,5 g medlumin-amidotrizoata in 9,5 g natrijevega amidotrizoata 1 ml raztopine vsebuje 370 mg joda Lastnosti in delovanje Urotrast ima majhno toksicnost, dobro lokalno in sistemsko prenašanje, hitro eliminacijo skozi ledvice in odlicno kontrastnost, zato ga prištevamo v skupino najboljših urografskih kontrastnih sredstev. V kanalnem sistemu ledvic je optimalna koncentracija Urotrasta za funkcionalni rentgenogram 3 do 5 minut po vbrizganju, morfološko oceno kanalnega sistema pa 10 do 12 minut po vbrizganju. Posebno je primeren tudi za angiografije, ker se lahko vecje kolicine Urotrasta vbrizgajo po potrebi v zelo kratkem casovnem intervalu (2 do 5 sekund). Indikacije lntravenska urografija, vse vrste angiografij (cerebralna, periferna aortogratija, koronarografija, splenoportografija, flebografija, angiokardiografija), fistulografija, retrogradna pijelografija, uretrocistografija, direktna holangiografija, artrografija, Doziranje in nacin uporabe Doziranje Urotrasta na splošno dolocamo glede na vrsto preiskave, velikost podrocja, ki ga želimo snemati, telesno težo in klinicno stanje bolnika. Uporabljamo enake kolicine Urotrasta, kot so obicajne za druga trijodna kontrastna sredstva. Urotrast 60 % dajemo za selektivne angiografije, za intravensko urografijo bolnikov z normalno telesno težo in za prikaz votlin in votlih organov. Urotrast 75 % dajemo za intravensko urografijo adipoznih, korpulentnih in nepripravljenih bolnikov, za angiokardiografije, artrografije, splenoportografije in aortografije. V zadnjem casu priporocajo, da bi cimvec preiskav naredili z višjimi koncentracijami kontrastnega sredstva. Ampulo s kontrastnim sredstvom segrejemo na telesno temperaturo in nato pri intravenski urografiji vbrizgamo vso kolicino kontrastnega sredstva pocasi v 2 do 3 minutah, pri angiografiji pa zelo hitro, odvisno od vrste angiografije v 2 do 5 sekundah. Stranski pojavi Redko se pojavi prehodna slabost, obcutek vrocine, navzeja, vrtoglavica, posamezne urtike Kontraindikacije Preobcutljivost za Urotrast, hude poškodbe ledvic, jeter in srcne mišice; mb. Basedow. Potrebna je previdnost pri bolnikih z visoko hipertenzijo. Opozorilo ceprav redko, lahko pride kot pri drugih jodnih kontrastnih sredstvih tudi pri uporabi Urotrasta, do pojavov neprenašanja ali drugih nezaželenih reakcij, zato moramo imeti pripravljeno vse za nujno intervencijo. Testiranje preobcutljivosti Za zdravnike, ki žele testirati bolnika, so priložene testne ampule Urotrasta po 1 ml. Oprema 5 ampul po 20 ml Urctrasta 60 % -1 steklenica po 100 ml Urotrasta 60 °lo -5 ampul po 20 ml Urotrasta 75 % -1 steklenica po 100 ml Urotrasta 75 % Testne ampule Urotrasta po 1 ml KRKA KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o. Novo mesto SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU SLUŽBA ZA INFEKTIVNE BOLESTI MEDICINSKI CENTAR U ZAJECARU ISPITIVANJE NEKIH HUMORALNIH POKAZATELJA TIREOIDNE FUNKCIJE U BOLESNIKA SA AKUTNIM VIRUSNIM HEPATITISOM Paunkovic N., R. Paunovic, B. Paunkovic Sadržaj: Izvršeno je ispitivanje humoralnih parametara tireoidne funkcije u 37 bolesnika od akutnih virusnog hepatitisa, u fazi izrazitog oštecenja (1-3 dana od pojave žutice), i u fazi oporavka. U prvoj fazi nadeno je znacajno sniženje koncentra­cije trijodotironina (prosecna koncentracija 108 ± 30 ng %)", i znacajno povišenje kon­centracije ukupnog tiroksina u serumu (prosecna koncentracija 11,95 ± 2,26 µ.g%). U fazi oporavka došlo je do kompletne normalizacije ovih parametara. Autori zaklju­cuju, da je sa klinickog i praktickog aspekta važno imati na umu ove podatke, jer oni ne zavise samo do funkcije štitaste žlezde, vec i od njihovog metabolizma u jetri. UDK 616.36-002:616.44---079.1 :621.039.8 Deskriptori: hepatitis virusni, štitnjaca funkcijski testovi, trijodtironin, tiroksin Radiol. lugosl., 13; 145---148, 1979 L Uvod -Koncentracija tireoidnih hormona u plazmi je rezultat nekoliko procesa: sekrecije tiroksina i trijodotironina štitaste žlezde, distri­bucije ovih hormona unutar telesnih distributiv­nih prostora, vezivanja na belancevinske plaz­matske transportere, ekstratireoidne konverzije tiroksina u trijodotironin i »reverse« trijodotironin, katabolizma trijodotironina u hormonski inak­tivne spojeve, a verovatno i još nekih. Ekstratireoidna konverzija tiroksina (T4) u tri­jodotironin (T3) je znatna. Eksperimenti ukazuju da oko 30---40 % tireoksina inkretovanog iz šti­taste žlezde u perifernim organima prelazi u tri­jodotironin, dok se oko 80% cirkulatornog T3 stvara ekstratireoidnom konverzijam iz T4 (Ster­ling K. 1975, Hoffken B., et al. 1978). Ova ekstratireoidna konverzija T4 u T3 obavlja se u mnogim tkivima i organima: jetri (Sterling K., et al. 1973; Visser T., et al. 1975), bubrezima (Spector D., et al. 1976), skeletnim mišicima (Tata J. 1957), fibroblastima (Refetoff S., et al. 1972), hipofizi (Silva J., et al. 1978) itd. Klinicka iskustva govore da je u teških ekstratireoidnih obolenja snižena koncentracija T3 u plazmi, što se tumaci smanjenom perifernom konverzijam tiroksina (Carter J., et al. 1974; Ratcliffe J., et al. 1978). _J Jetra, kao organ u kome se obavlja kataboli­zam mnogih hormona, predmet je interesovanja klinicara i istraživaca. Zapaženo je da je u cirozi jetre kao i teškom alkoholnom oštecenju, niža koncentracija T3, uz ocuvanu koncentraciju tiro­ksina u serumu (Hoffken B., et al. 1978). Posta­je izveštaji da je ovo sniženje koncentracije tri­jodotironina pouzdan pokazatelj težine obolenja jetre i prognosticki važan parametar (Walfish P., et al. 1978). Eksperimentalna istraživanja govo­re da se dejodinacija tiroksina u subcelularnim strukturama jetre može da odigra na dva naci­na: na 5' poziciji, pri cemu nastaje T3, i na 5 po­ziciji pri cemu nastaje metabolicki inaktivan »re­verse triiodothyronine« (rT3) (Hufner M., et al. 1978; Heinen E., et al. 1978). Enzimi dejo­dinaze vrše i dalje katabolicku dehalogenaciju konverzijam stvorenih trijodotironina u produkte sa dva atoma joda (Visser T., et al. 1978; Kaplan M., et al. 1978). Cinjeni su i pokušaji da se izoluje enzim 5' dejodinaza tiroksina (Kohrle J. 1978). Klinicka zapažanja o problemu periferne kon­verzije tiroksina u trijodotironin najcešce su zasnivana na bolesnicima sa cirozam jetre. U ovom radu mi smo se odlucili na ispitivanje obolelih od akutnog virusnog hepatitisa iz sledecih razloga: ovo obolenje difuzno ledira parenhim jetre; pošto je bolest akutna i relativno kratkotrajna, nije zanacajno poremecena sin­teza plazmatskih belancevina, koje služe za transport tireoidnih hormona u cirkulaciji; u toku ove bolesti, sem jetre, najcešce nisu oštecena druga tkiva i organi, pa može da se izucava samo konverzija u jetri; i najzad, bolesnici po ozdravljenju mogu sami sebi da posluže kao kontrola, u odnosu na ispitivanje u akutnoj fazi bolesti. Ove rezultate smatramo kao prilog izuca­vanju konverzije tiroksina u trijodotironin u jetri, uz napomenu da su ipak preliminarni i da zahte­vaju daliu potvrdu. Metoda -!spitali smo 37 bolesnika od akut­nog virusnog hepatitisa. U obzir su uzeti samo bolesnici koji su sa lnfektivnog odelenja otpušte­ni kao izleceni, što je potvrdio i kasniji klinicki tok. Obuhvaceno je 19 muških i 18 ženskih bolesnika, od 5 do 62 godine, presecne starosti 24 godine. Krv za parametre koje smo uzimali, uzimana je odmah po prijemu (obicno 1 do 3 dana od pojave žutice), i drugi put u fazi oporav­ka, 17 do 24 dana od prvog uzimanja (presecno 23 dana kasnije, kod 30 bolesnika 22 dana kasnije). Iz istih uzoraka krvi vršena su labora­torijska ispitivanja potrebna za dijagnozu i kon­trolu obolenja (bilirubin, serumski enzimi, pro­teini i njihove frakcije, faktori protrombinskog kompleksa, markeri virusa hepatitisa, itd). Se­rum za parametre tireoidne funkcije odvajan je i cuvan na -20 ° C. Svi serumi su obradivani zajedno, iz iste šarže reagenasa, po završetku sal, "' cl ....___ O) o.. ::'. Euthyreosis 9.5 6.1 11 13.8 1.6 148e7 Hyperthyreosis 11.2 5.2 13 12.2 1.6 183.2 Hypothyreosis 2 7.8 0.8 15.5 o.. ::l.. LABORATORIJA ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI, MEDICINSKI FAKULTET, BEOGRAD KLINICKI ZNACAJ ODREDIVANJA KONCENTRACIJE SLOBODNOG TIROKSINA Milutinovic P. S, D. Nastic-Miric, R. Han Eutireoza 205 H iperti reoza 230 Hipotireoza 50 DETERMINATION OF T4 1.1 63 57 36.2 74.3 1 69 54 38.4 88.3 1.3 52 23.9 12.5 6.2 ANO T3 KINETICS IN MAN The determination of T. and T3 kinetics were measured following intravenous administration of Euthyreosis Hyperthyreosis Hypothyreosis -!2 o cl N ....___ ....___ >, 2 ... =. LL 205 1.1 63 230 1 69 50 1.3 52 >, "' >, cl cl o O) >. u:::-o.. ::'.. 57 36.2 74.3 54 38.4 88.3 23.9 12.5 6.2 Koncentracija slobodnog tiroksina (FT.) u serumu odredivana je metodom imobilisane faze antitela. lspitivanje je izvršeno u 51 euti­reoidne osobe, u 24 bolesnika s hipertire­ozom i u 19 bolesnika s miksedemom. Izvrše­no je poredenje vrednosti FT. i indeksa T.e: TBG.e Normalne vrednosti koncentracije FT. (0.82edo 2.30 ng/dl), nadene u eutireoidnih osoba, ueskladu su sa rezultatima drugih autora.eU 96 % eutireoidnih osoba s razlicitim nivo­ima TBG, koncentracija FT. bila je u granica­ma TBG. Indeks T. : TBG bio je normalan ue92 % ispitivanih eutireoidnih osoba.e U bolesnika s hipertireozom, osetljivost metode za odredivanje koncentracije FT. bila je 92 % a za indeks T. : TBG oko 80 % . U bo­lesnika s miksedemom osetljivost obe meto­de bila je podjednaka (92 %). Neposredno odredivanje koncentracije FT, komercijalnim radiofarmaceutskim priborom (lmmo-phase FT.J, kojeg smo koristili, jedno­stavno je i brzo. a može se koristiti za veliki broj uzoraka. Zbog nedovoljne dijagnozne preciznosti konvencionalnih testova tireoidne funkcije u bolesnika s nenormalnim koncentracijama TBG, odredivanje koncentracije FT. ima jasan klinicki znacaj. CLINICAL VALUE OF DIRECT FREE THYROXINE ASSAY The concentration of free thyroxine (FT 4) in the serum was measured by immobilized antibody phase assay. The following groups were studied: 51 euthyroid patients; 24 patients with clinically and biochemically proved hyperthyroidism and 19 patients with myxoedema. The results were com­pared with the T4 : TBG ratio. The normal values for serum FT4 we found are comparable with those reported by others (0.82 to 2.30 ng/dl). In euthyroid patients with various TBG concentrations, the concentration of FT4 was within the normal range in 96 %, even in the group with extreme increase in TBG. The T4 : TBG ratio gave values in the normal range in 92 % pa­tients studied. In patients with hyperthyroidism the sensitivity of FT4 assay was 92 % , as compar­ed to 80 % for T4 : TBG ratio. The sensitivity of both methods was the same (92 % ) in hypothy­roid patients. Direct measurement of serum FT4 by a com­mercial kit method (lmmophase FT4) we used, is both simple and tast and may be applied to a lar­ge number of samples. The conflicting results ob­tained with conventional thyroid fuction tests in patients with the abnormalities of TBG concentra­tion are readily resolved by the determination of FT4 . ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA INTERNE l•••• ••¦ttKO.. .»."w. •••"' 1·u-•1 Slika 1 -lzlucivanje kortizola 151'1Tl,HU( lllU S.J.., cf " I' , 1 I \ I \ 1 \ I I r, / ,. 1 , 1 '\ ' 1 ' \ j ' r , \ / \ ,, \ 22 Ut• 1 %. . 4 5 6 1 & 9 10 41 tl ll 14 lS 16 11 rt" totl Slika 3 -lzlucivanje LH Za odredivanje koncentracije testosterona ko­ristili smo komercijalni komplet za RIA firme Byk-Mallinckrodt. Reproducibilnost testa izvedena je u 22 po­jedinacna i uzastopna ispitivanja. Srednja vred­nost pulovanog seruma iznosi 564,0 ± 33,6 ng/100 ml. Koeficijenat varijacije iznosi 5,96 %. Procenat iskorišcenja (Recovery test) krece se od 96,7 do 102,3%. Rezultati -U svih 6 ispitanika odredena je koncentracija FSH, LH i testosterona na svakih 60 minuta u toku 24 casa. Pored ovih hormona paralelno je izvršeno i odredivanje koncentra­cije kortizola, koji nam je služio kao referentna vrednost. Maksimalne vrednosti za FSH u naših ispita­nika, krecu se izmedu 7,5 i 10,0 mlJ/ml, a za LH izmedu 7,6 i 12,0 mlJ/ml, dok za minimalne vrednosti raspon iznosi za FSH 2,9 do 7,5 mlJ/ml, a za LH izmedu 3,4 i 5,9 mlJ/ml. lzmedu maksimalne i minimalne koncentracije t•1'1TAHIK llR. t S.L. cf . 2' 1'-1 Z l 4 5 6 7 6 'J to II 12. t!> . 15 16 O It i9 to ti .,,.,,,,-........ Slika 4 -lzlucivanje testosterona postaji signifikantna razlika pri verovatnoci od p < 0,001. Na slikama od 1 do 4 šematski je predstavljena koncentracija kortizola FSH, LH i testosterona samo prvog ispitanika pošto se na identican nacin ponašaju koncentracije svih hormona i u ostalih osoba. Na apscisi je naneto vreme u casovima sa pocetkom od 22 casa. Ovo vreme oznacava gašenje svetla u prostoriji u kojoj je izvršen eks­periment, i vreme kada su ispitanici legli da spavaju. Svetlo je bilo ugašeno izmedu 22.00 i 06.00 casova. Za svakog ispitanika i posebno za svaki hormon izvršeno je odredivanje srednje vrednosti 24-casovne koncentracije, a zatim je svaka pojedinacna vrednost izražena kao pro­centualno (%) odstupanje od srednje 24-ca­sovne koncentracije. Ovako izražene koncen­tracije naneli smo na ordinatu, gde se jasno razlikuju pozitivne i negativne vrednosti u od­nosu na srednje vrednosti. Diskusija -Uzimanjem uzoraka krvi na svaki sat ili cešce kroz 24-casovni period, može se dobiti kriva kretanja koja ima diurnalni oblik za sve hormone koji pokazuju takav tip sekrecije. Ovakvim nacinom može se tacno odrediti vreme kada se pojavljuje pik, kao i progresivno sma­njenje ostalog dela 24-casovnog perioda. Oblik sekrecije za oba gonadotropna hormona hipo­fize u našem eksperimentu ukazuje na to da ne postoji diuralni ritam u ljudi, vec da se izluci­vanjem pojavljuje u obliku sekretornih epizoda u kojima ne postoji ciklicni karakter. Epizodnu ulogu izlucivanja potvrduje više autora (6, 8, 9, 10). Moguci razlog što nismo dobili diurnalno va­riranje za FSH i LH tj. pramene koncentracije za vreme sna, može se objasniti retkim uzima­njem uzoraka krvi. Ovakvo mišljenje zastupa više autora (7). Medutim, naše mišljenje je da ne postaji diurnalni ritam za FSH i LH. Naši re­zultati jasno ukazuju na to da u normalnih mu­škaraca nivo testosterona raste za vreme noc­nog odmora, obicno naglo i iznenada. Znaci da se testosteron izlucuje u obliku diurnalnog ritma. Naši rezultati se slažu sa nalazima Judd i sa­radnika 1973. godine (4), kao i sa rezultatima Evans-a i saradnika (3). Zakljucak -Posle detaljnog i pažljivog ana­ • liziranja svih podataka može da se zakljuci sle­dece: 1. U mladih seksualno zrelih osoba muškog pola ne postaji diurnalni ritam za FSH i LH. Oblik sekrecije za oba ova hormona je pulza­tivni i pojavljuje se u obliku sekretornih epi­zoda u kojima ne postaji ciklicni karakter. Ta­kode je zakljuceno da FSH i LH nije u uskoj vezi sa snom. 2. Ustanovljeno je da nivo testosterona raste u toku noci, dok osoba spava. Nocni porast se­krecije u toku 24 casa daje diurnalni oblik kre­tanja u 24-casovnom uzorku. Summary DIURNAL RHYTHM OF SECRETION OF FSH, LH ANO TESTOSTERONE IN HEAL THY YOUNG MALES Measurement of hormone concentrations in human blood several limes a day has been made possible by radioimmunologic method. This method enables following the diurnal hormones rhythm both during day and night. Diurnal rhythm of FSH, LH and testo­sterone varies in dependence of age group and sex. In infancy these hormones show no diurnal varia­tions. Diurnal rhythm occurs in puberty showing in­crease of hormone concentrations during sleeping and decrease during day. Diurnal rhythm tor bolh hypophyseal hormones in sexually mature males does not exist; these hor­mones could be found only during secretory episodes. In the same persons hormone concentrations increase during night resi pointing out the diurnal rhythm of testosterone secretion. Literatura 1. Boyar, R., M. Perlow, L. Hellman, S. Kapen, and E. Weitzman; Twenty-four hour pattern of luteiniz­ing hormone secretion in normal man with sleep stage recording, J. Ciin Endocrinol Metab 35, 73, 1972. 2. Boyar, R., J. Filkelsten, R. David, H. Roffwarg, S. Kapen, E. Weitzman, and L. Hellman: Twenty-four hour patterns of plasma luteinizing hormone and follicle-stimulating hormone in sexual precocity, N Engl J Med 289, 282, 1973. 3. Evans, J. l., W. Maclean, A. A. A. lsmail, and D. Love: Concentrations of plasma testosterone in normal men during sleep, Nature, (Lond) 229, 261, 1971. 4. Judd, H., D. Parker, T. Siler, S. Yen: The noctur­ nal rise of plasma testosterone in pubertal boys, J Ciin Endocrinol Metab 38, 71 O, 1974. 5. Judd, H. L., D. C. Parker, and S. S. C. Yen: Sleep-work patterns of LH and testosterone release in pubertal boys, J Ciin Endocrinol Metab, 44, 865, 1977. 6. Kriger, D., R. Ossowski, M. Fogel, W. Allen: Lack of circadian periodicity of human serum FSH and LH levels, J Ciin Endocrinol Metab 35,619, 1972. 7. Kapen, S., R. Boyar, M. Perlow, L. Hellman, and E. Weitzman: Luteinizing hormone: Change in secretory pattern during sleep in adult women, Life sci 13, 693, 1973. 8. Naftalin, F., H. L. Judd, and S. S. C Yen: Pul­sative patterns gonadotropin and testosterone in man: Efect of clomiphene with and without testosterone, J Ciin Endocrinol Metab 36, 285, 1973. 9. Smith, K. D., R. K. Tcholakian, M. Chowdhury, and E. Steinberger: Rapid oscilatons in plasma levels of testosterone, luteinizing hormone and folicle ­stimulating hormone in men, Fertil Steril 25,965, 1974. 10. Wielad, R. G., M. C. Hellberg, K. R. Koepke, and E. N. Zorn: Pituitary -gonadal rhythms in the eugonadal adult male, Fertil Steril 24, 644, 1973. 11. Yalow, R. S., and A. S. Berson: Assay of plas­ma insulin in human objects by immunological me­thods, Nature (Lond), 184, 1648, 1959. Adresa autora: Lazarov Angel, Odelenje za nukle­arnu medicinu, Klinika za unutrašnje bolesti, VMA, Beograd, Pasterova 2. ENDOBIL ampule, steklenice za i. v. infuzijo ENDOBIL jodoksamska kislina Novo kontrastno sredstvo za intravensko holecistografijo in holangiografijo ENDOBIL izredne diagnosticne možnosti intenzivna in obstojna radiološka kontrastnost hitro in selektivno izlocanje skozi jetra odlicno sistemsko in organsko prenašanje velika razlika med pragom izlocanja skozi jetra in pragom izlocanja skozi ledvice kompendij SESTAVA Endobil, z genericnim imenom jodoksamska kislina, je kemicno 3,3' /-etilenbis­(oksietilenoksietilen-karbonilimino)/ bis (2, 4, 6-trijodbenzojeva kislina). 1 ampula (20 ml) vsebuje 6,2 g jodoksamske kisline (v obliki megluminske soli); 1 ml raztopine vsebuje 183 mg joda. 1 steklenica za infuzijo (100 ml) vsebuje 7,6 g jodoksamske kisline (v obliki megluminske soli); 1 ml raztopine vsebuje 45 mg joda. DOZIRANJE IN NACIN UPORABE Za bolnike z normalno telesno težo zadostuje 20 ml Endobila i. v. (1 ampula), medtem ko dajemo adipoznim in korpulentnim bolnikom 30 mi Endobila i. v. Pediatricne doze so relativno manjše. Navadno uporabljamo 0,5 ml do 1 ml Endobila na kg telesne teže i. v. lntravensko infuzijo (100 ml steklenica) priporocamo bolnikom z relativno insuficienco jeter, ali kadar je potrebna izredno natancna slika. Pred uporabo Endobil segrejemo na telesno temperaturo in ga pocasi intravensko vbrizgamo ležecemu bolniku (4 do 5 minut). Endobil se hitro izloca prek jeter tako, da je najboljši cas za slikanje med 60. in 90. minuto: intrahepaticne poti posnamemo med 30.in 40. minuto, žolcni mehur pa po 90. minuti.Pri holegrafskih preiskavah za intravensko kapljicno infuzijo uvajamo vecje kolicine relativno razredcenega kontrastnega sredstva. lntravenska infuzija naj ne traja manjkot 5 in ne vec kot 20 minut, v poprecju od 1 O do 15 minut. STRANSKI POJAVI Stranski pojavi pri uporabi Endobila so v glavnem redki in blagi, redkokdaj se pojavita obcutek vrocine in bruhanje. Ceprav redko, vendar lahko kot pri drugih jodnih kontrastnih sredstvih, tudi pri uporabi Endobila pride do pojavov neprenašanja ali drugih neželenih reakcij. Zato moramo imeti pripravljeno vse za nujno intervencijo in v primeru potrebe takoj zaceti s simptomaticnim zdravljenjem. KONTRAINDIKACIJE Hude okvare jeter, ledvic ali miokarda; huda oblika hipertireoze. OPREMA 5 ampul po 20 ml 1 steklenica za infuzijo po 100 ml · Testne ampule po 1 ml . KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto . s sodelovanjem Bracco, Italija MEDICINSKI CENTAR U SUBOTICI, FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET SVEUCILIŠTA U ZAGREBU OPŠTA BOLNICA U SENTI UT JECAJ MODIFICIRANE ELEKTROŠOKTERAPIJE NA SEKRECIJU SOMATOTROPNOG HORMONA! INZULINA U DUŠEVNIH BOLESNIKA Lemberger J., S. Milkovic, ž. lgnjatovic Sadržaj: lspitivan je utjecaj modificirane elektrošokterapije na sekreciju somatotrop­ nog hormona i inzulina kao i na produkciju slobodnih masnih kiselina i glukoze u 41 duševnog bolesnika. Elektrošokterapija nema signifikantnog utjecaja na promjenu koncentracije glukoze i inzulina u duševnih bolesnika. Pod utjecajem elektrošoka javlja se hipersekrecija somatotropnog hormona i hiperprodukcija slobodnih masnih kiselina u kronicnih šizofrenih bolesnika. Dobiveni rezultati sugeriraju da su psihopatološke promjene u kronicnih šizofrenicara bez efekta na normalnu regulaciju sekrecije somatotropnog hormona neuroendokrinog sustava moždana kora-hipotalamus-hipofiza. UDK 616.89:615.869:612.018 Deskriptori: psihoze, elektrošok terapija, radioimunski testovi, somatotropin, inzulin, masne kiseline neesterificirane, glukoza Radiol. lugosl., 13; 163-167, 1979 L _J Uvod -U stresogenim situacijama javlja ka duševnih bolesnika, ispitanici su podijeljeni F se hipersekrecija adrenokortikotropnog hor­na osnovu klinicke dijagnoze u tri skupine: šizo­mona (ACTH) i somatotropnog hormona (STH), freni bolesnici, manijacno-depresivni bolesnici što dozvoljava pretpostavku o zajednickom i bolesnici s abnormalnim psihickim konstituci­mehanizmu regulacije sekrecije oba ova hor­jama i reakcijama. mona (Liddle et al., 1962, Nakagawa et al., Materija! i metode -lstraživanja su vršena 1971). Buduci da elektrošokterapija povecava na hospitaliziranim bolesnicima kod kojih su sekreciju ACTH (Hodges et al., 1964, Yalow za elektrošokterapiju postajale medicinske in­et al., 1969), htjelo se ispitati da li ovaj stresor dikacije. Za ispitivanja obuhvaceni su samo stimulira i sekreciju STH u duševnih bolesnika. oni bolesnici u kojih su se vrijednosti, na osno­Dinamickim pracenjem sekrecije STH dobio bi vu standardnih laboratorijskih i klinickih ispiti­se uvid u funkcionalnu sposobnost acidofilnih vanja, kretale u okviru normalnih vrijednosti. stanica prednjeg režnja hipofize. Ovi podaci bi Bolesnicki materija! za ispitivanje obuhvatio je ujedno omogucili i procjenu integriteta neuro­ukupno 41 duševnog bolesnika, koji su primali endokrine osovine hipotalamus-hipofiza u du­premedikaciju i elektrošokterapiju i 17 dušev­ševnih bolesnika. S druge strane, postaje indi­nih bolesnika koji su primali samo premedika­cije da ACTH i glukokortikoidi stimuliraju sekre­ciju. ciju inzulina (Lebovitz et al., 1964, Perley et al., Skupina šizofrenih bolesnika obuhvaca 16 1966). Zbog toga htjelo se ispitati da li elektro­bolesnika: 14 s kronicnim tokom bolesti, a 2 s šokterapijom inducirane povecane koncentra­akutnim tokom. cije ACTH i glukokortikoida stimuliraju inzulin­Skupina bolesnika s abnormalnim psihickim ski »odgovor« inzularnog aparata. Dinamickim konstitucijama i reakcijama obuhvaca 16 bo­pracenjem sekrecije inzulina dobio bi se uvid i lesnika. U ovu skupinu uvršteni su svi oni o eventualnom utjecaju psihopatoloških pore­bolesnici koji su bili predvideni za lijecenje mecaja na funkcionalnu sposobnost . -stanica elektrošokom, ali na temelju klinicke dijagnoze Langerhans-ovih otocica u duševnih bolesnika. nisu se mogli uvrstiti niti u jednu od prethodne U cilju utvrdenja zakonitosti biohormonalne dvije skupine. Od bolesnika 9 je s akutnim to­reakcije a koja bi mogla biti grupna karakteristi-kom bolesti, a 7 s kronicnim tokom. Kontrolna skupina bolesti obuhvaca 17 ispi­tanika: 9 s akutnim tokom bolesti, a 8 s kronic­nim tokom. Bolesnici ove skupine podvrgnuti su jednakom postupku kao i ostali bolesnici, izuzev elektrošokterapije. Bolesnicima su se intravenski injicirali medi­kamenti ovim redom: 0,5 mg atropinsulfata, kojih 250 mg tiobarbiturata i približno 50 mg sukcinilholinklorida. Nakon injiciranja sukcinil­holinklorida aplicirao se elektrošok intenziteta približno 400 mA za vrijeme 1-1,5 sekundi. Uzorci krvi su vadeni 5 minuta prije elektro­šoktretmana, kao i 5, 15, 30, 60 i 90 minuta nakon aplikacije elektrošoka. Glukoza u seru­mu odredivana je ortotoluidinskom metodom, a slobodne masne kiseline Duncomb-ovom metodom koristeci komercijalni komplet firme Boehringer. Inzulin i somatotropni hormon od­redivani su u serumu radioimunološkom meto­dom primjenjujuci komercijalne reagense firme The Radiochemical Centre, odnosno CIS. Sta­tisticka obrada podataka vršena je F-testom, izuzev vrijednosti somatotropnog hormona, gde je primijenjena metoda Cochrana i Coxa, jer su se standardne devijacije aritmetickih sredi­na signifikantno razlikovale. Testirana je razlika aritmetickih sredina za svaku locku sva 4 para­metara, a u odnosu na inicijalnu vrijednost (-5'). Rezultati -U bolesnika sa šizofrenijom, bolesnika s manijacno-depresivnom psihozom i bolesnika s abnormalnim konstitucijama i reakcijama niti premedikaciJa niti elektrošok­terapija nema signifikantnog utjecaja na pro­mjenu koncentracije glukoze i inzulina u krvi. - - - -----« 120 ns Elektrošokterapija signifikantno povecava produkciju slobodnih masnih kiselina u šizofre­ nicara. Bazalna koncentracija od 0,41 ± 0,05 m Val/1 se vec 5 minuta nakon elektro­ šoktretmana povecava na 0,63 ± 0,08 m Val/1 (p < 0,05) tj. za 54 %. Koncentracija slobodnih kiselina u serumu takoder je povecana u 15. minuti, a iznosi 0,61 ± 0,07 mVal/1 (<0,05) tj. 48 %, da bi vec u 30. minuti taj ucinak nestao. U bolesnika sa manijacno-depresivnom psi­ hozom i bolesnika s abnormalnim psihickim konstitucijama i reakcijama nema signifikant­ nih promjena. Premedikacija bitno ne utjece na promjenu koncentracije slobodnih masnih kiselina u krvi. Elektrošokterapija signifikantno povecava sekreciju somatotropnog hormona u šizofreni­ cara. S inicijalne vrijednosti od 1 ,29 ± O, 12 ng/ml aktivnosti somatotropnog hormona se povecavaju vec 5 minuta nakon elektro­ šoktretmana na 2,76 ± 0,48 ng/ml (p = 0,01 ), tj. za 113%, a u 15. minuti na 2,24± 0,41 ng/ml (p < 0,05) tj. 73 %. U 30. minuti vri­ jednosti iznose 1,89 ± 0,30 ng/ml, tj. 46% (p < 0,05). U bolesnika s manijacno-depresivnom psiho­ zom i bolesnika s abnormalnim psihickim kon­ stitucijama i reakcijama elektrošokterapija ne­ ma signifikantnog utjecaja na sekreciju somato­ tropnog hormona. Premedikacija postepeno ali signifikantno su­ primira sekreciju somatotropnog hormona. Maksimum supresije postiže se u 60. minuti nakon aplikacije medikamenata. Medutim, i u 90. minuti je uocljiva znacajna inhibicija sekre­ cije somatotropnog hormona. S inicijalne vri­ Kontro(na ,kupina bolnn1ka Šizofr•ni bolc!inici .,.anijacno-dcp,. bd.c:nc:i Bolcftci , abnormalnim poi- hilkim lcin!.titucijama i reak­cijama terapije na koncentraciju 75 ­ -'--.:_5:-cE::-sŠS::T5-.1-:--5--_ _ _ __ ------9.0---­glukoze u krvi duševnih .30 6.0­ Vrijeme u minutama bolesnika. Kontrolna :.kupina bol.nika Šizofrcni bolc:snici 165 160 ManijaEno-diipc:.Mli bolunici ;' 155 ,.______,., Botc:;nici :. abn«mainim p,i­150 hickim korGtitucijoma i reak­. 145 cijama 140 " o 135 Slika 2 -Utjecaj premedikacije i elektrošok­ terapije na sekreciju inzulina u krvi duševnih bolesnika. Vrijeme u minutama 155 Kontrolna :.kupina botr::.nika .izofrcni bolt:-.oici " Manijacno-dr:prc:.ivni botr::.nici "& :;; o n ,....._____,., Bohz'..nici :. obnOf"malnim p=:;i­ hickim kon:.titucijama i rc:ak­E i . :=-cijama ·c !. s---p( 0.05 !t ij p i ;' . . Slika 3 -Utjecaj š • premedikacije i elektrošok-I _;; terapije na koncentraciju . L slobodnih masnih kiselina u krvi duševnih bolesnika 15 30 60 Vrijeme u mi.utama l(ontrolna :.kupina bolir:.nika .izofrcni bolt:mici Manljocno-dc:prc::.ivni bolc::.nici Botr::.nici :; abnormalnim p:.1­ hiCkim kon:.titucijama i re- akcijama s ---p( 0,05 S---p= 01 01 Slika 4 -Utjecaj premedikacije i elektrošok­ terapije na sekreciju somatotropnog hormona u 30 60 90 Vrijeme u minutama krvi duševnih bolesnika. jednosti od 1,50 ± 0,28 ng/ml, aktivnosti soma­totropnog hormona smanjuje se na 0,81 ± 0.06 ng/ml (p <0,05) u 60. minuti, a zadržava se i u 90. minuti na vrijednosti od 0,84 ± 0,08 ng/ml (p <0,05). Diskusija -Pod utjecajem modificirane elektrošokterapije javlja se relativna hiperse­krecija STH, te hiperprodukcija slobodnih mas­nih kiselina u duševnih bolesnika. Medutim, statisticki signifikantne razlike zabilježene su samo u skupini pretežno kronicnih šizofrenih bolesnika, i to 5. i 15. minute nakon primjene elektrošoka. Ovi podaci sugeriraju, da se stre­sorom inducirani podražaj nesmetano prenosi u neurone ventromedijalnog nukleusa koji secer­niraju somatotropni hormon otpuštajuci faktor (GRF) (Himsworth et al., 1972), a taj onda stimu­lira !ucenje STH (Katz et al., 1967). Buduci da je za STH sekretorni »odgovor« u stresogenim situacijama bitna intaktna neurova­skularna veza na relaciji moždana kora-hipo­talamus-hipofiza (lllig et al., 1969, Roth et al., 1964) rezultati sugeriraju da je ona intaktna u kronicnih šizofrenicara. S druge strane, cinjenica da se bazalne aktivnosti STH nalaze u grani­cama onih, dobivenih u zdravih ljudi te vec za 5 minuta nakon stimulacije prednji režanj hipofize luci za 113 % više STH u perifernu krv, sugerira, da je.funkcionalna sposobnost acidofilnih stani­ca prednjeg režnja hipofize neoštecena u ovih bolesnika. Na osnovu dobivenih rezultata mogu­ce je zakljuciti da su psihopatološke promjene u kronicnih šizofrenicara bez efekta na normalnu regulaciju sekrecije STH neuroendokrinog su­stava moždana kora-hipotalamus-hipofiza. Ovi podaci su iznenadujuci u svjetlu teorija o poremecenoj funkciji živcanih centara u kronic­nih šifzofrenicara. Medutim, u slucaju da se radi o stres-blokirajucem poremecaju na relaciji moždana kora-hipotalamus (Eiduson et al., 1961) ili o inhibiciji viših živcanih centara (Poirier et al., 1963), sekrecija GRF se ne bi povecala pod utjecajem elektrošoka, što bi rezultiralo u nepromijenjenoj aktivnosti STH u perifernoj krvi nakon elektrošoka u odnosu na inicijalni titar. Podaci u vezi utjecaja elektrošokterapije na sekreciju STH u duševnih bolesnika su kontra­diktorni. Neki autori utvrdili su hipersekreciju STH (Schalch et al., 1967), dok drugi autori (Ryan et al., 1970) nisu mogli dokazati promje­ne u sekreciji STH. Ovi kontraverzni podaci mogli bi se objasniti heterogenošcu sastava is-pitanika te neselekcioniranjem bolesnika na bazi klinicke dijagnoze. Zbog toga vrijednosti STH u krvi prije i nakon elektrošokterapije ne­precizno reprezentiraju sekretornu sposobnost STH prednjeg režnja hipofize u ovih bolesnika. Ka što je sa slike 4 vidljivo, kronicni šizofrenicari »odgovaraju« na stresor u prosjeku signifikant­nim povecanjem sekrecije STH, što se ne do­gada u manijacnodepresivnih bolesnika sa ab­normalnim psihickim konstitucijama i reakcija­ma. Ovim rezultatima idu u prilog istraživanja drugih autora (Takahashi et al., 1968) koji su našli da se sekrecija STH povecava pod utje­cajem elektrošoka u 5 od ukupno 6 šizofreni­cara. Sa slike 1 i slike 2 je vidljivo, da elektro­šok nema signifikantnog utjecaja na promjene u sekreciji inzulina i koncentraciji glukoze u du­ševnih bolesnika. lmajuci u vidu da sekretorna regulacija inzularnog aparata nalazi pod kontro­lam humoralnih faktora, rezultati istraživanja indiciraju da elektrošokom inducirana hiperse­krecija ACTH i hiperprodukcija kortikosteroida ne stimulira sekreciju inzulina niti u jednoj sku­pini duševnih bolesnika. S druge strane, cinje­nica da se dinamika sekrecije inzulina ne raz­likuje niti unutar skupina duševnih bolesnika niti u odnosu na zdrave ljude, sugerira, da psi­hopatološke promjene u kronicnih šizofreni­cara i bolesnika sa afektivnom psihozam nema­ju reperkusije na funkcionalnu sposobnost in­zularnog aparata. Zakljucak -:;--Modificirana elektrošokterapi­ja nema signifikantnog utjecaja na promjenu koncentracije glukoze i inzulina u duševnih bo­lesnika. Elektrošok inducira hipersekreciju so­matotropnog hormona i hiperprodukciju slobod­nih masnih kiselina u kronicnih šizofrenicara. Dobiveni rezultati dozvoljavaju pretpostavku da je u ovih bolesnika intaktna neurovaskularna veza moždana kora -hipotalamus -hipofiza. Summary INFLUENCE OF MODIFIED ELECTROSHOCK TREATMENT ON SECRETION OF GROWTH HORMONE AND INSULINE IN MENTAL PATIENTS The influence of modified electroshock treatment on secretion of growth hormone and insuline as well as on the production of free fatty acids and glucose was tested in 41 mental patients. Electroshock treatment has no significant effect on the changes of glucose and insuline concentrations in mental patients. Under the influence of electroshock occures a hypersecre­tion of growth hormone and a hyperproduction of free fatty acids in chronic schizophrenics. Achieved re­sults suggest that psychopathological changes in chro­nic schizophrenics have no effect on normal regula­tion of growth hormone secretion of neuroendocrine system of brain cortex-hypothalamus-hypophysis. Literatura 1. Eiduson S., N. A. Brili, E. Crumpton: Adreno­cortical Activity in Psychiatric Disorders. Arch. Gen. Psychiat. 5, 227, 1961. 2. Himsworth, R. L., P. W. Carmell, A. G. Frantz: The Location of the Chemoreceptor Controlling Gro­wth Hormone Secretion during Hypoglycemia in Pri­mates. Endocrinol. 91, 217, 1972. 3. Hodges, J. R., M. T. Jones, A. Elithorn, P. K. Bri­dges: Effect of electroconvulsive therapy on plasma Cortisol levels. Nature 204, 754, 1964. 4. lchikawa, Y., M. Kawagoe, M. Nishikau, K. Yoshi­da, M. Homma: Plasma corticotropin (ACTH), growth hormone (GH), and 11-OHCS (hydroxycorticosteroid) response during surgery. J. Lab. Ciin. Med. 78, 882, 1971. 5. lllig, R., M. Zachman, A. Prader: Menschliche Wachstumshormone. Klin. Wschr. 47, 117, 1969. 6. Katz, S. H., A. P. S. Dhariwal, S. M. Me Cann: Effect of Hypoglycemia on the Content of Pituitary Growth Hormone (GH) and Hypothalamic Growth Hormone Releasing Factor (GHRF) in the Ral. Endo­crinol. 333, 1967. 7. Lebovitz, H., S. Genuth: An insulinotropic effect of corticotropokin. Ciin. Res. 12, 267, 1964. 8. Liddle, G. W., D. lsland, C. K. Meador: Normal and abnormal regulation of corticotropin secretion in man. Rec. Progr. Horm. Res. 18, 125, 1962. 9. Nakagawa, K., Y. Horiuchi, K. Mashimo: Further studies on the relation between growth hormone and corticotrophin secretion in insulin-induced hypogly­cemia. J. Ciin. Endocr. 32, 188, 1971. 10. Perley, M., D. M. Kipnis: Effect of Glucocorti­coids on Plasma lnsulin. New Engl. J. Med. 274, 1237, 1966. 11. Poirier, L. J., C. L. Richer; M. Berthiaume, G. Gravel, G. Beaulnes, P. Martel: Adrenocortical and Autonomic Reactivity in Schizophrenia. Arch. Gen. Psychiat. 8, 605, 1963. 12. Ryan_ R. J., D. W. Swanson, Ch. Faiman, W. E. Mayberry, A. J. Spadoni: Effect of Convulsive Electroshock on Serum Concentrations of Follicle Stimulating Hormone, Luteinizing Hormone, Thyroid Stimulating Hormone and Growth Hormone in Man. J. Ciin. Endocr. 30, 51, 1970. 13. Roth, J., S. M. Glick, R. S. Yalow, S. A. Berson: The Influence of Blood Glucose on the Plasma Con­centration of Growth Hormone. Diabetes 13, 355, 1964. 14. Schalch, D. S.: The influence of physical stress and exercise on growth hormone and insulin secretion in man. J. Lab. Ciin. Med. 69, 256, 1967. 15. Takahashi, K., S. Takahashi, Y. Handa, K. Shi­zume, M. lrie, M. Sakuma, T. Taushima: Secretion of Human Growth Hormone During lnsulin Coma and Electroshock Therapies. Folia Psychiat. Neurol. Jap. 21, 87, 1968. 16. Yalow, R. S., A. N. Varsano, E. Echemendia, S. A. Berson: HGH and ACTH secretory responses to stress. Horm. Metabol. Res. 1, 3, 1969. Adresa autora: Dr. sci. Janoš Lemberger, medicin­ski centar, Radioizotopna laboratorija, 24000 Subo­tica, lzvorska bb. optimalna kontrastnost IODAMID 300 hitro in dobro izlocanje skozi ledvice IODAMID 380 -izredno lokalno in sistemsko prenašanje ampule, steklenica IODAMID 36 ° /0 infuzija Trijodno kontrastno sredstvo za parenteralno in lokalno uporabo. Sestava lodamid, z genericnim imenom jodamid, je kemicno 3-acetamido-5-acetilamidometil-2, 4. 6-trijodbenzojeva kislina. 1 ampula (20 ml) lodamida 300 vsebuje 9,91 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 steklenica (100 ml) lodamida 300 vsebuje 49,55 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 ml raztopine vsebuje 300 mg joda 1 ampula (20 ml) lodamida 380 vsebuje 12,55 g jodamida (v obliki megluminske in natrijeve soli) 1 steklenica (100 ml) lodamida 380 vsebuje 62,75 g jodamida (v obliki megluminske in natrijeve soli) 1 ml raztopine vsebuje 380 mg joda. 1 steklenica (250 ml) lodamida 36 °/, za infuzijo vsebuje 68,65 g jodamida (v obliki megluminske soli) 1 ml raztopine vsebuje 166 mg joda. Lastnosti in delovanje Molekula lodamida ima v svoji strukturi meti!ensko skupino, ki predstavlja kljuc za nadaljnji napredek v razvoju kontrastnih sredstev za angiografijo in urografijo. Ta skupina tvori strukturno razliko med jodamidom in dobro znanima skupinama acetrizoata in diatrizoata. Posledice te strukturne spremembe je boljše sistemsko in lokalno prenašanje in izrazitejši urotropizem. Molekula jodamida omogoca visoko stopnjo kontrastnosti, odlicno stabilnost in topnost, dobro mešanje s krvjo in hitro izlocanje z urinom. Zaradi tega je lodamid odlicno kontrastno sredstvo za angiografijo in urografijo. Ne draži tkiva in je zelo primeren za lokalno uporabo. lodamid v obliki infuzije uporabljamo za urografije, kadar obicajna intravenska urografija odpove: npr. pri bolnikih z ledvicno insuficijenco. Z infuzijo vnesemo v telo velike kolicine razredcenega kontrastnega sredstva v dovolj kratkem casu, kar povzroca boljše polnjenje in boljši prikaz secnih poti. Indikacije lodamid 300: intravenska urografija in retrogradna pielografija, cerebralna angiografija, selektivne angiografije (razen angiokardiografije), periferna arterijografija in venografija. lodamid 380: intravenska urografija adipoznih, korpulentnih in nepripravljenih bolnikov, angiokardiografija. aortografija (translumbalna, retrogradna s katetrom), artrografija in splenoportografija. lodamid 36 °/, infuzija: infuzijska urografija. Doziranje in nacin uporabe Doziranje lodamida na splošno dolocamo glede na vrsto preiskave, velikost podrocja, ki ga želimo snemati, telesno težo in klinicno stanje bolnika. Uporabljamo enake kolicine lodamida, kot so obicajne pri uporabi drugih trijodnih kontrastnih sredstev. Dozo in koncentracijo lodamid infuzije dolocamo po starosti in telesni teži ter klinicnem stanju bolnika. Uporabljamo enake kolicine (do 250 ml) infuzijske raztopine kot pri drugih trijodnih kontrastnih sredstvih. Infuzijo dajemo 7 do 15 minut. Stranski pojavi Obicajno so blagi in se redko pojavljajo (obcutek toplote, slabosti, urtikarija itd.) Kontraindikacije Hujše okvare ledvic, jeter in srcne mišice, mb. Basedow. Tromboflebitis je kontraindikacija za venografijo obolele vene. Potrebna je previdnost pri cerebralni angiografiji pri hipertonicnih bolnikih. Opozorilo Ceprav redko, lahko pride kot pri drugih jodnih kontrastnih sredstvih tudi pri uporabi lodamida do pojavov neprenašanja ali drugih nezaželenih reakcij, zato moramo imeti pripravljeno vse za nujno intervencijo. Testiranje preobcutljivosti Za zdravnike, ki žele testirati, so priložene testne ampule lodamida po 1 ml. Oprema 5 ampul po 20 ml lodamida 300 5 ampul po 20 ml lodamida 380 1 steklenica po 100 ml lodamida 300 1 steklenica po 100 ml lodamida 380 1 steklenica po 250 ml lodamida 36 '!, za infuzijo Te3tne ampule lodamida po 1 ml KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto s sodelovanjem Bracco, Italija KRKA GINEKOLOŠKO AKUŠERSKA KLINIKA MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU INSTITUT ZA PRIMENU NUKLEARNE ENERGIJE U VETERINI, POLJOPRIVREDI 1 ŠUMARSTVU ODNOS NIVOA HPL-a ODREOENOG RADIOIMUNOLOŠKOM METODOM 1 TEŽINE HIPERTENZIJE U TRUDNOCI Bila S., V. Šulovic, O. Genbacev Sažetak: Radi sticanja uvida u stanje trudnoce kod pacijentkinja sa povišenim krvnim pritiskom, vršeno je odredivanje nivoa HPL-a u cirkulaciji kod 41 trudnice cija se starost trudnoce kretala od 20 nedelje trudnoce pa do porodaja. Pacijentkinje su bile podeljene u 3 grupe-prema visi ni dijastolnog pritiska (90--99, 100--109 i veci od 11 O mm Hg stuba). Dobijeni rezultati ukazuju da hipertenzija kod trudnica cini signifikantno nižim nivo HPL i to u direktnoj proporciji prema visini pritiska. Odredivanje je vršeno radio­imunološkom metodom, koja je metoda izbora za ovaj hormon. Na osnovu nivoa HPL-a u cirkulaciji može se predvideti stanje ploda. UDK 618.2:616.12-008.331.1-07:621.039.8 Deskriptori: graviditet -komplikacije, hipertonija, radioimunski testovi, placenta hormoni Radiol. lugosl., 13; 169-172, 1979 L _J Uvod -Jedan od najznacajnijih problema u su one sa •srednje teškom hipertenzijom (dija­obstetriciji je ispitivanje funkcije posteljice, kao stolni pritisak 100-109 mm Hg). Trecu grupu, pokušaj da se smanji fetalni morbiditet i mor­sa teškom hipertenzijom (dijastolni pritisak viši talitet. Svakako da pojava hipertenzije u trudno­od 11 O mm Hg) sacinjavalo je 18 pacijentkinja. ci u znatnoj meri doprinosi razvoju ovih stanja. Odredivanje HPL hormona vršeno je radioimu­Radovi Kaplan et al. /1964./ kao i Sciarre et al. nološkom metodam pri cemu je korišcen imuno­/1963./ utvrdili su da kako posteljica jedina test komplet firme Amersham. Procenu vredno­proizvodi HPL, ovaj može poslužiti kao indikator sti rezultata vršili smo uporedivanjem sa normal­funkcije posteljice. Spellacy et al. /1971 / kao i nim prosecnim vrednostima za starost trudno­Keller et al. /1971 / opisali su da su dobili veoma ce; Šulovic i sar. /1976./. dobre rezultate, kada su koristili vrednosti HPL-a u predvidanju mortaliteta fetusa. Radovi Rezultati -Pracen je tok i ishod trudnoce Letchwortha et al. /1972./ nisu bili zakljucivi u kod 41 pacijentkinje posle 20 nedelje trudnoce. ovoj meri. Radi sticanja uvida u funkciji postelji­· Pacijentkinje su bile hospitalizovane zbog povi­ce, a tirne i u stanje trudnoce kod pacijentkinja šenog krvnog pritiska. Procena vrednosti rezul­sa hipertenzijom, vršili smo odredivanje nivoa tata HPL vršena je uporedivanjem sa normal­HPL-a u cirkulaciji. nim vrednostima za starost trudnoce. Na slici 1 prikazana je distribucija svih odredivanja HPL Materija'! i metod rada -Vršeno je ispiti­u odnosu na normalne vrednosti i »zonu ugro­vanje nivoa HPL-a u serumu kod 41 trudnice, ženosti ploda«. cija se starost trudnoce kretala od 20 nedelje trudnoce pa do porodaja. Takode je vršeno odre­Analizam dobijenih rezultata može se jasno divanje estriola iz urina po metodi lttrich . .Paci­videti da najveci broj pripada grupi niskih jentkinje su podeljene u 3 grupe, uzimajuci kao veoma niskih vrednosti HPL-a za gestacijsku osnovu visinu dijastolnog pritiska. Prvu grupu starost. U grupi pacijentkinja sa blagom hiper­od 9 pacijentkinja sacinjavale su one sa blagom tenzijom, broj veoma niskih i niskih vrednosti je u hipertenzijom (dijastolni pritisak 90-99 mm blagom porastu u odnosu na one sa normalnim Hg). Drugu grupu (14 pacijentkinja), sacinjavale vrednostima, slika 2. ENDOKRINOLOGIJA ,ug HPl/ml Vrednosti HPL-• kod pacijentkinja u poviienim krvnim pritiskom o . . 22 24 26 21 30 32 34 31 31 40 42 nedalje gravidiUh Slika 1 -Distribucija svih odredivanja HPL-a u odno­su na raspon normalnih vrednosti sa »zonam ugrože­nosti ploda« (šrafirano polje). Fig. 1 -Distribution of HPL determinations related to normal values, with "letal risk zone" (stripped area). ,ugHPl/ml Vrednosti HPL-a pri dijntalnom pritisku 100-109 mm Hg Slika 3 -Distribucija vrednosti HPL-a pri dijastolnom pritisku 100-109 mm Hg. sa »zonam ugroženosti ploda (šrafirano polje) Fig. 3 -Distribution of HPL values when diastolic pressure amounts 100-109 mm Hg with "letal risk zone" (stripped area) Broj niskih i veoma niskih vrednosti u grupi pacijentkinja sa srednje teškom hipertenzijom je u evidentnom porastu, slika 3. Najveci broj veoma niskih vrednosti HPL-a srecemo u grupi pacijentkinja sa teškom hiper­tenzijom, slika 4. Veliki broj veoma niskih vred­nosti jasno je uocljiv izmedu 35 i 40 nedelje trud­noce. Od 41 ispitivane trudnice, u 26 trudnoca je bio povaljan ishod, ali kod njih 18 (43,9 %) sa komplikacijama, dok kod svega 8 (19,5 %) nije bilo komplikacija od strane ploda. Najcešce komplikacije su bile: asfiksija ploda (13), sin­drom postmaturiteta (2), small for dates baby (3). U 5 slucajeva (12,2%), trudnoca je imala nepovoljan ishod i završila se intrauterinom >,1gHP1nn, Vrednosti HPL-a pri dijntalnom priti•ku M-fl..,,,, Hg o nadalje gr¦viditeta Slika 2 -Distribucija vrednosti HPL-a pri dijastolnom pritisku 90-99 mm Hg sa »zonom ugroženosti plo­da« (šrafirano polje) Fig. 2 -distribution of HPL values when diastolic pressure amounts 90-99 mm Hg with "letal risk zone" (stripped area) ,ugHPll'lnl Vrednosti HPL-a pri dijutralnom pritisku >110 Hg " . . . 2 2 24 21 21 30 32 34 ll ' JI 40 42 nadalje graviditata Slika 4 -Distribucija vrednosti HPL-a pri dijastolnom pritisku vecem od 11 O mm Hg, sa »zonam ugrože­ nosti ploda« (šrafirano polje) Fig. 4 -Distribution of HPL values when diastolic pressure is over 11 O mm Hg., with "letal risk zone" (stripped area) smrcu fetusa. Sve vrednosti odredenog HPL u ovim slucajevima nalazile su se u »zoni ugro­ženosti ploda«, slike 3 i 4. U 1 O slucajeva (24,4 %) ishod trudnoce je bio nepoznat, jer su pacijentkinje bile otpuštene ili nakan izvesnog poboljšanja ili iz licnih razloga. Iz prezentiranih rezultata, jasno je uocljivo da su trudnoce imale nepovoljan ishod ili pak po­valjan, ali sa vecim brojem komplikacija od strane ploda u slucajevima gde su vrednosti HPL bile veoma niske ili niske. Korelacija vred­nosti (veoma niskih i niskih) HPL-a i estriola prikazana je na slici 5. Diskusija -lstraživanje je preduzeto sa ciljem da se utvrdi da Ji pracenje nivoa HPL-a u seru­ Korelacija oeslriol/HPL kod p.,cijenlkinja sa hiperlenzijom -· X 10 0Htriol Cpg) 4 V• 2511 X. lZII r•+I.U (P•t.H) 3 1 2 3 4 5 6 7 HPL(µg) Slika 5 -Prikazana je distribucija eksperimentalnih vrednosti u odnosu na pravu regresije. Koeficijenat korelacije izmedu koncentracija estriol/HPL je r = + 0,44 odnosno P ,s 0,05 kod pacijentkinja cija je trudnoca komplikovana hipertenzijom Fig. 5-Distribution of experimental values in relation to regression line is shown. Coefficient of estriol/HPL correlation is r = +0,44 or P :S 0,05 in pregnancies associated with hypertension mu, posebno dinamsko, u funkciji starosti trud­noce, može da posluži u smislu predvidanja razvoja trudnoce i mogucih komplikacija, od­nosno da se dobije prognosticki indeks. Naši rezultati govore o signifikantno nižim nivoima HPL-a u slucajevima gde su postojale kompli­kacije od strane ploda, posebno kada su ove bile u »zoni ugroženosti ploda« koju je definisao Spellacy et al. /1975./. S obzirom na morfološ­ke promene, Cibils /1974/ i metabolicke prame­ne, Radman et al. /1973./ u posteljici i krvnim sudovima kod trudnica sa hipertenzijom, može se sugerirati da plod nece biti dovoljno ishranjen u toku stresa kakav je porodaj tako da se mogu ocekivati još vece komplikacije od strane ploda koji je intrauterino bio izležen hipoksiji. Korela­cija vrednosti HPL-a sa vrednostima odrede­nog estriola doprinosi upotpunjavanju znanja o stanju fetoplacentne jedinice. Prezentirani rezultati ukazuju na znacaj doziranja HPL-a u stanjima kao što je trudnoca komplikovana hipertenzijom. Zakljucak -1. Od posebnog klinickog zna­caja je odredivanje nivoa HPL-a u cirkulaciji radioimunološkom metodam u proceni funkci­je posteljice a indirektno i stanja ploda. 2. Hipertenzija trudnice cini signifikantno ni­žim nivo HPL-a u direktnoj proporciji prema vi­sini pritiska. Stanje ploda se može predvideti na osnovu nivoa HPL u cirkulaciji. Nizak i veoma nizak nivo HPL-a ukazuje na insuficijenciju posteljice i može rezultirati u fetalni distres ili smrt ploda. Sukcesivno pracenje niskih vred­nosti HPL potpomaže da se predvidi nepovoljan ili povaljan ishod trudnoce. 3. Korelacija ovog testa sa drugim (estriol) omogucava nam da dovoljno sigurno proceni­mo stanje jedne visoko ugrožene trudnoce. Summary THE RATIO OF HPL LEVEL DETERMINED BY RADIOIMMUNOASSAY ANO SEVERITY OF ARTERIAL HYPERTENSION IN PREGNANCY Human placenta! lactogen (HPL) levels were deter­mined in 41 gravidas, with the purpose of evaluating placenta!_ function and condition of gravidas with in­creased blood pressure. Gestational ages ranged from 20 weeks up to term. The patients were divided into 3 groups, according to diastolic pressure (90­99 mm Hg, 100-109 mm Hg. and over 110 mm Hg). Analysis of the obtained results shows that hyper­tension significantly reduces·HPL levels, in direct pro­portion to the increase of blood pressure. The HPL level was determined by radioimmunoassay. Fetal condition could be predicted on the basis of blood HPL levels. Literatura 1. Cibils A. L.: The placenta and newborn in hyper­tensive conditions, Am. J. Obstet. Gynecol. 118, 256, 1974. 2.Kaplan S. L., Grumbach M. M.: Studies of human and simian placenta! hormone with growth hormone­like and prolactin-like activites, J. Ciin. Endocrinol. Metab. 24, 80, 1964. 3. Keller P. J., Boertschi U., Bader P., Gerber C., Schmid J., Soltermann R., Kopper E: Biochemical detection of foetoplacental distress in risk pregnan­cies, Lancet, 2, 279, 1971. 4. Letchworth A. T., Chard T.: Human placenta! lactogen levels in preeclampsia, J. Obstet. Gynecol. Br. Common. 79, 680, 1972. 5. Radman S. A., Hingorani V., Malkoni P. K., Laumas K. R.: In vitro biosynthesis of proteins in human placentae from normal and toxemic pregnan­cies, Acta Endocrinol. 73, 567, 1973. 6. Sciarra J. J., Kaplan S. L., Grumbach M. M.: Localization of anti-human growth hormone serum within the human placenta: evidence tor a human chorionic "growth hormonprolactin", Nature, 109, 1005, 1963. 7. Spellact W. N., Teoh E. S., Buhi W. C., Birk S. A., Me Creary S. A.: Value of human chorionic samato­ mammotropin in managing high-risk pregnancies, Am. J. Obstet. Gynecol. 109, 588, 1971. 8. Spellacy W. N., Buhi W. C., birk S. A.: The effe­ctiveness of human placenta! lactogen measure­ments as an adjunct in decreasing perinatal deaths, Am. J. Obstet. Gynecol. 25, 835, 1975. 9. Šulovic V., Bila S., Genbacev O.: Znacaj radio­imunološkog odredivanja humanog placentnog lakto­ gena (HPL) u produženoj i prenesenoj trudnoci, XX Ginekološko-akušerska nedelja, Zbornik, 143, 1976. Adresa autora: Asist. dr. sci. Sreten Bila, ginekolog, Ginekološko-akušerska klinika Medicinskog fakulte­ta u Beogradu, 11000 Beograd, Višegradska ul. 26. KLINIKA ZA NUKLEARNO MEDICINO KLINICNI CENTER LJUBLJANA VPLIV RESPIRATORNE POMICNOSTI NA INTERPRETACIJO SCINTIGRAMOV NADOBISTNIC Budihna N., B. Varl, V. Fidler, D. Pungercar Avtorji primerjajo površino nadobistnic in ko­picenje 131J-adosterola v nadobistnicah, izmer­jeno na standardnih in korigiranih scintigramih zaradi respiratornega spreminjanja položaja nadobistnic. Prikazani so scintigrami pred in po racunalniški korekciji pomicnosti. Korekcija respiratorne pomicnosti nadobist­nic ne spremeni bistveno izracunanih vrednosti plošcine nadobistnic niti ne vpliva bistveno na izmerjeno kopicenje v nadobistnicah. Predstav­lja pa v nekaterih primerih pomemben prispevek k razjasnjevanju hiperaktivnih podrocij v žlezah kar olajšuje tolmacenje scintigramov pri primar­nem aldosteronizmu oziroma virilizirajocih ade­nomih nadobistnic. INFLUENCE OF RESPIRATORY MOBILITY ON THE INTERPRETATION OF THE ADRENAL SCAN Autors compare the surface and the percent of the uptake of the radioiodinated cholesterol in the adrenals on standard seans with the same parame­ters· on corrected ones. The seans before and after corrections are showed. The respiratory correction doesn't alter significantly the measured surface or the percent of uptake in adrenals, bul it does signify in some cases a signi­ficant accomplishment in explaining the seans in pri­mary aldosteronism and virilising adenomata. ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU I DJECJA KLINIKA KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA I MEDICINSKOG FAKULTETA, ZAGREB DIJAGNOSTIKA RETINIRANIH TESTISA SCINTIGRAFIJOM 1 UL TRAZVUKOM Dodig D., Z. Bence, M. Dumic, M. Bukovic, Z. Kalafatic Retinirani testisi su dijagnosticki problem kod djece. U našom smo radu, osim oubicajenih di­jagnostickih postupaka, upotrebili i scintigrafiju i dijagnostiku ultrazvukom. Na taj nacin smo mogli preciznije lokalizirati testise i ocijeniti per­fuziju u njima. U ispitivanju smo obradili 36 bolesnika s jednostranom ili obostranom retencijom testisa u ingvinalnom kanalu. Scintigrafiju smo vršili s 99mTc pertehnetatom. Snimali smo gama ka­meram LFOV-Searle uz kompjutersku obradu. Snimanje smo vršili svake sekunde u prvoj minuti, a svakih 5 sek. u slijedece 4 min., nepo­sredno nakon i. v. injekcije 1 O mCi 99m Tc. Na taj nacin mogli smo ocijeniti perfuziju i lokalizaciju testisa. U istih bolesnika ucinili smo pretragu ultra­zvukom. Radili smo aparatom Combison 200 tvrtke Kretz-Technik. Vršili smo longitudinalne i transverzalne presjeke u podrucju skrotuma i ingvinalnih regija u razmacima od 5 mm. Ovom pretragom odredili smo lokalizaciju, velicinu i strukturu testisa. RADIOISOTOPIC ANO UL TRASOUND METHODS IN DIAGNOSIS OF UNDESCENDENT TESTIS Undescendent testis is a distinct medical problem especially in puberty and adolescence. Therefore in this paper the authors have used, along usual diano­stic methods, radioisotopic and ultrasonic diagnostic procedures, in order to obtain more precise dala, not only concercing function bul also localization and size of testis. The procedure was performed in 36 sub­jects with either unilateral or bilateral ingvinal reten­tion of testis. Scintigraphy was performed after injection of 10 mCi 99mTc pertechnetate i. v. imaging with gamma camera LFOV-Searle and computer analysis was per­formed simultaneously. Pictures were !aken each se­cond during the first minute, and every five seconds tor subsequent 4 minutes. Scintigraphy was especially usefull to assess perfusion and localisation of testis. The ultrasound procedure was performed in same 36 subjects with Combison 200 Kretz-Technic machi­ne, using 3,5---5 MHz sound. Both longitudinal and transversal crossection were obtained at every 5 mm. The ultrasound has enabled authors to determine size, position and structure of testis. ZAVOD ZA ENDOKRINOLOGIJU, DIJABETES I BOLESTI METABOLIZMA KLINICKE BOLNICE »OR MLADEN STOJANOVIC«, ZAGREB RAZLIKA U SEKRECIJI I REZERVI TSH I PROLAKTINA U EUTIREOZI PO SPOLU I DOBI Brkic K, T. Cabrijan, D. Vrbanec, M. Seksa U ovom radu studirali smo hipofizarnu re­zervu tirotropina /TSH/ i prolaktina /PRU u grupi ispitanika s eutireozom prije i poslije i. v. davanja 0.2 mg Thyrotropin releasing hormone /TRH/. U plazmi smo odredivali koncentracije TSH i PRL specificnim RIA-metodama. Grupe su podijeljene po dobi u 5 skupina tj. 0---29 godina, 30---39, 40-49, 50---59 i > 60 godina. Kod žena je ucinjena i obrada prema gene­rativnoj dobi, a takoder su obradeni rezultati TRH testa prema spolu ispitanika. DIFFERENCES IN TSH ANO PROLACTIN SECRETION ANO RESERVE IN EUTHYROIDISM ACCORDING TO SEX ANO AGE It has been demonstrated that thyrotropin releasing hormone /TRH/ stimulates the release of thyrotropin /TSH/ and prolaction /PRU secretion. This study was designed to investigate the pituitary reserve of TSH and PRL in a group of euthyroid sub­jects following intravenous administration of 0.2 mg of TRH. The plasma concentration of TSH and PRL were determined by specific RIA-methods. The groups of subjects were subdivided according to age i. e. l. to 29 years; II. 3.39; III. 40----49; IV. 5.59 and V. > 60 years. In addition, the response of TSH and prolaction were analysed in relation to sex and reproductive period in women. GASTROENTEROLOGIJA Jetra Ostali referati GASTROENTEROLOGY Liver Other papers IZRACUNAVANJE HEPATICNEGA KLIRENSA DIETIL-IDA PRI PSIH IN PRI LJUDEH Pahor S., M. Erjavec, V. Simcic, B. Diallo, l. Cerne, A. Praprotnik M. Janežic, J. Šnajder Povzetek: Opisana je metoda ocene jetrnega klirensa 99mTc-dietil-lDA s pomocjo Angerjeve kamere in racunalniške obravnave krivulj izmerjenih nad srcem in jetri, pri cemer je bil uporabljen preprost ireverzibilni kineticni model. Meritve so bile opravljene na psih z induciranimi patološkimi procesi jeter ter pri ljudeh z zdravimi in bolnimi j.tri. UDK 616.36-072. 7:621.039.8 Deskriptorji: jetrni klirens, radioizotopi, psi, clovek Radio!. lugosl. 13; 177-180, 1979 L _J Uvod -Med raznimi radiofarmaki, ki se izlo­C, H s cajo preko hepatobiliarnega sistema, se iz fizi­/CHz COOH kalnih in bioloških razlogov danes najvec upo­NH -CO -CH2 -N rablja 99mTc-dietil-lDA. Popularno kvalitativ­\ CH 2 COOH ­ C1H s no obliko preiskave smo skušali dopolniti še s kvantitacijO hitrosti prehoda tega radiofarmaka iz plazme v jetra ter na ta nacin oceniti kakovost KINETICTS OF DIETHVL -IOA .hepaticnega parenhima. Kineticni model: naša ocena klirensa je za­snovana na preprostem modelu (sl. 1 ), ki pred­ A :mts 8r.. EXTRA 7 // VASCULA postavlja: MODEL 1) da je difuzija radiofarmaka iz ožilja v ekstra­' vaskularni prostor zanemarljiva in 2) da je prehod radiofarmaka iz plazme v jetra ... LTLJ L_J L_JL__j ireverzibilen ter sorazmeren koncentraciji radio­farmaka v plazmi. Obe predpostavki sta seveda le približka res­nicnim dogajanjem, kljub temu pa vodita do mo­dela, ki daje smiselne rezultate. Oznake: B EMPLOYEO V -dejanski krvni prostor v jetrih MODEL C, (t) -aktivnost izmerjena nad merskim LJL__JL__J podrocjem jeter Slika 1 -Shematicni prikaz verjetne (zgoraj) kinetike C2 (t) -aktivnost izmerjena nad merskim dietil-lDA. Za izracunavanja je bil ta model uporabljen v poenostavljeni obliki (spodaj) podrocjem srca Fig. 1-Schematic representation of probable kinetics c (t) -koncentracija dietil-lDA v krvi of diethyl-lDA (top). For computation purposes this k -indeks jetrnega klirensa. model has been simplified (bottom) Mersko podrocje jeter je izbrano tako, da v casu t < 15 minut lahko zanemarimo odtok ra­diofarmaka iz njega. Na osnovi tega lahko zapišemo: c(t) = aC2(t) V casu t je kolicina dietil-lDA v merskem pod-rocju jeter 1 Vc(t) + Vk/ c(t')dt', t'"'\. -.. . . J4.-"\,/.-,· . . ; .---r: Kombinat Gamma [Budimpešta] u službi izotopske dijagnostike Godina osnivanja: 1920 Kombinat Gamma je najznacaJniJa baza proizvodnje nuklearnih instrumenata u Madarskoj. Više od 20 godina usavršava, proizvodi i izvozi uredaje za nuklearnu lekarsku dijagnostiku. Skala njenih proizvoda obuhvata instrumente potrebne za merenje »in vivo« i »in vitro« od detektora do registratora. Kombinat Gamma izlaže na zagrebackom Sajmu zdravstva (od 16. do 22. maja). Od izloženih instrumenata uredaja ovde dajemo kratak prikaz za dva: MB-8100 SZCINTIKART-M -detektor velike osetljivosti, sa 12 stupnjeva brzine kollimatori sa dobrim fokusalnim svojstvima -»dot« registJacija u devet boja -predizbor izotopa -oduzimanje pozadine Kombinat Gamma, H-1509, Budapest -normalizacija Pf. 1 Teleks: 22-4946, Telefon: 853-144 7 ODELJENJE ZA NUKLEARNU MEDICINU, RADIOLOŠKI INSTITUT SRS, BEOGRAD KLINICKA BOLNICA GRADA BEOGRADA INSTITUT ZA PATOLOŠKU FIZIOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU 1 ISPITIVANJE APSORPCIJE MASTI 125 J-TRIOLEINOM GLICEROL-75 SE-TRIETROM-MARKEROM, RASTVORLJIVIM U MASTIMA KOJI SE NE APSORBUJE Djordjevic N., O. Popovic, G. Djordjevic, M. Djordjevic, D. Marinkovic Sažetak: Novi radioizotopski metod merenja apsorpcije masti, koji se zasni­va na istovremenoj upotrebi 125J-trioleina i glicerol-75Se-trietra markera, rast­vorjivog u mastima, koji se ne apsorbuje, primenjen je uporedo s metodom hemijskog bilansa u 32 pacijenta s raznim dijarealnim stanjima. Lažno pozi­tivni rezutati, u odnosu na hemijsku metodu, su dobijeni u 6,7 %, a lažno ne­gativni u 14,3 % slucajeva, ali su mogli da se eliminišu u celini, prvenstveno na osnovu merenja povracaja 75Se u stolici. UD K 616.34-008.314.4 :621.039.85 Deskriptori: dijareja, masti apsorpcija, gastrointestinalni si·stem, radioizotopi L Radio!. lugosl., 13; 199-202, 1979 _J Uvod -lspitivanje apsorpcije masti iz digestivnog trakta je najbolji nacin da se stekne uvid u globalnu funkciju varenja 1 apsorpcije u digestivnom traktu. Najcešce se upotrebljavaju hemijske metode, koje zahtevaju tacnu kontrolu unosa masti hra­nom, i sakupljanje stolice u toku tri do pet dana (Losowsky et al. 1974). Cinjeni su po­kušaji da se ispitivanje vrši 131 J-trioleinom i apsorpcija objektivizira od redivanjem ra­dioaktivnosti stolice, krvi ili urina, ali je vec dosta davno utvrdeno, da je broj lažno po­zitivnih i negativnih rezultata, relativno visok (Cox, 1963, Wormsley 1963). Sloga se ova metodologija danas retko primenjuje u praksi. Medutim, potreba za screening me­todom, koja bi prethodila zametnoj metodi hemijskog balansa ili je zamenila, i dalje postoji. lstovremena primena stabilnog pre­parata 125J-trioleina i markera, rastvorljivog u mastima, koji se ne apsorbuje glicerol-75 Se-trietra u okviru višecentarske studije, (Byk Mallinckrodt) predstavlja novi pokušaj na ovom planu. Cilj ovog rada je uporede­nje navedene radioizotopske metode s me­todom klasicnog hemijskog bilansa. Materija! i metode -Pacijenti su ispiti­vani u Klinickoj bolnici grada Beograda intrahospitalno ili ambulantno. Svi su ispo­ljavali hronicni dijarealni sindrom, a defini­tivne dijagnoze 32 pacijenta prikazane su na tabeli 1. Oboljenje Broj Primedba pacijenata Crohnova bolest 3 pacijenta tankog creva 7 operisana Resekcije tankog 1 paoijentkinja creva 6 prethodno zracena zbog Ca PVU Hronicni pankreatitis 4 1 pacijent s kalcifikacijama Karcinom pankreasa 2 Celijacna bolest 2 1 pacijentkinja u remisiji na dijeti bez glutena Dijabeticna dijareja 2 Divertikulumi tankog creva 2 Sindrom iritabiln.ih creva 3 lleocekalna tuberkuloza Ehinokokna cista jetre Stanje po zracenju zbog Ca PVU Hipertireoza Ukupno 32 Tabela 1 -lspitivani ,pacijenti Pacijenti su uzimali dijetu s najmanje 70 do 100 gr masti u toku nekoliko dana pre zapocinjanja testa. Vršena je približna di­jetetska ocena prosecne dnevne kolicine unosa masti za svakog pacijenta. Najmanje dva casa pre zapocinjanja testa, pacijenti su uzimali kapsulu kalijum perhlorata od 200 mg i nastavili uzimanje dve doze dnev­no u toku sledecih pet dana radi blokiranja vezivanja radioaktivnog joda u štitastu žlezdu. Test doza, koja se nalazila u staklenoj bocici, sadržala je: 1 mCi 1-butylselenyl-2, 3-di (octadecyloxy) propana, na što se od­nosi naziv glicerol-75 Se-trietar: 2 mCi g\y­ 125J ceryl trioleata u 0,005-0,02 mg trio\ei­na, na što se odnosi naziv 125J-triolein;ai 1 ml hranljivog ulja -Delios S (triglice­ridi kaprilne i kaproicne kiseline). Test do­za je davana s glavnim obrokom u podne. Sve naredne stolice skupljane su pojedi­nacno u specijalne plasticne kese u toku sledecih 72 casa. Po završetku ovog pe­rioda iz svake kese, cija je težina prethod­no merena, uziman je uzorak od oko pet grama za radioizotopska merenja. U slucaju cvrstih stolica dodavana je prethodno od­redena kolicina fizio\oškog rastvora u kesu. Preostala stolica je mešana i homogenizo­vana, pa je iz ovog poola uziman još jedan uzorak stolice za radioizotopsko ispitivanje i uzorak za hemijsko odredivanje masti (Ka­mer et al., 1949). Merenje radioaktivnosti je vršeno na Picker autowell 2 gama spektrometru. Ste­pen malapsorpcije masti izražavan je u pro- lniciali Dijagnoza Unos Btilans Izotopski Sakup-pol masti masti odnos ljanje godi ne gr/pd stolice M.aB. ž. 52 Resekcija tankog creva 100-110a87,5 + S.aV. m. 41 Crohn + O. 90-110 15,8 13 + S. S. m. 49aCrohn 100---110a19,1 7 V.aF. ž. 53aHr. pankreatiti:S 90---100 0,7 + M. M. ž. 31 Crohn 90-110 19,7 6,1 š. D. m. 39aHr. pankreatiti6 90-100a4,5 1 + K. J. ž. 48aCelijakija 85-95a93,3 96 + S. H. ž. 48aTBC ileocekalna 120-130 5,2 2 + O. Z. ž. 37 Resekcija tankog creva 60---80a30,4 28 + T. M. ž. 40 Divertikuloza 100---110 6,1 2,2 + T. Z. ž. 51aEhinokokus jetre 90-100a6,5 4,6 + R. S. ž. 48aResekc·ija tankog creva 80-90a92,6 80 + T. O. ž. 66alritabilna creva 100---110 5,6 1 + J. N. ž. 54aDiabetes mell. 9C-100a18,8 27 + K. O. ž. 47aCa pankreasa 70-90 71,6 81 + ž. M. ž. 53aCrohn 80-90a4,2 8 + M.aM. ž. 54 Crohn + O. 90---110a8,8 6,2 + l.aU. ž. 57aCrohn + O. 80-90a73,2 + A. N. ž. 31 4,6 Celijakija + D. 90-100a + L. B. m. 26a12 Diabetes mell. 90-100a l.aS. m. 51aResekcija tankog creva 100---11 Oa3,0 0,9 + J. P. ž. 51aZracenje 90-110 0,3 + V.aB. ž. 54 Crohn 80---100a5,7 1,3 + J. M. ž. 31 H-i,perti reozaa90---100 2,6 0,6 + M.aM. ž. 75aResekcijaa70---80 24,3 36,1 + V. M. m. 47aHr. pankreatiti-sa70---80a5,3 0,5 + š. M. ž. 69aCa pankreasa 30---40a41,1 87,5 + S. B. m. 39aHr. pankreatiti-s 90---100a34,6 79,6 + kalcifikacijamaa90-100a8,4 + s M. Z. ž. 68a Divertikulozaa M.aB. ž. 42aResekcija tankog creva 140-160a130 110,5 + T. S. ž. 49alritabilna creva 90---100 0,3 0,3 G. N. m. 40 lritabilna creva 90---100a4,5 0,3 + Bilans masti -Procenat masti u stolici od prosecnog dnevnog unosa. Sakupljanje stolice -Povracaj 75Se u homogenizovanoj stolici veci od 80 % oznacen s +. O. -operacija; D -dijeta bez glutena. Tabela 2 -Rezultati naših ispitivanja centima, koji su dobijani uporedenjem 125J izmerene aktivnosti i 75 Se u unetom obroku (referentni standard) i pojedinim uzorcima stolice. U uzorku stolice poola, dobijenog mešanjem svih pojedinacnih sto­lica, merena je aktivnost 75 Se da bi se utvrdio stepen kompletnosti sakupljanja stolice. Detalji sakupljanja stolice i radio­izotopskog merenja vec su ranije prikazani (Popovic i sar., 1979). Rezultati -Rezultati ispitivanja prikazani su na Tabeli 2 na kojoj su za svakog paci­jenta ponaosob, pored inicijala, dati: pol, godine starosti, dijagnoza i procenjeni dnevni unos masti. U vecine pacijenata on se kretao od 70 do 100 gr dnevno. Samo u nekoliko je bio znacajno niži (br. 27) ili viši (br. 8 i 30). Na .osnovu hemijskoj odrediva­nja masti u stolici dat je u sledecoj koloni procenat neapsorbovane od unete masti. Izotopski odnos, dobijen merenjem odnosa 125J i 75Se u referentnom standardu i uzorku stolice sa najvecom aktivnošcu 75 Se, pred­stavlja izotopski stepen malapsorpcije ma­sti. Kada je povracaj (recovery) 75 Se u ho­mogenizovanom poolu stolice bio veci od 80 %, smatralo se da je izvršeno zadovolja­vajuce sakupljanje stolice, što je takode noti rano, a postignuto je u 28 (87,5 %) paci­jenata. Na tabeli 3 prikazan je odnos rezultata dva testa. Granica normalnog hemijskog bilansa masti iznosi 7 % a za radioizotopski je uzeta granica od 8 %. Pri torne je lažno pozitivnih nalaza, kada je hemijski bilans kada su eliminisani nepouzdani rezultati pa­cijenata br. 3, 5, 20 i 31 u kojih kompletnost skupljanja nije postignuta, kao i pacijenta br. 4 u koga je za rastvaranje cvrstog fece­sa korišcena voda, a ne fiziološki rastvor, nije bilo više ni lažno pozitivnih niti negativ­nih rezultata. Jedino su ostala dva pacijen­ta, u kojih su postajali lažno negativni re­zultati, pri minimalnoj malapsorpciji masti, dokazanoj hemijski, ranga od 7 do 9 proce­nata. Na slici 1 prikazana je korelacija izmedu rezultata izotopskog i hemijskog bilansa masti koja ispoljava visok stepen znacajno­ 100 • • A. BO BO 40 U) z 8 1 (O) O (O) 12 (12) 13 (12) Svega 15 (13) 3 (2) 14 (12) 32 (27) Tabela 3 -Odnos izmedu hemijskog balansa masti i izotopskog odnosa -(korigovano po izostavljanju nepouzdanih rezultata) Slika 1 IZOTOPSHI ODNOS Korelacija izmedu izotopskog odnosa i hemij­skog bilansa masti. Pojedinacne vrednosti su prikazane tackama, sem iskljucenih nepouzdanih rezultata oznacenih krsticima. A. odnosi vredno­sti iznad 1 O% i B. ispod 1 O %. r,y = 0.929; p < 0.001; y = 1.96 + 0.86 X sti. Treba zapaziti da linija regresije sece ordinatu na oko 2 % masti, dokazane meto­dom hemijskog bilansa, koliko, verovatno, iznosi mast endogenog porekla, koja se ne može detektovati izotopski. U jednom slu­caju (br. 30), oba testa su dala paradoksno ekstremne vrednosti, preko 100 % za oba testa. Diskusija -Primenjena metoda dala je na našem materijalu dobre rezultate u upo­redenju s referentnom hemijskom meto­dom. Prisustvo markera u test sistemu ­glicerol-7e5Se-trietra -cija vrednost je vec dokazana na animalnom modelu (Hovig 1975), omogucava joj preciznost pri izracu­navanju, a predstavlja i kontrolu postignu­tog stepena kompletnosti sakupljanja stoli­ce. Posebna vrednost markera je ne samo uetorne što se prakticno ne apsorbuje, vecei u torne što je rastvorljiv u mastima, pa uedigestivnom traktu intimno prati njihovuesudbinu. Naši rezultati ukazuju, takode, naeto da se jedna znacajna kolicina -mini­malno oko 2 % masti -endogeno stvara,ejer se dokazuje hemijski, ali ne i izotopski.e Ukoliko se definitivno utvrdi vrednost pri­menjene metode u okviru multicentarske studije koja je u toku, dalje pojednostavlje­nje bi moglo da se sastoji u torne da se test rastvoru doda i obojena supstancija, koja bi ukazivala na uzorke stolice, koje treba izo­topski ispitati, što bi sasvim pojednostavilo metodu. Bitni elementi preciznosti metode sastoje se u kompletnosti sakupljanja uzo­raka, njihovom pažljivom mešanju i homo­genizovanju što se, takode, u potpunosti odnosi i na hemijsku metodu ispitivanja. Z·akljucak -Procena primenjene radio­izotopske metode za ispitivanje apsorpcije masti je, kada se uporedi s rezultatima me-tode hemijskog bilansa, pozitivna, te bi zbog svoje jednostavnosti mogla da posta­ne korisna klinicka screening metoda. Summary INVESTIGATION OF FAT ABSORPTION BY 125I-TRIOLEIN ANO GLYCEROL-75Se-TRIETHER -A FAT SOLUBLE NONABSORBABLEeMARKER A new radioisotope method of lat absorption measurement based on simultaneous use of 1 2sI-triole•in and glycerol-75Se-triether -a lat so­luble nonabsorbable marker (Byk Mallinckrodt multicentric trial), was applied simultaneously with chemical stool lat balance in 32 pabients with different diarrheal disease states. False po­sitive results in comparison to chemical method were obtained in 6,7 % and false negatives in 14,30/o of patients bul could be etiminated mainly on grounds of 75Se recovery in collected stools. The radioisotope method is much simpler than the chemical one and may become a valuable clinical tool tor testing lat absorption. Literatuera 1.e Cox, A. G.: Gastroenterology, 44, 275, 1963.e 2.e Hovig, J.: Simultaneous use ofe131 I-trio_leineand glycerol-75Se-triether in lat absorption studi­es, Drukkerij van Denderen B. V., Groningen, 1975. 3.e Kamer, J. H. van de Huinink, H., Bokkle ten,eet al.: J. Biol. Chem., 177, 347, 1949. 4.eLosowsky, M. S., Walker, B. E., Kelleher, J.:eMalabsorption in clinical practice, p. 74-104, Churchill Lcivingstone, Edinburgh, ed. l., 1974. 5.e Popovic, O., M. Djordjevic, G. Djordjevic, sar.: Med. istraž. (u štampi). 6.e Wormsley, K. G., Gut, 4, 261, 1963.e Adresa autora. Dr. Nikola Djordjevic, Odeljenje za nuklearnu energiju, Radiološki institut, Paste­rova ulica, 11000 Beograd KLINICKA BOLNICA GRADA BEOGRADA LABORATORIJUM ZA PRIMENU RADIOAKTIVNIH IZOTOPA U MEDICINI, MEDICINSKI FAKULTET U BEOGRADU INSTITUT NUKLEARNIH NAUKA »BORIS KIDRIC«, VINCA DVADESETcETIRlcASOVNA DINAMIKA IZDISAJNOG TESTA HOLIL-GLICINOM-1-14C Popovic O., R. Novakovic, D. Paligoric, S. Brkic Sažetak: lspitivana je 24. casovna dinamika izdisajnog testa holil-glici­nom-1-14C kod pacijenata s bakterijskem kontaminacijom tankog creva (5), poremecajima ileuma (5), sindromom iritabilnog kolona (9) i kontrolnih osoba (9). Test odražava stepen dekonjugacije žucnih kiselina u digestivnem traktu, koja je bila znacajno povišena u bakterijskoj kontaminaciji tankog creva i po­remecajima ileuma i to pretežno u toku prvih 12 casova testa. Kod kontrolnih osoba i pacijenata sa sindromom iritabilnog kolona dekonjugacija je u celini znacajno manja i odigrava se u vecoj meri u toku drug'ih nego u toku prvih 12 casova testa, a znacajno je izraženija u osoba sa sidromom iritabilnog kolona. UDK 616.34-008.314.4-07:616.003.236-07:621.039.85 Deskriptori: dijareja, žucne kiseline i soli, enterohepaticna cirkulacija, radio­izotopi Radiol. lugosl., 13; 203-206, 1979 L _J Uvod -Enterohepaticna cirkulacija žuc­nih kiselina je kontinuirani tok transportnih molekula koji nosi lipide u crevnu sluzoko­žu i transportuje lipide iz jetre u žuc omo­gucavajuci njihovu eliminaciju iz tela u sto­licu. Kretanje molekula žucnih kiselina iz jetre preko žucnih puteva u tanko crevo do ileuma, gde se aktivno apsorbuju i ponovo putem vene porte transportuju u jetru, ubr­zava se po obrocima, a usporava tokom gladovanja, ali se ne zaustavlja. Ova ente­rohepaticna cirkulacija se odigrava u prak­ticno sterilnim uslovima. Kada bakterije, najcešce zbog staze, kontaminiraju tanko crevo ili postoje poremecaji ileuma (obolje­nja, resekcije). pa žucne kiseline prelaze u znatnijoj kolicini u bakterijama bogati ko­lon, znatno se povecava dekonjugacija žuc­nih kiselina pod delovanjem bakterijskih enzima. U klinickoj praksi se upotrebljava jedno­stavna metodologija odredivanja 14C02 u iz­dahnutom vazduhu po peroralnom unoše­nju holil-glicina-1-14C, koja omogucava do­kazivanje enteralnih poremecaja metaboliz­ma žucnih kiselina, jer se po dekonjugaciji holil-glicina glicin brzo metaboliše do C02, koji se izbacuje izdahnutim vazduhom (Fromm et al., 1971, Sherr et al., 1971). lzlucivanje 14C02 izdahnutim vazduhom u toku prvih 6 do 8 casova posle unošenja test doze korisno služi u dijagnostici bakte­rijske kontaminacije tankog creva i poreme­caja ileuma (Parkin et al., 1972, Newman et al., 1973, Fromm et al., 1973, Hepner 1975). Cilj našeg rada je bio pracenje 24 casovne dinamike izlucivanja 14C02 u raznim dijare­alnim stanjima. Materija! i metode -lspitivano je ukup­no 28 osoba. U pet je postojala bakterijska kontaminacija tankog creva: dve sa slepom vijugom u okviru stanja po operaciji sec. Billroth II, jedna i sa gastrojejunokolicnom fistulom uz istu operaciju i dve sa tuberku­lozom creva. Poremecaji ileuma dokazani su u pet pacijenata, i to terminalni ileitis ­ M. Crohn u tri pacijenta, a resekcija dela ileuma u dva pacijenta. Devet pacijenata je ispoljavalo hronicni dijarealni sindrom, kli­nicki tipican za iritabilni kolon, kod kojih je raznim ispitivanjima per exclusionem po­tvrdena ova dijagnoza. Devet osoba je slu­žilo kao kontrolna grupa. Ni u jednog od njih nisu postojali poremecaji u vršenju sto­lice. Test je raden na šte. Pacijenti su ujutro u 8 casova dobijali Lundhov test, obrok za vreme koga su unosili 5 ItCi holil­-glicina-1-14C. Pre pocetka testa, 2, 4, 6, 12 i 24 casa kasnije vršeno je ispitivanje iz­dahnutog vazduha na 14CO2. Detalji tehnike, adaptirane prema klasicnoj metodi (Fromm et al., 1971) prikazani su u ranijem clanku (Popovic i sar., 1976). Vrednosti su izraža­vane kao % doze po mmolu izdahnutog CO2 pomnožen telesnom težinom u kilogra­mima. U odnosu na vreme dana bazalne vrednosti odredivane su u 8 casova, kasnije u 1 O, 12 i 14 (rucak u 14 casova, vecera u 18 casova), 20 casova i 8 casova sledeceg dana (dorucak u 8 casova). Rezultati -Rezultati naših ispitivanja dati su u tabeli, a srednje vrednosti pojedi­nih grupa su graficki prikazane na slici. Normalne vrednosti brzine doze za prvih 6 casova testa iznose do 0.07 (Popovic i sar., 1978), a izrazito patološko preko 0.1 (Popovic i sar., 1976). Osobe s bakterijskom kontaminacijom tankog creva i poremecaji­ma ileuma ispoljavale su znatno povišene Grupa pacijenata Broj X= 2 XX= 10 A. Bakterijska kontaminaci•ja tankog creva 5 x± so 0,166 ±t0,033 raspon 0,128­ -0,220 B. Poremecaji ileuma 5 x ± SO 0,103 ±0,060 raspon 0,024­ -0,160 C. lritabilni kolon 9 x ± SD 0,022 ±0,007 raspon 0,,012­ -0,038 D. Kontrolne osobe 9 x± so 0,015 ±0,004 raspon 0,007­ -0 023 Testiranje razlika t testom C-D p < 0,05 C-B p < 0,005 C-A p < 0,001 A-B p < 0,2 >C . D.3 o ] a.a E ..... CI> ..... o D.1 "O IJ=-+-. D'---'B,..110 -----+------.IQ-lh o obroci Slika 1 Srednje vrednosti brzine doze [(% doze/mmol C02) X T kg] izdisajnog testa holil-glicinom-1-14 C kod osoba s bakterijskom kontaminacijam tan­kog creva (BK), poremecajima ileuma (PIJ, sin­dromom iritabilnog kolona (IK) i kontrolnih oso­ba (KO) u toku 24 casa od zapocinjanja testa vrednosti od 2. og do 6. og casa testa stim, što su povišene vrednosti u bakterijskoj kontaminaciji tankog creva beležene vec drugog casa, a u poremecajima ileuma iz­raziti porast je nastupao 4. og do 6. og casa testa. Dvanaest casova od pocetka testa 4 6 12 24 12 14 20 8 ,0,198 0,168 0,062 0,043 ±0,101 ±0,102 ±0,034 ±0,021 0,059-0,030-0,009-0,006­-0,310 -0,289 -0,100 -0,067 0,195 0,395 0,143 0,050 ±0,106 ±0,247 ±0,031 ±0,012 0,096-0,165-0,106-Q,032­-0,401 -0,795 -0,181 -0,064 0,045 0,064 0,099 0,094 ±0,027 ±0,024 ±0,056 ±0,035 0,010-0,029-0,020-0,043­-0,094 -0,100 ---0,228 -0,146 0,016 0,031 0,031 0,041 ±0,013 ±0,022 ±0,026 ±0,030 ,0,002-0,004-0,001-0.,002­-0 049 ---0,083 -0,093 -0,091 0,025 0,02 0,01 0,005 0,005 0,005 0,2 0,05 0,005 0,02 0,25 0,02 0,2 0,'01 0,6 Tabela 1 -1Brzine doze izdisajnog testa holil-glicinom-1-14C (% doze/mmol C02) x T kg x -vreme po uzimanju test obroka u casovima xx -doba dana u casovima brzina doze je pokazala opadanje u odnosu na ranije vrednosti, ali se u osoba s pore­mecajima ileuma održavala u patološkem regionu. 24 casa od pocetka testa brzine doze su u obe grupe bile niske. Brzina doze je u pacijenata s iritabilnim kolonom i kontrolnih osoba bila niska od 2.aog do 6. og casa testa, mada statistickiaznacajno viša u prvoj od ove dve grupe.a 12.aog i 24. og casa testa utvrden je porastabrzine doze u obe grupe stim, što je on bioaznacajno viši kod pacijenata s iritabilnimakolonom. Vrednosti brzine doze bile su zna­cajno više 24. og casa testa u osoba s irita­bilnim kolonom, nego u bakterijskoj konta­minaciji tankog creva i poremecajima ile­uma.a Diskusija -Rezultati izdisajnog testa ho­lil-glicinom-1-1 4C odražavaju dinamiku de­konjugacije žucnih kiselina u digestivnem traktu. U zdravih osoba 24. casovno izluci­vanje 1 4C02 iznosi 26 ± 11 % (Hepner et al.,a1972) od unete doze a u pacijenata s bak­terijskom kontaminacijam tankog creva i poremecajima ileuma 47 ± 22 % (Hepner, 1975), znaci dvostruko više. Medutim, u ok­viru prvih dvanaest casova se dekonjuguje svega oko 2/5 24. casovne kolicine kod zdravih osoba, a 4/5 u poremecajima ente­ralne faze metabolizma žucnih kiselina (Hepner, 1975). Naši rezultati su saglasni sa navedenim podacima. Brzina dekonjugacije žucnih ki­ selina znatno je veca u prvih 12 casova u odnosu na drugih 12 casova u osoba s bak­ terijskem kontaminacijam tankog creva i poremecajima ileuma ,dok je u osoba s iri­ tabilnim kolonom i kontrolnih osoba situaci­ ja obrnuta, pa je brzina dekonjugacije znat­ no veca u drugih 12 casova u odnosu na prvih 12 casova. Medutim, vredna je pažnje cinjenica da se osobe s iritabilnim kolo­ nom, mada ispoljavaju slican vremenski profil dekonjugacije žucnih kiselina kao i kontrolne osobe, odlikuju znacajno vecim stepenem dekonjugacije nego kontrolne osobe. Nevedenu cinjenicu ve6 smo doka­ zali za prvih šest casova testa holH-glici­ nom-1-1 4C (Dapcevic et al., 1978), a prace­ nje jednodnevne dinamike ovog testa je pokazalo da su razlike u kasnijem periodu još izraženije. Sindrom iritabilnog kolona je izuzetno cesto oboljenje nepoznate etiopatogeneze karakterisano motornim abnormalnostima digestivnog trakta i izuzetno povezano sa reagovanjem na stresne situacije u životu. Moguce je da izvesnu ulogu u njegovem manifestovanju igraju i faktori koji menjaju normalnu enterohepaticnu cirkulaciju ·žuc­nih kiselina. Zakljucak -1. lspitivanje 24. casovne dinamike rezultata izdisajnog testa holil-gli­cinom-1-1 4C nema veci dijagnozni znacaj za klinicki izražene poremecaje enteralne faze metabolizma žucnih kiselina, kontami­naciju tankog creva bakterijama i poreme­6aje ileuma. 2.a Rana dekonjugacija žucnih kiselinaakarakteriše klinicki izražene poremecaje enteralne faze metabolizma žucnih kiselina, dok je kasna karakteristicna za sindrom iri­tabilnog kolona i kontrolne osobe. 3.a Stepen dekonjugovanja žucnih kiseli­na znacajno je veci u osoba s iritabilnim kolonom nego u kontrolnih osoba u toku celog 24. casovnog ispitivanja. Suammarya TWENTYFOUR HOUR DYNAMICS OF CHOLYL-GLYCINE-1-1 4C BREATH TESTa Twentyfour hour dynamks of cholyl-glycine-1­-1 4C breath test was invesNgated in patients withabacterial contaminati-on of the small intestine (5), ileal disorders (5), irritable bowel syndrome (9) and control persons (9). The test reflect,s the degree of bile acid deconjugation in digestive tract which was high in bacterial co,ntaminat,i-on of the small .intestine and ileal disorders and sustained mainly during the first twelve hours of the test. The deconjugation of b'ile acids is much more pronounced during the second half of the twentyfour hour period bolh in controls and per­sons with irritable bowel syndrome, being signi­ficantly higher in the later grou,p. Literatura 1.a Dapcevic B., O. Popovic, M. Andrejevic etaal. Brea.th test with cholyl-glycine-1-1 4C in pati­ents with irritable colo.n, VI. World Congress of Gastroenterology -Madrid 1978, Proceedings p, 208. 2.a Fromm, H. and A. F. Hofmann: Breath testafor altered bile-aced metabolism, Lancet, 2, 621, 1971. 3. Fromm, H., P. J. Thomas and A. F. Hofmann: Sensitivity and specifity in tests of distal ileal function: prospective comparison of bile acid and vitamin B12 absorption in ileal resection pa­tients, Gastroenterology 64, 1077, 1973. 4. Hepner, G. W., A. F. Hofmann, P. J. Thomas: Metabolism of steroid and amina acid moieties of conjugated bile acids in man, J. Ciin, lnvest 51, 1889, 1972. 5. Hepner G. W.: lncreased sensitivity if cholyl­-glycine breath test for detecting jleal dysfunc­tion, Gastroenterology, 68, 8, 1975. 6. Newman, A., J. Katsaris, B. S. Qrasar, et al.: In Proceedings of Second Symposium, Utiliza­tion of radioisotopes in Gastroenterology, Cluj Romania 1973. 7. Parkin, D. M., D. J. Cussons, P. Rooney, et al.: Evaluati-on of the »breath test« in the detec­tion of bacterial colonization of the upper ga­strointestinal tract, Lancet, 2, 777, 1972. 8. Popovic O., R. Novakovic, D. Paligoric, i sar.: lzdisajn'i test u poremecajima metabolizma žucnih soli, Med. istraž. 9 (suppl. 1), 47, 1976. 9. Popovic S. O., R. Novakovic, D. Paligoric, i sar.: Evaluacija dijagnozne vrednosti izdisajnog testa holil-gl'icinom-1-14C, Radiol. lugosl., 12, 377, 1978. 10. Sherr, H. P., Y. Sasaki, A. Newman, et al.: Detection of bacterial deconjugation of bile salts by a · convenient breath-analysis technic, New Engl. J. Med., 285, 656, 1971. Adresa autorn: Dr. Obren Popovic, Klinicka bolnica, Baje Sekulica 172, 11000 Beograd SRCE PLUCA BUBREZI CNS HEART LUNG KIDNEV BRAIN ODJEL ZA NUKLEARNU MEDICINU, OPCA BOLNICA OSIJEK KLINlcKA VRIJEDNOST KOMERCIJALNOG PROGRAMA ZA KVANTIFIKACIJU INTRAKARDIJALNOG LIJEVO-DESNOG SHUNTA ­GAMMA 11 Rusic A., C. Margetic Sažetak: Autori su ukratko prikazali metodu koja se kor, isti za detekciju i kvan­tifikaciju lijevo-desnog shunta pomocu kompjuterizirane gama kamere. Regije interesa postavljene su na pluca a dilucione krivulje fitovane su u gama va­r.ijaciju. Unatrag godinu dana ucinjeno je 30 radionuklidnih angiokardiografija i u cetiri slucaja otkriven je lijevo-desni shunt. Osim u šest slucajeva. sv.i bolesnici su bili obradeni ambulantno. cemu se pridaje veliki znacaj. jer se smanjuje potreba za hospitalizacijom. UDK 616.12-039-079.1:621.039.8 Deskriptori: srce greške urodene, angiografija, scintigrafija, automatska ob rada podataka. radioizotopna dilucijska tehnika Radio!. lugosl., 13; 209-211, 1979 L _J Uvod. -Jedna od najcešcih anomalija u Metoda rada i materija!. -Nakan apJ.ikaci­razvoju srca i velikih krvnih žila je inkomplet­je 15 mGi 99mTc pertehnetata u desnu venu na separacija pulmunalnog i sistemnog krvo­subklaviju, gama kameram, koja je spojena na toka s lijeva-desnim shuntom. kompjuter, bilježimo prolaz radioindikatora Za bolesnika je vrlo važno da se komunika­kroz centralnu cirkulaciju. Kompjuter bilježi cija izmedu I ijevog i desnog srca otkrije pri je dig'italne podatke u obliku histograma s frek­nego što nastupe sekundarne promjene koje vencijom od 2 frame na sekundu -ukupno 18 kompliciraju tu anomaliju. sekundi. Matrica, na koju bilježimo podatke. Premda je detekcija lijevo-desnog shunta je velicine 64 x 64 s maksimalnim kapacite­moguca u nekim atraumatskim metodama, -tam od 255 impulsa po celiji. Nakan završe­tocna procjena velicine s hunta zahtijeva kate­nog snimanja, naknadnom analizam dobivamo terizaciju srca s oksimetrijom ili kontrastnu radionuklidni angiokardiogram (Slika 1). angiokardiografiju. Program zahtijeva da se regija interesa po­ 1973. godine Maltz i Traves su razvili me­stavi na oba plucna polja s tim da ne bude todu kojom se pomocu radionuklida i kompju­kontaminirana aktivitetom iz srca (Slika 2). terizirane gama kamere može kvantit,icirati li­Generiraju se krivulje imp/vrijeme koje u jeva-desni shunt. Na bazi te metode napisan stvari predstavljaju dilucione krivulje pluca. je kompjuterski program pod imenom OPOS Krivulje se fituju u gama varijaciju. Limiti fi­koji smo dobili u sklopu sistema GAMMA 11. tovanja postavljeni su od 1 O % krivulje na Prije godinu dana na našem Odjelu pokre­uzlaznom kraku do 70 % krivulje na silaznom nuli smo Basic program OPOS koji omoguca­kraku. Ukoliko postaji recirkulaciona krivulja, va kvantifikac-iju L-D shunta. Puštanje progra­ona se takocler fituje u gama varijaciju. Razli­ma u rad nije bilo baš jednostavno, jer su ka površina ispod plucne krivulje i krivulje re­ uputstva, dobivena uz sistem, bila nedovoljna· ci rkulacije daje direktan odnos pulmonalne Na srecu u uputstvima su navedena imena prema sistemnoj cirkulaciji (Slika 3). autora metode, pa smo nakan traženja litera­Unatrag godinu dana na radionuklidnu an­ture uspjel i shvatiti kako program funkcio­giokardiografiju upuceno je 30 bolesnika, 24 nira. sa internog odjela i 6 s odjela za djecje bo­ Slika 1 Slika 2 Slika 3 lesti. Osim jednog bolesnika, koji je imao mitralnu grešku, svi ostali bolesnici upuceni su pod sumnjom na inkompletnu separaciju sistemnog i pulmunalnog pretoka. U tri slucaja naden je hemodinamski znaca­jan lijevo-desni shunt, a u jednom slucaju naden je maleni shunt koji se nije dao kvanti­ficirati. Zakljucak da se radi o malenom shun­tu donijeli smo na osnovu promjena oblika silaznog dijela dilucione krivulje. Nadalje nas je zanimalo što znaci uvodenje ovakove metode u bolnicu, koja je regional­nog znacenja, ali u ko joj se ne radi kateteriza­cija srca. Zato smo pregledali koliko je bolesnika u zadnjih pet godina hospitalizirano na inter­nem i djecjem odjelu pod sumnjom na urode­nu srcanu grešku. U tabelama 1, 2 i 3 prikazali smo broj hos­pitaliziranih bolesnika na internem i djecjem odjelu po godinama od 1975. do 1979., ukupan broj bolnickih dana i prosjecno trajanje lijece­nja po bolesniku. Odjel 1975 1976 1977 1978 1979 Ukupno Interni 5 9 3 3 2 22 Pedijatrija 11 8 15 12 7 53 Tabela 1 -Broj hospitaliziranih bolesnika po godinama od 1975-1979. god. Odjel 1975 1976 1977 1978 1979 Ukupno Interni 96 125 74 59 51 405 Pedijatrija 232 244 292 235 105 1.108 Tabela 2 -Ukupan broj bolnickih dana po godinama od 1975-1979. god. Odjel 1975 1976 1977 1978 1979 Interni 19 13,8 18,6 25,5 24,6 Pedijatrija 21 30,5 18,2 19,6 Tabela 3 -Prosjecno trajanje lijecenja po jednom bolesniku u pojedinim godinama od 1975-1979. god. Diskusija. -Osnovna intencija ovog rada je da se utvrdi vrijednost metode u rutinskem radu kardiološke službe. Iz tabela je vidljivo da su bolesnici relativno dugo hospitalizirani, a da bi se potvrdila sumnja na urodenu gre­šku srca, morali su biti upu·ceni u druge insti­tucije, gdje se postavlja definitivna dijagnoza, jednom od traumatskih metoda. lnteresantan je podatak da je u 1978. i 1979. godini na in­ternem odjelu hospitalizirano svega 5 boles­nika pod sumnjom na lijevo-desni shunt od kojih su dva upucena na angiokardiografiju na naš odjel. U istom razdoblju 22 bolesnika su pod istom sumnjom upucena na radionuklidnu angiokardiografiju ambulantno. Ovaj podatak sam za sebe govori da je uvodenjem ove me­tode izrazito smanjena potreba za hospitaliza­cijom bolesnika, što je u uvjetima prenatrpa­nosti kardioloških odjela od velikog znacenja. Osim toga kardiološka dijagnostika je dobila novo pomagalo, te je obrada bolesnika kom­pletnija i znatno je smanjen broj potencijalnih kandidata za primjenu neke od traumatskih metoda. Na samu metodu se ne bismo kriticki osvr­tali, jer je broj slucajeva kod kojih smo uspjeli dokazati shunt malen. Zakljucak. -!zložili smo metodu rada i naše impresije, što je u jednogodišnjem peri­odu znacilo uvodenje radionuklidne angiokar­diografije u kardiološl20t . -( N0/1.hlU) - 41 A_· -Cl UR.E'DAN+ o . (NDIU-/41..J - 42 ,.. "/ l A/11.Ak -Cl +-)20 ,. . {l.(!)Wj ­ 'L4 NJzA( ­0 .-Cl ''-l!J"'J -IJ/1.UPNO 30 13 + -05"0 Renogram u sjedenju Renography in the seating position Renogram u ležanju Renography in the lying position CI -Klirens 131 J hipurana po Blaufox-u (ml/m2) Slika 1 da li bi se, i kada bi se mogao smatrati rezul­tatom promijenjene hemodinamike mobilnog bubrega. lspitivanjem je obuhvacena grupa od 213 pacijenata na kojima je u razdoblju od dvije godine vršena ova pretraga. Rezultati su svrstavani u cetiri grupe, prema promjenama renografskih krivulja i promjenama vrijedno­sti totalnog klirensa: Kod 65 % pacijenata našli smo logicnu ko­relaciju promjene renografskih kr,ivulja i promjena vrijednosti totalnog klirensa, što smatramo vrijednim podatkom. Detaljnija ana­liza grupe preostalih pacijenata data je u re­feratu. HEMODYNAMIC INFLUENCE OF A MOBILE KIDNEY ON THE TOTAL CLEARENCE OF THE "'J HYPPURANE Renography in the seating and lying position was brought into use as a rutine examination of patients with a mobile kidney in our depart­ment in 1969. It is used for the evaluation of hemodynamic and drainage obstructions charac­teristic for this pathology. During renography we determine also the total clearence of hyppurane in both mentioned positions. With this work we wanted to find out how sig­nificant is the growth of the total clearence in the lying position and can it be, or when can it be cosidered as the result of changed hemodyna­mics of a mobile kidney. 213 patients were examined. In 65 % of the patients we have found logic correlation of the change of renographic curves and changes of the total clearence. De­tailed analysis is given in our complete written work. ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINlcKOG CENTRA 1 MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU UTJECAJ POLOžAJA TIJELA NA RENOGRAFSKE KRIVULJE KOD MOBILNIH BUBREGA Poropat M., l. Latkovic Promatrali smo funkcionalni status mobil­nih bubrega u ležecem i sjedecem položaju u 88 bolesnika. Snimanje smo vršili pomocu gama kamere LFOV povezane s kompjuter­skim sistemom GAMMA 11. Nakon prethod­ne hidracije bolesnika i i. v. injekcije 250 ItCi 131 J hipurana snimali smo bubrege u jedno­minutnim sekvencama kroz 20 minuta. Na taj nacin dobil,i smo detaljne podatke o morfolo­giji i funkcionalnom stanju bubrega u leže­cem i sjedecem položaju bolesnika. Unutar mobilnih bubrega mogli smo razli­kovati 4 skupine: a) obostrano spuštanje bubrega (23 boles­nika); b) spuštanje jednog bubrega bez rotacije (20 bolesnika); c) spuštanje jednog bubrega s ventralnom rotacijom (29 bolesnika); d) »tip-over« bubreg (ventralna rotacija bub­rega u ležecem položaju sa ili bez reperkusije na funkciju tog bubrega, 16 bolesnika). Od ukupnog broja mobilnih bubrega njih 43 nije pokazivalo patološke renografske kri­vulje ni u ležecem ni u sjedecem položaju. U 45 bolesnika s pomicnim bubrezima, iz bilo koje od spomenutih skupina, nadene su pato­loške krivulje i to vecinom u trecoj fazi re­nografske krivulje, tj. u fazi ekskrecije. Pri­likam analize uocili smo jednu vecu skupinu bolesnika s mobilnim bubrezima (25 slucaje­va), kod kojih su postojale smetnje ekskrecije u ležecem položaju, dok u sjedecem položaju funkcionalni status tih bubrega postaje nor­malan. 1 kod bubrega kod kojih morfološki nije dokazana mobilnost (12 bolesnika) našli smo takocler otjecanje urina u sjedecem po­ložaju (5 bolesnika). Takav nalaz tumacen je kao »funkcionalna smetnja« u otjecanju urina (Bali, 1971. god.), odnosno kao posljedica do­datnog peristaltickog vala muskulature bub­režnih kaliksa u sjedecem položaju zbog tzv. ureteropelvicne veze (Schmidt i sur. 1969.). INFLUENCE OF POSTURE ON RENOGRAM CURVES IN MOBILE KIDNEYS We studied the funcional state of mobile kid­neys in prone and sitting position in 88 patients. lmaging was made with a LFOV gamma camera on-line with a GAMMA 11 computer system. Af­ter a preliminary hydration of the patient and an i. v. injection of 250 ItCi 131 I-hyppuran, one-minute sequential scintigrams were taken for 20 minutes. In this way we obtained detailed information on the functional state of the kidneys in prone and sitting position of the patients. Four groups could be distinguished among the mobile kidneys: a) ptosis on both sides (23 patients]; b) ptosis of one kidney without rotation (20 patients); c) ptosis of one kidney with ventral rotation (29 pa­tients); d) tip-over kidney (ventral rotation of the kidney in prone position with or without effects on the function of this kidney, 16 patients). Of the total number of mobile kidneys, 43 displayed no pathological renogram curves, either in prone or in sitting position. In 45 patients with mobile kidneys, regardless of the above groups, patho­logical curves were found, mainly in the distur­bance of the 3rd phase renogram curves, i. e. in the excretion phase. We noticed that a relatively large group of patients with the mobile kidney (25 patients) had excretion disturbances in prone position, while the functional state of these kid­neys became normal in sitting position. We also found better urinary excretion in patients (5 out of 12) in whom kidney mobility had not been established. This was interpreted as »functional disturbance« of urinary excretion (Bal!, 1971), na­mely as a consequence of an additional peristal­tic wave of the kidney calyx muscles in sitting position due to the so-called urethero-pelvical link (Schmidt et al., 1969.). 7 NEUROLOšKA KLINIKA I ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU UNIVERZITETSKO-MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RADIOIZOTOPNA SCINTIGRAFIJA MOZGA U PROGNOZI ISHEMlcNIH AFATlcNIH POREMEcAJA Dimitrijevic J., D. Kocic, R. Bokonjic, N. Stojkovic Sažetak: Klinicki sindrom afazije, kao posledica ishemicne cerebrovaskularne bolesti, je koreliran sa nalazom radioizotopne moždane scintigrafije. Rezultati pokazuju da negativan nalaz radioizotopnog skana je u saglasnosti sa veoma dobrim oporavkom neurološkog sindroma, dok pozitivan nalaz ukazuje na rdavo oporavljanje govornih poremecaja. Mada ne apsolutni (radeno kod 20 bolesnika). ovakvi rezultati mogu da budu od koristi u prognozi ishemicnih afaticnih poremecaja. UDK 616.61-001.4-079.1 :621.039.8 Deskriptori: cerebrovaskularne smetnje, ishemija, afazija, scintigrafija, radio­izotopi Radiol. lugosl., 13; 221-223, 1979 _J L Uvod -Korelacija klinickog sindroma, kao nalaze bliže konveksitetu i smeštene supra­što je afazija, uvek je privlacila neurologe, tentorijalno (2, 5, 11, 13, 15). cak i danas kada prihvatamo globalnu i dina­Korelacija izmedu nalaza scintigrafije moz­ micnu koncepciju moždane funkcije u formi­ga i prognoze ishoda cerebrovaskularne bo­ranju govora. Etiologija afaticnih poremecaja lesti je tražena (6, 15). Nadeno je da se može je sledeca: daleko najcešce se radi o cere­da govori o pozitivnoj korelaciji, to jest da brovaskularnoj bolesti, potom su to traume pozitivan nalaz radioizotopne scintigrafije, po­(posebno kod Wernicke-ovog oblika afazija), sebno ako se ti nala21i održavaju duže vreme­onda tumori i konacno obHci difuzne možda­na pozitivni ili imaju vece podrucje patološke ne atrofije (1, 3, 4, 7). Kada se radi o cere­fiksacije izotopa, znace i lošiju prognozu (6, brovaskularnoj bolesti, onda je ishemicni ob­15). Ovi su rezultati znacajni, mada po istim lik mnogo cešce zastupljen od hemoragicnog. autorima ne i apsolutni. Schuell i sar. (14) navade da je 83 % pacije­Konacno, korištenje scintigrafije mozga u nata sa afazijam imalo CVB, pri cemu kod lokalizaciji afaticnih poremecaja se pokazalo mladih od 50 godina afazija se javlja kod 64 % korisnim (8, 9). Kertesz (9) je mogao na svom kao posledica CVB, a kod starijih od 50 godi­materijalu dobro da lokalizuje i osnovne ti­ na i do 95 %. pove afazija, odnosno da nade pozitivnu ko­Radioizotopna scintigrafija je danas rutin­relaciju sa odgovarajucim testovima na afa­ ska metoda u detekciji primarnih i sekundar­zije. nih moždanih neoplazmi. Medutim, i druge moždane lezije mogu da pruže pozitivan skan Materija! i metod -Pratili smo dvadeset pri cemu se najcešce radi o promenama kod bolesnika Neurološke klinike koji su primljeni cerebrovaskularne bolesti, gde je incidenca zbog afaticnh poremecaja ili zbog poremecaja poz,itivnih nalaza do 80 % , zavisno od autora gde je afazija bila dominantan simptom. i tehnike rada (2,5 ,11, 12, 16). Kod svih pacijenata je uzrok afaticnih pore­ Radioizotopna scintigrafija mozga pokazuje mecaja bio u cerebrovaskularnoj bolesti ishe­mesto i velicinu lezije. Zbog položaja detek­micne geneze, što je kod spornih pacijenata tora se bolje prikazuju one pramene koje se bilo potvrdeno arteriografijom. 221 SRCE. PLUCA, BUBREZI, CNS Svi pacijenti su imali svoj afaticni pore­mecaj duže od 24 sata, što iskljucuje tranzi­tornu ishemicnu ataku. Dob pacijenata je bila od 28 do 80 godina. Poremecaj govora je bio klasificiran u jednoj od grupa: Brocaina afazija, Wernickeova afa­zija i globalna afazija (vidi tabelu 1). Radioizotopna scinitigrafija mozga je rade­na sa tehnecijum pertehnetatom u dozi od 8 do 20 mCi i. v. putem. Svi pacijenti su na pola sata pred dozu tehneoijum pertehnetata dobivali dozu od 600 mg irenata per os radi bloka štitnjace i pleksus horioideusa. Scintigrami su po pra­vilu radeni nakan 30 do 120 minuta i to na uredaju PHO GAMMA kamera tip III Nuclear Chicago sa CDS multikananim anal,izatorom i magnetskom memorijom »Polaroid« i »Lei­ca« filmu. Scintigrami su radeni u anterior­nom, posteriornom i oba sagitalna položaja. Zraceca doza tehnecijum pertehnetata iz­nosila je oko 140 milirada na citavo telo. Svim pacijentima je scintigrafija radena u vremenu od cetvrtog dana do mesec dana po pojavi insulta, a jednom broju pacijenata je skan ponavljan i kasnije u toku nekoliko me­seci. Rezultati -Pozitivan nalaz scintigrafije mozga ukljucuje nakupljanje radioaktiviteta, bolje vidljivo na lateralnom snimku, u tipic­nim slucajevima u vidu »klina«. Raspored pojedinih oblika afazije je prika­zan u tabeli 1. Pozitivan Negativan Ukupno skan skan Broca-ine afazije 2 2 4 Wernicke-ove .afazije 5 3 8 Globalne afazije 3 5 8 10 10 20 Tabela 1 -Raspored nalaza scintigrama po kli­nickim dijagnozama Tabela 1 pokazuje da je globalnih i Werni­cke-ovih oblika afazija bilo više, što je posle­dica selekcije, jer je Broca-ina afazija po pra­vilu pracena teškim motornim deficitom, te je ona cesto pratilac hemiplegije, a ne dominan­tan simptom (pacijent tada relativno brzo oporavlja svoj poremecaj govora koji je po­sedica moždanog edema, a ne samog ošte­cenja govorne zone). Tabela 2 se odnosi na ishod neurološkog deficita (afazija) pracene do nakon trideset lshod (nakon 30 dana) Afazije Disfazije Uredan govor Pozitivan skan 7 3 o 10 Negativan skan 1 1 8 10 Tabela 2 -Oporavak neurološkog deficita u od­nosu na nalaz scintigrama dana boravka na klinici, a u odnosu na posta­janje pozitivnog ili negativnog nalaza scinti­grama. Kao što se vidi veci broj pacijenata je bio sa negativnim, odnosno urednim na­lazom scintigrafije, a oporavljenim govorom u toku lecenja. Nijedan pacijent iz grupe sa po­zitivnim nalazom sointigrafije nije imao ure­dan govor unutar tridesetdnevnog boravka, a samo jedan pacijent je sa negativnim skanom imao perzistiranje svog neurološkog deficita, odnosno odsustvo oporavka. Diskusija i zakljucak -Svi naši pacijenti su praceni na klinici najmanje trideset dana, Neki su ostali duže, a neki su svoje kontrole nastavili ambulantno i dalje. Jedan broj pa­cijenata je tokom tih kontrola poceo da poka­zuje :make oporavka svog neurološkog defici­ta (afazija). Taj oporavak je kod pacijenata sa pozitivnim nalazom skana u svakom slucaju ,bio kasnije u odnosu na grupu sa negativnim skanom. Interes je klinicara da poreci rane dijagnoze i terapije, pokuša da postavi i ranu prognozu bolesti. Kod ovih pacijenata to može da bude veoma teško, jer se » ... prognoza kod afatic­nog poremecaja može da pruži tek nakan dovoljno vremena ... « (Alajouanine -1). »Zona afazije« sa svim »centrima govora« zajedno ima jedinstvenu vaskularizaciju od arteriae cerebri mediae te Strane, te pripada karotidnom slivu. Jedino je podrucje radiatio optica u okcipitalnom režnju ishranjeno od strane arte11iae cerebri posterior, po pravilu grane vertebrobazilarnog sliva (1, 7, 10). Vaskularne lezije dovode do nagle dezinte­gracije govora, koje vrlo brzo, neki put od­mah, dostižu svoj maksimum. Afazija ishe­micne etiologije može da bude posledica po­remecaja u cirkulaciji arteriae cerebri mediae u celini ili njenih pojedinih dubokih i površ­nih grana. Afaticni poremecaj je neki put pro­lazan (tranzitorna ·ishemicna ataka) ili je du­gotrajan, kao što je to kod naše grupe paci­ jenata. U ovom drugom slucaju je oporavak dug i vrlo cesto nepotpun, ako ne i nikakav, posebno kod tromboza u toku ateroskleroze ( 1, 1 O). U odnosu na vrstu afatickog poreme­caja je Broca0ina afazija sa dominacijom anar­trije bolja u prognozi od Wernicke-ove afazije, posebno od »kompletnog« oblika sa poreme­cajem mišljenja i ponašanja (1, 4). UporecHvanjem rezultata scintigrafije sa ishodom neurološkog poremecaja (afazija) iz­dvajaju se dve skupine bolesnika: pacijenti sa negativnim nalazom scintigrafije imali su dobar ishod u smislu potpunog ili veoma do­brog oporavka govornih poremecaja, osim kod jedne bolesnice, a bez obzira na tež+nu prvo­bitnih poremecaja govora (disfazija, afazija) ili na pratece neurološke poremecaje (hemi­plegija), i pacijenti sa pozitivnim nalazom sointigrama su imali lošiju prognozu u vidu zadržavanja govornog poremecaja tokom bo­ravka na klinici. Pokušaj da se radioizotopna scintigrafija mozga koristi u prognozi ishemicnih afaticnih poremecaja, cini nam se koristan iz dva raz­loga: za klinicki rad sa ovim bolesnicima, gde nas iskustvo uci da je rana prognoza afazija u toku CVB teška i neizvesna, svako saznanje koje tu može da pomogne je dobro­došlo; a korištenje scintigrama i na ovaj na­cin, modifikuje jednu u osnovi staticnu me­todu, bar delomicno u dinamicnu, jer njena neinvazivnost dopušta ponavljanje nalaza, a njihov oblik (pozitvan i negativan skan) do­zvoljava korelaciju sa klinickom slikom, pa i izvesno predvidanje prognoze kod bolesnika. Summary RADIOISOTOPE SCINTIGRAPHY IN PROGNOSIS OF ISCHEMIC APHASIA The clinical syndrome of aphasia as a conse­quence of ishemic cerebrovascular disease (CVDJ has been considered in relation of radioisotope scintigraphy method. There were shown a well recovery of neurologic signs of aphasia in pati­ents with a negative scan, as well as poor prog­nosis of aphatic syndroma in patients having posi­tive scan. In a group of 20 patients such a result was of considerable value in prognosis of ische­mic aphatic disorders. Literatura 1. Alajouanine Th.: L'aphasie et le langage pat­hologie. Ed. BailHere, Un volume, Paris, str. 1-358, 1968. 2. Ancri .: Radio-isotopes; u: Fischgold H.: Tra­ite de radiodiagnostic. Masson, Un volume, str. 385-418, 1972. 3. Cambier J. et Masson M.: Abrege de Neuro­logie. Masson, Un volume, Paris, str. 145-155, 1972. 4. Chain F.: Aspets divers de l'aphas,ie. Rev. du prat., No 17, str. 2295-2309, 1965. 5. De Land F. H.: Scanning in cerebral vascular disease. Seminars in Nuclear Medecine, 1, str. 31-40, 1971. 6. Gutterman P. and wenkin H.: Cerebral seans in completed strokes. JAMA, 207, str. 145-147, 1969. 7. Haymaker W: Diagnostic de localisations en neurologie. Mallo,ine, Paris, Un volume, str. 475­483, 1972. 8. Karis R. and Horenstein S.: Localization of speech parameters by brain scan. Neurology, 26, str. 226-230, 1976. 9. Kertesz A., Lesk D. and Me Cabe P: lsotope localisation of infarcts in aphasia. Arch. Nuero­logy, 34, str. 590-601, 1977. 10, Lhermitte F. et Gautier J. C.: Correlation anatoma-cliniques dans l'aphasie. Rev. du prat., 17, str. 2309-2325, 1965. 11. Marchall J. and Popham M.: Radioactive brain scanning ,in the management of cerebrovas­cular disease. J, Neurol. Neurosurg. Psychiat., 33, str. 201-204, 1970. 12, Me Henry L C.: Role of special testing in cerebrovascular disease. Advances in Neurology, Raven Press, New York, 16, str. 81-96, 1977. 13. Olsson Y., Crowell R. M. and Klatzo S.: The blood-brain barrier to protein tracers in focal cerebral ischemia and 1infarction caused by oc­clusion of the middle cerebral artery. Acta neuro­path., 18, str. 89-102, 1971. 14. Schuell H., Jenkins J.J., Jimenez -Pabou E.: Aphasia in adults. Hoeber Medical Divison, 1964, str. 1-428, New York. 15. Uscher M. S. and Ouin J. L.: Serial brain scanning with Technetium 99 m Pertechnetate in cerebral infarction. Am. J. Roentgenol., 1969, 105, str. 728-733. 16. Williams J. L and Beiler D. D.: Brain scan­ning in nontumorous conditions. Neurology, 1966, 16, str. 1159-1166. Adresa autora: Dimitrijevic J., Neurološka kli­nika, Univerzitetno-medicinski centar, Sarajevo SRCE. PLUCA. BUBREZI, CNS ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINlcKOG CENTRA 1 MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU DINAMlcKA SCINTIGRAFIJA U DIJAGNOSTICI OBOLJENJA EKSTRAKRANIJALNIH KRVNIH ŽILA Bukovic M., B. Ugarkovic, D. lvancevic Vršeci rutinske nuklearno medicinske pre­trage središnjeg živcanog sustava pratili smo i protok krvi kroz karotide i naši i velik broj patološki promijenjenih radioizotopnih karoti­dograma. Snimanje smo vršili gama kameram uz kompjutersku obradu podataka nakon intra­venskog davanja 99,,,Tc pertehnetata i preme­dikacije natrijevim perkloratom. Analizirali smo sekvencijalne angioscinti­grame i kompjuterski generirali dinamicke krivulje u regijama interesa: luk aorte, lijeva i desna karotida, te v. supklavija i v. brahioce­falika. Usporedbom simetricnih regija može se pratiti zaka$njenje dotoka, smetnje proto­ka i ocijeniti velicina protoka u karotidama. Zbog ucestalih grešaka u scintigrafskoj dijag­nostici protoka nad karotidama uvjetovanih poznatim anatomskim odnosima karotida i vertebrobazilarnog sliva, u nekih smo boles­nika istovremeno ucinili i cerebralni protok. Ovu metodu smatramo važnim doprinosom u dijagnostici oboljenja ekstrakranijalnih krv­nih žila: (aterosklerotskih promjena, stenoze, okluzije i aneurizmi). Metoda ne kompetira s arteriografijom, vec je dopunjuje semikvan­titativnim aspektom. SLUŽBA ZA RADIOIZOTOPSKU DIJAGNOSTIKU NEUROPSIHIJATRIJSKE KLINIKE, BEOGRAD VREDNOST DINAMICKIH RADIONUKLIDSKIH STUDIJA CEREBROVASKULARNIH OBOLJENJA Lukic V, lzneti su rezultati ispitivanja cerebrovasku­larnih oboljenja (aneurizma, arterio-venska malformacija, subduralni i intracerebralni he­matom, infarkt. cerebrovaskularna insuficijen­cija) metodama intravenske radionukl idske angiografije i scintigrafije mozga pomocu 99,,,TcP. Analiza scintigrama (sekvencijalnih i statickih) dopunjena je kvantitativnim podaci­ma. Scintigrafsko prikazivanje patoloških pro­cesa u mozgu zasniva se na promenama u vaskularizaciji i poremecajima cerebrovasku­larne permeabilnosti. Opisani su glavni pato­loški znaci, karakteristicni za pojedina cere­brovaskularna oboljenja i diskutovana vred­nost ovih metoda. DYNAMIC SCINTIGRAPHY IN DIAGNOSIS OF EXTRACRANIAL BLOOD VESSELS DISEASE During the routine nuclear medicine examina­tions of central nervous system blood flow thro­ugh carotid arteries was monitored anci a great number of abnormal radioisotope carotidograms was found. Scintigraphy was performed with gam­ma camera and computer data analysis system af­ter venous injection of 99mTc pertechnetate and sodium perchlorate premedication. The sequent­tial angioscintigrams were analysed and dynamic curves were generated from regions of in.i:erest as follows: aortic arch, left and right carotid arte­ry, subclavian and innominate vein. By compari­son of symetric regions it was possible to detect the delay of inflow, impairment of flow and to es­timate differential flow in carotid arteries. Since errors in assessinent of carotid blood flow are fre­quently caused by anatomic relationships betwe­en carotid and vertebrobasilar vessels, in some patients cerebral blood flow studies were simul­tane.ously performed. This method is considered to be a valuable con­tribution in diagnosis in extracranial blood ves­sel diseases -· atherosclerosis, stenosis, occlu­sion and aneurysms. It is not competitive with x-ray arteriography, but complementary, providing an additional semiquantitative aspect. VALUE OF DYNAMIC RADIONUCLID STUDIES IN CEREBROVASCULAR DISEASES Results of investigation in different cerebrovas­cular diseases (aneurysm, arteriovenous malfor­mation, subdural and intracerebral hematoma, in­farction and cerebrovascular insufficiencyf by intravenous radionuclid angiography and static scintigraphy by 99,,,TcP are reported. Sequential and static scintigrams are completed with quan­titative data. Scintigraphic representation of brain pathology is based on vascularity alterations as well as on disturbances of cerebrovascular per· meability. Main scintigraphic pathological signs characteristic for different cerebrovascular dise­ases are pointed out. The value of these methods is discussed. TUMOR! HEMATOLOGIJA KOSTI TUMORS HAEMATOLOGY BONE INSTITUT ZA ONKOLOGIJU, ODSEK NUKLEARNE MEDICINE:, MEDICINSKI FAKULTET, NOVI SAD SCINTIGRAFIJA TUMORA RADENA SA TEHNECIJUM BLEOMYCINOM (99mTc-BLM) Maleševic M., Lj. Stefanovic, Z. Selir Sadržaj: U 42 pacijenta, kod kojih je uglavnom bio dokazan malignitet, sem u manjem broju, gde se samo sumnjalo, uraden je scintigram tumora sa 99"'Tc-BLM i dobiveno je 24 pozitivnih i 18 negativnih nalaza. Najveci broj po­zitivnih scintigrafskih nalaza bio je kod malignoma epitelnog porekla. Tri pa­cijenta su imala pozitivan ,scintigrafski nalaz, mada malignitet patohistološki nije bio dokazan. S obzirom na toksicnost Bleomycina, sointigrafiju tumora sa99mTc-BLM, treba raditi samo kod onih pacijenata kod kojih se ozbiljno sum­nja na malignitet i kod kojih ne postoji teže renalno oštecenje. UDK 616-066-079.1:621.039.8 Deskriptori: tumori -dijagnoza, karcinom -dijagnoza, scintigrafija, radioizo­topi, tehnecij, Bleomycin Radiol. lugosl., 13; 227-232, 1979 L _J Uvod. -Bleomycin je hemiostatski antibi­otik, poreklom iz vrste Streptomyces verticil­lus, otkriven 1962 god. (Umezawa at ali). Ima vrlo toksicno dejstvo na sve celije koje se brzo razmnožavaju. Bleomycin remeti sintezu dezoksiribonukleinske kiseline, što inhibira rast malignih i somatskih celija koje se brzo razmnožavaju (celije hematopoetskog siste­ma, sluzokoža gastrointerstinalnog i genital­nog trakta (Blum at all). Bleomycin, kao i ve­cina citostatika, ne deluje na celije koje su u mirovanju (Go faza), jer deluje samo u fazi celijskog ciklusa u kojoj se vrši brza sinteza DNA i glukoze, a to je faza pripreme za mi­tozu i mitoza (G,, S, G2). Pocetkom sedemdesetih godina mnogi au­tori: Hunter, Goodwin, Mori, Ecelman, Erja­vec, Grove etc. obeležavaju Bleomyoin razlici­tim radionuklidima i uvode ga u nuklearnu onkologiju kao tumorolokalizirajuci agens, sli­can 67Ga-citratu. Najcešce upotrebljavani ra­dionuklidi za markiranje Bleomycina su: 57Co, RADIO­KOMPLEKSI T /2 ENERGIJA U KEV-ima KLINICKA VIZUALIZACIJA 57Co-BLM 2 70dana 122 Tu pluca, jetre,gla ve i vrata, ekstremi­teta, mekih tkiva i posebno Tu dojke 111/n-BLM 67, 1, h 173,271. Tu jetre, slezine, kostne srži, apsce­si i frakture kostiju ·-· --·---­ Tu bubrega, jetre, p/uca, mišica i 67 Cu-BLM 58,5h 185 benigni Tu mozga 8,05 dana 365 Tu štitaste Žlezde 131J-BLM ·-· Tu p/uca, medijastinuma, hepatomi, 67 Ga-BLM 78h 180,300 maligni limfami, apcesi II.O 99mTc-BLM 6,05h Maligni epiteliomi kože, lica i vrata, s/uzokože bronha, ezofagusa,farinksa Tabela 1 -Neke osobine geni talija , benigni Tu mozga i me- Bleomycinskih tastaze tumo ra radioobe leživaca. TUMORI. HEMATOLOGIJA. KOSTI Od pocetka 1978 god. u našem Odseku nuk­learne medicine radimo staticke scintigrame tumora sa 99mTc-BLM. Odlucili smo se za ovaj tumorolokalizirajuci agens, pored ranije vec uvedenog 67Ga-citrata, iz sledecih razloga: 99mTc-pertehnetat je kratkoživeci izotop, sa svim osobinama kratkoživecih izotopa, T112 mu je 6 sati, dovoljno dugo vreme da u toku jednog radnog vremena mažemo izvršiti obe­ležavanje Bleomycina i scintigrafsko ,ispitiva­nje pacijenata; 99mTc-BLM nevezan za tumor­sko tkivo se vrlo brzo izlucuje preko bubrega i nakon 1-2 h od injiciranja dobijaju se kvali­tetni scintigrami tumora. Sa 99mTc-BLM se do­bijaju slicni rezultati kao i sa 57Co-BLM, tumo­rolokalizirajucim agensom koji je prema poda­cima iz literature najcešce korišcen, posle 67Ga-citrata. Mišljenja smo da 99mTc-BLM ima prednost nad 57Co-BLM jer 57Co ima poluvre­me raspada 270 dana, te se javlja problem vezan za sakupljanje urina i njegovo dugo­trajno uskladištenje. Cilj ovog rada je da na osnovu naših do sada stecenih iskustava u ispitivanju onkolo­ške kauzistike, pokušamo da odredimo mesto i vrednost scintigrafskog ispitivanja tumora pomocu 99mTc-BLM. 1,5 ml I"?: 30m Ci99m Tcl I 0,8ml II III O,t.m/ A B 7,5ml 3ml KOMERC/JALNI Materija! i metod rada. -99mTc-BLM smo koristili za scintigrafsko ispitJivanje tumora u toku 1978 god. u 42 pacijenta. Vecina pacije­nata je imala dokazan malignitet, a samo se u manjeg broja sumnjalo. Markiranje Bleomy­cina izvedeno je u našem odseku upotrebom komercijalnog kita TCK-13, proizvodnje fiirme CIS (šema 1). Scintigrame smo pravili 1,5-Sh nakon in­jiciranja doze na skeneru PHO/DOT II Nucle­ar Chicago. Uslovi za skeniranje su bili: ko­limator sa 127 kanala, brzina 60 cm/min, tap factor 8 ili 16, supresija 40 % . Dobi jeni scin­tigrami su interpretirani u korelaciji sa klinic­kom slikom, laboratorijskim nalazima, rtg na­lazima, a po potrebi smo upotrebljavali i osnovni sc.intigram organa koji ispitujemo/ perfuzioni scintigram pluca, scintigram jetre sa S-koloidom, scintigram štitaste žlezde, limfnih nodusa itd.). Obavezno smo uzimali u razmatranje histološki ,i citološki nalaz. Rezultati -Pod fiziološkim uslovima 99mTc-BLM se umereno detektuje u dobro va­skuliziranim organima: podrucju glave, štita­ste žlezde, srcani bazen, jetra kao i ekskre­tornim organima bubrezi i mokracna bešika. U 42 pacijenta uradili smo scintigram tu­mora sa 99mTc-BLM i dobili 24 pozitivna i 18 negativnih nalaza (tabela 2). Pozitivnih scin­tigrafskih nalaza kod tumora pluca i grudnog koša bilo je 12 (tabela 3). U 10 ispitanika je KIT TCKIC!SI DOZE ZA INJICIRANJE šema 1 -Markiranje 3mg BLM+6m Ci99mTc Bleomycina sa 99mTc. ANATOMSKE Tu REGIJE Tu p/uca i grudnog koša URAEJENO 22 POZITIVNI NALAZI 12 NEGATIVNI NALAZI 10 % POZ/TI NIH NALA2. 54% Tu abdomena 10 6 4 60% Tu glave i vrata UKUPNO 10 42 6 24 4 18 60% 57% bio dokazan malignitet (planocelularnih karci­noma 5, adenokarcinoma 2, mikrocelularnih 1, papilarnih 1 i osteohondrosarkom 1 ). U dva paoijenta malignitet nije bio dokazan. Ova dva pacijenta posebno prikazujemo: Pacijentkinja J .. 1948. g, u toku 1977. g operisana je zbog karcinoma dojke. Tada je PH bio: adenocarci- WKALIZAC/JA PA TOHIS TO LOŠKI BROJ PO Z I T!V. PATOLOŠKOG NALA Z SC/NTIGRAMA PR OCESA Ca planocel/u/arae .. 5 Adenocarcinoma . ...... 2 Ca microcellularae . .... 1 PLUCA / Ca papillarae 1 GRUDNI Osteochondrosarcoma .. 1 KOŠ ----------- Lymphadenitis nespec . .. 1 Bronchitis cath ...... 1 Ukupno. 12 Adenocarcinoma .. ... , .. . 1 Ca hepatocellularae ... 1 Ca microce/lularae ... 1 Ca cholecystae ... 1 ABDOMEN Ca mammae cum meta in hepate ... 1 Abscessus perityphliticus 1 Ukupno ..... 6 Ca planoce /lu/arae .. ... 5 Kod jednog pacijenta GLAVA I radi/o se o karcinomu ali nije napravljena histološ-VRAT ka specifikacija ....... 1 Ukupno .... 6 Tabela 3 -Komparacija pozitivnih scintigrarna i PH nalaza. Tabela 2 -Pozitivni i negativni scintigrami tumora prema anatomskim regijama. noma mammae. Neposredno po operaciji je zracena. šest meseci po zracenju javlja se tumefakt u ožiljnom rezu. Sumnja se na re­cidiv osnovne bolesti. Scintigram sa 99"'Tc­-BLM pozitivan. Paoijentkinja je u opštem do­brom stanju, metastaze u jetri nisu nadene, AFP i CEA nisu povišeni. Tumefakt je hirurški odstranjen i PH je nakon mnogo pregledanih rezova: Lymphadenitis nonspecifica. Pacijent S. A. 1913. g sumnja se na karci­nom bronha sa leve strane. Rtg pluca poka­zuje zasenjenje parahilarno levo, perfuzioni scintigram pokazuje blagu hipoperfuziju levo. Bronhoskopski nije primeceno tumorsko tki­vo. Scintigram sa 99mTc-BLM pozitivan. PH na­laz isecka i lavaže nakon bronhoskopskog pregleda: Bronchitis cath .. maligne celije ni­su nadene. Pacijent odbio predloženu torakto­tomiju. Pozitivnih scintigrafskih nalaza podrucja abdomena bilo je 6 (tabela 3). Kod pet od njih je malignitet dokazan (bilateralni karcinom ovarijuma 1, hepatocelularni karcinom 1 (sli­ka 2 i 3). metastaze u jetri 2, karcinom hole­ciste 1 ). šesti pozitivan scintigrafski nalaz imao je pacijent A. A. 1931. g, koji je imao tumefakt velicine pesnice supraingvinalno desno. Taj tumefakt je vrlo obilno mestimicno nakupljao 99mTc-BLM (si ika 1). Na operaciji je naden peritifliticni apsces, što je potvrdeno PH nalazom. Pozitivnih scintigrafskih nalaza podrucja glave i vrata bilo je 6 (tabela 3). U 5 pacijenata se radilo o planocelularnim kar­cinomi/na ispitivane regije. 1 u šestog paci­jenta najverovatnije da se radilo o planoce­lularnom karcinomu, ali histološka specifika­cija ovog karcinoma nije data. A e ·" -... .. . 'L-..., -.-= ·::: -: ... . . .-:.;:t.·. Slika 1 -Pozitivan scintigram kod peritifiticnog Slika 2 -Scintigram jetre kod hepatocelularnog apscesa raden sa 99rnTc-BLM. karcinoma, raden sa 99rnTc-S-koloidom. Slika 3 -Pozitivan scintigram kod hepatocelular­nog karcinoma, raden sa 99rnTc-BLM. 18 pacijenata su imali negativan scintigraf­ski nalaz sa 9901Tc-BLM, a 8 od njih je imalo dokazan malignitet (tabela 4). Lecenje pacijenata sa pozitivnim scintigraf­skim nalazom, pre scintigrafskog ispitivanja dato je u tabeli 5. Odredili smo: senzitivnost metode 57 %, specificnost 72 % i pouzdanost metode 60 % . LOKALIZACIJA PATOLOŠKOG PROCESA PATOH!STOLOŠK! BROJ NEGATIV. NALAZ SC!NTIGRAMA , PLUGA Adenocarcinoma ........ 1 Ca planocellularae .. .... 2 Ca composit um (piano+ adeno) ...... ... 1 ----­-----Kod ostalih pac,jenata radi/o se o benignim i inflamatornim prome­nama u p/ucima ....... 6 Ukupno ... .. 10 ABDOMEN GLAVA I VRAT Morbus Hodgkin ........ 1 Ca ventriculi (gastroskopski). .. ..... 1 -­---------Polyposis vent riculi .. .. . 1 ? ... . .. . 1 Ukupno. ... 4 Ca planocellularae .. 1 Ca fol icul/arae ..... .. . 1 --­--­-----Thyreoidi tis .... 1 Tu hy popharyngis. 1 Ukupno .. 4 Diskusija -9901Tc-BLM se vrlo brzo akumu­Tabela 4 -Komparacija negativnih scintigrama i PH nalaza. lira u tumorskom tkivu i zato se kvalitetni scintigrafski nalazi mogu dobiti vec nakon 1,5-2 h od injiciranja doze. lzlucivanje Bleo­sa 99mTc najbolje se nakuplja u malignomima mycina je vrlo brzo preko bubrega, pod uslo­epitelnog porekla. Scintigrafski se najcešce vom da se ne radi o težoj renalnoj isuficijen­dobijaju pozitivni nalazi kod: malignoma kože, ciji. bronha, jednjaka i genitalija. Prema našim Bleomycin kao citostatik ima afinitet za rezultatima svi pozitivni scintigrafski nalazi malignome epitelnog porekla; i u kompleksu podrucja glave i vrata bili su planocelularni Th KOD PA C/JENATA Th KOD PACUENATA Th KOD POZ. SCINT. TU SA POZITIV. SCINT. TU PLUCA Tu ABDOMENA VRATA Pol ihemio-Hirurško ... 1 terapija ... 6 TCT + hir ..... 1 TC T .. .... __ . 1 Simptomat .... 2 Hirurško ..... 1 Odbili Th ..... 2 Simptomat . . .. 4 6 12 karcinomi. Kod pozitivnih scintigrama pod­rucja pluca, najviše smo imali planocelularnih a zatim adenokarcinoma. Pošto 99mTc-BLM, kao osnovnu komponentu ima citostatik Bleomycin, moglo bi se oceki­vati da pozitivni scintigrafski nalazi ukazuju na terapijsku senzitivnost tumora na ovaj ci­tostatik. Mi ovu pretpostavku u našem radu Hirurško ..... 2 Hirurško+ hemioterap .... 1 Hirurško+ TCT ..... ..... 2 Hirurško+ Tabela 5 -Terapija simptomat . ... 1 pacijenata sa pozitivnim scintigrafskim nalazima 6 pre scintigrafskog ispitivanja. dobili smo izrazito nakupljanje radioaktivnosti u podrucju glave, štitaste žlezde, želuca, što govori da je ostao višak nevezanog Tc-perteh­netata. U drugoj jednoj šarž,i nismo imali vecu specificnu aktivnost Tc-pertehnetata, ali pri vadenju tecnosti iz originalnih bocica CIS­ovog kita u njih je ušao vazduh pa se Tc-per­tehnetat nije mogao sav vezati za Bleomycin nismo ispit,ivali. Medu pozitivnim scintigrafskim nalazima Senz,itivnost ove metode je oko 57 % , nije imali smo tri pacijenta kod kojih se nije ra­dilo o malignitetu vec o inflamatornim nespe­cificnim procesima. 1 japanski autori su sreli pozitivne scintigrafske nalaze kod pacijenata sa nemalignim obolenjima. Oni su imali 13 % ovakvih nalaza na 142 ispitivana pacijenta. Iz tako velika, najverovatnije da je to odraz što su pacijenti bili pod terapijam pre scintigraf­skog ispitivanja. Specificnost metode je 72 %, prilicno izražena, jer su na ispitivanje upuci­vani pacijenti kod kojih se znalo da postoji mal:ignitet. Pouzdanost metode je 60 %, osred. nje izražena, jer smo ispitivali pacijente u najvecem broju sa dokazanim malignitetom i pod terapijam. Zakljucak -99mTc-BLM kao tumorolokalizi­rajuci agens ima prednost nad ostalim bleo­micinskim kompleks,ima, jer je markiran krat­koživecim radionuklidom. U jednom radnom vremenu može se izvršiti markiranje Bleomy­cina i scintigrafsko isp'itivanje pacijenata. Markiranje Bleomycina je jednostavno i brzo, no mora se striktno pridržavati datih uputsta­va da se ne bi pojavio višak nevezanog Tc­pertehnetata. Najcešci pozitivni sc·intigrafski nalaz, prema našim rezultatima, su kod ma­lignoma epitelnog porekla i metastatskih tu­ Strogo treba obratiti pažnju na proces mar­kiranja Bleomycina. U uputstvu stoji da ak­tivnost eluata 99mrc-pertehnetata treba da ,bude oko 30mCi. Mi smo u jednoj šarži mar­kiranja imali vecu speoificnu aktivnost od prepisane i na scintigramu kod tih pacijenata mora razlicitog porekla. Da bi se imao tacan uvid u vrednost ove metode, ispitivani paci­jenti ne bi trebali da budu pod terapijam (po­lihemiostatskom hirurškom ili zracnem). S obzirom na to da se radi o tumorolokal1 rajucom agensu u kome je obeležen citosta­ tik (Beomycin), moglo bi se ocekivati da pozitivan scintigrafski nalaz znaci terapijsku senzitivnost tumora na Belomycin. Summary TUMOUR SCANNING PERFORMED BY TECHNE­TIUM BLEOMYCIN ("01TcBLM) 1. .2 patients with proved malignancy in the maJonty, except for a few cases where it was suspected, tumour seans were performed by 99mTc-BLM and 24 positive and 18 negative results w.re ?btained. The majority of positive scintigra­ _ .h1c f.n?ings referred to carcinoma of the epithe­lial angin: .n three patients scintigraphic findings were pos1t1ve although malignancy was not pro­ved pathohistologically. Regarding the toxicity of Bleomycin tumor scanning by 99mTc-BLM should be done only in patients strictly suspective fot having malignancy, but free from severe renal impairment. Literatura 1. Umezawa H., M. lchizuka, K. Maeda, T. Ta­keuchi: Studies on Bleomycin, Cancer ' 20 ' 891 ' 1967. 2: Blum R. H., S. K. Carter, K. Apre: A clinical rev1ew on Bleomycin a new antineoplastic agent. Cancer 31, 903, 1973. 3. Mori T., K. Hemamoto, K. Torizuka: Studies od the usefulness of "mTc labelled Bleomycin for tumor imaging. J. of Nucl. Medic. Vol 14, Numb. 6, 431, 1973. 4. Grove B. R., W. C. Ecelman and R. C. Richard: Preparation, distribution and tumor imaging pro­perties '"In. "Co, "Ga and "Fe labelled Bleomy­cin. J. of Nucl Medic. Vol. 14, Numb. 8, 627, 1973. 5. Grove B. R. Reba C. R, W. C. Ecelman and M. Goodyear Clinical evaluation of radiolabelled Bleomycin (Bleo) for tumor detection. J. of Nucl. Medic. Vol. 15, Numb 6, 387, 1974. 6. Ecelman C. W, C. Reba, H. Kubota and S. Stevenson: Early detection of mammary carcino­noma with radilabelled Bleomycin. J. of Nucl. Me­dic. Vol. 15, Numb. 6, 489, 1974. 7. Goodwin D. A., S. M. Diamat i, l. C. Goode L. R. and Meares F. C.: '"ln-labelled Bleomycin ;or tumor localization by scintiscanning. 8. Erjavec M. M. Auersperg, T. Jež: Ouantitation of 99mTc-Bleomycin uptake in head and neck tu­mors. IRCS 2: 9, 1957, 1974. 9. Milic N., S. Handl i M. Radetic: Rezultati le­cenja Bleomycinom; Lijecnicki vjesnik: 94-54 1971. 1 O. Klinicka Onkologija, prirucnik za studente i lekare. Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb, 1975. Adresa autora: Maleševic M., Institut za onko­logiju, Novi Sad NORMALNA SCINTIGRAFSKA RAZPOREDITEV 67Ga PRI CLOVEKU PO l. V. INJEKCIJI Guna F. Povzetek: V študijo je bilo zajetih 10 rakavih bolnikov brez znakov aktivnosti obolenja. Bolnike smo 0,5 ure, 24 ur, 48 ur, 72 ur po '"O ,._ '"O (/) ."O ... '"O '"O g--o "' > ,U,_; <3* (::.'cft. .* .;12 uS* Tabela 1 Normalna scintigrafska razporeditev 67Ga pri cloveku 0,5 ur, 24 ur, 48 ur in 72 ur po i. v. injekciji. Tab. 1 -Normal scintigraphic distribution of "Ga in man at 0,5 h. 24 h, 48 h and 72 h after i. v. injection. doseže svojo maksimalno radioaktivnost. Ra­dioaktivnost v glavi, toraksu in abdomnu znat­no pade v prvih 24 urah (izlocanje z urinom in fecesom), nato pa je padec le še minima­len. Padec v prvih 24 urah je posebno izrazit v toraksu, kjer na 0.5 urnih posnetkih mocno izstopa srce, (67 Ga v vaskularnem prostoru). na 24-urnih posnetkih pa srca skoraj ni vec zaznati. Zakljucek -l. v. injiciran 67 Ga doseže pri cloveku 24 ur po injekciji svojo stalno kvali­tativno in kvantitativno normalno razporedi­tev. Po 48 urah in po 72 urah je razporeditev tako kvalitativno kot kvantitativno skorajda neizpremenjena. Slika 1 -Normalni "Ga scintigrami pri cloveku narejeni 0,5 ure, 24 ur, 48 ur in 72 ur po i. v. injekciji. Fig. 1 -Normal "Ga images in man at 0.5 h, 24 h, 48 h and 72 h after i. v injection. Summary NORMAL SCINTIGRAPHIC DISTRIBUTION OF 67Ga IN MAN AFTER INTRAVENOUS ADMINISTRATION 10 cancer patients having no sign of active disease were studiend. At 0.5 h, 24 h, 48 h and 0,5 h 27 14 32,1 24 h 3,6 17,2 12,5 28,7 62,l 72 h after i. v. administration of 67Ga, quantitative anteroposterior images of the body were obtai­ 48 h 16,3 13 27,5 59,6 h 2.4 14,7 14,2 25,8 57.2 ned and normal distribution and retention of 67Ga were determined. At 0.5 h, 24 h, 48 h and 72 h after i. v. administration 77, 62, 59 and 57 percent of dose was found respectively over the area including head and trunk. The amount of 67Ga within the body greatly decreases during the first 24 hours after i. v. in­jection while a relatively steady state is attained thereafter. Bibliografija 1. Nelson B. et al.: Distribution of Gallium in human tissues after intravenous administration. J Nucl Med 13. 92, 1972. 2. Higasi T. et al.: Clinical evaluation of 67Ga­citrate scanning. J Nucl Med 13, 196, 1972. 3. Zeman R. K., T. W. Ryerson: The value of bowel preparation in Ga-67citrate scanning: con­cise communication. J Nucl Med 18, 886. 1977. Naslov avtorja: Guna France. Onkološki inštitut. Zaloška 2. 61000 Ljubljana LABORATORIJA ZA RADIOIZOTOPE INSTITUT »KSENOFON šAHOVIC«, BEOGRAD ZNACAJ INDEKSA RADIOAKTIVNOSTI SLEZINA: SRCE U IZUcAVANJU ETIOPATOGENEZE NEKIH ANEMIJSKIH SINDROMA Milosavljevic A. Sažetak: Autor iznosi znacaj izucavanja indeksa radioaktivnosti slezina: srce (sl.: sr.) pri ispitivanju volu mena krvi, eritrocita i plazme kao i ŽJivota eritro­cita pomocu 51Cr za procenjivanje anemijskog sindroma u raznim obolenjima. Autor diferentira kongestiju slezine od sekvestracije eritrocita u slezini, a po­rast indeksa radioaktivnosti sl.: sr. objašnjava usporenom razgradnjam fago­citovanih eritrocita u RES-u slezine. Budu6i da se ovaj porast indeksa dobija samo u anemijama zbog nedostatka eritropoetina u serumu, u radu se ,istice znacaj usporene razgradnje eritrocita i povezuje sa smanjenjem ekstrarenal­nog eritropoetina u serumu. UDK 616.155.194-079:621.039.8 Oeskriptori: eritroc'iti, radiohrom, scintigrafija, slezina, srce, anemija Radiol. lugosl., 13; 235-239, 1979 L _J Uvod -Pojam »sekvestracije« eritrocita u slezini i povezivanje ovoga pojma sa po­rastom indeksa radioaktivnosti sl. : sr. u to­ku ispitivanja volumena krvi, njenih sasto­jaka kao i poluživota eritrocita sa 51Cr, nije sasvim definisan, jer je »sekvestracija« eri­trocita samo jedna faza pri boravku i raza­ranju eritrocita u slezini. Postaje 4 faze bo­ravka eritrocita u slezi ni (1) do njihovog de­finitivnog razaranja: 1. staza krvi u slezini, ako postaje neke cirkulatorne smetnje u oticanju krvi iz slezine (2), što dovodi do kongestivne splenomegalije; 2. sekvestraci­ja eritrocita iz krvnih sudova u crvenu pulpu (3); 3. fagocitoza eritrocita od strane RES-a slezi ne (3, 4); 4. razaranje fagocitovanih eri­trocita od strane RES-a slezine (4). Sve dok se ne razore eritrociti, hemoglobin drži ve­zan radiohrom, tako da 6e radioaktivnost nad slezinom rasti. U toku ispitivanja povecane slezine u raz­nim anemijama kongestiju slezine smo de­finisali kao pojam uvecane slezine prepu­njene krvlju zbog cirkulatornih smetnji u oticanju krvi kroz portolijenalni venski si­ · stem. Smetnja može biti definitivna i nastati zbog tromboze ovoga sistema a karakteriše se povecanim volumenom plazme, vecim indeksom sl. : sr. prvog dana ispitivanja, kao i vodoravnim tokom ove krivulje (5). Smetnja takode može biti reverzibilna, te se kongestija, kao i velicina slezine u toku te­rapije, gubi. Na ranije pokazanoj shemi (5) našli smo znatno uvecanu slezinu, sa pove­6anim volumenom plazme i indeksom sl. : sr. -2,80. Buduci da se radilo o limfosar­komu i teškoj apsolutnoj i dilucionoj ane­miji, terapija je sa Pronisonom odmah za­poceta, te smo u toku ove terapije zapazili jedan interesantan fenomen. Slezina se naglo smanjivala, a indeks sl. : sr. naglo je padao i za 10 dana se normalizovao ,-is­pod 1. Kada je docnije slezina bila normal­ne velicine, ispitivanje je pokazalo da se volumen plazme skoro normalizovao, a in­deks sl. : sr. bio je sasvim normalan. Tako smo saznali da smo hormonskem terapijam uklonili cirkulatorne smetnje nastale zbog uvecanih žlezda u predelu hilusa slezine, slezina se ispraznila, nestala je njena kon­gestija, a tirne i razlog za povecan indeks sl. : sr. Tako smo problem kongestije slezi­ne definitivno odvojili od opšteg naziva »sekvestracija« eritrocita u slezini. Ostaje problem, šta je to radioizotopisti u literaturi nazivaju »sekvestracija« eritroci­ Shema 1 ta u. slezi ni i zašto porast indeksa sl. : sr. pogrešno tumace sekvestracijom. Dužina života eritrocita cesto nema ulogu u porastu indeksa sl. : sr., jer, kako je na shemi 1 pri­kazano, dužina T 1/2 sa "Cr je znatno kraca u bolesnika sa intravaskularnom hemolizom (pod b) kao i u bolesnika od urodene sfero­citoze sa hemolizom preko slezine (pod c), bez porasta indeksa sl. : sr., nego u bolesni­ka od urodene sferocitoze (pod d), gde je ovaj indeks znatno rastao. Takode u boles­nika od akutnog reumatizma (pod e), gde je T 1/2 bilo normalno, naden je znatan porast indeksa sl. : sr. U ovih 5 slucajeva takode je prikazano da tamo, gde nema porasta in­deksa, sl.: sr. nema ni anemije, odnosno volumen eritrocita je normalan (pod a. u zdravoga kao i u b. i c. sa hemolizama), -:1 u bolesnika je sa porastom indeksa slezina: srce izrazita anemija (73 % i 60 %) bez ob­zira na dužinu života eritrocita. Shema 2 pokazuje 4 bolesnika sa karak­teristicnim krivuljama sl. : sr. U svih je ot­krivena anemija (vol. eritroc. od 44-61 %), sa lažno skracenim životom eritrocita u bo­lesnika 2. 8. usled krvavljenja iz želuca i sa normalnim životom eritrocita u ostala tri slucaja (T 1/2 "Cr od 25-29 dana). Krivulja sl. : sr. je opadala u prvoga a rasla u .ostala 3 bolesnika. Prva anemija je bila hipohro­mna zbog gubitka gvožda, a ostale su nor­mohromne. Prva, zbog povecanja volumena Ž .8. 2014 C 3 +1968 l c!' IO. CA VENTRICULI -KRVALJENJE VOL K, 4050 -4071 VOL E, 802 -.,1770 VOL. P, 3243 -2301 T•,, =15 OANA c!' IO. VOL. K, 3466 -45S. VOL. E. 866 „u1910 VOL. P, 2600 -2574 T,11 :: 25 DANA M.O. ( 2-Vlll-11163 l c!' 10. AONEXITIS ACUTA VOL .K, 2830 -3776 VOL.E. 730 ""·1593 VOL. P, 2100 -2183 T.,,I =29 DANA C.N.3-(25-X-1976 l c.' 10. HYPERESTROGENEMIA VOL. K, 2875 -3456 VOL.E, 891 ,ul458 ------------!. •• --JU VOL.P, 1984 -1998 T .. , •28 OANA Shema 2 plazme je normovolemicna, a druge tri, zbog normalnog volumena plazme i smanje­nog volumena eritrocita su hipovolemicne. Shema 3 pokazuje da u kostnoj srži može da se dogodi poremecaj u 4 razvojne faze eritrocitne loze, te može da dode do ane­mije, ustanovljene nadenim smanjenjem volumena eritrocita. Shema pokazuje da se, posle pluripotentne celije kostne srži, iz ko­je se razvijaju sve tri loze krvnih elemena­ta, prva celija za crvenu lozu zove rodona­celna celija crvene loze (1). Druga celija (II) zove se celija osetljiva na eritropoetin. Treca celija (III) zove se pronormoblast, a cetvrta (IV) rani normoblast. Za razvoj trece faze eritropoeze u rani normoblast potreb­na je grupa vitamina B, a za dalji razvoj i sazrevanje ranog normoblasta u intermedi­jarni, pozni i eritrocit, potrebno· je gvožde. Poremecaj u ma kojoj fazi eritropoeze do­vešce do anemije. U prvom slucaju na she­mi radilo se o hipoandrogenizmu, u drugom o M. Hodgkin, u trecem o 86 deficitnoj ane­miji, a u cetvrtom o hipohromnoj posthemo­ragicnoj anemiji. Gvožde u serumu je srna­njeno u drugog i cetvrtog bolesnika, a po­vecano u prvog i treceg. Eritropoetin je u svih bio povecan, sem u drugom poreme­caju eritropoeze. Ako se pogledaju krivulje radioaktivnosti sl.: sr., u svih poremecaja su ove krivulje bile normalne, sem u dru­gam, gde ona raste. Buduci da se ovaj dru­ 100:,. IGO ... ,. .... .. ; r .. II gi poreme6aj eritropoeze karakteriše i ni­skim nivoom gvožda kao i niskim eritropo­etinom u serumu, problem je kako rešiti i povezati ovaj porast indeksa sl. : sr. sa ni­skim nivoom gvožda i eritropoetina' u seru­mu. U daljem izucavanju ovih problema pri­metili smo da, pri davanju kortikoida kao terapije u ovim anemijama, ovi hormoni (Shema 4) normalizuju, odnosno snižavaju krivulju sl. : sr., pove6avaju nivo gvožda u serumu kao i poboljšavaju eritropoezu. Komentar i zakljucak. -Osnovni pore­me6aj u drugoj fazi eritropoeze je smanje­nje eritropoetina, i pošto su u ovih bolesni­ka zdravi bubrezi, smanjuje se eritropoetin zbog nedostatka ekstrarenalnog dela ovoga hormona, kako su to neki autori u anemija­ma zbog hiperestrogenemije i dokazali (6). Sa druge strane, u anemijama zbog hipere­strogenemije dolazi do hipokorticizma (7), a poznata je da anemije zbog hipokorticiz­ma (8) spadaju u ovu grupu poreme6aja u kostnoj srži. Otuda primena kortikoida u hi­perestrogenemiji i primarnom hipokorticiz­mu dovodi do popravke eritropoeze i po­rasta mase eritrocita. Prvi znak pozitivnog eritropoetskog efekta kortikoida je pad i normalizovanje indeksa sl. : sr. kao i porast nivoa gvožda u serumu. Poznata je da kor- Shema 3 M.II. 43!50 M.R. 4373 2 PRONISON PflOHl$011 1 .,..._ ·­ .,--------­ .,,., 1Cl1fY• 1211 I 1 I I I I I I 1 .. I! -r Fe Fe - Shema 4 tikoidi ubrzavaju razaranje fagocitovanih eritrocita u RES-u slezine i to preko lizo­zomskog aparata, pove6avaju6i nivo ferme­nata hidrolaza u lizozomima (9) kao i stabi­lizuju6i lizozomsku opnu (10). Ako se iskljuci kongestija slezine i zadr­žavanja eritrocita u njoj zbog nekih cirkula­tornih smetnji, a što se karakteriše ve6im indeksom sl. : sr. od prvog dana ispitivanja sa "Cr i ve6im volumenom plazme, ostaje da se razmotri koja je od sledecih faza za­državanja eritrocita u slezini odgovorna za porast indeksa radioaktivnosti sl. : sr. Sek­vestracija eritrocita iz krvnih sudova u crve­nu pulpu slezine u normalnih ili u anemija sa normalnim T 1 /2, mora biti normalna, a u anemija sa kracim T 1/2 ubrzana. Fagoci­toza eritrocita je takode u prvoj grupi nor­malna, a ubrzana u bolesnika sa skracenim T 1/2. Jedini razlog za porast krivulje sl. : sr. može da bude usporena razgradnja eritro­cita u RES-u slezine, i to u ispitivanih sa normalnim T 1/2 u apsolutnom, a u onih sa skracenim T 1/2, u relativnom smislu. Nije poznata da kortikoidi ubrzavaju sekvestra­ciju eritrocita kao i fagocitozu u slezini, ali je dokazano da ubrzano razaraju vec fago­citovane eritrocite kao i druge materije u li­ zozomskom aparatu RES-a (9, 1 O). Nasu­prot, nedostatak kortikoida u hipokorticiz­-mu hipopituitarizmu i hiperestrogenemiji dovodi do usporavanja razaranja fagocito­vanih eritrocita u RES-u slezine, što se do­kazuje smanjenjem gvožda u serumu zbog njegove blokade od RES-a slezine, odnosno usporenog razaranja eritrocita, odnosno hemoglobina u RES-u. Posledica toga je porast krivulje sl. : sr., jer se radiohrom, sve dok je vezan za hemoglobin, zadržava u eritrocitima i daje ·porast radioaktivnosti nad slezinom u odnosu na srce. Koja je uloga razorenih eritrocita u eri­tropoezi? Prema nekim autorima (11 ), za stvaranje novog hemoglobina nema boljeg materijala, nego što je hemoglobin iz razo­renih eritrocita, što je narocita za gvožde dokazano, jer se kostna srž snabdeva gvož­dem iz razorenih eritrocita. Pitanje je koji još materija! daju razoreni eritrociti u raz­voju eritropoeze u kostnoj srži. Prema iz­vesnim autorima (12) slezina igra znatnu ulogu u eritropoezi luceci izvesnu eritropo­etsku materiju, koja, preko jetre, igra ulo­gu u eritropoezi. Prema drugim autorima (13) ekstrarenalni eritropoetin se stvara u jetri. Isto tako ima podataka u literaturi (14) da se na površini eritrocita kao antene nala­ze tvorevine koje su po strukturi slicne eri­tropoetinu (glikoproteini i sijalinska kiseli­na), da se nezreli retikulociti ovim materi­jama snabdevaju u jetri i da se ove materi­je odnosno sijalinska kiselina starenjem .ri­trocita smanjuju na površini eritrocita (15). Da li su ove materije slicne eritropoetinu, oslobodene sa površine eritrocita u toku definitivnog razaranja istih u slezini, ustvari taj eritropoetski faktor iz slezine (12) koji se deponuje u jetri (13) i koji predstavlja ekstrarenalni odnosno plazmatski faktor eritropoetina? Dalja istraživanja i podaci iz svetske literature kao i neka naša zapaža­nja ce doprineti ovom razjašnjenju poreme­caja eritropoeze u drugoj fazi razvoja eri­trocita u kostnoj srži, a gde je osnovni po­remecaj smanjeni eritropoetin u serumu. Summary THE IMPORTANCE OF SPLEEN: HEART RADIOACTIVITY INDEX IN STUDYING THE ETIOPATHOGENESIS OF SOME ANEMIC SYNDROMES The author points out the importance of stu­dying the spleen-heart radioactivity index when investigating the volumes of blood, red blood cells, plasma and the lile o red blood cells with 51Cr tor the evaluation of anemic syndromes in different diseases. The author makes a differen­ce between spleen congestion and sequestration of red blood cells in the spleen and he explains the increase of the spleen: heart radioactivity index by slower destruction of phagocytized red blood cells in the spleen RES. Since this incre­ase of the index is found only in anemias which develop because there is no erythropoietin in the serum the author points out the importance of slower destruction of red blood cells and relates it to the decrease of extrarenal erythropoietin in the serum. Literatura 1. A. Milosavljevic: Indeks radioaktivnosti sle­zina: srce i jetra: srce u odnosu na volumen eri­trocita mereni sa Cr-51, Zbornik radova l. Jug. kongr. nukl. med., Split, 463, 1974. 2. Milosavljevic A., Pantelic M., Bugarski M. i Guzina Oj.: Kriteriju mi za procenu kongestije slezine upotrebom radioaktivnog hroma, Srpski arhiv, 92, XII, 1165, 1964. 3. Fisher J.: Die Milz. The Spleen, Springer­Ferlag, Berlin-Heidelberg-New York, 245, 1970. 4. Ruhenstroth-Bauer G.: isto kao pod 3, 1970. 5. Milosavljevic A.: Doktorska disertacija, 24, 1975. 6. Mirand E. A. and Gordan A. S.: Mechanism of estrogen action in erythropoiesis, Endokrino­logy, Vol. 78, No. 2, 325, 1966. 7. Lloyd C. W.: Ovarijumi, Udžbenik endokrino­logije (Williams R. H.) l. srpskohrvatsko izdanje, Medic. knjiga, Beograd-Zagreb, 437, 1974. 8. Milosavljevic A.: Hormona! therapy of hypo­plastic anemias caused by hypoandrogenism and hyperestrogenemia, XVII. Congr. of the internati­onal soc. of hematology, Paris, July, Abstracts 1, 564, 1978. 9. Axline S. G. and Cohn Z. A.: In vitro induc­tion of lysosomal enzymes by phagocyto.is, J. Exp. Med., Vol. 135, 1239, 1970. 1 O. Tappel A. L.: Lysosomal enzymes and ot­her components, lysosomes in biology and pat­hology, Edited by Dingle J. T. and Fell H. B., Norih Holand Publishing Company, Amsterdam­London, American Elsev-ier Publishing Co., New York, Pari II, 207, 1973. 11. Keene W. R. and Jandl J. H.: The site of hemoglobin catabolism, Blood, Vol. 26, No. 6, 705, 1965. 12. Franciscis P., De Bella G., and Gifaldi S.: Spleen as a production site of erythropoietine, Science, Vol. 150, 1831, 1965. 13. Fried W.: The liver as a source of extrare­nal erythropoietin production, Blood, 40, 671, 1972. 14. Balduini C. L., Sinigaglia F., Ascari E. and Balduini G.: .. in vivo" remodeling of erythrocyte membrane, XVII. Congr. of the internat. socicty of hematol., Paris, July, Abstracts 1, 194, 1978. 15. Seaman G. F., Knox R. J., Nordt F. J. and Zukoski C. F.: Role of sialyc acid (NANA) in red blood celi recognition in 11ivo, XVII. Congr. of the internat. society of hematol., Paris, July, Abstra­cts 1, 284, 1978. Adresa autora: Milosavljevic A., Institut "Kse­nofon šahovic", 11000 Beograd. ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU I INTERNA KLINIKA KLINIGKOG BOLNIGKOG CENTRA I MEDICINSKOG FAKULTETA, ZAGREB SCINTIGRAFIJA RETIKULOENDOTELNOG SISTEMA lvancevic D., D. Dodig, B. Ugarkovic, B. Labar Pri scintigrafiji jetre i slezene pomocu oz­nacenih koloida nalazi se fiksaciju koloida i u ostalim dijelovima retikuloendotela, oso­bito kod difuznih bolesti jetre. Posebnim tehnikama snimanja ovu se fiksaciju može redovito prikazati i kod normalnih ispita­nika. Mi smo ispitivali 22 bolesnika s ciro­zam, policitemijom, hemolitickom anemijom i malignim limfomom. lntravenski smo injici­rali 10 mCi 99mTc kositrenog koloida, a 30 minuta nakon injiciranja zapoceli smo sni­manje pomocu gama kamere LFOV (Searle) s uredajem za cijelo tijelo. Uz dva prolaza pomicne ležaljke scintigrafija je trajala oko 40 minuta. Snimke su registrirane na Micro­dot filmu. Na snimkama smo pored jetre i slezene redovito prikazivali fiksaciju koloida u koštanoj srži i plucima. Pri pojedinim oboljenjima je distribucija radiokoloida od­ražavala i aktivnost retikuloendotela i stanje lokalne cirkulacije. SCINTIGRAPHY OF THE RETICULOENDOTHELIAL SYSTEM In liver and spleen scintigraphy with labelled colloids lhe uplake of colloid can be seen also in other parts of lhe reliculoendothelial system, especially in diffuse liver diseases. With special techniques lhis uplake can be demonstrated fre­quently, even in normal subjects. We have exa­mined 22 patienls with !iver cirrhosis, polycylhe­mia, haemolylic anemia and malignanl lympho­ma. 10 mCi of "mTc colloid were injected intra­venously and 30 minutes after injection, scinti­graphy with a LFOV (Searle) gamma camera with whole body attachment was initiated. With two passages of the moving bed sointigraphy las­led tor about 40 minutes. Scintigraphic pictures were registered on a Microdot film. Beside in !i­ver and spleen the pictures regularly show col­loid uptake in bone marrow and lung. In some diseases lhe dislribulion of radiocolloid repre­senls bolh reticuloendothelial activity and the condition of local circulation. INSTITUT ZA PATOFIZIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU, MEDICINSKI FAKULTET »KIRIL I METODIJE«, SKOPJE 1131n AND 99mTc LABELLING OF PLATELETS Tadžer l. S., N. Kosturski, V. Jovanovska 'N_e introduced in 1976 indium-acetylacetone complex in platelets labelling with high uptake rale of 30-70 %. By this method the label was incorporated in small amounts of platelets in the range of 8 X 108 obtained from 12-15 ml ACD blood samples. Plasma reduced the labelling efticiency, but volumes of less than 1 ml plasma reduced the uptake capacity by 15-20 %, which spares washing of platelets during the labelling procedure. The 99mTc label followed by reduction with pyrrhophosphate -SnCI,. Uptake rate was high (40-76 %) in platelets collected from blood samples (12-15 ml blood in ACD). Our pyrrhop­hosphate technique yielded higher incorporation rale than Ushida's el coli. SnCI, -ascorbic acid technique. Viability of platelets labelled with '"min and 99"'Tc fulfilled part of requirements of an ideal celi label: platelels number remained constant, adhaesivity to glass was well preserved, bul ADP aggregation was delayed. 2"1.0 ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU I KIRURŠKA KLINIKA KLINICKOG BOLNICKOG CENTRA I MEDICINSKOG FAKULTETA, ZAGREB SCINTIGRAFSKA DIJAGNOSTIKA SVJEŽIH I STARIH FRAKTURA KRALJEŠNICE Dodig D., P. Martinac, S. Davila, J. Hancevic, B. Ugarkovic Frakture kralješnice je i kod tehnicki vrlo dobrih rentgenskih snimaka ponekad teško prepoznati, cesto je potrebno, poreci dva klasicna smjera, antero-posteriornog i late­ro-lateralnog, uciniti i dodatne snimke u ko­sim projekcijama, kao i slojevne. U mnogim slucajevima, kao npr. kod izražene osteopo­roze, nije moguce sa sigurnošcu utvrditi radi li se o svježoj ili staraj frakturi. Iz ,sva­kodnevnog klinickog iskustva znamo da se i kod verificiranog prijeloma kralješka, tek na snimkama ucinjenim nekoliko mjeseci nakon traume, može sa sigurnošcu, kompa­racijom s ranijim snimkama, utvrditi da je nerijetko došlo do ozljede dvaju ili više kra­lješaka. Upravo u ovakvim slucajevima di­jagnostika s 99"'Tc difosfonatom može biti dragocjena u postavljanju dijagnoze. U našem ispitivanju upotrijebili smo meti­len difosfonat, obilježen s 99mTc. Scintigrafi­ju smo vršili gama kameram LFOV-Searle dva sata nakon i. v. injekcije 12 mCi 99mTc MDP. Pretragu smo ucinili najmanje 48 sati nakon traume, jer se prije toga vremena frakture ne mogu scintigrafski prikazati. Na taj nacin pridonijeli smo postavljanju isprav­ne dijagnoze u mnogim rentgenski nejasnim slucajevima. SCINTIGRAPHIC DIAGNOSIS OF FRESH AND OLD SPINE FRACTURES Spine fractures are sometimes difficult to re­cognize even in technically very good X-ray pho­tographs. In addition to the two classic projecti­ons, the antero-posterior and the latero-lateral, it is often necessary to make extra X-ray exami­nations in oblique projections and tomography. In many cases, as tor instance those of osteopo­rosis, it is impossible to establish with certainty whether the fracture is a recent or an old one. Everyday clinical experience shows that even in a verified vertebrum fracture only X-ray photos taken severa! months after the trauma can deter­mine with certainty -by comparing them with earlier photos -that two or more vertebrae had been injured. It is in such cases that diagnosis with ?9mTc diphosphonate can prove most valu­able. ??mTc labelled methylenediphosphonate was used in our investigations, and an LFOV-Searle gamma camera was used tor imaging. The exa­minations were done not earlier than 48 hours after the trauma, because fractures cannot be observed scintigraphycally before that tirne. We have thus contributed to accurate diagnosis in severa! cases which remained unclear after X-ray radiography. Unapredenje venskog refluksa medikamentoznim putem kapsule tonizira zidove vena i tirne dovodi do . . ubrzanja venoznog . strujanja ·pojacava strujanje limfe a tirne srnanjuje edeme Essentiale® f o rte regenerira ošte6ene membrane 6elija jetre i njenih organela. Essentiale torte „Svaka oboljenje jetre prati ošteterje membrane". WALNOFER, H. i M. HANUSCH c/ Med. Mschr. 27 (1973). s. 331-336 so 331 ·:_::_:: poboljšava rnikrocirkulaciju i norrnalizuje perrneabilnost kapilara Indikacij. Varikozni sindrom • Ulcus cruris Posttromboticni sindrom · Staticni edemi · Hemoroidi Dokaz je apsolutno siguran pomocu opita izotopima. ,,Esencijalni" fosfolipidi (EPL) ugraduju se in tata u membrane. LEKIM, BETZING, STOFFEL: ..::f;ti1111A•111 ........[11.?§..1[M,§.fl.[ll Indikacije: Akutni i hronicni hepatitis Masna degeneracija jetre Ciroza Razliciti porernecaji jetrenih funkcija Radijacioni sindrom, gestoze, trovanja i dr. Proizvodi: -.e---bosnaliieli• Sarajevo .s---bosnaliiek• u saradnji sa u saradnji sa firmom lfd\NATTERMANNK61n [li NATTERMANN ZAŠTITA OD ZRACENJA RADIATION PROTECTION CENTAR ZA OBRAZOVANJE KADROVA INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, VINCA SPROVODENJE MERA ZAšTITE I INTERNA KONTROLA U KONTROLISANOJ RADIJACIONO-KONTAMINACIONOJ ZONI lgnjacic S. Sadržaj: Opisane su mere zaštite od spoljašnjeg radioaktivnog zracenja kod profesionalno izloženih osoba. Prikazane su mere zaštite radnog mesta, pri­bora i osoblja u zoni moguceg zracenja i radioaktivne kontaminacije. UDK 614.876 Deskriptori: radiološka zaštita, radnici, radioaktivno zracenje Radiol. lugosl., 13; 245-249, 1979 L Izvore jonizujucih zracenja možemo u osnovi podeliti u dve grupe: zatvorene i ot­vorene. Zatvoreni izvori zracenja kao što su: ure­daji za teleterapiju u bolnicama, radiograf­ski izvori u industriji, razni etaloni i izvori za kalibraciju instrumenata i drugi, podra­zumevaju takvo pakovanje i nacin upotrebe da pri njihovom normalnom korišcenju ne može doci do kontaminacije okoline, tj. ne­poželjnog rasturanja radioaktivne supstan­ce. Otvoreni izvori zracenja kao što su: obe­leženja hemijska jedinjenja ili elementi, koji se primenjuju u vidu trasera u medicinskoj dijagnostici, hidrologiji, industriji, poljopriv­redi i sl., imaju najcešce tecan, praškast, a rede gasovit oblik, pri cijem pakovanju i upotrebi nije iskljucena kontaminacija. Prema torne, i zone u kojima se radi sa izvorima jonizujuceg zracenja možemo po­deliti po nacinu sprovodenja zaštite od zra­cenja na: Kontrolisanu radijacionu zonu u slucaje­vima, gde se radi samo sa zatvorenim izvo­rima zracenja. Kontrolisanu kontaminacionu zonu, gde se radi sa manjim kolicinama otvorenih iz- _J vora zracenja i gde ne postoji opasnost od spoljašnjeg ozracivanja. Kontrolisanu radijaciono-kontaminacionu zonu, koja podrazumeva mešovit rad sa ot­vorenim i zatvorenim izvorima zracenja, ili rad sa otvorenim izvorima vecih nivoa ak­tivnosti, gde postoji opasnost i od spoljaš­njeg ozracivanja. Ovaj treci slucaj danas se najcešce sre­ce u nizu institucija, gde se primenjuju ot­voreni izvori zracenja i s obzirom na spro­vodenje mera zaštite i interne kontrole u njima zaposlenog osoblja, za nas je najin­teresantniji. Odavno se uocilo da priroda posla u ovim zonama od radnika zahteva poznava­nje osnovnih karakteristika izvora jonizuju­cih zracenja, detekcije zracenja, dozimetri­je zracenja kao i zaštite od njegovog štet­nog dejstva. Pravilno rukovanje izvorima zracenja i primena zaštitnih mera svodi na minimum ugroženost samog rukovaoca, nje­govih saradnika i šire okoline. Cilj zaštite je da se doze zracenja koje radnik u toku rada primi svedu na minimalne, u svakom slucaju na sadašnjim normama dozvoljene, a koje ne bi trebale biti štetne za ljudski organi­zam. Doza zracenja, koju ljudski organizam prima, ima dvojako poreklo: a) od spoljašnjih izvora zracenja kao što su: kosmicko zracenje, rasuti pri rodni i ve­štacki dobijeni radioaktivni izotopi o okol­nim materijalima, zemlji i vazduhu, kao i iz­vori radioaktivnog i rentgenskog zracenja u primeni, b) od unutrašnjih izvora, tj. svih radioak­tivnih izotopa dospelih u ljudski organizam na bilo koji nacin. Zaštitu od spoljašnjih izvora zracenja mo­žemo sprovoditi poštujuci tri njena osnov­na principa: vreme (što kraci boravak u po­lju zracenja), rastojanje (biti što dalje od iz­vora) i korišcenje zaštitnih ekrana. Zaštitu od unutrašnjih izvora zracenja ne možemo sprovoditi u napred pomenutom smislu, ali možemo sprovesti mere, potreb­ne da radioaktivne materije ne dospiju be­spotrebno u ljudski organizam i tirne pove­caju kolicinu zracenja preko granice, tj. one kolicine koju svaki covek unese u organi­zam putem ishrane i disanja C"K, "C, radon, fisioni produkti i dr.). Zašcita od unutrašnje i spoljašnje kontaminacije ljudskog organizma i njegove okoline Licna zaštitna sredstva. Pri radu sa otvo­renim izvorima zracenja obavezno je kori­šcenje licnih zaštitnih sredstava, kao što su: racina odela ili mantili, racina obuca ili plasticni nazuvci, a prema potrebi kapa, pa i zaštitna maska. Obavezno je nošenje licnog film dozi­metra ili termoluminescentnog dozimetra (koji obezbeduje i kontroliše za to ovlašte­na ustanova) i po mogucnosti penkalo dozi­metra za momentalnu kontrolu primljene doze zracenja. Mere predostrožnosti. Da bismo izbegli unutrašnju kontaminaciju radnika u zoni gde se radi sa otvorenim izvorima radioak­tivnog zracenja zabranjeno je: -unošenje i uzimanje bilo kakve hrane i pica, ukljucujuci i vodu, -pušenje i upotreba kozmetickih sred­stava, -pipetiranje ustima aktivnih ili neaktiv­nih rastvora, -kvašenje jezikom nalepnica i sl. Sve radove, pri kojima može doci do kon­taminacije vazduha u vidu aerozola, dima ili pare, treba vršiti u zatvorenim sistemima tzv. boksovima, sa gumenim rukavicama, posebnom ventilacijom uz korišcenje papir­nih filtera i unutrašnjim podpritiskom ili u posebnim ventiliranim digestorima (karakte­ristican primer je rad sa radioaktivnim jo­dom, koji se dosta upotrebljava, a isparava i na sobnoj temperaturi u svim svojim obli­cima osim u nekim jedinjenjima, gde je cvr­sto fiksiran). Poželjna je, preko odredenog sistema, ventilacija svih prostorija u zoni uz održava­nje podpritiska ventiliranog prostora. Vaz­duh iz ventiliranog prostora izbacuje se u atmosferu preko posebnih filtera radi spre­cavanja eventualne kontaminacije okoline. Za rad sa praškastim radioaktivnim mate­rijalima koriste se boksovi bez ventila sa ciljem da se spreci pojava radioaktivne pra­šine. Ostala zaštitna sredstva. -Nije dozvolje­no rukovanje otvorenim radioaktivnim ma­terijalom golim rukama. U tu svrhu služimo se vec prema potrebi: gumenim rukavica­ma, raznim pincetama i mašicama. Za više­kratnu upotrebu rukavica potreban je odre­deni sistem skidanja, cuvanja i ponovnog oblacenja rukavica radi sprecavanja konta­minacije ruku. Da bismo sprecili širenje kontaminacije u slucaju prosipanja radioaktivnih tecnosti preporucuje se rad na PVC tacnama oblo­ženim upijajucom hartijom, korišcenje dvo­strukih sudova prilikom prenošenja tecnosti u prostorijama i rad na za to odredenim mestima. Sav pribor na takvom radnom me­stu potencijalno je kontaminiran, te podleže kontroli i dekontaminaciji. Ako u radu kori­stimo rukavice, smatramo da su potencijal­no kontaminirane te ruke sa njima držimo uvek na oku, ispred sebe i njima ne dodiru­jemo predmete koji nam u radu nisu potreb­ni. Po obavljenom poslu, kod višel ATHO STALNA RADNA ORGANIZACIJA ZA PROJEKTOVANJE, IZGRADNJU I REMONTE INDUSTRIJSKIH PEcI, PROJEKTOVANJE I IZGRADNJU INDUSTRIJSKIH DIMNJAKA HLADNJAKA I VODOTORNJEVA I PROIZVODNJU VATRO­STALNIH I EGZOTERMNIH MATERIJALA, Zenica, M. Pijade 42, SR BiH ­Tel. 21 666, 21 727, 21 743 i 21 765 -Telex 43137 YU VATZE i pp. 117. RO »VATROSTALNA« svoju djelatnost obavlja preko svojih OOUR-a ,i pre­cluzcca u zemlji i inostranstvu: OOUR -Zenica, M. Pijade 42, tel. 21 368, tx. 43137 YU VATZE OOUR -Jesenice, Savska cesta 6, tel.' 81 743 i tx. 34577 YU VATSN OOUR -Smederevo, Radinac, tel. 882 622 i tx. 12397 YU VATSD OOUR -Sisak, Kraiška bb, tel. 21 801 ,i tx. 23643 YU VATSI OOUR -Titograd, Dajbaba bb, tel. 43 591 i tx. 61114 OOUR -Skoplje, Gemiclijska bb, tel. 62 515 i tx. 51136 OOUR -»Inžinjeri·ng -Zenica«, M. Pijade 42, tel. 21 727 i tx. 43137 YU OOUR -Beograd, D. Dakovica 88 VII, tel. 768 666 i tx. 11489 OOL/R -Tvornice Busovaca, M. Tita 40. tel. 72 191 i tx. 43150 YU VATBL/ OOUR -Rudnici nemetala, M. Pijade 42, tel. 21 666 i tx. 43137 Preduzece »Vatrostalna-West« 465 Gelsenkirchcn, Dcutschlancl, tel. 205 209 poz. brni 02322 i tx. 824803. Racina za_jeclnica, M. Pijaclc 42, tel. 21 743 i tx. 43137. ZAŠTITA PRI RADU S KRATKOžlVUCIM IZOTOPIMA Babeli B., A. Samardžic, M. Petretic Sažetak: Dijagnosticka primjena kratkoživucih radioizotopa ima za bolesni­ke dobro poznate pre.dnosti. Zdravstveno osoblje koje svakodnevno rukuje s visokim aktivnostima, treba posebnu pažnju posvetiti zaštiri od zracenja. U ovom se radu posebno ukazuje na ona mjesta i postupke, u procesu ra­da, na kojima postaji mogucnost ozracenja osoblja. Raspravlja se o radu s ge­neratorskem kolonom, eluatom, pripravkom aktivnosti za bolesnika i o i•zlo­ženosti zracenja od bolesnika koji je primio visoke aktivnosti kratkoživucih radioizotopa. Dane su preporuke o mjerama zaštite na spomenutim mjestima i pri odredenim postupcima s visokim aktivnostima. lstice se da pri radu s kratkoživucim radiozotopima tehnicari trebaju poseb­no biti svijesni važnosti i odgovornosti svoga rada. UDK 614.876 Deskriptori: radiološka zaštita, radioizotopi, zdravstveni radnici Radiol. lugosl., 13; 251-253, 1979 L _J Uvod -Poznata je da se u nuklearnoj cij istisnuo indij u gotovo svim radioizotop­medicini sve cešce koriste radioaktivni izo­nim pretragama. topi kratkog vremena poluraspada, koji su Pri radu s otvorenim izvorima zracenja zbog tog svojstva nazvani kratkoživucim ra­postaji: dioizotopima. Primjena kratkoživucih izoto­-opasnost zracenja od izotopa kao pa na bolesnicima ima dobro poznate pred­vanjskog izvora zracenja i nosti: z bog kratkog vremena poluraspada, -opasnost od kontaminacije. doze zracenja kojima se izlažu bolesnici su Pri radu s kratkoživucim izotopima zbog manje. Bolesniku se injiciraju vece aktivno­vecih aktivnosti izvora zracenja može doci sti, pa je veca statisticka i dijagnosticka i do vecih ozracenja od izotopa kao vanj­ tocnost mjerenih podataka. skog izvora zracenja. Pri torne treba imati No, primjena kratkoživucih izotopa dovo­na umu da su osnovni principi zaštite od di i do nekih problema: zdravstveno osoblje zracenja: rukuje visokim milikirijskim aktivnostima, -skracenje vremena boravka u polju pa zbog toga treba posebnu pažnju posve­zracenja, titi zaštiti od zracenja. -povecanje udaljenosti od izvora zra­ U ovom cemo referatu nastajati posebno cenja i osvjetliti ona mjesta, u kojima u procesu -korištenje zaštitnih barijera, najcešce rada, postaji mogucnost ozracenja osoblja. olovnih Najcešce korišteni kratkoživuci izotopi su Razmotrit cemo mjesta ozracenja i mjere 99mTc i 113"'1n, te ce se naša razmatranja od­koje se mogu poduzeti da se doze zracenja nositi na njihovu primjenu. U usporedbi s osoblja što više smanje. 99mTc, 113"'1n je unatoc kracem vremenu poluraspada, nepovoljniji s dozimetrijskog Rad u polju zracenja oko generatorske stanovišta. Razlog torne je što se putem kolone i rukovanje generatorskom kolo­unutarnjih atomskih procesa kod indija os­nom -Generatorske kolone koje se danas lobada više energije pri jednom raspadu komercijalno prozvode nalaze se u olovnoj jezgre. Ovo je i glavni razlog što je tehne-zaštiti. cak uz stalno prisustvo u blizini ge­ 1 neratora doze zracenja ne prelaze dozvo­ljene granice. Boehringwerke AG, 1979., Byk-Mallinckrodt, 1976.) Rukovanje eluatom -Rukovanje eluatom dobivenim iz generatorske kolone treba po­svetiti posebnu pažnju. Eluat može imati aktivnost od više desetina milikirija, te predstavlja jak izvor zracenja. Zbog toga treba osigurati zaštitu eluata u svim smje­rovima. Aktivnost za bolesnike treba pri­premati iza olovne zaštite. Neki proizvodaci vec uz generator isporucuju i zaštitu eluata sa svih strana, izradenu od olovnog stakla. .Na taj se nacin aktivnost za bolesnike pri­ premaju sa zašticenim izvorom. Kontamina­ cija ruku sprecava se radom u rukavicama. Rukovanje pripravkom za bolesnike - Svaku aktivnost koju dajemo bolesniku tre­ ba izmjeriti u kalibratoru. Bolesniku ne srni­ jemo dati aktivnost vecu od propisane za odredenu pretragu, jer sebe i bolesnika izlažemo nepotrebno vecoj dozi zracenja. Višak aktivnosti treba izbaciti direktno u slivnik. Ove radnje treba uciniti u što je moguce kracem toku. Aktivnost u šprici je izvor zracenja koji zraci u svim smjerovima (slika 1), (Huhn i Fassbender ,1970.) Smatramo da pri upotrebi aktivnosti ve­ cih od 1 mCi treba obavezno koristiti šprice s olovnom zaštitom. (Podsjetimo se da 2,5 mm olova smanJuJe dozu zracenja od 99mTc, tisucu puta! To je 10 poludebljina za niskoenergetske zrake tehnecija.) Ukoliko to iz nekih narocitih razloga nije moguce, tada treba nastajati da kontakt sa špricom bude što kraci. Nužno kratkotrajno odlaga­nje šprice dozvoljeno je samo iza olovne zaštite na !imenu podlošku s filter-papirom. lskorištenu špricu treba odmah baciti u kru­te radioaktivne otpatke, odnosno ako se radi o šprici za višekratnu upotrebu, treba je odmah isprati mlazom vode i ostaviti na odležavanju medu radioaktivno sude za teh­necij, odnosno indij. Kako vrijeme polura­spada 9901Tc iznosi 6,0 sati, to nakan 24 sata zaostane svega 6,25 % pocetne aktivnosti, nakon 48 sati 0,39 %. Indij se raspada još tri puta brže. !zloženost zracenju od bolesnika koji su primili radioaktivnost Grupa britanskih strucnjaka, lijecnika i fizicara, razradila je preporuke za rad s 99mTc. Smatraju da je opasnost ozracenja od bolesnika koji su primili aktivnost manju od dvadeset miliki­rija mala i da nisu potrebne mjere zaštite od tih bolesnika (HPA bulletin, 1977). Ozra­cenje osoblja od bolesnika koji su primili aktivnost 113m1n za scintigrafiju može se oci­jeniti prema slici 2 (Huhn i Fassbender, 1970.) - tOcm Slika 1 -lzodozne krivulje oko pripravka 25 mCi 113mln u nezašticenoj šprici. Fig. 1 -lsodose curves around the 2,5 mCi of 113011n preparation in the unshielded syringe. 252 Preapostavlja se da je bolesniku inJ1c1ra­no 2,5 mCi 113m1n, da iz tijela izlazi 35-60 O/o zracenja i da srednja dubina organa iznosi 5-10 cm. Krivulje na slici racunate su kao maksimalne vrijednosti doze, tj. kao najne­povoljniji slucaj za ozracenje osoblja u oko­lini. Kod pojedinih kemijskih pripravaka krivulje su nešto promjenjene (zbog selek­tivnog nakupljanja u nekom organu) no bitno se ne mijenjaju. (Huhn i Fassbender 1970.). Britanski strucnjaci smatraju da pri da­vanju aktivnosti iznad 5 mCi, treba voditi racuna o torne da su izlucevine bolesnika unutar 24 sati od injiciranja, izvor kontami­nacije. Zbog toga u tom razdoblju treba izbjegavati ostale pretrage u kojima bi me­dicinsko osoblje došlo u kontakt s izluce­vinama ili tjelesnim tekucinama bolesnika. Takoder se preporuca da bolesnici koji su primili aktivnost, ne dolaze u blizinu trudnica niti malodobne djece u prva 24 sata nakon dobivanja aktivnosti. Ukoliko postoji vjero­jatnost povracanja, treba izbjegavati sred­stva javnog transporta (HPA bulletin, 1977.). Umjesto zakljucaka dajemo slijedece Preporuke za rad s kratkoživucim izotopima 1. Pri eluiranju generatorske kolone treba osigurati zaštitu eluata sa svih strana. 2. Mjerenjem pripravka za bolesnika, osi­gurati da se bolesniku dade samo aktivnost nužnu za odredenu pretragu. Višak aktiv­nosti izbaciti direktno u odvod slivnika. 3. Radom u rukavicama sprijeciti konta­minaciju ruku. 4. Obavezno treba koristiti špnce s olov­nom zaštitom za sve aktivnosti vece od jednog milikirija. 5. Odlaganje pripravka za bolesnika vr­šiti iza olovne zaštite i na podlošku s filter­papirom. 6. Voditi racuna o torne da je »zaštita vremenom« najsigurnija zaštita. Zato svaki dod i r s aktivnošcu treba svesti na naj k race moguce vrijeme. 7. Ne zaboraviti da je opasnost kontami­nacije prisutna kod svake primjene otvore­nih radioaktivnih izvora, pa tako i kratko­živucih. 8. Pri rukovanju s kratkoživucim radio­aktivnim izvorima treba biti svijestan po­sebne odgovornosti vlastitog posla. U svim fazama rada potrebno je izuzetna koncen­tracija i tocnost. Summary PROTECTION IN HANDLING SHORT-LIVED RADIOISOTOPES Diagnostic applicaHon of short-lived radioiso­topes has well known advan.tages tor patients. Medical staff dai,ly handling high acNvities, has to pay special attention to the protection from radiation. The report deals with places and procedures where in the course of the work, there are pos­sibilities of 'irradiation of the staff. Handling with generator, eluate and prepara­tion for pat.ients, as, well as the irradiation co­ming from patients that received high acNvities, are dicussed. Recommendations about protec­tion measures on some spots and procedures with high activities are given. It is emphasized that the technicians handl1ing short lile radiO'isotopes have to be extremely aware of importance and responsib'ility of their work. Li teratura 1. Huhn, E. A. i C. W. Fassbender: 11301Indium in der nuklearmediz·iniischen Diagnostik (III), Das Arztl. Lab. 16: 275-283 (1970). 2. *** Guidance ,in the radiation protection procedures necessary when dealing with pati­ents to whom Technetium 99m has been admi­nistered, HPA bulletin, December, 1977. 3. *** Tecegen, Technet:ium 99m Generator, Behringwerke AG, Cat. no. TC 907. 4. *** lndikow -Sn 113-113m Generator, Byk -Mallinckrodt, Cat. -No 029, 1976. Adresa autora: Bruna Babeli, lab. tehnicar, Klinicki bolnicki centar Rijeka, OOUR bolnice »Braca dr. Sobol«, Zavod za nuklearnu medicinu, Dimitrije Tucovica br. 15, Rijeka ZAŠTITA OD ZRACENJA LABORATORIJA ZA ZAšTITU OD ZRACENJA INSTITUTA ZA NUKLEARNE NAUKE. »BORIS KIDRIC•, VINcA SLUŽBA ZA RADIOIZOTOPSKU DIJAGNOSTIKU NEUROPSIHIJATRIJSKE KLINIKE, BEOGRAD ZAšTITA OD JONIZUJUclH ZRAcENJA U DIJAGNOSTlcKOJ NUKLEARNOJ MEDICINI »IN VIVO« Ristic Dj., V. Lukic Dat je pregled fizickih i bioloških osobina RADIOPROTECTION IN DIAGNOSTIC NUCLEAR MEDICINE »IN VIVO« radioobeleživaca, kojti se najcešce koriste u radioizotopskoj dijagnostici »in vivo«. lznete The physical and biological properties of most su opasnosti od spoljašnjeg i unutrašnjeg commonly used radiotracers in nuclear medicine ozracivanja pacijenata, osoblja koje ucestvuje »in vivo« examinations are reviewed. Danger of interna! and external irradiation of patients, per­ u procesu ispitivanja i okoline. Posebno su sonnel and environment is emphasized. The tech­'izl-ožen·e tehnicke, medicinske i administrativ­ nical, medica! and administrative measures of ne mere zaštite. protection are described. SLUŽBA ZA RADIOIZOTOPSKU DIJAGNOSTIKU NEUROPSIHIATRIJSKE KLINIKE, BEOGRAD LABORATORIJA ZA ZAšTITLJ OD ZRACENJA INSTITUTA ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC•, VINcA TEHNlcKE MERE ZAšTITE U SLUZBI ZA RADIOIZOTOPSKU DIJAGNOSTIKU NEUROPSIHIATRIJSKE KLINIKE U BEOGRADU Lukic V., Dj. Ristic, ž. Todorovic, D. Trifkovic, P. Stojadinovic Prikazane su gradeviinske mere zaštite iz­TECHNICAL MEASURES OF PROTECTION IN THE DEPARTMENT OF NUCLEAR MEDICINE OF vedene u okviru adaptacije prostorija za ove NEUROPSYCHIATRIC GLINIC IN BELGRADE svrhe. Dat je poseban prikaz zaštitnih leh­The building construction safety measures un­nickih sredstava za zaštitu osoblja koje uce­ dertaken within the adaption of premises for our stvuje u sprovodenju postupka neurološke Nuclear Medicine Department are shown. The protective technical devices used in the imple­ radioizotopske dijagnostike. lzneti su upore­mentation of the diagnostic procedure are revie­ redni rezultati izlaganja osoblja zracenja bez wed. Comparative results obtained by measure­ments of the personnel exposition without use of upotrebe tehnickih sredstava zaštite i sa pri­ technical protective devices and with their apli­menom ovih sredstava. cation are presented. ULTRAZVUK ULTRASOUND ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINlcKOG BOLNlcKOG CENTRA 1 MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUclllšTA U ZAGREBU ULTRAZVUK I SCINTIGRAFIJA BUBREGA Tomic-Brzac H., Z. Bence Sadržaj: Dijagnostika ultrazvukom koristi se u našem Zavodu godinu dana. Za to vrijeme pregledali smo 200 bolesnika s raznim bolestima bubrega. Dobivene podatke usporeoivali smo s scintigrafskim nalazima. U slucajevima sa scinti­grafski »hladnim« zonama, »afunkcijom« bubrega, atipijom oblika i položaja, dobili smo pomocu ultrazvuka dodatne podatke. Na osnovi naših prvih iskustava smatramo da se ove dvije metode nadopunjuju i da ih je vrijedno 'zajedno koristiti. UDK 616.61-079.1 :621.039.8 Deskriptori: bubreg, ultrazvuk, scintigrafija Radiol. lugosl., 13; 257-262, 1979 L _J Uvod -U okviru Zavoda za nuklearnu me­put kruga na poprecnom presjeku (slika 1), dicinu u posljednje dvije godiine nadopunjuje­a poput elipse na uzdužnom presjeku (slike mo scintigrafske nalaze ultrazvucnim pregle­2 i 3). Centralni dio koji cine p•ijelon i kaliksi dom. Ultrazvuk se, zahvaljujuci sivoj skali, daje jake odjeke, dok je parenhim bubrega ho­sve više koristi kao važna dijagnosticka me­mogeni ji ·i s manje odjeka. Koristeci višu toda. Pomocu veceg broja »presjeka« dobi­frekvenciju i fokusiranu so-ndu kod djece i vamo podatke ,o velicini organa u sve tri mršavih ljudi, može se ponekad razlikovati dimenzije, o obliku, položaju i odnosu pojedi­korteks od medule kao i arterije arcuate. nih organa, te o njihovoj struktuni. Daljnjom (Cook et al., 1977; Marchal G. et el., 1977). kompjuterskom analizom može se vec danas izvršiti karakterizac-ija tkiva i tirne objekti­vizirati nalaz. Metode rada -Radimo s aparatom tvrtke Kretz-Technik »Combison 200« sa sivom ska­lom. Najcešce konistimo sondu od 2 MHz, a po potrebi i sonde od 1 i 4 MHz. Radi boljeg kontakta izmeclu sonde i kože bolesnika ko­ristimo maslinovo ulje. Pretragu •izvodimo ta­ko da bolesnik leži na trbuhu, a sondom prela­zimo preko njegovih leda u poprecnim, uz­duž.nim i kosim presjeoima. Po potrebi boles­nik može ležati i na leclima, pri cemu se do­bro prikaže desni bubreg iza transonicne je­tre, dok je lijevi bubreg najcešce pokriven crijevima, pa se u tom položaju teže prika­zuje. Pretraga se može raditi •i u sjedecem položaju bolesnika. Bubrezi se prikazuju po- ULTRA ZVUK ULTRA ZVUK Vlastita iskustva -Do sada smo pregledali preko 200 bolesnika s razlicitJim patološkim stanjima bubrega. Od toga je vecina bolesni­ka imala scintigrafski nalaz koji je bio pato­loški, suspektan na patološku promjenu, ili nije bio u skladu s uputnom dijagnozom. Ako je na scintigrafskom nalazu bila opisana »hladna zona« ili rubni defekt, ultrazvukom smo najcešce dijagnosticirali cistu ili solidni tumor. Razlikovanje ciste od solidnog tkiva je uspješno u vrlo visokom postotku, aH su moguce i pogreške, ukoliko se radi o cistic­noj degeneraciji tumora, hematomu, apscesu ili o malignom procesu u zidu ciste. Prave ciste su uvijek bez odjeka, cak i kod velikog povecanja intenziteta ultrazvuka, oštrih graniica i sa višestrukim ehom iza straž­njeg zida (slike 4 i 5). (Conrad R. M. et al., 1976; Green et al., 1976). Tumori se prikazuju kao neoštro ogranicene tvorevine, neravnih rubova, s više rn manje odjeka koji mogu biti homogeno i neliomo­geno rasporecleni, ovisno o unutarnjoj struk­turii tumora (slike 6 i 7). (Bearman et al., 1976; Littlewood, 1977; Winston et al., 1978). Ultrazvukom se mogu razlikovati promjene, cak, i ako su velicine 1 cm, ukoliko se njihova provodljivost ultrazvuka bitno razlikuje od provodljivosti normalnog tkiva. Ako je ta raz­lika u provodljivosti mala, mogu se previcleti i vece patološke tvorbe. (Duffy et al., 1977; Petri et al., 1978). Slika 8 -Hidronefroza desnog bubrega. Na lon­gitudinalnom presjeku s dorzalne strane vidi se povecan desni bubreg sa centralno smještenim zonama bez odjeka oko kojih nalazimo djelomicno ocuvan parenhim. Hy -hidronefroza, J -jetra, p -parenhim. Kod multiplih »hladnih zona« ,i povecanog bubrega najcešce se radi o hidronefrozi ili policisticnom bubregu. Scintigrafski se, i u jednom i u drugam slucaju, bubrezi prikažu povecani, nehomogenog rasporeda aktivnosti, zbog cega je cesto teško razlikovati ova dva stanja. Kod težih slucajeva hidronefroze i po­licistoze bubrezi su i funkcionalno ošteceni, te se scintigrafski bljecle prikazuju, a u eks­tremnim slucajevima se gotovo uopce ne pri­kazuju. Kod hidronefroze, bubreg se ultrazvukom prikazuje obicno povecan, sa centralno smje­štenim zonama bez odjeka i s više ili manje parenhima oko njih (slike 8 i 9). Policisticni bubreg je takocler povecan, sa cisticnim promjenama u parenhimu, dok je sacuvan crtež pijelokalicealnog sistema (slike 10 i 11). Kod nekih bolesnika s policisticnim bubrezima rtg nalaz je bio interpretiran u smi­slu kronicnih upalnih promjena, a tek smo ultrazvukom utvrdiloi pravu dijagnozu. U oko 50 % slucajeva policistoze bubrega našli smo i cisticne promjene u jetri. Bubrežne kamen­ce nismo uspjeli sa sigurnošcu prikazati ni kod jednog našeg bolesnika, iako se to u literaturi navadi. (Edell et al., 1978). ULTRA ZVUK Slika 10 -Policistoza jetre i bubrega. Na longitu­dinalnom presjeku s ventralne strane vidi se po­vecan desni bubreg sa multiplim cisticnim prom­jenama u parenhimu velicine do 3,5 cm u prom­jeru. Vide se i manje cisticne promjene u desnom režnju jetre. Cy -ciste, J -jetra, DB -desni bubreg, pk -pijelokalicealni sistem. Slika 12 -Mobilan desni bubreg. Na longitudi­nalnom presjeku s ventralne strane u stojecem stavu bolesnika vidi se ispod desnog režnja jetre desni bubreg pomaknut prema dolje i sasvim uz prednju trbušnu stijenku, gdje je palpirao kao tu­murozna tvorba. DB -desni bubreg, DRJ -des­ni režanj jetre. Kod raznih atipija oblika i položaja ultra­zvukom možemo potvrditi dijagnozu i dobiti dodatne podatke o morfologiji bubrega. (Trackler et al., 1978). cest je slucaj da se desni bubreg na scintigramu prikaže manji od liijevog i okruglastog oblika, iz cega ne možemo zakljuciti radi li se o rotaciji bubrega oko njegove poprecne osovine ili o hladnoj zoni u dijelu bubrega. Ultrazvukom se obicno takav bubreg prikazuje u gotovo vodoravnom položaju ispod jetre, a cesto se njegov donji Slika 13 -Akutna renalna insuficijencija. Na lon­gitudinalnom presjeku desne lumbalne regije s dorzalne strane i u sjedecem položaju bolesnika vidi s povecan desni bubreg i to parenhimatozni dio, koff je gotovo bez odjeka, uz uredan nalaz pijelokalicealnog sistema. DB -desni bubreg, J -jetra, p -parenhim. pk -pijelokalicealni sistem, p -parenhim. pol palpira kao patološka rezistencija u abdo­menu. Kombinaoijom sjede6eg i ležeceg po­ložaja možemo ultrazvukom prikazati i pomic­ne bubrege, i to ne samo pomak prema dolje, vec i prema naprijed, što se na rutinskom scintigramu u dva položaja ne vidi. (slika 12). Ultrazvukom možemo prikazati organe, ne­ovisno o njihovoj funkoiji, što nam omogucuje prikaz bubrega u stanj-ima renalne insufici­jencije, kada zbog visoke ureje ne možema raditi druge pretrage. U literaturi se, kao uzrok renalne insuficijencije, najcešce navadi opsežna hiidronefroza ili policistoza (LiWe­wood 1977; Shkolnik 1977; Winston et al., 1978). dok smo mi kod kronicne renalne in­suficijencije najcešce nalazili male, skvrcene bubrege, kao posljedicu kronicne upale, a kod akutne renalne insuficijencije povecane, edematozne bubrege kao posljedice otrova­nja ili akutne upale. (slike 13 i 14). Kod afunkcije jednog bubrega radilo se ili o aplaziji, tumoru ili vrlo opsežnoj hidrone­frozi, što smo potvrdili i scintigrafski, kao i ostal1im metodama (slike 15 i 16). (Little­wood et al., 1977). Pomocu ultrazvuka mogu se razlikovati i ekstra od intrarenalnih tvorbi. Kod ekstrare­nalnih tvorbi važno je prikazati granicu prema bubregu, te njegovu dislokaciju. Kod tumora nadbubrežne žlijezde, bubreg je dislociran prema dolje, straga i lateralno, što smo i mi vidjeli kod naših bolesnika. (Forsythe et al., 1977). Ukoliko postaji renalna ·raz­ invazija, 1 ikovanje ekstra od intrarenalnih tvorbi je mnogo teže. (Sanders, 1975). Ultrazvuk je vrlo .orisna metoda kod raznih trauma ili povreda bubrega kod punkcije, jer najbrže i najjednostavnije možemo prikazati eventualne rupture, hematome, urinome i slicno, o cemu ,i mnogi drugi autori govore. (Conrad et al., 1976; Vicary et al., 1977). Zakljucak -Ultrazvuk je jednostavna, ne­invazivna i bezbolna metoda, za koju nema kontraindikacija, te se može koristiti i kod bolesnika kod kojih se druge pretrage ne pre­porucuju (graviditet, [.llala djeca, alergija na jodne kontraste kod rtg pPetraga, te stanja renalne insufioijencije). Kod takvih bolesnika potrebno je uciniti najprije pretragu ultrazvu­kom. Kod svih ostalih preporucujemo ultra· zvuk, ovisno o scinitigrafskom nalazu, koj1 nam daje orijentaciju o položaju bubrega i sugerira suspektno podrucje. Tako možemo radi ti ciiljani pregled i pretraga k race traje. Koristeci rezultate obih metoda zajedno s rtg nalazom, klinickom slikom i ostalim pre­tragama možemo brže i sigurnije postaviti konacnu dijagnozu i uspješnije lijeciti boles­nika. U svijetu se sve više koristi mogucnost citološke punkcije pod vodstvom ultrazvuka, cime se odmah dolazi i do konacne dijagnoze. Summary ULTRASOUND AND SCINTIGRAPHY IN KIDNEY DISEASES Diagnostic ultrasound technique has been used in our department far a year, and 200 patients with various kidney diseases were examined du­ring that period. The information obtained was compared with the results of scintigraphic procedures. In cases of »cold« scintigraphic zones, nonfunctioning kid­ney, a·typical shape and position of the kidney, ultrasonography provided additional information. Our first experiences indicate that the two met­hods are complementary. Li teratura 1. Bearman Sh. B., P. L. Hine, R. C. Sanders: Multicystic kidney: A sonographic pattern. Radio­logy 118(2): 411-5, Feb 1976. 2. Benz U. F., K. Schulze, R. Meudt: Die Sono­graphie in der Diagnostik von Nierenerkrankun­gen. Radiologe 16: 320-7, 1976. 3. Conrad R. M., M. Freedman, Ch. Weiner, C .. Freeman, R. C. Sanders: Sonograph of the Page kidney. J Ural 116(3): 293-6, Sep 1976. 4. Cook J. H., A. T. Rosenfield, K. J. W. Taylor: Ultrasonic demonstration of interarenal anatomy. AJR 129(5): 831-5, Nov 1977. 5. Duffy P., J. Ryan, W. Aldous: Ultrasound de­monstration of a 1,5 cm intrarenal angiomyolipo­ma. JCU 5(2): 111-3. 6. Edell S., H. Zegel: Ultrasonic evaluation of renal calculi. AJR 130: 261-3, Feb 1978. 7. Forsythe J. R., B. B. Gosink, G. R. Leopold: Ultrasound in the evaluation of adrenal metasta­ses. JCU 5(1): 31-4, Feb 1977. 8. Green W. M., D. L. King, W. J. Casarella: A reappraisal of sonolucent renal masses. Radiology 121(1): 163-71, Oct 1976. 9. Kratochwil A.: Ultraschalldiagnostik in der lnneren Medizin, Chirurgie und Urologie. Georg Thieme Verlag, Stuttgart 1977. 10. Koischwitz D., H. Frommhold, P. Bri.ihl: Die Treffsicherheit der Sonographie in der Diagnostik von Nierenerkrankungen. Fortschr. Rontgenstr. 127(2): 97-106, 1977. 11. Littlewood R. T.: Ultrasonography of the genitourinary tract in children. Radiol. Ciin North Am 15(1): 109-28, Apr 1977. 12. Littlewood R. T., A. T. Rosenfield, G. S. Freedman: The Anatomic splenic flexure: an ultra­sanic renal impostor. AJR 128: 115-20, Jan 1977. 13. Marchal G., D. Crolla, M, Casaer, A. L. Baert: Renal ultrasound. J Belge Radio! 60(3): 271-80, 1977. 14. Morales: Combined use of US and nucl. med. techniques in kindey disease. Semin Nucl Med 5(4): 339-51, Oct. 1975. 15. Petri E., D. Weitzel, U. Halbauer: Rena! so­nography -errors, pitfalls and their sources. Urologe A 17(3): 143-6, May 1978. 16. Sanders R. C.: Rena! ultrasound. Radio! Ciin North Am 13(3): 417-34, Dec. 1975. 17. Schneekloth G.: Ultraschallsonographie ab­domineller Organe und der Schilddri.ise in Grey­Scale Bild. Ferdinand Enke Verlag, Stuttgart 1977. 18. Shkolnik A.: B -mode ultrasound and the nonvisualising kindey in pediatrics. AJR 126: 121-5, Jan. 1977. 19. Trackler R. T., M. L. Resnick, G. R. Leopold: Pelvic horseshoe kidney: ultrasound findings and case report. JCU 6(1): 51-2, Feb. 1978. 20. Vicary F. R., J. M. Shirly, G. Cusick: Ultra­soud and renal haematoma. Br J Radiol 49(5): 378, Oct. 1977. 21. Winston M., J. Pritchard, P. Paulin: Ultra­sonography in the management of unexplained renal failure. JCU 6(1): 23-7, Feb. 1978. Adresa autora: Tomic Brzac dr. Hrvojka, Zavod za nuklearnu medicinu, KBC Rebro, 41000 Zagreb, Kišpaticeva 12 26:C. ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU KLINICKOG BOLNlcKOG CENTRA 1 MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU DIJAGNOSTlcKA ISKUSTVA S ULTRAZVUKOM Bence Z., M. Poropat Ultrazvuk je našao mnogostruku primjenu u ginekologiji, obstet.iciji, u internoj medici­1 ni, u neurologiji i oftalmologiji. U internoj medicini ultrazvuk mnogo doprinosi u dijag­nostici bolesti srca, jetre, žucnih vodova, bu­brega, pankreasa, limfnih cvorova, štitnjace i dojke. Za ultrazvucnu dijagnostiku nepodesni organi su pluca i crijeva zbog zraka, koji je za sada nepremostiva prepreka za ultrazvuk. Zahvaljajuci sve savršenijoj aparaturi ultra­zvukom možemo promatrati najfinije struktu­re pojedinih organa, a brojne pretrage u nu­klearnoj medicini pokazuju nam i njihovu funkciju. Komparirajuci nalaze ultrazvuka i nu­klearnih pretraga možemo mnogo doprinijeti u savremenoj dijagnostici. U skoroj buduc­nosti ocekuje se šira primjena komputeriza­cije ultrazvuka, koja je za sada u zacetku, te se ocekuju još vece dijagnosticke mogucnosti ultrazvuka narocito u karakterizaciji tkiva Autori su prikazali svoja dijagnosticka s­kustva s ultrazvukom u komparaciji s ostal m pretragama u nuklearnoj medicini. EXPERIENCE IN ULTRASOUND DIAGNOSTICS Ultrasound has tound extensive application in gynaecology, obstetrics, interna! medicine, neuro­logy and ophtalmology. In interna! medicine it is nf qreat help in establishing diagnoses of the diseases ot heart, liver, biliary tract, kidney, pan­creas, lymph nodes, thyroid and breast. Ultra­sound diagnostics is not suitable tor lungs and intestine because of the air, which tor the tirne being presents a serious barrier to the ultrasound. Due to constantly improving technology, ultra­sound makes it possible tor us to observe the finest structures of single organs, while various examinations pertormed in nuclear medicine dis­play their function. By comparing the results of examinations by ultrasound and techniques in nuclear medicine we can contribute a great deal towards modem diagnosis. In the near future we can expect extended ap­plication of ultrasound computerization, which is as yet only developing, particulary in the d1ffe­rentiation of tissue. The autors present their ex­ periences in ultrasound diagnostics, in compari­son to other examinations in nuclear medicine. uredslla oprema radni llabineti pisaci stolovi uredslli ormani sedeci nameštaJ LJUBLJANA mestni trg 10 SLOBODNE TEME FREE PAPERS NUCLEAR MEDICINE ANO ONCOLOGY GLINIC CLINICAL HOSPITAL »DR. MLADEN STOJANOVIC«, ZAGREB DEPARTMENT OF PHYSICS, ENERGETICS ANO APPLICATIONS, INSTITUTE »RUDJER BOšKOVIC«, ZAGREB DETERMINATION OF BLOOD FLOW VELOCITY IN VEIN lvanov.ic M., A. Gadže, ž. Bajzer, A. Švarc, J. Nosil Summary: Blood flow velocity in a given vein segment .is determined usi,ng the passage of radionucl-ide bolus obtained by injection of 0.1---'0.2 ccm 2 mCi 99mTcO, MAA. The length of a segment is determined by calibration of dtigital picture and the transit tirne of radionudide bolus is obtained using several tirne indices of corresponding time-activity curves. The results show that the blood flow velocity is increasing in the region of reduced cross-section area of a vein. UDK 616.14-079:621.039.8 Key words: blood vessels veins, blood flow velocity, sci,ntigraphy, rad'•o'i-soto­pes, vei1ns pathology Radiol. lugosl., 13; 267-269, 1979 L _j lntroduction -Determination of blo­ra to obtain the 64 x 64 matrix representa­od flow velocity has been approached in tion of temporal and spatial distribution of severa! different ways more or less success­radioactivity. Acquired dynamic studies ha­fully (1-4). The aim of this paper is to ve been analized by NUCAB 2530 nuclear suggest the method tor mean blood flow medicine software. 0.1-0.2 ccm 2 mCi velocity determination in a particular region 99mTcQ4 has been intravenously injected of a blood vessel by studying radionuclide into a blood stream. At the same tirne com­bolus passage. The method is based on the puter had been simultaneously started and assumption that the velocity of movement data were collected in one second frames of the radionuclide bolus in the observed during 62 seconds. Spatial distribution of region of blood vessel can be identified radioactivity along the vein is used to mark with the corresponding blood velocity. We severa! regions of interest for which the determined the tirne difference between temporal activity distributions were obtain­corresponding points of temporal activity ed. To calculate mean blood velocity one has distributions obtained at spatially separated to determine the tirne in which radionuclide points of blood vessel. The method has be­bolus passed through a considered seg­en actually used to determine mean blood ment of vein and lenght of that segment. flow velocities along a vein of a human arm. The segment is specified by two outermost The knowledge of these velocities gives the regions of interest. To obtain the lenght of possibility to detect the deformation in the the segment the lenght calibration of the cross-section of a vein. The increase in the digital picture of the vein was necessary. average velocity indicates the decrease of It was achieved by using the picture of four the cross section area, and vice versa. This radioactive point sources on known mutua\ conclusion follows from the simple hydro­distances. dynamic model of laminar fluid flow down The passage tirne of bo\us through a a straight tube. segment is characterized by two tirne in­ Materials and methods -We have used dices: a) tirne differences fii between mean a computerized scintillation gamma came-tirne va\ues obtained from temporal activity distributions corresponding to regions i and j (i > j) and b) tirne difference Tii between peak values of temporal activity distribu­tions corresponding to the same regions. fii is calculated in two ways: using raw data and using the appropriate function fit­ted to the data. Tii could be calculated only from the function fitted to the data. In order to fit the temporal activity dis.ributions we have investigated several functions and the best one is found to be _ { a exp (b 1 n t + ct) t < TO f (t) ( 1) -h exp (gt) + p exp (qt) t>T0 Fig. 1 shows the example of fitting by this function. Two of such functions corresponding to temporal activity distributions of different regions of vein and considered tirne indices are shown on Fig. 2 Results -The described method is ap­plied to the patients with vein diseases. Here we present a case of phlebothrombo­sis of the left arm. The study was performed in the region of upper arm and shoulder. Two narrowings in the proximal part of ve­na basilica were observed. We selected 13 regions of interest along the considered vein. Each region was cho­sen to be 3 X 3 matrix cells. The digital picture of the vein suggests that a narrowing of the vein is located between 8tn and 13th region. Firstly we determined the blood flow velocity between several regions using tirne index Tii which is calculated from raw data. The results are shown on table 1. Segm. (1) D1 ; (cm) 1-6 2-8 8-13 10.0 11.8 12.3 3.1 ± 0.5 3.6 + 0.5 2.1 ± 0.6 3.3 + 0.6 3.3 ± 0.5 5.9 ± 1.8 Note: (1) and j are outermost region numbers. ­ Table 1 -The mean blood flow velocitjes bet­ween_several regions determined using tirne in­dex rn ;, which ,is calculated from raw dala. 1Dii i-s a distance between corresponding regions (number in bracket refern to note below the table). 250 200 100 50 10 15 20 25 30 35 40 Time, tisi Fig. 2 -Fitted tunct-ions corresponding to tem­Fig. 1 Temporal act,ivity di:stribution of the poral activity distribution of the 1 st and 8th 8th .region of observed vein. The solid curve region of the vein. T,,, 1is tirne difference between corre:sponds to the function (g,iven by equ. 1) mean tirne values, and T,,, is tirne d'ifference fi.tted to the dala. between peak values. It is clearly seen that the velocity between 8th-13th region is 1.8 times greater that ineother segments. According to the simple hydrodynamic model this means that the cross section area of the vein between the same regions is to the same extent smaller. The error in determination of the mean tirne is caused by statistical fluctuations of data and does not exceed 4 %. The relative er­ror in determination of the tirne interval Tii is greater for smaller intervals and it follows that the relative error of the mean velocity will be greater for greater velo­cities. On table 2. we show the velocities of relevant vein regions calculated using dif­ferent tirne indices. Segment H v(1) Vp(2) v0(3)eVL(4)e flow velocities is expected. We empha­size however, that the velocities, calculated in either of ways clearly show that the mean blood velocity in the segment 8-13 (which is supposed to have reduced cross section area) is greater that in other segments. This means that ali considered velocity in­dices can be used to establish the changes in the cross-section area of the vein. The described method belongs to nonin­vasive diagnostic methods. It gives the pos­sibility to characterize quantitatively the , particular regions of blood vessel. On the basis of our preliminary results it could be expected that this method will be a useful component of diagnostic methods for blood vessel diseases. 3.1 3.1 3.3 3.8 3.3 3.3 Lieteratuere 1-6e 2-8e 6.2 4-8e3.1 4.8 3.9 8-13e 6.2 6.8 5.9 1. Raikar, U. R., D. Da Costa, R. D. Ganatra,e Transi! of a radionuclide bolus through inferior Med. 3, 29-31, Eur. J. Nucl. 1978. vena cava, Notes: , 2.eWells, P. N. T., Ultrasonic in Medicine ande (1) = D;/fii ; f,i is the tirne difference bet­ween mean tirne values calculated from fitted functions. (2) v= ; Tii is the t-ime difference bet­ D;/Tii ,ween the pea,k values of tittecj funoti,ons. p (3) v0 = D;/fD1i ; f0ii is tt,e tirne difference between mean tirne values calculated from raw dala. (4)e vL = D;/fLii ; T\i 1is the tirne differenceebetween mean tirne values calculated using the formula proposed by Lane (3). Dii is a distance between corresponding re­gions. Table 2 -The mean blood flow veloc'ities -in the ·efour vein segments calculated using four diffe­rent tirne •indices. (Numbers .in brackets refer toenotes below the table). Discussion -From table 2 we observe that the mean blood flow velocities given in the first column are almost equal in the first three segments of the vein, which are supposed to have no reduction in cross section area. Such behaviour of the blood Biology, Phys. Med. Biol., 1977, Vol. 22, No. 4. 3.e Lane D. A., l. C. Patel, J. A. Sirs, The va­riation of indicator dilution curves with velocity profile, Phys. Med. Biol., 1975, Vol. 20, No. 4, 613-623.e 4.e Nillins, S. A., R. Lindvall, G. Nylander, Dyna­mic ,Radiionuclide Phlebography, Eur. J. Nucl. Med., 3, 161-167, 1978. Sažetake ODREOIVANJE BRZINE PROTJECANJA KRVI UVENI Brzina pro,tjecanja krvi kroz pojedine segmen­te vene racuna1'i smo koristeci prolaz rad,io­aktivnog bolusa koji ,je dobiven injiciranjem 0,1___.:0,2 ccm mCi 9'TcO, MAA. Puljina segmenta vene odredena je kalib,.iranjem di·gi•talne slike, a vrijeme prolaza 1radlioaktivnog bolusa dobiva se koristeci nekoliko vremenskih indeksa octgo­varajucih dinamickih k.ivulja ,aktivnosti. Rezultati pokazuju da se brz·ina protjecan.ja povecava u podrucju suženja vene. Address of the author: Ivanov-it M., Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju Klinicki bolnicki centar »Dr. 'Mladen Stojanovic«, 41000 Zagreb dijagnosticki rendgen stativi UNDISTAT Univerzalni dijagnosticki ren.dgen stativ za sve rutinske preglede sa posebnim pogodnostima za rukovanje. Motorno obaranje stola do . _( -5° ispod horizontale. Gornja placa nepokretna ili motorno pokretna do 40 cm u pravcu od podnožja prema vrhu. lsporucuje ·se kao stativ za 1 rendgen cevi ispod gornje place ili u »tele« izvodenju sa 2 rendgen cevi, kada je ispod gornje place ugradena katapult buki blenda, a druga rendgen cev se nalazi na pokretnom subu ili na plafonskom stativu. Uredaj za ciljano snimanje je potpuno automatizovan, nevezan za tavanicu , može se pomeriti u stranu da se dobije slobodna gornja placa za snimanje odozgo. Mogucnost ugradnje merne komore za primenu automata za snimanje. Moguc­nost dogradnje pojacava_ca slike i TV lanca. .®. 61 ........ 1948 lj,' 1978 FABRIKA RENDGEN APARATA NIŠ -JUGOSLAVIJA GLINIC OF NUCLEAR MEDICINE ANO ONCOLOGY »DR. MLADEN STOJANOVI(:« CLINICAL HOSPITAL, ZAGREB EXTENDED MATHEMATICAL MODEL ANO METHOD OF DATA PROCESSING OF TRANSPORT ANO DISTRIBUTION OF HIPPURAN Knešaurek K., š. Spaventi, E. Kosovel Summary: The c_hange of activity in blood, kidneys and in bladder were mea­sured to discuss distribution and transport of Hippuran in total. After examina­tion of kidneys, their outputs were compared with the change of c·oncentration of Hippuran in the bladder in order to obtain more information about the ureter and bladder. By means of deconvolution impulse response function for the bladder and ureter was obtained. UDK 616.61 / .63-079.1 :621.039.8 Key words: urinary tract, kidney function tests, radioisotopes, Hippuran, mo­dels theoretical Radiol. lugosl., 13; 271-273, 1979 L _J lntroduction In the last few years a lot has been done in investigation of kidneys. New models and techniques have been developed. Using one of the latest models for the examination of distribution and transport of Hippuran in the kidneys (Van Stekelenburg L. H. M., 1978) with its expected general:ization new r_esults have been obtained. Generalization was ba­sed on some general models which have been already discussed by some authors (Meldolesi et al., 1975). Extended model The amount of tracer in the kidney can be t (min) described by t Figure 1. a) l(t) the concentration of Hippuran in R (t) = F J H (t-t'l 1 (t') dt' (1) the arterial plasma b) R (t) the concentration of Hippuran in the kidneys where F is the renal plasma flow, l(t) the c) Probabilities H (tl concentration of Hippuran in the arterial plas­ Slika 1. a) 1 (t) koncentracija hipurana u arteriJai­ ma and H(t) the probabil'ity that an excreted noj plazmi Hippuran molecule needs more that t minu­ b) R (t) koncentracija hipurana u bubrezima tes to pas s the kidney. c) Vjerojatnosti H (tl The total amount of tracer that leaves the kidney until tirne t is lout (t) = F f t (1 -H (t-t')) 1 (t') dt' (2) or o lout (t) = F [ 1 (t') dt' -R (t) (2 a) Sometimes instead of loutCt) it is better to use its derivation, i. e. the amount of tracer which leaves in tirne t , dlout (t) 1 (3) 1 out (t) = _d_t_ . F or l'out (t) = f h (t-t') 1 (t') dt' (3 a) o where h(t) is probability that a particle of in­dicator entering the system at tirne O will leave it at tirne t. This probability has been introduced by Britton and Brown (1971). Bet­ween probabilities H (t) and h (t) there is a relation dH (t) = _ h (t) (4) dt H (t) t (min ) Figure 2. H (t) in normal cases. Slika 2. H (t) u normalnim slucajevima By means of the Leibnitz differential rule with equ. (1), (3 a) and (4) a well known re­laton is obtained. dR(t) = F (1 (t) -l'out (t)) (5) dt lf the concentraNon of Hippuran in the blad­der is denoted by B (t) one can write B (t) = F' f l'out (t') K (t-t') dt' (6) o where K (t) is a probability that a molecule of Hippuran stays in the bladder until tirne l. Equipment After an •intravenous injection of Hippuran the changes of radioactivity distribution in kidneys, blood and in bladder have been mea­sured by means of scintillation gamma-canie­ra Toshiba, model GCA-102. Distribution ima­ges have been taken every 20 s. while acqui­sition and processing of data have been done by Nucab 25 30 system (PDP-8 central processor, teletype, input •interface with two ADC, cartridge disc memory, real-tirne clock with a multiplexer, display processor with TV monitor). The area of interest has been determined by a light-pen on a digital image of radioactivity distribution in blood, bladder and in kidneys. For that area a tirne activity curve has been determined. Discussion and conclusion By means of deconvolution probabilities H (t) and K (t) are obtained. F_riom H (t) one can simply obtain t, mean trans, it tirne, as well as tmin and tmax, minimal and maximal transit tirne. Renal plasma concentration of Hippuran l(t) was fitted to a three-exponential function. In our case the value of tmin was 1.5-2.5 min, t 2.5-6 min and tmax was gre­ater than 5-10 min. The function K(t) was constant in case of good kidneys and ureter after about 0.5 min. This tells us that lout (t) was really in­put for the bladder and that there was no accumulation in ureter in that case. First sloop of K (t) until 0.5 min can not be thorn­ughly examined in our case because decon­volution is not reliable enough for the f1rst initial values. Our model has the following advantages: 1. Measuring also the bladder concentra­tion, ureter and bladder can be studied in examinations additional to those of the kid­neys. 2. Our results are also similar to those obtained by renal artery catheterization (Ba­schieri l., et al. 1968) which is more aggres­sive than our examination. Saže tak PROšlRENJE PRIMJENE MATEMATlcKOG MODELA I METODE OBRADE PODATAKA TRANSPORTA I DISTRIBUCIJE HIPURANA Mjerili smo promjenu aktiviteta u krvi, bu­brezima i u mjehuru u svrhu proucavanja di­stribucije i transporta hipurana u cijelostL Po­slije proucavanja bubrega ,njihove izlaze kom­parirali smo s promjenom aktiviteta u mje­huru s ciljem dobivanja veceg broja infor­macija o mokracovodu i o mjehuru. Pomocu dekonvolucije dobivena je funkcija impuls­nog odziva mokracovoda i mjehura. Literature 1. Britton, K. E. and Brown, N. J. G., Clinical Renography (London: Lloyd-Luke). 1971. 2. Van Stekelenburg, L. H. M., Phys. Med. B;ol., . 23, 291, 1978. 3. Meldolesi, V., G. Roncari, L. Conte, L. Mom­beli, Nucl. Med., 12, 4, 297, 1975. 4. Baschieri, l., G. Scuncio, S. Arzano, F. Be11e­deti-Valentini, jr., and Citone, in boo. Radioaktive lsotope in Klinik und Forschung VIII, Urban and Schwarzenberg, Munchen-Berlin-Wien, 1968. 5. Knešaurek, K., š. Spaventi, XII. lnternational Conference on Medica! Physic, to be published. Address of the author: Knešaurek K., Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju, Klinicki bolnicki centar »Dr. Mladen Stojanovic«, 41000 Zagreb SLOBODNE TEME KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU KLINICKA BOLNICA »DR. MLADEN STOJANOVIC«, ZAGREB KOMPJUTORSKA OBRADA DIJAGNOSTIKE URINARNOG TRAKTA FUNKCIONALNOM SCINTIGRAFIJOM ligman M. Funkcionalna scintigrafija je postupak koji omogucuje uvid u komp-dina­ leksne micke procese pomocu jedne digitalne slike. Mnoštvo informacija dobivenih sek­vencijalnom (dinamickom) scintigrafijom sintetizi,u jednoj slici u ra se obliku »funk­cionalnoj matriksa. Podaci dobiveni dinamickom scintigrafi­jom bubreg, a pomocu gama kamere i kom­pjutora nakon injiciranja 300 t.tCi 131 J hipu- . rana služe za dobivanje tri histograma: dvije renografske krivulje i krivulje back­grounda. Pretraga traje 20 minuta kroz koje vrijeme se pohranjuju u memoriju u traja­nju od 20 s, matriksa 64 x 64. Svaka tocka na krivuljama rezultat je ak­tivnosti multiplih kompartmenta unutar ROi (Region of interest). Evaluacija digitalnog matriksa ciji su elementi analizirani obzi­rom na to da li nakupljaju ili 9ube aktivnost u razlicitim vremenskim intervalima daje uvid u transport hipurana u razlicitim regi­jama s mogucnoscu daljnje kvantitativne cejene akumulacione i eliminacione spo­sobnosti. Postupak . obuhvaca odredivanje koeficijenta pravaca linearnem aproksima­cijom pojedinih segmenata odgovarajucih histograma. U odredenim vremenskim in­tervalima prikazuju se oni elementi matriksa koji imaju pozitivan, odnosno negativan ko­eficijent pravca. U radu je obuhvaceno 50 pacijenata s urednim nalazom scintigrafije bubrega i bez klinickih osobitosti, te 200 pacijenata s razlicitim patološkim promjenama na bu­brezima: pijelonefritisi, glomerulonefritisi, opstruktivne uropatije, prirodene anomalije urotrakta. Lokalizacija i intenzitet raspo­djele hipurana u fazama akumulacije i eli­minacije poslužili su za odredivanje sekre­torne sposobnosti, eliminacione sposobno­sti (diureze), te stupnja retencije (opstruk­cije) koji prate gore spomenute promjene. Kombinacija gornjih parametara daje mo­gucnost definicije razlicitih patoloških pro­mjena na urotraktu u obliku »hipuranskog sindroma promjena«. Brojni su razliciti postupci dobivanja fi­zioloških parametara bubrega interesantnih za klinicara pomocu radioizotopa. Tim se metodama, uglavnom pomocu kompjutora, opisuje transport hipurana ili sl. u vidu TTT (Tubular Transit Time), dekonvolucijom, eingenvalue -faktorskem analizam. Pro­blem iznalaženja »pravog« modela, utjecaj diureze, »prekrivanje« razlicitih patoloških promjena, eliminacija backrounda i sl. ote­žava rutinsku primjenu vecine tih postu­paka. Funkcionalna scintigrafija pruža mogu6­nost jednostavne identifikacije razlicitih ab­normalnosti kompleksne dinamike hipurana vizualizacijam brzine transporta RH u obli­ku digitalnog matriksa. COMPUTER ANAL YSIS OF FUNCIONAL SCINTIGRAPHY IN URINARY TRACT DIAGNOSTICS Various procedures for obtaining physiologi­ cal parameters of kidneys by means of radioiso­ topes are available to the clinicians. These methods give the description of Hippuran trans­ port in the form of TTT (Tubular Transi! Time) by means of deconvolution, and of eigenvalue by means of factor analysis. The problem of finding the »right« model, influence of diuresis, »overlapping« of different pathological changes, background elimination etc, make the routine use of the majority of these methods difficult. Functional scintigraphy enables simple identi­ fication of various abnormalitie,s of complex Hippuran ,dynamics by visualization ,of RH trans­ port rate in the form of digital matrix. KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU KLINlcKA BOLNICA »DR. MLADEN STOJANOVIC«, ZAGREB SCINTIGRAFSKE PROMJENE NA KOSTIMA U HIPERTIREOZI lAC: Rudarsko metalurški kombinat -RMK Zenica ' telefon (072) 33 322, telex YU RMKZE 43-129 Predstavništva: Beograd, Toplicin Venac 3/11, telex: 11-395 YU RMKPBG, Zagreb, 8 maja 44, telex: 21-739 YU RMKZG ' Ljubljana, Zibertova 1, Ploca -Luka Ploce